Prošlo je dosta vremena...
I dosta se toga izokrenulo...naravno,kako to uvijek i biva u ovom mom ludom životu...ludom i nestabilnom,u kojem se stalno nešto prevrće,kreće iznova i okreće...u kojem svako malo dođu velike novosti i u kojem ništa nije kako se čini...u ovom mom pravom i predivnom životu,jer da nije tako,da se ne izmjenjuju stalno veliki osjećaji i da se ne zbivaju čuda,dal bi to uopće bio život?
Zato,sretna sam što je tako...što tugujem i smijem se,što sanjam i ostvarujem snove....što mi se ponekad snovi i ruše ko kule od karata...ali,sve je to ovaj život,ovaj život kojeg baš volim živjeti...
Dakle,što se dogodilo? Poneki osmjeh...i poneki krah...ko i uvijek kod mene. Nekih većih novosti i nema, stalno radim,već podulje vrijeme, a još mi nije dosadio posao...što je jako dobar znak,nijedan mi nije do sad bio tako drag...
Prošlo je i nekoliko piva,kava,druženja...ugodnih,neki su me ljudi i iznenadili,onom pristupačnošću,onim pokazivanjem da je i njima stalo do mene koliko i meni do njih...da se slažemo i shvačamo...a to mi je neopisivo drago...za sad su to samo znanci,dragi mi...a tko zna,možda se tako nešto pretvori i u poneko lijepo prijateljstvo...
Bili smo i na Bledu...na par dana,da pobjegnemo i odmorimo se,bilo je lijepo...preljepo ...znam,tražit ćete izvješća,ali,nisam ja za to...htjela sam ga napisati još davno,kad sam se vratila,ali,eto,nisam...drugi puta hoću,obećajem!
Bilo je i nekih ne toliko lijepih vijesti...propala mi je šansa za posao,stalni,u struci,nakon što diplomiram...do sad je dogovor bio da me posao čeka...ali,eto,javila se nesuđena šefica i rekla da ipak nikoga neće zaposliti...nije mi to drago čuti,tome sam se jako nadala i jako veselila...bila je to šansa za stvarno jako lijepim poslom,sa super uvjetima i u studiu koji ima određeni respekt...nažalost,ništa od toga...
S druge strane,kad sam to čula,laknulo mi je...jer,bilo je teško moguće da diplomiram u roku koji su mi zadali,pa me to previše opterečivalo,to je jedna stvar,a druga,nisam ni bila sasvim načisto sama sa sobom da baš to želim raditi...jer,nešto drugo je moj san...i sad ću se još više potruditi da ga i ostvarim...
Sad učim,polako,ali sigurno...nadam se da će i dati rezultate....da ću uskoro imati diplomu,koja mi neće trebati...i talent,koji molim Boga da ga imam...za ono što želim raditi....za svoje snove...najprije male,s nadom da će jednom postati veliki...
Sve sam sretnija,sve sam više ja ona prava ja...sretna i zadovoljna,koja zna što hoće i trudi se dobiti to...sve češće pjevam i pjevušim,smijem se,sanjarim...a dragi mi ljudi to vide i sretni su kao i ja...kud ćeš više sreće od te?
Post je objavljen 28.11.2007. u 20:55 sati.