so far away...

ponedjeljak, 26.12.2011.

inventura...

i gotovo na kraju...

ostaje mi...još nekoliko dana slobode od posla...na kojima sam do neba zahvalna...
od toga još pokoji kampiram na podu svoje stare sobe koju je zimi prisvojio brat jer je u njegovoj hladnije...skupa sa svojom mačkom koja noću luduje, a ovaj prasac od brata mrmlja i priča u snu...ne znam samo zašto me to čudi kad se ni budan ne gasi...

ostaje mi ta famozna proslava zadnjeg ili prvog dana godine i pojma nemam da li je bolje ostati ovdje ili se vratiti u svoj sada pust gradski dom i riskirati da budem sama...za slučaj da nedefinirani radi ili već nešto...

nitko nije otišao...samo se možda (privremenio) istopio dio one početne strasti...a to...dogodi se, neminovno...
nismo više onako ludo ludo ludi jedno za drugim kao na početku...
kad je sve to neko otkrivanje i igra i nešto novo i nepoznato sa nekim nevjerojatnim mogućnostima...

i ajmo...što sam to napravila ove dvije i jedanaeste?

- opet selila...ovaj puta na mjesto koje zaista osjećam kao dom i u potpunu neovisnost koja i nije tako strašna ni teška kao što mi se činilo

- skupila opet neku malu zalihicu novčića...koja se bila istopila ovog ljeta, dovoljnu da ne paničarim da ću nastradati ako se nešto desi, neplanirano, ne baš lijepo...tipa da puknem, ispsujem cijelu širu familiju svoje šefice i malca...i naprasno dam otkaz...

- shvatila da taj posao nikako nije dovoljno bitan da se zbog njega uzrujavam...i otad nekim čudom manje ludujem...daleko

- slušala Balaševića i Bon Jovija...i uživala zaista...
- vidjela Plitvice, napokon...

-rasprodala ponešto nakita...
-dobila skroz lude i dobre cimerice
-provodila hrpe večeri u vožnjama i šetnjama sa nedefiniranim....biciklom, autićem...u snijegu...oko jezera dok zalazi sunce...po nasipu
-puno puta promatrala zalaske sunca sa onog spruda na savi, mog omiljenog mjesta u starom kvartu
-istresla dušu tamo, dan prije selidbe, dok je nedefinirani sjedio iza mene i grlio me...i bio više tu za mene nego itko ikada...
-ispila najdražu čašu vina u životu kada smo nazdravili selidbi koji tjedan kasnije
-bila na vrhu svijeta ono jutro kad sam fotkala izlazak sunca sa vrha zgrade
-uživala u ono premalo druženja sa prijateljima
-pokušala (bezuspješno) naučiti plesati salsu

-naučila živjeti bez da mi netko drugi diktira kako...a i to je već puno

-zaboravila koliko volim fotkati, petljati nakit, raditi dizajne...i još uvijek to gotovo da i ne radim ili radim puno premalo
-zaboravila na honorarne posliće kojih je prošle godine bilo i u kojima sam uživala neopisivo
-bojala se i bojala i strepila da će nedefinirani pobjeći...iako je tu i bio je tu i najvjerojatnije će i ostati...zavrijedio je svaku mrvicu povjerenja stoput i nikako da ga osvoji u potpunosti...
-zaboravila boriti se za sebe još malo više, upornije, dosljednije, svakoga dana...

pa da napokon radim ono što znam, volim i želim...za razliku od ovog pretvaranja da ovaj posao ima smisla...

i tako...ovih ću nekoliko dana još pobrojiti kako je bilo ove...
i što to želim napraviti iduće...

Hesse je mudar, opijmo...
jedino što ja mrzim...je to što znam da ne dajem sve od sebe...tamo gdje bih trebala...i nikako ne mogu shvatiti zašto...

vjerojatno zato što je puno lakše ploviti nizvodno...

nadam se da ću to srediti nekako...

<	prosinac, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv