četvrtak, 23.11.2006.
NETERI
• Postojanje svega vidljivog i nevidljivog uvjetovano je silama koje se zovu Neteri
• Neteri su načela ili zakonitosti organiziranog funkcioniranja koje je izvan ljudske razine percepcije.
• Neteri koriste astral/ posebice materijalni svijet kao svoje igralište jer im materija i vibracija omogućuju manifestiranje i razvoj.
• Kretanje po vibracijskom polju ili nama bliže materiji omogućuje manifestacija Netera koji stvara privid protoka vremena. Vibracija kao fizikalna veličina i jest obilježena vremenom, tj. periodom titraja
• Vrijeme je privid jer sve postoji Sad – i prije i sad i poslije – sve se sad događa ili bolje rečeno sve je Sad, no za razvoj i usložavanje i progresiju pojedinih netera potreban je tijek.
• Razvoj Netera uvjetuje hijerarhiju ili točnije hijerarhija Netera uzrokuje njihov razvoj
• Neteri se stalno stvaraju i dijele i rađaju se i umiru no to su u pravilu samo njihove manifestacije.
• Manifestacija Netera u materiji je sve stvoreno, uključujući i čovjeka
• Literatura govori o kolektivnim poljima, kolektivnoj (ne)svijesti no izbjegava staviti čovjeka u red sa mravima ili jatom ptica
• Organizirani svijet ljudi je manifestacija Netera i Neteri se bore za posjedovanje svih oblika energetskih izvora kojima se hrane.
• Automatizam, nesvijest, niži mental, niže emocije, polja kolektiva su samo neki o oblika crpljenja ljudske energije.
• Ljudi su tretirani poput stoke, čak i oni koji su agresivni i nasilni (ti su im najdraži jer su negativne emocije najniži spektar titranja i kao takve idealan materijal za izgradnju Neter-svijeta). Takva stoka je u današnje vrijeme obilježena sa simbolima nižih netera koji pokušavaju narušiti početnu hijerarhiju.
• U ovom svijetu vrijede tri zakona: zakon entropije – horizontalni pravac, zakon rezonancije – vertikalni pravac i zakon sudbine – multi dimenzionalni pravac koji uvjetuje kretanje (poznatiji kao zakon uzroka i posljedice)
• Vandimenzionalni Neter se manifestira u astralu kroz gibanje i kroz simbole
• Gibanje pretpostavlja zakonitost u vibracijskom spektru koju mi nazivamo život. U tom gibanju se rade korespodencije raznih vibracijski uzoraka (možemo uzeti ljude u obzir jer ljude nitko ne voli proučavati na taj način) u skladu sa gore navedenim zakonima.
• Simboli predstavljaju kontrolu Netera nad astralnom manifestacijom i oni se ne gibaju. Simbol kontrolira svoje stado i kroz njega se u nadležni Neter šalje energija. O kvaliteti energije koja se šalje može se zaključiti da li je nadležni neter visoko pozicioniran ili visoko frekventan ili je niži Neter.
• Na ljudsku žalost (vjerojatno) ljudi nisu dominanta bića ni u kom pogledu jer ljudima po definiciji upravljaju entiteti. Entiteti su čovjekovi najbliži čuvari i to čuvari koji ne dozvoljavaju da se čovjek oslobodi ropstva. No, entiteta ima raznih i oni su ustvari glasnici raznih Netera koji po određenom zadatku dolaze ili spuštaju svoju frekvenciju titraja kako bi učili ljude ili ih uništili.
• Neteri su u pravilu prirodni no upravo zbog sukoba među vladarima astrala stvaraju se i umjetni i taj proces se manifestira na nižim ravnima. Temelji se na pridavanju pažnje. Najpoznatija zakonitost ili znanost kojom se može opisati taj proces i koji je direktni čimbenik modernog svijeta je marketing. Nebitno je da li je proizvod čovjek, krevet ili religija, marketing je proces upravljanja nositeljima fabriciranih simbola, brandova.
Malo o realnosti...
• Kad ti netko dolazi, vodi ga neter
• Kad ti nekom ideš, vodi te neter
• Ako ne želiš ići kud te neter vodi, izaziva razna psihička stanja i nemire kako bi poslušao
• Najveći humani čin nisi izazvao ti već netko kroz tebe
• Misliš li da ti misliš ili netko umjesto tebe?
• Kad dvoje, troje ili više ljudi komuniciraju oni su samo provodnici nečijih volja
• Ljudska psiha ima manu što ima selektivnu memoriju. Svaka promjena u čovjekovom stavu i kretanju i emocijama je popraćena nekim podražajem. Tada, poput mađioničarskog trika, čovjek samo prmjesti svoje unutarnje težište i kad se vrati u „normalu“ stvari su promijenjene. No, čini se sve isto, a nije,
• Kad čovjek radi stvari na način drukčiji od onog kako je radio dugo vremena (svi misle oduvjek, no period te navike je puno kraći nego čovjek može i pojmiti – recimo Windowsi kao najjači primjer: ljudi se ponašaju da su kompjutorski sustavi oduvjek tu i tako se odnose, kao prema nečem normalnom, no istina je da su windowsi stari oko 10 godina.) osjeća određenu nelagodu, točnije pritisak na točke u svom unutarnjem sustavu kao: strah, žaljenje, nelagodu, sram. Zanimljivo je da kad krene to raditi usprkos navedenim obrambenim stanjima, vrlo brzo se stvori navika koja se kasnije pretvori u nešto normalno. Zanimljivo je primjetiti da se i za najteže navike i inhibicije mogu pretvoriti u potpuno suprotnu naviku unutar jednog dana.
• Čovjekov rad prema van ili u suradnji s vanjskim svijetom je vezan na isti taj svijet. No, kvaka je u tome da taj svijet nije stvaran. On je samo odbljesak onoga što jest. No, sa slikom hrane se čovjek ne može najesti onoliko koliko sa istom tom hranom. Zanimljivo je da ljudi žive u toj slici, podgrijavaju je, unose boje, prepiru, a da ona u stvari ne postoji kao životna stvar.
• Čovjekov rad prema unutra, nažalost u većini sustava ne postoji. Ljudi uvriježeno misle da samim razmišljanjem o sebi, imanjem nutarnjeg imaginarnog svijeta i gledanjem sebe nečijim tuđim očima rade nešto. Nažalost, ljudi na takav način preslikavaju vanjski svijet u sebe i time osjećaju prihvaćanje i potporu. Nadaju se da su na dobrom putu, da je sve uredno i dobro i spavaju snom pravednika.
• Tko može pružiti pomoć čovjeku? Pitanje koje zavrijeđuje protupitanje – koji čovjek je zaslužio pomoć? Zasluge se ne daju onim koji puno rade, čisti su i imaju karticu od gradske knjižnice. Niti oni koji puno čitaju, puno žele, streme ka svojoj slici boga. Čovjek koji zaslužuje pomoć je netko tko cijelim svojim bićem želi preskočiti sebe, svakom stanicom tijela svoga, svkim, čak i najstnijim djelićem svog postojanja teži – što bi se reklo „preskočiti svoju sjenu“. Takav stvor može dobiti pomoć na način da uđe u svjetlo, gdje nema sjene. Tko to može pružiti takvu milost jednom običnom ljudskom biću? I da li je to ljudsko biće obično i da li je svako ljudsko biće takvo? Odgovor na ovo se može potražiti u strukturi čovjeka i njegovog sustava funkcioniranja.
• Tko su ljudi koji nas okružuju? Tko su bića koja upravljaju nama i koja dozvoljavaju ili ne dozvoljavaju određene kontakte? Kako to da nekad sretnemo čovjeka koji će završiti rečenicu koju smo započeli, a drugi put je nemoguće s prijateljem popiti kavu? Pitanja povezanosti ljudi međusobno su pitanja koja se postavljaju dugi niz vremena. Možda je ispravno pitanje: Tko je onaj koji stavlja veo na pogled veze svih ljudi svih vreman odjednom? Kome je u interesu da, iako svi ljudi žele znati da su jedno bili i u jedno će se vratiti, ostanu razdvojeni i usamljeni sa iluzijom zajedništva?
• Opisati čovjeka potrudile su se mnoge kulture, rase i pojedinci. Svi oni su dali svoj doprinos u stvaranju čovjekova lika posredno i neposredno: neki kroz mit o Stvaranju, neki kroz opis Božje projekcije, neki kroz znanost, neki kroz vjeru, a neki poprilično prozaično, kroz materiju. Zanimljiva je činjenica da se u prostornom sustavu u kojem se trenutno nalazi, bez presedana i sumnje koristi upravo materijalna slika svijeta.
• Čovjek je sustav frekvencijskih polja koja su organizirana na poprilično jednostavan način. Naime, nikad i ni pod kojim uvjetima nije bilo teško naći odgovor kako nešto radi (ono što je u opsegu percepcije to se i proučava, ono očima nevidljivo čeka da postane vidljivo i tada se opet proučava), već Zašto? Koja je svrha? Kome to treba? Polazim od činjenice da «zašto» nije bitno u ovom trenutku i namjera mi je otkriti objektivno ustrojstvo čovjekovog bića.
• Kompleksno vibracijsko polje koje unutar sebe ima strukturu povezanu zakonitostima (kasnije navedeno) i uobličeno prema strukturi sustava u kojem se organiziralo, pokretano energijom višeg spektra i upravljano nematerijalnim impulsima te manifestirano u niskofrekventnom spektru (materiji) popularno se naziva ljudsko biće.
Manifestacija volje više frekvencije kroz sustav ispoljavanja sila izgrađuje čovjeka od nutrine, suštine, srži, prema obodu, realnosti, prema elementarnoj površini.
• Čovjekova najveća zabluda u ovom realmu jest što pokušava prodrijeti u nekakvu «tajnu» svog života, promatrajući isključivo sa razine materije. Materija je izvršitelj, puko projekcijsko platno onoga što se događa u višem sustavu.
• Ako gledamo razumski, s pozicije realnosti, možemo utvrditi isključivo ono što vidimo, kolika je trenutna percepcija. Malo je ljudi koji se mogu u potpunosti sjetiti sebe unatrag 15 minuta (kad bi to mogao čovjek, tada bi mogao vidjeti 15 minutni filmić sa sobom u glavnoj ulozi i mogao bi stvoriti određenu distancu od «realnosti» jer bi vidio koliko se realnost mijenja), a kamoli cijeli svoj život ili cijelo svoje postojanje. Obzirom na činjenicu da svaki lik postoji onoliko koliko se sjeća sebe, logičan je zaključak da je čovjek nestvaran. Najbliža usporedba: Glumac na pozornici svake sekunde je suočen sa gašenjem svjetla, promjenom kostima, paljenjem svjetla, odigravanjem uloge (naravno nema se vremena za cijelu ulogu), gašenje svjetla, blink svjetlo, kostim kralja, pokuša izdati zapovijed, blink mrak, blink svjetlo, sluga, blink mrak, blink svjetlo nova uloga i tako cijeli period egzistencije tog organiziranog polja.
• Recimo da se Prima volja, ono prvo, ono neizrecivo, ono što odaziva na riječ Bog (barem kod vjernika koji će biti nemalo razočarani kad shvate koga ustvari zazivaju) Stvara. I zamislimo da stvara u sustavu i gdje je on i sustav i Stvoritelj i Stvoreno. Dakle, nije isključeno da je šizofrenik, no mora podijeliti uloge i igrati po pravilima koje je sam odredio. Nastalo Trojstvo ispoljava svoju Volju i daje iskru. Ako je vjerovati astrolozima, u trenutku rođenja čovjeka na lokaciju rođenja utječe velik broj lokalnih sustava, zvijezda, planeta, planetoida i ti subjekti čine jednu frekvencijsku matricu (kao recept – 20 dkg Saturna, ˝ kile Sunca, promiješati u loncu Lava koji upravo izlazi na obzorju – astrolozi će to puno bolje opisati) i u tu frekvencijsku matricu se ispaljuje Iskra. Oblik matrice govori da li će «pripravak» biti gorak, kisel ili sladak. Nakon toga dolazi astralni entitet koji ima zadaću donijeti jelo do naručitelja. Da bi se izbjegao nesporazum – nije Apsolut taj koji stvara zbog nekog razloga. Apsolut stvara i Apsolut je stvorenje i Apsolut je sustav stvaranja. U ovom trenutku je jako bitno naglasiti vrijednost neterskih hijerarhija koje će biti navedene kasnije, koje u datoj matrici traže hranu koja je njima potrebna. Kad bi ljudi znali koliko je djece rođeno da bi se prinijela kao žrtve i bila pobijena i koliko je njihove djece na koju su izrazito ponosni i prepuni ljubavi predodređeno da budu hrana i čak ne prvoklasna, već onako «s nogu» neterskih gospodara, povratili bi svoju dušu od muke.
• Zabavna je činjenica da kad stvar dođe do materije, tj. kad frekvencije toliko uspore da se mogu materijalizirati, sve postaje nebitno i čovjek sve zaboravi. Danas je poprilično prisutan trend osvješćivanja i regresija i čačkanja mečke, no to nije uvjetovano težnjom da se čovjek probudi i da shvati tko i što on jest, već jednostavnom potrebom da se zadovolji trenutna potreba za satisfakcijom tog karaktera. Primjer: čovjek je depresivan, ode se tražiti kod astrologa, vrača, psihoterapeuta, ovi mu daju nešto što je prekrilo njegovo trenutno stanje (trenutni san) nekim drugim stanjem (promijenili su mu san, možda namjestili jastuk) i on može normalno dalje živjeti, ispunjavati svoje obaveze i čak imati epitet produhovljenog čovjeka među drugima koji su bili lijeni čak i tražiti pomoć za svoju situaciju. Konzumatorski profil čovjeka potpuno odgovara konzumatorskom profilu netera koji ga posjeduje. I tako je ispunjeno ono što se zove «i stvori Neter čovjeka na svoju sliku!»
• Koje je zatečeno stanje? Imamo ljudsko biće koje je u trenutku svog rođenja organizirano na točno određen način, koje je dobilo svog entiteta da ga vodi i da mu šapće i da se brine o njemu, imamo nadalje nesvjesno biće koje je upravljano poput autića na daljinsko koje odrasta, ženi se, radi, gradi kuću, ide u rat, oboli, umire…I što sad? Pa ništa. Cijeli «naš» svijet je ustrojen da obraćamo pozornost na stvari oko nas i da ih potvrđujemo, negiramo, prihvaćamo ili se možda brinemo. Taj svijet nije realan, on je samo prihvaćen. On postoji jer nam je predložen jedan sustav i mi smo ga prihvatili.
• Postoje ljudi koji bi u slobodnom žargonu mogli nositi naziv «moćni» i ti ljudi imaju nekoliko zanimljivih parametara. Prvo, kako prepoznati moćnog čovjeka? To nije tako jednostavno ukoliko gledam sa pozicije razuma. Tada ću naći čovjeka koji radi nešto što se ja ne usudim, no on nije moćan. Moćan je čovjeka koji ne živi u sustavu. Taj čovjek je van kontrole nižih frekvencija i radi isključivo ili najčešće (vezano je na čistoću subjekta) viših ili visokih vibracija. Pomalo zamršeno, no ima se lijeka i za to. Uglavnom, mogu razaznati moćnog čovjeka TEK kad ja izađem iz sustava. Drugo, koja je funkcija moćnih ljudi? Moćni ljudi mogu biti svjesni, djelomično svjesni ili nesvjesni. O čistoći vibracije takvog stvora ovisi s kojim frekvencijama organizira svoj svijet i posredno svijet oko sebe. Funkciju ili zadaću daju upravitelji koji žive na razini koju takav stvor percipira unutar sebe. To me dovodi do trećeg pitanja: gdje žive moćni ljudi? U svojem svijetu. Dakle to nije svijet koji su naslijedili, to nije svačiji svijet, to je njihov svijet koji su oni podredili i koji se nalazi u njima samima. Manifestacija tog svijeta se širi oko njih, ali je to samo nuspojava. Tako će se uobičajeno vidjeti da ti ljudi prkose osnovnim zakonitostima društva, odnosa, pa čak i u određenim okolostima i prirodnim zakonima ovog realma.
• Kako je to moguće? Ovo je svijet mraka, ovo je svijet obasjanih predmeta koji nemaju svoje svjetlo i koji, da bi postojali, moraju biti osvjetljeni, zapaženi, priznati. Moć se sastoji u iznalaženju svog puta ka svojem svjetlu, u pročišćavanju suštine od prljavšita koje smo naslijedli, uzeli i dobrano se namučili da ih steknemo. Onoliko koliko je čovjek ušao u svoje svjetlo i prihvatio ga kao svoje pravo porijeklo, tada je taj čovjek, ovisno o stupnju evolucije, postao upravitelj, posto je moderator, postao je onaj koji, naravno od svog stupnja naniže prema materiji, lomi svjetlo svjesno. Taj stvor je pronašao svoju os i on kreira svoj realm usmjeren od svoje Volje. Manifestacija toga je materijalizacija, dematerijalizacija, upravljanje i slično.
