so far away...

četvrtak, 19.02.2009.

stars...

bilo je teško...
krenula je u nepoznato...
hladan vjetar mrsio joj je kosu, osjećala je onu neugodu od hladnoće na licu...ruke su joj bile ledene, ispucana koža trebala je vremena da zacijeli...i trebala je toplinu....

bila je večer, osim zvuka vjetra bilo je tako tiho,kao da korača nekim svijetom sama, kao da su ljudi izbrisani sa lica zemlje...
naravno,nitko normalan nije bio vani na toj hladnoći tog ledenog dana krajem veljače...svi su bili u svojim domovima, sa svojim voljenima...

ona,ona je lutala praznim parkom, koraci su joj škripali na smrznutom puteljku...promatrala je mjesec i zvijezde koje su bile nekako iznimno lijepe noćas...

ostavila je iza sebe puno puno godina...jedne ljubavi koja je možda i bila prava...no nije imala šanse da opstane...
jer su bili previše različiti,jer se nikako nisu razumjeli...jer su sanjali svaki svoje snove,a nikako ih nisu zajedno mogli ostvariti...

teško je uzdahnula...znala je da je bilo tu i puno lijepih stvari,puno prekrasnih dana...puno putovanja, puno bijegova...na otok koji je obožavala...
koji joj je nedostajao toliko....mada je još prije nekoliko dana lutala njegovom obalom...jednako sama,jednako tužna...ali,opet...tada nije znala, nije si željela priznati da je kraj....a bio je...

nije željela okretati se više...svaki pokušaj da spase to malo što je od njih ostalo bio je uzaludan...nisu imali dovoljno snage da to naprave...a još je i teže bilo otići...

ne,nije željela više preturati po prošlosti...
ne,sad je željela razmišljati o stvarima koje je oduvijek željela...koje je zaboravila i zapostavila...
snove koji su joj bili važni...ali su nekako pali u drugi plan...jer,bili su teško ostvarivi...trebalo je truda i odricanja...

sada,sada ih se opet prisjećala... sad je opet sanjala one iste snove kao i prije 5, 10 ili 15 godina...
sada je opet željela lutati...raditi ono što najbolje zna i ono što voli....

željela je krenuti konačno onim jedinim putem za koji je znala da je za nju ispravan....i jedan jedini...
putem koji nije bio lagan...
putem koji je tražio malo više samoće...
i malo više truda...
ali, koji je bio ono što je oduvijek sanjala...
i znala je da ponovo ima šansu
krenuti tim putem
i biti zaista
zaista sretna....

okrenula je iza ugla...iza smrznutog drveta jedine tužne vrbe koja je stajala na rubu parka kraj rijeke...
i nestala u nekome novome svijetu...

<	veljača, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv