Ona
|
Spavao sam. Negdje daleko osjećao sam kako je jutro negdje blizu, a pogled prema niskim prozorima i bjelini svjetla koja ih je poljevala s vanjske strane, dahtali su prve daške jutra. Snovi su bili raznovrsni, svakojakih tema, bez kakvog smisla i povezanosti. Odjednom je u snovima zazvonilo zvono na ulaznim vratima te krenuh da ih otvorim. U trenutku sam bio na vratima, otključao ih istovremeno gledajući da li imam adekvatnu odjeću (pošto sam u stanu nerijetko gol ili samo u gaćama), te odmah, samo trenutak nakon toga, i otvorih vrata. Ostao sam uvelike iznenađen, pošto se na vratima pojavila – ONA! Ona, ta žena, bila je na vratima, sasvim mirno me gledajući. Jest, lijepa je; ja to znam, ona to zna, ona zna da ja to znam, zna da znam da ona to zna, znam da ona zna da to znam. U prvom djeliću sekunde lagano sam se usplahirio, no odmah trenutak nakon toga shvatih kako je njen dolazak sasvim u redu, te kako nema povoda nikakvoj brizi. Istog sam se trenutka okrenuo shvaćajući da je s njene strane sve u redu, te krenuh unutra u stan, a ona krenu za mnom shvaćajući kako je pozvana. Osjećao sam veliku sreću i mir, radost, satisfakciju, znajući da ćemo na miru ugodno razgovarati, razmijeniti mišljenja, ispričati se i podijeliti osjećaje, misli, radost i brige, a nakon toga ćemo se oboje osjećati opušteno, sretno, veselo. Bili smo oboje svjesni kako ćemo u tom zajedničkom druženju istinski i duboko uživati. Radi tih osjećaja osjećao sam toliku sreću da sam naprosto htio ciknuti, poskočiti, a osmijeh mi se razlio licem. U tom je trenutku zazvonio alarm, a svi snovi nestaše. E jebemu mater! |