• Kroz povijest je bilo mnogo takvih likova i trenutno ih ima pregršt, no profani koji se bave drugima i navlačenjem drugih u njihov osobni smrad ih ili ne percipiraju ili ih se boje. Svaki čovjek je zvijezda, negdje je opisano, no rekao bih da su rijetki ljudi zvijezde koje imaju svoj sjaj, svoje gravitacijsko polje, čak i ime, a najčešće su ljudi sateliti i paraziti. No, to je potpuno uređen sustav u kojem se neteri organiziraju kako im je volja, neki, rijetki, kroz moćnike, neki, češće kroz smrtnike s radnim vremenom života.
• Odlika živih bića, no ne i ona koja određuje potpuno živost i neživost, jesu kretanje i pokret. Kretanje je općenita kvaliteta koja se nalazi u svim oblicima egzistencije, kroz titranje, kroz odnose sila, kroz nasumično djelovanje sustava. No, pokret je kvaliteta svijesti, odnos situacije i odluke, mogućnosti i volje. Kad bismo promatrali, na primjer, grupu ljudi na ulici koji se kreću u smjeru istok-zapad, mgli bismo smiono konstatirati da je to skupina ljudi. Djelomično bi bili u pravu. Onaj dio koji definira ljude kroz fiziološku grupaciju parametara ispravno bi zaključio. Ali, onaj dio koji definira ljude kroz parametar ukupnosti, kao materijalnu, emotivnu, psihičku i duhovnu, a na vrhu te strukture i svjesnu razinu, samo bi se nasmijao i pokazivao prstom na gomilu i rekao bi nakon puno smijeha «To? To nisu živa bića! To je kolektiv manje efikasan i organiziran nego kolektiv mrava i glisti.» Nažalost to jest tako u skoro svim situacijama. Glista ima razvijenu materijalnu i emotivnu komponentu. Nema psihu i nema duh, barem u onom efektivnom smislu, kako ih teolozi, učenjaci svakojaki opisuju. Glista s druge strane u potpunosti ispunjava svoju svrhu i sa ta dva elementa. Ona se ne buni, radi, ruje i kreće se kuda joj elementarni neter pokaže. Savršeno biće, gledajući s njezine razine, biće dovedene do maksimalne ukupnosti. Čovjek ima potencijal za psihičku aktivnost, ima naznake duha (ovo čak nemaju svi) i može razviti svijest. Ali odlučuje ostati na nivou gliste. Toliko o ljudskoj dominaciji.
• Postoje dvije vrste kretanja, stajanje i kruženje. Jedno je proisteklo iz drugoga i mada se čine dijametralno suprotni uvjetovani su jedan drugim i potpuno su komplementarni. Probajmo opisati ljudsku jedinku koja kruži, koji su motivi, uzroci i odakle uopće mogućnost kruženja. Pokretač života u čovjeku jest njegova seksualna energija. Ta energija jest energija transformacije i ona omogućava čak i mojim prstima dok pišem ove riječi da udare u tipku i donesu slovu na ekran. Porijeklo seksualne energije u čovjeka jest tema opisivana u mnogim knjigama i mnoge od njih su subjektivne dok su neke i objektivne. Na ovoj točki interesantnije mi je objasniti njezino djelovanje. Svaka energija se transformira, no ova energija je ta koja transformira. Seksualna energija je ona koja mijenja umjesto da se nju mijenja i prilagođava. To je zanimljiva stavka u čovjeka obzirom da isti smatra da je on onaj koji mijenja svijet oko sebe. Čovjek koji tako misli bez spoznaje o samom sebi je potpuni luđak, larva i u neterskom smislu «fast food» jer nosi najnižu vibraciju, prema tome i najlošiju hranu svojem gospodaru. Čovjek je taj čiji ego, mašina napravljena na osnovu vanjskih utjecaja, kao odraz svijeta, dakle čiji ego ispucava svoju seksualnu energiju van, na prazno, obzirom da «van» ne postoji. Na taj način osmišljava i ispunjava svijet oko sebe, što dovodi do jačanja ega, što dovodi do daljnjeg trošenja energije. Najpribližniji opis tog procesa jest da zamislimo čovjeka u potpuno bijeloj sobi sa bijelim zidovima i kantom vode u jednoj ruci i četkom u drugoj. Da bi u toj silnoj bjelini pokazao da se nalazi u nekoj strukturi i da bi uopće znao gdje su zidovi, on moči kist u vodu i zamahuje na prazno u jednom smjeru. Na mjestu susreta vode i zida pojavljuje se vlažna mrlja i on štrca i šprica na sve strane i na taj način opisuje svijet oko sebe. Ali, negdje pri kraju, kad opiše skoro puni krug oko sebe, vlažni zid koji je prvi pošpricao počne se sušiti. I tako on nastavlja špricati oko sebe dokle god ima vode u kanti. Kad nestane vode, zidovi nestanu također. Ukoliko je bio sav u tome i on nestaje sa zidom, a ako je došao do svoje svijesti u tom trenutku, tada postaje slobodan i za njega više nema ograničenja.
• Ljudi koji cijelo vrijeme jure, rade milijun poslova, imaju hrpe obaveza i ne prestaju s tom pokorom, ti ljudi se vrte u krug i bacaju svoju energiju na sve strane pokušavši time predočiti sebi da su živi. Na pitanje bilo kojem od njih o smislu toga što rade, najčešći odgovor jest «Jesi lud? Da stanem? Pa znaš li ti koliko toga još nije gotovo?» Nikad i neće biti gotovo.
• Ljudi koji stoje na mjestu su oni koji rade toliko male krugove, a počeli su sa velikim kao i oni prije navedeni, ali su se umorili. Njihov je svijet mali, oni se boje da neće moći udahnuti jer ako izdahnu možda se svijet još više smanji. To su najčešće ljudi koji imaju maničnu depresiju, a prije samo nekog vremena su bili štovani radnici i odgovorne osobe. Sad su to ljudi koji se boje prijeći cestu.
• Čovjek bi pomislio da su ljudi koji su paraziti društva statični, no oni itekako rade na svojoj osobnosti. Klošar nije osoba koja ne radi. On itekako ima svoju funkciju samo ona nije namijenjena da se on brine o nekome kako moderni ljudi tumače brigu i skrb, već on brine o svom imidžu klošara, kako bi kod ostatka publike izazvao određenu reakciju i dobio novčić. Čak bi se moglo reći da su klošari i prosjaci inteligentniji i sposobniji od većine onih koji im s prezirom daju ili ne daju novac. Problem su trend klošari, trend seterice (žene koje imaju status da im se nešto učini ili dade, umjesto da su one smislile takav odnos – neterski robovi), barbike, vojnici, egzoterijske skupine, razne off line skupine koje ne rade ništa i svu svoju energiju troše ne na preživljavanje kao onaj klošar od prije, već na održanje trenda koji im omogućava da sišu. Čovjek koji je odlučio biti klošar nije isto kao čovjek koji podržava potrebu njega kao klošara. To je kao u filmu, za ulogu treba prosjak, pa se prijave njih pet, odaberu se dva i jedan ostane. On nije prosjak, on samo glumi budalu koja je u problemu. Ključ jest da on podržava svoju ulogu i unaprijeđuje je, jer ako nije dobar, ljudi neće gledati i on će morati raditi nešto drugo.
• Ljudi koji su u stanju biti nepomični, meditacija, hladnokrvan odnos prema izmjenjenoj situaciji, odmak od društva, su ljudi koji imaju vlastiti izvor energije. Takvim stvorovima nije potrebno društvo niti neki izvor crpljenja: oni su u kontaktu sa svojom suštinom i ta suština ih hrani. Ti ljudi su u stanju napraviti Pokret, tj. krenuti po svojoj volji, stati po svojoj volji u kojem god aspektu govorili. Takvi ljudi su u narodu poznati ljudi od akcije. Entropija ili linija manjeg otpora je element koji onemogućava da se sustav pokrene prema volji kod običnih ljudi ili ljudi koji samo egzistiraju. U nastavku ću probati opisati mnogobrojne sustave koji igraju svoju igru u navedenim ljudima.
• Zanimljiva je definicija čovjeka. Opisuje ga se prema mnogim kriterijima, no uvijek izmiče jedan univerzalni kriterij: stanje. Čovjek koji prolazi svoju dnevnu rutinu prolazi kroz razna stanja, poput soba unutar dvorca. Ljuti se, tuguje, strahuje, voli, pa ne voli, sretan i tako kroz mnoga stanja ide mali micek. Sve bi to bilo manje zanimljivo da se ti ljudi, unutar čovjeka, međusobno poznaju. No, to nije slučaj. Čovjek koji se ljuti ne pozna neke segmente sebe koji se ne ljute, čovjek koji je riješen da učini jednu stvar ne pozna čovjeka koji je riješen da učini neku drugu, čak i suprotnu stvar od gore navedene. Stanja su ona koja određuju čovjeka na elementarnoj razini. Prema tome bi se mogla napraviti jedna gradacija ljudi:
- Potpuna svijest
- Svjesnost unutarnjeg svijeta
- Poluprobuđen čovjek
- Svjesnost vanjskog svijeta
- Potpuni san
Probaću opisati, nipošto definirati, navedene tipove – od nižeg ka višem J
• Potpuni san je opisan u svakodnevnom životu kao prolaženje kroz razne situacije, ovisno o magnetiziranosti okoline i adekvatne reakcije polja koji se zove čovjek. Takvo stanje je bazirano na potpuno instiktivnoj osnovi i manifestira se unutar kretanja čovjeka kroz prostor – sobe – situacije – stanja bez ikakvog kontakta sa vanjskim, nutarnjim i onim svjetovima između. Odvija se na frekvencijama kolektiva i naziva se i kolektivna nesvijest. Analogija se može naći u kulturama svih kolektivnih zajednica, od mrava do ptica, šuma i krda. Najveći dio čovjekova života se odvija na tim frekvecijama. Na taj način se odgaja dijete, ide u dućan, odlazi u institucije i radi. Koja god djelatnost ili aktivnost je vezana za kolektiv, ta aktivnost ima za temelj kolektivnu nesvijest. – vanjska stabilnost je osnova.
• Svjesnost vanjskog svijeta je slijedeća razina na kojoj čovjek primjećuje razne anomalije i kretanja i dolazi u potrebu suditi ili mjeriti vanjski svijet prema nekim normativima. Primjer su situacije kad čovjeka zapanje neka saznanja o okolini i vidi određenu razliku između onoga kako se drugi ponašaju i onoga kako navedeni mislilac to doživljava. Ta stanja su u početku privremena i nestalna i vrlo brzo čovjek padne u kolektivnu nesvijest i zaspe ponovno. Ima tehnika kojima se može ovo stanje produžiti i harmonizirati. Većina ljudi koja napravi ovaj skok ili prijelaz su ljudi koji i ostanu na toj frekvenciji titraja i pretvore se u kritičare i mizantrope koji zadovoljavaju svoju taštinu (ego) konstantnim objektiviziranjem situacije i upiranjem prsta. Utrošak energije na tu razinu onemogućava kretanje prema suptilnijiim nivoima i obično se čovjek ovdje zaustavi. – čišćenje je osnova
• Poluprobuđen čovjek je čovjek koji počinje prepoznavati zakonitosti u kretanju titraja svog i okoline i počinje razumijevati da se ključ razvoja ne nalazi u svijetu koji ga okružuje. Takav čovjek je obično luđak za okolinu jer nije dio okoline, ali nije niti dio sebe tj. nije integriran u svoj osobiti sustav, samo njemu određen. U takvom stvoru se počinju mijenjati realnosti i njemu se događa da sve razumije, pa opet da ništa ne razumije, ne shvaća odakle dolazi spoznaja i gdje odlazi. Doslovno je između dva svijeta i pokušava se snaći, htio bi izgubiti sebe i sačuvati sebe u svemu što radi. – kaos je osnova
• Svjesnost unutarnjeg svijeta je pozicija gdje čovjek počinje u sebi izgrađivati osnove strukture koja nije podložna vanjskim utjecajima. Odjednom se prepoznaju vrijednosti koje se nalaze unutar čovjeka, unutar njegove suštine, a koje ne dolaze kao posljedica, već kao uzrok. Takav čovjek je u punom značenju istraživač i arhitekt. On traži kvalitetne dijelove sebe, odbacuje nekvalitetne i gradi sebe iznutra. U vanjskom svijetu, ispred kolektiva, može se takav čovjek nazivati, čudak, umjetnik, mistik, ali društvo nema potrebu uništiti takvu osobu. – gradnja je osnova.
• Potpuna svijest je definirana putem stabilnosti, no ne vanjskom, već unutarnjom.
• Zanimljiva značajka kod pregleda ovih stanja jest ta da čovjek koji se kreće na tom putu i dok se razvija, u nekim aspektima je potpuno svijestan, a u nekima potpuno nesvijestan. Tu dolazi do zabluda i nesporazuma samog čovjeka sa sobom jer se podrazumijeva da ako nešto razumiješ, nije moguće da nešto drugo ne razumiješ u potpunosti. Takav odnos među osobnostima mogao bi se definirati i kao svojevrstan pad čovjekov i taj pad je višestruko koristan. Koristan je kao kontrolni parametar u radu kako bi se tragaču ukazalo na njegovu nesavršenost i naglasila važnost ustrajnosti u radu. Koristan je i kao sito za odvajanje važnog i nevažnog i ono što otpadne otvara prostor za razvoj segmenta koji je važan i koji stvarno pripada čovjekovoj suštini. Čovjekov pad omogućava također i određeno osiguranje od ludila, jer ako se nešto puno puta potvrdi u praksi, tada nema previše mjesta iluzijama koje nestaju svaki put kad čovjek posrne. Opasnost je izražena u mogućnosti da se čovjek ne ustane više, ali to više ima veze sa suštinskom odlukom da se odustane od Rada.
• Čovjek nije stanju djelovati jer nema volju. Ljudsko biće nema dovoljnu koheziju kako bi bilo u stanju proizvesti ijedan čin po svome nahođenju. Sve što čovjek radi u svom postojanju je proizvedeno u suglasju ili zbog Netera koji je određen da vodi brigu o tom pojedincu. Sve što čovjek radi cijeli «svoj» život je reagiranje na interakciju Netera u kozmosu. Gladan je jer je Neter gladan, odgovoran je jer je to program Netera, voli jer Neter zahtjeva taj čin. Kad bi čovjeka na cesti pitali kako zna da postoji, on/ona bi vjerojatno u krajnjoj liniji rekao «pa imam tijelo!» no i to je samo iluzija Netera. Svaki vibracijski uzorak, od travke na polju do Sunčevog sustava proizvod je kontrole Netera ili njegova manifestacija. Čovjek nema volju, ima samo programe koje mora ispunjavati dok god diše, a i zrak koji diše je Neter.
• Neteri prevazilaze negativno – pozitivnu podjelu jer su oni takvi kakvi jesu. Manifestacija Netera može imati pozitivan ili negativan odjek, ali samo iz priuzm promatrača koji jest ili nije zahvaćen tijekom gibanja. Ljudi nemaju nikakvu volju, ponajmanje slobodnu i to se čini negativno, ali s druge strane bez Netera nema života, niti biološkog niti materijalnog. Kad ljudi komuniciraju s drugim ljudskim bićem, on/ona u stvari ne komunicira. Ono što se događa je u komunikacija dva ili više Netera koji izmjenjuju titraje frekvencija i na taj način ostvaruju dominaciju i bore se za vlast. Ništa humano se ne događa, nikakva međuljudska komunikacija ne postoji. Sve je samo show program koji se odvija na ekranu Neterskog svijeta
• Naravno da je ovo više nego plodno polje za filozofske rasprave, ali je ući u takvu raspravu više nego besmisleno jer nitko ne zna odgovoriti na pitanje što je čovjek, što je život i što je komunikacija. Sigurna činjenica jest da definicije oko kojih se ljudi spore, dogme zbog kojih se vode ratovi jesu u stvari krivo interpretirani.
• Zamislimo ovako: dva plemena u nekoj barbarskoj zemlji (a niti civilizirane nisu daleko od toga) imaju toteme zaštitnike – plemenske Netere. Prinose žrtvu svako pleme svome, i nakon toga počinje sukob. Na energetskom nivou već je određeno da je pobjedio Neter koji ima jači intenzitet i koji je jače napunjen od svojih slugu. Ratnici samo ispunjavaju «papirologiju» ili birokratski posao izvršenja borbe. No zasluga nije ljudska, jer su ljudi jednako kao i mali puževi u vrtu ruža, spori, nepotrebni i treba ih pljeviti ako se razmnože.
• Zamislimo slijedeće: dvije kulturne monoteističke kulture, koje vjeruju u jednoga boga, ali svaka svoga, dakle te kulture ulaze u sukob zbog nekakvih stotinu metara neobrađene granice («nije stvar u metrima, već u principu» kažu ljudi – zanimljivo je da je princip sinonim za Neter) i počinje mržnja, počinje marketing, počinje proganjanje svojih susjeda, braće, prijatelja u ime jednoga boga. Druga strana isto: Ubijete nevjernike, ne dozvolite da skrnave našu svetinju… Što su ti bogovi nego Neteri, kojima se prinose žrtve, čija se obilježja vide na slugama neterskim, a sve u slavu očuvanja ljubavi, slobode i dostojanstva.
• Zamislimo još malo: dvije konkurentske tvrtke svaka sa svoji obilježjima, sa zaposlenicima koji su obučeni u korporacijske boje, vode rat za tržište prizivajući velike Netere u pomoć, uzimajući danak u krvi i znoju i suzama radnika koji su izgubili. Ako je jedna tvrtka uspjela na burzi, NITKO ne računa da je stotinu drugih moralo bankrotirati.
Neteri vezani na manifestaciju u materiji dijele se na:
• elementarne netere – netere zemlje, vode, vatre i zraka – ovi neteri su zaduženi za kontrolu vibracijskih manifestacija, tj. svega vidljivog, živog i neživog. Njihov utjecaj je direktan i za svoju direktnu posljedicu imaju uzorkovanje ili standardizaciju. U nekim kulturama se spominju vile, patuljci, gremlini, salamanderi i drugi.
• Komunikacijski neteri – ili neteri korespodencije – ovo su niži neteri višeg ranga i zaduženi su za usklađivanje elementarnih netera. Takav neter bi mogao biti neter koji usklađuje živa bića u šumi (šumski duh), neovisno o njihovom podrijetlu. Takav neter ima elementarnu svijest jednako kao i elementarni neter. Prva dva navedena netera su po hijerarhiji oni koji održavaju goibanje i funkcionalnost
• Razvojni neter – ili neter vodstva – sila koja upravlja nižim skupinama netera i razvija njihovu strukturu u skladu sa master planom i u skladu sa zakonima entropije, rezonancije i uzroka/posljedice. Ovo bi mogao biti neter koji je isključivo odgovoran za stvaranje/kreaciju ili razaranje/destrukciju.
• Neter vremena – ili dimenzijskog gibanja – sila koja omogućava stvaranje koncepata u tijeku. Bez ovog netera niti jedan pokret ne bi mogao biti moguć i cijeli sustav bi bio zaključan u obliku simbola. Godišnja doba, vrijeme, dan/noć, koncept rađanja/umiranja su samo neki aspekti navedenog netera.
Navedeni neteri čine određeni zatvoreni krug prirode koji je potpuno operativan i funkcionalan za upravljanje, nadzor i komunikaciju od strane viuših netera. Glupo je pretpostaviti da postoji nešto što se zove klasičan podjela na ove i one. Cijela priroda, sav svijet, vidljivo i nevidljivo protkano je interakcijama na svim razinama. Hijerarhija je načelna i služi za razumijevanje gibanja sila, a nikako za oglupo ljudsko rezoniranje. Evo nekoliko primjera:
• Livada. Cvijeće. Makovi. Sunčani dan. Pčelice lete i skupljaju med. Ljeto je. Inteligentnom čovjeku je ovo dovoljno da shvati cijelu hijerarhiju netera na datoj lokaciji. Manje inteligentnom čovjeku je ovo samo zgodna lokacija za izgradnju kuće. I tako naš idiot dođe i ogradi zemlju, opkopa je zbog sustava kanalizacije i infrastrukture, doveze bagere i počne graditi. Njemu je jasno da ako ima itko pravo da tu živi to je isključivo on, zbog papira koji se zove vlasništvo. Narušio je cijeli sustav, uništio biosferu na lokaciji, unio nemir postavljajući razne električne sustave. Ono što je sigurno u takvoj situaciji je da je manifestacija netera prirode ozlijeđena i da je potrebno vratiti ravnotežu. Tada počinju problemi za čovjeka koji tamo živi, ali to je druga priča.
• Neboder. Smog. Zima. Centralno grijanje. Tisuće stanara. Jedan čovjek osjeća svoju naklonost prema prirodi ili još bolje postaje svjesta sebe. Prostor ga guši, ne dozvoljava mu život kako bi htio, stavar se imunološki nesklad. Njegov neter se bori za opstanak (da, i čovjek ima svoj kontrolni neter – ali o tome kasnije) tjera ga ili da se prikloni kolektivu, kako bi smanjio žrtve ili da se bori za sebe i postigne svijesnost, ako je namjera dovoljno jaka
Ovdje dolazimo do pitanja energetskog potencijala. Imati poziciju ili biti u poziciji ne znači ništa ako nema dovoljno raspoložive energije. I to je ključ borbe netera u širem smislu. Borba se ovdje zasniva na manifestiranju dovoljne količine vibracijskih uzoraka koji su u stanju generirati ili skupiti dovoljno slobodne energije iz astralnog raspona.
• Prirodni neteri
Neteri prirode su originalne sile koje su na astralu stvorene kako bi organizirale astral, razvile ga, održale i to sve u nekim predviđenim ciklusima. Sve što možemo sebi predočiti, a da nije čovjekovih ruku djelo, stvoreno je ili rođeno ili reciklirano od strane netera prirode. Priroda iz astralnog aspekta podrazumjeva jedan evolucijski uređen sustav (entropija), baziran na uzroku i posljedici i konstantnoj rezonanciji. Iz aspekta apsoluta postoji kao zatvoren sustav koji je sam sebi dovoljan u kojem vrijeme postoji kao posljedica, a ne kao uzrok i koji je održiv. U prirodi su vidljive dvije tendencije: akumulacija i transformacija. Naravno, radi se o energiji. Nigdje nismo vidjeli koloniju mrava koja želi napraviti drugu koliniju mrava. Netko drugi upravlja mravima, netko ili neka sila – neter, koji ima širu sliku. Taj neter u interakciji sa sebi nadređenima i sebi podređenima osvještava svoju manifestaciju u materiji i akumulira energiju, a da pritom ne naruši sklad. Kad je dovoljno energije akumulirano slijedi transformacija. Transformacija završava i počinje ciklus nove akumulacije kako bi se transformiralo –voda – para – led – voda…Cijeli sustav na taj način raste poprilično ujednačeno i vibracijska vertikala između materije i ne-materije (u nedostatku boljeg zovimo ga astral, mada je sve astral). Kako cijela priroda funkcionira na principu tzv. Kritične točke koja dijeli akumulaciju od transformacije i obratno, može se reći da priroda generira solidnu količinu predvidljive energije. Zato je prirodnim neterima itekako interesantno da imaju stabilan sustav koji je konstantno u usponu. Neteri sa cijelom tom pričom također evoluiraju i rastu, hijerarhijski se penju, postavljaju svoje vazale, pročišćuju se i pomalo su ljuti kad se netko petlja u njihovu zlatnu koku.
• Umjetni neteri
Stvaranje ega je početak kraja astralu. Ego je nuspojava i događa se kao posljedica izmjene energije između dva ljudska bića. Komunicirajući sa prirodom, bivajući sam i ponašajući se prirodno/neterski – tada nema Ega. No, kad ljudsko biće bez svijesti sretne drugo ljudsko biće bez svijesti, događa se izmjena vibracija/energije i na neki čudni način ostvaruje se pozicija-odnos. Refleksija tog odnosa zove se Ego. Dakle, kad se dvije individue sretnu one su automatski u određenom odnosu. Refleksija tog odnosa natrag u svaku individuu naziva se ego. Taj odnos je odnos iz materije i on se na određeni način manifestira u čovjeku: podiže ili spušta frekvenciju titraja osobe (rezonancija), stvara određene tokove kretanja (entropija) i uzrokuje uzročno-posljedičnu povezanost. Dakle, putem automatizma se stvara neter koji počinje povezivati te dvije osobe. Taj neter je privremen i egzistira kao zajednička realnost ili situacija samo onoliko koliko osobe imaju slobodne energije za potrošiti ili investirati u taj neter. Kad se oni razdvoje, neter se deezintegrira i ostaje samo kao programski uzorak u Egu svakog pojedinca. Svaki odlaze na svoju stranu, rješavajući svoje probleme i živeći svoj život. Poput stranaca u autobusu. Ali, zamislimo da njihov odnos ima nekakav simbol, recimo prijatelji se rastaju, ali prije toga izmjene neke osobne predmete ili još bolje uzmu za simbol neki predmet koji se pojavio tijekom te zajedničke realnosti – na primjer svaki uzme kamen sa plaže na kojoj su proveli prekrasan dan. Oni se raziđu, no neter zadržava koheziju jer postoji simbol tog netera u materiji. Takav simbol se prema kemitskoj terminologiji naziva medu-neter, nosač netera. Simbol tog netera ima snagu organizirati materiju oko sebe i kreirati gibanje koje mu daje život. Vratimo se prijateljima. Dakle svaki od njih sad egzistira u sebi sopstvenoj realnosti i nosi se sa istom kako zna i umije. Svaki put kad pokloni pažnju tom medu – neteru, simbolu materijaliziranom u kamenu sa plaže, on puni taj simbol energijom (vrlo vrlo važan podatak) i taj neter postaje živahan. Neter ima mogućnost transformacije energije i vraća energiju osvježenu i neteriziranu natrag svome vlasniku. Posljedica toga je vjerojatno dobro raspoloženje prouzročeno sjećanjem na lijep trenutak, ali radi ravnoteže i potpuno zarobljavanje osobnosti vlasnika tog kamena, barem na nekoliko trenutaka. To znači da gospodar postaje sluga, a sluga gospodar. Neter se povlači u stanje mirovanja do trenutka kad vlasnik medu-netera ne poželi odmak o krute materijalne stvarnosti.
Zamislimo sad da se u simbol unosi neograničena pozornost i energija. Takvih primjera je bilo oduvijek i bit će zauvijek, i oni pokazuju koliko je čovjek podložan zarobljavanju. Zamislimo masovne egzekucije u slavu nekog simbola. Taj simbol je netko postavio tamo pred ljude da ga slave. Samo budale ne razumiju da Budha nije bio budist i da Krist nije ima nikakve veze sa kršćanstvom. Njihove likove su domišljati ljudi, ne nužno iz loših pobuda pretvorili u medu – netere, koje su tada počeli puniti energijom, molbama, patnjom, trpljenjem, progonima, ubojstvima, žrtvama, suzama i tako dalje. Simbol napunjen energijom postaje živ, on je Neter i gospodari svojim slugama na način na koji svaki pravi gospodar radi, bez pitanja! Postoje oni koji upravljaju i kojima takav rasplet događaja koristi, ali o tome kasnije.
Dakle, sad imamo napunjen simbol, snažan neter koji je stvorila materija. Taj neter stvara novi, još finiji, traži od svojih slugu čišću energiju kako bi se mogao razvijati i rasti. Dok su neteri prirode usmjereni od visoko frekventnih ka nisko frekventnim, tj. duh prema materiji, umjetni neteri su usmjereni od materije prema nekoj materijalnoj verziji duha. Međutim, da bi se neter mogao odvojiti od materije on mora pobijedi materijalnu silu gravitacije i zato mu trebaju energetski skokovi. Naravno ovdje se ne radi o jednom neteru već o milionima njih. Svaka kultura, svaka religija, sekta, svaka nacija, nogometni klub, škole, korporacije – svaki od njih se bori za energiju. Zato se međusobno proždiru, fuzioniraju, proganjaju i sve to u ime simbola. There can be only one!
• Zdravlje
Zdravlje je općenito gledano relativan pojam. Doslovno relativan je ovisi o velikom broju neterskih utjecaja. Neter vodi brigu o svakom čovjeku posebno, jednako kao i o svakoj travki na planetu. Zdravlje je stanje u kojem svi programi koji su zaduženi za rad i generiranje energije funkcioniraju usklađeno i po svojim rutinama. Suvremeni stav o zdravlju je poprilično izmjenjen u odnosu na poziciju čovjeka prije samo 200 godina. Kad je sustav - energetsko polje, matrica, vibracijski uzorak - zdrav pod tim se podrazumjeva da je čovjek protok čovjekove energije usklađen sa silnicama svih korespondirajućih netera i to onih prirodnih, dakako. Kad se dogodi smetnja u vezi ili greška u matrici, stvara se blokada na energetskom tijeku i počinje status koji se zove bolest u modernoj terminologiji.
Što je posrijedi kad je u pitanju bolest? Pitanje na koje danas u suvremenoj medicini i znanosti o čovjeku nema odgovora. Svugdje se tolerira bolest, kao prirodno stanje koje je «normalno» i koje je samo privremena smetnja u svakodnevnom životu i radu. No, svakodnevni život i rad je u sukobu sa prirodnim životom i radom. Umjetni neter protiv prirodnog. Bojno polje Čovjek. Ukratko, čovjekov prirodni tijek života je uznemiren potrebama društva, posjedovanja, Ega uopće. Stvara se konflikt i puca čovjek na onome na čemu je najtanji, na sebi samome.
Neter kapitalima (NK) uvjetuje posebnu matricu koja okupira vrlo bitne čimbenike – ljude u svoje stado i umjesto da čovjek svoju energiju šalje onome tko je originalno zadužen za njega, on svoju energiju troši na umjetne netere i simbole koji ne pomažu izgradnju i napredak Cjeline, već puni Ego društva i umjetnih netera. Tu bi se moglo razvući hipoteza o tome kako je povećanje ukupnog Ega dovela do porasta broja ljudi na svijetu i to potpuno proporcionalno, jer se priroda bori za svoje interese i generira ljude za svoje potreba, ali to je neka druga priča.
• Lijek
Bolest je stanje konflikta u sustavu. To stanje sprečava protok u vibracijama i stvara rupe ili nanose u sustavu. Drevni su liječili travama i fascinantan je način na koji je to obavljano. Nakon ispravne dijagnostike, vrač, druid, travar ili liječnik su putem svog znanja odredili koje vibracijsko polje koleba matricu. To znanje nije nužno bilo na razumskoj osnovi, već su ljudima davani ključevi po kojima su oni, nakon inicijacije u tu doktrinu, počeli proučavati i usklađivati prirodne netere sa onima u čovjeku.
Ljekoviti pripravak je onaj pripravak koji oslobađa vibracijski kovitlac u energetskom polju pacijenta. Tragajući za lijekom travar traži vibraciju ili kombinaciju vibracija koje mogu «otključati» zamršeno polje. Takav postupak zahtjeva točnu vibraciju, pa stoga čak niti ista vrsta biljki nije adekvatna, već se traži specifična biljka koja raste na određenom mjestu, koja upija vibraciju područja, a reže se u točno određeno vrijeme ovisno o vibraciji planeta i Mjeseca u trenutku skupljanja. Takav sastojak ima određenu frekvenciju i u kombinaciji sa drugim sastojcima i njihovim frekvencijama čini sirovinu za pripravljanje lijeka. Završni dio pripravljanja lijek čini travar koji, emitirajući svoju vibraciju i unošenje određenih «ključeva» u pripravak, spaja komponente i radi Cjelinu u malome. To znanje je privilegija iniciranih i nasumično korištenje trava i drugih sastojaka može čak učiniti štetu. Naravno, travar je iniciran od strane Netera prirode.
Kad pacijent popije, pojede ili utrlja lijek on/ona unese Cjelinu koja se otpakira i očisti nastale vibracijske nečistoće.
Strah
Strah je negativan osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi opasnost, bila ona stvarna ili nerealna (nestvarna, tj.opasnost zapravo ne postoji) - izvor – Wikipedia, Internet
Strah je osjećaj nemira i ugroženosti uzrokovan prisutnošću ili blizinom opasnosti, zla ili boli. – izvor Websterov rječnik
Strah je neugodna emocija, najčešće izazvana sviješću o nekoj opasnosti. Ima više stupnjeva straha, od užasa koji je praćen općom zakočenošću prilagodbenih reakcija, preko paničnog straha obilježenog motoričkom uzbuđenošću i znatnim smanjenjem svjesne kontrole, do tjeskobnog straha kad je uzbuđenost povezana s koncetriranim očekivanjem opasnosti. – izvor Opća enciklopedija
• Jedna tema koja se poprilično često zaobilazi, a zauzima skoro 100% čovjekova života, trenutno je opisana kroz gore navedene definicije. Nažalost ili na sreću, kako tko voli, to su i jedine definicije koje kolaju među počanstvom. Strah se ne definira, definiraju se tjeskobe, fobije, strahovi od ovog ili onog, no nema nigdje među ljudima opisano porijeklo straha. Po dobrom starom običaju ljudi opisuju sebe pojmovima koje ne razumiju. Takav trend postoji od pamtivijeka i nema namjeru pretvoriti se u nešto drugo.
• Tema je zanimljiva iz razloga što u moderno vrijeme, neki bi to nazvali danas, čovjek sve radi iz straha. Budi se iz straha da ne zakasni na posao, jede iz straha od gladi, radi zbog straha od smrti i neimaštine, ženi se i ima djecu iz straha od samoće, voli ono što voli, radi ono što nema smisla i živi kako ne doliči čovjeku, iz jednog razloga – iz straha.
