Sreća
|
Šljapkale su nam tenisice na vlažnom i klizavom asfaltu, čineći u mraku polukružne pomične svijetle točke koje se stalno gibaše u istoj putanji, odmičući sve dalje od grada, sve dalje ka tmini. Poneka svjetla okolnih naselja lomila su večernji mrak. Iako su se dani već produžavali, proces uzlaza tek je počeo te su noći i dalje padale vrlo rano. Naš kolega I. nekada je radio za jednu firmu sastavljenu od financijski imućnijih ljudi, s dobrim poslovnim vezama, dakako i s puno "onih" poslovnih veza. Radilo se za velike kompanije po cijeloj zemlji, a i van nje, i posao je dobro išao. Štoviše, iako nisam baš previše informiran – nikad nisam volio previše zabadao nos u tuđe poslove – nisam čuo da su imali poslovnih kriza ili problema, te su stvari išle glatko i regularno. No pamtim I. već od ranijih dana, i uvijek mi je bio simpatičan. Sjećam se da se u određenom vremenu žalio na određene teškoće u životu, nešto privatno, ponekad nešto poslovno, ali vidio sam ga na tom radnom mjestu trajno. U našem razgovoru večeras, dok smo trčeći kročili kroz mrak, prijatelj mi je odjednom rekao da se naš kolega I. sa ženom odselio u drugi grad, i tamo su sretno započeli novi život. Što zbog dobrih uvjeta koje je ona našla, što zbog nekih neugodnih iskustava koje je on doživio na radnom mjestu, radi čega je našao novi posao. Započeli su iznova, dobro se osjećali i... i riješili sva ona ključna "veća" životna pitanja. A sve zbog parsto kuna mjesečno koje su mu odbili, iako je doprinio firmi u višestruko mnogo većim iznosima. Parsto kuna mjesečno... postaje mi tako monotono i ofucano od ponavljanja, te stalne priče oko nadmoći i sile, radi principa, što nema logičkog ili međuljudskog razloga... Prijatelj je, završivši priču na moj upit o detaljima oko promjena u životu kolege I., onako u kasu ispuhao nos prstima, a zatim promrsio kroz zube: "Pa jebote, pa nije sve u novcu! To nema veze sa životom..." Nastavili smo čavrljujući oko raznih tema, te smo došli na cure. Bivše cure. Šutio sam ko zaliven. Ko riba. Ko grješnik. Like a sinner! A saint not. Naravno, i pitao se gdje mi je zapravo grješnost. Dotakao se nekih doživljaja s jednom bivšom curom, vezanih za seks. Ispričao je par detalja, zanimljivih, iz seksualnog života, iako te moram odmah prekinuti u razmišljanju kako to nije bilo nikako u smjeru ponižavanja ili razotkrivanja nekih detalja koji bi mogli biti neugodni. Na kraju krajeva, šutim kao riba, stoga sve što je meni rečeno zapravo nije rečeno, jer što je rečeno ako neće nikome dalje biti rečeno? :-) "You have to learn to give... and wait your turn." reče jedan napjev u mojoj glavi. Dotakao se brzinski par detalja koji su nas nasmijali kao šaljive anegdote. Uživao je u seksu s njom, i toga se sjećao s velikom srećom. Definitivno je to bila najkvalitetnija komponenta njihove veze, i tu su se definitivno ispunjavali. Živopisno smo se zafrkavali s tim detaljima i uživali u maštanjima. Već smo bili na povratku te kroz desetak minuta završavamo današnji izlet u mrak. Na trenutak smo zastali s pričom, nakon duhovitih salvi, i ušutjeli na trenutak. No, već kroz minutu ili dvije prozborio je, iznoseći zaključak: "Seks je bitan, ali nije najbitnija stvar u životu... ili jednoj vezi." Nisam zanijekao, nisam niti potvrdio, već sam šutio, no za to vrijeme su mi se u glavi vrtile argumentacije svega toga. Ne, nije najvažniji, nije jedini. Međutim, od toliko segmenata od kojih se sastoje naši života, u biti, niti nema najvažnije stvari. Sve je važno! Sve ima neke bitnosti i doprinosi raznolikosti, doprinosi u jednom dijelu. Bitan je novac, bitan je seks, bitno je zdravlje, bitan je dobar odnos s ljudima, bitna je raznolikost, bitna su djeca i zdrava obitelj, bitno je... ono nešto za što bi ljudi rekli "široka obrazovanost", "široka kultura" ili "opće obrazovanje", međutim ja bih ipak radije rekao "široki interesi", a mogao bih to čak nazvati i širokoumnošću. I kako su te misli jenjavale u mojim mislima, uskliknuh: "Pa bogamu, ako ti nije bitan novac, nije ti bitan seks... a ŠTA ti je onda BITNO!?!" * * * Da, uistinu... ne tako davno postavio sam pitanja koja je boja istine i koja je boja ljubavi. Sada bih postavio pitanje, ono koje me trajno muči i ljulja mi samopouzdanje i životnu sreću: Što je bitno u životu? Da, što je po tebi bitno u životu? Pretpostavljam da će česti odgovori biti u smjeru zdravlja, djece odnosno obitelji, dovoljno novaca, dobrih prijatelja, možda dobro posla. Da, jasno, sve je to dobro, ali mnogi sretni životi idu i bez neke od tih stvari, a ima i onih koji imaju veliki dio, neću reći sve, a opet su (pra)iskonski nesretni. U sebi se ne mogu kiselo ne nasmiješiti kad se sjetim kako bi moji kolege sad komentirali da me čuju da o ovome razgovaram, pišem ili razmišljam. Vjerojatno bi im to opet bilo filozofiranje o, kako ja to volim naglašavati radi ironije i preuveličavanja, "o smislu života". :) Ali, to je uistinu razmišljanje o smislu života. Stoga, hajde, pronikni malo i kaži mi – što je po tebi bitno u životu? Vangelis: Losing sleep |
