so far away...

utorak, 18.06.2019.

kad se točkice slože...




Jedan od najboljih govora ikad i najiskrenijih motivacija koje sam ikad vidjela je bio onaj govor Steve-a Jobsa na dodjeli diploma. Kad govori o tome da u datom trenutku u svom životu pojma nije imao kako će se točkice kasnije posložiti. I da ničeg od onoga što je on napravio ne bi bilo...da nije tada, odustao od faksa i slušao one predmete koji su ga zanimali.

U neku ruku i sama to živim, znatiželjna kakva jesam uvijek sam imala puno različitih hobija i interesa. I neko vrijeme bi me držao jedan, pa drugi, pa peti pa deseti. Čak mi i prijatelji znaju napomenuti da meni stvari brzo dosade. Ok, možda. I pitala sam se često da li se to ikada i ikako može povezati u neku cjelovitu priču. Uvijek se sve vrtilo ili oko putovanja ili oko umjetnosti, ponekad oko jedne i druge stvari istovremeno. Puno je dana, sati, novaca uloženo u svaki od tih smjerova. I baš kao što Jobs kaže, ne možeš ti nikako tada znati što će ti to kasnije donjeti. Tad se čini kao nešto onako, zanimljivo i neiskoristivo. A kad se točkice jednom poslože, shvatiš da je i čuvanje djeteta s Ašpergerovim sindromom itekako pomoglo tvom strpljenju sa zahtjevnim klijentima. I žongliranju sa sto stvari odjednom.

Ono što se sad događa, pokreće i polako i ostvaruje, djeluje mi kao...nečiji tuđi život. Nestvarno potpuno. Jer, oni neki snovi za koje misliš da su predobro da bi ih i sanjario, kamoli ostvarivao...su tu. Na dohvat ruke. Neću još objaviti što točno, ali...radi se o putovanju, na mjesto koje...pa, ne vidi ga baš svatko.

Kamoli neka žena koja je podstanar i živi sama i ponekad se pita da li sve to skupa ima smisla jer, nije baš postigla što je mislila. S druge strane...uvjerena sam, od prije nekoliko dana da svu ljubav svijeta već imam. Zaista. U svojim prijateljicama, sestrama, ludim planinarkama, u brdima i suncu, u onim nedefinirano definirano mojim ljudima...u slobodi, u plavim pogledima. Beskrajnim putovanjima i u svakom vrhu koji sam dosegla.

U poslu kojeg nekako ipak volim...jer je isto jedna od točkica koja će (ne znam kako) postati bitna jednom, u široj slici.

I zato, slijedite svoje snove...spajajte točkice. Jednu po jednu. Dok svi ti sitni kristali ne postanu...jedno čudo...

...života...

18.06.2019. u 19:57 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< lipanj, 2019 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

- da imaš tri želje, koje bi bile?
- putovati
- a druge dvije?
- ne trebaju mi


imagine there`s no heaven...
it´s easy if you try
no hell below us
above us only sky...
imagine all the people living for today...




ČITAM:

The Art Of Being Yourself
brod u boci
semper contra
pozitivka

fale mi:
nelina gustirna

opijmo kočijaša što vozi naše dane...
Joanna has left Stepford
razotkrivam te
DragonFly


SLUŠAM:

Cohena
Springsteena
Roxette
Reamon
U2
Duran Duran
A-ha
Coldplay
Bon Jovi
Lenon
Catie Melua
Cranberries


GUBIM VRIJEME NA:
lutanja


JA SAM:
neodlučna
uporna
znatiželjna
hiperaktivna
smeđooka
visoka
pričljiva
dobra prijateljica
lijena ponekad
uvijek zaljubljena
maza
zaigrana
kreativna
točna
esteta
dizajnerica
prirodna
opuštena
društvena
tvrdoglava
....
svoja


VOLIM:
prirodu,
fotografiju,
drage ljude,
glazbu,
plivanje,
nebo...
i još puno toga..



web counter
web counter