nestašna usidjelica

srijeda, 08.04.2009.

A uf

Mrzim kad moram raditi nešto na silu. Crtati čudan plakat po čudnim željama strogo ukalupljenih naručitelja. Bez slobode. Kao šetnja s brnjicom na kratkom povodcu. Pa odgađam i samo odgađam do beskraja. I radim pritom gomilu drugih stvari. Pišem pisma. Probavam kupaći kostim. Operem brdo suđa. Pišem opet. Laprdam po blogu. Pojedem cijelu teglu crnih maslina. Gledam tužno u praznu teglu. Na tegli naljepnica, piše proizvedeno u Španjolskoj. Nisam spasila hrvatsku ekonomiju. Kako to da dvije španjolske tegle koštaju kao jedna hrvatska teglica? I kako to da su španjolske jeftinije a veće i ukusnije? I zašto su masline morali sterilizirati? Moja prijateljica Paprena želi sterilizirati svaku mačku koju vidi. Kaže da to mački spašava život. Mene straši pomisao da sam mačka pa da me uspavljuju, režu, vade organe, šivaju, stavljaju neki plastiku oko vrata, izmuče do besvijesti i onda to zovu spašavanjem života. Onda mačka živi samo kao krznena igračka za maženje i tepanje. Bolje nego da gine pod autom i kopa po smeću, kaže Paprena. A toliko ljudi kopa po smeću. Ljude se ne smije sterilizirati. Osim u Rushdijevim knjigama. A zašto su onda sterilizirali masline? Masline ne kopaju po smeću...
Joj, baš mi se ne da radit...