• Strah je sredstvo, više nego stanje. Sredstvo je bolji termin, jer strah se generira sa svrhom i koristi onim sustavima i sferama koji su hijerarhijski viši od razine na kojoj se čovjek nalazi. Banalan primjer: dijete ima strah od peći jer mu je tata objasnio da je peć vruća. Za dijete je strah stanje, a za tatu sredstvo. No, i tata je u strahu jer se boji da se djetetu neće nešto loše dogoditi. Taj strah je generiralo društvo i neter koji upravlja ljudima u užem kolektivu jer bi bilo poprilično «neisplativo» da malo dijete ostane ozlijeđeno. Za kolektiv je to sredstvo koje koristi stanje u kojem se otac nalazio kad je bio mali, a za tatu je to stanje koje zahtjeva brzi prijenos straha na nižu razinu. Ovo je potpuno banalan primjer, ali vjerno opisuje čovjekovu težnju strahu, kao nekom zaštitniku i prirodnom regulatoru razina ljudskog postojanja.
• Strahove bih podijelio na
• Instinktivne
• Emocionalne
• Mentalne
Podjela je izvršena logički i prikazuje odnose među razinama koje sudjeluju u interakciji.
INSTINKTIVNI STRAH
• U navedenu grupaciju ulaze svi oblici strahova koji su vezani na tijelo. Porijeklo tog straha nalazi se u našoj matrici DNA, njime upravlja elementarno biće zaduženo za čovjeka koje je u kontaktu sa tijelo negdje oko područja pupka – sa emocionalne razine – i postoji teorija koja je u ovom trenutku nedokaziva, a ona govori da je u sustav instiktivnih strahova upletena reinkarnacija, karma. U ovom trenutku i za potrebe ovog teksta, navedena teorija je nebitna. Mogući uzroci ovih strahova, ukoliko nastaju nakon rođenja, su entitetska bića koja imaju težnju da se skopčaju na elektromagnetsko polje čovjeka, poznatije pod aura, i putem iglica straha dobivaju određenu reakciju u obliku energetskog izboja i na taj način se hrane. Vrlo je popularan i «oblak straha», osobno viđen nekoliko puta iznad bojnih polja, koji kao da u potpunosti prekriva područje i sve živo na njemu, ne dozvoljavajući nikakav otpor. U takvim situacijama se događa da osoba u potpunosti blokira i nema mogućnost nikakve reakcije osim, poput krave u krdu, čeka da ga oblak posiše.
• Instinktivni strahovi su moguće djeljivi u dva oblika, zaštitni i nametnuti (programirani).
• Zaštitni strah je onaj koji je opisan u matrici genoma i upravljan putem elementarnog bića koji putem genetskog materijala prenosi informacije zajednice iz koje je osoba potekla. Taj strah je namjenjen isključivo privremenom kontroliranju jedinke dok ne dosegne određenu zrelost (negdje govore o starosti od sedam godina) i dok se ne uključe neki drugi mehanizmi kojima se opisuje svijet. Takav strah nije prepoznatljiv u svakodnevnom ponašanju, već se manifestira kroz komunikaciju djeteta sa elementarnim bićem, negdje poznatim po nazivu – zamišljeni prijatelj. Dijete do svoje 4. godine nije u stanju artikulirati svoje osjećaje i senzacije kroz mental, kroz govor, ali savršeno prepoznaje i percipira emocionalnu sferu.
• Nametnuti strah je strah koji je nametnula zajednica, raznim represijama i zabranama i ukoliko se to pojavi, dijete prestaje vjerovati svom biću zaštitniku i mora razumijevati svijet oko sebe na neki novi način. Strahovi od vode, visine, zatvorenog prostora koji se manifestiraju kroz paniku i ludilo nametnuli su ili odrasli u svom ludilu «ispravnog odgoja» i na taj način odvukli potomka iz sigurnosti sfere jednog višeg utjecaja ili entiteti koji su se nametnuli djetetu kao novi zaštitnici i prikrpali se na njegovu auru kako bi nesmetano crpili nevinu, mladu i zdravu energiju iz tog mladog bića.
• Instinktivni strahovi imaju svoje porijeklu u emocionalnom polju, astralnom spektru i stanju straha je čovjek koji nema spoznaju o sebi, već poput igračkice odbija se od zidova užasa i ispoljava najniže vibracije energije. Prilikom razvoja i procesa samospoznaje, ti strahovi su oni koji stoje kao zadnja prepreka samoostvarenju. Bol, krv, gušenje, kidanje su ionako zadnja stanja kroz koja čovjek prolazi prilikom napuštanja ove razine postojanja. Strah od ovih stanja sprečava da biće uputi svoju energiju dalje, već se počinje uvijati i grčiti. Onaj koji koristi nagomilanu energiju, nakupljenu iz straha, taj koristi strah kao sredstvo.
EMOCIONALNI STRAH
• Postoje dvije podjele ovog straha, podjela se temelji na autoritetu:
• Strah od Oca
• Strah od Majke
• Katalizator je Mjesec
Strah od Oca – razine autoriteta:
• Otac
• Policija
• Sudac
• Profesor
• Svećenik
• Liječnik
• Stariji brat
• Direktor
• Muž
• Zapovijednik
• Saturn
Ove razine djeluju po hijerarhiji i zastupaju tzv. Mušku stranu. Svaki od njih ima svakog od njih za autoritet, no u neurotičnom društvu to izgleda nema veze.
Strah od Majke – razine autoriteta:
• Majka
• Država
• Nacija
• Škola
• Religija
• Starija sestra
• Tvrtka (company rules)
• Žena
• Svekrva
• Venera
Ove razine djeluju hijerarhijski, ali komplementarno, kao koncenrični krugovi. Nazivaju se i Ženska strana. Predstavljaju sustave u kojima se nalaze ljudi i njihove međusobne utjecaje.
Mjesec kao katalizator i kao nebesko tijelo koje utječe na emocionalna polja ljudi u svojim ciklusima, igra važnu ulogu u svim kulturama. Bilo koja od navedenih skupina autoriteta projicira strah na jedinku putem polja koja vrti mjesec. Čak i rečenica «Bježi, bježi, opet ćeš ti doći!» opisuje ciklus.
• Emocionalni strahovi se manifestiraju u emocionalnim poljima ljudi, a sredstvo su autoriteta (navedenih) koji upravljaju iz mentalne sfere, putem Zakona. Otkad je svijeta i vremena ljudi su pisali zakone. Zakon i zakonici imaju samo jednu svrhu: uliti strah u kosti ljudima i nataj način manjina može vladati većinom. Od malih nogu se moraš registrirati, prijaviti, zakonski postojati, biti pristojan, učiti, raditi, ići u vojsku, oženiti/udati se, roditi djecu, puno zaraditi, ne smetati, ne buniti se, ostariti i umrijeti, ali ostaviti nasljedstvo (jer je red da bude tako J)…
• Nalikuje onoj tvornici gdje uđe krava s jedne strane, a izađe tona kobasica s druge strane. No, ipak je sličnije tvornici u koju uđe oplođena jajna stanica krave, iz tvornice izlaze tisuće tona kobasica, a na kraju i stara krava koju ubiju (po Zakonu i protokolu), samelju u prah i vrate u tvornicu kao hranu, prije nego je uopće shvatila da je krava J.
• Nije toliko zanimljivo pisati o oblicima ovog straha jer su napisane na tu temu tolike knjige koje se tako dobro prodaju da bi bilo bezveze trošiti i riječ. Ali ima jedna tema koja je zanimljiva:
Načini upravljanja i sredstva straha
• Postoje brojni načini i sredstva na koje ljudi upravljaju ljudima ili bivaju upravljani od drugih: Represija, Neznanje, Rutine, Kazne, Reklamiranje straha… Svaki dan, od početka do kraja života, čovjek prolazi ova stanja ili ih primjenjuje na drugome. Reče moj poznanik «Neće nitko reći da je kurvin sin…» i činjenica stoji. O strahu ne pričamo javno jer smo svi u toj masi koja urla kad nam nije po volji i iz tog razloga dozvoljavamo da namdrugi rade što hoće.
• Jeste li popili svoju dnevnu dozu LGG-a?
• Imate li višak kilograma?
• Pogledaj se kakav si?
• Nemaš djece?
• Jesi služio vojsku?
• Kako to misliš, ne radiš?
• Šta si ti, pametan, a mi drugi glupi?
• Koliko puta na dan, na godinu ova pitanja jure (n)eterom? Za tri male definicije s početka priče svakako previše. Jer strah nije samo neopravdana iluzija. On/ona je itekako materijalizirana tvorevina, oformljena u obliku sustava u kojem čovjek funkcionira. Naravno da se nalazi u glavi čovjeka, no nije iluzija, jer sve oko čovjeka ga podsjeća na postojanje straha. Kako je to dobro smišljeno, pokazuje i činjenica da je današnja populacija ljudi zapadnog svijeta u toj količini na lijekovima od tjeskobe da bilo koja tvorevina, čak niti ne neka moćna, može piti energiju iz aure do kraja svijeta.
• U povijesti je emocionalni strah bio u službi kontrole, pri izgradnji sustava. Ne mogu ljudi imati malo djece ili ne raditi. Netko mora u rat za kralja i netko mora izgraditi kralju dvorac. Unutar obitelji postoji hijerarhija koja osigurava da obitelj opstane kao zajednica, pošto-poto, jer kralj/država/crkva ne može imati kaos i ne imati ljude od kojih crpe energiju za pokretanje cijele mašinerije.
• Moral nije ništa nego zakon koji eliminira posebnosti. Iz straha da se geneološka loza ne osiromaši, ne pare i ne žene se ljudi koji si odgovaraju po svojim psihofizičkim osobinama i na taj način doprinesu jačanju krvi, već se udružuju interesno i donose retardirane i sakate na svijet. Ali i to donosi pomoć društva i odmah je sve u redu.
• Ključ prepoznavanja ovog straha i primjene bilo kojeg utjecaja je fraza – To je u redu!
• Da li se čovjek može odmaknuti od ove realnosti?
• Da li čovjek može opstati sam?
To su pitanja čiji odgovori leže u nastavku…
MENTALNI STRAH
• Ispravan način opisa ovog straha jest početi prvo opisa osnovnog područja na kojem se ispoljava – Mentala.
• Mental ili bolje rečeno niži mental je polje vibracija u čovjeku koje je ono što razlikuje čovjeka od životinje, barem biološki. Mental je frekventni opseg u kojem čovjek percipira vanjski svijet. Od trenutka kad se mentalna slika svijeta počinje organizirati, čovjek dobiva mogućnost opisati svijet u kojem se nalazi. Tijekom godina školovanja i socijalizacije, empirijskim metodama osoba uspijeva primjetiti određene zakonitosti i tada se stvara ono što u narodu zovemo – zdrav razum.
• Naravno da stvari nisu jednostavne kao što bi naivac pomislio, jer se uz razum ili na temelju razuma formira jedno organizirano polje koje stvara osjećaj realnosti. To polje ili bolje rečeno oblak u suvremenoj literaturi naziva se ličnost ili ego.
• Stvaranje Ega predstavlja evolutivni pomak u razvoju ljudske životinje i pomoću njega ta životinja, čovjek primjećuje, promatra i zaključuje o okolini u kojoj se nalazi. Ego je poput vatrogasnog šmrka koji pršteći u određenom smjeru, organizira i ograničava čovjekovu realnost.
• Plastičan primjer: Osoba dobije posao u nekoj tvrtki. Nikad nije radio taj i takav posao, ne poznaje zakonitosti, ne razumije ciljeve raznih zaduženja u koje mora biti uključen. Recimo da je vrijedan i inteligentan i da posjeduje određene talente. U nekom periodu ta osoba izgradi svoje postojanje u toj tvrtci, zauzme određenu poziciju, oslovljava se drukčije,… realnost te osobe je itekako primjetljiva. Mentalni sklop je u tom stanju organiziran da razmišlja o sebi kao o vladaru te realnosti. Osoba je uspjela, ima novi identitet, određene energije prolaze kroz nju, stvara se odgovornost, vidi se napredak, život…i paf…otkaz! Nakon 12 godina vjerne službe otkaz. Osobnost koja je stvorena, ego kojemu je udahnut život, umire, zadnja kap krvi istječe iz tog života. Nema naprijed, nama nazad, ništavilo. Ego više nije među nama. Čovjekov dio, mentalna konstrukcija je mrtva.
• U takvim situacijama svatko se pita što se u stvari dogodilo, gdje je ono što sam stvarao, gdje je ono u što sam uložio cijeli život?
• Bolje je pitanje: imam li samo jedan ego ili ličnost ili ih imam možda više? Što ako imam višestruku ličnost, ali nije indicirana kao patološki poremećaj? Jesam li lud? Tko sam Ja uopće? Tko se to pita?
• Učeni smo da idemo u školu, slijedimo pravila, zbrajamo, oduzimamo, pjesmice napamet, povijest, fizika… Ništa od toga nije naše. Mental ili ličnost jest nužno zlo, uvjetovano represijom okoline. Kako ići u školu, a nemati ambiciju? Kako ići na posao, a biti svjestan da nemaš pojma čemu to služi?
• Prisiljeni smo konstruirati i udahnuti živiot svijm osobnostima: osobnost kod kuće, osobnost u prometu, osobnost na javnom mjestu, osobnost na poslu, osobnost u obitelji, hobiji, prijatelji…sve proizvodi okoline. Negdje ih moramo smjestiti. Doduše, taj proces ne zahtjeva previše energije. Mijenjamo osobnosti u skladu s emocionalnim statusom, nadopunjujemo, koristimo energiju elemenata naše ličnosti, energiju prijatelja, obitelji, roditelja, samo organizirami i preuređujemo. Normalan čovjek – homo normalis – ne troši nikakvu energiju. On je integriran u okolinu i jedino što radi jest da prema potrebi pokaže određenu sliku svoje osobnosti (ega) i na taj način sudjeluje.
• Čovjek koji ima izraženu osobnost u nekom smjeru, recimo posao ili obitelj, prisiljen je preusmjeriti ili u nekim situacijama krasti energiju iz jedne osobnosti u drugu. Najpribližnije je tome imanje depozite u raznim bankama, recimo deset banaka. Za plaćanje ručkova koristi se jedna kartica, za plaćanje troškova života druga, obiteljski troškovi treća, benzin itd. Novac redoviti dolazi u istom iznosu na sve račune. Problem nastaje ukoliko novac prestaje dolaziti na neke račune, pa je potrebno krpati i tražiti izlaz tako da i dalje sva davanja budu podmirena ili ako osoba odluči potrošiti i uložiti puno novca u jednu stavku, recimo kupnju kuće. U oba slučaja novca nema dovoljno koliko je, po navici, dolazilo redovito. Tad počinje kemija.
• Homo normalis osjeća mentalni strah kao posljedicu masovne histerije. Za to su zaslužni mediji, informiranje i tračevi.
• Homo normalis koji ima poremećen sklad u korištenju energije i ima ambicije, ulaže veću količinu energije u obrazovanje ili praksu ili hobije. Veća energija, veća osobnost u okolini predstavlja prijetnju jer okolina ne može upiti više od normalnog.
• Čovjek je kreacija ili bolje rečeno kreatura. Na instinktivnoj razini je podređen svojim nagonima i instinktima. Na emocionalnoj razini je odgajan i pripreman. Na mentalnoj razini stvara. Sve je to fikcija, ali u materiji se materijalizira poprilično realno. Najveći strah kreacije jest da će biti uništen.
• Instinktivni strah: uništenje tijela, života, krv, mučenje.
• Emocionalni strah: uništenje emocionalnog statusa, veze s majkom i ocem, s plemenom, prirodom.
• Mentalni strah: uništenje svojih zamisli, svoje djece, svoje budućnosti, ambicija, sutra.
• Centri ovih strahova nalaze se ispod harrae i podrazumijevaju da osoba koja ih trpi ne radi, već odrađuje (Osoba nema stomak za to i to! Nema petlju!).
• Svjesni rad, jačanje harrae i trbuha dovodi do oslobađanja ovih strahova i eliminira posljedice.
• Postoji jedan vrlo koristan šamanski savjet: u trenutku straha, panike, neizvjesnosti, tjeskobe uzmite kamen veličine šake i pritisnite na područje 3- 5 cm ispod pupka. Čvrsto držite i sve nestaje za 10 sekundi.
• Strah nije prirodno stanje, ono je prirođeno stanje. Izaći iz područja straha ne znači biti bezbrižan. Znači biti čovjek koji je oprezan i koji ima tendenciju razvoja, ka nivou višem od životinje.
• Izvori straha:
• Nepoznato
• Autoritet
• Nepripremljenost
• Masa ljudi
• Vjera
• Bezbrižnost
Izvori oslobođenja:
• Istraživanje
• Osobni razvoj
• Pripremljenost
• Samostalnost
• Iskustvo
• Oprez
