Prije dvadesetak godina skupili su se hrvatski glazbenici svi redom i snimili himnu ljubavi svoje prema Domovini kojoj žele pomoć pjesmom, isto kao što je Geldof onomad želio pomoći gladnim Afrikancima. Snimili su isto tako spot, gdje svi uglas pjevaju i natječu se u kombinacijama najpatetičnijih izraza lica koje se najbolje nose uz riječi domovina, ljubav, vječno, istina. Onda su taj spot vrtili na televiziji i forsirali na radiju, sve da održe duh napadnutog naroda iznad zemlje, visoko u nebesima, tamo odakle su Božjom rukom izabrani potekli pa se sad našli u nezavidnoj situaciji. Puštala se ta pjesma u svakom mogućem i nemogućem trenutku, a obavezno prije spavanja i još obaveznije, nakon svakog dnevnika gdje je zabrinuti spiker pozdravljao branitelje ma gdje bili, pa je moj susjed, branitelj svoje terase porijeklom iz Nuštra, običavao tu pjesmu nakon dnevnika puštati nabijenu do daske i sa sigurnosti terase svoje, na sav glas jebati svim Srbima četničku mater. Onda mu je moja mama uredno odgovarala nabijanjem narodnjaka i karačenjem njemu njegovog ustaškog oca. I tako se vodio rat u mojoj ulici. U to vrijeme se je domoljubni susjed brže-bolje upisao u hadeze i postao ravnateljem škole. Osnovne. Jer su ga iz srednje izbacili radi problema s maloljetnicama. Navodno. Isto tako, kao pravi zaljubljenik u svoju domovinu, najstariju je kćer dao upisati u srednju školu u Italiju. E, tu je moja mama zaključila da je ona pobijedila, jer njegova ljubav je proračunata, a njezina je prava, nepatvorena. Iz tog razloga ja danas imam i srpsko državljanstvo, a njegova kćer talijansko. Danas ja mogu tražit posao i po Hrvatskoj i po Srbiji, a njegova kćer ima fin posao tamo u Europi i ne mora ga tražiti. Dakle, definitivno je ljubav prema Domovini nešto radi čega vrijedi ginuti.
No, to je samo igra ljudskih sudbina, niš posebno, ono što me danas skoro svaki dan zbunjuje jest reklama B-neta u kojoj su neki glazbenici posudili svoje glasove nekoj parodiji na onu pjesmu prije dvadeset godina gdje neki, a po glasvoima rekla bih isti, glazbenici skupljaju obrve i krše ruke i spominju istinu, a sad gledam u neku facu koja se, očito prenemaže i očito glumi debila, i slušam onu melodiju koju vezujem samo uz hrvatsku domoljubnu pekmezu, i jednostavno ne mogu izabrati onu pravu između svih poruka koje mi reklama šalje:
1. Hrvati su okrenuli ploču pa sad pjevaju drugu pjesmu
2. Hrvati su evoluirali u imbecile kojima je na čelu alfa idiot sa svojom mutavom pratiljom
3. Hrvati su evoluirali u montipajtonovce koji se sprdaju na račun vlastitog domoljublja.
4. Hrvati su prodali svoje domoljublje za satelitsku televiziju, umjetnu bundu, debeli lanac i sjebanu spoznorušu.
5. Hrvati su vakcinisani na smisao za humor i on im ne može ništa
6. Hrvati su spali na veličanje stalelitske antene
7. Hrvati smišljaju reklame kojima pokušavaju nekoga iritirati
8. Hrvati ne znaju smisliti reklamu
9. Hrvati su u kurcu