Uskopaljski abecedarij (19): J kao jezik
Polovicom 20. stoljea, Omer ef. Štulanović, imam Mehmed-begove džamije u Gornjem Vakufu - Uskoplju, pronašao je jedan rukopis tursko-hrvatskog, odnosno kako to autor na Wikipediji, na kojoj sam pronašao ovaj podatak, navodi, tursko-bosanskog rječnika, koji se sastoji od 14 neobilježenih, tanjih, bijelo-žućkastih listova papira veličine 17x21 cm. Na listovima nema nikakve bilješke o autoru odnosno prepisivaču, niti o vremenu nastanka, mada, pretpostavlja se, potječe iz 19 stoljeća.
Rječnik sadrži tek oko tisuću riječi pisanih očito uvježbanom i vještom rukom. Glavno obilježje rječnika je ikavica, o kojoj je već bilo govora u Uskopaljskom abecedariju, a zbog koje sam i ja, između ostaloga, ovaj rječnik bio slobodan nazvati tursko-hrvatskim. A koje se i kakve riječi nalaze u ovom rukopisu? Ja ih ovdje navodim prema Wikipediji, a posjetitelji neka o njima i o ovome rječniku sami donose zaključke: lino, obać, prominit, vitar, procidit, popriko, ždribe, mira, striha, liskovina, drin, bisnit, srist, bristovina, nidra, mihur, potriban, pina, smrika, slipi miš, svitlac, samlit, ujist, mlićac, srića, prikosutra večeri, briza, hitit, podnožnik, pripelica, mih, mriža, prominut, puca itd., a, također, u rječniku nailazimo i na imena mjeseci: siječanj, kolovoz, rujan, studeni i prosinac. Eto, to je naš jezik! Zuji, zveči, zvoni, zvuči, šumi, grmi, tutnji, huči... |
< | veljača, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 |