so far away...

subota, 20.10.2007.

da te bar mogu probuditi....

Ne,nisam više mogla...a da me ne dotakne napokon ova tragedija koja mi je bila toliko bolna da sam ju pokušala jednostavno ignorirati...kada sam to čula,nisam željela povjerovati...čitajući novine na sred autobusne stanice jedva sam se suzdržala da ne briznem u plač...suze su navrle,ali,uspjela sam ih zadržati...
Kasnije sam vidjela kako svi pišu o tome na blogovima,sve su novine bile prepune...a ja sam se isključila,nisam ni gledala ni slušala ništa slično...poželjela sam ponovo čuti nešto njegovo,ali,jednostavno se nisam mogla prisiliti na to...

Danas kad sam došla do svog najdražeg,pustio je ovu pjesmu...i jednostavno,pale su ograde,počela sam plakati i tražiti objašnjenje od onog nekoga tko bi o tome trebao odlučivati...iako u tog nekoga čak ni ne vjerujem...
Nije mi jasno,zašto je netko toliko prekrasan,dobar i uspješan morao jednostavno nestati...znam,nije nestao...živjeti će i dalje u našim sjećanjima, u svojim predivnim pjesmama...

Moj najdraži ga je otkrio davno prije nego što je uopće bilo ikakvog govora o njegovoj popularnosti...mi smo ga slušali dok smo samo mi znali da se u njemu krije talent,nevjerojatan talent...dok je pjevao na makedonskom,a malo je ljudi i u Makedoniji znalo tko je on, a kamoli pak kod nas...slušali smo one njegove stare pjesme o boli i tužnoj ljubavi,te su mi bile i ostale najdraže...željeli smo otići na neki njegov koncert...ali,sad je za to prekasno...

Neopisivo mi je žao zbog toga i suze kreću svaki put kad slušam te lijepe tekstove,taj predivan glas...

˝Da te bar mogu probuditi˝ to je ono što pomislim...

Shvatili smo da nemamo previše vremena ovdje...
Da treba uživati u svakome danu,jer ne znamo koliko nam ih je još ostalo...
Da trebamo nositi najdraži parfem,a ne čuvati ga za neku posebnu prigodu...da trebamo dragoj nam osobi donjeti doručak u krevet...da im trebamo dati do znanja koliko ih volimo...
Da trebamo živjeti...
Da je premalo vremena,a previše želja i neostvarenih snova...i da nikada više nećemo imati priliku da ih ostvarimo,ako ih ne ostvarimo danas...
Da nam nikada više neće Toše pjevati...

Zato,molim vas,živite svaki dan kao da vam je posljednji...da ne požalite,tamo negdje gore,kada bude kasno...što niste otišli na taj koncert,što joj ili mu niste rekli koliko ih volite...što niste nosili omiljeni parfem,što si niste dali vremena da uživate u zalasku sunca ili šetnji gradom...što niste živjeli...


Igra bez granica
Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza sto su me stalno pratile

Da te bar mogu poljubiti
bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja
sto se bas na nas zalijepe

Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise

Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti
al' toga nema i ne postoji

Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim

Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise

Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv