Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/usvijetutajni

Marketing

the one...

našle se danas moja prijateljica filozofica i ja filozofica na kavi...
i,što ćemo drugo nego krenut filozofirat...a kako nam je glavna preokupacija ovih dana i godina nać si neko idealno muško i s njim idealno živjet dalje...onda,o čemu ćemo drugo filozofirat nego o tome...jer,one svakodnevne teme,kao što je posao...posao i posao nam i nisu tako interesantne niti nas ne zaokupe tako potpuno...

a,kako smo obje u nekim vezama,više ili manje idealnima,raspravljamo mi tako o tome...i o ovome idealnome...i priča moja prijateljica kako ne paše njoj kod njenog sadašnjeg,neidealnog dečka to što je previše senzibilan,što joj piše pjesme i donosi ruže i čuda radi...netko bi si pomislio kako je to lijepo...nas dvije,samo što ne pobjegnemo glavom bez obzira od ičeg sličnog...

pa pitam ja nju,dobro,a kakav bi bio taj tvoj idealni?
a kaže ona,pa da nije baš bahat...a da nije ni preemotivan,da nije ovakav,ali ni sasvim onakav....nego da je onako,zlatna sredina...
a gruntam si ja,dobro,ako je tako....sredina,što nije sredina baš ono nešto što i nije tolko poželjno...štoviše,skroz je nepoželjno...pa pitam ja nju,ali,kaj nije onda taj srednji netko...ne previše ovakav ni onakav...baš onako užasno dosadan?

naravno,složila se i ona...dakle,to bi bilo idealno....a opet,ispalo bi dosadno...
tako da je zaključak cijele naše filozofije ispao...da što god želimo....zapravo ne želimo...
i da nikada mi ženskinje,ništa idealnog za sebe nećemo naći....jer ne smije ni sasvim ovako ni sasvim onako,a nesmije ni biti dosadno....zapravo je sasvim nemoguće....

a moj idealni?
hmmm...ja sam još gora...taj bi morao cijeli svijet poslati k vragu...i krenuti samnom lutati...tako si ja zamišljam idealno neko biće...neko koje me shvaća,prihvaća,netko tko je sanjar koliko i ja,divlji koliko i ja,lutalica koliko i ja...

znaći,moja bi želja bila....da pobjegnem i lutam...a da netko dovoljno hrabar i zanimljiv,dovoljno lud,duhovit i divlji....krene samnom da mi radi društvo u tim mojim beskrajnim lutanjima...

nisam sigurna da je moj najdraži spreman za to...niti ga to tražim...
nisam sigurna da bi itko bio na to spreman...
ali,znam da bi to voljela...

lutalica sam,što mogu....nema tu pomoći...
a volim lutati....jako volim lutati....

Post je objavljen 30.11.2007. u 22:57 sati.