There's that girl. Znam je godinama. Samo kao poznanicu, prijateljicu mnogih zajedničkih prijatelja. I jednog bivšeg. I nedefiniranog. Žena izgleda...zločesto. Iako sva nježna, slatka, ima to nešto na licu da je većina muških poznanika zamišlja ili poželi s njom raditi koješta nemoralno. I pokoja cura. Pa i ja, iako tako nešto ne bih sprovela u djelo. A nije da nisam imala priliku...nekoliko smo puta spavale u istom krevetu. Hah...nekad je i moj život bio pomalo zanimljiv. I pomalo lud.
I imala sam prilike vidjeti što je ona napravila nekome. Koliko je tome nekome bila...neodoljiva, fatalna, koliko je "oštetila" nekoga. Koliko je bila u nečijim mislima.
I koliko sam...ja ispala kriva što joj sličim.
Samo donekle...jer...ja to nemam. Tu zločestoću, tu fatalnost.
Željela bih. O kako bih to željela...
Biti ta neka...koja te čini savršeno nedostupnima za bilo koga drugoga. Ona za kojom netko trči, koju netko čeka, za kojom čezne, o kojoj mašta ili sanja.
Željela bih...osvetiti se, možda. Za sva ona čekanja na one koji mene nisu čekali.
Za sva ona uzimanja zdravo za gotovo.
Za sve laži...
Za sve ne dolaske.
Biti okrutna i igrati se nečijim osjećajima. Uživati u moći. I glumiti nevinašce.
Biti malo...ona druga strana...
A ne blesavo, malo, vjerno...i počesto ostavljeno pseto.
Eto...
voljela bih malo za promjenu...ja imati tu moć...
da netko zbog mene čeka ili tuguje...
ili se jako veseli...
ili ništa od toga svega...ali, samo da...sam voljena...
za promjenu...
Post je objavljen 18.12.2011. u 19:36 sati.