so far away...

ponedjeljak, 26.12.2011.

inventura...

i gotovo na kraju...

ostaje mi...još nekoliko dana slobode od posla...na kojima sam do neba zahvalna...
od toga još pokoji kampiram na podu svoje stare sobe koju je zimi prisvojio brat jer je u njegovoj hladnije...skupa sa svojom mačkom koja noću luduje, a ovaj prasac od brata mrmlja i priča u snu...ne znam samo zašto me to čudi kad se ni budan ne gasi...

ostaje mi ta famozna proslava zadnjeg ili prvog dana godine i pojma nemam da li je bolje ostati ovdje ili se vratiti u svoj sada pust gradski dom i riskirati da budem sama...za slučaj da nedefinirani radi ili već nešto...

nitko nije otišao...samo se možda (privremenio) istopio dio one početne strasti...a to...dogodi se, neminovno...
nismo više onako ludo ludo ludi jedno za drugim kao na početku...
kad je sve to neko otkrivanje i igra i nešto novo i nepoznato sa nekim nevjerojatnim mogućnostima...

i ajmo...što sam to napravila ove dvije i jedanaeste?

- opet selila...ovaj puta na mjesto koje zaista osjećam kao dom i u potpunu neovisnost koja i nije tako strašna ni teška kao što mi se činilo

- skupila opet neku malu zalihicu novčića...koja se bila istopila ovog ljeta, dovoljnu da ne paničarim da ću nastradati ako se nešto desi, neplanirano, ne baš lijepo...tipa da puknem, ispsujem cijelu širu familiju svoje šefice i malca...i naprasno dam otkaz...

- shvatila da taj posao nikako nije dovoljno bitan da se zbog njega uzrujavam...i otad nekim čudom manje ludujem...daleko

- slušala Balaševića i Bon Jovija...i uživala zaista...
- vidjela Plitvice, napokon...

-rasprodala ponešto nakita...
-dobila skroz lude i dobre cimerice
-provodila hrpe večeri u vožnjama i šetnjama sa nedefiniranim....biciklom, autićem...u snijegu...oko jezera dok zalazi sunce...po nasipu
-puno puta promatrala zalaske sunca sa onog spruda na savi, mog omiljenog mjesta u starom kvartu
-istresla dušu tamo, dan prije selidbe, dok je nedefinirani sjedio iza mene i grlio me...i bio više tu za mene nego itko ikada...
-ispila najdražu čašu vina u životu kada smo nazdravili selidbi koji tjedan kasnije
-bila na vrhu svijeta ono jutro kad sam fotkala izlazak sunca sa vrha zgrade
-uživala u ono premalo druženja sa prijateljima
-pokušala (bezuspješno) naučiti plesati salsu

-naučila živjeti bez da mi netko drugi diktira kako...a i to je već puno

-zaboravila koliko volim fotkati, petljati nakit, raditi dizajne...i još uvijek to gotovo da i ne radim ili radim puno premalo
-zaboravila na honorarne posliće kojih je prošle godine bilo i u kojima sam uživala neopisivo
-bojala se i bojala i strepila da će nedefinirani pobjeći...iako je tu i bio je tu i najvjerojatnije će i ostati...zavrijedio je svaku mrvicu povjerenja stoput i nikako da ga osvoji u potpunosti...
-zaboravila boriti se za sebe još malo više, upornije, dosljednije, svakoga dana...

pa da napokon radim ono što znam, volim i želim...za razliku od ovog pretvaranja da ovaj posao ima smisla...

i tako...ovih ću nekoliko dana još pobrojiti kako je bilo ove...
i što to želim napraviti iduće...

Hesse je mudar, opijmo...
jedino što ja mrzim...je to što znam da ne dajem sve od sebe...tamo gdje bih trebala...i nikako ne mogu shvatiti zašto...

vjerojatno zato što je puno lakše ploviti nizvodno...

nadam se da ću to srediti nekako...

nedjelja, 18.12.2011.

osveta...

There's that girl. Znam je godinama. Samo kao poznanicu, prijateljicu mnogih zajedničkih prijatelja. I jednog bivšeg. I nedefiniranog. Žena izgleda...zločesto. Iako sva nježna, slatka, ima to nešto na licu da je većina muških poznanika zamišlja ili poželi s njom raditi koješta nemoralno. I pokoja cura. Pa i ja, iako tako nešto ne bih sprovela u djelo. A nije da nisam imala priliku...nekoliko smo puta spavale u istom krevetu. Hah...nekad je i moj život bio pomalo zanimljiv. I pomalo lud.

I imala sam prilike vidjeti što je ona napravila nekome. Koliko je tome nekome bila...neodoljiva, fatalna, koliko je "oštetila" nekoga. Koliko je bila u nečijim mislima.

I koliko sam...ja ispala kriva što joj sličim.
Samo donekle...jer...ja to nemam. Tu zločestoću, tu fatalnost.

Željela bih. O kako bih to željela...
Biti ta neka...koja te čini savršeno nedostupnima za bilo koga drugoga. Ona za kojom netko trči, koju netko čeka, za kojom čezne, o kojoj mašta ili sanja.

Željela bih...osvetiti se, možda. Za sva ona čekanja na one koji mene nisu čekali.

Za sva ona uzimanja zdravo za gotovo.

Za sve laži...

Za sve ne dolaske.

Biti okrutna i igrati se nečijim osjećajima. Uživati u moći. I glumiti nevinašce.
Biti malo...ona druga strana...

A ne blesavo, malo, vjerno...i počesto ostavljeno pseto.
Eto...

voljela bih malo za promjenu...ja imati tu moć...
da netko zbog mene čeka ili tuguje...
ili se jako veseli...


ili ništa od toga svega...ali, samo da...sam voljena...
za promjenu...

utorak, 06.12.2011.

toliko davno...voljela sam ovu pjesmu...a i spot...
izgleda da ima nešto u tim pticama (a i jedan moj nadimak je ništa drugo nego velški krilato)...

ima nešto i u smrznutim poljima prekrivenim injem...našim vožnjama njima...i tim nekim neopisivo opipljivim mirom...
sve je smrznuto i mirno...

i ništa ne boli kada je smrznuto, zar ne?

ponekad mi se čini da sam zamrzla svoj život...sve je nekako na čekanju...dok ne dođe neko bolje vrijeme, dok nešto ne promijenim...dok se nešto ne dogodi...

a što to? tko to?

mogu li zaista vječno čekati da netko drugi pokrene nešto...ako i pokrene, teško da će to biti nešto što ja želim...

lakše je podivljale bujice prekriti ledom i snijegom i diviti se miru i tišini i blještavilu...
dok tamo negdje daleko ispod...toliko toga protiče...

dok promatram...kako drugi žive...i žive...i putuju...i vole...i skupljaju te neke meni toliko strane fotografije sretnih lica...

dok sve prolazi...i jučerašnja djeca su danas odrasla i daju bolje savjete nego itko od nas...

izgubljenih pod ledom...

nas koji tuge sakrivamo osmjesima...

i nikada ne izgovaramo naglas...
sve te neke velike riječi koje...

bismo izrekli, možda, da smo malo hrabriji...


...if I could melt your heart...

možda baš zato...otkad si tu...toliko volim inje i snjegove...

u sigurnoj bjelini injem prekrivenih livada...i plavetnilu tog nedokučivog pogleda...

čudna su to neka utočišta...

<	prosinac, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv