so far away...

petak, 30.11.2007.

the one...

našle se danas moja prijateljica filozofica i ja filozofica na kavi...
i,što ćemo drugo nego krenut filozofirat...a kako nam je glavna preokupacija ovih dana i godina nać si neko idealno muško i s njim idealno živjet dalje...onda,o čemu ćemo drugo filozofirat nego o tome...jer,one svakodnevne teme,kao što je posao...posao i posao nam i nisu tako interesantne niti nas ne zaokupe tako potpuno...

a,kako smo obje u nekim vezama,više ili manje idealnima,raspravljamo mi tako o tome...i o ovome idealnome...i priča moja prijateljica kako ne paše njoj kod njenog sadašnjeg,neidealnog dečka to što je previše senzibilan,što joj piše pjesme i donosi ruže i čuda radi...netko bi si pomislio kako je to lijepo...nas dvije,samo što ne pobjegnemo glavom bez obzira od ičeg sličnog...

pa pitam ja nju,dobro,a kakav bi bio taj tvoj idealni?
a kaže ona,pa da nije baš bahat...a da nije ni preemotivan,da nije ovakav,ali ni sasvim onakav....nego da je onako,zlatna sredina...
a gruntam si ja,dobro,ako je tako....sredina,što nije sredina baš ono nešto što i nije tolko poželjno...štoviše,skroz je nepoželjno...pa pitam ja nju,ali,kaj nije onda taj srednji netko...ne previše ovakav ni onakav...baš onako užasno dosadan?

naravno,složila se i ona...dakle,to bi bilo idealno....a opet,ispalo bi dosadno...
tako da je zaključak cijele naše filozofije ispao...da što god želimo....zapravo ne želimo...
i da nikada mi ženskinje,ništa idealnog za sebe nećemo naći....jer ne smije ni sasvim ovako ni sasvim onako,a nesmije ni biti dosadno....zapravo je sasvim nemoguće....

a moj idealni?
hmmm...ja sam još gora...taj bi morao cijeli svijet poslati k vragu...i krenuti samnom lutati...tako si ja zamišljam idealno neko biće...neko koje me shvaća,prihvaća,netko tko je sanjar koliko i ja,divlji koliko i ja,lutalica koliko i ja...

znaći,moja bi želja bila....da pobjegnem i lutam...a da netko dovoljno hrabar i zanimljiv,dovoljno lud,duhovit i divlji....krene samnom da mi radi društvo u tim mojim beskrajnim lutanjima...

nisam sigurna da je moj najdraži spreman za to...niti ga to tražim...
nisam sigurna da bi itko bio na to spreman...
ali,znam da bi to voljela...

lutalica sam,što mogu....nema tu pomoći...
a volim lutati....jako volim lutati....

srijeda, 28.11.2007.

Smile :)

Prošlo je dosta vremena...

I dosta se toga izokrenulo...naravno,kako to uvijek i biva u ovom mom ludom životu...ludom i nestabilnom,u kojem se stalno nešto prevrće,kreće iznova i okreće...u kojem svako malo dođu velike novosti i u kojem ništa nije kako se čini...u ovom mom pravom i predivnom životu,jer da nije tako,da se ne izmjenjuju stalno veliki osjećaji i da se ne zbivaju čuda,dal bi to uopće bio život?

Zato,sretna sam što je tako...što tugujem i smijem se,što sanjam i ostvarujem snove....što mi se ponekad snovi i ruše ko kule od karata...ali,sve je to ovaj život,ovaj život kojeg baš volim živjeti...

Dakle,što se dogodilo? Poneki osmjeh...i poneki krah...ko i uvijek kod mene. Nekih većih novosti i nema, stalno radim,već podulje vrijeme, a još mi nije dosadio posao...što je jako dobar znak,nijedan mi nije do sad bio tako drag...

Prošlo je i nekoliko piva,kava,druženja...ugodnih,neki su me ljudi i iznenadili,onom pristupačnošću,onim pokazivanjem da je i njima stalo do mene koliko i meni do njih...da se slažemo i shvačamo...a to mi je neopisivo drago...za sad su to samo znanci,dragi mi...a tko zna,možda se tako nešto pretvori i u poneko lijepo prijateljstvo...

Bili smo i na Bledu...na par dana,da pobjegnemo i odmorimo se,bilo je lijepo...preljepo ...znam,tražit ćete izvješća,ali,nisam ja za to...htjela sam ga napisati još davno,kad sam se vratila,ali,eto,nisam...drugi puta hoću,obećajem!

Bilo je i nekih ne toliko lijepih vijesti...propala mi je šansa za posao,stalni,u struci,nakon što diplomiram...do sad je dogovor bio da me posao čeka...ali,eto,javila se nesuđena šefica i rekla da ipak nikoga neće zaposliti...nije mi to drago čuti,tome sam se jako nadala i jako veselila...bila je to šansa za stvarno jako lijepim poslom,sa super uvjetima i u studiu koji ima određeni respekt...nažalost,ništa od toga...

S druge strane,kad sam to čula,laknulo mi je...jer,bilo je teško moguće da diplomiram u roku koji su mi zadali,pa me to previše opterečivalo,to je jedna stvar,a druga,nisam ni bila sasvim načisto sama sa sobom da baš to želim raditi...jer,nešto drugo je moj san...i sad ću se još više potruditi da ga i ostvarim...

Sad učim,polako,ali sigurno...nadam se da će i dati rezultate....da ću uskoro imati diplomu,koja mi neće trebati...i talent,koji molim Boga da ga imam...za ono što želim raditi....za svoje snove...najprije male,s nadom da će jednom postati veliki...

Sve sam sretnija,sve sam više ja ona prava ja...sretna i zadovoljna,koja zna što hoće i trudi se dobiti to...sve češće pjevam i pjevušim,smijem se,sanjarim...a dragi mi ljudi to vide i sretni su kao i ja...kud ćeš više sreće od te?

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv