nestašna usidjelica

nedjelja, 22.11.2009.

Tražim stan, tražim stan, tražim stan...

Stan 1
Garsonijera, opremljena, parking. Blizu posla, 10 min. Izvrsno! "Kad mogu doći pogledati?" "Možete odmah, baš je farbam." Fino. Privatna kuća s početka prošlog stoljeća, garsonijera u prizemlju, ulaz cijeli jedan metar odmaknut od ulice, 1 soba, spojena s kuhinjom, u kuhinji veš-mašina, kupatilo odvojeno. U istoj prostoriji spavam, kuham, prdim, smrdim, ali hajde, 1600 kn plus režije a ima i parking. Idem na posao pješke. Milina. "A gdje vam je dakle, parking?" "Parking? Pa ne znam ja, to je moja sestra dala oglas, a tu je nešto u vrtu, vidite, ali nisam ja znao, moram se čuti sa sestrom." "Hoćete li?" "Hoću..." nakon par sati. "Dobar da, bla, bla, bla, čuli sa sestrom?" "Ma jeeeeesaaam, ali ona ne zna što bi, pa ovo, pa ono..." "Dobro, hoće li biti jednostavnije ako se ja čujem sa sestrom?" "Drage volje!" I izdiktira pozivni za Italiju. Ajd, dobro. "Dobar dan, dobar dan, vaš brat, bla, bla, bla...parking?" "Ma znaaate, to nije samo tako, jelte, kad se parkirava onda se to ipak malo uništava, pa znate, pa ovaj, pa mislim da bi se parking trebao naplaćivati posebno, znate..." "Pa dobro, koliko biste ga naplatili?" "Ma ne znaaaam, najbolje da vi to vidite s mojim bratom, znate, on će vam to najbolje reći." Dobro. "Dobar dan, dobar dan, vaša sestra bla, bla, bla... "Znate što? Dajte mi vaš broj, pa ću vas ja nazvati samo da porazgovaram sa sestrom, e sad mi ju je pun..." "Dobar dan, dobar dan, sestra je rekla 350 kn." "350 kn? Ali pokazna za autobus dodje manje..." "A znam, ali ako ja kažem sestri 100, onda ona pita da zašto tako malo, a ne da mi se više natezat s njom..." "A dobro, koliko inače prosječno dodju režije?" "Pa znaaaate, ne puno onako, ne više od 250 kn." Aha, dakle, 1600 + 350 režije + 350 parking, sve to za sobu, kupatilo i pol metra betoniranog travnjaka. Ma, terajte se.

Stan 2
"Dobar dan, vi tražite stan?" "Aha..." "Ma gledajte, ja studiram, a pomalo i radim, isto tražim stan, pa vidite, u dvoje je stan puno jefitiniji, dijele se režije i to, a ja bih htio živjeti s nekom curom, jer su one mirnije i čišće, ja sam inače dobar, živio sam s curama, i jako bih rado da se nadjemo i upoznamo, i znate, to vam se baš najviše isplati...pa mislim, jeste li za?" "Ma, mislim, čuj, ja bih baš nekako sama, do sad sam bila s cimericom, to jest jeftinije i to, ali ne ide baš, ima to neke druge mane, malo bih ipak probala sama, pa ako baš ništa ne nađem, ali ono, nisam baš sigurna.." "Da, ali, da se nađemo sutra, možda se predomislite, ja, ja, ja baš ne želim živjeti saaaaaam :(" "Dobro, dobro, možemo se čut...čut ćemo se. "

Stan 3
Neboder, 4 kat, početak 60-ih godina prošlog stoljeća, nema lifta, nema grijanja. 1800 kn + sve režije, brat bratu 500 kn pričuve i struje koliko se poželim grijati. Dugačak hodnik, u njemu i dugačka termoakumulaciona 80-te godine prošlog stoljeća, jedna velika soba, bračni krevet, jedna soba, ups, "e to je zaključano, tu ne možete, tu držimo svoje stvari." Baš super, tko ne bi poželio plaćati masno stan sa zaključanom sobom i stvarima po koje stalno netko dolazi i odlazi. Kuhinja, lipa, kupatilo dugačko i usko, lavandin u kojem se skorila nečija mokraća... slatko, ah. "Imate li telefonski priključak, internet možda?" "Uf, ne, ma ja, neću se ja zajebavati s računima od telefona, imate vi one vaše stickove..."(pa si ih nabijte...) "Hvala, dovidjenja."

Stan 5
"Dobar dan, gledajte, ja vam imam stan, i do nedavno sam u njemu imao cimericu, ali ona se je nešto zajebala u životu, pa ju je bivši našao, neki luđak, pa je onda morala bježat, ma šta ti ga ja znam, uglavnom stan ti je super, tu je iznad bolnice, to ti je miran kvart, mislim, grad je grad, ali to je buka i smog, a ovdje je baš super, ono, mir i to, i ja ti imam svu opremu, muzičku liniju, plazmu, i puno muzike, to ti sve dajem na korištenje, inače radim tu u bolnici a imam 37 godina." "E, pa mi smo onda vršnjaci! :)" "A jeeeel? Ma čuj, bilo bi najbolje da se nađemo i bilo bi ti super da dođeš to vidjeti, to što ja tražim cimericu, to ti je samo zato jer ne želim biti sam, i da nikad ne znaš, možda se iz toga nešto izrodi, zašto ne probati, ma ja sam ti super i znaš, poštujem žene, baš poštujem žene, mislim da sam baš dobar." "Misliš? Nisi baš siguran?" "Ma neeee, rekli su mi da sam dobar, ne mogu ja tako o sebi govoriti, rekli su mi. Poštujem žene..." "Ma dobro, potražit ću ja još, ali malo si mi predaleko od posla, nije mi zgodno baš, hvala na ponudi."
Nakon pola sata SMS - "Ja sam sam, a ne želim biti sam, razmislio sam, ne moraš uopće plaćati stanarinu, samo režije, što kažeš?" "Čuj, krenulo je to u krivom pravcu, tražim stan, ali nisam sama." "Ok, oprosti, nisam misliio ništa loše..."

Stan 6
Stojim u praznoj sobi, lipa je velika. "Vi nemate namještaja?" "Ma imamo, ali smo ga izbacili kad smo renovirali, ali vratit ćemo mi." Izađem iz lipe veliko sobe i čudim se u malo manjoj praznoj, ima pločice na podu... "A gdje su vam kupatilo i kuhinja?" "Pa eto, tu gdje stojite, to će majstori za dva dana srediti, u onaj ćošak će da stave kupatilo, a u ovaj kuhinju, za dva dana je to gotovo!" "Dobro, možemo se čuti za dva dana, ne mogu uzeti stan ako ne vidim kako izgleda..." "Ma jasno mi je, naravno. Dajte mi vaš broj pa ću vas nazvat kad bude gotovo."

Stan 7
"Dobar dan, ja vam imam jedan stan, ma u saaaamom centru, samo za 900 kuna. "(u čemu je sad kvaka???) "Cijeli stan za 900 kuna?" "Ma, znate, tu je moj sin u jednoj sobi, on studira i nema ga po cijele dane, a vi biste imala svoju sobu, a on je tako miran, tih, drag i povučen...samo biste dijelili kupatilo i kuhinju. Što kažete?" (a jebote, prvodadžika!) "Joj, ne bi hvala, znate, ja sam malo starija i ipak želim stan samo za sebe."

Stan 8
Slabašni starački glas. Kćer joj rekla da tražim stan, a ona ima nešto super, sa verandom na kojoj mogu cijelo ljeto jesti, piti i biti, "koliko košta?" "Ma samo vi dođite pa ćemo se dogovoriti." Znam taj kraj. Ali, idem, znatiželje radi. Mračna uska smrdljiva ulica, na kraju nje ulaz u neki portun, na kraju portuna zlokobno prazna dječja kolica, iza njih stepenice koje vode u nigdje, bazdi na mokraću, ćoškovi se crne od paučine, bit će para, bit će para, čini mi se da jedino mrak ovdje radi na uklanjanju prljavštine, nazire se tu i tamo neko smeće, komadi nečega neiskoristivoga, daske, željezo...starica se dovlači do željeznih vrata, žali se kako mi je htjela pustiti svjetlo, ali kako ga je takla - tako je pregorilo, oduzelo mi pogled na minijaturnu verandu na kojoj se raspada jedan ormar, tri stolice, i heri se neki stol, starica ima najsmežuranije lice na svijetu, ima i štap jer jedva hoda, uvodi me u - stan je, eto, desno, želudac se želi preseliti u sinuse, stan bazdi po starosti i kuhano raspadnutom zelju, prastara kuhinjica, ostaci parketa u otužnoj sobi, visoki strop, visoki prozor iz kojeg mogu iskočiti ravnu u onu tužnu mračnu uličicu kojom sam došla, tužna dva kreveta uz tužnu komodu, istu onu koju su moji baba i deda kupili početkom 60-ih, pitam reda radi da gdje je kupatilo, kaže, "eto tu je," "pa to je zajedničko..." "ma ne brinite vi, ja sve svoje uvijek obavim prije nego onaj drugi..." cijena, reda radi... "1600 + režije, a režije, gledajte, ako ćete grijati manje, platit ćete manje..." a u stanu toplo kao u grobu... bježim, bježim, ne mogu pobjeći... jebala me znatiželja, još me prati starica i njen siroti život i njena kćer koja joj dozvoljava da živi tako u tom smradu, jebo život, jebo nju.

Stan 9
SMS Ako si za stanovati kod gospodina u gradu javi se. uz malu pomoc u stanu stan je besplatno. ako si za javi se.

Stan 10
"Dobar dan," "dobar dan," "Gdje ste vi točno, pa joj super, pa to je tri minuta od mog posla, mogu doći sada pogledati?" "Ma može!" Centar grada, zgrade koje su dopratile i otpratile generacije, preživjele ratove, stabilne ruine, budimo iskreni. Šesti kat, nema lifta. Nikad se popet, jbo mater. U istoj zgradi odvjetnici, stomatolozi i ginekološka ordinacija. Super! Miriši obećavajuće. Otvara vrata malac, nije domaći, očito je da je pobjegao iz Lud, zbunjen, normalan epizode. Kaže da ide za Italiju, da je stan radio za sebe, da će sve ostaviti i da mu treba 350 € mjesečno za neki kredit, režije uračunate. Stan malen, potkrovlje, neki krevet na razvlačenje, šugava kuhinjica u sredini bez nape, bez prozora, kupatilo solidno, veš mašina cca 20 godina u bubnju...ali, tri minute do poslaaaa. "Hm, znaš, imam auto, rado bih ga negdje mogla parkirat." "Ma nema zime, prijavim te, možeš se parkiravat za 35 kuna mjesečno gdje god oćeš!" "Polog, ma neće mi trebat. Samo tih 350 € da staviš na račun do 15-og." "Uzimam!" "Jel?" "Da! Uzimam!" "Ajmo se onda još čut u subotu. E, vidiš, imam ti ja tu pored i kao neku garsonijericu," i pokaže mi prostoriju u koju je pala bomba, ali promašila kadu nad kojom uporno kaplje neka iskrivljena špina, "pa ću to urediti...jednog dana."
Subota. SMS. "E, u ponedjeljak ću te prijaviti, možeš li mi donijeti i 1 stanarinu i 1 polog odmah u ponedjeljak?" "Ali, rekli smo bez pologa?" "Znam, ali treba mi da dopeljam radnike da srede onu garsonijeru da imam gdje biti kad ti useliš." "A Italija?" "Ma nije mi upalilo da odem ovaj put...možda drugi...moram sad brzo ovo srediti da imam gdje bit."
E, znaš šta...

Jebo mater.