so far away...

četvrtak, 01.10.2009.

neostvarenom snu...

Ponovni susret. Stvorio si se niotkuda, ravno ispred mene. Iznenadio me, nisam te uspjela spaziti kako dolaziš do mene. Kao pogled u ogledalo, još uvijek...ne znam zašto se nikada nisam mogla oteti tom dojmu kad sam bila kraj tebe. Kao da gledam sebe. Sve svoje mane, želje, osobine. Slični smo, ipak, mada ti to odbijaš priznati.

Sjeli smo i popili pivu kao dvoje ljudi koji se oduvijek znaju. Mada tvrdiš da nikoga zapravo ne poznaješ, pa ni mene. Da uopće ne želiš razmišljati na taj način. Mislim da si u krivu. Da se ljudi poznaju i upoznaju. Ja tebe znam. I znam da je ova sad osoba ona koja treba biti tu. Sigurnija, nešto sretnija. Ona koja ne mrzi i koja se ne boji. Koja nije ljuta na cijeli svijet. Neopisivo mi je drago da si ipak shvatio. Znam, morao si to sam shvatiti. Jesam, trudila sam se objasniti ti...ali i ja sam morala shvatiti ponešto.

Bilo je lijepo. Poneki pogled me malo zbunio. Kao da je u njima bilo nešto više...možda mi se i učinilo, jer bih ja to ipak željela. Nedostajao si mi. Uvijek ćeš. Lijepo bi bilo imati te za prijatelja, jer ti to doista znaš biti. Ja vjerujem da ćemo to uvijek ostati. Sve ostalo, bili su snovi. Paralelni svjetovi koji nam nisu bili suđeni. Teško sam se pomirila sa time. Još uvijek ponekad osjetim nemir i čežnju. Za nama.

Za onim stanom kojeg ću pronaći...tamo daleko, na otoku koji sanjam. Za šetnjama parkovima i pivama u pubovima. Samo bez tebe. Ne znam da li si povjerovao da zaista odlazim. Možda i ne. Možda ne vjeruješ više u mene kao što si vjerovao. Ali, znaš da ja ne odustajem. Od onog o čemu sanjam. Ti si jedini san kojeg sam pustila da mi tako brzo iscuri kroz prste. Poput tvoje kose koju sam toliko voljela tako propuštati...

I znam da ću se kada stignem tamo sjetiti tebe i svih onih snova koje smo zajedno sanjali. Znam da ću biti ponosna, a nadam se da će i tebi nešto značiti da je tvoja mala ipak uspjela. Nadam se da to još uvijek misliš, da ću uvijek biti tvoja mala. Rekao si to jednom, nadam se da je tako još uvijek. Jer vjeruj mi, jesam...zauvijek ću biti.

Otvorio si mi vrata svijeta kojeg ni sanjala nisam. Obojenog, prekrasnog, mog. Ljubavi, jer nisam znala što je dok nisam osjetila sve ono o čemu pišu u knjigama i pjevaju u pjesmama. Nikada ne bi krenula za svojim snovima, da mi ti nisi dao slobodu koja mi je za to bila potrebna. Ova je godina najbolja i najteža u mom životu. Rekla sam zbogom svom životu prije nego što si se ti pojavio i promijenio sve što sam bila.

Dok mi nisi pokazao da postoji nešto više od navike. Da postoji sreća. I da ju zaslužujem. I da nikada, ali baš nikada ne vrijedi odustati od snova. Ni zbog čega. Ni zbog koga.

Onaj zagrljaj bio je iskren. I ono tvoje, i wish you all the best.

Sada znam...prave se ljubavi ispišu jednom u životu. I ostanu onaj neki tako sretan i tako tužan sitni tekst na dnu srca. Ostaju kao čežnja koja će postojati i kada nas život odnese nekim sasvim nepoznatim rijekama, do sasvim nepoznatih obala.

Zauvijek ćeš biti moj neostvareni san. Nisam to željela, nisam to izabrala. Ali znam da dio mene, zauvijek i oduvijek tebi pripada. Jer su tako zvijezde odabrale.

And I wish you all the best. And I still wish you were here. And I always will.
Ljubavi moja, hvala ti. Bilo je i suviše kratko, but it was a ride of a lifetime.

<	listopad, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv