so far away...

nedjelja, 01.11.2009.

stranci što ljube se u mraku...

Koje život ispiše priče...

Ja nekako, nikako da se prestanem diviti i čuditi ovim svojima...ponekad i plakati nad njima, jer ponekad saznamo nešto što ne bismo željeli...nešto što može značiti sasvim drugačije dane i sasvim drugi broj dana koje još imamo...

Ali neću sad o tome, o tome ću kad bude vrijeme, ako je zaista tako, onda ću puno pisati...da moji preostali dani ipak ostanu zabilježeni negdje...


Danas ću o pričama o strancima...koji se ljube u mraku...

O životu koji ponekad zabljesne nekom zvijezdom padalicom, koja nestaje u sekundama, ali se pamti kao prizor kojeg ćemo se prisjetiti kada zvijezde nestanu i kada nam nedostaju...

O ludostima, još luđim prijateljima, o tulumima na kojima se pjevalo i pilo do zore...

O životu...mom i još nečijem...a ne znamo si ni ime, samo onih par trenutaka koje osjetiš kada se dotaknete pogledima ili rukama...ili dušom...

Dakle, jučer sam sa potpuno mi ne znanim ljudima, ali jako dobro znanim u virtuali provela jednu jako lijepu i jako ludu noć. Otišli smo na tulum, zabavili, se, pjevali, plesali, klafrali, zezali...ma bilo je ludo i neopisivo zaista.

I čudom, bilo je tamo puno puno lijepih komada, posebno onih dugokosih dečki kakve sad odjednom volim, od one zadnje dugokose nevolje moje. I naravno, škicnula ja tu i tamo kojega. Jednoga i malo dulje, jer je zaista bio više nego zgodan...duga kosa, visok, izražajno lice...i još je kao i ja nosio vještičji šešir. I moja luda frendica je na to krenula u napad...ulovila dečka za rukav...i zamolila ga da me zagrli...

Iznenađujuće, ali dečko me stvarno zagrlio. I otišao poslije jer je ionako bio taman na odlasku. A ja onako šokirana odletim do frneda koji je vlasnik birca i pitam tko je to, no on ga nije zapazio uopće. Desilo se da me zagrlio predivni i prezgodni dečko kojem nisam saznala ni ime i kojeg zasigurno nikada više neću sresti. Jer ipak, ne krećem se previše tim krajevima, daleko je to.

I tako, zagrlio me predivni stranac. Bez imena.

Koliko je lijepo i ludo tako nešto...neobično i samo moje. Hvala prijateljici. Ovo su trenuci koje nosiš sa sobom. Kako god bili kratki, ipak su toliko slatki da te oraspolože i kad je teško. I kad ti fale zagrljaji i kad nema nikoga da te zagrli.
Hej, pa grlila sam tamo nekoga. Jednom. Potpunog stranca. Koliko to ljudi može reći?

Naravno, kad sam stigla doma, nekim sam čudom uspjela saznati ime tog dečka...prijavio se na facebooku da dolazi na taj tulum, pronašla sam sliku, javila mu se. Nije odgovorio za sad. Možda je tako i bolje. Tko zna tko je zapravo, kakav mu je život, što bi smo mi.

Možda je bolje da ostanemo samo dvoje stranaca koji su se jednom grlili. I bilo je lijepo i bilo je prekrasno.

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv