so far away...

utorak, 26.06.2012.

brana...

jedna brana koja ničemu ne služi...osim ponekad...
dva bicikla...
prekrasan, kišom oprani dan...
zelenilo i jastreb koji klizi na povjetarcu...
pogled na vinograde i oni savršeni bijeli oblačci koji su se rasuli nebom...
i hrpa poljskog cvijeća među kamenjem...
i bijeli leptir...

i opet u meni puca ona brana, koja zaustavlja tugu, da navali svom silinom...
pri pomisli na plavi auto koji nema tko voziti...
i sav onaj nered koji mi je u njemu ponekad i smetao, a sada toliko nedostaje...

toliko je toga, što sam zaustavila negdje ispod površine...
i ljutnje i tuge i straha i svega pomalo...

a taj čovjek kraj mene...sve je to prošao...
suze su ipak probile branu...

i bijes je...onog trena kada je cimerica opet tjerala mačku...

a mačka je utihnula čim je ona izašla iz stana...
i ostavila bezvezno pisamce, bez pozdrava...

kako se uopće ponašati ljudski?

hoće li ikada...ijedna kiša, isprati silinu ljudske zlobe?
nesporazuma, sebičnosti, laži i svih sitnih pakosti?

petak, 15.06.2012.

nekada...i sada...i tako u sve užim krugovima...

Sasvim jednostavna stvar...kao što je par dragih i starih pjesama. Koje su me podizale...veselile...davale mi toliko poleta da se ponekad činilo kao da lebdim.

Koncert, prvi koncert na kojeg sam odvela brata. I bio je dobar...ali...

ali...ništa više nije isto.

I polagano...kao da me svi odbacuju...i pomalo ja njih odbacujem...jer, ponovo sam neprilagođena. Nisam vječito sretna, nisam ono što bi drugi željeli da budem. Kukam, jadikujem, ne poduzimam puno...ne poduzimam gotovo ništa da to mijenjam.

Ako i promijenim...brzo postane slično.

Jesam li zaista ja ta koja navuče na sebe sve ono loše? Bijes svih oko sebe, da izgube strpljenje i sve manje vremena provode kraj mene?

Tužna sam. Beskrajno. Nedostaje mi tata. Zaštita. Vjera u mene. O tome kako to boli...nitko ne želi niti razgovarati.

Sve više osjećam...i sve češće to čujem kako se provlači raspravama...da niti nedefinirani ne vjeruje baš...u mene.
A ja sam sve više ljuta što ga toliko nema. I što mi ne daje ono što priželjkujem...više vremena...više zajedništva...a odavno znam da od njega ne mogu dobiti.
I to tako podsjeća...na čitav niz...različitih a opet sličnih...u prošlosti.

Ne vjerujem u sebe...ne trudim se...i dokažem to svima oko sebe, prije nego što pobjegnem ili me odbace.

Nedostaje mi prijatelj...koji bi rekao koju lijepu. A ne dobacio još pokoju kritiku.

Tuga, nemoć, apatija,

četvrtak, 07.06.2012.

I miss you like crazy...

Znam da nikada nisi volio engleski...ali, ja ga volim i toliko to ljepše zvuči na njemu, da to ne mogu nikako drugačije reći...

Prošla su 4 mjeseca.

Od kad sam te zadnji puta vidjela, tamo u bolnici. Od toga što sam jedva, toliko teška srca prešutjela ono što smo svi znali i slutjeli...a nismo željeli znati. A ti si tako malo toga rekao.

Barem si bio sretan što sam naučila kuhati. Iako nisi ni taknuo one kiflice. I barem sam tad odradila ono fotkanje i zajedno smo se smijali načinu na koji je gospođa željela sniziti cijenu.

Tvoja tiha potpora i tvoj ponos...bili su tako tihi i neznatni tada...tek sad, kada ih nemam, vidim koliko su bili golemi.

Da ikako mogu, sjedila bih danima s tobom...i stoput ti pokazala kako kopirati datoteku...ili već nešto što ti je teško išlo i oko čega si me davio i gnjavio nekada.

Ti bi najviše bio ponosan da sad barem nešto radim i u struci.
I da sam samostalna, svoja.
Sve ono što ni sama ne cijenim i ne mislim da je puno.

Najviše mi fale tvoje šale i osmjesi.
Nije ih bilo puno...pa ipak...ona jedna, prošle godine...ostati će zauvijek u srcu.
Onaj tvoj ton, glas...i moje smijanje od pola sata. I još se smijem kad je se sjetim.

I možda smo se u stotinu stavova i razmišljanja razilazili. Ponekad još zaboli što jesmo.
Ali ipak sam oduvijek bila...i uvijek ću biti, tvoja Nana.
Sretna kad si bio ponosan...kad smo šetali zajedno...kad smo se šalili. Pekli one roštilje koje mama i brat odbijaju ponovo raditi. Čak i filozofirali i sukobljavali se.

Puno je toga tvoga u meni.
A taj tvoj vic o pužu...ostaje tu...da me nasmije i dok plačem što te više nema.

<	lipanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv