nestašna usidjelica

četvrtak, 12.11.2009.

Zaposlena djevojka traži stan

Bila je to časna namjera da se u tih nekoliko dopuštenih znakova objavi jedna sasvim normalna vijest. Uostalom, tražim stanove od svoje 14-te godine, na faksu sam usavršila i semestralna seljenja, i što je tu čudno ako se objavi oglas? I, nisam studentica. I glupo je reći žena, to bi značilo da nosim štikle i spavam s viklerima, ili barem s onom krpicom preko očiju, ili barem s krastavcima na kapcima, ili sam barem u nekakvom braku. Žena se, uostalom, zvanično postaje udajom. Inače se ode u sjeme i postane se ono, staro, suho, čangrizavo i nejebano. (Pih, kao da toga nema u braku...)
Bilokakobilo... zvonio je mobitel odmah u sedam ujutro. Umilni i nepoznati glasić s druge strane etera htio je znati da kako sam, jesam li dobro spavala, kad idem na posao i onda zaključio da sam nenaspavana i da imam još do posla i da će mi poslati poruku. U poruci je pisalo da kad ćemo na kavu. A onda da kako se zovem. I sve to tako nešto dok sam pokušavala natjerati moždane da se uključe u ovaj svijet i otkriju tko je to mogao smisliti spačku i nagovoriti tog nekog s umiljatim glasićem na ranojutarnje prcanje. Objasnila sam nepoznatom da mi suprug ne voli kad se tako rano dopisujem s nepoznatima. Nije se javio nikad više...a meni je sinulo....pa da... dala sam oglas. I napisala hrabro svoj broj. E jebiga.
Tražim stan.
Opet ista priča, novine u ruke i zovem i zovem, ljudi traže basnoslovne cifre, svi bi sjedili a pare da im kaplju, i svi bi da im ja otplaćujem njihove kredite i pričuve i pristojbe i onda da im još malo i ostane. A ja djelujem u sklopu humanitarnog otplaćivanja tuđih kredita. Jednom na nebu, sve će mi se to vratiti.
No, postoji i ozbiljna vjerojatnost da mi se nešto poremetilo s karmom, jer su se na moj oglas javljali samo neki koji bi više nudili svoje usluge, nego oni koje je zanimalo naplaćivanje stanarina. Jedan ozbiljni gospodin ponudio je stan djabe, u zamjenu za društvo i dvotjedno čišćenje stana, naravno, a jedan studentić je skoro zaplakao od silnog straha kojeg osjeća prema samačkom životu....i da kako će on biti saaaaaam, a udvoje je tako lakše i bolje, i već bi sutra on mogao doći da se vidimo i upoznamo i da zajedno, eto, nešto probamo...
Jedan gospodin je zbilja ponudio stan u najam, ali taj mi se učinio nezanimljivim...običan stan za skupe pare, pih. Pored ovakvih ponuda koje Iskricu čine čistim gubljenjem vremena... ajte, molim vas.
A prije samo tri godine dala sam identičan oglas...i nikome nije padalo napamet da me radi toga vabi na kavu, a kamoli da mi nudi zajednički život.
Nešto se gadno poremetilo u našemu društvu.
Ili je to, ili je karma..