Burne i ledene noći pune su zvijezda i režu nosnice. Svaki me rez podjseća na prvi seks, na izlaske u noć i na robu koja se noću ledi na žici. Sve u jednom. I na onaj jedan parfem u minijaturnoj ljubičastoj bočici. Ispahan se zvao, jednom sam ga potrošila i nikad više pronašla. Bojala sam njime sve one noći pune iščekivanja i bježanja u nepoznato. I zašto sada slušam alternativu 80-ih? Ne znam.
Jednom sam rekla da treba sve curice malo ozbiljnije upozoriti na onog prvog...nigdje, ni u jednom udžbeniku ne piše što se sve s prvim dogadja, nije to samo himen, nije samo tijelo, to je rana koja deformira jednom zauvijek. Olako.
Nitko ne zna najaviti sve one potrese koji mijenjau sve ono iznutra, okreću nježno mekano tkivo na van i ostavljaju ga otvorenim i hiperosjetljivim na svaki dašak vjetra. A vani uragan.
Sve je to za ljude. Kažu.
Kad bi još samo bili svjesni onog što govore...