utorak, 19.12.2006.
Ličnost 1
Nekome se nasmijemo. Nekoga uvrijedimo. Nekoga ne pozdravimo. Poslije nam je drago. Poslije nam je krivo. Pokušavamo pronaći razlog. Vezu. No, nije lako. Nije nam jasno. Što se to u stvari događa, kako to da sad nekoga podnosimo, u slijedećem ga volimo, a u slijedećem mrzimo?
Postavlja se pitanje, koje je normalno i logično - Gdje se nalazi čovjek u svemu tome?
Idemo iz samog početka postaviti određene pretpostavke:
• u trenutku događaja ili interakcije s okolinom (okolinu je lakše pratiti, no ovakve situacije su još češće u čovjeku samom) osobnost koja je reagirala na određeni način, svjesno ili nesvjesno je spoznala zašto i iz iste te spoznaje je krenula reakcija.
• prilikom promjene uvjeta u okolini, osobnost subjekta (osobnost – skup parametara na raznim tjelesnim, mentalnim, emocionalnim sferama. Za ljubitelje kompjutorskih igrica – postavljene su trupe, organizirane utvrde i stisnuto PLAY) je u drukčijoj poziciji i percipira okolinu na drukčiji način.
• pojavljuje se veza između događaja 1 i događaja 2 u smislu sjećanja i maštarije, ponajviše čuđenja
• stvara se priprema za slijedeći događaj.
Ono što bi trebalo, čisto iz pozicije fair-playa, napraviti jest priznati slijedeću stvar: Osobnost koja je reagirala na okolinu imala je potpuno uređen sustav. Naravno da tendencije i mogućnosti subjekta da ispolji svoju namjeru nisu uvijek, čitaj: skoro nikad, u skladu s potrebama subjekta, no to i dalje ne mijenja činjenicu da kad nekoga pošaljete k vragu u tom trenutku itekako imate jak razlog zbog čega. Pitanje nesvijesti ću obraditi kasnije, no u tom trenutku reakcija je opravdana.
Kako to da sekundu kasnije nam je žao? Biti u stanju - žao mi je – bi prema nekoj psihološkoj teoriji bila veza na prošlost, neriješena slika u stanju pred. No i u tom trenutku žalosti, subjekt funkcionira u potpuno uređenom sustavu. Dakle, nameće se logično pitanje: jedan ima svoj svijet, drugi ima svoj svijet, zašto postoji nerazumijevanje?
Pitanje nesvijesti počiva na kompleksu parametara. Svi ti parametri su povezani s nekim drugim situacijama ili slikama iz prošlosti ili iz budućnosti. Te veze na sličice ili osobnosti i njihove svjetove zovu se Ego.
Zamislimo zen majstora koji u jednom trenutku lupi čovjeka. U drugom pomiriši cvijet. U trećem ide na spavanje. Između ništa. To je majstor trenutka SAD. Ukoliko isti takav zen majstor dozvoli da sjećanje ili plan naruši mirisanje cvijeta on je obična ego-šupčina u haljini.
