Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/uskoplje

Marketing

Uskopaljski abecedarij (19): J kao jezik

Polovicom 20. stoljea, Omer ef. Štulanović, imam Mehmed-begove džamije u Gornjem Vakufu - Uskoplju, pronašao je jedan rukopis tursko-hrvatskog, odnosno kako to autor na Wikipediji, na kojoj sam pronašao ovaj podatak, navodi, tursko-bosanskog rječnika, koji se sastoji od 14 neobilježenih, tanjih, bijelo-žućkastih listova papira veličine 17x21 cm. Na listovima nema nikakve bilješke o autoru odnosno prepisivaču, niti o vremenu nastanka, mada, pretpostavlja se, potječe iz 19 stoljeća.
Rječnik sadrži tek oko tisuću riječi pisanih očito uvježbanom i vještom rukom. Glavno obilježje rječnika je ikavica, o kojoj je već bilo govora u Uskopaljskom abecedariju, a zbog koje sam i ja, između ostaloga, ovaj rječnik bio slobodan nazvati tursko-hrvatskim.
A koje se i kakve riječi nalaze u ovom rukopisu?
Ja ih ovdje navodim prema Wikipediji, a posjetitelji neka o njima i o ovome rječniku sami donose zaključke:

lino, obać, prominit, vitar, procidit, popriko, ždribe, mira, striha, liskovina, drin, bisnit, srist, bristovina, nidra, mihur, potriban, pina, smrika, slipi miš, svitlac, samlit, ujist, mlićac, srića, prikosutra večeri, briza, hitit, podnožnik, pripelica, mih, mriža, prominut, puca itd., a, također, u rječniku nailazimo i na imena mjeseci: siječanj, kolovoz, rujan, studeni i prosinac.

Eto, to je naš jezik!
Zuji, zveči, zvoni, zvuči,
šumi, grmi, tutnji, huči...

Post je objavljen 26.02.2005. u 08:00 sati.