subota, 10.01.2009.
e-ne-RGI
Što s s viškovima? Zanimljivo da me ova tema počela interesirati sve više kako idu godine. Malo sam i odebljao pa sam viškove prisiljen gledati svaki dan. Gledam sebe, gledam svijet i druge ljude. Gledam prirodu i postaje mi jasno da je problem sa nedostatkom energije samo jedan: gdje je nabaviti?! Kad ima viškova onda je sve nekako kroz maglu i mi smo svakodnevno suočeni sa tim drugim stanjem – viškom.
Promatrao sam godinama sve vezano za novac – načine zarade, načine investicije, ekspanzije, trošenja, potrošačko društvo, konzumerizam...sve ono što se pojavljuje na sceni života. Kad je čovjek gladan jedino što želi je najesti se. Kad je čovjek sit tada počinju problemi sa onim što sad. Nedostatak kreativne misli je slijepa ulica. Nema li kreativnosti i jasne vizije o svojoj višedimenzionalnoj svijesti, čovjek vrlo elegantno degradira i počinje proces iznova. Svaki proces je predviđen da evoluira i prijeđe u stanje više razvojne svijesti. Financijski sustav, društvo, psihološki rad, “rad” na sebi, magijski i okultni sustavi, roditeljstvo, edukacija...jednom rječju – SVE!
Pa ipak ljudi u svojoj vrlo jasno razrađenoj dogmi žele zaustaviti svaki evolucijski proces kojeg se dotaknu, jer predstavlja prijelaz iz poznatog u nepoznato. Višak energije ostvaren na dotadašnjem nivou prelazi u energy dejavú i reciklira se. Sve je to jednostavno za shvatiti i bilo bi skroz u redu kad nova energija ne bi dolazila opet i opet. Tu leži problem i kako god imalo smisla, nije jednostavno za percipirati ga.
Što se u stvari događa sa energijom u to procesu? pitanje je koje me zaokuplja većinu vremena. Da li je ona na usluzi čovjeka ili na štetu? Opet krivo razumijevanje dogme koja govori o uvjetovanom mišljenju kako je sve oko nas – nama na usluzi i da smo mi, individue, gospodari svemira i jako bitni. Istina nije tako daleko, ali je razina svakodnevne percepcije nedovoljna da shvati istinu i radije vjeruje u dogmu o samovažnosti i egotripu. Svijest čovjeka jest velika, ali samo u potencijalu i osoba se mora ostvariti kako bi ostvarila pravo na energiju koja je svuda oko nje. Sve do tad energija ima svoj svijet, svijest ima svoj svijet, priroda svoj, a jadan čovjek nema svijet jer ga uništava. Teorije o samodestrukciji iz psiholoških rasprava o Erosu i Tanatosu dotiču ovakve teze, ali čovjekov život je ipak najbolji lakmus papir za istinu.
Dakle, recikliranje energije donosi smrt? Pa zar je to stvarno istina? Ne, to je činjenica, a činjenice se mogu promijeniti. Prihvaćanjem sebe kao subjekta vlastite realnosti, doživljavanjem sustava u kojem igramo svoju ulogu samo kao predstavu koja ima svoj kraj i koja je namijenjena nečemu višem, doživljavanjem energije koja pokreće naš osobni sustav kao manu s neba koja dolazi svaki dan i nema je potrebe skladištiti kako bi bili sigurni (jer će se upljesniviti, SvP, SZ op.autora). Sve proizlazi iz svrhe. Ako je cilj zaraditi, kad zaradiš umireš. Ako je cilj oženiti se, oženi se i umireš. Ako je cilj dijete, rođenje djeteta je smrt. Grozno zvuči, ali je fakat. Glavni glumac je ispunio svrhu i ostatak života se oko tog cilja omataju nebrojene energetske tvorevine kojima nije dozvoljena evolucija. Kolika je make-over industrija uključena u živote ljudi, koliko ljudi čeznu biti bolji, ljepši, prihvaćeniji. I? Dobiju taj dar i sutra opet u dućan, opet u školu, opet glupavi isprazni život koji ne mogu/žele prihvatiti. Svaki trenutak slave košta ostatak života. Evolucija je neophodna, svaka trenutna situacija mora biti preduvijet za slijedeći. Tako funkcionira priroda, tako funkcionira planeta, galaktika, ...po čemu smo mi drukčiji?
Greška je u jednoj zanimljivoj činjenici: mi nismo prisutni u našem životu i događanje u našim životima želimo zamrznuti kako bi bar nekad vidjeli što je bilo na platnu. Biti svjestan onoga što se sad događa i omogućiti sebi prihvaćanje sebe i date situacije omogućuje da ne zamrzavamo svijet kako bi živjeli u njemu. Smrti je uvijek bilo, rađanja također. Bilo je zima, bilo i ljeta. Bilo bolesti i zdravlja. I opet će biti. Novaca će uvijek biti, ali su nekorisni ako pod svaku cijenu moramo razmišljati što sad s njima. Gdje ih deponirati, gdje ih investirati kako bi bilo još i više. Sve snovi i uobrazilje.
Čini se da je čovjekovo tijelo također meta čovjekove gluposti. Jeste li primjetili da kad se dobro najedete obično pijete alkohol, jedete desert, slatke sokove i Cole da ne spominjem. Pljuge? Jeste li se ikad zapitali zašto je tomu tako? Ja jesam. Odgovor je da tolika hrana nije potrebna, teret je jer stvara toliku količinu struje i potrebni su metabolički akceleratori kako bi se ubrzali procesi u organizmu da se ta struja što prije razgradi i potroši. Ne vjerujete? Probaje jesti ogromne količine riže. To je samo po sebi nenormalno i vrlo brzo ćete jesti manje količine. Kad se najedete riže i povrća, ne pada vam na pamet popiti pivo. Čak i cigarete lagano odlaze.
Zašto se u kafićima pije kava i piju sve vrste smeća koje postoje na planeti? Zato jer je to mjesto druženja i prijenosa energije. Da bi opstalo u takvom sustavu, tijelu je potrebna skretnica koja izmijenjenu energiju tračeva i sviđa-ne sviđa mora maknuti iz organizma. Pijte vodu u kafiću dva dana za redom i shvatit ćete da je to nezamislivo za podnijeti. Previše tuđih silnica i struja, energetskog smeća prime ljudi u takvim sredinama.
Bolest je isto tako fascinantna. Svi su usmjereni na viruse i bakterije, a nitko na razinu struje u čovjeku. ''Ma pusti, naporno je radio pa mu se srušio imunitet!'' Haha. Ne, nego je gomilao energiju potrbnu za neku brigu, posao, osobno ili tuđe sranje, pa kad više nije potreba za tim – tijelo prirodno regulira stanje tako da sagorijeva struju. Za svako gorenje je potrebna energija, pa kako onda čovjek ima temperaturu kad je slab? Odakle gorivo? Tijelo izbacuje kroz sluz, proljev, izgara, koristi viruse i bacile iz okoline kako bi se resetiralo. Naravno da je sve ovo smiješno, ali najsmješnija je ljudska osobnost koja ne prihvaća sebe kao dio prirode i prirodnih procesa. Svima nam treba više, svi čeznemo za sigurnosti i umjesto da rijeku života usmjeravamo kroz svoje kraljevstvo, mi gradimo branu koja zadržava ono što je zatečeno u nekom dijelu. A voda dolazi i lupa. I ne misli stati.
Za apstraktnu, kreativnu misao potrebna je određena razina inteligencije.
Za percepciju sebe i okoline potrebna je određena razina energije.
Za glup život proveden u strahu ne treba ništa.
