nedjelja, 17.12.2006.
Ličnost 3
Zanimljiva je činjenica koliko se naše osobnosti brzo izmjenjuju. Tijekom vremena, opažanja su pokazala da se promijenom vanjskih uvjeta (čak i ako se radi o bujici misli, osjećanja i senzacija unutar tijela - svejedno su to vanjski uvjeti, izvan Bića) nevjerojatnim tempom mijenjaju podražajni parametri, a na temelju toga i adaptacije naše ličnosti. Također su opažanja pokazala da se prirode osobnosti izazvane vanjskim podražajima dijele na aktivne i pasivne tj. na one koje stvaraju trend i one koje projiciraju negiranje istog tog trenda. Tako je jako svojstveno čovjeku da u jednom trenutku prihvaća i kreće se prema svom partneru, a u drugom negira ikakvu vrijednost odnosa među njima. Rekao bih da se ovdje može zamijetiti određena sličnost ili analogija sustavu elemenata, koji niže elemente Zemlju i Vodu smatra elementima reflekijom vanjskog svijeta, dok je kasnija podijela na Vatru i Vjetar prikaz refleksije unutarnjeg svijeta. No, vratimo se podijeli ličnosti na zasebne skupove osobnosti.
Osobnosti su najinteresantniji segment modernog vremena i manipuliranja ljudskim bićima isključivo iz razloga što se jednim profinjenim sustavom manpulacije simbolima u neposrednoj okolini čovjeka može povući i organizirati ono što se zove "budna" svijest. Naime, okruženi smo raznim reklamama, fashion trendovima, modelima ponašanja i stvarima koje bi trebali imati. No, kome je ustvari jasno što se događa kad obučemo trendy cipele? Vjerojatno nikome. Dapače kultura se zove "Potrošačkom" i to je standarni termin, kao da je potpuno prirodno za opstojanje ljudske vrste da se potroše resurski potrebni za godišnju prehranu jedne obitelji, na komad cijevi, ventila i plastike koji popularno zovemo autom ili mobitel ili haljina ili nešto drugo. Sve je usmjereno tome da se čovjekova realnost okupira sa stvarima radi krađe njihove energije.
Problem nije kad je čovjek u potpunosti nesvjestan, homo hrkandus; tada on/ona troši, rađaju se djeca, radi se - uglavnom, čovjekova realnost prikrivena high-tec čudima svedena je na razinu prokreacije i životinje. Oni koji ne uspiju u toj trci služenja tisućama gospodara biznisa, marketinga, korporacija, medija - progašavaju se nesposobnima i njih se uništava, doslovno. uzimaju se kuće, brakovi se raspadaju, djeca uništena, sramota od iste okoline koja ih je podržavala u njihovoj nesvjesti.
Problem je u činjenici kad se čovjek počinje prisjećati svojih lica, kad shvati koje je gluposti morao pričati i raditi da bi hvatao svoj rep. Tada čovjek pada. Mnogi žele zaspati, mnogi žele ne vidjeti svoju mnogostrukost koja nije pod kontrolom. Alkohol, droga, suludi obllici zabave, priključenje na globalne trendove - odrazi su čovjekove nemoći da se odupre.
Pravi problem je pitanje neprijatelja. Gdje je neprijatelj: da li je žena neprijatelj, možda najbliži rod, možda država, možda Bog? Da li sam zazidan i utamničen i tko drži ključeve? Bezbrojni pisci, pjesnici, filozofi tragali su za rješenjem zagonetke o tamničaru. Mnogi probali, malo ih uspjelo, nitko nije naučio iz njihovog primjera. Zašto? Tamničar je Čovjek sam, a samo čovjek zna kakva je njegova tamnica i nitko drugi mu je ne može opisati.
Dakle, što drži naše svjetove na hrpi koju zovemo oobnost?
Ako izbjegnemo mističnu priču o postanku stvari, tajnama i blabla, možemo koristiti čistu fiziku. Postoji Sila između mjehura svjetova i koja drži svijet u bliskoj vezi sa svijetom pored njegovog. Recimo, kad je osobnost jako, izrazito ljuta i agresivna, da bi se prešlo u blagost potrebno je prijeći nekoliko gradacija stanja koje pomalo ublažuju situaciju tako da u jednom trenutku osjetimo mirnoću i prihvaćanje. Pitanje je zbog čega čovjek nije u stanju pronijeni svoje ponašanje? Zbog Sile koja razdvaja svijetove osobnosti! Da bi iz čiste aktivne supstance prešlo u čisto pasivnu supstancu potreban je momenat slabljenja jedne sile i jačanja druge sile. Obično čovjeka koji je ekstremno ljut pokušavaju smiriti njegovi prijatelji, okolina i postupno, kako je neka okolina izazvala agresiju, tako nova okolina izaziva pasivizaciju, dodaje pasivni obrazac sa jačim intenzitetom u koji osobnost ulazi i pretapa se. Njegovo tijelo se još ljutito bori sa promijenom, puše, znoji se, crvenilo u licu, ali lagano dolazi u stanje ne-bitnosti prijašnjeg cilja i čak opravdava sadašnji trenutak traženja mira i prihvaćanja. Ovakav linearan način nasilja nad čovjekom je normalna stvar i svakome od nas se događa tijekom dana nebrojeno puta upravo ovakav čin pretapanja. Zbog čega čovjek treba toliko truda i suradnje s okolinom da bi bio nigdje? Zato što nema Svijest.
Ljut čovjek, miran čovjek - ista DNA, isti matični broj... pa kako onda da ti ljudi ne znaju jedan za drugoga? Čovjek se može sjetiti poslije stanja u kojima se našao i reći sebi da je postupio dobro ili loše, ali u samom trenutku on/ona ne poznaje onog drugog sa istom krvnom grupom. Kakva je priroda sile koja čovjeka drži u mjehuru neznanja ili sna? Ne znam. Moguće je da je neki oblik elektromagnetske spojnice koja drži sustav na hrpi. Možda je oobična struja. Možda gravitacija. Ono što znam je činjenica da se takva sila može prijeći, prisjećanjem i i shvaćanjem. Potrebna je pomoć, pomoć ljudi koji su savladali jedan dio svojih okova, da objasne uopće gdje su okovi. Tada čovjek, u budnom stanju stapa dijelove svoje osobnosti u jednu veću i tada uviđa koliko je glup. I slab.
Razvoj se događa između točke uviđanja i točke oslobađanja. Izgrađuju se razvojni alati za stapanje osobnosti u veće osobnosti, osvjetljuje se teren sve više i više. No sila koja drži velike organizme na hrpi, puno je jača od sile koja drži male mikrobe svakodnevice. Na kraju ostaju samo dva organizma, onaj Za i onaj Protiv. I za oslobađanje iluzije između Za i Protiv potrebna je sila Zvijezda, Sila izvan ovog svijeta dualnosti i ograničenja. Tako je jako čest primjer produhovljenih ljudi koji su prava ljudska smeća, ljudi velike riječi i animalnih nagona, podijeljene osobnosti inteligencije i retardacije. No, sve je to dio Igre. Svijest je vrijedan pokal i ne ostvaruju je mnogi.
