so far away...

četvrtak, 19.03.2009.

hrabrost...

Courage is not simply one of the virtues, but the form of every virtue at the testing point.
C.S. Lewis


Hrabrost…dobra mi je ova definicija gore. Zaista, bez hrabrosti malo se toga može postići. Koliko ste do sad hrabrih stvari napravili? S koliko ste se strahova suočili?

Ja jesam…suočila se prije svega sama sa sobom…jer, na kraju krajeva, izvor svih naših strahova smo uvijek samo mi sami…ništa u stvarnosti nije toliko strašno koliko mi to možemo učiniti strašnim… i znati to je vrlo korisno…jer samim time znamo da imamo kontrolu nad strahom, on je samo misao, koju jednostavno možemo preokrenuti…i problem je skoro pa riješen. Da, treba vježbe… teško je naučiti razmišljati pozitivno, ignorirati nerealne strahove i suočiti se s njima. No, izvedivo je.

I prekrasno je kad jednog lijepog dana sa uzdignutom glavom prođete ulicom…a prate vas pogledi. Mene pogledi prate unatrag tri tjedna…ne zato što sam neka ljepotica, ne zato što sam obučena kao na modnim pistama…već zato što zračim…hrabrošću, sampouzdanjem, srećom, mirom. Zato što i sama imam osjećaj da lebdim…da sve radim sa lakoćom i široko otvorenim očima u kojima je čitav svemir pun sreće i snage i odvažnosti. Zato što nosim veliki osmjeh i zato što više ne sanjarim…nego polako i sigurno ostvarujem svoje snove.

Na sreću…u trenutku kad mi je to trebalo, sve su se stvari u mom životu posložile…bilo je tu pitanja stranaca i znanaca…savjeta koje nisam očekivala…prijatelja koji su me saslušali, knjiga koje sam pročitala…sve to dalo mi je hrabrost potrebnu da se suočim sa potisnutim strahovima. Da krenem ostvariti ono što sam znala da mogu, ali zaboravila da mogu. I hvala onome nekome tko je to isplanirao…jer vjerujem da je to bio nečiji plan..tko god taj netko bio, nisam vjernik, ali vjerujem u sudbinu…hvala na svakoj rečenici koja me izbacila iz mrtvila..svakom prijatelju i svakom trenutku koji me približio tome da poželim krenuti onim pravim i hrabrim putem. Jer, ja zaista jesam hrabra osoba. I to sada znam. I na tome sam zahvalna, neopisivo.

Sada, sada gledam i nekog drugog da kreće tim putem. Znam da je teško, znam da treba puno potpore i da se puno puta jednostavno poželiš nekud sakriti i zaboraviti na sve. Da se kolebamo i da nije lako donijeti toliko teške odluke. A i moja odluka nedavno i ova tvoja….su stravično teške.
Nije lako krenuti od početka, zaboraviti godine i godine. Preboljeti te godine. Preboljeti svoj život, sebe, njih. Nije lako otići kad znaš da moraš i kad znaš da je to jedino pametno. Jedino moguće, jedini način da svi u toj priči barem pokušaju naći svoju sreću. Nije lako…

Ali…ona prva šetnja subotu ujutro…one hladne večeri kad sam hodaš parkom. Ona prva kava u samo svom stanu. Prvi film koji pogledaš…ona sloboda…one beskrajne mogućnosti…jer po prvi put nakon dugo vremena ne živiš za nekog drugog i zbog nekog drugog…nego živiš za sebe…
Kad shvatiš da sad možeš i na kraj svijeta ako to želiš…da možeš postati bilo tko i bilo gdje…da sve što želiš napokon leži tu negdje…na dohvat ruke…shvatiš da je vrijedilo biti hrabar…u trenucima kad je to bilo neopisivo teško.

Zato…sanjaj…
Napokon, sad imaš svako pravo sanjati…samo svoje snove…i samo za sebe…
Napravi to…za sebe…
I ostvaruj ih…
Gledat ću te i diviti se….
Baš kao što si se i ti meni…

(za hrabre koje volim…ti znaš)

<	ožujak, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv