URANTIJA

PRIMITIVNA religija je bila biološkog porijekla, prirodnog evolucijskog razvoja, odvojena od povezanosti s moralnošću i neovisna od svih duhovnih utjecaja. Više životinje osjećaju strah ali nemaju iluzija--stoga nemaju religiju.Čovjek gradi svoje prvobitne religije iz svojih strahova i uz pomoć svojih iluzija.
U procesu evolucije ljudskog roda, primitivna ispoljenja obožavanja nastaju mnogo prije nego što je čovječji um sposoban formulirati složenije koncepte ovog i narednog života, ideje koje zaslužuju da ih se nazove religijom. Rana religija je bila posve intelektualne naravi i u cjelosti utemeljena na pratećim okolnostima. Predmeti obožavanja su bili posve sugestivni; sastojali su se od stvari iz prirode koje su bilo neposredno okruživale prostoumne i primitivne žitelje Urantije ili su igrale značajnu ulogu u njihovom svakidašnjem iskustvu.

Nakon što je konačno evoluirala iznad stadija obožavanja prirode, religija je uspjela steći osnovu koja je vukla porijeklo od duha, dok je i dalje bila uvjetovana društvenim okruženjem. Pri daljem razvoju obožavanja prirode, čovjekovi pojmovi su predočili ideje o podjeli rada u nadljudskom svijetu; tako su nastali duhovi prirode-- duhovi jezera, drveća, vodopada, kiše i stotinu drugih svakidašnjih zemaljskih pojava.
U ovo ili ono doba, smrtni čovjek je iskazivao obožavanje svemu što postoji na licu zemlje--uključujući i sebe. On je štoviše obožavao gotovo sve što se može zamisliti na nebu i ispod zemljine površine. Primitivni čovjek je strahovao od svih ispoljenja moći; obožavao je svaku prirodnu pojavu koju nije mogao razumijeti. Oluje, poplave, zemljotresi, odroni, vulkani, vatra, vrućina i hladnoća--sve su ove moćne prirodne sile snažno dojmile napredujući ljudski um. Neshvatljivi događaji života još uvijek nose naziv "djela Božja" i "tajnovita dodjeljenja Providnosti."

1. OBOŽAVANJE KAMENJA I BRDA

Kamen je bio prvi predmet kojem je evoluirajući čovjek iskazao obožavanje. Narod Kateri iz južne Indije, kao i brojna plemena na sjeveru ove zemlje, još uvijek obožavaju kamen. Jakob je spavao na kamenu jer ga je obožavao; čak bi ga pomazao. Rahela je skrivala sveto kamenje u svome šatoru. Kamenje je ranom čovjeku bilo
neobično zbog toga što se znao iznenada pojaviti na površini obrađene zemlje ili pašnjaka. Čovjek nije uzeo u obzir ni eroziju ni rezultate prevrtanja zemlje. Kamenje je ispoljilo tako snažan dojam na rane narode zbog toga što je često nalikovalo životinjama. Čak i civilizirani čovjek obraća pažnju na planinske stijene koje značajanije sliče licima životinja ili čak ljudi. No primitivne ljude je najsnažnije dojmilo meteorsko kamenje koje su često imali priliku vidjeti kako se u usijanom sjaju kovitla atmosferom. Kako se rani čovjek stravično bojao zvijezda padalica, nije mu bilo teško povjerovati da su njihovi plamteći tragovi označavali dolazak duhova na zemlju. Nije čudo što bi ih takve pojave ponukale na obožavanje, osobito nakon što bi nedugo zatim otkrili meteore. I ovo je vodilo produbljenju poštovanja prema svom drugom kamenju. U Bengalu mnogi iskazuju obožavanje meteoru koji je pao na zemlju 1880. god. pr.K.

Svi prastari klanovi i plemena su imali svoje sveto kamenje i većina suvremenih naroda ispoljava izvjesnu mjeru poštovanja određenoj vrsti kamena--svojim draguljima. U Indiji su ljudi obožavali skupinu od pet kamenova; u Grčkoj je to bio slučaj s gomilama od trideset; crvena rasa je obično obožavala kružne gomile kamenja. Rimljani bi uvijek bacili kamen u zrak prizivajući Jupitera. U Indiji se čak i danas kamen može upotrijebiti umjesto svjedoka. U nekim mjestima, kamen može poslužiti kao talisman zakona zahvaljujući čijem autoritetu prijestupnik može biti izveden pred sud. No ne mora uvijek biti slučaj da prostoumni smrtnici poistovjećuju Božanstvo s predmetom ceremonijalnog poštovanja. Takvi fetiši mnogo puta nisu ništa drugo nego simboli stvarnog predmeta obožavanja.
Prastari narodi su posvećivali osobitu pažnju rupama u kamenju. Takve porozne stijene su smatrane neuobičajeno djelotvornim pri liječenju bolesti. Uši nisu bušene kako bi se nosilo kamenje, već je kamenje stavljano u uši kako bi čuvalo rupe otvorenim. Čak i danas sujevjerne osobe buše rupe u novčićima. U Africi, urođenici dižu veliku buku oko fetišnog kamenja. Zapravo, među svim nazadnim plemenima i narodima, kamenje još uvijek predstavlja predmet sujevjernog poštovanja. Obožavanje kamena je još uvijek rasprostranjeno širom cijelog svijeta. Nadgrobni kamen predstavlja očuvani simbol obličja i idola koje su drevni narodi klesali u kamen kao rezultat vjerovanja u utvare i duhove umrlih. Za obožavanjem kamena uslijedilo je obožavanje brda, i velike kamene formacije predstavljaju prva brda koja su postala predmetom poštovanja. S vremenom je prevladalo vjerovanje da bogovi žive u planinama, te su tako visoke zemljane uzvišice obožavane i iz ovog razloga. Kako je vrijeme prolazilo, neke planine bi bile proglašene svetima ako bi ih ljudi doveli u vezu s određenim bogovima. Neuki i sujevjerni urođenici su vjerovali da spilje vode u podzemni svijet zlih duhova i demona, nasuprot planinama koje su poistovjećene s nešto skorijim pojmovima dobrih duhova i božanstava.

2. OBOŽAVANJE BILJAKA I DRVEĆA

Radi svojih opojnih sokova, biljke su prvo postale predmetom straha a zatim obožavanja. Primitivni čovjek je vjerovao da ga opijenost čini božanstvenim. Ljudi su povezivali opijenost s nečim neuobičajenim i svetim. Čak se i u suvremeno doba alkohol naziva "duhovima."*

Rani čovjek je promatrao zrna klijanica sa strahom i sujevjernim strahopoštovanjem. Apostol Pavao nije bio prvi koji je iz klijanica izvukao duboke duhovne pouke, te na njima utemeljio svoja religiozna učenja.
Kultovi obožavanja drveća spadaju među najstarije religiozne grupe. Svi rani brakovi su sklapani pod krošnjama drveća i kad su željele djecu, žene su imale običaj više puta strasno zagrliti čvrsti šumski hrast. Mnoge vrste biljaka i drveća su postale predmetom poštovanja radi svojih medicinskih moći, bilo stvarnih ili fiktivnih. Primitivni čovjek je vjerovao da su svi kemijski učinci bili rezultat neposrednog djelovanja nadnaravnih sila.
Među različitim plemenima i rasama su se mogle susresti vrlo različite ideje o duhovima drveća. Vladalo je vjerovanja je da su u nekom drveću živjeli dobri duhovi; druga su gostila varljive i opake duhove. Finci su vjerovali da su u većini drveća živjeli dobri duhovi. ęvicarci dugo nisu vjerovali drveću, misleći da krije varljive duhove. Žitelji Indije i istočne Rusije smatraju duhove drveća okrutnim. Patagonci još uvijek obožavaju drveće, kao što su činili rani Semiti. Dugo nakon što su prestali obožavati drveće, Židovi su nastavili iskazivati poštovanje svojim božanstvima u lugovima. Izuzev u Kini, u prošlosti je vladao sveopći kult drveta života.
Vjerovanje da se voda i dragi metali ispod površine zemlje mogu otkriti vilinskim rašljama, predstavlja ostatak prastarih kultova drveta. Prvomajski stup, božićno drvo i sujevjerni običaj kucanja u drvo predstavljaju ovjekovjećenja određenih prastarih običaja obožavanja drveta, te nešto skorijih kultova drveta.

Mnogi od ovih najranijih oblika poštovanja prirode su se stopili s kasnijim evoluirajućim vještinama iskazivanja obožavanja, dok su najraniji oblici obožavanja, aktivirani djelovanjem pomoćnih duhova uma, postojali mnogo prije nego što je suvremenija religiozna narav ljudskog roda počela značajnije reagirati na podražaje duhovnih utjecaja.
3. OBOŽAVANJE ŽIVOTINJA

Primitivni čovjek je osjećao vrlo čudnu i bratstvenu naklonost prema višim životinjama. Čovjekovi preci su ne samo živjeli, već su se i parili sa životinjama. U južnoj Aziji, ljudi su rano počeli vjerovati da se ljudske duše vraćaju na zemlju u životinjskom obličju. Ovo vjerovanje predstavlja ostatak ranijeg običaja obožavanja životinja.

Rani ljudi su obožavali životinje radi njihove moći i lukavštine. Vjerovali su da snažan vonj i oštrovidost određenih životinja svjedoče o vodstvu duhova. U ovo ili ono doba, svaka rasa je obožavala životinje. Među takve predmete obožavanja ubrajala su se i stvorenja koja su smatrana pola ljudskim a pola životinjskim, kao što su kentauri i sirene.

Židovi su obožavali zmije sve do vremena kralja Hezekije, a Hindusi još uvijek održavaju prijateljske odnose sa svojim domaćim zmijama. Kineski običaj obožavanja zmaja predstavlja ostatak kulta zmije. Zmijina mudrost predstavlja simbol grčke medicine, dok je liječnici i danas koriste kao emblem suvremene medicine. Umjetnost kroćenja zmije vuče porijeklo od vremena žena vračeva, članova takozvanog ljubavnog kulta zmije, koje bi kao rezultat svakodnevnih ujeda postale uistinu imune, zapravo ovisne, tako da nisu mogle biti bez otrova.

Obožavanju insekata i drugih životinja doprinijelo je skorije pogrešno tumačenje zlatnog pravila--ideje da se čovjek treba odnositi prema drugima (svakom obliku života) onako kako želi da se drugi odnose prema njemu. Drevni ljudi su vjerovali da sve vjetrove uzrokuju pokreti ptičjih krila, što je istodobno vodilo obožavanju i strahu od krilatih bića. Rani Nordijci su vjerovali da pomračenja nastaju kad vuk proždere komad sunca ili mjeseca. Hindusi često prikazuju Višnu s glavom konja. Vrlo često, životinjski simbol predstavlja zaboravljenog boga ili nestali kult. Rano u evolucijskim religijama, janje je postalo tipičnom žrtvenom životinjom, a golubica simbolom mira i ljubavi.

U religiji, simbolizam može biti bilo dobar ili loš, ovisno o tome u kolikoj mjeri simbol zamjenjuje izvornu ideju koja je predmet obožavanja. Simbolizam se ne smije zamijeniti s direktnim idolopoklonstvom, gdje se materijalni predmet istinski i neposredno obožava.


4. OBOŽAVANJE ZEMLJE, ZRAKA, VODE I VATRE

Čovječanstvo je obožavalo zemlju, zrak, vodu i vatru. Primitivne rase su poštovale vrela i obožavale rijeke. Čak i danas u Mongoliji cvjeta utjecajan kult rijeke. Krštenje je poprimilo oblik religiozne ceremonije u Babilonu, a grci su imali običaj godišnjeg ritualnog kupanja. Drevnim narodima nije puno trebalo da pomisle kako duhovi žive u pjenušavim vrelima, uzavrelim izvorima, pokretnim rijekama i jarosnim bujicama. Tekuće vode su snažno dojmile proste umove idejom da ih pokreću duhovi i nadnaravne sile. Nekom bi prilikom davljeniku bila uskraćena pomoć iz straha da se ne uvrijedi neki bog rijeke.
Mnoge stvari i brojni događaji su djelovali kao religiozni podražaj različitim narodima u različitim dobima. Brojna plemena u brdima Indije još uvijek obožavaju dugu. U Indiji i Africi, duga je smatrana ogromnom nebeskom zmijom; Židovi i kršćani su je smatrali "lukom obećanja". Pored toga, utjecaji koji su u jednom dijelu svijeta smatrani povoljnim, u drugom su dijelu vrlo često smatrani zlim. U Južnoj Americi, istočni vjetar se smatra bogom jer donosi kišu; u Indiji se smatra đavlom jer donosi prašinu i izaziva sušu. Prastari beduini su vjerovali da duh prirode podiže pješčane kovitlace, a čak i za Mojsijevog vremena je vjerovanje u duhove prirode bilo tako snažno da su isti ovjekovječeni u židovskoj teologiji kao anđeli vatre, vode i zraka.

Brojna primitivna plemena, kao i mnogi rani kultovi prirode, su se bojali kiše i grada, ujedno ih obožavajući. Oluje s grmljavinom i munjama su budile strahopoštovanje u ranom čovjeku. Ovi su ga prirodni poremećaji tako duboko dojmili da je munje smatrao glasom ljutog boga. Nakon što su postali blisko povezani, obožavanje vatre i strah od munje proširili su se među mnogim ranim grupama. U umovima mnogih primitivnih
ustrašenih smrtnika, vatra je dovedena u vezu s magijom. Poklonik magije bi se živo sjećao jednog slučajnog uspjeha pri izvođenju svojih magičnih formula, dok bi nonšalantno zaboravio čitav niz neuspjeha, potpunih promašaja. Poštovanje vatre je dostiglo vrhunac u Perziji, gdje se dugo i održalo. Neka su plemena obožavala vatru kao samo božanstvo; druga su je poštovala kao gorući simbol pročišćujućeg duha njihovih poštovanih božanstava. Vestalke su bile zadužene za čuvanje svetih vatri, a u dvadesetom stoljeću ljudi još uvijek pale svijeće kao dio rituala mnogih religioznih službi.

5. OBOŽAVANJE NEBESKIH TIJELA

Obožavanje je prošlo putom razvoja--od obožavanja stijena, brda, drveća i životinja--prirodno prošavši stadijem strahopoštovanja prema prirodnim pojavama, do obogotvorenja sunca, mjeseca i zvijezda. Ne samo u Indiji već i drugdje, zvijezde su smatrane uzvišenim dušama velikih ljudi koji su napustili život u tjelesnom obličju. Pripadnici Kaldejskog kulta zvijezde su sebe smatrali djecom nebeskog oca i majke zemlje.
Obožavanje mjeseca prethodilo je obožavanju sunca. Poštovanje mjeseca je dostiglo vrhunac u toku lovačke ere, dok je obožavanje sunca postalo glavnom religioznom ceremonijom tijekom kasnijih zemljoradničkih era. Obožavanje sunca je prvo pustilo duboko korijenje u Indiji, gdje se najduže zadržalo. U Perziji je poštovanje sunca dalo začetak kasnijem kultu Mitre. Mnogi su narodi smatrali da je sunce predak njihovih kraljeva. Kaldejci su postavili sunce u centar "sedam kružnica svemira." Kasnije civilizacije su iskazale čast suncu tako štu su njegovo ime dale prvom danu tjedna.
Prevladavalo je vjerovanje da je bog sunca bio tajnoviti otac sinova sudbine čije majke su bile djevice, a koji su u nizu slučajeva predstavljani kao darovani spasitelji izabranih rasa. Ova nadnaravna novorođenčad bi uvijek bila puštana niz neku svetu rijeku i nakon što bi nekim čudom bila spašena, postala bi izvanrednim osobama i izručiteljima svojih naroda.

6. OBOŽAVANJE ČOVJEKA

Nakon što je iskazao obožavanje svemu drugom na licu zemlje i nebeskog svoda, čovjek nije oklijevao takvim obožavanjem počastiti i samoga sebe. Prostoumni divljak nije uviđao jasnu razliku između zvijeri, ljudi i bogova. Rani čovjek je smatrao da su sve neuobičajene osobe bile nadljudske, i toliko se bojao takvih bića da je prema njima gajio veliko strahopoštovanje; do određenog ih je stupnja istinski obožavao. Čak je i rođenje blizanaca smatrano bilo znakom velike sreće ili velike nesreće. Umobolnike, epileptičare i slaboumne su često obožavala njihova zdravoumna braća koja su vjerovala da su u takvim nenormalnim bićima živjeli bogovi. Obožavani su svećenici, kraljevi i proroci; u staro doba, vladalo je vjerovanje da su svi sveti ljudi bili nadahnuti božanstvima.
Plemenske vođe bi posmrtno bile obogotvorene. Kasnije, kad bi istaknute duše umrle, bile bi proglašene svecima. Sama po sebi, evolucija nikad nije bila u stanju stvoriti bogove koji bi bili viši od proslavljenih, uzdignutih, i visoko razvijenih duhova umrlih smrtnika. U ranoj evoluciji religija stvara svoje bogove. Prilikom otkrivenja, Bogovi definiraju religiju. Evolucijska religija stvara svoje bogove po izgledu slične smrtnom čovjeku; obznanjena religija nastoji razviti i preobraziti smrtnog čovjeka u izgled sličan Bogu.
Bogove-duhove, koji su tobože vukli porijeklo od ljudi, treba razlikovati od bogova prirode, kako je obožavanje prirode vodilo razvoju panteona--duhova prirode koji su uzdignuti na položaj bogova. Kultovi prirode su se nastavili razvijati usporedo sa skorijim kultovima duhova, i ova su dva kulta ispoljila uzajaman utjecaj. Mnoge religije su razvile dualno shvaćanje božanstva--spoj bogova prirode i duhova bogova; u nekim su teologijama ovi pojmovi zbrkani i isprepleteni, što se može vidjeti u primjeru Tora, duha-heroja koji je ujedno bio gospodar munje.
Ali čovjekovo obožavanje čovjeka je dostiglo vrhunac kad su zemaljski vladari počeli zahtijevati takvo poštovanje od svojih podanika, i kad su, kako bi opravdali takve zahtijeve, počeli tvrditi da vuku porijeklo od božanstva.

7. POMOĆNICI OBOŽAVANJA I MUDROSTI

Može se činiti da se u umovima primitivnih muškaraca i žena obožavanje prirode razvilo prirodno i spontano, premda to nije slučaj; no kroz cijeli ovaj period, u istim je ovim primitivnim umovima djelovao šesti pomoćni duh koji im je darovan kako bi usmjerio ovu ranu fazu ljudske evolucije. I u ljudskom je rodu ovaj duh neprestano budio poriv k obožavanju, unatoč tome što su najraniji oblici ispoljenja obožavanja bili izrazito primitivni. Nema sumnje da ljudski impuls k obožavanju vuče porijeklo od duha obožavanja, unatoč time što je životinjski strah motivirao iskazanje obožavanja i što je isprva bio usmjeren na predmete iz prirode.

Morate imati na umu da su osjećaji--a ne misli--predstavljali vodeći i upravljački utjecaj u toku cijelog evolucijskog razvoja. Primitivni um je slabo uviđao razliku između straha, poriva k izbjegavanju, poštovanja i obožavanja.

Kad murdost--duboko meditativno i iskustveno razmišljanje--opominje i usmjerava poriv k obožavanju, obožavanje tada počinje poprimati oblik istinske religije. Kada sedmi pomoćni duh, duh obožavanja, dostigne stadij djelotvorne službe, čovjekovo se obožavanje počinje udaljavati od prirode i prirodnih predmeta, prema Bogu prirode, vječnom Stvoritelju svih prirodnih stvari.

[Predstavila Blistava Večernja Zvijezda Nebadona.]

* Na engleskom, alkohol između ostalog nosi naziv "duhovi."

MATERIJALNA nužda je utemeljila brak, seksualna požuda ga je uljepšala, religija ga je ozakonila i uveličala, država ga je nalagala i regulirala, dok odskora u bračnoj zajednici evoluira ljubav koja počinje pravdati i veličati brak kao osnovu doma, najkorisnije i najplemenitije institucije civilizacije. I izgradnja doma treba počivati u biti i centru svih obrazovnih nastojanja.

Seks je jednostavno čin samoproduženja i praćen je različitim stupnjevima samozadovoljenja; brak, izgradnja doma, je uveliko stvar samoodržanja i podrazumijeva društvenu evoluciju. Samo društvo je satkano od skupa obiteljskih jedinki. Kao planetarni činitelji, individue su vrlo kratkovječne--jedino obitelji predstavljaju trajna sredstva društvene evolucije. Obitelj je kanal kroz koji rijeka kulture i znanja teče od generacije do generacije.

Dom je u načelu sociološka institucija. Brak je nastao kao rezultat suradnje između muškarca i žene pri samoodržanju i samoproduženju, dok je samozadovoljenje bilo tek uzgredno. Dom, međutim, obuhvaća sve tri bitne zadaće ljudske egzistencije, dok ga proizvodnja potomstva čini osnovnom ljudskom institucijom, a seksualni odnos između supružnika odvaja od svih drugih društvenih aktivnosti.

1. PRIMITIVNA ZAJEDNICA IZMEĐU MUŠKARCA I ŽENE

Brak nije bio utemeljen na seksualnim odnosima; oni su bili uzgredni. Primitivnom muškarcu nije trebao brak, jer je on slobodno naslađivao svoj seksualni apetit, bez potrebe da na sebe preuzme odgovornosti kakve su žena, djeca i dom.
Radi svoje fizičke i emocionalne vezanosti uz potomstvo, žena ovisi o suradnji s muškarcem, što je nagoni da potraži zaštitno okrilje braka. Ali nije postojao nikakav izravan biološki poriv koji bi naveo muškarca da stupi u brak--još manje koji bi ga tu zadržao. Ljubav nije bila to što je nagnalo čovjeka da uđe u bračnu zajednicu, već je prije glad bila to što je privuklo neciviliziranog muškarca ženi i primitivnom zaklonu koji su dijelili s njezinom djecom.
Čak ni svijest o obvezama koje prate seksualne odnose nije zaslužna za stvaranje braka. Primitivni čovjek nije shvaćao vezu između seksualne naslade i rođenja djeteta. U određenom razdoblju u prošlosti, općenito se smatralo da je djevica mogla ostati u drugom stanju. U umu primitivnih ljudi rano se javila ideja da djeca nastaju u zemlji duhova; prevladavalo je vjerovanje da žena zatrudni tako što evoluirajući duh uđe u njezino tijelo. Hrana i uroci su također smatrani mogućim uzrocima trudnoće kod djevica ili neudatih žena, dok je u skorijem razdoblju početak života doveden u vezu s dahom i sunčevom svjetlošću.

Mnogi rani narodi su povezivali duhove s morem; djevice su se stoga smjele kupati jedino pod određenim uvjetima; mlade žene su više strahovale od kupanja u moru za vrijeme plime nego od seksualnih odnosa. Prerano rođena ili deformirana novorođenčad su smatrana mladunčadi životinja koje su ušle u ženino tijelo prilikom nepažljivog kupanja ili kao rezultat djelovanja zlih duhova. Divljaci bi naravno bez imalo razmišljanja smjesta zadavili takvu djecu.

Prvi korak k razriješenju ove tajne potječe od vjerovanja da seksualni odnosi otvaraju put kojim duhovi mogu ući u ženu i izazvati trudnoću. Čovjek je s vremenom otkrio da oba roditelja jednako doprinose žive nasljedne faktore koji začinju potomstvo. Ali čak i u dvadesetom stoljeću mnogi roditelji još uvijek odbijaju objasniti svojoj djeci proces nastanka ljudskog života.

Određena jednostavna vrsta obitelji nastaje iz činjenice da reproduktivna djelatnost podrazumijeva vezu između majke i djeteta. Majčinska ljubav je instinktivna; ona ne izrasta iz društvenih pravila, kao što je to slučaj s brakom. Majčinska ljubav svih sisavaca je unutarnje obdarenje koje nastaje kao rezultat djelovanja duhova koji pomažu umu lokalnog svemira i u različitih vrsta njena snaga i odanost ovise o trajanju mladunčetove bespomoćnosti.

Odnos između majke i djeteta je prirodan, snažan i instinktivan, što objašnjava zašto su primitivne žene bile ponukane podvrći se mnogim neprijatnim uvjetima i neizrecivim teškoćama. Snažna majčinska ljubav je emocija koja je ženu uvijek sputavala, narušavajući njezinu poziciju u borbi s muškarcem. No unatoč tome, majčinski instinkt ljudskog roda nije nesavladiv; mogu ga osujetiti ambicija, sebičnost i religiozna uvjerenja Dok veza između majke i djeteta nije
ni brak ni dom, ona je jezgra iz koje su oboje potekli. Veliki napredak u evoluciji zajedničkog života nastupio je kad su privremene zajednice između muškaraca i žena počele trajati dovoljno dugo kako bi mogle podići vlastito potomstvo, jer je to značilo izgradnju doma

I pored toga što ove rane zajednice nisu bile osobito čvrste i što su ih potresale brojne nesuglasice, ovakva je suradnja između muškarca i žene značajno uvećala šanse za opstanak. Čak i neovisno o obitelji i potomstvu, muškarac i žena su, kada rade zajedno, po mnogo čemu nadmoćniji od bilo dva muškarca ili dvije žene. Ovakva je veza među suprotnim spolovima uvećala šanse za opstanak te je obilježila sami početak ljudskog društva. Spolna podjela rada je isto tako pogodovala ugodnosti i sreći.

2. RANA MATRIJARHALNA OBITELJ

Periodično krvarenje žene i gubljenje krvi pri porodu rano je vodilo začeću predodžbe o krvi kao stvoritelju djece (čak i vjerovanju da se duša nalazi u krvi), te pojmu krvnog srodstva. U rana vremena, svo potomstvo je vođeno prema ženskoj liniji, kako je jedino ženski dio nasljeđa bio pouzdan.

Kako je primitivna obitelj nastala kao proizvod instinktivne biološke krvne veze između majke i djeteta, ona je neminovno bila matrijarhalna; i u mnogim se plemenima dugo zadržalo ovakvo ustrojstvo. Matrijarhat predstavlja jedini mogući prijelaz iz stadija grupnog braka hordi do kasnijeg naprednijeg obiteljskog života mnogobračnih i jednobračnih patrijarhalnih obitelji. Matrijarhalna obitelj je bila prirodna i biološka; patrijarhalna je bila društvena, ekonomska i politička. To što se crvena rasa Sjeverne Amerike tako dugo držala matrijarhalnog ustrojstva predstavlja jedan od glavnih razloga zašto inače vrlo napredni Irokezi nisu uspjeli postati istinska država.

Kako su nalagala društvena pravila matrijarhata, ženina majka je uživala praktično najviši autoritet u obitelji; čak su se i ženina braća i njihovi sinovi više starali za obitelj nego njezin muž. Očevima su često davana imena njihove djece.

Najranije rase nisu smatrale da je otac značajnije sudjelovao u stvaranju djece, već su mislile da djeca dolaze isključivo od majke. Prevladavalo je vjerovanje da djeca sliče ocu bilo radi uzajamne povezanosti ili da su na taj način "obilježena" jer je tako htjela majka. Kasnije, kad je patrijarhalna obitelj zamijenila matrijarhalnu, otac je preuzeo sve zasluge za rođenje djece i velik broj tabua koji su se isprva odnosili jedino na trudne žene počeo se odnositi i na njihove muževe. Kad bi se približio čas poroda, budući otac bi prestao s radom te bi legao u postelju pored svoje žene, gdje bi ostao tri do osam dana. Ako bi žena narednog dana ustala i nastavila s teškim radom, muž bi ostao u postelji da primi čestitke; sve je ovo bio dio ranih društvenih pravila koja su formirana kako bi se utemeljilo očevo pravo na dijete.

Isprva je vladao običaj da muškarac ode narodu svoje žene, ali u kasnijem razdoblju, nakon što bi novcem ili radom isplatio cijenu za mladu, muškarac bi poveo ženu i djecu svome narodu. Prijelaz iz matrijarhata u patrijarhat objašnjava inače besmislenu zabranu određenih oblika braka među rođacima, dok su drugi oblici jednako srodne bračne veze dopušteni.

Društvena pravila koja su formirana u lovačkom razdoblju prestala su važiti kad se muškarac počeo baviti stočarstvom koje mu je dalo kontrolu nad glavnim izvorom hrane; nedugo zatim je iščezla matrijarhalna obitelj. Ona se nije održala jednostavno zato što se nije mogla mjeriti s patrijarhalnom. Zajednička moć majčinih muških rođaka nije se mogla usporediti s moći muža-oca. Žena nije bila u stanju istodobno voditi brigu o podizanju djece, održanju autoriteta i sprovođenju sve veće moći koju je uživala u obitelji. Sve češća krađa žena i kasnije njihova kupovina dalje je ubrzala nestanak matrijarhalne obitelji.

Iznenadni prijelaz iz matrijarhata u patrijarhat je jedan od najpodrobnijih obrta i najkorijenitijih prilagođenja koja je ljudska rasa ikad sprovela. Ova je promjena smjesta urodila većim društvenim izražajem i uvećanjem pustolovnosti obiteljskog života.

3. OBITELJ POD OČEVOM UPRAVOM


Dok je majčinski instinkt mogao biti to što je navelo ženu da uđe u bračnu zajednicu, muškarčeva fizička premoć i snaga društvenih pravila jesu ono što ju je doslovce primoralo da tu ostane. Pastoralni život je utemeljio novi kod društvenih pravila--patrijarhalni oblik obiteljskog života; i bezuvjetni i samovoljni autoritet oca je bio temelj na kojem je počivalo obiteljsko jedinstvo tijekom pastoralne i rane zemljoradničke ere. Svo društvo, bilo nacionalno ili obiteljsko, je prošlo kroz stadij samodržačkog patrijarhalnog ustrojstva.

Neznatno poštovanje koje je ukazivano ženskom rodu u razdoblju kad je napisan Stari Zavjet vjerno svjedoči o društvenim pravilima pastoralne ere. Sve Židovske starješine su se bavile stočarstvom, što potvrđuju riječi "Bog je moj pastir."

Ali žena je jednako kriva što u prošlosti o ženama nije vladalo visoko mišljenje. U primitivno doba žena nije uspjela steći društveno priznanje zato što nije znala djelovati u izvanrednim slučajevima; nije se znala iskazati u spektakularnim i kriznim situacijama. Majčinstvo je stajalo na putu ženinoj borbi za egzistenciju; majčinska ljubav je stajala na putu njezinom učešću u plemenskoj obrani.

Isto tako, primitivne žene su nehotice stvorile vlastitu ovisnost o muškarcu time što su iskazivale hvalu i divljenje njegovoj ratobornosti i muževnosti. To što su ratnici kovani u zvijezde uzvisilo je muški ego, dok je u jednakoj mjeri unizilo ego žene učinivši je još ovisnijom; vojnička uniforma još uvijek budi snažne emocije u ženama.

Među naprednijim rasama, žene su fizički manje i slabije od muškaraca. Kako je slabija, žena je postala taktičnija; rano se naučila koristiti svojim seksualnim čarima. Postala je opreznija i konzervativnija od muškarca, premda nešto manje dubokoumna. Muškarac je imao premoć nad ženom na ratištu i u lovu, dok se u kući žena pokazala generalom koji je znao diktirati čak i najprimitivnijim muškarcima.

Tijekom pastoralne ere muškarci su čuvali stada dok su žene uzgajale povrće. Primitivni muškarac se dugo nije htio prihvatiti obrade zemlje; zemljoradnja je bila suviše miroljubiva i nije imala pustolovni karakter. Pored toga, prema negdašnjem sujevjerju, kako su bile majke, žene su smatrane uspješnijim uzgajivačima biljaka. I među mnogim primitivnim plemenima muškarci i danas pripremaju meso dok žene kuhaju povrće. Kad se primitivna australska plemena nađu u pokretu, žene nikad neće napasti divljač, dok se muškarci nikad neće sagnuti da iskopaju jestivi korijen.

Žena je uvijek morala raditi; ono bar do početka suvremenog doba, žena je bila istinski proizvođač. Muškarac je obično birao lakši put i ova je nejednakost potrajala kroz cijelu povijest ljudske rase. Žena je uvijek nosila teret, brinući o obiteljskoj imovini i pazeći na djecu, kako bi se muškarac mogao posvetiti lovu ili ratovanju.

Prva emancipacija žena je nastupila kad je muškarac pristao na obradu zemlje, time preuzevši nešto što je do tada bilo ženin posao. Značajan napredak je postignut kad su ljudi prestali ubijati muške zarobljenike i umjesto toga ih počeli pretvarati u zemljoradničke robove. Ovo je oslobodilo ženu, koja je tako mogla posvetiti više vremena brizi o domaćinstvu i odgoju djece.

Korištenjem mlijeka skraćen je period dojenja što je uvećalo broj djece i spriječilo preranu neplodnost žena, dok je upotreba kravljeg i kozijeg mlijeka smanjila smrtnost dojenčadi. Prije pastoralne ere, majke su obično dojile djecu četiri do pet godina.

Kako je u primitivnom društvu ratovanje postajalo sve rjeđe, umanjena je nejednakost stvorena spolnom podjelom rada. Međutim, žene su još uvijek morale obavljati teški rad dok su muškarci radili samo što su htjeli. Svaki kamp ili selo se neprestano moralo nalaziti pod prismotrom straže, ali i ovaj problem je djelomično otklonjen kad su ljudi pripitomili psa. Uopćeno, dolazak zemljoradničke ere uveliko je poboljšao ženin prestiž i društveni položaj; ovo je bar bio slučaj sve dok se muškarac nije sam posvetio obradi zemlje. Istog su časa nastupila značajna poboljšanja u zemljoradničkim metodama koja su trajala iz generacije u generaciju. Dok se bavio lovom i ratovanjem, muškarac je naučio vrijednost organizacije te je tako mogao primijeniti ove vještine u industriji, a kasnije, nakon što je preuzeo velik dio ženinih obaveza, njima značajano unaprijediti ženine slabije organizirane radne metode.

4. ŽENIN STATUS U RANOM DRUŠTVU

Uopćeno govoreći, društveni položaj žene u bilo kojem dobu je vjeran pokazatelj evolucijskog napretka braka kao društvene institucije, dok se napredak braka može uzeti kao prilično precizan pokazatelj napretka ljudske civilizacije.

Ženin je status uvijek bio društveni paradoks; žena je uvijek lukavo upravljala muškarcima; kako bi ostvarila svoje interese i unaprijedila svoj položaj, uvijek je izvlačila korist iz muškarčevog snažnijeg seksualnog poriva. Suptilno se koristeći svojim seksualnim čarima, žena je često bila u stanju steći prevlast nad muškarcem čak i kad ju je ovaj držao u najprezrenijem ropstvu.

U rano doba žena nije bila muškarčev prijatelj, dragana, ljubavnica ili partner, već je bila njegova imovina, sluga i rob, a kasnije njegov ekonomski partner, igračka i majka njegove djece. Unatoč tome uspješni i prijatni seksualni odnosi su uvijek počivali na ženinoj voljnosti i sudjelovanju, što je inteligentnim ženama dalo značajnu moć nad njihovim neposrednim i osobnim položajem, neovisno o društvenom položaju njihova spola. Ali muškarčevo nepovjerenje i sumnjičavost nisu bili ništa manji zbog činjenice da su cijelo to vrijeme žene bile primorane koristiti se lukavstvom kako bi ublažile svoju podređenost.

Suprotni spolovi su naišli na veliku teškoću pri nastojanju da postignu uzajamno razumijevanje. Muškarcu je bilo teško razumijeti ženu i on ju je promatrao s čudnim spojem neukog nepovjerenja i bojažljive očaranosti, ako ne čistog sumnjičanja i prezira. Mnoge plemenske i rasne tradicije pripisuju nevolje Evi, Pandori ili nekoj drugoj predstavnici ženkog roda. Ove su priče uvijek tako izobličene da izgleda kao da je žena donijela zlo muškarcu; i sve ovo ukazuje na to da je u određenom razdoblju u prošlosti vladala opća sumnjičavost prema ženama. Među razlozima koji nalažu celibat svećenika glavni je ženina niskost. To što su u prošlosti uglavnom žene smatrane vješticama dalje je pogoršalo ugled ženskog roda.

Muškarci su dugo smatrali žene čudnovatim, čak nenormalnim. Štoviše, vjerovali su da žene nisu imale dušu; stoga im nisu nadijevali imena. U najranije doba vladao je veliki strah od prvog seksualnog kontakta s ženom; tako je nastao običaj da svećenik ima prvi spolni kontakt s djevicom. Čak je i ženina sjena smatrana opasnom.

Porođaj je općenito smatran radnjom koja je ženu činila opasnom i nečistom. I u skladu s društvenim pravilima mnogih starih plemena, poslije porođaja žena je morala proći kroz opsežan proces očišćenja. Izuzev među onim grupama gdje je vladao običaj da otac djeteta legne pored žene u porođajnu postelju, buduće majke bi se svi klonili i ona bi se našla sama i odbačena. Prastari narodi su čak izbjegavali porode u kući. Kasnije je starijim ženama dozvoljeno da budućoj majci pomognu pri porodu i tako su se javile profesionalne primalje. Kako bi olakšali porod, primitivni ljudi su imali običaj reći i učiniti bezbroj besmislica. Često bi poprskali novorođenče svetom vodom kako bi spriječili utjecaj duhova.

Među nemiješanim plemenima, porod je bio relativno lak i trajao je dva do tri sata; u slučaju miješanih rasa, obično je trajao dulje. U slučajevima gdje bi žena umrla pri porodu, osobito pri porodu blizanaca, bila bi okrivljena za preljub s duhom. Kasnije su viša plemena počela smatrati smrt pri porodu nebeskom voljom; vjerovali su da su takve majke umrle pri izvršenju plemenitog zadatka.

Takozvana čednost žene koja se odnosi na odijevanje i pokrivanje tijela proizlazi odatle što su primitivni ljudi na smrt strahovali da bi je netko vidio tijekom menstrualnog perioda. Ovo se smatralo ozbiljnim grijehom, kršenjem tabua. Prema starim društvenim pravilima, od puberteta pa sve do zadnjeg dana plodnosti, svaka je žena bila osuđena na potpunu izolaciju od obitelji i društva cijeli tijedan svakog mjeseca. Sve što bi dirnula, sve na što bi sjela ili legla, smatrano je "nečistim." Dugo je vladao običaj brutalno izmlatiti djevojku na kraju svakog menstrualnog perioda kako bi se iz njenog tijela istjerao zao duh. Ali nakon što bi dostigla dob kad više nije mogla imati djece, žena je obično primala veće poštovanje kao i nova prava i privilegije. Kad se sve ovo uzme u obzir, nije čudo što su žene omalovažavane. Čak su i stari Grci smatrali da je u toku menstrualnog perioda žena bila jedan od tri glavna uzroka onečišćenosti, dok su druga dva bili svinjetina i bijeli luk.

Koliko god bile besmislene, ove su prastare ideje dale premorenim i preopterećenim ženama bar za njihove mladosti sedam dana svakog mjeseca za prijeko potreban odmor i korisnu meditaciju. Kad bi ostale nasamo, žene bi se dovijale kako će se nositi sa svojim muškim partnerima ostala tri tjedna u mjesecu. Isto tako, dok su žene bile izolirane, muškarci nisu mogli prekomjerno uživati u seksu, što je neizravno vodilo restrikciji pučanstva i povišenju samokontrole.

Veliki napredak je postignut kad je muškarcu oduzeto pravo da ubije svoju ženu. Isto tako, društvo je uznapredovalo kad je žena postala vlasnik vjenčanih darova. Kasnije, ona je stekla zakonsko pravo da posjeduje, kontrolira, pa čak i pokloni ili proda svoju imovinu, dok joj je dugo uskraćivan položaj bilo u crkvi ili državnoj upravi. Sve do početka dvadesetog stoljeća, pa čak i tada, muškarac se odnosio prema ženi više-manje kao prema imovini. U mnogim dijelovima svijeta žena još uvijek nije stekla slobodu da se otrgne od muškarčeve kontrole. Čak i među naprednim narodima se u muškarčevom nastojanju da zaštiti ženu krije prešutna potvrda nadmoćnosti.

Ali primitivne žene sebe nisu sažaljevale, kako to znaju činiti njihove odskora oslobođene sestre. Naposljetku, one su bile prilično sretne i zadovoljne; nisu se usuđivale zamisliti bilo bolji ili drugačiji oblik egzistencije.

5. NAPREDOVANJE DRUŠTVENIH PRAVILA I ŽENIN POLOŽAJ

Kad se radi o samoproduženju, žena je ravnopravna muškarcu, ali kad je riječ o njihovoj zajedničkoj borbi za samoodržanje, prinudno materinstvo stavlja ženu u nepovoljan položaj i ovu činjenicu mogu nadoknaditi jedino prosvijetljena društvena pravičla sve naprednije civilizacije kao i muškarčev sve viši smisao za poštenje.

Tijekom društvene evolucije, žene su stekle više seksualne norme, jer su snosile teže posljedice u slučaju kršenja društvenih pravila koja upravljaju seksualnim odnosima. Muškarčeve seksualne norme napreduju vrlo sporo i to jedino kao rezultat nastojanja da se udovolji civilizacijskom smislu za poštenje. Priroda ne zna što je pošteno--žena sama podnosi porođajne bolove.

Suvremena teorija o jednakosti spolova predstavlja lijepu i vrijednu ideju napredujuće civilizacije premda kao takva ne postoji u prirodi. Kad jači tlači, muškarac ima moć nad ženom; kad društvom počnu dominirati pravda, mir i poštenje, žena se postupno uzdiže iz ropstva i anonimnosti. U bilo kojoj naciji ili dobu, društveni položaj žene općenito stoji u obrnutom odnosu sa stupnjem militarizma.

Ali muškarac nije svjesno niti namjerno prvo oduzeo prava od žene pa ih onda postupno i nevoljno vratio; cijela ova situacija je nesvjesna i neplanirana epizoda društvene evolucije. Kad je zaista došlo vrijeme da žena počne uživati viša prava, ona ih je dobila, i to posve neovisno o muškarčevom svjesnom stavu. Polako ali sigurno, pravila ponašanja se mijenjaju kako bi omogućila društvena prilagođenja koja predstavljaju dio neprestanog razvoja civilizacije. Kako su društvena pravila sve više napredovala, muškarci su se počeli sve bolje odnositi prema ženama; plemena koja su zlostavljala žene nisu opstala. Adamiti i Noditi su ženama poklanjali sve veće priznanje, i one grupe koje su došle pod utjecaj migrirajućih Andita često su prihvaćale Edenička učenja u pogledu ženinog mjesta u društvu.

Rani Grci i Kinezi su se odnosili prema ženama bolje nego većina okolnih naroda. Ali Židovi su prema ženama bili izrazito sumnjičavi. Kako su na Zapadu Pavlova učenja pripojena kršćanstvu, žena se vrlo teško mogla osloboditi potlačenosti, premda je kršćanstvo unaprijedilo društvena pravila time što je zahtijevalo da muškarci strože poštuju seksualne obveze. Ženin položaj je gotovo beznadežno unižen u islamu, dok neke druge Istočnjačke religije stavljaju ženu u još gori položaj.

Znanost je emancipirala ženu, ne religija; suvremena tvornica ju je najvećim dijelom oslobodila od okova domaćinstva. Muškarčeve fizičke sposobnosti više nisu bile ključni faktor u ovom novom mehanizmu za osiguranje životnih potrepština; znanost je tako promijenila uvjete života da muškarac više nije moćniji od žene.

Ove su promjene vodile ženinom oslobođenju od okova domaćinstva, u tolikoj mjeri izmijenivši njezin položaj da ona danas uživa praktično jednak stupanj osobne slobode i spolnog samoopredjeljenja kao muškarac. U prošlosti se ženina vrijednost sastojala od njezine sposobnosti da proizvede hranu; s vremenom su nova otkrića i uvećanje bogatstva omogućili ženi da stvori novi svijet i počne djelovati u novoj sferi--domenu gracioznosti i šarma. Industrija je tako nesvjesno i nenamjerno izborila bitku za ženinu društvenu i ekonomsku emancipaciju. I evolucija je još jednom postigla ono što čak ni otkrivenje nije bilo u stanju učiniti.

Pri svojoj reakciji na nepravednost društvenih pravila koja su određivala ženin položaj u društvu, prosvijetljeni narodi su otišli iz krajnosti u krajnost. Među industrijaliziranim rasama žena je primila gotova sva prava, dok je ne vežu brojne dužnosti kakva je recimo vojna obveza. Emancipacija je napredovala pri svakom koraku koji je olakšao borbu za egzistenciju, dok je ženin položaj postajao sve bolji kako je društvo više napredovalo prema jednoženstvu. Pri svakom novom prilagođenju društvenih pravila napredne civilizacije, slabiji segment društva postiže nesrazmjerne dobitke. U idealnom bračnom životu, žena konačno postiže priznanje, dostojanstvo, neovisnost, jednakost i obrazovanje; ali hoće li se pokazati vrijednom cijelog ovog novog i neviđenog postignuća? Hoće li suvremena žena primiti ovu veliku društvenu slobodu i uzvratiti lijenošću, ravnodušnošću, nevjernošću i nevoljnošću da rodi i podigne djecu? Danas, u dvadesetom stoljeću, žena polaže najteži ispit cijele svoje duge svjetske egzistencije!
Žena je ravnopravna s muškarcem u pogledu rasne reprodukcije i ona je stoga jednako važan učesnik rasne evolucije; evolucija se stoga kretala sve više u smijeru ostvarenja ženinih prava. Ali ženina prava nisu ni slučajno isto što i muškarčeva prava. Žena ne može ostvariti svoj puni potencijal ako se bude bavila ispunjenjem muškarčevih prava jednako kao što ni muškarac ne može biti uspješan bude li provodio prava žene.

Svaki spol ima vlastitu domenu egzistencije kao i vlastita prava u okviru te domene. Ako je ženina aspiracija da doslovno uživa sva muškarčeva prava, prije ili kasnije neumoljiva i bezosjećajna kompeticija će zasigurno zamijeniti kavalirstvo i poseban obzir koji mnoge žene danas uživaju, a koji su tek odskora dobile od muškaraca.

Civilizacija ne može izbrisati razlike u ponašanju spolova. Društvena pravila se mijenjaju iz stoljeća u stoljeće, ali instinkt ostaje isti. Prirođena materinska ljubav nikad neće dozvoliti da žena postane muškarčev ozbiljan takmac u industriji. Svaki će spol zauvijek vladati u vlastitoj domeni, domeni koji počiva na biološkoj i mentalnoj različitosti.

Svaki će spol uvijek imati vlastito polje djelovanja, dok će se ova dva zauvijek preklapati. Jedino u društvenom pogledu muškarci i žene mogu biti ravnopravni.

6. SURADNJA MUŠKARCA I žENE

Reproduktivni nagon nepogrešivo vodi muškarca i ženu jedno drugom radi samoproduženja, ali on sam nije u stanju osigurati trajnost i uzajamnu suradnju takve zajednice--izgradnju doma.

Svaka uspješna ljudska institucija podrazumijeva prvo sukob, a zatim usklađenje osobnih interesa kako bi se postigao praktičan i djelotvoran sklad; isto se može reći i o procesu osnivanja doma. U braku, koji je osnova izgradnji doma, najviše se ispoljava ta proturiječna suradnja koja često obilježava dodir između prirode i društva. Sukob je neminovan. Seksualni odnos je prirođen; on je prirodan. Brak, međutim, nije biološka, već društvena pojava. Požuda vodi muškarca i ženu jedno drugom, ali slabiji roditeljski instinkt, zajedno s utjecajem društvenih pravila, je to što ih drži zajedno.

S praktičnog stanovišta, muškarac i žena su dvije zasebne varijante jedne te iste vrste koje žive u intimnoj i bliskoj vezi. Njihova gledišta, i sve životne reakcije su, u biti, različite; oni nikako ne mogu postići cjelovito i stvarno međusobno razumijevanje. Suprotni spolovi nikad ne mogu ostvariti potpuno razumijevanje.

Čini se da žene imaju nešto snažniju intuiciju nego muškarci, dok se čine nešto manje logičnim. Žena je, međutim, uvijek bila nosilac moralnih normi kao i duhovni vođa čovječanstva. Još uvijek je istina da se ruka koja ljulja kolijevku bratimi sa sudbinom.

Neka vas ne uznemiruje ova razlika u prirodi, reakciji, gledištu i načinu razmišljanja muškaraca i žena, već je prije posmatrajte kao jako korisnu pojavu koja pomaže čovječanstvu kako individualno tako i kolektivno. Brojne vrste kozmičkih bića su stvorene u dualnim fazama ispoljenja ličnosti. Među smrtnicima, Materijalnim Sinovima i midsoniterima, ova razlika je označena kao muški i ženski spol; među serafima, kerubima i Morontia Pratiocima, obilježena je kao pozitivno ili agresivno i negativno ili neagresivno. Takve dualne veze značajno doprinose raznolikosti i prevazilaze usađena ograničenja, upravo kao što je slučaj s određenim trojnim vezama Rajsko-Havonskog sistema.

Muškarac i žena trebaju jedni druge ne samo za vrijeme smrtničkog života, već i tijekom morontijalne i duhovne egzistencije. Razlike u gledištima koje vladaju među spolovima ne prestaju s krajem prvog života već traju i tijekom uspona lokalnim svemirom i nadsvemirom. Čak i na Havoni hodočasnici koji se uspinju prema Raju--negdašnji muškarci i žene--još uvijek mogu pomoći jedni drugima. Stvorena bića se nikad, čak ni kad uđu u Zbor Finalista, neće toliko izmijeniti da bi izgubila u uvriježene sklonosti svojih ličnosti koje smrtnici označavaju muškim i ženskim spolom; ove će dvije osnovne varijante ljudskog roda uvijek jedna drugu zanimati, poticati, hrabriti i pomagati; kako bi riješili zamršene probleme svemira i prevazišli mnogostruke kozmičke teškoće, muškarac i žena će uvijek ovisiti o uzajamnoj suradnji. Dok se spolovi nikad ne mogu nadati da će postići potpuno međusobno razumijevanje, oni će se djelotvorno uzajamno nadopunjavati, i premda je ovakva suradnja često više-manje proturiječna, ona je u stanju očuvati društvo i proizvesti podmladak. Brak je institucija koja treba uravnotežiti razlike među spolovima, istodobno omogućujući produženje civilizacije i osiguravajući produženje rase.

Brak je majka svih ljudskih institucija, jer izravno vodi izgradnji i održanju doma koji je strukturna osnova društva. Obitelj je vitalno povezana s mehanizmom za samoodržanje; ona je jedina nada održanja rase pod civilizacijskim utjecajem društvenih pravila, dok istodobno najdjelotvornije pruža određene jako prijatne oblike samozadovoljenja. Obitelj je čovjekovo najveće posve ljudsko postignuće koje spaja evoluciju bioloških odnosa muškarca i žene s društvenim odnosima dvaju supružnika.

7. IDEALI OBITELJSKOG ŽIVOTA

Seksualni odnos je instinktivan, njime prirodno nastaju djeca i na taj se način automatski rađa obitelj. Ono što se može reći o obiteljima neke nacije ili rase, može se reći i o njihovom društvu. Ako su obitelji dobre i društvo je dobro. Velika kulturna stabilnost Židovskog i Kineskog naroda počiva u snazi njihovih obitelji.

Instinktivna ljubav i briga za djecu nagnali su ženu da potraži okrilje braka i primitivnog obiteljskog života. Muškarac je bio primoran pristati na izgradnju doma jedino zbog pritiska kasnijih društvenih običaja i pravila; kako sam ne trpi nikakve biološke posljedice seksualnog čina, dugo mu je trebalo da se počne zanimati za sklapanje braka i izgradnju doma.

Seksualni odnos je prirodan, dok je brak društvena pojava kojom uvijek upravljaju društvena pravila. Zajedno s imovinom, ponosom i kavalirstvom, društvena pravila (religiozna, moralna i etička) stabiliziraju institucije braka i obitelji. Dok god su društvena pravila nestabilna i promjenljiva, nestabilna je postojanost institucija braka i doma. Brak trenutno prelazi iz imovinske ere u osobnu. U prošlosti je muškarac štitio ženu jer je bila njegova pokretna imovina, dok mu je ona iz istog razloga bila poslušna. Kakav god bio, ovaj je sistem pružao stabilnost. Danas se žena više ne smatra imovinom i nova društvena pravila trebaju stabilizirati institucije braka i doma. Ona su poimenice:

1. Nova uloga religije--učenje da je roditeljsko iskustvo bitan dio života, ideja o kozmičkim državljanima koji rađaju i podižu djecu; sve šire shvaćanje da je podizanje djece stvar časti i privilegije--davanje sinova Ocu.

2. Nova uloga znanosti--rođenje djece postaje sve više stvar volje, predmet čovjekove kontrole. Kako nisu razumjeli prirodne zakone, u davna su vremena ljudi često bili primorani podići neželjeno djete.

3. Nova uloga primamljivih ugodnosti--rasno produženje na taj način poprima novi faktor; u davna vremena, ljudi su ubijali neželjenu djecu; suvremeni svijet ih ne želi nositi.

4. Povišenje roditeljskog instinkta. U svakoj se novoj generaciji odstranjuju oni dijelovi reproduktivne struje određene rase čiji roditeljski instinkt nije bio dovoljno snažan da ih navede da postanu roditeljima nove generacije.

Ali kao institucija, dom, koji počiva na suradnji jednog muškarca i jedne žene, zapravo potječe iz vremena Dalamatije, od prije otprilike pola milijuna godina, jer su jednoženački običaji Andona i njegovih neposrednih potomaka mnogo prije odbačeni. Međutim, prije vremena Nodita i kasnijih Adamita, obiteljski život nije bio nešto čim se čovjek mogao pohvaliti. Adam i Eva su ispoljili trajan utjecaj na cijelo čovječanstvo; u Vrtu, po prvi put u svjetskoj povijesti, muškarac i žena su radili rame uz rame. U to je doba Edenički ideal--cijela obitelj posvećena vrtlarstvu--bio nova ideja na Urantiji.

Rana obitelj je bila srodna grupa radnika, a uključivala je i robove, koji su živjeli u jednoj nastambi. Brak i obiteljski život nisu uvijek bili jedno te isto, premda su bili usko povezani okovima nužde. Žena je uvijek željela imati individualnu obitelj i stvari su na kraju bile po njenom.

Ljubav prema potomstvu je gotovo univerzalna i jako bitna kad je riječ o opstanku. U stara vremena, ljudi bi uvijek žrtvovali majčinske interese radi dobrobiti njenog djeteta; kod Eskima majka još uvijek liže dijete umjesto da ga okupa. Ali u primitivno doba su se majke brinule za djecu jedino dok su ona bila vrlo mala; poput životinja, odbacile bi ih čim bi odrasla. Trajne i postojane ljudske veze nikad nisu bile utemeljene isključivo na biološkoj ljubavi. Životinje vole svoju djecu; čovjek--civilizirani čovjek--voli i djecu svoje djece. Što je viši stupanj razvoja neke civilizacije, to se roditelji više raduju napretku i uspjehu svoje djece; pojam obiteljskog ponosa tako poprima novo i više značenje.


Među članovima velikih obitelji prastarih naroda nije uvijek vladala uzajamna ljubav. Mnogo djece je bilo poželjno radi slijedećeg:

1. Bila su dragocjena radna snaga.
2. Roditeljima su pružala sigurnost pod stare dane.
3. Roditelji su mogli zaraditi na prodaji kćeri.
4. Obiteljski ponos je nalagao da veći broj članova nosi obiteljsko ime.
5. Sinovi su pružali obranu i zaštitu.
6. Strah od duhova je izazivao strah od samoće.
7. Određene religije su zahtijevale potomstvo.

Narodi koji su obožavali pretke vjerovali su da bi ih neizreciva katastrofa pratila odavde do vječnosti ako ne dobiju sina. Nadasve su željeli imati sinove koji bi nakon njihove smrti vodili komemorativne svečanosti i prinosili žrtve koje bi tobože omogućile brz napredak umrlih duša kroz zemlju duhova.

Stari necivilizirani narodi su imali običaj vrlo rano početi disciplinirati svoju djecu, i djeca bi rano naučila da je neposlušnost značila neuspjeh, pa čak i smrt, upravo kao što je to slučaj među životinjama. Ono što znatno doprinosi suvremenoj neposlušnosti djece je činjenica da ih civilizacija štiti od prirodnih posljedica njihove neposlušnosti.

1. Djeca Eskima sebe neće dovesti u opasnost čak i ako ih roditelji podignu bez mnogo oštrine i ukora, jer su prirodno povodljive male životinje; djeca crvene i žute rase su gotovo jednako poslušna. Ali kad je riječ o rasama koje posjeduju Anditsko nasljeđe, djeca nisu tako poslušna; ona posjeduju snažniju imaginaciju i pustolovni duh i stoga ih treba podići s više discipline i obuke. Suvremeni problemi podizanja djece znatno su otežani slijedećim: Velikim stupnjem rasne
mješavine.
2. Neprirodnim i površnim obrazovanjem.
3. Činjenicom da dijete nema priliku steći kulturu imitacijom roditelja--oni su uglavnom odsutni.

Zastarjele ideje o obiteljskoj disciplini proizlaze iz spoznaje biološke činjenice da roditelji daju život djeci. Sve napredniji ideali obiteljskog života vode predodžbi da umjesto što daje određena prava roditeljima, podizanje djece predstavlja stvar najviše odgovornosti koje se čovjek može prihvatiti za cijelog svog života.

Civilizacija drži da su roditelji ti koji preuzimaju sve dužnosti, dok su djeca ta koja imaju sva prava. Poštovanje koje djeca osjećaju prema svojim roditeljima ne proizrasta iz spoznaje o težini roditeljskih obveza, već nastaje prirodno, kao rezultat brige, obuke i ljubavi koju roditelji ispoljavaju dok pomažu djetetu da izbori bitku života. Istinski roditelj je neprestano odan službi koju mudro dijete s vremenom nauči prepoznati i cijeniti.

U suvremenoj privrednoj i urbanoj eri, bračna institucija evoluira u skladu s novim ekonomskim trendovima. Obiteljski život postaje sve skuplji dok su djeca, koja su nekad značila izvor sredstava, postala ekonomskim teretom. Ali sigurnost civilizacije počiva u sve većoj voljnosti jedne generacije da uloži u dobrobit narednih i budućih generacija. I svaki pokušaj da se roditeljska odgovornost prenese na državu ili crkvu pokazat će se štetnim po dobrobit i napredak civilizacije.

Zajedno s djecom i obiteljskim životom koji iz njega izrasta, brak daje poticaja najvišim potencijalima ljudske naravi, istodobno pružajući idealan način ispoljenja ovih probuđenih svojstava smrtničke ličnosti. Obitelj osigurava biološko produženje ljudske vrste. Dom je prirodna društvena arena u kojoj djeca mogu shvatiti i usvojiti etiku rodbinskog bratstva. Obitelj je osnovna jedinka bratstva u čijem sastavu roditelji i djeca uče značenje strpljenja, altruizma, obzirnosti i uzdržljivosti, koji su bitni kako bi se ostvarilo bratstvo cijelog čovječanstva. Ljudsko društvo bi jako uznapredovalo kad bi se civilizirane rase uopćenije vratile obiteljskim sjednicama koje su postojale među Anditima. Anditi nisu imali bilo patrijarhalan ili samodržački oblik obiteljske vlasti. Bili su jako bratstveni i druželjubivi, slobodno i otvoreno raspravljajući svaki prijedlog i uredbu obiteljske naravi. Bili su stvarno bratstveni u svakom pitanju obiteljske vlasti. U idealnoj obitelji uzajamna bratska odanost jača druželjubivu i roditeljsku ljubav.

Prava moralnost, iz koje izrasta svijest o čovjekovoj odanosti dužnosti, potječe iz obiteljskog života. Prinudan obiteljski život stabilizira ličnost i stimulira njen rast zahtijevajući da se čovjek prilagodi drugim i drugačijim ličnostima. Ali povrh svega, u istinskoj obitelji--dobroj obitelji--pravi roditelji upoznaju stav kojim se Stvoritelj odnosi prema svojoj djeci, dok istodobno svojoj djeci pokazuju početne faze dugog niza uspinjućih otkrivenja ljubavi Rajskog roditelja sve kozmičke djece.


8. OPASNOSTI SAMOZADOVOLJENJA

Obiteljskom životu prijeti velika opasnost od rastućeg zahtijeva za samozadovoljenjem, mahnite suvremene težnje za užitkom. Osnovni razlog koji je ljude navodio na brak imao je ekonomsku narav; seksualna privlačnost je imala manji značaj. Dok je bio utemeljen na samoodržanju, brak je osiguravao produženje vrste istodobno pružajući jedan od najpoželjnijih oblika samozadovoljenja. Brak je jedina institucija ljudskog društva u kojoj se mogu naći sve tri velike primame života.
Samoodržanje je izvorno počivalo na posjedovanju imovine, dok je brak djelovao kao jedinstvena institucija samoproduženja. Premda su zadovoljstva koja čovjek izvlači iz hrane, igre, humora i periodičnog užitka u seksu bila izvor samozadovoljenja, evolucija društvenih pravila nije uspjela formirati zasebnu instituciju koja bi pružila samozadovoljenje. I upravo zato što društvo nije razvilo specijalizirane vještine za postignuće prijatnog užitka, sve su suvremene ljudske institucije postale podrobno prožete ovom težnjom za postignućem užitka. Uvećanje imovine postaje metodom za uvećaje svih oblika samozadovoljenja, dok se brak često smatra jedino nečim što treba donijeti užitak. I ova pretjerana težnja za postignućem užitka da nas predstavlja najgoru prijetnju koja se ikad svila nad domom, tom evolucijskom društvenom institucijom obiteljskog života.

Ljubičasta rasa je čovječanstvu dala novo i tek nepotpuno ostvareno svojstvo--instinkt za igru i smisao za humor. Premda su ove osobine bile djelomično prisutne u Sangiških i Anditskih naroda, Adamitska loza je uzvisla ovu primitivnu sklonost u stvarnu moć užitka, novi i viši oblik samozadovoljenja. Pored hrane koja utažava glad, seksualni užitak predstavlja osnovni oblik zadovoljstva koji je značajno osnažen miješanjem Sangiških rasa s Anditima.

Velika opasnost prijeti od kombinacije nespokojstva, radoznalosti, pustolovnog duha i nekontroliranog odavanja užitku--osobina poslijeanditskih rasa. Fizička zadovoljstva ne mogu utažiti glad duše; ljubav prema domu i djeci ne proizlazi iz nerazborite težnje za užitkom. Čak i ako pokušate postići sva blaga umjetnosti, boje, zvuka, ritma, glazbe i osobnog dotjerivanja, ne možete se nadati da ćete uzvisiti dušu ili okrijepiti duh. Ispraznost i moda ne mogu zamijeniti izgradnju doma i podizanje djece; ponos i rivalstvo ne daju narednim generacijama osobine koje osiguravaju nastavak života.

Sva uspinjuća nebeska bića uživaju u odmoru, kao i službi voditelja razonode. Čovjek svakako treba nastojati da postigne blagotvornu razonodu i bezbrižnu igru; on treba poštovati vrijednost okrepljujućeg sna, odmora, rekreacije i svih oblika razonode koji mogu odagnati dosadu i jednoličnost. Natjecateljske igre, pripovijedanje, pa čak i kulinarska umjetnost, služe kao oblici samozadovoljenja. (Kad solite hranu, sjetite se da je gotovo milijun godina čovjek mogao posoliti hranu jedino tako što bi je umočio u pepeo.)

Neka čovjek uživa; neka ljudska rasa nađe užitak u tisuću i jednoj stvari; neka evoluirajuće čovječanstvo istraži sve prihvatljive oblike samozadovoljenja; oni su plodovi dugog i teškog biološkog uspona. Čovjek je teškom mukom zaradio mnoge suvremene užitke i radosti. Ali ne gubite iz vida cilj sudbine! Užici su katastrofalni ako unište imovinu, koja je postala institucijom samoodržanja; i samougoda bi zbilja bila stravično skupa kad bi doprinijela uništenju braka, uniženju kvalitete obiteljskog života i uništenju doma--čovjekovog najvišeg evolucijskog postignuća i jedine institucije koja osigurava opstanak civilizacije.

[Iznio Starješina Serafina koji boravi na Urantiji.]

OVO je pripovijed o ranim počecima bračne institucije. Brak je polako napredovao od raspuštenih i promiskuitetnih spolnih odnosa većih zajednica kroz mnoge varijacije i prilagođenja, sve do pojave bračnih normi koje su s vremenom dostigle vrhunac u ostvarenju zajednice između jednog muškarca i jedne žene i utemeljenju najvišeg društvenog oblika doma.

Brak se više puta nalazio pred uništenjem, te su društvena pravila tako morala uveliko zatražiti potporu od imovinskih i religioznih zakona; no jednostavna i prirođena biološka činjenica da, bilo da se radi o najprimitivnijim divljacima ili najkulturnijim smrtnicima, muškarac i žena ne žele živjeti jedno bez drugog, zauvijek osigurava očuvanje braka i na njemu utemeljene obitelji.

Seksualni poriv je nagon koji mami sebičnog čovjeka da postane nešto više od životinje. Seksualni odnos, koji počiva na egoizmu i samozadovoljenju, za sobom povlači određene posljedice koje nalažu samoodricanje i prihvaćanje altruističkih dužnosti i brojnih obiteljskih obveza koje djeluju u korist cijele rase. U ovom pogledu, seks predstavlja neprimijetnu i tajnovitu silu koja je civilizirala divljaka; isti ovaj seksualni poriv automatski i nepogrešivo nagoni čovjeka na razmišljanje i s vremenom ga navodi na ljubav.

1. BRAK KAO DRUŠTVENA INSTITUCIJA

Brak je društveni mehanizam koji regulira i kontrolira mnogobrojne ljudske odnose utemeljene na fizičkoj činjenici dvospolnosti. I kao takva institucija, brak djeluje u dva smijera:
1. On upravlja osobnim seksualnim odnosima.
2. Određuje liniju krvnog srodstva, prijenosa imovine, naslijeđenog položaja i društvenog poretka, što je njegova starija i izvorna uloga.

To što daje stabilnost bračnoj instituciji je obitelj koja izrasta iz braka, kao i društvena pravila koja reguliraju imovinska pitanja. Drugi značajni faktori koji jačaju bračnu stabilnost su ponos, taština, kavalirstvo, dužnost i religiozna uvjerenja. No unatoč tome što svećenici mogu odobriti ili osuditi brak, teško se može reći da su brakovi sklopljeni na nebu. Ljudska obitelj predstavlja posve ljudsku instituciju-- evolucijsku tvorevinu. Brak je institucija društva, a ne crkve. Istina, religija bi trebala snažno utjecati na brak, ali se ne bi smjela usuditi isključivo njime upravljati.

Primitivni brak je imao prvenstveno proizvodnu narav; i čak i u suvremeno doba, brak često ima društveni ili poslovni karakter. Zahvaljujući rasnom miješanju s anditskom lozom i povoljnom utjecaju društvenih pravila napredujuće civilizacije, brak sve više poprima uzajamnu, romantičnu, roditeljsku, poetičnu, srdačnu, etičnu pa čak i idealističnu narav. Međutim, teško se može reći da su pravo na izbor i takozvana romantična ljubav bili dio primitivnih veza. U rano doba, supružnici su zajedno provodili vrlo malo vremena; čak su vrlo rijetko zajedno blagovali. Među starim narodima, osobna ljubav nije bila usko vezana uz seksualnu privlačnost; dvoje ljudi bi se naučilo voljeti najvećim dijelom zahvaljujući zajedničkom životu i radu.

2. UDVARANJE I VJERIDBA

Primitivne brakove su uvijek planirali roditelji mladića i djevojke. U prijelazu od ovog običaja u doba kad je izbor supružnika postao pitanjem slobodne volje mladih ljudi, javili su se profesionalni bračni posrednici ili provodadžije. Provodadžije su isprava bili brijači; njihovu ulogu su zatim preuzeli svećenici. Brak je isprva bio grupno, zatim obiteljsko, dok tek odskora postaje individualnim pitanjem.

Primitivni brak je počivao na prinudi, ne na privlačnosti. U rano doba, društvena pravila nisu držala da je žena bila seksualno uzdržljiva već da je bila seksualno inferiorna. Jednako kako je pljačka prethodila trgovini, tako je otmica nevjesti prethodila sklapanju braka ugovorom. Nekom prilikom, žene bi pristale na otmicu kako bi se oslobodile kontrole starijih muškaraca svoga plemena; radije bi pale u ruke mlađih muškaraca iz drugog plemena. Ovakva tobožnja krađa--zapravo bijeg--obilježava prijelaz iz perioda prisilne otmice u doba udvaranja.

Rani oblik bračne ceremonije je bio imitacija borbe--oponašanje bijega koji je za izvjesno vrijeme bio normalna pojava. Kasnije, tobožnje otmice su postale dio redovne bračne ceremonije. Suvremeno ženino pretvaranje da se opire "otmici" nerado pristajući na brak, predstavlja ostatak ovih starih običaja. Običaj da se žena prenese preko praga podsjeća na niz starih radnji, između ostalog otmicu nevjesti.

Ženi je dugo uskraćivana puna sloboda da odluči o bračnim pitanjima, premda su inteligentnije žene uvijek bile u stanju lukavo izigrati ovo ograničenje. Muškarci su obično pokazivali incijativu pri udvaranju, premda ne uvijek. Bilo zvanično ili nezvanično, žene su često činile prvi korak pri sklapanju braka. I kako je civilizacija sve više napredovala, žena je dobila priliku sve značajnije učestvovati u svim fazama braka i udvaranja.

To što se danas sve veći broj brakova temelji na ljubavi, romantičnoj vezi, osobnom izboru i predbračnom udvaranju, predstavlja anditski doprinos svjetskim rasama. Odnosi među spolovima evoluiraju povoljno; mnogi napredujući narodi sve češće zamijenjuju starija pitanja praktičnosti i imovine ponešto idealiziranim idejama o seksepilu. Seksualni poriv i ljubav zauzimaju mjesto hladnih proračuna pri izboru životnih partnera.

Zaruke su isprva bile jednake braku; i među mnogim ranim narodima, zaručnici su imali pravo na seksualni odnos. U skorije doba, religija je stavila tabu na ideju o predbračnom seksu zaručnika.


3. KUPOVINA I MIRAZ

Stari narodi nisu vjerovali u ljubav i obećanja; smatrali su da trajne veze moraju biti zapečaćene nekom čvrstom garancijom--imovinom. Stoga su držali da je kupovna cijena koju je muž plaćao za mladu bila zalog ili jamčevina koju bi muž izgubio ako razvede ili napusti svoju ženu. Nakon što bi isplatio kupovnu cijenu za mladu, muž je u mnogim plemenima mogao na nju utisnuti svoj žig. Afrikanci još uvijek kupuju svoje žene. Oni uspoređuju voljene žene bijelog čovjeka s mačkama, kako ništa ne koštaju.

Kako bi se mogle skuplje prodati, nakićene nevjeste su predstavljane na paradama obučene u najfinije ruho. Ali one nisu prodavane kako se stoka prodaje--među suvremenijim plemenima prodata žena nije mogla promijeniti vlasnika. Kupovina nevjesti nije bila hladnokrvna kupovna transakcija; mladić je mogao bilo isplatiti ili odraditi svoj dug. Ako inače poželjan mladoženja nije bio u stanju platiti za ženu, njen bi ga otac prvo usvojio kao sina prije nego bi mu dao ženu. U slučajevima gdje je otac tražio previsoku cijenu koju siroti mladić nije mogao platiti, mjesne stariješine bi zajednički nastojale ponukati oca da snizi cijenu; u protivnom, moglo se dogoditi da mlada pobjegne od kuće.

Kako je civilizacija sve više nepredovala, očevi su htjeli zamaskirati činjenicu da su prodavali svoje kćerke te su tako, dok su još uvijek tražili novac za mladu, počeli mladencima poklanjati vrijedne darove koji su bili približno jednaki kupovnoj cijeni. I kad je kasnije ukinut običaj kupovine nevjesti, ovi su darovi poprimili oblik miraza.

Mirazom se nastojao stvoriti dojam djevojčine samostalnosti i napretka društvenih shvaćanja od doba kad su žene bile ropkinje ili životne družice koje su bile imovina svojih muževa. Muškarac se jedino mogao razvesti od žene koja je imala miraz ako bi isplatio punu vrijednost miraza. U izvjesnim plemenima, roditelji mladenaca bi položili uzajamno učešće--bračnu obveznicu--kao jamstvo u slučaju da jedno odluči prekinuti brak. U prijelazu iz doba kupovine nevjesti u doba miraza, ako je žena bila kupljena, djeca su pripadala ocu, ako ne, pripadala su ženinoj obitelji.

4. VJENČANA CEREMONIJA

Vjenčana ceremonija proizlazi iz činjenice da se brak isprva ticao cijele zajednice, a ne samo dvaju osoba. Reproduktivni čin ima grupni, a ne samo osobni interes.

Kako su magija, rituali i ceremonije zadirali u sve dijelove života starih ljudi, isto se odnosilo i na brak. Što je civilizacija više napredovala, to su ljudi ozbiljnije počeli promatrati brak, i bračne ceremonije su tako postajale sve pretencioznije. Brak je isprva štitio imovinske interese, kako to i danas čini, i ovo je nalagalo zakonsku ceremoniju, dok je društveni status djece ovisio o što većem društvenom publicitetu. Primitivni čovjek nije imao rodoslovne registre; stoga je bilo bitno da što veći broj ljudi prisustvuje ceremoniji vjenčanja.

Ljudi su se jako bojali da neće imati djece i kako su vjerovali da je neplodnost rezultat djelovanja duhova, stvorili su brojne magijske ili religiozne ceremonije kojima su nastojali osigurati plodnost. I u ovom su nastojanju da osiguraju sretan i plodan brak koristili brojne talismane; čak su se znali savjetovati s astrolozima kako bi utvrdili položaj zvijezda pri rođenju mladenaca. Svojevremeno je bio običaj imućnijih ljudi da prinose ljudske žrtve prilikom svojih vjenčanja.

Brakovi su obično sklapani sretnim danima (četvrtak je smatran najsretnijim), dok se održavanje vjenčane gozbe za vrijeme punog mjeseca smatralo osobito povoljnim. Među mnogim narodima s Bliskog Istoka, na mladence bi se obično posuo kukuruz; ovaj je magijski ritual tobože obećavao plodnost. Određeni Istočni narodi su koristili rižu.

Voda i vatra su obično smatrane najboljom zaštitom protiv utvara i zlih duhova; stoga su ljudi prije vjenčanja obično palili oltarne svijeće ili vatre, te su krstili mladence svetom vodom. Dugo je bio običaj odrediti krivi dan vjenčanja i onda iznenada odgoditi vjenčanje kako bi se zavarale utvare i duhovi.

Zadirkivanje mladenaca i šaljive podvale za medenog mjeseca predstavljaju ostatak starog vjerovanja da duhovi neće biti ljubomorni ako steknu dojam da mladenci izgledaju jadno i nelagodno. To što nevjeste obično nose veo predstavlja ostatak vjerovanja da mladu treba zamaskirati kako je duhovi ne bi prepoznali, te da treba sakriti njezinu ljepotu od njihovog ljubomornog i zavidnog pogleda. Neposredno prije ceremonije vjenčanja, nevjestina stopala ne smiju dirnuti tlo. Čak i u dvadesetom stoljeću kršćanski običaji još uvijek nalažu da mladenci gaze po sagu od kola do crkvenog oltara. Prema jednom od najstarijih oblika ceremonije vjenčanja, svećenik bi blagoslovio bračnu postelju kako bi osigurao plodnost; ovaj se običaj javio mnogo prije bilo kakvog formalnog vjenčanog rituala. Tijekom ovog evolucijskog razdoblja, društvena pravila su nalagala da vjenčani uzvanici navečer promarširaju kroz spavaću sobu kako bi bili zakonski svjedoci konzumacije braka.

Spoznavši važnost sreće, činjenice da bi se unatoč svim predbračnim ritualima određeni brakovi pokazali neuspješnima, primitivni ljudi su tražili načina da osiguraju uspjeh braka; tako su se okrenuli svećenicima i magiji. I ovaj je pokret dosegao vrhunac u suvremenim crkvenim vjenčanjima. Ali dugo vremena je brak uopćeno smatran sporazumom roditelja--tek odskora sporazumom bračnog para, dok su u posljednjih pet stotina godina crkva i država preuzele sudbenu nadležnost i pravo na sklapanje brakova.

5. VIŠEBRAČJE

U ranoj povijesti braka, neudate žene su pripadale muškim članovima plemena. Kasnije, žena je mogla imati samo jednog muža. Ovo pravilo da svaka žena može imati samo jednog muškarca predstavlja prvi korak kojim se društvo udaljilo od promiskuiteta većih zajednica. Dok je ženi uvijek bilo dozvoljeno da ima samo jednog muškarca, njen muž je mogao prekinuti takav privremeni odnos kad god je htio. Ali čak i ovakve raspuštene veze predstavljaju prvi korak prema uspostavi veze između jednog muškarca i jedne žene, nasuprot odnosima velikih grupa. U ovom stadiju bračnog razvoja, djeca su obično pripadala majci.
Grupni brak predstavlja slijedeći korak u evoluciji bračnih odnosa. Kako u to doba društvena pravila još uvijek nisu bila dovoljno snažna da osiguraju postojanost veze između muškarca i žene, ova je općinska faza bračne evolucije bila neminovan dio evolucije bračnog života. Brakovi između braće i sestara pripadaju ovoj kategoriji; petero braće iz jedne obitelji oženilo bi pet sestara iz druge. Širom cijelog svijeta, labaviji oblici općinskog braka postupno su prerastali u različite tipove grupnog braka. Društvena pravila koja su se javila pod totemizmom snažno su utjecala na ovakve grupne veze. Kako su seksualni i bračni zakoni pogodovali opstanku samog plemena time što su rezultirali većim brojem djece, ovo je polako ali sigurno vodilo evoluciji obiteljskog života.
Među naprednijim plemenima, grupni brak je postupno iščezao i na njegovo mjesto je došao novi običaj--višeženstvo i višemuštvo. Međutim, višemuštvo nikad nije postalo općeprihvaćeno i prakticirale su ga jedino kraljice i bogate žene; pored toga, višemuštvo je često bilo obiteljska pojava, kao recimo kad bi braća dijelila jednu ženu. Kastna i ekonomska ograničenja su isto tako nekom prilikom nalagala da se više muškaraca zadovolji jednom ženom. Čak se i tada žena mogla udati samo za jednog muškarca, dok bi ostale njen muž trpeljivo prozvao "ujacima" njihove djece.
Židovski običaj koji je nalagao da muškarac spava s udovicom svoga brata kako bi "očuvao lozu svome bratu," predstavlja običaj koji je prakticiralo više od polovice svjetskog pučanstva. Ovaj se običaj zadržao iz doba kad je brak bio obiteljska, a ne osobna stvar.

U različitim razdobljima, institucija višeženstva je priznavala četiri vrste žena:
1. Ceremonijalne ili zakonske žene.
2. Žene po ljubavi i suglasju.
3. Priležnice, žene po ugovoru.
4. Žene-ropkinje.

Istinsko višeženstvo, gdje su sve žene imale jednak status i gdje su sva djeca bila jednaka, je rijetka pojava. Obično, čak i u slučaju višebračja, domom je upravljala glavna žena, koja je bila muškarčeva zvanična supruga. Ona je bila jedina koja je imala ceremonijalno vjenčanje, bilo da je bila kupljena ili udata s mirazom i osim s odobrenjem ove žene, jedino su njezina djeca mogla naslijediti imovinu.

Zvanična žena nije uvijek bila muškarčeva ljubav; u rano doba, to obično nije bio slučaj. Muškarci isprva nisu imali voljene žene ili drage, ono bar dok rase nisu prilično uznapredovale ili preciznije dok evolucijska plemena nisu izmiješana s Noditima i Adamitima.
Priležnice predstavljaju rezultat tabua koji je zahtijevao da muškarac ima samo jednu zakonsku ženu. Kako su ondašnja društvena pravila nalagala, muškarac je smio imati samo jednu ženu, premda je mogao imati odnose s više priležnica. Priležništvo je predstavljalo korak prema jednoženstvu, prvi korak kojim se brak udaljio od pravog višeženstva. Priležnice židova, rimljana i kineza su obično bile sluškinje njihovih žena. Kasnije, kako je to bio slučaj među židovima, zakonska žena je smatrana majkom sve djece koja su rođena u domaćinstvu.
Zastarjeli tabui koji su zabranjivali seksualne odnose s trudnom ženom ili dojiljom uveliko su pogodovali razvoju višeženstva. Radi teškog rada i velikog broja djece, primitivne žene su vrlo rano starile. (Takve preopterećene žene su mogle opstati jedino tako što su, osim tijekom trudnoće, svakog mjeseca provodile cijeli tijedan u izolaciji.) Premorena nakon više poroda, takva bi žena često tražila od muža da uzme drugu, mlađu ženu, koja bi mogla preuzeti ne samo porode već i obveze u domaćinstvu. Starije žene su stoga obično prihvaćale mlađe žene s velikom radošću; nije se moglo naći ni traga seksualnoj ljubomori.

Broj žena je bio ograničen jedino muškarčevom sposobnošću da se o njima brine. Bogatiji i sposobniji muškarci su htjeli imati mnogo djece i kako je smrtnost dojenčadi bila vrlo visoka, bio je potreban velik broj žena kako bi se izgradila velika obitelj. Mnoge od ovih dodatnih žena nisu bile ništa drugo nego radnice, ropkinje.
Ljudski običaji evoluiraju, ali evoluiraju vrlo sporo. Harem je stvoren s namjerom da se osigura snažno i mnogobrojno tijelo povezano krvnim vezama koje bi ojačalo vladarevu moć. Jednom je prilikom izvjesni vladar odlučio ukinuti harem i zadovoljiti se jednom ženom; raspustio je sve žene iz harema. Nezadovoljne, žene su otišle svojim kućama i njihovi uvrijeđeni rođaci su bijesno napali vladara na mjestu ga usmrtivši.

6. ISTINSKO JEDNOžENSTVO--ZAJEDNICA MUŠKARCA I ŽENE

Jednoženstvo podrazumijeva isključivu vlast; ono je dobro za one koji su postigli ovu poželjnu poziciju, dok obično nameće biološke teškoće onima koji nisu tako sretni. Ali neovisno o tome kako se odražava na pojedince, jednoženstvo je daleko najbolje za djecu.
Najranije jednoženstvo je bilo rezultat prisilne nužde, siromaštva. Jednoženstvo je kulturna i društvena pojava umjetne i neprirodne naravi--neprirodne kad se radi o evolucijskom čovjeku. Ono je bilo posve prirodno u slučaju nemiješanih Nodita i Adamita, dok je donijelo veliku kulturnu vrijednost svim napredujućim rasama.
Kaldejska plemena su priznavala pravo žene da zahtijeva muževo obećanje da neće uzeti drugu ženu ili priležnicu; Grcima i Rimljanima je najbolje odgovaralo jednoženstvo. Obožavanje predaka je uvijek pogodovalo jednoženstvu, a isto je bio slučaj i s kršćanskom zabludom da brak predstavlja svetinju. Čak se i unaprijeđenje životnog standarda urotilo protiv višeženstva. U vrijeme Mihaelovog dolaska na Urantiju, praktično je sav civilizirani svijet dostigao razinu teoretskog jednoženstva. Ali ovakvo pasivno jednoženstvo nije značilo da je zajednica između jednog muškarca i jedne žene postala ustaljenim običajem cijelog čovječanstva.

Nastojeći ostvariti jednobračni cilj idealnog zajedničkog života koji je, naposljetku, ponešto isključiv u pogledu regulacije seksualnih odnosa, društvo ne smije previdjeti nezavidan položaj onih nesretnih muškaraca i žena koji nisu postali dijelom ovog novog i naprednijeg društvenog uređenja čak i nakon što su učinili sve što je bilo u njihovoj moći da zadovolje i ostvare njegove zahtijeve. Čovjekov neuspjeh da stekne partnera u kompetitivnom društvenom domenu može biti rezultat neumoljivih teškoća i brojnih ograničenja suvremenih društvenih pravila. Istina, jednoženstvo je idealno za one koji su dio ovog sistema, dok neminovno predstavlja veliku
teškoću onima koji su prepušteni hladnoći usamljeničkog života.
Pod okriljem napredujućih društvenih pravila evoluirajuće civilizacije, uvijek je bio slučaj da je nesretna manjina morala patiti kako bi omogućila napredak većine; ali sretna većina bi se uvijek trebala ljubazno i obzirno odnositi prema manje sretnoj manjini koja mora skupo platiti svoju nesposobnost da se pridruži onima čiji idealni supružnički odnos zadovoljava njihove biološke porive istodobno im pružajući priliku da uživaju u okrilju najviših običaja napredujuće društvene evolucije.
Jednobračje je uvijek bilo, sada jeste i uvijek će biti, idealistični cilj spolne evolucije čovječanstva. Ovaj ideal istinskog bračnog života zahtijeva samoodricanje i stoga često doživljava neuspjeh, jer bilo jednoj ili objema stranama može nedostajati ta najviša ljudska vrlina--surova samokontrola.

Jednobračje je mjera koja označava napredak društvene nasuprot čisto biološkoj evoluciji. Jednobračje ne mora biti biološka ili prirodna pojava, ali ono leži u biti neposrednog samoodržanja i daljeg razvoja društvene civilizacije. Ono pogoduje profinjenju osjećajnosti, poboljšanju moralnog karaktera i duhovnog rasta--osobinama koje je nemoguće dostići višebračjem. Žena ne može postati idealnom majkom ako se istodobno mora natjecati za muževu ljubav.

Zajednički bračni život jednog muškarca i jedne žene pogoduje intimnom razumijevanju i djelotvornoj suradnji koji vode ostvarenju roditeljske sreće, dobrobiti djeteta i društvene uspješnosti. Brak, koji je isprva bio rezultat grube prisile, postupno evoluira u veličanstvenu instituciju samokulture, samokontrole i samoproduženja.

7. RASKID BRAKA

Tijekom rane evolucije bračnih pravila, brak je bio labava zajednica koju su ljudi mogli prekinuti kad god su to htjeli, dok su djeca uvijek pripadala majci; veza između majke i djeteta je instinktivna i djeluje neovisno o razvojnom stadiju društvenih pravila.
Među primitivnim se narodima samo polovica brakova pokazala uspješnom. Najčešći uzrok razvoda bio je to što supružnici ne bi mogli imati djece, za što je uvijek krivljena žena; ljudi su vjerovali da će u narednom životu žene nerotkinje postati zmije. Primitivnija društvena pravila su dozvoljavala razvod na muškarčev zahtijev i među nekim narodima ove norme postoje i u dvadesetom stoljeću.
Kako su društvena pravila evoluirala, određena plemena su razvila dva oblika braka: obični brak koji je dozvoljavao razvod, i posebni brak koji bi posvetio svećenik, a koji nije dozvoljavao razvod. Kada je evoluirao običaj kupovine žena i miraza, činjenica da je imovinska kazna pratila bračni neuspijeh djelotvorno je umanjila broj razvoda. I ovaj prastari imovinski činitelj pruža stabilnost i mnogćim suvremenim zajednicama.
Strah od gubitka društvenog položaja i imovinskih povlastica uvijek je jačao društvena pravila i tabue koji upravljaju brakom. Kako su prolazila stoljeća, brak je sve više napredovao, i u suvremenom svijetu on stoji na dosta naprednom tlu, unatoč tome što se među onim narodima, gdje novostečena privilegija osobnog izbora igra najveću ulogu pri sklapanju braka, nad njega nadvila ozbiljna prijetnja sve šireg vala nezadovoljstva. Dok se radi iznenadnog napretka društvene evolucije među naprednijim rasama javljaju teškoće vezane uz proces prilagođenja, među manje naprednim narodima brak nije izgubio svoju stabilnost, dok pod utjecajem starijih društvenih običaja njegova kvaliteta iz dana u dan sve više napreduje.
To što je stariji i duboko usađeni imovinski motiv tako iznenadno zamijenjen novim i idealnijim premda visoko individualističnim motivom ljubavi, neminovno je prouzrokovalo privremenu nestabilnost bračne institucije. Motivi koji su čovjeka navodili na sklapanje braka uvijek su daleko nadmašivali istinska društvena pravila koja su upravljala brakom i u devetnaestom stoljeću Zapadni bračni ideal je iznenada prevazišao egoistične premda djelomično obuzdane seksualne porive rasa. U bilo kojem društvu, prisutnost velikog broja nevjenčanih osoba označava da su se društvena pravila bilo privremeno raspala ili da prolaze prijelaznim stadijem.
Stoljeće za stoljećem, istinski ispit braka počiva u održanju intimnosti koja je neizostavan dio bračnog života. Dvoje razmaženih ljudi kojima se cijelog života ugađalo i koji su naučili od braka očekivati svaku nasladu i puno zadovoljenje taštine i ega, teško mogu postići bračni i obiteljski uspjeh--dugoročnu suradnju utemeljenu na poniznosti, kompromisu, odanosti i nesebičnoj predanosti podizanju djece.

To što su na samom početku veze mladi prepuni mašte i romantičnih snova uveliko uvećava stopu razvoda koja je postala tako očigledna među Zapadnim narodima, čemu dalje doprinosi ženina sve viša sloboda i ekonomska neovisnost. Kad mladi lako mogu dobiti razvod braka i kad se brak raspadne radi toga što je supružnicima nedostajala samokontrola i što nisu uspjeli postići normalno usklađenje ličnosti, društvo izravno nazaduje u nerazvijeni rani stadij iz kojeg je čovjek tek nedavno uznapredovao kao rezultat neizrecive duševne tjeskobe i rasne patnje.

Ali dokle god društvo ne bude u stanju prikladno odgajati djecu i mladež, dokle god društveno ustrojstvo ne bude u stanju pružiti prihvatljivo predbračno obrazovanje i dokle god nepromišljen i nezreo idealizam mladih ljudi bude odlučivao o sklapanju braka, stopa razvoda će i dalje ostati visoka. I dokle god društvena grupa ne bude u stanju mladima pružiti predbračnu obuku, razvod braka će djelovati kao mehanizam koji za ovih stoljeća ubrzane evolucije i razvoja društvenih običaja treba spriječiti izbijanje još gorih društvenih situacija.

Stari narodi su se odnosili prema braku jednako ozbiljno kao što to čine neki suvremeni narodi. I čini se da mnogi neuspješni i nepromišljeni brakovi suvremenog doba nisu ništa napredniji od prastarih običaja koji su zahtijevali dokaz spremnosti mladih ljudi da stupe u brak. Velika nedosljednost suvremenog društva počiva u tome što veliča ljubav i idealizira brak dok istodobno ne dopušta njihovu punu analizu i razumijevanje.

8. IDEALIZACIJA BRAKA

Brak koji dostiže vrhunac u izgradnji doma je uistinu čovjekova najviša institucija, ali u svojoj biti ima ljudsku narav; nikad ne smatrajte brak svetim. Dok su Šetitski svećenici pretvorili brak u religiozni ritual, tisućama godina nakon Edena, brak i spolni odnosi su ostali jedino društvenim i građanskim institucijama.

Jako je žalosno što se ljudske veze poistovijećuju s božanskim vezama. Bračno-obiteljski odnos između muža i žene predstavlja materijalnu ulogu smrtnika koji žive na evolucijskim svjetovima. Istina, velik duhovni napredak može proisteći iz iskrenih ljudskih nastojanja muža i žene da postignu napredak, ali ovo ne znači da je brak svetinja. Duhovni napredak proizlazi i iz iskrenih nastojanja u drugim područjima ljudskog života.

Brak se, također, ne može posve usporediti bilo s Ispravljačevim odnosom prema čovjeku ili s bratskim odnosom između Krista Mihaela i njegove zemaljske braće. Skoro ni po jednom pitanju ovi odnosi ne nalikuju vezi između muža i žene. I vrlo je žalosno što je čovjekova nesposobnost da razumije ove odnose proizvela toliku pomutnju u bračnom statusu.

Jednako je žalosno što određene grupe vjeruju da je sklapanje braka rezultat božanskog čina. Takva vjerovanja su izravno vodila ideji da se brak ne smije raspasti neovisno o okolnostima ili željama dvaju supružnika. Ali sama činjenica da se brakovi svejedno raspadnu pokazuje da Božanstvo ne sudjeluje u njihovom sklapanju. Da je Bog ikad sjedinio dvije stvari ili osobe, one bi ostale zajedno sve dok božanska volja ne odluči o njihovom razvodu. Međutim, kad je riječ o braku, koji je u cjelosti ljudska institucija, tko će se usuditi reći koje bračne zajednice mogu imati suglasnost kozmičkih vladara, a koje imaju čisto ljudsku narav i porijeklo? Međutim, na nebu uistinu postoji idealan brak. Na glavnom centru svih lokalnih sistema, Božji Materijalni Sinovi i Kćeri pružaju svjedočanstvo o najvišim idealima zajednice između muškarca i žene koja je ozvaničena brakom i koja služi stvaranju i podizanju potomstva. Naposljetku, idealan smrtnički brak je svet u ljudskom smislu riječi.

Brak je uvijek bio i još uvijek jest čovjekov najviši san zemaljske idealnosti. Premda su rijetke situacije gdje se ovaj predivni san u cjelosti ostvari, on nastavlja postojati kao visoki i veličanstveni ideal koji će vječno mamiti napredujuće čovječanstvo da postigne višu i višu ljudsku sreću. Ali mladi muškarci i žene trebaju naučiti o bračnim stvarnostima prije nego ih preplave teški zahtijevi međuodnosa obiteljskog života; mladenačku idealizaciju treba ublažiti izvjesnim stupnjem predbačne realističnosti.

No unatoč svemu tome, nemojte obeshrabriti mladenačku idealizaciju braka; takvi snovi predstavljaju predodžbe budućeg cilja obiteljskog života. Izuzev mogućnosti da navede čovjeka da zatvori oči pred praktičnim zahtijevima braka i rezultirajućeg obiteljskog života, takav će se stav pokazati vrlo stimulativnim i korisnim.

Bračni ideali su odnedavno neizrecivo napredovali; među nekim narodima, žena uživa skoro jednaka prava kao njen suprug. Teoretski, obitelj poprima oblik odane zajednice u kojoj muškarac i žena surađuju pri podizanju potomstva, a obilježena je spolnom vjernošću. Ali čak ni ova novija verzija braka ne treba otići u krajnost time što će nametnuti isklučivu vlast nad cjelokupnom ličnošću i individualnošću dvaju supružnika. Brak nije jedino individualistički ideal; on je evoluirajuća društvena zajednica obilježena suradnjom između muškarca i žene koja počiva pod upravom taba kao i društvenih odredbi i zakona.

U dvadesetom stoljeću, brakovi su daleko napredniji od onih koji su sklapani za prošlih doba unatoč tome što je dom kao institucija suočen s ozbiljnim teškoćama koje su tako naglo zahvatile društvenu organizaciju nakon što su žene iznenada primile prava i slobode koje su im generacijama uskraćivane za vrijeme duge i spore evolucije društvenih pravila.

[Predstavio Starješina Serafima koji se nalazi na Urantiji.]

NEOVISNO o usponima i padovima koji su pratili pobačaj planiranog svjetskog unaprijeđenja Kaligastijinom i Adamovom misijom, osnovna organska evolucija ljudske rase se nastavila kretati u pravcu daljeg ljudskog napretka i rasnog razvoja. Evolucija može biti odgođena, ali ne i zaustavljena.

Unatoč tome što nije uspjela dostići planiranu brojnost, ljubičasta rasa je ostvarila civilizacijski napredak koji je od Adamovog doba na dalje, daleko nadmašio gotovo cjelokupni napredak dotadašnje milijungodišnje egzistencije čovječanstva.

1. KOLIJEVKA CIVILIZACIJE

Gotovo trideset pet tisuća godina nakon Adamovog doba, kolijevka civilizacije je počivala u jugozapadnoj Aziji, šireći se od doline Nila prema istoku i djelomično u pravcu sjevera preko sjeverne Arabije, te preko Mezopotamije i Turkestana. I klima je bila presudni činitelj pri utemeljenju civilizacije u ovom podneblju.

Velike klimatske i geološke promjene koje su zahvatile sjevernu Afriku i zapadnu Aziju predstavljaju utjecaj koji je okončao migracije Adamita, spriječivši dalji prodor ovog naroda u Evropu proširenjem Mediterana i skrenuvši tijek njihovih migracija prema sjeveru i istoku u Turkestan. Tijekom posljednjih godina formiranja ovih zemljišnih uzvišenja povezanih s klimatskim promjenama, otprilike 15,000 pr.K., civilizacija je dostigla mrtvu točku razvoja po svemu izuzev anditskog kulturnog kvasca i biološkog potencijala koji je još uvijek bio ograničen Azijskim gorjima na istoku i sve širim Evropskim šumskim oblastima na zapadu.
Klimatska evolucija je ovog časa bila u prilici postići to što se nije moglo postići ni jednim drugim metodom--primorati Evroazijskog čovjeka da se odrekne lova u korist naprednijih stočarskih i zemljoradničkih aktivnosti. Dok može biti spora, evolucija je strašno djelotvorna.
Kako su zemljoradnici već počeli iskorištavati robove pri izvršenju poljoprivrednih aktivnosti, lovci i stočari su gledali na poljoprivrednike s puno prezira. Obrada zemlje je stoljećima smatrana poslužničkom aktivnošću; odatle vjerovanje da je obrada zemlje prokletstvo, dok je ustvari najveće blaženstvo. Čak i za vrijeme Kajina i Abela, stočarske žrtve su uživale veću naklonost od žrtvi zemaljskih plodova.

Čovjek je normalno prihvaćao zemljoradnju prijelazom kroz stočarsko razdoblje i premda se ovo odnosi i na Andite, češće je bio slučaj da je klimatska evolutivna nužda navodila cijela plemena na izravan prijelaz s lova na uspješno bavljenje obradom zemlje. Ali ova pojava izravnog prijelaza s lova na zemljoradnju obuhvaća jedino oblasti obilježene visokim stupnjem ljubičaste rasne primjese.

Evolutivni narodi (prvenstveno Kinezi) su rano naučili sijati zrnje i uzgajati usjeve jednostavno tako što su slučajno otkrili da zrnje pokopano kao hrana preminulima klija pri kontaktu s vodom. Ali širom jugozapadne Azije, duž plodnih oblasti riječnih korita i obližnjih ravnica, Anditi su se bavili naprednijim poljoprivrednim aktivnostima koje su naslijedili od svojih predaka posvećenih poljoprivredi i vrtlarstvu kao glavnim aktivnostima u okviru drugog vrta.

Tisućama godina, Adamovi potomci su uzgajali pšenicu i ječam, žitarice unaprijeđene u Vrtu, širom visinskih oblasti gornjih granica Mezopotamije. Potomci Adama i Adamsona su uspostavili uzajamni odnos, trgovinu i društveni kontakt.

Upravo ove prisilne promjene u životnim uvjetima predstavljaju utjecaj koji je naveo tako velik broj pripadnika ljudske rase da prihvati spoj mesožderstva i vegetarijastva. I ovaj dodatak pšenice, riže i povrća životinjskom mesu obilježava značajno unaprijeđenje u zdravlju i kondiciji ovih starih naroda.

2. CIVILIZACIJSKA ORUĐA

Kulturni razvoj počiva na razvoju civilizacijskog oruđa. I oruđa koja su bila u upotrebi pri čovjekovom usponu od divljaštva imaju djelotvornost upravo do mjere do koje su oslobodila čovjekove moći za postignuće viših aktivnosti.

Svi vi koji živite u suvremeno doba kulturnog razvoja i početnog napretka društvenih djelatnosti, koji imate ako ništa drugo ono malo slobodnog vremena koje možete posvetiti razmišljanju o društvenim i civilizacijskim pitanjima, ne smijete previdjeti činjenicu da vaši rani preci nisu imali vremena za dublju meditaciju i društvenu misao.

Prva četiri bitna koraka u napretku ljudske civilizacije počivaju u:

1. Kontroli vatre.
2. Pripitomljenju životinja.
3. Porobljenju zatočenika.
4. Privatnoj imovini.

Dok je vatra--prvo bitno otkriće--s vremenom otvorila vrata znanstvenog svijeta, ova njezina uloga nije bila bitna primitivnom čovjeku. Ljudi su u ovo doba odbijali prihvatiti prirodne zakone kao objašnjenje svakodnevnih pojava. Kao odgovor na pitanje o porijeklu vatre, umjesto jednostavne pripovijedi o Andonu i kremenu, primitivni čovjek je izmislio legendu o Prometeju koji je ukrao vatru s neba. Divljaci su dugo tražili nadprirodno objašnjenje svih prirodnih pojava izvan okvira svojih shvaćanja; i mnogi suvremeni ljudi nastavljaju s ovim običajem. Trebalo je više stoljeća kako bi se sprovela depersonalizacija takozvanih prirodnih pojava, i ovaj proces još uvijek traje. Ali suvremena znanost predstavlja rezultat čovjekove iskrene, poštene i neustrašive potrage za prirodnim uzrocima: Znanost je pretvorila astrologiju u astronomiju, alkemiju u kemiju i magiju u medicinu.
Prethodno izumu strojeva, čovjek je jedino bio u stanju obaviti posao koristeći životinje. Po pripitomljenju životinja stekao je živuće oruđe, dok je inteligentna upotreba ovog oruđa pripremila put razvoju poljoprivrede i prijevoza. I bez pomoći životinja, čovjek se ne bi bio u stanju uzdići od svog primitivnog stadija do budućih civilizacijskih razina.

Životinje pogodne za pripitomljenje su se uglavnom mogle naći u Aziji, naročito u centralnim i jugozapadnim oblastima ovog kontinenta. Ovo između ostalog objašnjava brži razvoj civilizacije u ovoj oblasti nego u drugim dijelovima svijeta. Više životinja je dvaput prošlo procesom pripitomljenja, dok su za anditskog doba ponovo morale biti pripitomljene. Ali pas je ostao vjeran lovcima otkad je prvi put pripitomljen, dugo prije ovog razdoblja.

Turkestanski Anditi su bili prvi narod koji je tako ustrajno radio na pripitomljenju konja, što jednako tako objašnjava dugotrajnu prevlast njihove kulture. Prije 5,000 pr.K., Mezopotamijski, Turkestanski i Kineski zemljoradnici su počeli uzgajati ovce, koze, krave, deve, konje, perad i slonove. Govedo, deva, konj i jak su korišteni kao teretne životinje. Sam čovjek je u jednom razdoblju igrao ulogu teretne životinje. Određeni vladar plave rase je imao u svom posjedu, kao dio kolonije teretnih životinja, stotinu tisuća ljudskih bića.

Institucije robovlasništva i privatog vlasništva nad zemljom su se javile s pojavom zemljoradnje. Robovlasništvo je podiglo gospodarev standard življenja i stovrilo više slobodnog vremena za razvoj društvene kulture.
Divljak je bio rob prirode, dok znanstvena civilizacija polako poklanja sve veću slobodu ljudskom rodu. Uz pomoć životinja, vatre, vode, elektriciteta i drugih za sada nepoznatih energetskih izvora, čovjek se oslobodio i nastavlja se oslobađati od nužde neprestanog rada. Unatoč privremenim problemima povezanim s preobilnim izumom i izgradnjom strojeva, neprocjenjive blagodati moraju biti konačni rezultat ovih mehaničkih izuma. Civilizacija nikad ne može uznapredovati, a naročito ne može biti utemeljena, sve dok čovjek ne bude imao vremena za razmišljanje, planiranje i zamišljanje novih i boljih solucija.

Čovjek je isprva jednostavno prisvajao prebivališta, živeći pod grebenima i u spiljama. Zatim je počeo usvajati drvo i kamen, prirodne materijale koje je koristio pri izgradnji obiteljskih kućica. Na kraju je kročio u stvaralačku fazu izgradnje, ovladavši proizvodnjom cigle i drugih građevinskih materijala.

Narodi Turkestanskih gorja predstavljaju prvu suvremeniju rasu koja je gradila naseobine od drveta, kućerke koji se nisu puno razlikovali od ranih brvnara američkih pionira. Širom ovih ravnica, nicale su ciglene ljudske naseobine; u kasnijem razdoblju, bile su građene od paljene opeke.

Kasnije rase iz riječnih dolina su gradile kolibe zabadujući kolce u obliku kruga; nakon što bi povezali vrhove kolaca, dobili bi građevinski okvir koji je, poprečno isprepleten trskom, nalikovao unutrašnjosti ogromne košare. Namazana grubom žbukom koja se sušila na suncu, ova bi građevina pružala odličan nepromočivi zaklon.

Upravo na temelju ovih kućeraka, samostalno se javila ideja o pletenju različitih vrsta košara. Iz observacije djelovanja vlažne žbuke na građevinskoj osnovi načinjenoj od zabodenih kolaca, među određenom grupom se rodila ideja o grnčarskoj djelatnosti. Umijeće kaljenja lončarskih proizvoda je otkriveno prilikom požara koji je slučajno uhvatio jednu od ovih primitivnih koliba. Prastara umijeća su vrlo često bila rezultat slučajnih događaja koji su pratili svakodnevni život ranih naroda. Ako ništa drugo, ovo se gotovo u cjelosti odnosi na evolutivni razvoj čovječanstva sve do Adamovog dolaska.

Dok je Knezovo osoblje prije otprilike pola milijuna godina bilo prvo koje je ljude upoznalo s lončarstvom, ovaj je zanat pratkično prestao postojati tijekom gotovo stotinu pedeset tisuća godina. Jedino su presumeranski Noditi u obalnom pojasu zaljeva nastavili praviti lončarsto posuđe. Lončarska umjetnost je ponovo oživjela u Adamovo doba. Ova se umjetnost proširila istovremeno s proširenjem pustinjskih oblasti Afrike, Arabije i centralne Azije i proširila se u uzastopnim naletima sve naprednije vještine od Mezopotamije širom cijele istočne polutke.

Nije uvijek moguće slijediti razvoj ovih civilizacija anditskog doba na temelju različitih stadija lončarske ili bilo koje druge umjetnosti. Gladak tijek ljudske evolucije je jako zakompliciran Dalamatijskim i Edenskim režimima. Često izgleda kao da su kasnije vaze i oruđa inferiorni u usporedbi s ranijim proizvodima nemiješanih Anditskih naroda. Klimatsko uništenje bogatih otvorenih travnih oblasti Turkestana koje su pogodovale lovu i ispaši, koje je započelo otprilike 12,000 godina pr.K., primoralo je ljude iz ovih oblasti da se posvete novim oblicima industrije i grubih oblika ručne proizvodnje. Jedni su se okrenuli uzgoju udomaćenih životinja, drugi obradi zemlje ili prikupljanju ribe, dok su se viši oblici Anditskih umova posvetili trgovini i ručnoj proizvodnji. Čak je bio običaj da se cijelo pleme posveti razvoju određene industrije. Od doline Nila pa sve do indijskog Huša i od Gangesa do Žute rijeke, osnovno zanimanje nadmoćnih plemena se sastojalo od obrade zemlje, s trgovinom kao sporednim zanimanjem.

Porast trgovine i ručna prerada sirovih materijala u različitu trgovinsku robu predstavljaju neposredan i bitan utjecaj koji je vodio utemeljenju ranih i polumiroljubivih zajednica koje su utjecale na širenje kulture i civilizacijskih umjetnosti. Prethodno epohi rasprostranjene svjetske trgovine, društvene zajednice su bile plemenske prirode--proširene obiteljske grupe. Trgovina je stvorila zajednice različitih ljudskih bića, doprinjevši bržem kulturnom križanju.

Prije otprilike dvanaest tisuća godina počela se rađati epoha neovisnih gradova. I ovi su primitivni trgovački i proizvodni centri uvijek bili okruženi zemljoradničkim i stočarskim pojasevima. Dok je istina da je industrija vodila povišenju životnog standarda, neka vas ne zavaraju zablude o eventualnim udobnostima ranog gradskog života. Rane rase nisu bile naročito čiste i uredne, te su se rana primitivna naselja tako normalno uzdizala nešto više od pola metra svakih dvadeset pet godina kao rezultat nakupljene prljavštine i smeća. Određeni stari gradovi su se pored toga vrlo brzo uzdigli iznad obližnjih predjela zahvaljujući kratkom vijeku koliba od nepečene žbuke kao i tome što je bilo običaj izgraditi nove naseobine neposredno na ruševinama starih.

Široka upotreba metala obilježava ovo razdoblje ranih industrijskih i trgovinskih gradova. Već ste imali priliku otkriti Turkestansku brončanu kulturu koja vuče porijeklo iz razdoblja od prije 9000 godina pr. K., dok su Anditi rano ovladali obradom željeza, zlata i bakra. Ali izvan naprednijih civilizacijskih centrara vladali su posve drugačiji uvjeti. Ne možemo govoriti o kamenom, brončanom i željeznom dobu kao tri različita razdoblja; sva tri su postojala u isto vrijeme na različitim mjestima.
Zlato je bilo čovjekov prvi vrijedni metal; nije ga bilo teško obraditi i isprva je jedino korišteno za ukras. Čovjek je zatim počeo koristiti broncu, premda ne tako opsežno sve dok je nije očvrsnuo primjesom kalaja. Otkriće procesa izrade bronce miješanjem bakra i kalaja vuče porijeklo od turkestanskih Adamsonita; njihov rudnik bakra je slučajem bio smješten neposredno pored naslage kalaja.

S pojavom grube ručne proizvodnje i s početkom industrije, trgovina je vrlo brzo postala najmoćnijim utjecajem pri širenju kulturne civilizacije. Zahvaljujući otvaranju kopnenih i pomorskih trgovinskih kanala, unaprijeđeno je putovanje, miješanje kultura i stapanje civilizacija. Nešto prije 5000 godina pr.K., ljudi su uveliko koristili konje širom cijelog civiliziranog ili poluciviliziranog svijeta. Kasnije rase nisu samo koristile pripitomile konje, već i različite oblike putničkih i teretnih kola. Premda su kotači bili u upotrebi prije više stoljeća, ovakva vozila su u ovom razdoblju uopćeno postala dijelom trgovinske i ratne opreme.

Trgovinski i istraživački putnici su više doprinijeli napretku povijesne civilizacije nego svi drugi utjecali zajedno. Vojna osvajanja, kolonizacija i misionarska poduzeća kasnijih religija isto tako igraju ulogu u širenju kulture; ali bili su to sporedni utjecaji u usporedbi s trgovinskim odnosima ubrzanim neprestanim i ubrzanim razvojem industrijske umjetnosti i znanosti.

Miješanjem Adamičke loze s ljudskom rasom, ne samo što je ubrzana stopa civilizacijskog razvoja, već je uveliko unaprijeđena ljudska tendencija prema pustolovnosti i istraživanju, tako da su ovi sve brojniji i brojniji potomci s vremenom naseljili najveći dio Evroazije i sjeverne Afrike.


3. MIJEŠANE RASE

Kad se vratimo na početak povijesnog doba, cijela Evroazija, sjeverna Afrika i otoci Tihog oceana su bili naseljeni mješovitim rasama ljudskog roda. I ove suvremene rase predstavljaju rezultat višestrukog miješanja pet osnovnih ljudskih rasa Urantije.

Sve rase Urantije imaju određena karakteristična fizička obilježja. Adamiti i noditi imaju izduljene glave; andoniti imaju široke glave. Sangiške rase imaju osrednje glave, dok žuta i plava rasa naginju k širokoglavosti. Nakon miješanja s andonitskom lozom, plave rase su najvećim dijelom bile širokoglave. Lobanje drugorazredne sangiške rase se kreću u rasponu od osrednjih do izduljenih.

1. Dok oblik i veličina lobanje mogu poslužiti pri tumačenju rasnog porijekla, ostali dio skeletona pruža još riječitiju svjedožbu ovom pitanju. Prilikom ranog razvoja urantijskih rasa, bilo je moguće razlikovati pet izvornih oblika kosturne građe: Andonišku--izvorne stanovnike Urantije.
2. Prvotnu Sangišku--crvenu, žutu i plavu rasu.
3. Drugotnu Sangišku--narandžastu, zelenu i indigo rasu.
4. Nodite--potomke dalamačana.
5. Adamite--ljubičastu rasu.

Zahvaljujući opsežnom miješanju ovih pet velikih rasnih grupa, tekući proces miješanja u određenoj mjeri prikriva andonitska obilježja postavljajući na njihovo mjesto premoćnije sangiško nasljeđe. Laponci i eskimi predstavljaju mješavinu andonitske i sangiško-plave rase. U njihovoj se kosturnoj građi najviše očuvao izvorni andonički tip. Ali adamiti i noditi u sebi nose toliko drugih rasnih primjesa da se jedino mogu uopćeno raspoznati kao kavkaska (evropei) skupina.
Stoga, uopćeno, pri razmatranju ljudskih iskopina iz posljednjih dvadeset tisuća godina, nemoguće je oučiti jasnu razliku između ovih pet izvornih oblika. Proučavanje kostura ovih ljudskih ostataka svjedoči o podjeli suvremenog čovječanstva u otprilike tri grupe:

1. Evropsku--anditsku mješavinu noditske i adamičke loze koja je zatim modificirana primjesom prvotnih i (do neke mjere) drugotnih sangiških rasa, te značajnom količinom adamičke loze. Zapadne bijele rase, zajedno s određenim indijskim i uralo-altajskim narodima, također pripadaju ovoj grupi. Sjedinjujući činitelj pri ovoj podjeli počiva u manjoj ili većoj mjeri anditskog nasljeđa.

2. Mongoloidnu--prvotni sangiški tip, uključujući izvornu crvenu, žutu i plavu rasu. Kinezi i amerikanidi pripadaju ovoj grupi. U Evropi, mongoloidni tip je izmijenjen pimjesom drugotnih sangiških i andoničkih rasa, a naročito infuzijom anditske krvi. Premda u sebi nose visok stupanj drugotne sangiške krvi, ovoj skupini pripadaju i Malajski i drugi indonežanski narodi.

3. Negroidnu--drugotni sangiški tip koji je izvorno ubrajao narandžastu, zelenu i indigo rasu. Najbolji primjer ove rase počiva u negroidnim pripadnicima koji se mogu naći širom Afrike, Indije i Indonezije, gdje god su se drugotne sangiške rase kretale.

4.U sjevernoj Kini je došlo do određenog miješanja evropske i mongoloine rase; na Levantu su se izmiješale evropska i negroidna rasa; u Indiji i Južnoj Americi se mogu susresti sva tri tipa. I još uvijek je moguće raspoznati kosturna obilježja sva tri preživjela oblika i ova informacija može biti korištena u cilju identifikacije kasnijih predaka suvremenih ljudskih rasa.

KULTURNO DRUŠTVO

Biološka evolucija i kulturna civilizacija ne moraju biti uzajamno usklađene; kulturna dekadencija ne mora voditi poremećaju organske evolucije određenog doba. Ali ako pogledate dulja razdoblja ljudske povijesti, postaje očigledno uzajamno usklađenje evolutivnog i kulturnog razvoja kao uzroka i posljedice. Dok evolucija može uznapredovati unatoč kulturnom umrtvljenju, kulturna civilizacija ne može uznapredovati bez prethodno utemeljenog rasnog napretka u svojoj podlozi. Dok Adam i Eva nisu upoznali ljudsko društvo s bilo kakvim novim civilizacijskim umijećima, Adamička krv je povisila prirođenu rasnu sposobnost i tako ubrzala ekonomski razvoj i industrijski napredak. Adamov dar je unaprijedio moždanu sposobnost ljudskih rasa, uveliko ubrzavši proces prirodne evolucije.

Zahvaljujući zemljoradnji, domaćim životinjama i unaprijeđenju arhitekture, čovječanstvo je postupno bilo u stanju izbjeći najgorem dijelu neprestane borbe za opstanak i početi razmišljati o mogućnosti poboljšanja životnog procesa; i bio je to početak teženja k višim standardima materijalnog blagostanja. Zahvaljujući proizvodnji i industriji, čovjek je postupno povisio zadovoljstvo smrtničkog života.
Ali kulturno društvo nije neki veliki dobrotvorni klub obilježen nasljednim pravom koji pruža bespatno članstvo i jednaka prava svim muškarcima i ženama. Ono je prije uzvišeni i sve napredniji ceh prizemljenih radnika koji prihvaća jedino najplemenitije radnike posvećene svjetskom unaprijeđenju, ljude koje žele ostaviti bolji svijet svojoj djeci i djeci njihove djece u cilju života i napretka budućih stoljeća. I ovaj civilizacijski ceh nameće skupu članarinu, zahtijeva strogu i rigoroznu disciplinu i uvodi najtežu kaznu svim disidentima i nonkonformistima, pružajući mali broj osobnih sloboda i privilegija na stranu od poboljšanja sigurnosti i zaštite od uobičajenih opasnosti i rasnih prijetnji.

Kako su se ljudi već imali priliku uvjeriti, društvena udruženja su vrlo djelotvoran oblik životnog osiguranja; većina ljudi je stoga voljna platiti ove premije samoprijegora i ograničenja osobne slobode koje društvo zahtijeva od svojih članova kao cijenu ovom poboljšanju grupne zaštite. Ukratko, suvremeni društveni mehanizam predstavlja pokusni plan osiguranja koji pruža određenu mjeru zaštite i jamstva protiv negdašnjih užasnih protudruštvenih uvjeta tipičnih ranijih stadijima ljudske rase.

Društvo tako postaje kooperativni mehanizam za osiguranje građanske slobode putem institucija, ekonomske slobode putem kapitala i novih izuma, društvene slobode putem kulture i slobode od nasilja putem policijske regulacije.

Sila ne dijeli pravdu, dok iz generacije u generaciju sila zahtijeva poštovanje općepriznatih prava. Osnovna uloga vlade počiva u definiciji prava, u poštenoj i ispravnoj regulaciji klasnih razlika i prinudnom uvođenju i zakonskoj zaštiti jednake prilike svim građanima. Svako ljudsko pravo je povezano s družtvenom dužnošću; grupna privilegija je sigurnosni mehanizam koji nepogrešivo zahtijeva puni isplatak skupih premija grupne službe. I grupna kao i individualna prava, moraju biti zaštićena, uklučujući i regulaciju seksualne žudnje.

Opravdani cilj društvene evolucije počiva u ostvarenju slobode koja ne ugrožava grupne regulacije. Ideja o neograničenoj slobodi nije ništa drugo nego iluzija nestablnih i nepostojanih ljudskih umova.

4. ODRŽANJE CIVILIZACIJE

Dok biološka evolucija nikad nije prestala napredovati, kulturna evolucija je uglavnom tekla iz Eufratove doline u naletima koji su s vremenom sve više gubili na snazi dok se na koncu cijelo čistokrvno adamičko potomstvo nije posvetilo obogaćenju azijske i evropske civilizacije. Dok se rase nisu u cjelosti izmješale, njihove su se kulture u bitnoj mjeri stopile. Kultura se s vremenom polagano proširila cijelim svijetom. I bitno je nastaviti bogatiti i oplemenjivati ovu kulturu jer na svijetu više nema andita koji mogu oživjeti i pobuditi spori napredak evolucije yemaljske civilizacije.

Civilizacija koja se trenutno razvija na predstavlja rezultat i posljedicu siljedeća četiri činitelja:

1. Prirodnih uvjeta. Priroda i stupanj razvoja materijalne civilizacije u velikoj mjeri ovise o raspoloživim prirodnim bogatstvima. Klima, vremenske okolnosti kao i brojni fizički uvjeti predstavljaju činitelje evolucijskog razvoja kulture.

Na početku anditske ere, svijet je imao samo dvije prostrane plodne lovačke oblasti. Jedna je bila Sjeverna Amerika, naseljena amerikanidima; druga--sjeverni Turkestan--je bila djelomično naseljena andoničko-žutom rasom. Rasna i klimatska obilježja predstavljaju presudne činitelje u evoluciji napredne kulture u jugozapadnoj Aziji. Dok su anditi bili izvanredan narod, presudna značajka u tijeku njihove civilizacije počiva u suši koja se počela širiti sve većim dijelom Irana, Turkestana i Sinkianga, koja ih je zahtijevala nove izume i prilagođenje naprednijim metodama življenja u sve neplodnijem okruženju. Konfiguracija kopna kao i druga topografska obilježja predstavljaju bitan utjecaj koji odlučuje ranim i mirnodobskim pitanjima. Rijetki su narodi Urantije koji su imali tako povoljnu priliku za kontinualan i nesmetan razvoj kakvu su uživali sjevernoamerički narodi--oceansku zaštitu s gotovo sve četiri strane.


2. Kapital. Kultura ne može uznapredovati u siromašnom društvu; ljudi moraju imati slobodnog vremena kako bi se posvetili napretku civilizacije. Dok čovjek ne mora imati materijalno bogatstvo kako bi postigao individualni karakter moralne i duhovne vrijednosti, kulturna civilizacija mora biti rezultat materijalnog blagostanja koji omogućuje bitnu kombinaciju slobodnog vremena i ambicije.

Tijekom primitivnih doba, Urantija je pružala jedino život obilježen tmurnom ozbiljnošću. I čovječanstvo je naginjalo prijatnijim tropskim klimama upravo iz težnje da izbjegne potrebi za neprestanim i mukotrpnim radom. Dok su ova toplija podneblja pružila određeni predah u intenzivnoj borbi za opstanak, rasne i plemenske grupe koje su nastojale postići takvu nezasluženu lagodnost uglavnom nisu koristile ovo slobodno vrijeme u cilju unaprijeđenja civilizacije. Društveni napredak uvijek predstavlja rezultat misli i planova rasa koje su inteligentnim radom naučile ovladati umijećem življenja sa sve manje napora i sa sve kraćim radnim danom, što im je pružilo priliku za zasluženo i unosno korištenje slobodnog vremena.

3. Plodovi znanosti. Materijalni aspekti civilizacije uvijek moraju pričekati na prikupljanje znanstvenih informacija. Nakon što je izumio luk i stijelu i naučio pripitomiti životinje, čovjeku je dugo trebalo da nauči koristi moć vjetra i vode, što je omogućilo upotrebu vodene sile i proizvodnju elektriciteta. Ali civilizacijska oruđa su s vremenom počela napredovati. Za tkanjem, lončarstvom, upotrebom domaćih životinja i metalurgijom, uslijedilo je doba pismenosti i tiska.

Znanje je moć. Za novim izumima uvijek slijedi ubrzanje kulturnog razvoja na općesvjetskoj razini. Tiskarski stroj je pružio ogromnu korist znanosti i novim izumima, dok je uzajamni utjecaj svih ovih kulturnih i inventivnih aktivnosti uveliko ubrzao stopu kulturnog napretka.

Znanost poučava ljude matematici kao novom jeziku i zahtijeva strožu disciplinu i povišenu preciznost misaonog procesa. I znanost pored toga stabilizira filozofiju eliminacijom nepravilnosti, istovremeno čisteći religiju uništenjem sujevjerja. 4. Društvene snage. Društvene moći igraju neizostavnu ulogu pri proširenju civilizacije. Ako se zanemari svi drugi utjecaji, brojniji narod mora postići dominaciju nad civilizacijom malobrojnije rase. Dok brojna nedostatnost spriječava razvoj punog potencijala nacionalne sudbine, uvećanje pučanstva izvan određenih granica može biti jednako pogubno. Nadilaženje optimalnog odnosa između pučanstva određene teritorije i njezine veličine vodi bilo uniženju životnog standarda ili proširenju teritorijalnih granica, što se može postići mirnim raseljenjem ili bojnim osvajanjem, prinudnom okupacijom.

Dok vas nekom prilikom znaju šokirati ratne pogibelji i pustošenja, trebate prepoznati potrebi za proizvodnjom velikog broja smrtnika kako bi se ostvarili uvjeti za društveni i moralni razvoj; s takvom planetarnom plodnosti, međutim, nastupa ozbiljni problem prenapučenosti. Naseljeni svjetovi su uglavnom mali. Urantija je srednji, ako ne mali svijet. Optimalna stabilizacija nacionalnog žiteljstva unaprijeđuje kulturu i spriječava ratne sukobe. I mudre nacije uvijek znaju kad treba obustaviti rast.

Ali i najbogatiji kontinent s najvećim prirodnim bogatstvima i najnaprednijom mehaničkom opremom ne može postići veći napredak ako počne gubiti na individualnoj inteligenaciji. Dok znanje počiva na obrazovanju, mudrost u podlozi svake istinske kulture jedino može biti plod iskustva, i to iskustva onih muškaraca i žena koji su obdareni inteligencijom. Takav narod ima sposobnost učenja iz iskustva; on može postići istinsku mudrost.

5. Djelotvornost materijalnih blagodati. Dosta toga ovisi o mudrom korištenju prirodnih blagodati, znanstvenih činjenica, kapitala i društvenih moći. Osnovni činitelj rane civilizacije je bila prinudna moć mudrih društvenih upravitelja; primitivni čovjek je primio civilizaciju silom od svojih nadmoćnijih suvremenika. Organizirane i nadmoćne manjinske grupe su najvećim dijelom vladale ovim svijetom.

Sila ne dijeli pravdu, ali ona odlučuje o suvremenim okolnostima kao i povijesnim pitanjima. Urantija je tek odskora postigla točku društvenog zanimanja za raspravu etičkih pitanja sile i pravde.

6. Djelotvornost jezika. Civilizacija se ne može proširiti bez jezika. Živući i rastući jezici osiguravaju širenje civiliziranog razmišljanja i planiranja. Tijekom ranih stoljeća, postignut je bitan napredak u jezičkom razvoju. Danas vlada velika potreba za daljim ježičkim usavršavanjem koje treba poslužiti olakšanju izraza sve naprednije ljudske misli Jezik se razvio kao posljedica formiranja grupnih udruženja, gdje su pojedinačne grupe razvile vlastiti sistem razmjene riječi. Jezik se razvio gestikulacijom, znakovima, uzvicima, imitativnim glasovima, intonacijom i akcentuiranjem--sve do skorijeg glasovnog formiranja abecede. Jezik je čovjekovo najbitnije i najkorisnije misaono oruđe koje se nije moglo razviti sve dok ljudi nisu ostvarili nešto slobodnog vremena. Iz sklonosti k igri riječi, nastale su nove riječi--žargon. Ako ga većina usvoji, žargon postaje jezik. Porijeklo narječja se najbolje može vidjeti iz primjera dječjeg tepanja u okviru obitelji.

Jezične razlike su uvijek bile velika zapreka širenju mira. Nakon ovladanja narječjima uvijek slijedi širenje kulture u sastavu rase, kontinenta ili cijelog svijeta. Univerzalni jezik pogodouje uspostavi mira, osiguranju kulture i uvećanju sreće. Čak i nakon smanjenja broja velikih svjetskih jezika, nakon što vodeći kulturni narodi ovladaju ovim bitnim jezicima, oni moraju postići općesvjetski mir i prosperitet.

Dok Urantija nije bitno uznapredovala u uspostavi internacionalnog jezika, postignut je veliki uspjeh u utemeljenju međunarodne trgovinske razmjene. I bitno je posticati i razvijati sve takve internacionalne odnose, bilo da se radi o razvoju jezika, trgovine, umjestnosti, znanosti, natjecateljskih igara ili religije.

5. Djelotvornost mehaničkih strojeva. Civilizacijski napredak uveliko ovisi o razvoju i posjedstvu oruđa, strojeva i distribucijskih kanala. Unaprijeđenje oruđa, domišljatih i djelotvornih strojeva, odlučuje o opstanku zavađenih grupa u areni sve naprednije civilizacije.

U rano doba ljudska snaga je bila jedina energija korištena pri obradi zemlje. Ljudi su se žestoko protivili upotrebi volova jer je ovo stvorilo nezaposlenost. Kanije, strojevi su počeli preuzimati ulogu ljudi u proizvodnom procesu i svaki takav napredak izravno vodi društvenom napretku oslobađajući ljude za postignuće vrijednijih aktivnosti.

Pod upravom mudrosti, znanost može postati čovjekov najveći osloboditelj. Strojarsko doba ima katastrofalne posljedice jedino ako zahvaljujući izuzetno niskoj intelektualnoj razini nacija nije u stanju otkriti mudre metode i djelotvorne načine za usklađenje prijelaznih teškoća prouzrokovanih iznenadnom i masivnom nezaposlenošću, rezultatom iznenadnog izma naprednih strojeva koji ušteđuju ljudski rad.. 8. Karakter prosvjetitelja. Zahvaljujući društvenom nasljeđu, čovjek može uživati u plodovima rada i postignuća svih svojih predaka koji su doprinjeli napretku kulture i znanja. Obiteljski život igra osnovnu ulogu u ovom procesu prenošenja kulturnnog nasljeđa s generacije na generaciju. Za obitelji slijede igra i društveni život, dok u tako složenom i visoko organiziranom društvu obrazovne ustanove imaju najmanju premda neizostavnu ulogu.

Kukci dolaze na svijet potpuno opremljeni za život--ali jako ograničenu i posve instinktivnu egzistenciju. Ljudska bića ne dolaze na svijet s naobrazbom; čovjek stoga posjeduje moć izmjene tijeka evolutivne civilizacije zahvaljujući upravnom i obrazovnom utjecaju i poučavanju novih generacija.

U dvadesetom stoljeću, bitno uvećanje putničke aktivnosti i neviđeno unaprijeđenje komunikativnih metoda predstavljaju najbitnije utjecaje koji vode napretku civilizacije i unaprijeđenju kulture. Ali unaprijeđenje obrazovanja nije uspjelo očuvati korak u procesu širenja društvene strukture; niti je suvremena spoznaja vrijednosti etike uspjela uznapredovati u usporedbi s razvojem posve intelektualnih ili znanstvenih disciplina. I suvremena civilizacija miruje na mrtvoj točki u pogledu duhovnog razvoja i po pitanju očuvanja obiteljske institucije.

9. Ideali ljudskog roda. Ideali svake pojedine generacije otvaraju put sudbinskim postignućima njezinih neposrednih potomaka. Ovisno o kvaliteti društvenih prosvjetitelja, civilizacija može ili bilo u smijeru napretka ili u smijeru degradacije. Obitelji, religiozne ustanove i škole svake pojedine generacije odlučuju o karakternim obilježjima narednih generacija. Moralini i duhovni momentum nacionalne ili rasne grupe uveliko odlučuje o stopi i smijeru kulturnog kretanja određene civilizacije.
Ideali obogaćuju izvor društvene struje. I struja nikad ne može nadići svoj izvor, neovisno o svakom obliku pritiska i usmjeriteljskog utjecaja. Čak i kad je riječ o posve materijalnim aspektima kulturne civilizacije, pokretačka snaga uvijek počiva u onim društvenim postignućima koja nose najmanja materijalna obilježja. Inteligencija može ispoljavati kontrolu nad civilizacijskim mehanizmom, mudrost može njime upravljati, dok duhovni idealizam predstavlja energiju koja istinski uzdiže i unaprijeđuje ljudsku kulturu s jedne razine postignuća na drugu.
Život je isprva bio borba za život; danas je stremljenje k višem standardu života; u narednom će biti težnja za kvalitetom razmišljanja, novim zemaljskim ciljem ljudske egzistencije.
10. Koordinacija stručnosti. Rana podjela rada praćena skorijom posljedicom stručnog usavršavanja igra bitnu ulogu pri unaprijeđenju civilizacije. Civilizacija trenutno ovisi o djelotvornoj koordinaciji specijalista. Kako drušvo bude sve više napredovalo, bitno je naći metodu za povezivanje osoba usavršenih u različitim oblastima.

Osobe usavršene u društvenim, umjetničkim, tehničkim i inustrijskim disciplinama moraju nastaviti umnožavati i uvećavati svoju vještinu i stručnost. I ovo uvećanje raznolikosti stručne spreme s vremenom mora oslabiti i razjediniti ljudsko društvo--ako ljudi ne uspiju pronaći i razviti koordinacijske i kooperacijske metode. Ali inteligencija koja se u stanju domisliti takvoj invencioznosti i specijalizaciji mora u cjelosti biti sposobna naći djelotvorne metode kontrole i usklađenja svih problema koji proizlaze iz ubrzanog rasta invencioznosti i ubrzane stope kulturne ekspanzije.

11. Pronalaženje položaja. Nastupajuće doba društvenog razvoja mora biti obilježeno boljom i djelotvornijom kooperacijom i koordinacijom sve većeg i dalekosežnijeg usavršavanja. I s uvećanjem raznolikosti radne snage bitno je naći metode za osiguranje usmjerenja stručne snage na odgovarajuća radna mjesta. Strojevi nisu jedini uzrok nezaposlenosti civiliziranih naroda Urantije. Problemima iznalaženja odgovarajućih položaja doprinose i ekonomsko usložnjavanje i neprestani porast industrijskog i profesionalnog usavršavanja.

Ljude nije dovoljno obučiti za rad; složeno društvo mora naći djelotvorne metode pronalaženja odgovarajućih stručnih položaja. Prije visokog usavršavanja u pogledu životnih vještina, bitno je obučiti građane u jednoj ili više metoda običnijih stručnih sprema, trgovinskih aktivnosti ili zanimanja na koja se mogu osloniti prilikom privremene nezaposlenosti u okviru visoko usavršene spreme. Ni jedna civilizacija ne može opstati ako u svom sastavu bude morala mositi velike klase nezaposlenih građana. I najbolje osobe s vremenom čeka demoralizacija i iskrivljene s primitkom pomoći iz javne riznice. Čak i privatna dobrotnorna pomoć djeluje štetno ako se dulje vrijeme stavi na raspolaganje sposobnoj radnoj snazi.
Tako visoko usavršeno društvo neće olako gledati na prastare komunalne i feudalne običaje drvnih naroda. Istina, dok je moguće postići prihvatljivo i rentabilno podruštvljenje mnogih javnih službi, najbolje je upravljati visoko školovanim i usavršenim osobama pomoću neme vještine inteligentne kooperacije. U usporedbi s primitivnijim metodama komunizma i diktatorskih regulativnih institucija koje počivaju na sili, modernizirana koordinacija i bratstvena uprava moraju rezultirati trajnijom kooperacijom.

12. Pripravnost k suradnji. Jedna od najvećih zapreka napretku ljudskog društva počiva u sukobu između interesa i blagostanja većih, društvenijih ljudskih grupa i manjih usprotivljenih i nedruštvenih grupa ljudskog roda, da ne govorimo o protudruštvenim pojedincima. Ni jedna nacionalna civilizacija ne može dulje opstati ako svojim obrazovnim metodama i religioznim idealima ne bude u stanju pobuditi nadahnuće visokog oblika inteligentnog rodoljublja i nacionalne odanosti. Bez takvog inteligentnog rodoljublja i kulturne solidarnosti, nacije se rapadaju kao rezultat provincijske ljubomore i lokalnih samointeresa.
Održanje općesvjetske civilizacije ovisi o tome koliko se ljudska bića nauče zajedničkom življenju u miru i bratstvenosti. Bez djelotvorne suradnje, industrijskoj civilizaciji prijeti opasnosti od previsokog usavršavanja: monotonije, ograničenosti i sklonosti prema nepovjerenju i ljubomori.

13. Djelotvorna i mudra uprava. U okviru svake civilizacije, jako mnogo toga ovisi o entuzijastičnom i djelotvornom duhu trudbenika. Deset ljudi nije od veće koristi od jednog čovjeka kad treba podići teret izuzev ako sjedine snage--ako svi podignu u istom času. I takva suradnja--društvena kooperacija--ovisi upravo o vodstvu. Kulturna civilizacija prošlosti i sadašnjosti počiva upravo na temeljima inteligentne suradnje građana s mudrim i progresivnim vođama; i sve dok ljudi ne budu uznapredovali do viših razina, civilizacija nastavlja ovisiti o mudrom i odlučnom vodstvu.

Visoke civilizacije počivaju na mudrom usklađenju materijalnog blaga, intelektualne moći, morlne vrijednosti, društvene domišljatosti i kozmičkog uvida.

14. Društvene promjene. Društvo nije božanska institucija; ono je fenomen progresivne evolucije; i napredna civilizacija mora doći u zastoj pri svakoj situaciji pri kojoj vođe nisu u stanju spremno odgovoriti na zahtijeve onih promjena društvene organizacije koje igraju bitnu ulogu u održanju koraka sa znanstvenim otkrićima tekućeg doba. Unatoč svemu tome, ne trebate odbaciti stvari samo zato što su stare i nemojte bezuvjetno prihvatati nove ideje samo zato što su nove i neobične.

Čovjek ne treba strahovati od ideje o izvođenju pokusa s društvenim mehanizmima. Ali ova pustolovna društvena usklađenja uvijek moraju počivati pod kontrolom osoba potanko upoznatih s poviješću društvene evolucije; i pri svim takvim inovacijama trema računati na savjet onih koji doživjeli praktična iskustva u domenama planiranog društvenog ili ekonomskog eksperimenta. Ne smijete poduzimati nagle korake pri velikim društvenim ili ekonomskim promjenama. Vrijeme igra bitnu ulogu pri svim oblicima ljudskog usklađenja--fizičkog, društvenog ili ekonomskog. Jedino moralna i društvena usklađenja mogu biti izvedena impulzivno, dok i ostvarenje njihovih materijalnih i društvenih posljedica zahtijeva određeni vremenski period. Rasni ideali predstavljaju osnovnu potporu i osiguranje tijekom kritičnih razdoblja prijelaza iz jedne civilizacijske razine u drugu.
15. Spriječavanje prijelaznog sloma. Društvo je proizvod višestoljećnih eksperimenata; ono je ostavština koja je preživjela odabir višestrukih usklađenja tijekom više niza stadija ljudskog uspona od životinjskog do ljudskog planetarnog statusa. Velika opasnost prijeti svakoj civilizaciji--svakog časa--od sloma prilikom prijelaza iz razdoblja negdašnjih utemeljenih metoda u te nove i bolje--premda neiskušane--metode budućnosti.

Napredak nije moguć bez vođa. Mudrost, uvid i spoznaja predstavljaju neodvojive činitelje nacionalnog opstanka. Civilizacija neće doći u opasnost sve dok bude imala vođe. I brojnost tako mudrog vodstva nikad nije prevazišla jedan procenat pučanstva.

I upravoovim stepenicama evolucijskog napretka, civilizacija se uspjela uspeti do stadija koji je omogućio aktivaciju moćnih utjecaja koji kulminiraju u brzom širenju kulture dvadesetog stoljeća. I jedino ako se bude držao ovih bitnih činitelja, čovjek može održati suvremene civilizacije istovremeno ostvarujući uvjete za njihov dalji razvoj i siguran opstanak.

Ovo je bit te duge, duge borbe svjetskih naroda za utemeljenje civilizacije od Adamovog doba. Suvremena kultura predstavlja neto rezultat ove naporne evolucije. Prije otkrića tiska, napredak je bio prilično usporen zato što generacije nisu bile u stanju izvući korist iz ranijih postignuća svojih predaka. Ali ljudsko društvo ovog časa hiti pod silom kumulativnog momentuma svih stoljeća kroz koje je civilizacija s mukom uznapredovala.


(Predstavljeno pod nadzorom Nebadonskog Arhanđela.)

AZIJA je domovina ljudske rase. Na južnom poluotoku ovog kontinenta, rođeni su Andon i Fonta; u gorama oblasti koja danas pripada Afganistanu, njihov potomak Badonan utemeljio je primitivni kulturni centar koji se održao više od pola milijuna godina. U ovom istočnom centru ljudske rase, Sangiški narodi su se odvojili od Andoničke loze i Azija je bila njihov prvi dom, prvo lovište i bojno polje. Na području jugozapadne Azije, jedna za drugom pojavile su se civilizacije Dalamačana, Nodičana, Adamičana i Andičana i iz ovih oblasti, sjeme ljudske rase proširilo se po cijelom svijetu.


1. ANDIČANI IZ TURKESTANA

Kroz više od dvadeset pet tisuća godina, sve do prije gotovo dvije tisuće godina stare ere, u srcu Euroazije živjeli su najvećim dijelom, premda u sve manjem broju, Andičani. Andičani koji su živjeli u nižim oblastima Turkestana, pošli su prema zapadu u Europu i kao skretnica im je služila oblast oko velikih unutarnjih jezera, dok su oni koji su živjeli u visinskim oblastima malo po malo prodirali prema istoku. Istočni Turkestan (Sinkiang) te, u nešto manjoj mjeri Tibet, predstavljaju vrata kroz koja su ovi Mezopotamijski narodi prešli planine i zašli u sjeverne zemlje žute rase. Andičani su postupno prodrli u Indiju idući iz gora Turkestana prema Pendžabu i s Iranskih pašnjaka kroz Balukistan. Ove ranije migracije nisu imale osvajački karakter; one prije predstavljaju neprekinutu seobu Andičanskih plemena u zapadnu Indiju i Kinu.

Gotovo petnaest tisuća godina, u Sinkiangškoj dolini rijeke Tarim kao i nešto južnije, u visinskim oblastima Tibeta gdje su se Andičani i Andoničani dosta izmiješali, kroz gotovo petnaest milijuna godina postojao je centar Andičanske kulture. Dolina rijeke Tarim bila je najudaljenija istočna točka prave Andičanske kulture. Andičani su tu izgradili utvrde i uspostavili trgovinske veze s naprednim Kinezima na istoku i Andoničanima na sjeveru. U ovo doba, dolina Tarima je bila jako plodna; kiše su obilno padale. Prema istoku se pružala otvorena travnata ravnica Gobi, gdje su se stočari postupno okrenuti obradi zemlje. Ova civilizacija je propala kad su vjetrovi koji su nosili kišu skrenuli prema jugoistoku, ali u ovo doba ona je bila ravna čak i samoj Mezopotamiji. Prije 8000 godina stare ere, visinske oblasti centralne Azije postajale su sve suhlje, što je natjeralo Andičane da potraže niže oblasti pored rijeka i mora. Sve veća suša ne samo što je primorala Andičane da migriraju u dolinu Nila, Eufrata, Hindu i Zute rijeke, već je isto tako uzrokovala novi razvoj Andoničke civilizacije. Trgovci, koji su predstavljali novu klasu, počeli su se javljati u velikom broju.

Kad radi vremenskih uvjeta Andičani više nisu bili u stanju baviti se isključivo lovom, oni se nisu poveli za evolucijskim primjerom starijih rasa koje bi se u sličnoj situaciji okrenule pastirstvu. Umjesto toga, javili su se trgovina i urbani život. Od Egipta kroz Mezopotamiju i Turkestan, pa sve do Kineskih i Indijskih rijeka, civiliziranija plemena počela su se okupljati u gradovima u kojima su cvjetale proizvodnja i trgovina. Adonija je postala glavni trgovački centar centralne Azije, a ležala je na mjestu današnjeg Aškbada. Trgovina predmetima od kamena, metala, drveta i gline tekla je vodenim kao i kopnenim putovima.
Ali sve veća suša postupno je natjerala Andičane da napuste zemlje južno i istočno od Kaspijskog Mora. Val migracija počeo se kretati od sjevera prema jugu i Babilonska konjica počela je prodirati u Mezopotamiju.

Pored toga, sve veća suša koja je zahvatila centralnu Aziju prouzrokovala je umanjenje broja ljudi i učinila svijet miroljubivijim; i kako je u sjevernim predjelima padalo sve manje kiše, nomadska plemena Andoničana bila su primorana povući se prema jugu, što je izazvalo seobu Andičana iz Turkestana. Ovo predstavlja posljednji val u seobi takozvanih Arijskih naroda na Levant i u Indiju. Bio je to vrhunac seobe miješanih Adamovih potomaka kojom su ove napredne rase unaprijedile sve Azijske narode kao i većinu otočnih naroda Tihog oceana.

Dok su se na ovaj način Andičani proširili preko istočne polutke, oni su izgubili svoju domovinu u Mezopotamiji i Turkestanu, kako je upravo ova opsežna seoba bila to što je gotovo uništilo centralnoazijske Andičane.

Ali čak i u dvadesetom stoljeću nove ere, tragovi Andičanske krvi mogu se naći među Turkoiranskim i Tibetanskim narodima, na što ukazuje povremena pojava plavokosih ljudi u ovim oblastima. Rani Kineski zapisi pominju pojavu crvenokosih nomada koji su miroljubivo živjeli u sjevernim naseobinama pored Zute rijeke i još uvijek se mogu naći slike koje vjerno svjedoče o tome kako su u dolini rijeke Tarim uporedo živjeli plavokosi Anditi i tamnoputi Mongolski narodi.



Posljednje veliko ispoljenje prikrivene bojne genijalnosti centralnoazijskih Andičana desio se 1200 godine nove ere, kad su Mongoli pod vodstvom Džingisa Kana počeli osvajati najveći dio Azijskoga kontinenta. I kao i stari Andičani, ovi ratnici promicali su ideju o "jednom Bogu na nebu." Rani raspad njihove imperije odgodio je uspostavu kontakta između Zapada i Istoka te je otežao razvoj monoteističke vjere u Aziji.

2. ANDIČANI OSVAJAJU INDIJU

Indija je jedino mjesto na Urantiji gdje su se sve rase Urantije međusobno izmiješale, a Andičanska invazija dala je Indiji posljednju lozu. U visinskim oblastima sjeverozapadne Indije pojavile su se Sangiške rase i bez sumnje, pripadnici svake od njih rano su prodrli na Indijski podkontinent, za sobom ostavivši najraznovrsniju rasnu mješavinu koja je ikad postojala na Urantiji. Prastara Indija djelovala je kao sito koje je u sebi zadržalo brojne pripadnike migrirajućih rasa. Podnožje poluotoka bilo je nešto uže nego danas, kako se najveći broj riječnih delti pojavio kao rezultat djelovanja rijeka Gangesa i Hindu u posljednjih pedeset tisuća godina.
Najranija rasna miješavina koja se pojavila u Indiji nastala je miješanjem crvene i žute rase s prastarim Andoničanima. Ova skupina je kasnije oslabljena time što je primila velik dio kasnije uništene zelene rase te dosta narandžaste; ona je neznantno unaprijeđena ograničenim miješanjem s plavom rasom, ali je dosta izgubila asimiliravši velik broj pripadnika indigo rase. Ali teško se može reći da takozvani starosjedioci Indije predstavljaju vjeran primjer ovih ranih naroda; prije, oni su najnazadnija južna i istočna skupina koju nikad nisu posve apsorbirali bilo rani Andičani ili njihovi kasniji rođaci Arijci.

20,000 godina prije nove ere, žitelji zapadne Indije već su bili primili izvjesnu količinu Adamičke krvi i nikad, u cijeloj povijesti čovječanstva, ni jedan narod u sebi nije pomiješao tako velik broj različitih rasa. Ali žalosno je da su drugorazredni Sangiški elementi prevladali i da ni plavi ni crveni ljudi nisu postali značajan dio ovog prastarog centra rasne asimilacije; veća količina prvorazredne Sangiške krvi mogla je uzdići civilizaciju koja je imala strašan razvojni potencijal. Bilo kako bilo, u ovo doba crvena rasa je sebe uništavala u Sjevernoj i Južnoj Americi, plava rasa se kretala prema Europi, dok su rani potomci Adama (kao i većina njegovih kasnijih potomaka) ispoljili slabu želu da se miješaju s tamnoputijim narodima bilo u Indiji, Africi ili drugdje.

Otprilike 15 000 godina prije nove ere, sve veći pritisak pučanstva kroz Turkestan i Iran prouzrokovao je prvu istinski opsežnu seobu Andičana usmjerenu prema Indiji. U toku više od petnaest stoljeća, ovi napredni narodi prodirali su kroz visinske oblasti Balukistana, šireći se dolinama Hindu rijeke i Gangesa i polagano opsjedajući Dekan na jugu. Ovaj Andičanski pritisak sa sjeverozapada protjerao je mnoga nazadna južna i istočna plemena u Burmu i južnu Kinu, ali ne u mjeri koja bi bila dovoljna da osigura rasni opstanak pridošlica.

To što Indija nije uspjela postići Eurazijsku moć uveliko predstavlja stvar njene topografije; pritisak pučanstva sa sjevera samo je zbio većinu ljudi prema jugu u sve manju Dekansku oblast koju je sa svih strana okruživalo more. Da se u blizini nalazila zemlja pogodna za emigraciju, nazadnija plemena bi bila satjerana u ta područja i više loze bi bile u stanju stvoriti napredniju civilizaciju.

Kako su se stvari odigrale, raniji Andičanski osvajači su očajnički nastojali očuvati svoj identitet i zaustaviti šireći val rasnog miješanja tako što su uveli stroga pravila o međurasnim brakovima. Unatoč tome, otprilike 10 000 godina prije nove ere Andičani su izmiješani s drugim rasama, značajno unaprijedivši velik broj ljudi.

Miješanje rasa je uvijek dobro radi toga što pogoduje stvaranju kulturne raznolikosti i napredne civilizacije, ali ako nazadni elementi rasne loze predvladaju, takva dostignuća neće dugo potrajati. Višejezička kultura može opstati jedino ako naprednija kultura proizvede veći broj potomaka. Nesmetano umnožavanje nazadnijih elemenata uporedo sa sve manjom reprodukcijom nadmoćnijih, neminovno uništava kulturnu civilizaciju. Da su Andičani bili trostruko brojniji nego je to bio slučaj ili da su protjerali ili uništili najnepoželjniju trećinu miješanog indigo-narandžasto-zelenog pučanstva, Indija bi tada postala vodeći svjetski centar kulturne civilizacije te bi nesumnjivo privukla veći broj Mezopotamijskih iseljenika koji su preplavili Turkestan i odatle migrirali prema sjeveru u Europu.





3. DRAVIDSKA INDIJA

Miješanjem Andičanskih osvajača s prastarom Indijskom lozom vremenom je nastalo miješano pučanstvo koje se obično naziva Dravidima. Raniji i čistiji Dravidi posjedovali su veliku sposobnost za kulturna dostignuća i kako je vremenom njihovo Andičansko naslijeđe sve više slabilo, ova sposobnost je sve više opadala. I upravo ovo je prije gotovo dvanaest tisuća godina izazvalo propast sve naprednije Indijske civilizacije. Ali čak i apsorpcija tako malene količine Adamove krvi uveliko je ubrzala društveni razvoj. Ova složena rasa smjesta je proizvela najsvestraniju civilizaciju koja se u to doba mogla naći na licu zemlje.

Nedugo nakon što su osvojili Indiju, Dravidski Andičani su izgubili rasni i kulturni kontakt s Mezopotamijom, ali kad su u kasnijem razdoblju uspostavljene pomorske veze i karavanski putovi, ovaj kontakt je nanovo uspostavljen; i nikad zatim, za posljednjih deset tisuća godina, Indija nije izgubila vezu s Mezopotamijom na zapadu i Kinom na istoku, premda je planinski teren više pogodovao razvoju snažnih veza sa zapadom.
Naprednija kultura i snažnije religiozne tendencije Indijskih naroda datiraju iz ranijeg perioda Dravidske dominacije i dijelom ih treba zahvaliti činjenici da je tako velik broj Setičkih svećenika stigao u Indiju, kako za ranijih Andičanskih migracija tako i u vrijeme kasnije Arijske invazije. Tako se vidi da nit monoteizma koja se provlači kroz religioznu povijest Indije vuče porijeklo od Adamičkih učenja iz drugog vrta.

Čak prije 16 000 godina prije nove ere, grupa koja se sastojala od stotinu Setičkih svećenika stigla je u Indiju te je zamalo u religioznom pogledu osvojila zapadnu polovicu tog mnogojezičkog naroda. Ali njihova religija se nije održala. U toku pet tisuća godina, njihova učenja o Trojstvu sve više su nazadovala, na kraju poprimivši simbolički oblik trojedinog boga vatre. Ali kroz više od sedam tisuća godina, sve do kraja Andičanskih seoba, religiozni status žitelja Indije bio je daleko iznad statusa bilo kojeg drugog dijela svijeta. U toku ovog vremena, činilo se da će Indija proizvesti vodeću svjetsku civilizaciju u kulturnom, religioznom, filozofskom i trgovinsko-poslovnom pogledu. I da se Andičani nisu u cjelosti izmiješali s južnim narodima, ovo bi nedvojbeno bio slučaj.

Dravidski kulturni centri bili su smješteni u dolinama rijeka, osobito Gangesa i Hindu, kao i u Dekanu, duž triju rijeka koje teku kroz Istočni Gat prema moru. To što su se naselja duž obale Zapadnog Gata istakla značajnim razvojem treba zahvaliti pomorskim odnosima između ovih naroda i Sumerana.

Dravidi su bili među prvim narodima koji su izgradili gradove i koji su se opsežnije posvetili izvozu i uvozu, kako pomorskom tako i kopnenom. 7000 godina prije nove ere, devama se redovito putovalo u daleku Mezopotamiju; Dravidski tereti putovali su prema obalama Arabijskog mora do Sumerskih gradova Perzijskog zaliva te Benglaskim vodama sve do Istočnih Indija. Od Sumera, ovi pomorci i trgovci primili su abecedu i umjetnost pisanja.

Ove trgovinske veze uveliko su doprinjele daljoj raznolikosti ove kozmopolitske kulture, što je rezultiralo ranom pojavom mnogih profinjenijih pa čak i luksuznijih elemenata urbanog života. Kad su kasniji Arijci stigli u Indiju, oni nisu razaznali da su Dravidi bili njihovi Andičanski rođaci koji su se izmiješali sa Sangiškim rasama, premda je ono što su zatekli predstavljalo dosta naprednu civilizaciju. Unatoč biološkim ograničenjima, Dravidi su utemeljili naprednu civilizaciju. Ona se proširila cijelom Indijom i održala do današnjeg dana u Dekanskoj oblasti.

4. ARIJCI PRODIRU U INDIJU

Drugi Arijski prodor u Indiju trajao je gotovo pet stotina godina i zbio se u trećem tisućljeću prije nove ere. Ova seoba označava posljednju migraciju Andičana iz njihove Turkestanske domovine.

Rani Arijski centri bili su rasuti preko cijele sjeverne polovice Indije, osobito na sjeverozapadu. Ovi doseljenici zapravo nikad nisu završili započeto osvajanje što ih je kasnije skupo koštalo jer kako su bili malobrojniji, lako su apsorbirani od strane Dravida sa sjevera kad su ovi pregazili cijeli poluotok, s izuzetkom Himalaja.

Arijci nisu ispoljili velik rasni utjecaj na Indiju, izuzev u sjevernim dijelovima. U oblasti Dekana, njihov utjecaj imao je više kulturnu i religioznu nego rasnu narav. To što se na sjeveru Indije održala veća količina takozvane Arijske krvi treba zahvaliti ne samo tome što su u ovim oblastima Arijci bili mnogobrojniji već i tome što su njihove redove kasnije pojačali osvajači, trgovci i misionari. Sve do prvog stoljeća prije nove ere, Arijska krv je neprestano prodirala u Pendžab, i po posljednji put ovo se desilo prilikom osvajačkih pohoda Helenskih naroda.

U dolini Gangesa, Arijci i Dravidi su se konačno izmiješali i time proizveli visoku kulturu i ovaj kulturni centar kasnije je ojačan miješanjem sa sjeveroistočnim narodima koji su stigli iz Kine.

U Indiji, jedan za drugim javljali su se mnogi oblici društvene organizacije, od poludemokratskih arijskih sustava do despotskih i monarhističkih oblika vladavine. Ali najznačajnija crta ovog društva bila je to što su se održale velike društvene kaste koje su zapravo utemeljili Arijci kako bi ovjekovječili svoj rasni identitet. Ovaj složeni sistem očuvao se sve do današnjeg dana.

Od četiri kaste, sve sem prve bile su utemeljene u uzaludnom nastojanju da se spriječi rasno miješanje Arijskih osvajača s njihovim nazadnim slugama. Najvišu kastu, međutim, utemeljili su Setičani; suvremeni brahmani predstavljaju neposredne kulturne potomke svećenika drugog vrta, premda se njihova učenja umnogome razlikuju od učenja njihovih glasovitih prethodnika.

Kad su Arijci stigli u Indiju, sa sobom su ponijeli ideje o Božanstvu koje su se očuvale u tradicijama koje vuku porijeklo od religije drugog vrta. Ali brahmanski svećenici nikad nisu bili u stanju oduprijeti se poganskom naletu koji je rezultirao iz iznenadnog kontakta s nazadnim religijama Dekana nakon rasnog uništenja Arijaca. Na ovaj način, ogromna većina naroda opterećena je teškim okovima sujevjerja nazadnih religija; stoga, unatoč tome što je raniji period navješćivao visoke izglede za takvo postignuće, Indija uspjela proizvesti visoku civilizaciju.

Duhovno buđenje koje se desilo u šestom stoljeću prije nove ere nije se održalo u Indiji, iščeznuvši prije Muhamedovog dolaska. Ali jednog dana, veliki Gutama se može javiti i povesti cijelu Indiju u potragu za živim Bogom, i svijet ć tada ugledati zrele plodove kulturnih potencijala raznolikog naroda koji je dugo bio u komi umrtvljen utjecajem nenapredujuće duhovne vizije.

Kultura zbilja počiva na biološkim temeljima, ali same kaste nisu bile u stanju održati Arijsku kulturu radi toga što religija, istinska religija, predstavlja bitan izvor više energije koja je jedina sila koja čovjeka može nagnati da uspostavi naprednu civilizaciju koja će počivati na bratstvu ljudi.

5. CRVENA I ŽUTA RASA

Dok je Indija osvojena od strane Andičana koji su vremenom postali dio starijih evolucijskih naroda, istočnu Aziju naselile su prvorazredne Sangiške rase, crveni i žuti ljudi. Ove dvije rase su uveliko izbjegle miješanje s niskim Neandertalskim lozama koje su u Europi uveliko retardirale plavu rasu, te su time očuvale nadmoćne potencijale prvorazrednog Sangiškog tipa.

Dok su se Neandertalci proširili cijelom Euroazijom, istočno krilo je u većoj mjeri kontaminirano niskim životinjskim lozama. Peti glečer je primorao ove podljudske oblike prema jugu i bio je to isti onaj ledenjak koji je spriječio Sangišku seobu u istočnu Aziju. I kad je crvena rasa migrirala prema sjeveroistoku zaobišavši visinske oblasti Indije, ona nije susrela ove podljudske oblike. Od svih rasa, crvena je bila prva koja je formirala plemensku organizaciju, i ona je prva napustila centralnoazijski Sangiški centar. Kasnija žuta plemena su pri svojoj seobi bilo uništila nazadne Neandertalske loze ili su ih protjerala s kopna. Međutim, crvena rasa je bila isključivi vladar istočne Azije gotovo stotinu tisuća godina prije dolaska žutih plemena.

Prije više od tri stotine tisuća godina, najveći dio žute rase stigao je u Kinu s juga, slijedeći obalnu liniju. Svakog tisućljeća, oni su prodirali sve dublje i dublje u nutrinu ali sve do nedavno nisu stupili u kontakt sa svojom migrirajućom braćom s Tibeta.

Pritisak sve brojnijeg pučanstva natjerao je žutu rasu prema sjeveru, i ona je počela zadirati u lovišta crvene rase. Ovaj prodor, zajedno s rasnom netrpeljivosti, kulminirao je u sve većem neprijateljstvu i ovim je počela odsudna bitka za plodno tlo udaljenije Azije.

Pripovijed o ovom višestoljećnom ratovanju između žute i crvene rase prava je epska priča Urantije. Za više od dvije stotine tisuća godina, ove dvije napredne rase vodile su gorke i neprestane bitke. U ranijim borbama uglavnom je pobjeđivala crvena rase, koja je pri svojim pljačkaškim pohodima neprestano pustošila postojbe žute rase. Ali i žuti čovjek je savladao ratničku vještinu, dok je isto tako ispoljavao veliku sposobnost da živi u miru sa svojim zemljacima; Kinezi su bili prvi koji su naučili da se snaga nalazi u jedinstvu. Crvena plemena su nastavila s ubojitim sukobima te su vremenom počela trpiti niz poraza od strane agresivnih i nemilosrdnih Kineza koji su neumoljivo napredovali prema sjeveru.

Prije stotinu tisuća godina, decimirana plemena crvene rase ratovala su dok se ledenjak kojem su bili okrenuti leđima sve više povlačio i kad je Berinški kopneni prolaz prema istoku pročisćen, ovim plemenima nije dugo trebalo da se odreknu negostoljubivih obala Azijskog kontinenta. Prošlo je dugih osamdeset pet tisuća godina kako je posljednji čisti pripadnik crvene rase napustio Aziju, a njihov genetski pečat još uvijek se može naći u pobjedničkoj žutoj rasi. Sjeverni Kineski narodi, zajedno s Andoničkim Sibercima, primili su dosta crvene krvi, što se na njih vrlo povoljno odrazilo.

Kako su napustili svoju Azijsku domovinu otprilike pedeset tisuća godina prije Adamovog dolaska, sjevernoamerički Indijanci nikad nisu bili došli u kontakt čak ni s Andičanskim potomcima Adama i Eve. U doba Andičanskih seoba, čistije loze su se širile preko Sjeverne Amerike; oni su bili nomadska plemena koja su se bavila lovom i u manjoj mjeri obradom zemlje. Ove rase i kulturne grupe ostale su gotovo posve izolirane od ostatke svijeta od dana kad su stigle u Ameriku pa sve do prvog tisućljeća nove ere, kad su ih otkrile Europske bijele rase. Do tog doba, od svega što su crveni ljudi ikad imali priliku vidjeli, Eskimi su najviše nalikovali bijeloj rasi.

Crvena i žuta rasa jedine su ljudske loze koje su postigle visok stupanj civilizacije neovisno o Andičanskim utjecajima. Najstarija centar kulture Američkih Indijanaca uspostavio je Onamonalonton u Kaliforniji, ali on je iščezao 35 000 godina prije nove ere. Rasa koja je najvećim dijelom bila crvena ali koja je isto tako posjedovala izvjesnu količinu žute, narandžaste i plave rase utemeljila je kasnije i trajnije civilizacije Meksika, Centralne Amerike i gorskih oblasti Južne Amerike.

Ove civilizacije predstavljaju evolucijske proizvode Sangiške rase, unatoč tome što je manja količina Andičke krvi dosegla Peru. Izuzev Eskima Sjeverne Amerike i malog broja Polinezijskih Andičana Južne Amerike, narodi zapadne polutke nisu došli u kontakt s ostatkom svijeta sve do kraja prvog tisućljeća poslije krista. Prema izvornom Melkizedeškom planu za unaprijeđenje rasa Urantije, planirano je da jedan milijun čistokrvnih Adamovih potomaka uzvisi crvenu rasu Sjeverne i Južne Amerike.


6. SVANUĆE KINESKE CIVILIZACIJE

Nedugo nakon što su protjerali crvenu rasu u Sjevernu Ameriku, Kinezi koji su se sve više širili prognali su Andoničane iz riječnih dolina istočne Azije u Siberiju na sjeveru i Turkestan na zapadu, gdje su uskoro susreli naprednu Andičansku kulturu.

U Burmi i na Indokineskom poluotoku Indijska i Kineska kultura su se izmješale, stvorivši u ovoj oblasti niz civilizacija. Ovdje, nestajuća zelena rase očuvala se u većem broju nego u bilo kojem drugom dijelu svijeta.

Velik broj različitih rasa zauzeo je otoke Tihog oceana. Uopćeno, južni i veći otoci zauzeti su od strane ljudi koji su nosili veći procenat zelene i indigo krvi. Sjeverni otoci bili su u rukama Andičana i kasnije, u rukama rasa koje su povezivale veliku količinu žute i crvene loze. Preci Japanaca nisu bili protjerani s kontinenta sve do prije 12000 godina prije nove ere, kad ih je prognao moćan nalet sjevernih Kineskih plemena. Njihova posljednja seoba nije toliko bila rezultat pritiska izazvanog velikim brojem pučanstva, koliko je bio incijativa izvjesnog poglavara kojeg je narod smatrao božanskom osobom.

Kao što je to bio slučaj s narodima Indije i Levanta, pobjednička plemena žute rase utemeljila su svoje najranije centre na obali i duž rijeka. Obalne utvrde se nisu najbolje održale kako su brojne poplave i skretanja riječnih tokova učinila nizinske gradove neodrživim.

Prije dvadeset tisuća godina, preci Kineza izgradili su desetak snažnih centara primitivne kulture i učenja, osobito duž Zute rijeke Jang-ce. I ovom prilikom, ovi centri su pojačani primitkom neprekinutog toka napredne miješavine naroda iz Sinkianga i Tibeta. Seobe s Tibeta u dolinu rijeke Jang-ce nisu bile toliko opsežne na sjeveru, niti su Tibetanski centri bili tako napredni kao oni u dolini rijeke Tarim. Ali obe seobe ponijele su izvjesnu količinu Andičanske krvi prema istoku, u utvrde smještene u dolinama rijeka.

Nadmoćnost prastare žute rase treba zahvaliti slijedećim značajnim činiteljima:

1. Genetskim. Za razliku od svojih Europskih rođaka, plave rase, crvena i žuta rasa su uveliko izbjegle miješanje s niskim ljudskim vrstama. Sjeverni Kinezi, koji su već bili ojačani manjim količinama napredne crvene i Andoničke loze, uskoro su unaprijeđeni značajnim primitkom Andičanske krvi. Južni Kinezi nisu tako dobro prošli u ovom pogledu, i oni su dosta propatili radi apsorpcije zene rase, dok su kasnije oslabljeni miješanjem s mnoštvom nazadnih naroda koji je Dravidsko-Andičanska invazija prognala iz Indije. I u suvremenoj Kini, postoji velika razlika između sjeverne i južne rase.

2. Društvenim. Zuta rasa je rano naučila vrijednost mirnog suživota. Njihova međusobna miroljubivost uveliko je doprinjela porastu pučanstva, što je osiguralo širenje njihove kulture među mnogim milijunima. Od 25000 godina prije nove ere pa sve do prije 5000 godina prije nove ere, najmnogobrojnija civilizacija na Urantiji nalazila se u centralnoj i sjevernoj Kini. Zuti čovjek je bio prvi koji je dostigao rasnu solidarnost--prvi koji je stvorio značajnu kulturnu, društvenu i politički civilizaciju. 15,000 godina prije nove ere, Kinezi su bili agresivni ratnici; nije ih sputavalo pretjerano poštovanje prošlosti i nešto manje od dvanaest miliona ljudi uspjelo je stvoriti čvrstu masu koja je govorila zajedničkim jezikom. U ovom razdoblju, oni su izgradili istinsku naciju koja je bila daleko ujedinjenija i istovrsnija nego političke unije poke su uspostavljene u povijesnim razdobljima.

3. Duhovnim. U doba Andičanskih seoba, kinezi su se ubrajali među duhovnije narode Urantije. To što su se zadugo držali obožavanja Jedne Istine koju je proglasio Singlangton, dalo im je veliku prednost nad ostalim narodima. Stimulus koji stvara progresivna i napredna religija često predstavlja odlučujući faktor u kulturnoj razvoju; dok je Indija sve više propadala, Kinezi su kročili naprijed vođeni okrepljujućim stimulusom religiju u kojoj je istina postavljena na mjesto vrhovnog Božanstva.
Ovo obožavanje istine poticalo je istrživanje i neustrašivo proučavanje prirodnih zakona i potencijala čovječanstva. Čak i prije šest tisuća godina, potraga za istinom učinila je Kineze pomnim i agresivnim proučavateljima.

4. Geografskim. Kina je zaštićena planinama prema zapadu i Tihim oceanom prema istoku. Napad je mogao doć`i jedino sa sjevera, ali od dana kad je crvena rasa napustila kontinent pa sve do dolaska kasnijih potomaka Andičana, na sjeveru nije živjela ni jedna agresivna rasa.

I da planine nisu predstavljale zapreku i da u kasnijem razdoblju njihova duhovna kultura nije znatno uznazadovala, žuta rasa bi nesumnjivo privukla velik dio Andičanskih seoba iz Turkestana te bi nesumnjivo brzo preuzela dominaciju nad svjetskom civilizacijom.

7. ANDIČANI STIŽU U KINU

Prije nekih petnaest tisuća godina, u velikom broju Andičani su prešli preko Ti-Taa i proširili se višom dolinom Zute rijeke među Kineskim utvrdama u Kansuu. Vremenom, prodrli su prema istoku u Honan, gdje su podignuta najnaprednija utvrđenja. Ovaj prodor sa zapada bio je otprilike pola Andonički a pola Andičanski.

Sjeverni centri kulture koji su se prostirali duž Zute rijeke uvijek su bili napredniji od južnihutvrda oko Jang-ce. U toku nekoliko tisuća godina nakon dolaska čak i malog broja ovih naprednih smrtnika, utvrde duž Žute rijeke premašile su sela smještena u dolini rijeke Jang-ce, dostigavši prednost nad nad svojom južnom braćom koja se zauvijek održala.

Ne da su Andičani bili toliko mnogobrojniji niti da je njihova kultura bila tako nadmoćna, već je prije miješanje s njima proizvelo mnogostraniju lozu. Sjeverna Kina primila je upravo onoliko Andičanske lože koliko je bilo potrebno da blago stimulira prirođenje sposobnosti njihovih umova, premda ne količinu koja bi osigurala neumornu istraživačku radoznalost koja je svojstvena sjevernim bijelim rasama. Ova manja mjera Andičanskog naslijeđa nije remetila prirođenu stabilnost Sangiške vrste.

Kasniji val Andičana je sa sobom donio izvjesne kulturne napretke iz Mezopotamije; ovo je osobito bio slučaj s posljednjim valom seoba sa zapada. One su uveliko unaprijedile ekonomski i obrazovni standard sjevernih Kineza; I premda je njihov utjecaj na religioznu kulturu žute rase bio kratkotrajan, kasniji potomci su uveliko doprinjeli kasnijem duhovnom buđenju. Međutim, Andičanska tradicionalne predanja o ljepoti Edena i Dalamatije ispoljila su utjecaj na Kineske tradicije; prema ranim kineskim legendama, "zemlja bogova" nalazi se na zapadu.

Kineski narod nije počeo graditi gradove i baviti se proizvodnjom sve do prije 10000 godina prije nove ere, nakon klimatskih promjena u Turkestanu i nakon dolaska kasnijih Andičanskih doseljenika. Primitak ove nove krvi nije toliko doprinjeo civilizaciji žute rase koliko je stimulirao dalji i ubrzan razvoj latentih tendencija napredne Kineske loze. Od Honana pa sve do provincije Šensi, sazrijevali su potencijali napredujuće civilizacije. Metaloradnja kao i sve proizvodne umjetnosti datiraju iz tog perioda.

Sličnosti između izvjesnih ranih Kineskih i Mezopotamijskih metoda računanja vremena, astronomije i administrativne uprave uzrokovane su trgovinsko-poslovnim odnosima između ovih dvaju udaljenih centara. Čak i u doba Sumerana, Kineski trgovci putovali su kopnenim putovima kroz Turkestan sve do Mezopotamije. Ali ova razmjena nije bila jednostrana--Eufratova dolina je isto tako od nje izvukla veliku korist, upravo kao što je bio slučaj s narodima Velike ravnice. Ali kako su u trećm tisućljeću prije nove ere nastupile klimateske promjene kao i invazija nomada, sve ovo je uveliko umanjilo opseg trgovine koja je prolazila karavanskim stazama centralne Azije.

8. KASNIJA KINESKA CIVILIZACIJA

Dok je crvena rasa pretrpjela velike gubitke radi prekomjernog ratovanja, sasvim se može reći da je razvoj državnog sustava među Kinezima odgođen radi toga što su oni vladali gotovo cijelom Azijom. Oni su posjedovali snažan potencijal rasne solidarnosti, ali se on nije uspio posve razviti radi toga što im nije prijetila neprestana opasnost od spoljašnjih napada koja bi djelovala kao poticaj njegovom razvoju.

Kako je istočna Azija vremenom posve osovjena, prastara miliratistička država se postupno raspala--prijašnji ratovi su uskoro zaboravljeni. Od junačkih borbi protiv crvene rase ostale su jedino nejasna predanja o prastarim sukobima s narodima koji su se borili lukom i strijelom. Kinezi su se rano okrenuli obradi zemlje, što je dalje doprinjelo njihovom pacifizmu, dok je mali broj pučanstva još više doprinjeo rastućoj miroljubivosti ovog naroda.

Svijest o prošlim dostignućima (koja je nešto manja u suvremeno doba), kozervativnost naroda koji se najvećim dijelom bavio obradom zemlje, i vrlo snažan obiteljski život značili su pojavu poštovanja predaka, koja je dostigla vrhunac u njihovom običaju da iskažu tolike počasti svojim precima koje su donekle graničile na samom obožavanju. Vrlo sličan stav prevladavao je među bijelim rasama Europe u toku pet stotina godina nakon što je raspada Grčko-Rimske civilizacije.

Vjerovanje u "Jednu Istinu" kojem je poučavao Singlangton i obožavanje iste nikad nije posve izumrlo; ali kako je vrijeme prolazilo, nad traganjem za novom i višom istinom prevladala je sve veća sklonost k poštovanju onog što je već prošlo. Polagano, genijalnost Zute rase skrenula je od istraživanja nepoznatog do očuvanja poznatog. I iz ovog razloga, nastupila je stagnacija svjetske kulture koja se obećavala najbrži ravoj.

Između 4000 godina P.N.E i 500 godina P.N.E., ostvareno je političko ujedinjenje žute rase, premda je kulturno jedinstvo između Jang-ce i Žute rijeke odprije postojalo. Ponovno političko ujedinjenje kasnijih plemenskih grupa nije teklo bez sukoba, premda društvo nikad nije visoko vrijednovalo rat; obožavanje predaka, sve veći broj nariječja kao i to da se tisućama godina na ovim predjelima nije čuo poziv na rat, učinilo je ovaj narod nadasve miroljubivim.

Unatoč tome što nije ispunila obećanje da će rano razviti napredan državni sustav, žuta rasa je sve više napredovala u pogledu ostvarenja civilizacijskih umjetnosti, osobito u oblasti zemljoradnje i vrtlarstva. Riješenje hidrauličkih problema koje su ratari iz provincija Šensi i Honana susreli, zahtijevalo je grupnu kooperaciju. Takve irigacijske teškoće kao i problemi pri održanju tla u velikoj mjeri su doprinjeli razvoju međuovisnosti te daljem širenju mira među različitim grupama zemljoradnika.

Nedugo zatim, napredci u pismu praćeni uspostavljanjem škola, doprinjeli su širenju znanja koje je dobilo nove i neviđene proporcije. Međutim, unatoč ranoj pojavi pismenosti, težina pisma koje je prikazivao pojmove grafičkim znakovima ograničilo je broj pripadnika učene klase. I povrh sveg drugog, proces društvene standardizacije i religijsko-filozofske dogmatizacije uveliko je nastavljen. Religijski razvoj poštovanja predaka dalje je zakompliciran masom sujevjerja u vezi obožavanja prirode, premda su se ostaci istinskih ideja o Bogu održali u vidu imperijskog obožavanja Šang-tija.

Velika slabost poštovanja predaka je to što ono pogoduje razvoju filozofije koja se osvrće unazad. Unatoč tome što može biti mudro osvrnuti se u prošlost, ludost je smatrati da je ona isljučivi izvor istine. Istina je relativna i šireća; ona uvijek živi u sadašnjosti, dostižući novi izražaj u svakoj ljudskoj generaciji--čak i usvakom ljudskom životu.

Velika snaga poštovanja predaka leži u tome što takav stav daje veliku vrijednost obitelji. Nevjerojatna stabilnost i ustrajnost Kineske kulture izrasli su iz toga što je najviša vrijednost data obitelji, jer civilizacija neposredno ovisi o djelotvornom funkcioniranju obitelji; u Kini, obitelj je poprimila društvenu važnost, pa čak i religiozni značaj, kojem se približila nekolicina naroda.

Veza između roditelja i djece kao i obiteljska odanost nastala na osnovu rastućeg kulta obožavanja predaka, osigurala je gradnju naprednih obiteljskih odnosa i trajnih obiteljskih grupa, što je sve olaksalo slijedeć činitelje očuvanja civlizacije:

1. Očuvanje imovine i bogatstva.
2. Zajedničko djelovanje višegeneracijskog iskustva.
3. Djelotvorno obrazovanje djece u pogledu prošlih umjetnosti i znanosti.
4. razvoj snažnog osjećaja dužnosti, povišenje moralnosti i uzvišenje etičke sensitivnosti.

Period formiranja Kineske civilizacije koji je započeo s dolaskom Andičana nastavio se do velikog etičkog, moralnog i polureligioznog buđenja koje se desilo u šestom stoljeću prije nove ere. I Kineska tradicija je očuvala nejasne zabilješke evolucijske prošlosti; prijelaz od majčinske obitelji u očinsku obitelj, uspostava zemljoradnje, ravoj arhitekture, početak industrije--sve ovo smo iznijeli. I s većom točnošću nego što se moge naći u bilo kojem drugom zapisu, ova pripovijed zorno prikazuje veličanstveni uspon nadmoćnog naroda od razine barbarizma. U toku ovog perioda, oni su prošli kroz fazu primitivnog zemljoradništva dosegavši više faze društvene organizacije koje su svjedočile razvoj gradova, proizvodnje, metaloradnje, trgovinske razmjene, vlade, pisma, matematike, umjetnosti, znanosti i tiska.

I tako, prastara civilizacija žute rase održala se sve stoljećima. Gotovo četrdeset tisuća godina nakon što je Kineska kultura postigla svoja prva značajnija dostignuća, i premda su s vremena na vrijeme nastupala retrogresivna razdoblja, civilizacija Hanovih sinova najbliže se približila održanju trajnog i neometenog razvoja sve do dvadesetog stoljeća. Premda je bijela rasa postigla značajniji mehanički i religiozni razvoj, ona nikad nije nadmašila Kinesku civilizaciju u pogledu obiteljske odanosti, grupne etike i osobne moralnosti.

Ova prastara kultura je uveliko doprinjela ljudskoj sreći; milijuni ljudskih bića živjeli su i umrli, blagoslovljeni njenim dostignućima. Stoljećima, ova velika civilizacija je počivala na lovorovim vijencima prošlosti, ali ona se sada budi kako bi nanovo postigla transcendentne ciljeve moralne egzistencije, kako bi nanovo učestvovala u neprestanoj borbi na postignuću sve većeg i većeg napretka.

[Predstavio Nebadonski Arhanđel.]

DRUGI Vrt je bio kolijevka civilizacije gotovo trideset tisuća godina. Ovdje u Mezopotamiji, održali su se Adamički narodi koji su poslali svoje potomke u sve krajeve svijeta i koji su nakon skorijeg miješanja s Nodičanskim i Sangiškim plemenima postali poznati kao Andičani. Iz ove oblasti potekli su muškarci i žene koji su potaknuli zbivanja povijesnih vremena i koji su tako veličanstveno ubrzali kulturni napredak Urantije.

Ovo poglavlje prikazuje planetarnu povijest ljubičaste rase koja je započela nedugo nakon Adamovog neuspjeha, otprilike 35000 godina P.N.E., i koja se nastavila kroz razdoblje obilježeno miješanjem s Nodičkim i Sangiškim rasama otprilike15000 godina P.N.E. kojim su nastali Andičanski narodi, sve do otprilike 2000 godina P.N.E. kad je ljubičasta rasa napustila svoj rodni dom u Mezopotamiji.

1. RASNO I KULTURNO ŠIRENJE

Premda su u doba Adamovog dolaska moralnost i umovi svjetskih rasa bili na vrlo niskoj razini, fizička evolucija nije poremećna kritičnim stanjem koje je izazvano Kaligastijinom pobunom. Unatoč djelomičnom neuspjehu njegovog poduzeća, Adamov doprinos biološkom rasnom statusu strašno je unaprijedio ljude Urantije.

Doprinos Adama i Eve bio je značajan u pogledu društevnog, moralnog i intelektualnog napretka čovječanstva; prisustvo njihovog potomstva uveliko je podstaklo ravoj civilizacije. Međutim, prije trideset pet tisuća godina, svijet je imao vrlo nerazvijenu kulturu. Ovdje i ondje postojali su izvjesni civilizacijski centri, ali najvećim dijelom Urantija je propadala u vlastitom divljaštvu. Rasna i kulturna rasprostranjenost imala je slijedeće crte:

1. Ljubičastva rasa--Adamičani i Adamsoničani. Glavni centar Adamičke kulture bio je smješten u drugom vrtu, u trokutu između rijeka Eufrat i Tigris; ova oblast uistinu je predstavljala kolijevku Zapadne i Indijske civilizacije. Drugorazredni centar ljubičaste rase nalazio se na sjeveru, u Adamsoničkom centru, smještenom istočno od južne obale Kaspijskog mora u blizini Kopetskih planina. Iz ova dva centra, plemena iz obližnjih područja primila su kulturu i životnu plazmu koje su smjesta potakle razvoj svih rasa.

2. Predsumerski i drugi Nodičani. U Mezopotamiji, u blizini izvorišta rijeka, nalazili su se ostaci prastare civilizacije koja je poticala iz Dalamačanskog razdoblja. Kako su tisućljeća prolazila, ova grupa je podrobno izmiješana s Adamičanima na sjeveru, premda nikad nije izgubila svoje Nodičke tradicije. Različite druge Nodičke grupe koje su živjele u Levantu uglavnom su absorbirane od strane kasnijih pripadnika šireće ljubičaste rase.

3. Andičani su imali pet-šest prilično uzornih utvrda sjeverno i istočno od Adamsonovog centra. Ove utvrde bile su raštrkane širom Turkestana, dok su se manji izolirani centri održali širom Eurazije, osobito u planinskim oblastima. Ovi starosjedioci su još uvijek držali sjeverne oblasti Eurazijskog kontinenta zajedno s Islandom i Grenlandom, ali ih je plava rasa prije dugo vremena prognala s Europskih ravnica, dok ih je šireća žuta rasa protjerala iz riječnih dolina udaljenije oblasti Azijskog kontinenta.

4. Crvena rasa zauzela je Sjevernu i Južnu Ameriku, kako je bila prognana iz Azije gotovo pedeset tisuća godina prije Adamovog dolaska.

5. Zuta rasa. Kineski narodi učvrstili su svoju kontrolu nad istočnom Azijom. Njihova najnaprednija utvrđenja bila su smještena u sjeverozapadnom dijelu oblasti koja pripada suvremenoj Kini, na granici s Tibetom.

6. Plava rasa. Plavi ljudi su se raštrkali preko cijele Europe, premda su njihovi bolji kulturni centri bili smješteni u tada vrlo plodnim dolinama Mediteranske udoline kao i u sjevernozapadnoj Europi. Plava rasa je dosta unazađenja miješanjem s Neandertalcima, ali je inače bila najagresivnija i najpustolovnija od svih evolucijskih rasa Euorazije i k tome je imala snažan istraživački poriv.

7. Preddravidska Indija. Složena rasna mješavina Indije--koja uključuje sve rase Urantije premda u većoj mjeri zelenu, narandžastu i crnu--održala je kulturu koja je neznatno prednjačila nad kulturom obližnjih oblasti.

8. Saharanska civilizacija. Nadmoćni elementi indigo rase izgradili su najnaprednije utvrde u oblasti koja danas pokriva veliku Saharsku pustinju. Ova indigo-crna grupa nosila je brojne loze dijelom apsorbirane a dijelom uništene narandžaste i zelene rase.
9. Mediteranska udolina. Rasa koja je naselila Mediteransku udolinu predstavlja najpodrobniju rasnu mješavinu koja postoji izvan Indije. Ovdje, plavi ljudi sa sjevera i Saharani s juga izmiješali su se s Nodičanima i Adamičanima s istoka.

Ovako je svijet izgledao prije dvadeset pet tisuća godina, kad se ljubičasta rasa počela značajno širiti. Nada za uspostavu buduće civilizacije počivala je u drugom vrtu smještenom između Mezopotamijskih rijeka. Ovdje, u jugozapadnoj Aziji, postojao je potencijal za ravoj velike civilizacije, mogućost da se po cijelom svijetu prošire ideje i ideali koji su spašeni iz Dalamačanskog i Edenskog razdoblja.

Adam i Eva su zasobom ostavili ograničeno ali mocn`o potomstvo i nebeska bića koja su posmatrala razvoj stvari na Urantiji su s velikom tjeskobom iščekivala da vide držanje ovih potomaka zavedenog Materijalnog Sina i Kćerke.

2. ADAMOVI POTOMCI U DRUGOM VRTU

Tisućama godina, Adamovi sinovi radili su duž Mezopotamijskih rijeka, na jugu gradeći irigacijaske kanale i sistem za kontrolu poplava, unaprijeđujući odbrambeni sistem na sjeveru i nastojeći očuvati slavne tradicije veličanstva prvog Edena.

Heroizam ispoljen pri upravljanju drugim vrtom predstavlja jednu od najveličanstvenijh i najinspirativnijih epičkih povijesti Urantije. Ove izvanredne duše nikad nisu izgubile iz vida namjeru koja je trebala biti sprovedena Adamičkom misijom i stoga su se junački suprotstavljale utjecajima obližnjih nazadnih plemena dok su neprestano slale svoje najizabranije sinove i kćeri kao poslanike zemaljskim rasama. Nekom prilikom, ovakvo širenje bi prekomjerno umanjilo njihov broj u Mezopotamiji, ali ovi napredni narodi bi uvijek uspjeli povratiti svoje redove.

Civilizacija, društvo i kulturni status Adamičana bili su daleko iznad opće razine evolucijskih rasa Urantije. Jedina uporediva civilizacija postojala je među starim utvrdama Vana i Amadona i među Adamsoničanima. Ali civilizacija drugog Edena predstavljala je vještačku tvorevinu--ona nije bila rezultat evolucije--i stoga je bila osuđena da deteriora sve dok ne dosegne prirodnu evolucijsku razinu.

Adam je za sobom ostavio snažnu intelektualnu i duhovnu kulturu ali ne i kulturu s naprednim mehaničkim spravama, kako je svaka civilizacija ograničena prirodnim bogatstvima, prirođenim obdarenjima i slobodnim vremenom koje može biti iskorišteno kreativno i pronalazački. Civilizacija ljubičaste rase bila je utemeljena na prisustvu Adama i na tradicijama prvog Vrta. Nakon Adamove smrti, te kako su ove tradicije svakim tisućljećem postajale sve mutnije, kulturna razina Adamičana je nazadovala sve dok nije postigla status koji je osigurao ravnotežu sa statusom obližnjih naroda kao i prirodnu evoluciju kulturnih sposobnosti ljubičaste rase.

Adamičani su međutim predstavljali pravu naciju otprilike 19000 godina P.N.E., kad su brojali četiri i pol milijuna; do tada, oni su dali milijune svojih potomaka obližnjim narodima.

3. RANO ŠIRENJE ADAMIČANA

Kroz više tisućljeća, ljubičasta rasa je održala Edeničke tradicije miroljubivosti što objašnjava zašto tako dugo vremena nisu poduzimali terirorijalna osvanja. Kad bi prekobrojnost pučanstva stvorila pritisak, umjesto da ratom otmu obližnje teritorije oni bi poslali višak žitelja kao učitelje drugim rasama. Premda su se ove rane migracije pokazale povoljnim u kulturnom pogledu, one nisu bile dugotrajne; međutim, obližnji narodi su uveliko unaprijeđeni time što su imali priliku apsorbirati Adamičke učitelje, trgovce i istraživače

Izvjesni Adamičani su rano otputovali prema zapadu u dolinu Nila; drugi su prodrli prema istoku u Aziju, ali oni su predstavljali manjinu. Masovna seoba koja je nastupila u kasnijem razdoblju najvećim je dijelom bila usmjerena prema sjeveru i odatle, prema zapadu. Bio je to, uglavnom, postupan ali neprekidan prodor prema sjeveru, gdje je najveći broj migrirao sjeverno, skrenuvši oko Kaspijskog mora prema zapadu u Europu.

Prije otprilike dvadeset pet tisuća godina mnogi čistiji Adamički elementi su uveliko išli prema sjeveru. I dok su prodirali sjeverno, sve više su gubili svoje Adamičko naslijeđe sve dok nisu, prilikom okupacije Turkestana, postali podrobno izmiješani s drugim rasama, osobito s Nodičanima. Vrlo mali broj čistih ljubičastih naroda je ikad prodro daleko u Europu ili Aziju.

Od 30,000 godina P.N.E. pa sve do 10,000 godina P.N.E., širom jugozapadne Azije nastupilo je epohalno miješanje rasa. Zitelji Turkestana koji su živjeli u visinskim oblastima bili su snažan i energičan narod. Prema sjeverozapadu Indije, održalo se dosta kulture koja je poticala iz Vanovog razdoblja. Sjevernije od ovih utvrda očuvao se najbolji dio ranih Andičana. I obje ove napredne kulturne i karakterne rase bile su apsorbirane od strane Adamičana koji su se kretali prema sjeveru. Ovo miješanje urodilo je prihvaćanjem mnogih novih ideja; ono je olakšalo napredak civilizacije i uveliko unaprijedilo sve faze umjetnosti, znanosti i društvene kulture.

Kako se otprilike 15,000 godina P.N.E. razdoblje ranih Adamičkih migracija približavalo kraju, u Europi i centralnoj Aziji već je postojao veći broj potomaka Adama i Eve nego bilo gdje drugdje u svijetu, čak i u samoj Mezopotamiji. Adamova krv polagano je prodirala u Europske plave rase. Južni dio zemalja koje danas nose naziv Rusija i Turkestan zauzeo je velik broj miješanih Nodičana, Andoničana i crvenih i žutih Sangičana. Južnu Europu i rub Mediterana zauzela je rasna mješavina Andoničana i Sangiških naroda--narandžastog, zelenog i indigo--s manjom primjesom Adamičke loze. Malu Aziju i centralnoistočne Europske zemlje zauzela su plemena koja su najvećim dijelom bila Andonička.

Miješana obojena rasa koja je u ovom razdoblju pojačana primitkom pridošlica iz Mezopotamije, koja se održala u Egiptu sad se spremala preuzeti nestajuću kulturu Eufratove doline. Crni narodi su se kretali prema jugu u Afriku gdje su slično crvenoj rasi u Americi, ostali doslovce izolirani.

Saharanska civilizacija bila je poremećena sušom dok je Mediteranska civilizacija uništena poplavom. Do tada, plave rase još uvijek nisu uspjele razviti naprednu civilizaciju. Andoničani su još uvijek bili rasuti Arktičkim i centralnoazijskim oblastima. Zelena i narandžasta rasa više nisu postojale kao rase. Indigo rasa se kretala prema jugu u Afriku, gdje je započela njena polagana ali duga rasna deterioracija.

Narodi Indije su uglavnom stagnirali kako njihova civilizacija nije bila progresivna; žuta rasa je učvršćivala svoje pozicije u centralnoj Aziji; smeđa rasa još nije bila započela uspostavljati svoju civilizaciju na obližnjim otocima Tihog oceana.

Zajedno s obimnim klimatskim promjenama, ove rasne diobe su pripremile svjetsku scenu za upostavu Andičanske ere Urantija civilizacije. Rane migracije su trajale deset tisuća godina, od 25,000 godina P.N.E. pa sve do 15,000 godina P.N.E. Kasnije seobe Andičana trajale su od 15,000 godine P.N.E. do 6,000 godina P.N.E.

Ranijim naletima Adamičana bilo je potrebno toliko dugo da pređu preko Eurazije da je njihova kultura tom prilikom više-manje izgubljena. Kasniji Andičani su se kretali dovoljno brzo kako bi osigurali opstanak Edeničke kulture daleko od Mezopotamije.

4. ANDIČANI

Andičke rase su uglavnom bile mješavina čisokrvne ljubičaste rase i Nodičana, uz dodatak evolucijskih naroda. Uopćeno, treba naglasiti da su Andičani imali daleko veći procenat Adamičke krvi nego što je to slučaj sa suvremenim rasama. Uglavnom, naziv Andičani korišten je kao obilježje onih naroda čije rasno nasljeđe se kretalo od jedne osmine do jedne šestine ljubičaste krvi. Suvremeni žitelji Urantije, pa čak i sjeverne bijele rase, imaju mnogo manje od ovog procenta Adamove krvi.

Najraniji Andičanski narodi nastali su u graničnim oblastima Mezopotamije prije više od dvadeset pet tisuća godina i predstavljali su mješavinu Adamičana i Nodičana. Drugi vrt okruživale su koncentrične oblasti u kojima se moglo naći sve manje i manje ljubičaste krvi, i na periferiji ovog centra rasne asimilacije rođena je Andička rasa. Kasnije, kad su migrirajući Adamičani i Nodičani stigli u plodne oblasti Turkestana, nije im dugo trebalo da se izmiješaju s nadmoćnim narodom koji su tamo zatekli i novonastala rasna mješavina osigurala je proširenje Andičkog tipa prema sjeveru.

Andičani su bili najsvestranija ljudska loza koja se pojavila na Urantiji od doba čistokrvnih ljubičastih naroda. Oni su primili najviše oblike preživjelih ostataka Adamičke i Nodičke rase te su si kasnije pripojili najbolje loze žute, plave i zelene rase.

Ovi rani Andičani nisu bili arijci; oni su bili predarijci. Oni nisu bili bijeli; bili su predbijeli. Oni nisu predstavljali bilo Zapadnjački ili Istočnjački narod. Međutim, Andičansko naslijeđe je to što je ovom mnogojezičkom narodu dalo homogenost koja se obično naziva kavkažanstvom.

Čistije loze ljubičaste rase očuvale su Adamičke tradicije miroljubivosti, što objašnjava zašto su ranije rasne migracije imale narav miroljubivih seoba. Međutim, kako su se Adamičani izmiješali s Nodičanima, koji su u to doba bili dosta ratoborna rasa, njihovi Andički potpmci su postali, za svoje doba, najvještiji i najoštroumniji ratnici koji su ikad živjeli na Urantiji. Od tog časa, seobe Mazopotamjskih naroda sve više su poprimale ratnički karakter sve više i više postajući stvar istinskih osvajačkih pohoda.

Ovi Andičani su bili pustolovni; oni su rado putovali iz mjesta u mjesto. Veća količina Sangiške ili Andoničke krvi obično je djelovala stabilizirajuće. Ali čak i pored toga, njihovi kasniji potomci se nisu smirili sve dok nisu oplovili cijeli svijet i otkrili najudaljenije kontinente.

5. ANDIČANSKE MIGRACIJE

Kultura drugog vrta održala se dvadeset tisuća godina, ali je sve više i više nazadovala sve do otprilike 15,000 godina P.N.E. kad je preporod Setičkog svećenstva i vodstvo Amosada uvelo veličanstvenu eru. Masovni valovi civilizacije koja se kasnije proširila Eurazijom uslijedili su neposredno nakon podrobnog miješanja Adamičana s obližnjim miješanim Nodičanima, što je stvorilo Andičane i uzrokovalo preporod Vrta.

Ovi Andičani su otvorili novu eru migracija širom Eurazije i Sjeverne Afrike. Andička kultura je dominirala od Mezopotamije, kroz Sinkiang, dok je stalni priliv plemena iz Mezopotamije uzrokovao migracije prema Europi. Ali teško da je pravilno nazvati Andičane rasom u oblasti uže Azije sve do početka zaključnih seoba miješanih Adamovih potomaka. U to vrijeme, čak i rase drugog vrta su postale toliko miješane da ih više nije bilo moguće nazvati Adamičanima.

Pridošlice iz Mezopotamije su neprestano oživljavale i osvježavale Turkestansku civilizacija, što osobito važi u slučaju Andičke konjice. Takozvani arijski maternji jezik bio je u procesu stvaranja u visinskim predjelima Turkestana; on je bio mješavina Andoničkog nariječja te oblasti i jezika Adamsoničana i kasnijih Andičana. Mnogi suvremeni jezici nastali su na temeljima ovog ranog jezika ovih centralnoazijskih plemena koja su osvojila Europu, Indiju kao i više oblasti Mezopotamijskih ravnica. Ovaj prastari jezik dao je Zapadnjačkim jezicima sličnost koja se obično naziva arijskom.

12,000 P.N.E., tri četvrtine Andičke loze mogle su se naći u sjevernoj i istočnoj Europi, i kad je nastupila kasnija završna seoba iz Mezopotamije, šezdeset pet posto ovih posljednjih seobenih naleta stiglo je u Europu.

Andičani nisu migrirali u Europu već u sjevernu Kinu i Indiju, dok su mnoge grupe pošle u najudaljenije krajeve svijeta kao misionari, učitelji i trgovci. Oni su dosta doprinjeli sjevernim grupama Saharanskih Sangiških naroda. Ali vrlo mali broj učitelja i trgovaca je ikad zašao u Afriku južnije od izvorišnih oblasti rijeka Nila. Kasnije, miješani Andičani i Egipćani slijedili su i istočnu i zapadanu obalu Afrike daleko ispod ekvatora, ali ni jedna nije dodirnula Madagaskar.

Ovi Andičani bili su takozvani Dravidski i kasniji Arijski osvajači Indije; i njihovo prisustvo u centralnoj Aziji unaprijedilo je pretke ljudi južnog Turkestana. MNoge od ovih rasa otputovale su u Kinu putem Sinkinga i Tibeta, te su pružile poželjne karakterisitke kasnijoj Kineskoj lozi. S vremena na vrijeme, manje grupe su prodirale u Japan, Istočne Indije i južnu Kinu, premda je vrlo mali broj ušao u južnu Kinu kopnenim putem.

Stotinu trideset dva pripadnika ove rase ukrcala su se na flotu malih brodova i s Japana vremenom uspjela stići u Južnu Ameriku; sklapanjem brakova s starosjediocima koje su zatekli u Andama, oni su utemeljili narod u kojem su se javili kasniji vladari Inka. Oni su prešli preko Tihog oceana postupno, zaustavljajući se na manjim otocima koje su usput zatekli. Otoci Polinežanske grupe bili su ne samo brojniji već i veći nego danas i ovi Andičanski pomorci zajedno s drugima koji su ih pratili biološki su izmijenili starosjedilačke grupe koje su usput susreli. Mnogi napredni centri civilizacije postojali su na ovim zemljama koje se danas nalaze ispod površine mora, a koji su izrasli kao rezultat Andičkog prodora. Istočni Otok je dugo bio religiozni i administrativni centar jedne takve izgubljene grupe. Ali među onim Andičanima koji su u davna vremena plovili Tihim oceanom, jedino stotinu i trideset dvije osobe su dosegle Sjevernu i Južnu Ameriku.

Seobena osvajanja Andičana nastavila su se sve do njihove posljednje diobe koja je nastupila između 8000 godina P.N.E. i 6000 godina P.N.E. Dok su napuštali Mezopotamiju, sve više su umanjivali biološke rezerve svoje domovine dok su istodobno značajno unaprijeđivali obližnje narode. I svakoj naciji u koju su stigli, poklonili su humor, umjetnost, pustolovnost, glazbu i proizvodnju. Vješto su pripitomljavali i uzgajali životinje i vili su odlični zemljoradnici. Za izvjesno vrijeme, ako ništa drugo, njihovo prisustvo je unaprijedilo religiozna vjerovanja i moralne običaje starijih rasa. I tako, Mezopotamijska kultura se tiho proširila Europom, Indijom, Kinom, sjevernom Afrikom i otocima Tihog oceana.

6. POSLJEDNJE ANDIČANSKE DIOBE

Posljednja tri Andičanska talasa zahvatila su Mezopotamiju u razdoblju između 8000 godina P.N.E. i 6000 godina P.N.E. Međutim, nosioci ovih veliki kulturni naleta bili su zapravo risiljeni napustiti Mezopotamiju radi pritiska istočnih gorskih plemena i napada ravničarskih žitelja sa zapada. Žitelji Eufratove doline i obližnje teritorije rasuli su se prilikom svoje zaključne seobe u više smjerova:

Šezdeset pet posto je ušlo u Europu preko područja oko Kaspijskog mora te se izmješalo s novonastalim bijelim rasama--mješavinom plave rase i ranijih Andičana.

Deset posto, uključujući veću grupu Setičkih svećenika, pošlo je prema istoku gorama Elama prema Iranskoj visoravni i Turkestanu. Zajedno s njihovom Arijskom braćom iz sjevernih oblasti, mnogi njihovi potomci su kasnije bili prognani u Indiju.

Četiri posto Mezopotamijaca okrenulo se prema istoku putujući prema sjeveru te su ušli u Sinkiang, gdje su se izmiješali s mješavinom Andičana i žute rase. Najveći broj moćnijih potomaka ove rasne unije kasnije je ušla u Kinu te je mnogo doprinjela neposrednom poboljšanju sjeverne grupe žute rase.

Deset posto ovih prognanih Andičana prešlo je preko Arabije i ušlo u Egipat.

Pet posto Andičana--vrlo napredna kulturna grupa koja je živjela u priobalnoj oblasti oko izvorišta Tigrisa i Eufrata i koja se sačuvala od miješanja s nazadnim susjednim plemenima, odbila je napustiti svoju domovinu. U ovoj grupi opstale su mnoge naprednije Nodičanske i Adamičanske loze.

6000 godina P.N.E., Andičani su gotovo posve evakuirali ovu oblast premda su njihovi potomci, većim dijelom izmiješani s obližnjim Sangiškim rasama i Andoničanima iz Male Azije ostali na tom području gdje su u kasnijim stoljećima vodili borbe protiv uljeza sa istoka i sjevera.

Kulturno doba drugog vrta okončano je radi sve većeg miješanja s obližnjim nazadnim lozama. Civilizacija se tako preselila prema zapadu u dolinu Nila i na Mediteranske otoke, gdje je nastavila cvjetati nakon što je njeno Mezopotamijsko izvorište deterioriralo. I ova nekontrolirana infuzija krvi nazadnih naroda stvorila je uvjete koji su omogućili dau kasnijem razdoblju sjeverna barbarska plemena zauzmu cijelu Mezopotamiju i prognaju ostatke moćnih loza. Čak i u kasnijem razdoblju, kulturniji ostaci ovih loza odbili su se izmiješati s ovim ignorantnim i priprostim uljezima.

7. POPLAVE U MEZOPOTAMIJI

Ljudi koji su živjeli u dolinama rijeka bili su navikli na periodične poplave koje su postale očekivanim godišnjim događajima. Međutim, nova opasnost je prijetila Mezopotamijskoj dolini kao rezultat sve većih geografskih promjena na sjeveru.

Tisućama godina nakon što je prvi Vrt potonuo, planine koje se nalaze na istočnoj obali Mediterana kao i na sjeverozapadu i sjeveroistoku Mezopotamije sve više su se izdizale. Ovo uzdizanje visinskih oblasti uveliko je ubrzano 5000 godina P.N.E. i ovo, zajedno sa snijegom koji je na sjevernim pleninama padao u sve većim količinama, izazvalo je neviđene poplave koje su se svakog proljeća širile Eufratovom dolinom. Ove proljećne poplave postajale su sve gore, te su tako žitelji ovih riječnih oblasti prognani u istočne visinke predjele. Gotovo tisućama godina, velik broj gradova bio je praktično napušten radi takvih obimnih potopa.

Gotovo pet tisuća godina kasnije, kako sui Jeverjski svećnici koje su Babilonjani porobili nastojali slijediti porijeklo Jevrejskog naroda sve do Adama, nesu lako bili u stanju međusobno uklopiti detalje ove priče; i jedan od njih je došao na ideju kako bi bilo najlakše odustati od tog pokušaja, ispričati priču o tome kako je cijeli svijet potopljen u vrijeme Noinog potopa, i tako lakše biti u stanju slijediti Abrahamovo porijeklo nazad do jednog od tri preživjela Noina sina.

Predanja o dobu kad je voda prekrivala površinu cijele zemlje mogle su se naći svugdje. Mnoge rase imaju priču o tome kako je u prošlosti potop zahvatio cijeli svijet. Biblijsku priču o Noi, arki i potopu izmislili su Jevrejski svećenici dok su robovali Babilonjanima. Od kad se na Urantiji javio život, nije nastupio potop koji bi zahvatio cijeli svijet. Jedino u arheozojsko doba, prije nego što se kopno počelo javljati, površina zemlje bila posve pokrivena vodom.

Međutim, Noa je uistinu živio; u Aramu, riječnoj utvrdi blizu Ereka, bavio se proizvodnjom vina. Iz godine u godinu, bilježio je podatke o dizanju i spuštanju voda. Mnogi su ga izrugivali radi toga što je na samom početku perioda kad su trebale naići poplave znao ići riječnom dolinom svima govoreći kako sve kuće trebaju biti izrađene od drveta u obliku broda i kako domaće životinje treba uvesti ukuću. Svake godine, on je išao u obližnje riječne utvrde kako bi upozorio njihove žitelje da poplave trebaju naići u određeno doba. Konačno, došla je godina kad su radi teških kiša naišle tako velike poplave da je iznenadno podizanje razine vode uništilo cijelo selo; jedino Noa i njegova neposredna obitelj preživjeli su u svojoj kući načinjenoj u obliku broda.

Ove poplave su zadale posljednji udarac Andičkoj civilizaciji. Na kraju ovog razdoblja velikog potopa, drugi vrt je posve uništen. Trag negdašnje slave održao se jedino na jugu i među Sumeranima.

Ostaci ove, jedne od najvećih civilizacija, mogu se naći u ovom području Mezopotamije kao i prema sjeveroistoku i sjeverozapadu. Međutim, još stariji ostaci Dalamačanskog razdoblja mogu se naći pod vodama Perzijskog Zaliva; isto tako, pod vodama Mediteranskog mora danas leži prvi Eden.

8. SUMERANI--POSLJEDNJI ANDIČANI

Kad je posljednja dioba Andičana uništila biološke temelje Mezopotamijske civilizacije, mala grupa ove nadmoćne rase zadržala se u njihovoj domovini u blizini riječnog izvorišta. Bili su to Sumerani koji su 6000 godina P.N.E. najvećim dijelom imali Andičko porijeklo dok je njihova kultura uveliko imala Nodički karakter; oni su se držali prastarih tradicija Dalamatije. Unatoč tome, ovi Sumerani koji su živjeli u priobalnim oblastima bili su posljednji Andičani u Mezopotamiji. Ali u ovom kasnom razdoblju Mezopotamijske rase su već bile podrobno iziješane, kao što svjedoče različiti tipovi lobanja pronađenih u grobovima koji datiraju iz ovog razdoblja.

Za vrijeme ovih poplava, Susa se značajno razvila. Prvi grad koji je bio smješten nešto niže bio je potopljen, tako da je novi grad smješten na uzvisini nastavio djelovati kao znameniti centar umjetnina tog razdoblja. Kako su kasnije poplave postajale sve manje, Ur je postao centar lončarske industrije. Prije otprilike sedam tisuća godina, Ur se nalazio na obali Perzijskog zaliva, a tlo koje ga danas odvaja od obale predstavlja riječne sedimente koji su nakupljeni nakon ovog razdoblja. Ove utvrde pretrpjele su manju štetu od poplava radi toga što su posjedovale bolje kontrolne mehanizme i širenja riječna ušća.

Miroljubive uzgajivače žita koji su živjeli u dolinama Eufrata i Tigrisa neprestano su napadali barbari s Turkestana i s Iranske visoravni. Ali ovom prilikom, kako je visinske pašnjake hvatala sve gora suša, organizirana je masovna invazija Eufratove doline. I ova invazija je bila još ozbiljnije radi toga što su obližnji pastiri i lovci posjedovali velik broj pripitomljenih konja. I to što su imali konje dalo im je veliku borbenu prednost nad njihovim imućim susjedima koji su živjeli na jugu. U vrlo kratkom razdoblju, barbari su pregazili Mezopotamiju, prognavši posljednje kulturne grupe koje su se u naletima proširile cijelom Europom, zapadnom Azijom i sjevernom Afrikom.

Ove pridošlice koje su osvojile Mezopotamiju nosile su u sebi mnoge bolje Andičke loze miješanih sjevernih rasa Turkestana, uključujući dio Adamsonove loze. Ova nazadnija ali energičnija plemena sa sjevera su se vrlo brzo i vrlo rado izmiješala s ostacima Mezopotamijske civilizacije te su se vremenom razvila u miješane narode koji su se mogli naći u dolini Eufrata u povijesnom razdoblju. Oni su brzo oživjeli mnoge faze iščezavajuće Mezopotamijske civilizacije, usvojivši umjetnosti dolinskih plemena i veći dio Sumeranske kulture. Oni su čak željeli izgraditi treću kulu Babilonsku i kasnije su cak usvojili ovaj naziv kao svoju nacionalnu oznaku.

Kad su ovi barbarski konjanici sa sjeverozapada pregazili cijelu Eufratovu dolinu, oni nisu porazili ostatke Andičana koji su naseljavali riječna ušća Perzijskog zaliva. Ovi Sumerani su bili u stnju odbraniti se radi toga što su posjedovali naprednu inteligenciju, nadmoćijeoružje i obimnu mrežu vojnih kanala koji su se nadovezivali na irigacijsku mrežu međupovezanih bazena. Oni su bili ujedinjeni kao narod radi toga što su posjedovali zajedničku religiju. Oni su tako bili u stanju održati svoj rasni i nacionalni integritet zadugo nakon što su se njihovi sjeverozapadni susjedi raspali u niz izoliranih gradova-država. Ni jedanod ovih gradova nije bio u stanju prevladati nad ujedinjenim Sumerima.

I pridošlice sa sjevera su uskoro naučile vjerovati ovim miroljubivim Sumeranima i cijeniti ih kao vješte učitelje i administrative upravitelje. Sumerani su uskoro stekli veliko poštovanje te su postavljeni kao učitelji umjetničkih i industrijskih vještina, kao trgovci i kao građanski vladari nad svim sjevernim narodima i na području koje se pružalo od Egipta na zapadu do Indije na istoku.

Nakon raspada rane Sumerske konfederacije, kasnijim gradovima-državama vladali su odmetnički potomci Setičkih svećenika. Tek nakon što su osvojili obližnje gradove, ovi svećnici su sebe proglasili kraljevima. Kraljevi koji su kasnije vladali gradovima nisu uspjeli izgraditi snažnu konfederaciju jer su se ljubomorno držali svojih božanstava. Svaki grad je držao da je njegov bog moćniji od svih drugih bogova, i radi toga se nisu željeli imati zajednočkog vladara.

Ovaj dugi period slabe vladavine gradskih svećenika okončao je Sargon, svećenik Kiša, koji je sebe proglasio kraljem i koji je započeo osvajanje cijele Mezopotamije kao i obližnjih zemalja. I za izvjesnog vremena, ovo je značilo kraj gradova-država kojima su vladali i koje su upropastili svećnici, gdje je svaki grad imao svog boga i gdje se svaki grad držao vlastitih ceremonijalnih običaja.

Nakon raspada Kiške konfederacije, nastupio je dugi period ratovanja; gradovi smješteni u dolinama međusobno su se natjecali za premoć. I vlast je prelazila iz ruke u ruku između gradova Sumera, Akadije, Kiša, Ereka, Ura i Suse.

25,000 godina P.N.E., Sumerani su pretrpjeli ozbiljan poraz od strane sjevernih Suita i Guita. Ovom prilikom pao je Lagaš, glavni grad Sumera izgrađen na protupoplavnim nasipima. Poslije pada Akadije, u vrijeme kad je uspostavljena Hamurabijeva vladavina, Sumerane su apsorbirali sjeverni Semičani čine su Mezopotamijski Andičani iščezli sa stranica povijesti.

Od 2500 do 2000 godine P.N.E., nomadi su žestoko prodirali od Atlanskog do Tihog oceana. Neričani su izazvali konačni proboj Kaspijske grupe Mezopotamijskih potomaka mješavine Andoničana i Andičana. Ono što barbari nisu uspjeli učiniti a što bi izazvalo uništenje Mezopotamije, učinile su kasnije klimatske promjene.

I ovo je pripovijed o ljubičastoj rasi nakon Adamovog vremena i o sudbini njihove domovine koja je ležala izme¶u Tigrisa i Eufrata. Njihova prastara civilizacija je na kraju propala radi iseljenja nadmoćih naroda i useljenja nazadnih grupa iz susjedstva. Ali mnogo prije nego je barbarska konjica osvojila dolinu, velik dio kulture koja je obilježavala Vrt proširio se Azijom, Afrikom i Europom gdje je proizveo fermente onog što je rezultiralo pojavom civilizacije koja postoji na Urantiji danas, u dvadesetom stoljeću.

[Predstavio Arhanđel s Nebadona.]

ADAM I EVA su stigli na Urantiju prije 37, 848 godina kad se računa od 1934 godine p.K.. Stigli su usred ljeta, kad je Vrt bio u punom cvatu. Točno u podne i bez najave, nedaleko od hrama posvećenog Ocu Svih, na površinu ovog rotirajućeg planeta su se lagano spustila dva serafska prijevoznika praćena jeruzemskim osobljem zaduženim za prijevoz bioloških uzvisitelja na Urantiju. Cijeli process rematerijalizacije tijela Adama i Eve je izvršen u okolici ovog novoizgrađenog hrama. I nakon dolaska, prošlo je deset dana dok nisu bili rematerijalizirani u dvojnom ljudskom obličju u kojem su predstavljeni kao novi svjetski vladari. Adam i Eva su se istovremeno probudili iz nesvjestice. Materijalni Sinovi i kćerke uvijek služe u parovima. Sama bit njihove službe zahtijeva da uvijek i svugdje budu zajedno, nikad se ne razdvajajući. Načinjeni su kako bi mogli raditi u parovima; vrlo rijetko djeluju ponaosob.

1. ADAM I EVA NA JERUZEMU

Planetarni Adam i Eva Urantije su pripadali starješinskom zboru Materijalnih Sinova na Jeruzemu i zajednički su nosili broj 14, 311. Pripadali su trećoj fizičkoj seriji i bili su nešto viši od osam stopa.

U vrijeme kad je odabran za službu, Adam je bio zaposlen sa svojom družicom u eksperimentalnim fizičkim laboratorijama Jeruzema. Kroz više od petnaest tisuća godina radili su kao upravitelji odjela za testiranje i primjenu eksperimentalne energije u procesu modifikacije živih bića. Prije toga su radili kao učitelji u školama novopristiglih bića koja su bila u procesu sticanja državljanstva na Jeruzemu. I sve ovo trebate imati na umu pri razmatanju sage o njihovim aktivnostima na Urantiji.

Kad je objavljen poziv dobrovoljcima za poduzeće adamičke misije na Urantiji, javio se cijeli zbor Materijalnih Sinova i Kćerki. Uz odobrenje Lanaforga i Svevišnjih Edentije, Melkizedeci su na kraju odabrali Adama I Evu koji su zatim upućeni na Urantiju u ulozi bioloških uzvisitelja.

Adam i Eva su ostali odani Mihaelu za vrijeme Luciferove pobune; unatoč tome, pozvani su zajedno sa cijelim svojim kabinetom pred Sustavskog Vladara radi ispita i poduke. U cjelosti su im obznanjena pitanja vezana uz stanje stvari na Urantiji; primili su detaljnu pouku o planovima koji su pratili poduzeće odgovornosti vezanih uz upravu nad ovim zaraćenim svijetom. Zajedno su položili zakletvu da će ostati odani Svevišnjima Edentije i Mihaelu Salvingtona. I pravovaljano im je savjetovano da se povinuju odlukama zbora melkizedeških primatelja Urantije, sve dok se ovo upravno tijelo ne odluči odreći uprave koja im je povjerena nad ovim svijetom.

Na centru Satanije kao i na drugim mjestima, ovaj jeruzemski par je za sobom ostavio stotinu potomaka--pedeset sinova i pedeset kćeri--izvanrednih bića koja su uspjela izbjeći zamkama napretka i koja su u času kad su se njihovi roditelji namjeravali uputiti na Urantiju, bila na dužnosti kao odani nositelji kozmičkih odgovornosti. I svi su bili prisutni u prelijepom hramu Materijalnih Sinova prilikom oproštajnih aktivnosti i završnih ceremonija vezanih uz prihvaćanje podarenja. Ova djeca su pratila svoje roditelje u centar dematerijalizacije ovog reda bića i posljednja su im uputila riječi pozdrava i uspješnog putovanja kad su Adam i Eva izgubili svijest, prethodno pripremama za serafski prijevoz. Djeca su provela neko vrijeme na obiteljskom skupu, radosna što će im roditelji uskoro postati vidljivi upravitelji, u biti pravi vladari, planeta koji je nosio broj 606 u satanijskom sustavu.

I tako su Adam i Eva napustili Jerusam praćeni poklicima i najboljim željama jeruzemskih žitelja. I išli su u susret svojim novim odgovornostima u cjelosti pripravni i instrukcijski pripremljeni za sve dužnosti i opasnosti s kojom će se susresti na Urantiji.

2. DOLAZAK ADAMA I EVE

Adam i Eva su zaspali na Jerusemu i kad su se probudili u Očevom hramu na Urantiji u prisutnosti velikog mnoštva okupljenih koji su im došli izraziti dobrodošlicu, našli su se licem u lice s osobama o kojima su već toliko bili čuli--Vanom i njegovim vjernim prijateljem Amadonom. Ovi heroji Kaligastijine pobune su im prvi izrazili dobrodošlicu u njihovom novom domu u vrtu.

U Edenu se govorilo andonskim dijalektom koji je prihvaćen od Amadona. Van i Amadon su uveliko unaprijedili ovaj jezik novom abecedom od dvadeset četiri slova, nadajući se da će ovaj jezik postati jezikom cijele Urantije, kako se edenička kultura trebala proširiti cijelim svijetom. Adam i Eva su ovladali ovim ljudskim jezikom prije nego što će napustiti Jeruslem, tako da je ovaj sin Andona imao priliku čuti kako ga uzvišeni vladar njegovog svijeta oslovljava njegovim vlastitim jezikom.

I bio je to dan velikog oduševljenja i radosti širom Edena, dok su glasnici hitili da pošalju golube glasnike koji su čekali da ponesu vijesti na sve strane, i svi su vikali: "Oslobodite ptice; neka ponesu vijesti da je došao obećani Sin." U stotinama mjesta, vjernici su odano iz godine u godinu držali velik broj ovih domaćih golubova u nadi da će dočekati upravo ovaj događaj.

Kako su se vijesti o Adamovom dolasku proširile van Edena, tisuće ljudi iz obližnjih plemena su prihvatile učenja Vana i Amadona, dok su mjesecima hodočasnici nastavili pristizati u Eden kako bi izrazili dobrodošlicu Adamu i Evi i iskazali odano poštovanje njihovom neviđenom Ocu.

Nedugo nakon što su povratili svijest, Adam i Eva su ispraćeni do velike uzvisine sjeverno od hrama, gdje im je izražena službena dobrodošlica. Graditelji su uzvisili ovaj prirodni brežuljak i pripremili ga za ceremoniju postavke novih svjetskih vladara. Na ovom mjestu točno u podne, prijemni komitet Urantije je izrazio dobrodošlicu ovom Sinu i Kćerki Satanijskog sustava. Amadon je bio na čelu ovog dvanaestočlanog komiteta koji je pored predstavnika svih šest sangiških rasa ubrajao aktivnog poglavara midvejera, odanu kćerku i javnu glasnogovornicu nodita koja se zvala Ana, sina arhitekte i graditelja Vrta koji je bio zadužen za sprovedbu planova svog preminulog oca (sin se zvao Noa) i dva Prijenosnika Života koja su boravila na Urantiji.

Adam i Eva su zatim primili planetarnu upravu od starješine Melkizedeka koji je bio na čelu vijeća Urantija prijemnika. Materijalni Sin i Kćerka su položili zakletvu vjernosti Svevišnjima Norlatiadeka i Mihaelu Nebadona, te ih je Van zatim proglasio vladarima Urantije, sam se odrekavši ove vlastodržačke titule koju je nosio više od stotinu pedeset tisuća godina i koju je izvorno primio od melkizedeških prijemnika.

Adam i Eva su ovom prilikom odjeveni u kraljevske odore i tako su službeno postavljeni na upravni položaj nad ovim svijetom. Svijet je još uvijek posjedovao nekoliko umjetničkih vještine koje su vukle porijeklo iz Dalamatije; u vrijeme Edena, ljudi su još uvijek znali tkati.

Tada su čuli arhanđelsku objavu i emitiranje Gabrijelovog glasa koji je doznačio drugi sudbeni poziv Urantiji i uskrsnuće uspavanih osoba koje su preživjele prirodnu smrt prilikom ovog drugog podarenja slave i milosti na satanijskom planetu 606. Ovim se završila knezova eopha i tako je počelo Adamovo doba--treća planetarna epoha--praćena prizorom jednostavne grandioznosti; i novi vladari Urantije su započeli upravu pod naizgled povoljnim prilikama, unatoč tome što je cijeli svijet bio obuzet zbrkom koja je bila rezultat nekooperativnosti njihovog predhodnika pri planetarnoj upravni.

3. ADAM I EVA UPOZNAJU PLANET

I sada nakon službene postvke, Adam i Eva bolno postaju svjesni svoje planetarne izolacije. Utihnuli su zvuci emitiranja na koje su bili navikli i nisu imali na raspolaganju krugove vanplanetarne komunikacije. Njihovi jeruzemski prijatelji su postavljeni na dobrostojeće svjetove kojima su nesmetano upravljali Planetarni Knezovi i iskusna osoblja koja su ih bila spremna dočekati i pripravna s njima surađivati tijekom ranih dana na takvim svjetovima. Ali zahvaljujući pobuni, Urantija je bila u drugačijem položaju. Lako se moglo osjetiti djelovanje Planetarnog Kneza i premda mu je oduzet velik dio zle moći, bio je u stanju otežati i do određene mjere ugroziti djelovanje Adama i Eve. Ove noći, šetajuci Vrtom koji se kupao u sjaju punog mjeseca, oslobođeni svih lagodnih iluzija, Adam i Eva su počeli ozbiljno raspravljati planove za dan koji je bio pred njima.

Tako se završio prvi dan Adama i Eve na izoliranoj Urantiji, zbrkanom planetu Kaligastijine izdaje; i Adam i Eva su šetali i razgovarali dugo u noć, svoju prvu noć na zemlji--i osjećali su se jako osamljeno.

Adam je proveo svoj drugi dan na zemlji u vijećanju s planetarnim prijemnicima i savjetodavnim vijećem. Od Melkizedeka i njihovih suradnika, Adam i Eva su doznali nove detalje Kaligastijine pobune i njezinih posljedica na svjetski progres. I bila je to, sve u svemu, obeshrabrujuća pripovijed, duga saga o neuspješnoj upravi nad svjetskim poslovima. Upoznati su s činjenicama o potpunom slomu Kaliganstijinog plana na ubrzanju procesa društvene evolucije. Pored toga su stekli puno razumijevanje uzaludnosti pokušaja postignuća planetarnog razvoja bilo kojim drugim putem izuzev božanskog plana napredovanja. I tako se završio tužni ali prosvjetljujući dan--njihov drugi dan na Urantiji.


Treći dan je bio posvećen razgledanju Vrta. S velikih prijevoznih ptica--fandora--Adam i Eva su imali prilike vidjeti prostrane predjele Vrta, najljepšeg mjesta na svijetu, iz uzvišene ptičje perspektive. Ovaj dan razgledanja i upoznavanja je okončan velikim banketom koji je održan u čast svih koji su radili na izgradnji ovog vrta edeničke ljepote i veličanstva. I kasno u noć trećeg dana, Sin i njegova prijateljica su šetali Vrtom razgovarajući o ogromnim dimenzijama svojih problema.

Četvrtog dana, Adam i Eva su se obratili vijeću Vrta. S brežuljka na kojem su primili svjetsku upravu, obratili su se narodu govoreći o planovima za svjetski oporavak i ukratko iznoseći metode kojima su namjeravali podići društvenu kulturu Urantije s niskih razina na koje je pala zahvaljujući grijehu i pobuni. Bio je to veliki dan koji je završen gozbom kojoj su prisustvovali odabrani muškarci i žene koji su trebali preuzeti dužnosti nove administracije svjetskih poslova. Obratite pažnju da su i žene, a ne samo muškarci bili u ovoj grupi i bio je to prvi put da se nešto takvo dogodilo na zemlji od doba Dalamatije. Bila je to zapanjujuća inovacija--vidjeti kako je Eva, žena, dijelila dužnosti i odgovornosti nad svjetskim poslovima s muškarcem. I tako je završen četvrti dan na zemlji.

Peti dan je bio posvećen organizaciji privremene vlade, administrativne uprave koja je trebala funkcionirati sve dok melkizedeški prijemnici ne odluče napustiti Urantiju.

Šesti dan je bio posvećen upoznavanju različitih oblika ljudi i životinja. Duž zidova koji su opasavali Eden s istoka, Adam i Eva su cijeli dan praćeni pri razgledanju planetarnih životinja, čine su stekli bolje razumijevanje mogućih metoda razriješenja zbrke koja je zahvatila svijet naseljen tako raznovrsnim živim bićima.

Oni koji su se pridružili Adamu na ovom putovanju su bili jako iznenađeni podrobnošću njegovog razumijevanja prirode i uloge tisuće nad tisućama životinja koje su mu pokazali. Pri prvom susretu, znao je imenovati njihovu prirodu i ponašanje. Adam je na prvi pogled znao nadjenuti imena koja su opisivala porijeklo, prirodu i ulogu svih materijalnih bića. Oni koji su vodili ovu turu upoznavanja s Vrtom, nisu znali da je novi svjetski vladar bio najveći stručnjak cijele Satanije po pitanju anatomije; a i Eva je bila jednako vješta u ovoj disciplini. Adam je iznenadio svoje suradnike opisujući mnoštvo živih bića koja su bila tako sićušna da ih ljudsko oko nije moglo vidjeti.

Po svršetku šestog dana njihovog boravka na zemlji, Adam i Eva su po prvi put predahnuli u svom domu "istočno od Edena." Prvih šest dana njihove pustolovine na Urantiji je bilo vrlo užurbano i s velikim zadovoljstvom su očekivali dan slobode od svih aktivnosti.

Ali prilike im nisu dale predaha. Dan prije, kad je Adam tako temeljno raspravljao životinjski svijet Urantije, kao i njegovo vješto obraćanje i šarmantno ophođenje prilikom postavke na položaj, tako je pridobilo srca i umove žitelja Vrta, da ne samo što su bili voljni svesrdno prihvatiti ovog novopristiglog Sina i Kćerku Jerusema kao svoje vladare, već se većina spremala pred njima ničice pasti i obožavati ih kao bogove.


4. PRVI NEMIRI

Ove noći nakon šestog dana, dok su Adam i Eva spavali, čudne stvari su se počele događati u blizini Očevog hrama u središnjem sektoru Edena. Pod zrakama blagog mjeseca, stotine entuzijastičnih i uzbuđenih muškaraca i žena su satima slušale zanesene pozive svojih vođa. Imali su dobre namjere, ali jednostavno nisu mogli shvatiti jednostavnost bratinskog i demokratskog držanja svojih novih vladara. I prije nego što će svanuti, novi i privremeni administrativni upravitelji svijetskih poslova su donijeli jednoglasan zaključak da su Adam i njegova prijateljica bili u cjelosti previše skromni i nezahtijevni. Zaključili su da se Božanstvenost spustila na zemlju u ljudskom obličju, da su Adam i Eva uistinu bili bogovi ili ako ništa drugo da su bili tako blizu ovog statusa da su zasluzivali najdublje obožavanje.

Zapanjujući događaji posljednjih šest dana koji su pratili dolazak Adama i Eve na zemlju, su u cjelosti bili previše nepripremnljenim umovima čak i najboljih svjetskih ljudi; vrtilo im se u glavi; vodili su se za prijedlogom da uznesu plemeniti par na Očev hram točno u podne kako bi se svatko mogao pokloniti i prostrti u najnižoj pokornosti. I stanovnici Vrta su bili vrlo iskreni pri svim ovim namjerama.

Van je protestovao. Amadon nije bio prisutan, kako je bio na dužnosti kao počasni stražar nad Adamom i Evom tijekom noći. I Vanov protest nije prihvaćen. Stavili su mu do znanja da je i sam bio suviše skroman, suviše nezahtijevan; da i sam nije bio daleko od boga, kako je drugačije mogao živjeti na zemlji toliko godina i kako je mogao stvoriti nešto tako izvanredno kao što je bio Adamon dolazak? I dok su se uzbuđeni žitelji Edena spremali zgrabiti Vana i ponijeti ga na brežuljak kako bi mu izkazali obožavanje, Van se probio kroz gomilu i kako je bio u stanju komunicirati s midvejerima, žurno je poslao njihovog vođu Adamu.

Bilo je to neposredno prije svanuća, rano izjutra njihovog sedmog dana na zemlji, kad su Adam i Eva čuli zapanjujuće vijesti o planovima ovih dobronamjernih ali zavedenih smrtnika; i tada, dok su ih ptice žurno nosile prema hramu, midvejeri, koji su bili u stanju učiniti takve stvari, su prenijeli Adama i Evu u Očev hram. Rano ujutro sedmog dana, sa brežuljka na kojem je nedavno primljen kao svjetski vladar, Adam je objasnio pitanja statusa božanskog sina i razjasnio ovim zemaljskim umovima da jedino Otac i od njega odabrani namjesnici, mogu primiti obožavanje. Adam je objasnio da je bio spreman prihvatiti svaku počast i primiti svaki oblik poštovanja, ali da nikako neće primiti obožavanje!

Bio je to vrlo znamenit dan i nedugo prije podneva, nešto prije dolaska serafskog vijesnika koji je s Jeruzema nosio priznanje o postavci Adama i Eve na položaj svjetskih vladara, udaljavajući se od okupljenog mnoštva, pokazali su na Očev hram, govoreći: "Idite do materijalnog simbola Očeve prisutnosti i pognite se obožavajući onog koji nas je stvorio i koji nas održava u životu. I neka ovaj čin bude iskreno jamstvo da nikad više nećete doći u iskušenje da obožavate bilo kog drugog osim Boga." I učinili su kako im je Adam rekao. Materijalni Sin i Kćerka su stajali sami na brežuljku pognutih glava, dok su se ljudi ničice pognuli oko hrama.

I bio je po početak tradicije Sabata. Od ovog dana u Edenu, sedmi dan je bio odan podnevnom skupu oko hrama; zadugo je vladao običaj posvećenja ovog dana osobnoj kulturi. Prijepodne je bilo posvećeno fizičkom unapređenju, podne duhovnom obožavanju, poslijepodne umnoj kulturi, dok je večer proticala u društvenoj radosti. Dok u Edenu ovaj običaj nikad nije postao zakonom, održao se do zadnjeg dana adamičke administracije na zemlji.

5. ADAMOVA ADMINISTRACIJA

Tijekom gotovo sedam godina nakon Adamovog dolaska, Melkizedeci prijemnici su ostali na dužnosti, ali vrijeme je konačno sazrijelo kad su prepustili administraciju nad svijetskim poslovima Adamu i vratili se na Jerusem.
Cijeli dan je bio posvećen oproštajnim aktivnostima prijemnika i Melkizedeci su te večeri osobno uručili Adamu i Evi oproštajne riječi savjeta i najboljih želja. Dok je Adam više puta zahtijevao od svojih savjetnika da ostanu s njima na zemlji, njegove molbe nisu bile uslišene. Došlo je vrijeme kad su Materijalni Sinovi morali preuzeti punu odgovornost za upravu nad svjetskim poslovima. I tako oko ponoći, serafski prijevoznici Satanije su napustili planet noseći četrnaest bića na Jeruzalem, uključujući Vana i Amadona koji su se pridružili dvanaestorici Melkizedeka.

Stvari su tekle prilično dobro na Urantiji i izgledalo je da će Adam s vremenom biti u stanju izgraditi plan postupnog proširenja edenske civilizicaije. Vodeći se prema savjetu Melkizedeka, počeo je raditi na unaprijeđenju zanatlijskih vještina u nadi da će tako razviti trgovinske odnose s vanjskim svijetom. Prilikom edeničkog raskola, preko stotinu primitivnih zanatlijskih postojbi je bilo u operaciji i obimne trgovinske veze su uspostavljene s obližnjim plemenima.

Adam i Eva su stoljećima upoznavali vještine svjetskog unaprijeđenja, pripremajući se da poduzmu program specijaliziranog doprinosa unaprijeđenju evolutivne civilizacije; ali sada su se našli licem u lice s problemom uspostave reda i zakona na svijetu koji je bio naseljen divljacima, barbarima i poluciviliziranim ljudima. Nastranu od najboljeg dijela svjetskog pučanstva koji je živio u vrtu, jedino je nekoliko grupa koje su bile raštrkane tu i tamo, bilo spremno primiti adamičku kulturu. Dok je Adam uložio odlučan i herojski napor na uspostavi svjetske vlade, pri svakom novom koraku je bio suočen s tvrdoglavim otporom. Adam je već širom Edena pokrenuo program kolektivne kontrole, povezavši ove pojedinačne grupe u edeničku ligu. Ali nevolja-- ozbiljna nevolja--je nastupila kad se počeo udaljavati od Vrta i pokušavati primijeniti ove ideje na okolna plemena. Istog časa kad su počeli raditi u područjima izvan Vrta, Adamovi suradnici su naišli na izravan i vješto planiran otpor Kaligastije i Daligastije. Dok je pali Knez skinut s pozicije svjetskog vladara, on nije bio odstranjen s planeta. I dalje je bio prisutan i sposoban, ako ništa drugo ono do određene mjere, pružiti otpor svim Adamovim planovima za rehabilitaciju ljudskog društva. Dok je Adam pokušao upozoriti narod protiv Kaligastije, ovo je nastojanje jako otežano činjenicom da je ovaj praiskonski naprijatelj bio nevidljiv smrtničkim očima.

Čak su se i među žiteljima Edena mogli naći zbrkani umovi koji su naginjali Kaligastijinim učenjima; i oni su Adamu stvarali neizmjerne nevolje; uvijek su remetili najbolje planove za organiziran i djelotvoran program napretka i solidnog i pouzdanog razvoja. Adam je na koncu bio primoran odustati od plana neposrednog podruštvljenja; vratio se Vanovoj metodi organizacije, podijelivši žitelje Edena u više skupina od kojih je svaka brojila stotinu članova i na čijem čelu su stajali kapetani, dok su poručnici upravljali svim desetočlanom pogrupama.

Dok su Adam i Eva došli kako bi na mjesto jednodržačke monarhije utemeljili zastupničku vladu, na licu cijele zemlje nisu uspjeli naći organiziranu upavu koja bi bila dostojna da se nazove vladom. Za određeno vrijeme, Adam je odbacio sve planove za uspostavu zastupničkog sustava, te je prije kraha edeničkog režima uspio uspostaviti skoro stotinu raštrkanih trgovinskih i društvenih centara kojima su u njegovo ime upravljale moćne osobe. Većinu ovih centara su prethodno organizirali Van i Amadon.

Običaj razmjene poslanika između dvaju plemena datira iz Adamovog doba. Ovo predstavlja bitan korak u evoluciji vlade.

6. ADAM I EVA U VRTU

Adamička obitelj je živjela na području koje je obuhvaćalo nešto više od pet kvadratnih milja. U neposrednoj okolici ovog mjesta obezbjeđeni su životni uvjeti za više od tri stotine tisuća čistokrvnih potomaka. Ali od svih zgrada koje su izvorno planirane, uspjeli su dovršiti samo jednu nastambu. Prije nego se adamička obitelj uspjela umnožiti kako bi prevazišla ovu građevinu, cijeli Vrt je poremećen i napušten.

Adamson je bio prvorođeni sin ljubičaste rase Urantije za kojim je uslijedila prvorođena kćerka praćena Evasonom, drugim sinom Adama i Eve. Eva je rodila petero djece prije nego što će Melkizedeci napustiti Urantiju--tri sina i dvije kćeri. Za njima su usljedili blizanci. Prije pada Edena, Eva je rodila šezdeset i tri djeteta, trideset dvije djevojčice i trideset i jednog dječaka. Kad su Adam i Eva napustili Vrt, obitelj se sastojala od četiri generacije koje su brojile 1,647 čistokrvna potomaka. Nakon što su napustili Vrt, dobili su još dvadeset četvero djece, kao i dva potomka koji su proizašli iz veze s planetarnim smrtnicima. I ovo ne uključuje adamičko učešće u stvaranju nodita i evolutivnih rasa.

Adamička djeca nisu jela mlijeko životinja nakon što bi poslije prve godine života prestala sisati majčino mlijeko. Eva je imala na raspolaganju veliku raznolikost oraha s mlijekom, kao i sokova više vrsta voća i kako je dobro poznavala kemijske i energetske blagodati ovih sastojaka, vješto ih je znala kombinirati pri ishrani djece sve dok im nisu počeli rasti prvi zubi.

Dok je u svim dijelovima Edena izuzev neposrednog adamičkog sektora hrana kuhana prije upotrebe, ovo nije bio slučaj s Adamovim gazdinstvom. Adam i Eva su ubirali hranu--voće, orahe i žitarice--koji su prirodno rasli i koje su koristili u svježem stanju. Oni su pored toga neposredno upijali "svjetlo i energiju" iz određenih prostornih zračenja vezanih uz ulogu drveta života.

Dok su im tijela proizvodila svjetlucavi sjaj, Adam i Eva su se vodili za primjerom svoga okružja, uvijek noseći odjeću. Premda su se preko dana oskudnije odijevali, navečer su nosili topliju odjeću. Tradicionalna predstava aure oko glava tobožnjih svetaca i pobožnih ljudi datira iz doba Adama i Eve. Kako je sjaj njihovih tijela najvećim dijelom bio skriven odjećom, jedino se mogao vidjeti svjetlucavi sjaj oko glave. Adamsonovi potomci su uvijek slijedili ovu ideju, tako oslikavajući osobe nesvakidašnjeg duhovnog napretka i moći.

Adam i Eva su bili u stanju komunicirati kako uzajamnno, tako i sa svojom djecom na razdaljinu od otprilike pet stotina milja. Ovu misaonu komunikaciju je bilo zahvaliti sićušnim plinskim komorama smještenim u blizini moždanog mehanizma. Ovim mehanizmom su bili u stanju odašiljati i primati misaone oscilacije. Ali istog časa kad im se um prepustio neskladu i zbrci grijeha, izgubili su ovu sposobnost.

Adamička djeca su pohađala vlastite škole sve do šesnaeste godine i starija djeca su učila mlađu. Mlađi su mijenjali aktivnosti svako pola sata, a stariji svaki sat. I sve je ovo predstavljalo novinu na Urantiji, ovaj prizor djece Adama i Eve zaokupljene igrom, radosnom i uzbudljivom aktivnošću koji se cijeli smisao sastojao u zabavi koju je pružala. Igra i humor suvremenih rasa uveliko vuku porijeklo od Adamičke loze. Adamiti su jako cijenili glazbu i imali su jako dobar smisao za humor.


Zaruke su u prosjeku sklapane u osamnaestoj godini, nakon čega su mladenci trebali upisati dvogodišnji kurs kako bi se pripremili za preuzimanje bračnih odgovornosti. U dvadesetoj godini su mogli sklopiti brak; i nakon braka bi se bilo počeli baviti životnim pozivima ili bi započeli specijalne pripreme za ovaj proces.

To što su određene suvremenije rase imale običaj dopustiti kraljevskim obiteljima koje su navodno vukle porijeklo od bogova, da sklope brakove između braće i sestara, datira iz vremena tradicija adamičkih potomaka koji su morali sklapati uzajamne brakove. Adam i Eva su uvijek upravljali bračnim ceremonijama prve i druge generacije žitelja Vrta.

7. ŽIVOT U VRTU

Adamova djeca su živjela i radila "istočno od Edena," s izuzetkom četverogodišnjeg perioda, kad su pohađala škole na zapadnoj strani. U skladu s nastavnim planom jeruzemskih škola, prolazila su programom intelektualne naobrazbe sve do šesnaeste godine. Od šesnaeste do dvadesete godine, pohađala su škole drugoj strani Edena, gdje su istovremeno služila kao učitelji nižim razredima.

Cijela ideja škola zapadne strane Vrta počiva u nauci podruštvljenja. Jutarnji period je bio posvećen učenju poljoprivrede i vrtlarstva, dok je poslijepodnevni period bio odan natjecateljskim igrama. Večernji časovi su projecali u druženju i njegovanju osobnog prijateljstva. Religiozna i spolna naobrazba je smatrana obiteljskim pitanjem, dužnošću roditelja.

Učenja ovih škola obuhvaćaju slijedeće predmete poduke:

1. Zdravlje i brigu za tijelo.
2. Zlatno pravilo, standard društvenog ophođenja.
3. Odnos individualnih prava naspram grupnim pravima i društvenim obvezama.
4. Povijest i kulturu različitih zemaljskih rasa.
5. Metode razvoja i unaprijeđenja svjetske trgovine.
6. Koordinaciju proturiječnih obveza i emocija.
7. Njegovanje igre, humora i natjecateljskih aktivnosti koje trebaju djelovati kao zamjena fizičkom sukobu.
Škole, kao i sve druge aktivnosti Vrta, su uvijek bile otvorene posjetiteljima. Nenaoružani promatrači su slobodno mogli doći u kraću posjetu Edenu. Kako bi im bilo dopušteno privremeno boraviti u Vrtu, morali su biti "usvojeni." Morali su primiti informaciju o planu i namjeri adamičkog darivanja, izaziti voljnost da se povinuju ovoj misiji i objaviti odanost Adamovoj društvenoj ulozi i duhovnoj vrasti Oca Svih.

Edenski zakoni su bili utemeljeni na starijem dalamatijskom zakonu i bili su sažeti pod slijedećih sedam poglavlja:
1. Zakoni zdravlja i sanitacije.
2. Društvene odredbe Vrta.
3. Zakon trgovine i poslovodstva.
4. Zakoni poštenog i natjecateljskog ophođenja.
5. Zakoni obiteljskog života.
6. Društvene odredbe zlatnog pravila.
7. Sedam zapovijedi najviših moralnih zakona.
Moralni zakon Edena se nije bitnije razlikovao od sedam zapovijedi Dalamatije. Adamiti su, međutim, navodili dodatne razloge za ove zapovijedi; na primjer, vezano uz zabranu ubojstva, navodili su prisutnost Misaonog Ispravljača kao dodatni razlog za zabranu uništenja ljudskog života. Pored toga su poučavali da "tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti, jer na sliku Božju stvoren je čovjek."

Edeniti su držali javnu ceremoniju obožavanja točno u podne; zalazak sunca je označavao vrijeme obiteljskog obožavanja. Adam je na svaki način nastojao spriječiti službene molitve, objašnjavajući da je molitva morala biti u cjelosti individualna kako bi bila djelotvorna, da je morala biti "žudnja duše"; ali žitelji Edena su nastavili koristiti molitve i običaje koji su vukli porijeklo iz Dalamatije. Adam je pored toga nastojao postaviti poljoprivredne darove na mjesto ljudskih i životinjskih žrtvi pri religioznim ceremonijama, ali nije imao puno uspjeha sve do uništenja Vrta.
Adam je nastojao ljudima prenijeti ideju spolne jednakosti. Svi žitelji Edena su bili duboko dirnuti načinom na koji je Eva surađivala sa svojim mužem. Adam im je jasno objasnio da žena, jednako kao i muškarac, doprinosi životne jedinke koje ulaze u sastav novog bića. Ljudski rod je do tada smatrao da djeca potječu iz "očeva bedra." Smatrali su da je majka jedino bila mehanizam za djetetov razvoj prije rođenja i ishranu i podizanje nakon rođenja.

Adam je predočio svojim suvremenicima sve što su ovi bili u stanju naučiti, što ustvari nije bilo jako puno. Ali unatoč tome, inteligentnije zemaljske rase su teško čekale dan kad bi im bilo dopušteno sklopiti brakove sa rasno nadmoćnom djecom ljubičaste rase. I Urantija bi se jako razlikovala od svog današnjeg statusa da je ovaj veličanstveni plan rasnog unaprijeđenja istinski ostvaren! Čak i kako jeste, pukim slučajem su ostvarene ogromne prednosti kao rezultat miješanja ove inozemne rase s evolutivnim rasama.

I Adam je tako radio na ostvarenju dobrobiti i unaprijeđenja svijeta na kojem je živio. I bila je to teška zadaća--biti na čelu ovih miješanih i mongrelskih rasa i voditi ih u smjeru napretka.

8. LEGENDA O POSTANKU

Vjerovanje da je Urantija stvorena za šest
dana počiva na tradiciji Adama i Eve koji su proveli šest dana na svoj prvom razgledanju Vrta. Ova je sitacija pružila gotovo sveto opravdanje sedmodnevnom tjednu koji su izvorno utemeljili dalamatijci. Adamovo šestodnevno razgledanje Vrta i izrada preliminarnih planova organizacije nije bila unaprijed planirana; ova se situacija razvila spontano. Sedmi dan je posve slučajno i zahvaljujući navedenim događajima, izabran kao dan obožavanja.

Legenda o postanku svijeta za šest dana ustvari predstavlja posljedicu ranijih vjerovanja koja su se javila trideset tisuća godina prethodno ovom događaju. Moguće je da jedno obilježje ove legende--iznenadna pojava sunca i mjeseca--vuče porijeklo iz predanja o iznenadnoj pojavi svijeta iz gustog oblaka sićušnih elemenata koji je dugo vremena zamračivao sunce i mjesec.

Pripovijed o Evinom postanku iz Adamovog rebra predstavlja zbrkani sažetak sage o adamičkom dolasku na svijet i nebeskom zahvatu kojim je tjelesno osoblje Planetarnog Kneza primilo životonosne materije više od četristo pedeset godina prethodno ovim događajima.

Većina svjetskih naroda je došla pod utjecaj predanja o tome da su Adama i Evu po dolasku na Urantiju čekala pripremljena fizička tijela. Vjerovanje da je čovjek stvoren od praha zemaljskog predstavlja gotovo sveopću pojavu širom istočne polutke; ovo predanje se može pratiti od Filipinskog otočja pa sve do Afrike. I mnoge grupe su prihvatile ovu pripovijed o čovjekovom postanku iz praha zemaljskog, koja je zauzela mjesto negdašnjih vjerovanja u proces sve naprednijeg razvoja--evolucije.

Neovisno o utjecaju Dalamatije i Edena, čovječanstvo je naginjalo vjerovanju u postpuni razvoj ljudske rase. Ideja evolucije ne predstavlja suvremeno otkriće; i stari narodi su shvaćali postupan i evolutivni karakter ljudskog napretka. Rani Grci su imali vrlo jasne ideje o ovom procesu, unatoč tome što su živjeli u neposrednoj blizini Mezopotamije. Premda su vjerovanja različitih ljudskih rasa vezana uz pitanje evolucije postala jako zbrkana, mnoga primitivna plemena su držala i učila vjerovanje o svom porijeklu od životinja. Primitivni narodi su imali običaj izrabrati za svoje "toteme" životinje od kojih su navodno potekli. Određena indijanska plemena iz Sjeverne Amerike vjeruju da su se razvila iz hijene, malajska plemena iz lemura, a plemena Nove Gvineje iz papige.

Zahvaljujući neposrednom kontaktu s ostacima adamitske civilizacije, Babilonjani su doradili i ukrasili predanje o čovjekovom postanku; vjerovali su da ljudi vode porijeklo neposredno od bogova. Držali su se ideje o čovjekovom aristokratskom postanku koja se nije mogla pomiriti čak ni s idejom o postanku iz praha zemaljskog.

Pripovijed Starog Zavjeta datira iz razdoblja koje je uslijedilo mnogo godina nakon Mojsijeva života; sam Mojsije nikad nije učio Židove ovoj izobličenoj ideji. On je učio Izraelite jednostavnoj i sažetoj verziji postanka, nastojeći uvećati snagu svoga poziva na obožavanje Stvoritelja, Oca Svih, koji je nazivan Bogom Ocem Izraela.

U svojim ranijim učenjima, Mojsije je nastojao ne govoriti o Adamovom dobu i kako je Mojsije bio najveći židovski učitelj, predanja o Adamu su postala usko vezana za predanja o postanku. To da su ranija predanja priznavala postojanje predadamičke civilizacije postaje očigledno u činjenici da su kasnija izdanja, nastojeći ukloniti svaki pomen ljudskih aktivnosti prije Adamovog doba, zaboravila odstraniti predanje o Kainovom odlasku u "zemlju Nod" u potragu za ženom.

Dugo nakon što će doći u Palestinu, Židovi nisu imali općeprihvaćenog službenog jezika. Naučili su upotrebljavati abecedu svojih susjeda Filistinaca, političkih izbjeglica iz naprednije kretske civilizacije. Židovi nisu stvorili više pisanih svjedodžbi sve do otprilike 900. godine pr. K. i kako u ovo doba nisu imali pisanog jezika, imali su više predanja o postanku, od kojih je nakon babilonskog ropstva prevladala izmijenjena mezopotamijska verzija.

Židovska predanja su poprimila konačni oblik u Mojsijevo doba i kako je on nastojao pratiti liniju Abrahamovih predaka sve do Adama, Židovi su zaključili da je Adam bio prvi predstavnik ljudskog roda. Jahve je bio stvoritelj i kako je Adam tobože bio prvo ljudsko biće, Jahve je morao stvoriti svijet neposredno prije nego što će stvoriti Adama. I predanje o Adamovoj šestodnevnoj stvaralačkoj aktivnosti je zatim postalo dijelom ove pripovijedi, tako da je gotovo tisuću godina nakon Mojsijevog života konačno zabilježena i njemu pripisana ova pripovijed o šestodnevnom postanku. Kad su se židovski svećenici vratili u Jeruzalem, već su bili dovršili pisanje pripovijedi o početku svijeta. Nedugo zatim počeli su tvrditi da je ova pripovijed bila posve nova i da je predstavljala Mojsijevo djelo. Ali suvremeni Židovi koji su živjeli otprilike 500 pr.K. nisu smatrali ova predanja božanskim otkrivenjima; gledali su na njih onako kako suvremeniji narodi gledaju na mitološka predanja.

Ovaj iskrivljeni zapis koji je navodno predstavljao Mojsijevo djelo, je zatim zadobio pažnju Ptolemeja, grčkog kralja koji je vladao Egiptom i koji je uposlio sedamdeset učenih ljudi da ga prevedu na grčki u njegovoj novoformiranoj biblioteci u Aleksandriji. I tako je ova pripovijed ušla u sastav zabilješki koje su nedugo zatim postale dijelom kasnije zbirke "svetih spisa" hebrejske i kršćanske religije. I zahvaljujući poistovijećenju s ovim teološkim sustavima, takvi su koncepti dugo vremena ispoljavali utjecaj na filizofiju mnogih zapadnih naroda.

Kršćanski učitelji su insistirali na ovom vjerovanju u postanak ljudske rase Božjom riječju, što je sve izravno vodilo k formiranju pretpostavke o negdašnjem postojanju utopijskog blaženstva i padu čovjeka ili nadčovjeka koji je vodio k stvaranju poslijeutopijskih društvenih uvjeta. Ako ništa drugo, ovakvo gledište života i čovjekovog kozmičkog položaja je imalo obeshrabrujući utjecaj kako se temeljilo na ideji o nazadovanju a ne napredovanju, te je pored toga podrazumijevalo osvetoljubivost Božanstva koje je izlilo bijes nad ljudskom rasom u odmazdu greškama određenih osoba koje su držale položaje u okviru planetarne administracije.

Dok je takozvano "zlatno doba" jedino mitološko predanje, Edenski vrt predstavlja činjenicu i civilizacija ovog Vrta je s vremenom doživjela poraz. Adam i Eva su nastavili živjeti u Vrtu stotinu sedamnaest godina kad su, zahvaljujući Evinom nestrpljenju i Adamovim pogrešnim procjenama, na sebe navukli nevolje i uništenje praćeno nazadovanjem planiranog napretka cijele Urantije.

[Predstavio Solonije, serafski "glas Edenskog vrta."]

OVO je početak pripovijesti o dugoj, dugoj naprednoj borbi ljudskih rasa od statusa koji je bio neznatno bolji od životinjske egzistencije, kroz dugi niz stoljeća, sve dok među višim ljudskim rasama nije evoluirala stvarna, premda nesavršena, civilizacija.

Civilizacija predstavlja rasno postignuće; ona nije prirođeno biološko svojstvo; stoga sva djeca moraju biti podignuta u kulturnom okruženju, dok svaka nova generacija mora iznova primiti obrazovanje. Nadmoćna se svojstva civilizacije--znanstvena, filozofska i religiozna--prenose s generacije na generaciju izravnim putom nasljeđa. Ova se kulturna postignuća mogu očuvati jedino prosvjetljenim očuvanjem društvenog nasljeđa.

Kooperativnu društvenu evoluciju su utemeljili dalamatijski učitelji, i tijekom tri stotine tisuća godina, čovječanstvo je razvijalo svijest o značaju kolektivnih aktivnosti. Plava je rasa izvukla najveću korist iz ovih ranih društvenih učenja, crvena do određene mjere, a crna najmanje od svih. U skorijem su razdoblju žuta i bijela rasa svijetu predočile najnapredniji društveni razvoj koji postoji na Urantiji.

1. ZAŠTITNA ULOGA PODRUŠTVLJENJA

Kad se nađu u neposrednoj blizini, ljudi se obično nauče voljeti, premda primitivni čovjek nije bio prirodno preplavljen duhom bratskih osjećaja i žudnje za društvenim kontaktom sa svojim bližnjima. Prije je istina da su ljudske rane žalosnim putom načile da je "snaga u jedinstvu"; i upravo ovaj nedostatak prirodne bratske privlačnosti danas stoji na putu neposrednom ostvarenju bratstva ljudi na Urantiji.

Izgradnja zajednica je rano postala cijenom opstanka. Sam za sebe, čovjek je bio izgubljen ako nije nosio plemensko obilježje kao svjedočanstvo da je pripadao grupi koja bi osvetila njegovu smrt. ‚ak i u Kajinovo doba, bilo je jako opasno udaljiti se od plemena bez nekog obilježja koje bi svjedočilo o plemenskom pripadništvu. Civilizacija je postla čovjekovim osiguranjem protiv nasilne smrti, dok je čovjek morao platiti članarinu svojim pristankom da se pokori brojnim zakonskim zahtijevima društva.

Primitivno je društvo tako utemeljeno kako na obostranosti nužde tako i na sigurnosti zajedničkog života. I društvo je evoluiralo kroz višestoljećne cikluse koji su proizašli is ovog straha od izolacije i uz pomoć nesvesrdne suradnje.

Primitivna ljudska bića su rano spoznala da su grupe bile daleko jače i moćnije od zbroja njihovih individualnih jedinki. U zajedničkoj suradnji, stotinu ljudi može pomjeriti golemi kamen; grupa obučenih čuvara reda može obustaviti razuzdalu rulju. I tako se rodilo društvo, ne kao rezultat pukog ujedinjenja više osoba, već prije kao rezultat organizirane i inteligentne suradnje. Ali suradnja nije čovjekova prirodna osobina; prvo što čovjeka uči suradnji je strah, a tek zatim otkriće činjenice da suradnja značajno olakšava teškoće vremena i pruža osiguranje od tobožnjih opasnosti vječnosti.

Narodi koji su se ranije organizirali i stvorili primitivna društva uspješnije su mogli iskoristiti prirodu i obraniti se od svojih bližnjih; posjedovali su višu sposobnost opstanka; civilizacija se tako mogla sve više razvijati unatoč brojnim teškoćama. I jedino zahvaljujući zajedništvu i uvećanoj sposobnosti opstanka koja je na njemu počivala, čovjekove mnogobrojne greške nisu uspjele bilo zaustaviti ili uništiti ljudsku civilizaciju.

Suvremeni status primitivnih društvenih uvjeta australskih urođenika i afričkih Bušmana i Pigmeja potvrđuju činjenicu da suvremeno kulturno društvo predstavlja skoriju pojavu. Među ovim se nazadnim narodima može opaziti veća mjera ranog neprijateljstva, sumnjičavosti i drugih izrazivo protudruštvenih osobina obilježavaju sve primitivne rase. Ovi žalosni ostaci nedruštvenih naroda iz prastarih doba rječito potvrđuju činjenicu da čovjekova prirodna težnja za individualizmom ne može uspješno nadvladati snažnije i moćnije organizacije i udruženja naprednijeg društvenog poretka. Ove nazadne i sumnjičave protudruštvene rase koje svakih sedamdeset-osamdeset kilometara govore različitim narječjima, pokazuju u kakvom bi ste svijetu sami živjeli da nije zahvaliti spojenom utjecaju prvo učenja utjelovljenog osoblja Planetarnog Kneza a zatim rasnog unaprijeđenja koje je postigla Adamitska grupa.

Suvremena fraza "povratak prirodi" predstavlja čovjekovu samoobmanu koja izvire iz neznanja-- vjerovanja o negdašnjem izmišljenom "zlatnom dobu." Jedina osnova legendi o zlatnom doba je povijesna činjenica postojanja Dalamatije i Edena. Ali ova donekle unaprijeđena društva nisu bila ni blizu ostvarenju utopijskih snova.

2. ČINITELJI DRUŠTVENOG NAPRETKA

Civilizirano društvo predstavlja rezultat čovjekovih ranih nastojanja da nadvlada vlastitu odbojnost prema osami. Ali ovo ne povlači uzajamnu naklonost, i suvremena bura događaja kroz koje prolaze izvjesne primitivne grupe svjedoči o tome kroz šta su prolazila rana plemena. Ali premda se mogu javiti sporovi i sukobi među pojedinačnim pripadnicima civilizacije i premda sama civilizacija može djelovati nesložnom i problematičnom masom, ona svejedno pruža dokaza čovjekovim najiskrenijim nastojanjima, a ne mrtvoj jednoličnosti stagnacije.
Premda je razina inteligencije uveliko doprinjela stopi kulturnog napretka, društvo u biti umanjuje rizičnost individualnog života i društveni napredak izravno ovisi o njegovoj sposobnosti da ublaži čovjekovu bol i da uveća užitke u životu. Tako se cijelo društveno tijelo polagano kreće u smjeru cilja sudbine--bilo uništenju ili opstanku--ovisno o tome da li ovaj cilj počiva usamoodržanju ili samozadovoljenju. Samoodržanje stvara društvo dok prekomjerno samozadovoljenje uništava civilizaciju.

Duštvo se bavi samoproduženjem, samoodržanjem i samozadovoljenjem, dok čovjekovo samoostvarenje predstavlja vrijedan cilj koji bi smjesta trebao postati ciljem mnogih kulturnih grupa.

Instinktivna težnja prirodnog čovjeka da živi u hordi teško može objasniti razvoj društvene organizacije koja trenutno postoji na Urantiji. Premda ova prirodna druželjubivost počiva u temelju ljudskog društva, velik dio čovjekove društvenosti predstavlja stvar postignuća. Potreba za hranom i žudnja za seksom predstavljaju dva bitna utjecaja koja su doprinjela ranom formiranju društvenih zajednica ljudskih bića; čovjek dijeli ove instinkte s životinjama. Taština i strah--naročito strah od duhova--predstavljaju druge dvije emocije koje su navele ljude na zajednički život i koje su ih tu zadržale.

Povijest nije ništa drugo nego čovjekova višestoljećna borba za hranu. Primitivni čovjek je mislio jedino kad je bio gladan; kad je naučio ostaviti nešto hrane za sutra, postigao je prvi oblik samoodricanja, prvi vid samodiscipline. Kako je društvo raslo, glad je prestala biti jedinom primamom koja vodila uzajamom povezivanju. Brojne druge vrste gladi, potreba za zadovoljenjem različitih drugih potreba, vodila je tvoridbi bližih ljudskih zajednica. Suvremena zapadna civilizacija posrće pod ogromnim teretom luksuza i kobnog mnoštva težnji i aspiracija. Suvremeno društvo osjeća trajni pritisak jedne od najopasnijih faza dalekosežne međupovezanosti i vrlo komplicirane međuovisnosti.

Glad, taština i strah od duhova su vršili neprestani pritisak na čovjeka, dok mu je seks donosio jedino prolazno i periodično zadovoljstvo. Sam po sebi, seksualni poriv nije prinudio primitivne muškarce i žene da se prihvate teškog tereta obiteljskog života. Rana zajednica između muškarca i žene počiva na tome da muškarac nije imao mira ako nije mogao često zadovoljiti svoje seksualne porive, te odane majčinske ljubavi žene koja je u izvjesnoj mjeri svojstvena ženkama svih viših životinja. Kad bi se pojavilo bespomoćno djete, nastupila bi rana podjela rada na muške i ženske poslove; žena se morala posvetiti održanju doma gdje se mogla baviti obradom zemlje. I od najranijih je vremena čovjek vjerovao da je dom tamo gdje je žena.
Žena je stoga rano postala neodvojivim dijelom evoluirajućeg društvenog sustava, ne toliko radi muškarčeve nestalne seksualne požude koliko radi njegove potrebe za hranom; ona je bila čovjekov osnovni suradnik pri procesu samoodržanja. Bila je osnovni izvor hrane, teretna životinja i družica koja se nije nasilno protivila užasnoj zloupotrebi, te je pored svih ovih poželjnih osobina uvijek stajala na raspolaganju kao izvor seksualnog zadovoljenja.

Gotovo sve trajne stvari u sastavu čovjekove civilizacije počivaju na obitelji. Obitelj je bila prva uspješna mirnodobska grupa u kojoj su muškarac i žena naučili uskladiti svoje proturiječnosti, istovremeno učeći djecu ovim rezultatima vlastitog mirotvorstva.

Evolucijska uloga braka počiva u osiguranju rasnog opstanka, a ne samo osobne sreće; stvarna uloga doma počiva u samoodržanju i samoproduženju. Samozadovoljenje je bilo usputni rezultat ovog procesa koji je bitan jedino kao poticaj osiguranju spolnog produženja rase. Priroda traži opstanak, dok civilizacijska postignuća nastavljaju uvećavati bračna zadovoljstva kao i zadovoljstva obiteljskog života.

Ako pod taštinu uključimo ponos, ambiciju i čast, možemo uvidjeti kako su ove sklonosti doprinjele izradnji ljudskih udruženja te kako su ljude držale na okupu, jer ovi osjećaji nemaju puno vrijednosti ako čovjek nema publike pred kojom će se šepuriti. Taština se s vremenom spojila s drugim emocijama koje su jednako zahtijevale društveno okruženje radi svoga ispoljenja i zadovoljenja. Iz ove su grupe emocija potekli rani počeci umjetnosti, ceremonija i svih oblika sportskih turnira i natjecanja.

Taština je značajno doprinijela stvaranju društva; ali u vrijeme zapisa ovih otkrivenja, krivudava nastojanja ove tašte generacije prijete da progutaju i potope cijelu složenu strukturu visoko specijalizirane civilizacije. Težnja za zadovoljstvom je odavno zamijenila potrebu za hranom; opravdani se društveni cilj samoodržanja brzo prevodi u niske i kobne oblike samozadovoljenja. Samoodržanje gradi društvo; neobozdano samozadovoljenje neminovno uništava civilizaciju.

3. PODRUŠTVLJUJUĆA ULOGA STRAHA OD DUHOVA

Primitivne žudnje su stvorile izvorno društvo, dok ga je strah od duhova držao na okupu, dodavši nadčovječji element njegovoj egzistenciji. Svakodnevni strah je vukao porijeklo iz čovjekove psihe: njegova straha od fizičkog bola, neutažane gladi ili neke zemaljske katastrofe; suprotno tome, strah od duhova je bio novi i uzvišeni oblik straha.

Duh iz snova predstavlja vjerojatno najveći pojedini faktor u evoluciji ljudskog društva. Premda je većina snova uveliko uznemiravala čovjekov primitivni um, san o duhovima bi ga doslovce prestravio; takvi su snovi primorali ove primitivne ljude na dobrovoljno i čvrsto zajednistvo koje im je pružalo uzajamnu zaštitu protiv nejasnih i neviđenih opasnosti koje su mu tobože prijetile od svijeta duhova. Čovjekovi snovi o duhovima predstavljaju jednu od najranijih uočljivih razlika između životinjskog i ljudskog tipa uma.

Ako se izuzme ovaj strah od duhova, svo je društvo utemeljeno na bitnim potrebama i osnovnim biološkim porivima. Ali strah od duhova je uveo novu civilizacijsku komponentu, strah koji se pruža izvan i iznad osnovnih potreba individue, i koji čak nadilazi i napore na održanju grupe. Užasni je strah od duhova i utvara mrtvih ukazao na novi i nevjerovatni oblik straha, užasnog i groznog terora koji je uzrokovao organizaciju labavog društvenog ustrojstva ranih stoljeća u discipliniranije i organiziranije primitivne grupe starih doba. Ova su besmislena sujevjerja koja donekle još uvijek postoje, pripremila ljudske umove, putom sujevjernog straha od nestvarnog i nadprirodnog, za kasnije otkriće "straha Gospodnjeg koji je početak mudrosti." Na mjesto neosnovanih evolucijskih strahova treba doći poštovanje Božanstva nadahnuto otkrivenjem. Rani je kult straha od duhova postao snažnom društvenom sposnom, i čovječanstvo je od tog udaljenog dana manje-više nastojalo postići ostvarenje duhovnosti.

Glad i ljubav su naveli ljude na zajednički život; taština i strah od duhova su ih održali na okupu. Ali ove dvije emocije, same za sebe i bez pomoći niza otkrivenja koja pogoduju društvenom miru, nisu mogle podnijeti pritisak sumnjičavosti i iritacije koji se javlja u ljudskim odnosima. Bez pomoći nadljudskih izvora, društveni pritisak vodi društvenom slomu nakon postignuća određenih granica i sami se utjecaji koji su isprva vodili stvaranju društva--glad, ljubav, taština i strah--urote kako bi čovječanstvo naveli na rat i krvoproliće.

Miroljubive tendencije ljudskog roda nisu prirodno obdarenje; one vuku porijeklo iz učenja objavljenje religije, iz riznice iskustva naprednih rasa, a prvenstveno iz učenja Isusa--Kneza Mira.

4. EVOLUCIJA DRUŠTVENIH OBIČAJA

Sve suvremene društvene institucije vuku porijeklo od evolucije primitivnih običaja vaših neciviliziranih predaka; suvremene društvene norme predstavljaju neznatno izmijenje i proširene običaje iz prošlosti. To što navika znači osobi, običaji znače društvenoj grupi; i grupni se običaji razvijaju u norme i plemenske tradicije--kolektivne konvencije. Sve institucije suvremenog ljudskog društva vuku svoje najranije početke iz ovih niskih izvora.

Morate imati na umu da su se društvena pravila javila u nastojanju da se postigne prilagođenje zajedničkog življenja uvjetima kolektivne egiztsnecije; običaji su bili čovjeka najranija institucija. I sve su se ove plemenske reakcije javile iz čovjekovog nastojanje da izvjegne bol i poniženje istovremeno nastojeći uživati zadovoljstvo i moć. Izvor iz kojeg je poteklo mišljenje i život etničkih zajednica, kao i sam izvor jezika, ima nesvjesnu i nenamjernu narav te je kao tatav uvijek obavijen velom misterioznosti.

Zahvaljujući strahu od duhova, čovjek je bio primoran zamisliti nadljudski svijet, te tako izgraditi sigurnu osnovu onim moćnim društvenim utjecajima etike i religije koji su zauzvrat iz generacije u generaciju čuvali društvene običaje i pravila. To što je rano utemeljilo i kristaliziralo društvene običaje bilo je vjerovanje da su mrtvi zavidjeli živima na njihovu načinu života i smrti; duhovi su se stoga tobože svetili onim živim smrtnicima koji su se usuđivali nemarno se odnositi prema životnim pravilima koja su duhovi poštovali za njihova zemaljskog života. Sve se ovo najbolje može vidjeti u suvremenom primjeru poštovanja koje žuta rasa iskazuje svojim precima. Tijekom kasnijeg razvoja, primitivna je religija uveliko oznažila strah od duhova njime se koristeći u cijlu stabilizacije društvenih običaja, dok je napredujuća civilizacija uveliko oslobodila čovječanstvo od okova straha i sujevjerja.

Prije nego su svojim učenjima Dalamatijski učitelji ljudima dali nešto slobode i nezavisnosti, prastari se svijet nalazio u beznadežnom ropstvu ritualizma društvenih običaja; primitivni divljaci su bili jako ograničeni beskranim nizom ceremonija. Sve što su činili od ranog jutra pa dok se u svojim spiljama ne bi uputili na počinak, moralo je biti izvršeno u skladu s ustaljenom plemenskom procedurom. Tiranska vlast društvena pravila je držala ljude u ropstvu; u njihovu životu ništa nije bilo besplatno, spontano i izvorno. Nisu mogli prirodno napredovati prema bilo višim mentalnim, moralnim ili društvenim uvjetima.

Rani se čovjek nalazio u čvrstom stisku društvenih pravila; doslovce je bio rob općeprihvaćenih običaja; ali uvijek i znova, javljale su se varijacije i odstupanja od običaja koja su se usuđivala uvesti nove načine mišljenja i djelovanja i unaprijediti način života. No unatoč tome, inercija primitivnih ljudi predstavlja biološku kočnicu koja ljudima pruža zaštitu kako od prenaglog razvoja štetnih neprilagođenosti tako i od preuranjenog napretka civilizacije.

Ali običaji nisu posve zli; njihova se evolucija treba nastaviti. Ako bi čovjek radikalnom revolucijom pokušao korijenito izmijeniti društvene običaje, to bi se pokazalo gotovo kobnim nastavku civilizacije. Običaji predstavljaju nit¬ kontinuiteta koja je držala civilizaciju na okupu. Staza ljudske povjesti je prekrivena ostacima odbačenih običaja i zastarjelih društvenih navika; ali izuzev ako ne usvoji bolje i prikladnije običaje, ni jedna civilizacije neće moći preživjeti ako odbaci društvena pravila.

Društveni opstanak prvenstveno ovisi o naprednoj evoluciji društvenih običaja. Ovaj proces evolucije društvenih običaja izrasta iz čovjekovih eksperimentalnih nastojanja; ljudi upoznaju nove ideje--javlja se kompeticija. Napredna civilizacija opstaje ako prihvati napredne ideje; vrijeme i uvjeti konačno djeluju u korist opstanka grupe koja ima višu sposobnost preživljavanja. Ali ovo ne znači da je svaka nova i pojedinačna promjena u građi ljudskog društva bila povoljna. No, daljeko od toga! Tijekom svoje duge i napredne borbe, civilizacija Urantije je posvjedočila mnoge, mnoge nazadne situacije.

5. METODE OBRADE ZEMLJE--VJEŠTINE OPSTANKA

Zemlja je društvena pozornica; ljudi su glumci. Čovjek uvijek mora prilagoditi svoju predstavu okolnostima koje vladaju na zemlji. Evolucija društvenih običaja uvijek ovisi o brojnom odnosu između ljudi i zemlje. Ovo je istina unatoč tome što ne mora uvijek djelovati očiglednim. Pored životnog standarda, čovjekov odnos prema zemlji--njegova vještina opstanka--rezultira načinom mišljenja i života etničke zajednice--društvenim običajima. I ukupna suma čovjekova prilagođenja životnim zahtjevima nije ništa drugo nego njegova kulturna civilizacija.

Čovjekove najranije kulture su se javile duž riječnih obala Istočne Polutke i civilizacija je pri svom razvoju postigla slijedeća četiri značajna koraka:

1. Ubirački stadij. Glad je primorala
čovjeka na prvi oblik industrijske organizacije, primitivnu grupu ljudi koji bi se poredali u dugi niz i tako išli u potragu za hranom. Krečući se u potrazi za hranom, takav je niz znao iznositi po deset milja u duljinu. Bio je to primitivni nomadski stadij kulture koji se kao način života održao među afričkim Bušmanima.

2. Otkriće oružja i oruđa omogućilo je čovjeku da se počne baviti lovom te da se na taj način značjano oslobodi okova gladi. Domišljati Andonit koji je ozbiljno povrijedio šaku priliom teže borbe došao je na ideju (nije bio prvi koji se tome dosjetio) da zamjeni svoju ruku komadom dugog pruta na koji će životinjskim tetivama pričvrstiti komad kremena--kao zamjenu šaci. Mnoga su plemena neovisno učinila jednaka otkrića, i ovi su različiti oblici čekića predstavljali jednak od značajnih koraka naprijed u razvoju ljudske civilizacije. Određena australska plemena ni danas nisu ništa naprednija od ovog stadija civilizacije.

Plava rasa je razvila vrlo stručne metode lova i postavljanja zamki; ogradom rijeka mogli su uloviti veliku količinu ribe, odakle su dio mogli osušiti za zimske dane. Razvili su brojne vrste domišljatih zamki i stupica kojima su lovili divljač, dok se primitivnije rase nikad nisu upuštale u lov na veće životinje.

3. Pastirski stadij. Ova je faza civilizacije počivala na pripitomljenju životinja. Arapi i afrički urođenici predstavljaju primjer skorijih pastirskih naroda.

Pastirski je način života ljudima pružio još veću slobodu od ovisnosti o hrani; naučili su živjeti na interesu koji su dobivali od glavnice--mladim životinjama; i ovo im je donijelo više slobodnog vremena koje su mogli posvetiti kulturi i napretku.

U predpastoralnom je društvu vladala suradnja između suprotnih spolova, ali kako se stočarstvo više širilo, žene su gotovo postale robovima. U najranije je doba muškarac imao dužnost da obezbijedi životinjsku hranu dok je žena morala obezbijediti povrće. Žeenino je dostojastvo stoga smjesta značajno uniženo čim se muškarac počeo baviti stočarstvom. Ona je još uvijek morala teško raditi na uzgoju poljoprivrednih proizvoda, dok je muškarac mogao proizvesti veliku količinu životinjske hrane bez mnogo truda. Muškarci su tako postali relativno neovisni o ženama; ženin je položaj uveliko nastavio nazadovati kroz cijeli pastoralni stadij. Na kraju ovog razdoblja, ona nije bila ništa više nego ljudska životinja primorana na rad i proizvodnju potomstva, upravo kao što je stado životinja bilo primorano na rad i proizvodnju mladunčadi. Za pastoralnog doba, muškarci su osjećali veliku ljubav prema svojim životinjama; žalosno je bilo da nisu mogli razviti veću naklonost prema svojim ženama.

4. Zemljoradnički stadij. Početak ovog razdoblja je nastupio s uzgojem domaćih biljaka, i predstavlja najviši oblik materijalne civilizacije. I Kaligastija i Adam su ljude nastojali naučiti vrtlarstvu i zemljoradnji. Adam i Eva su se bavili vrtlarstvom a ne uzgojem životinja i vrtlarstvo je u to doba predstavljalo napredniji kulturni stadij. Poljoprivreda je oplemenila sve ljudske rase.

Zahvaljujući poljoprivredi, više je nego početverostručen odnos između čovjeka i zemljine. Ljudi su se istodobno mogli baviti zemljoradnjom i ranijim kulturnim stadijem stočarstva. U slučajevima gdje se istodobno održe sva tri stadija, muškarci se bave lovom dok žene obrađuju zemlju.

Uvijek je vladao sukob između stočara i zemljoradnika. Lovci i stočari su bili vojnički raspoloženi; zemljoradnici su bili miroljubiviji. Pri uzgoju životinja, čovjek je morao upotrijebiti silu i borbu; uzgoj biljaka zahtijeva strpljenje, mir i spokoj. Poljoprivredni i industrijski razvoj predstavljaju mirnodobske aktivnosti. Ali kao društvene aktivnosti, i jednai druga imaju slabost koja počiva u nedostatku uzbuđenja i avanture.

Ljudsko je društvo evoluiralo od lovačkog stadija kroz pastoralni, sve dok se nije pojavio zemljoradničko-sjedilački način života. I svaki je stadij ovog sve naprednijeg razvoja civilizacije bio praćen sve manjim i manjim stupnjem nomadstva; ljudi su sve više i više naginjali sjedilačkom životu u dvome domu.

I poljoprivredu danas zamjenjuje industrijski razvoj praćen sve većom urbanizacijom i uvećanjem broja nezemljoradničkih građanskih grupa. Ali industrijsko se doba ne može nadati opstanku ako njegove vođe ne spoznaju da čak i najviši društveni razvoj uvijek mora počivati na zdravoj poljoprivrednoj osnovi.

6. EVOLUCIJA KULTURE

Čovjek je stvoren da živi na zemlji--djete prirode; kako god ozbiljno pokužavao pobjeći od zemlje, on na koncu konca mora dožvjeti neuspjeh. O svakom je čovjeku istina rečena: "prah si, u prah ćeš se i vratit." Čovjekova je osnovna borba bila, jeste i uvjek će biti--borba za zemlju. Prve društvene zajednice primitivnih ljudskih bića stvorene su kako bi se izvojevala borba za zemlju. Brojni odnos između čovjeka i zemljine površine počiva u osnovi cjelokupne društvene civilizacije.

Zahvaljujući znanosti i različitim vještinama, čovjek je svojom inteligencijom uvećao zemljine dobiti; prirodni porast stanovništva je istodobno donekle doveden pod kontrolu, što je stvorilo uvjete za opstanak i za slobodne aktivnosti koje su vodile izgradnji kulturne civilizacije.

Zakon koji upravlja ljudskim društvom zahtijeva da pučanstvo bude u izravnom odnosu s vještinom za upotrebu zemlje i u obrnutom odnosu sa životnim standardom. Čak više nego je to danas slučaj, tijekom ovog najranijeg razdoblja, zakon ponude i potražnje i njegova primjena u području koje se tiče čovjeka i zemlje utvrđuje njihovu vrijednost. Kad je puno zemlje--nezauzete teritorije--velika je potreba za ljudima što povisuje vrijednost ljudskog života; gubitak života stoga djeluje zastrašujuće. U slučaju manjka zemlje koji je praćen prenapučenošću, ljudski život gubi na vrijednosti, te čovjek tako tako promatra rat, glad i epidemije s manje zebnje.


Pri umanjenju produktivnosti zemlje ili pri porastu pučanstva, ponovo se uspostavlja neminovna bitka; na površinu izbijaju najgore crte ljudeke naravi. Pri porastu produktivnosti zemlje, unaprijeđenju mehaničkih vještina i umanjenju pučanstva, obično semogu vidjeti bolje strane ljudske naravi.

Život u perifernim oblastima vodi razvoju nekvalificirane radne snage; lijepe umjetnosti i istinski znanstveni napredak, zajedno s duhovnom kulturom, svi najbolje opstaju u većim životnim centrima kada počivaju na temeljima poljoprivrednog i industrijskog pučanstva nešto nižeg brojnog odnosa izemđu zemlje i čovjeka. Gradovi uvijekuvećavaju moć svojih žitelja--radi doba ili zla.

Veličina obitelji je uvijek ovisila o standardu života. Što je viši standard života, manja je vličina obitelji, čak i do točke koja vodi stagnaciji ili postupnom izumiranju.
Životni je standard stoljećima određivao kvalitetu opstalog pučanstva nasuprot pukom kvantitetu. Lokalni klasni standardi su vodili stvaranju novih društvenih kasti, novig društvenih zakona. Kad životni standardi postanu bilo suviše složeni ili suviše rastrošni, oni vrlo brzo postanu poguni. Kaste predstavljaju neposredan rezultat visokog društvenog pritiska surove kompeticije koja predstavlja rezultat prenapučenosti.

Rane su rasne često pribjegavale metodama koje su nastojale ograničiti pučanstvo; sva su primitivna plemena imala običaj usmrtiti svu deformiranu i slabašnu djecu. Prije doba kad su muškarci počeli kupovati svoje žene, ljudi su obično ubijali žensku djecu. Nekom su prilikom znali zadaviti djete pri rođenju, dok bi ih najčešće znali ostaviti da sama izdahnu. Otac blizanaca je obično insistirao da se jedno eliminira radi ondašnjeg vjerovanja da višestruko potomstvo predstavlja bilo rezultat magije ili nevjerstva. Dok su nekoć ovi tabui postali gotovo univerzalni, ovakve ideje o rođenju blizanaca nikad nisu postale dijelom andonitskih vjerovanja; ovi su narodi uvijek promatrali blizance srećnim znakom.

Mnoge se rase rano ovladale vještinom pobačaja, što je postalo vrlo čestim nakon što su vanbračna djeca postala tabuom. Djevojke su dogo imale običaj ubijati svoju djecu, dok su među civiliziranijim narodima nezakonita djeca postala slugama djevojčine majke. Mnogi primitivni klanovi su doslovce istrijebljeni radi kombinacije podbačaja i čedomorstva. No unatoč zahtjevima društvenih običaja, rijetko je bio slučaj da bi majka zadavila podojeno djete--majčinska je naklonost bila suviše snažna.

Čak i u dvadesetom se stoljeću mogu susresti ostaci ovih primitivnih oblika kontrole pučanstva. U Australiji postoji pleme čije majke ne žele podići više od dvije ili troje djece. Ne tako davno, jedno je ljudoždersko pleme imalo običaj pojesti svako pet djete. Neka madagaskarska plemena još uvijek imaju običaj ubiti djecu rođenu određenim nesrećim danima, što rezultira smrću otprilike jedne četvrtine sve novorođenčadi.

Sa svjetskog stanovišta, prenapučenost nikad prije nije predstavljala ozbiljan problem, ali s umanjenjem broja ratnih sukoba i s uvećanjem znanstvene kontrole ljuedkih bolesti, ona može postati ozbiljan problem u budućosti. U takvom će se slučaju svjetske vođe naći pred velikim ispitom svoje mudrosti. Hoće li vođe Urantije imati dovoljno uvida i hrabrosti da podstaknu umnožavanje osrednjih ili uravnoteženih ljudskih bića umjesto što će pružati podršku nadnaravnim ljudima kao i sve većem broju subnormalnih? Podrška treba biti pružena normalnom čovjeku; on je srž civilizacije kao i izvor koji daje osnovu mutiranju genijalnih predstavnika određenih rasa. Subnormalni se ljudi moraju nalaziti pod kontrolom društva; oni se ne smiju umnožavati u većem broju nego što može podmiriti potrebe nižih razina industrijske aktivnosti čiji zadaci zahtijevaju nisku inteligenciju koja prevazilazi životinjska obdarenja, ali koji ne smiju postati teretom višim ljudskim oblicima.

[Predstavio Makiventa Melkizedek koji je nekoć prebivao na Urantiji.]

POGLAVLJE 67
PLANETARNA POBUNA

PROBLEMI koji prate ljudsku egzistenciju na Urantiji nisu shvatljivi ako se ne razmotre izvjesna jako bitna razdoblja prošlosti, osobito povijest i posljedice planetarne pobune. Premda se ovaj ustanak nije bitnije odrazio na proces organske evolucije, on je uveliko izmijenio tijek društvene evolucije i duhovnog razvoja. Radi ove užasne katastrofe, uveliko je izmjijenjena cijela nadfizička povijest vašeg svijeta.


1. KALIGASTIJINA IZDAJA

Tijekom više od tri stotine tisuća godina, Kaligastija je upravljao Urantijom kad je Satan, Luciferov pomoćnik, obavio jednu od svojih redovnih inspekcija. I kad je Satan stigao na planet, njegova pojava nije ni najmanje naličila vašim izobličenim prikazima njegovog opakog veličanstva. On je bio, i još uvijek jeste, izvanredni Sin Lanonandek. " I nije ni čudo, jer je sam Satan veličanstveno biće svjetla."
Prilikom ove inspekcije, Satan je upoznao Kaligastiju s Luciferovom "Deklaracijom Nezavisnosti" i kako je danas poznato, Knez je pristao izdati svoj planet pri proglasu pobune. Odane kozmičke ličnosti promatraju Kneza Kaligastiju s naročitim prezirom radi ove predumišljene izdaje dužnosti. Sin Stvoritelj je izrazio ovaj prezir kad je rekao: "Vi ste kao vaš vođa, Lucifer, po tome što ste grešno prihvatili njegov nitkovluk. On bijaše varalica od kad je samog sebe počeo uzdizati jer nije stajao čvrsto u istini."

Od svih administrativnih dužnosti lokalnog svemira, ni jedan se visoki položaj ne smatra svetijim od položaja Planetarnog Kneza, koji preuzima odgovornost za osiguranje dobrobiti i uprave nad evoluirajućim smrtnicima novonaseljenog svijeta. I od svih oblika zla, ni jedan ne uništava status ličnosti kao što to čini pronevjera povjerenja i odanosti vlastitih prijatelja. Svjesno počinivši ovaj grijeh, Kaligastija je tako cjelovito uništio svoju ličnost da njegov um nikad zatim nije bio u stanju posve povratiti ravnotežu.
Grijeh se može promatrati na više načina, dok sa stanovišta kozmičke filozofije predstavlja stav ličnosti koja se svjesno opire kozmičkoj stvarnosti. Greška se može smatrati rezultatom nesporazuma ili izobličenja stvarnosti. Zlo predstavlja bilo nepotpunu spoznaju kozmičkih stvarnosti ili nesposobnost usklađenja ovim stvarnostima. Grijeh, međutim, predstavlja hotimičan otpor božanskoj stvarnosti--svjesnu odluku bića da se suprotstavi duhovnom napretku--dok se nitkovluk sastoji od otvorenog i upornog prkosa prepoznatoj stvarnosti i označava toliku mjeru razjedinjenja ličnosti da graniči na kozmičkom ludilu.
Greška govori o nedostatku intelektualne pronicljivosti, zlo o nedostatku mudrosti, grijeh o najnižem duhovnom siromaštvu, dok nitkovluk ukazuje na gubitak konotrole ličnosti.
I nakon što biće više puta odabere i ponovi grijeh, grijeh može postati navikom. Osobe koje se naviknu na grijeh lako mogu postati nitkovima, svesrdnim pobunjenicima protiv kozmosa i svih njegovih božanskih stvarnosti. Dok je moguće oprostiti mnoge oblike grijeha, teško je vjerovati da bi se okorjeli nitkov ikad mogao iskreno pokajati za svoja zlodjela ili prihvatiti oproštenje.

2. POČETAK POBUNE

Nedugo nakon Satanove inspekcije i upravo kad je Urantija trebala posvjedočiti ostvarenje velikog uspjeha planetarne administracije, jednog dana koji se prema klimatskim uvjetima sjevernih podneblja dogodio na početku zime, Kaligastija je održao dugo vijećanje sa svojim suradnikom Daligastijom, nakon čega je Daligastija sazvao vanrednu sjednicu svih deset vijeća Urantije. Ovaj je skup otvoren najavom Kneza Kaligastije da će se proglasiti apsolutnim vladarom Urantije i njegovim zahtijevom da se članovi svih administrativnih grupa povuku s položaja i predaju sve upravne moći u ruke povjerenika Daligastije, sve dok se ne uspostavi nova organizacija planetarne vlasti i nova podjela ovih položaja administrativne uprave.
Za ovim je zapanjujućim zahtijevom uslijedio snažan prosvjed Vana, predsjedatelja vrhovnog vijeća koordinacije. Ovaj je istaknuti administrativni upravitelj i vješti pravnik označio Kaligastijin plan kao čin koji je graničio na planetarnoj pobuni, te je uputio poziv prisutnima da se suspregnu od svakog učešća u ovom planu dok se ne podnese tužba Luciferu, Sistemskom Vladaru Satanije; i Van je zadobio podršku cijelog osoblja. Prema tome, upućena je tužba Jeruzemu, za kojom je uslijedila naredba da Kaligastija bude prihvaćen kao vrhovni vladar Urantije i da sva bića iskažu apsolutnu i svesrdnu odanost njegovim zapovijedima. I kao odgovor na ovu čudnovatu poruku, plemeniti je Van iznio svoj slavni sedmočasovni govor kojim je službeno optužio Daligastiju, Kaligastiju i Lucifera kao ličnosti vrijedne prezira cijelog svemira Nebadona; i zatražio je potporu i pomoć od Višnjih Edentije.



U međuvremenu su presječeni sistemski krugovi; Urantija je izolirana. Nenadano i bez upozorenja, izolirane su sve grupe nebeskih bića koje su se zatekle na planetu, doslovce izgubivši svaku priliku da prime savjet izvana.
Daligastija je službeno proglasio Kaligastiju "Bogom Urantije i poglavarom svih bića." Ovim su proglasom jasno označene pojedinačne pozicije; i obje su se grupe povukle u vijećanje kako bi povele raspravu koja će vremenom odlučiti o sudbini svake nadljudske ličnosti planeta.

Serafi, kerubi i druga nebeska bića koja su postala dijelom pobune, morala su odabrati pojedinačne pozicije u ovoj teškoj borbi, ovom dugom i grešnom sukobu. Mnoge nadljudske grupe koje su se pri izolaciji slučajno zatekle na Urantiji--kao naprimjer serafi i njihovi suradnici--bile su primorane tu ostati i odabrati između grijeha i ispravnosti--između Luciferove volje i volje neviđenog Oca.

Ova je bitka trajala više od sedam godina. Vlasti Edentije se nisu htjele umiješati ili intervenirati sve dok i posljednja ličnost nije donijela svoju konačnu odluku. Sve do tog časa, Van i njegovi odani suradnici nisu primili bilo podršku ili oslobođenje od svoje dugotrajne tjeskobe i neizrecive neizvjesnosti.


3. SEDAM ODSUDNIH GODINA

Na Jeruzemu, glavnom centru Satanije, vijeće Melkizedeka je saopćilo vijesti o početku pobune. Na Jeruzem su smjesta odaslani Melkizedeci koji služe u kriznim situacijama, dok se Gabrijel javio kao predstavnik Sina Stvoritelja, čija je vlast dovedena u pitanje. Istog časa kad je saopćena vijest da je Satanija zahvaćena pobunom, ovaj je sistem smjesta izoliran od drugih sistema--stavljen u karantenu. Bio je to "rat na nebesima "-- glavnom centru Satanije--koji se proširio na sve planete lokalnog sistema.
Od stotinu članova utjelovljenog osoblja koji su boravili na Urantiji, četrdeset (uključujući Vana) je odbilo sudjelovati u pobuni. Veći je broj ljudi (modificiranih i nemodificiranih) koji su služili kao pomoćnici utjelovljenog osoblja hrabro i plemenito prišao obrani Mihaela i njegove kozmičke vlasti. Serafi i kerubi su izgubili velik broj ličnosti. Gotovo polovica administrativnih i prijevoznih serafa koja je služila na planetu odlučila je poći za svojim vođom i Daligastijom i stati na stranu Lucifera. Četrdeset tisuća stotinu devetnaest primarnih međubića je prišlo Kaligastiji, dok je ostatak ostao vjeran svojoj dužnosti.

Izdajnički je Knez uspostavio kontrolu kad nevjernim međubićima i drugim grupama pobunjeničkih ličnosti od kojih je tražio poslušnost, dok je Van okupio odana međubića i druge vjerne grupe i započeo slavnu bitku za spasenje planetarnog osoblja i drugih izoliranih nebeskih ličnosti.

Odane su se ličnosti tijekom borbe smjestile u otvorenom i slabo zaštićenom logoru koji se nalazio istočno od Dalamatije, dok su međubića u svako doba dana i noći budno i smotreno čuvala stražu kako nad logorom tako i nad neprocjenjivim drvetom života.

Na samom početku pobune, zajedno s tri vjerna međubića, odani kerubi i serafi su preuzeli stražu nad drvetom života, dozvolivši jedino četrdesetorici odanih članova osoblja i njihovim modificiranim smrtničkim pomoćnicima da se posluže plodom i listom ove energetske biljke. Ova je grupa brojila pedeset šest modificiranih Andonita, negdašnjih suradnika Knezovog osoblja, kako je šesnaest andonitskih pomoćnika nevjernog osoblja odbilo prići svojim starješinama.

Tijekom sedam odsudnih godina Kaligastijine pobune, Van je bio posve odan služenju svojoj odanoj vojsci koja se sastojala od ljudi, međubića i anđela. Duhovni uvid i moralna postojanost zahvaljujući kojima je Van bio u stanju održati svoju nepokolebljivu odanost kozmičkoj vlasti predstavljaju rezultat bistrog razmišljanja, mudrog prosuđivanja, logičnog suda, iskrene motivacije, nesebičnih namjera, inteligentne odanosti, iskustvenih sjećanja, discipliniranog karaktera i cjelovite odanosti njegove ličnosti izvršenju volje Rajskog Oca.
Ovih je sedam godina čekanja prošlo u samoanalizi i samodisciplini. Činjenica da pri izvršenju kozmičkih poslova mogu nastupiti ovakva krizna razdoblja ukazuje na ogroman značaj uma pri duhovnom odlučivanju. Obrazovanje, obuka i iskustvo učestvuju u većini bitnih odluka evolucijskih smrtnika. Ali duh koji živi u čovjeku istinski može upostaviti neposredan kontakt sa silama ljudske ličnosti koje su posvećene donošenju odluka, te na taj način osnažiti potpuno predanu volju stvorenog bića do to mjere da ona postaje sposobna izvršiti nevjerojatna djela odane predanosti volji i putu Rajskog Oca. I upravo ovo se dogodilo u iskustvu Amadona, modificiranog ljudskog bića i Vanovog suradnika.

Amadon je bio izvanredni čovjek koji se pokazao herojem Luciferove pobune. Kao muški potomak Andona i Fonte, Amadon je pripadao grupi od stotinu članova koji su dali životnu plazmu Knezovom osoblju, nakon čega je pripojen Vanu kao njegov suradnik i pomoćnik. Amadon se odlučio pridružiti svome pretpostavljenom u toku ove duge i mukotrpne borbe. I bilo je jako inspirativno vidjeti da ovaj potomak evolucijskih rasa nije podlijegao Daligastijinoj sofisteriji i da su se za ovih sedam burnih godina Amadon i njegovi odani suradnici s neumoljivom hrabrošću oduprli svim zavodljivim učenjima izvanrednog Kaligastije.

Premda je imao najvišu inteligenciju i ogromno iskustvo u kozmičkim aktivnostima, Kaligastija je skrenuo s puta--poveo se za zlom. Premda je imao najnižu inteligenciju i gotovo ni malo kozmičkog iskustva, Amadon je ostao nepokolebljivo vjeran svojoj službi kozmosu i odanosti svome suradniku. Van se poslužio kako umom tako i duhom, načinivši izvanredan i djelotvoran spoj intelektualne odlučnosti i duhovnog uvida, čime je postigao najvišu moguću iskustvenu razinu ostvarenja ličnosti. Kad se potpuno sjedine, um i duh mogu stvoriti nadljudske vrijednosti, čak i morontija stvarnosti.

Nema konca priči o uzbudljivim događajima ovog tragičnog razdoblja. Ali s vremenom je svaka ličnost donijela konačnu odluku i tada--jedino tada--Višnji Edentije su stigli na Urantiju kako bi preuzeli vlast zajedno s Malkizedecima koji djeluju u kriznim situacijama. Svi podaci o Kaligastijinoj upravi su izbrisani iz jeruzalemske baze podataka; započelo je novo ispitno doba planetarnog oporavka.

4. KALIGASTIJINA STOTINKA NAKON POBUNE

Uoči posljednje prozivke, pokazalo se da su se utjelovljeni članovi Knezovog osoblja podijelili na slijedeći način: Van je ostao vjeran zajedno sa cijelim komunikacijskim vijećem. Ang i tri člana prehrambenog vijeća su ostali u životu. Svi članovi stočarskog vijeća su se pridružili redovima pobunjenika, što je bio slučaj i sa savjetodavnim vijećem za pripitomljenje životinja. Spašeni su Fad i pet članova obrazovnog osoblja. Nod i cijela industrijsko-trgovinska komisija je prišla Kaligastiji. Hap i svo osoblje škole obznanjene religije je ostalo odano Vanu i njegovoj plemenitoj grupi. Izgubljeni su Lut i cijelo ministarstvo zdravstva. Cijelo umjetničko-znanstveno vijeće je ostalo vjerno, dok su Tut i njegova komisija plemenske uprave skrenuli s puta. Od ove je stotinke preživjelo četrdeset osoba koje su zatim prenesene na Jeruzem, gdje su nastavile svoj put prema Raju.
Šezdeset članova planetarnog osoblja koji su prišli pobunjenicima odabralo je Noda za svog vladara. Svesrdno su se zalagali za izdajničkog Kneza, premda su uskoro ustanovili da nisu imali hranljivih sastojaka sistemskih krugova života. Pogodilo ih je saznanje da su time uniženi do smrtničkog statusa. Premda su uistinu imali nadljudsku narav, istodobno su bili materijalni i smrtni. Nastojeći uvećati svoje redove, Daligastija je naredio da se svi smjesta posvete seksualnom razmnožavanju, dobro znajući da je izvornih šezdeset članova zajedno s njihova četrdeset četiri modificirana andonitsk¬a suradnika prije ili kasnije bilo osuđeno na smrt. Nakon pada Dalamatije, nevjerno se osoblje preselilo prema sjeveru i istoku. Njihovi potomci su dugo bili poznati kao Noditi, a njihovo prebivalište kao "zemlja Noda."

Prisutnost ovih izvanrednih muškaraca i žena nadljudske naravi, koji su vlastitim učešćem u pobuni osuđeni na zemaljski život, a koji su vremenom počeli sklapati brakove sa sinovima i kćerkama Urantije, uskoro je dala povoda tradicionalnim predanjima o tome kako su bogovi došli na zemlju kako bi stupili u odnos s ljudima. I tako su nastale tisuće mitičkih predanja koja vuku porijeklo iz ovog razdoblja neposredno nakon pobune, koja su ušla u sastav predanja i tradicija različitih naroda čiji su preci sudjelovali u ovom dodiru s Noditima i njihovim potomcima.
Izgubivši hranljive duhovne sastojke, pobunjeno je osoblje vremenom umrlo prirodnom smrću. I velik dio skorijeg idolotarstva ljudskog roda vuče porijeko od čovjekove želje da ovjekovječi sjećanja na ova visoko poštovana bića iz Kaligastijinog doba.
Kad je stotinka došla na Urantiju, njezini su članovi privremeno odvojeni od svojih Misaonih Ispravljača. Neposredno po dolasku Melkizedeških primaoca, sve su se odane ličnosti (izuzev Vana) vratile na Jeruzem gdje su sjedinjene sa svojim Ispravljačima. Mi ne znamo što se dogodilo sa šezdeset članova pobunjenog osoblja; njihovi Ispravljači još uvijek čekaju na Jeruzemu. Stvari nesumnjivo moraju počekati, kao što je upravo slučaj, dok se ne donese presuda cijelom slučaju Luciferove pobune i dok se ne odluči o sudbini svih učesnika.
Stvorenjima poput anđela i međubića bilo je jako teško shvatiti da tako izvanredni i pouzdani vladari poput Kaligastije i Daligastije mogu skrenuti s puta--da mogu počiniti izdajnički grijeh. Ona bića koja su navedena na grijeh--koja nisu namjerno ili promišljeno sudjelovala u pobuni--predstavljaju žrtve zavodničkog utjecaja svojih pretpostavljenih--vođa koje su uživale njihovo povjerenje. Jednako je lako bilo zadobiti podršku primitivnih i prostoumnih evolucijskih smrtnika.
Od svih ljudskih i nadljudskih bića koja su postala žrtvama Luciferove pobune na Jeruzemu i različitim drugim zavedenim planetima, velika se većina najiskrenije pokajala radi svoje ludosti; i mi istinski vjerujemo da nakon što Starješine Dana budu donijele konačnu presudu nad svim što je pratilo Satanijsku pobununa čemu su odnedavno počeli raditi--sve će osobe koje su se iskreno pokajale radi učešća u pobuni proći određenim procesom oporavka te biti ponovo postavljene na neku fazu kozmičke službe.

5. NEPOSREDNI REZULTATI POBUNE
Velika je zbrka vladala Dalamatijom i njezinom okolicom gotovo pedeset godina nakon početka pobune. Pobunjenici su pokušali postići potpunu i korijenitu reorganizaciju cijelog svijeta; revolucija je zamijenila evoluciju kao metoda za kulturno uzvišenje i rasno unaprijeđenje. Među naprednim i djelomično obučenim osobama koje su živjele bilo u samoj Dalamatiji ili u njezinoj neposrednoj okolici, postignuto je iznenadno poboljšanje kulturnog statusa, ali nakon što je Knezovo osoblje pokušalo predstaviti ove nove metode drugim narodima iz udaljenijih oblasti, izbila je neopisiva zbrka i rasna pometnja. Polurazvijenim primitivcimca ovog doba nije dugo trebalo da prevedu slobodu u samoizvoljnost. Nedugo nakon pobune, cijelo se ustaničko osoblje moralo posvetiti obarni grada od poludivljih hordi koje su opsjele gradske zidine kao rezultat preuranjenih učenja o slobodi. I više godina prije nego je prelijepi centar preplavljen južnim vodama, zavedena plemena Dalamatijske zaleđine koja su primila ova neispravna učenja opsjela su ovaj veličanstveni grad, u poludivljačkom napadu prognavši ustaničko osoblje i njihove suradnike prema sjeveru.

Kaligastijina namjera da smjesta uspostavi novu organizaciju ljudskog društva u skladu s vlastitim idejama o individualnoj slobodi i grupnoj samoizvoljnosti, brzo se pokazala više-manje potpunim neuspjehom. Drušvo je brzo nazadovalo do razine starog evolucijskog statusa gdje se ponovo moralo posvetiti borbi za napredak, i to počevši od točke koja nije bila puno naprednija od stadija koji je prethodio Kaligastijinom režimu, kako je pobuna samo pogoršala zbrku i metež.

Stotinu šezdeset dvije godine nakon pobune, voda je preplavila Dalamatiju, potopivši planetarni centar morskim vodama koje su prekrivale ovo područje sve dok gotovo svi ostaci plemenite kulture ovog veličanstvenog doba nisu bili uništeni.

Onog časa kad je prvi svjetski centar iščezao ispod morske površine, u njemu su živjeli jedino najniži tipovi sangiških rasa Urantije, otpadnici koji su već bili pretvorili Očev hram u svetilište posvećeno Nogu, lažnom bogu svjetla i vatre.

6. POSTOJANI VAN

Vanovi sljedbenici su se rano povukli u visinske oblasti zapadno od Indije, gdje nisu bili izloženi napadima zbunjenih rasa iz nižih oblasti i odakle su se nesmetano mogli posvetiti izradi planova za svjetski oporavak, jednako kao što su njihovi rani Badnitski preci nekoć posve nesvjesno unaprijedili svjetsku dobrobit neposredno prije pojave sangiških plemena.

Prije pojave Melkizedeških primaoca, Van je predao administrativnu upravu nad ljudskim aktivnostima u ruke deset četveročlanih komisija koje se nisu jako razlikovale od onih koje su postojale za vrijeme Knezovog režima. Domaći Nositelji Z`ivota iz reda starješina su preuzeli privremenu upravu nad ovim četveročlanim
zborom koji je djelovao kroz sav sedmogodišnji period čekanja. Slične grupe Amadonita su preuzele odgovornost nakon što se trideset devet odanih članova osoblja vratilo na Jeruzem.
Ovi su Amadoniti vukli porijeklo od 144 odana Andonita iz grupe kojoj je pripadao i sam Amadon, a koja je postala poznata po njegovu imenu. Ova je grupa brojala trideset devet muškaraca i stotinu i pet žena. Među njima, pedeset šest članova je imalo besmrtan status te su tako, s izuzetkom Amadona, svi prevedeni zajedno s odanim članovima osoblja. Ostali članovi ove plemenite grupe su nastavili živjeti na zemlji do kraja svojih smrtničkih života pod vodstvom Vana i Amadona. Oni su bili biološki kvasac koji je umnožavao i stvarao svjetske vođe u toku cijelog dugog i tamnog razdoblja koje je uslijedilo nakon pobune.
Van se zadržao na Urantiji sve do Adamovog doba, i dalje ostavši poglavarom svih nadljudskih ličnosti koje su djelovale na planetu. Zahvaljujući plodu drveta života i specijaliziranoj vještini kojom su Melkizedeci bili u stanju produžiti njihove živote, Van i Amadon su živjeli preko stotinu pedeset tisuća godina.

Prema odobrenju starijeg vladara sazviježđa, Višnjeg Oca Norlatiadeka, poslovi Urantije su dugo počivali u rukama vijeća koje se sastojalo od dvanaest planetarnih primaoca iz reda Melkizedeka. S Melkizedeškim je primaocima surađivao savjetodavni zbor koje se sastojao od slijedećih ličnosti: jednog od više odanih pomoćnika koji se nisu poveli za palim Knezom, dva domaća Nositelja Z`ivota, Potrojstvljenog Sina u procesu obuke, dobrovoljca iz reda Sinova Učitelja, (periodično) Sjajne Večernje Zvijezde Avalona, stariješina serafima i kerubina, savjetnika s dvaju susjednih planeta, glavnog predsjednika podređenih anđela, te Vana--najvišeg zapovjednika međubića. I ova je grupa upravljala administrativnim poslovima Urantije sve do Adamovog dolaska. Nije čudno što je hrabri i odani Van primio položaj u vijeću planetarnih primalaca koje je tako dugo upravljalo poslovima Urantije.

Dvanaest Melkizedeških primalaca Urantije se istaklo istinskim junaštvom. Oni su očuvali ostatke civilizacije, dok je Van odano izvršavao njihove planetarne aktivnosti. Tisuću godina nakon pobune, Van je imao više od tri stotine pedeset naprednih grupa rasutih širom cijelog svijeta. Ovi su se ključni civilizacijski položaji najvećim dijelom sastojali od potomaka odanih Andonita koji su u manjoj mjeri izmiješani sa sangiškim rasama, osobito plavom rasom, kao i s Noditima.

Unatoč tome što je pobuna jako unazadila planet, na njemu su i dalje živjele mnoge loze koje su imali visok biološki potnecijal. Pod nadzorom Melkizedeških primalaca, Van i Amadon su se nastavili zalagati za unaprijeđenje prirodne evolucije ljudske rase, nastojeći postići potpuni razvoj čovjekove fizičke evolucije do razine koje bi osigurala dolazak Materijalnog Sina i Kćerke na Urantiju.

Van i Amadon su ostali na zemlji kratko vrijeme nakon dolaska Adama i Eve. Par godina nakon ovog događaja, prevedeni su na Jeruzem, gdje je Van ponovo sjedinjen sa svojim Ispravljačem. Van trenutno izvršava dužnosti u korist Urantije dok očekuje nalog da pođe dugom, dugom stazom Rajskog savršenstva i neobznanjene sudbine koja stoji pred sve brojnijim Zborom Smrtničkih Finalista.
Treba zabilježiti da su, nakon što je Lucifer izrazio podršku Kaligastijinoj upravi na Urantiji i nakon što je Van odmah zatim podnio tužbu Višnjima Edentije, Očevi Sazviježđa smjesta objavili odluku o punoj podršci Vanu u svakom aspektu njegove borbe. Van, međutim, nije mogao primiti ovu odluku radi toga što su planetarni krugovi presječeni dok su je nosili. Tek je nedavno ustanovljeno da se odluka cijelo to vrijeme nalazila u energetskom prijenosniku radio stanice, gdje se zatekla pri prekidu komunikacije. Da je međubića Urantije nisu bila u stanju pronaći, ova odluka ne bi bila objavljena sve dok Urantija ponovo ne postane dijelom komunikacijskih krugova sazviježđa. I ovaj se očigledni nesporazum u procesu međuplanetarne komunikacije odigrao radi toga što energetski prijenosnici mogu primiti i prenijeti vijesti, ali ne mogu započeti kominikaciju.

Formalno, Vanov status u pravnoj bazi podataka Satanije nije mogao biti razriješen sve dok ova odluka Očeva Edentije nije uvedena u protokol na Jeruzemu.

7. UDALJENE POSLJEDICE GRIJEHA

Osobne (centripetalne) posljedice odluke stvorenog bića da će svjesno i ustrajno odbaciti svjetlo predstavljaju osobnu i neminovnu pojavu, te se kao takve tiču jedino Božanstva i dotične osobe. Takvi plodovi nitkovluka koji će vremenom uništiti dušu takvog bića predstavljaju unutarnje plodove njegove nitkovske volje.
Ali ovo nije slučaj kad je riječ o spoljašnjim posljedicama grijeha: Neosobne (centrifugalne) posljedice prihvaćenog grijeha predstavljaju kolektivnu i neminovnu pojavu i kao takve se tiču svakog stvorenog bića koje djeluje u njihovoj odražajnoj domeni.

Pedeset tisuća godina nakon pada planetarne adminstracije, zemaljske aktivnosti su bile u tako zbrkanom i nazadnom stanju da se moglo zaključiti da je ljudski rod izvukao vrlo malo koristi iz općeg evolucijskog statusa koji je postojao u vrijeme Kaligastijinog dolaska, prije tri stotine pedeset tisuća godina. Napredak je postignut jedino u određenim aspektima; u drugima je dosta izgubljeno.

Grijeh nikad nema posve lokalne posljedice. Administrativni sektori kozmosa počivaju na organizmima; nevolja jedne osobe mora do izvjesne mjere zahvatiti sve druge ljude. Kako grijeh predstavlja stav osobe prema stvarnosti, on se mora negativno odraziti na sve povezane razine kozmičkih vrijednosti. Ali bića mogu doživjeti pune posljedice pogrešnog razmišljanja, zlodjelstva ili zlih namjera jedino na stvarnoj razini djelovanja. Kršenje kozmičkog zakona može biti kobno u fizičkoj domeni, premda ne mora ozbiljnije djelovati bilo na um ili na duhovno iskustvo. Grijeh ima kobne posljedice na opstanak ličnosti jedino ako predstavlja stav cijelog bića--izbor uma i volju duše.

Posljedice zla i grijeha djeluju kako u materijalnoj tako i u društvenoj domeni, i često mogu ugroziti čak i duhovni napredak na izvjesnim razinama kozmičke stvarnosti, premda zlo jedne osobe nikad nema negativan učinak na ostvarenje božanskog prava na opstanak drugih ličnosti. Jedino odluke uma i izbor duše dotične osobe mogu ugroziti njezin vječni život.

Grijeh je na Urantiji tek naznatno odgodio biološku evoluciju, premda je smrtničkim rasama oduzeo puni užitak Adamitskog nasljeđa. Grijeh uveliko ugrožava intelektualni razvoj, moralni rast, društveni napredak i kolektivno duhovno postignuće. Ali grijeh ne spriječava najviše duhovno postignuće osobe koja odabere poznavati Boga i iskreno činiti njegovu božansku volju. Unatoč Kaligastijinoj pobuni i neuspjehu Adama i Eve, ni jedno smrtno biće koje je rođeno na Urantiji nakon ovih događaja nije u svom osobnom duhovnom iskustvu patilo radi ovih grešaka. Svaki je smrtnik koji je rođen na Urantiji nakon Kaligastijine pobune pretrpio određene negativne posljedice ovog događaja, premda u pogledu vječnosti buduće blagostanje ovih duša nije ni u najmanjem ugroženo. Ni jedna osoba nikad nije morala podnijeti bitan duhovni gubitak radi tuđeg grijeha. Grijeh je posve osoban, bilo da je riječ o moralnoj krivnji ili duhovnim posljedicama, unatoč dalekosežnosti njegovih posljedica u administrativnim, intelektualnim i duhovnim domenama.

Dok nismo u stanju shvatiti mudrost koja dozvoljava ovakve katastrofe, uvijek imamo priliku opaziti kako se ovakvi lokalni poremećaji povoljno odražavaju na sveopću kozmičku scenu.

8.ČOVJEK KOJI JE BIO HEROJ POBUNE

Mnoga su se hrabra bića s više svjetova Satanije bila u stanju oduprijeti pobuni; ali kako pokazuju zapisi Salvingtona, Amadon se pokazao izvanrednim herojem cijelog sistema po načinu na koji se veličanstveno oduprijeo valu pobune kao i po svojoj nepokolebljivoj odanosti Vanu--njih dvojica su stajali rame uz rame, nepopustljivo odani vrhovnosti nevidljivog Oca i njegovog Sina Mihaela.

U vrijeme ovih značajnih događaja, bio sam smješten na Edentiji i još uvijek se svjesno sjećam uzbuđenja koje sam doživio prateći Salvingtonski program koji je iz dana u dan emitirao vijesti o nevjerojatnoj nepokolebljivosti, trenscendentnoj odanosti i izvanrednoj lojalnosti ovog negdašnjeg potomstva eksperimentalne i izvorne loze Andonitske rase.

Od Edentije pa sve do Salvingtona i čak Uverse, kroz sedam dugih godina, prvo što su podređena nebeska bića imala običaj pitati vezano uz pobunu koja je potresala Sataniju, uvijek je bilo: "Što je s Amadonom Urantije, je li još uvijek nepokolebljivo odan?"

Ako je Luciferova pobuna unazadila lokalni sistem i njegove poražene svjetove, ako je gubitak Sina i njegovih zavedenih suradnika privremeno usporio napredak Norlatiadek sazviježđa, trebate odmjeriti djelotvornost općepoznate povijesti o inspirativnim djelima ovog djeteta prirode i njegove odane grupe od 143 suradnika koja su se čvrsto držala najviših ideja kozmičke uprave i administracije, unatoč vrlo snažnom i oprečnom pritisku svojih nevjernih starješina. I u jedno vas želim uvjeriti: ovo je već donijelo više dobra svemiru Nebadonu i nadsvemiru Orvontonu nego ikad može proizaći iz sveg zla i patnje koji su pratili Luciferovu pobunu.

I sve ovo je predivno dirljiva i neizrecivo veličanstvena pripovijed o mudrosti Očevog univerzalnog plana koji je na Raju sabrao Zbor Smrtničkih Finalista i koji je oblikovao ovu mnogobrojnu grupu tajnovitih služitelja budućnosti, najvećim ih dijelom načinivši iz svakidašnjeg obličja uspinjućih smrtnika--upravo takvih smrtnika kakav je nepokolebljivi Amadon.

[Predstavio Melkizedek iz Nebadona.]

DOLAZAK Sina Lanonandeka na prosječan svijet znači da se u umu njegovih primitivnih žitelja pojavila volja, sposobnost odabira puta koji vodi k postignuću vječnog života. Unatoč tome, Planetarni Knez je stigao na Urantiju gotovo milijun godina nakon pojave ljudske volje.

Prije otprilike pet stotina tisuća godina istodobno s pojavom šest obojenih sangiških rasa, na Urantiju je stigao Planetarni Knez Kaligastija. U to je doba na svijetu živjelo otprilike pola bilijuna primitivnih ljudi raštrkanih širom Europe, Azije i Afrike. Kneževa je prijestolnica podignuta u Mezopotamiji, na mjestu koje je više-manje odgovaralo samom centru ondašnje svjetske populacije.

1. KNEZ KALIGASTIJA

Kaligastija je bio Sin Lanonandek drugog reda koji je nosio broj 9344. Imao je općenito iskustvo u vezi poslova lokalnog svemira, dok je u skorije vrijeme naročito upoznat s upravom lokalnog sustava Satanije.


Prije nego je Lucifer postao vladarom Satanije, Kaligastija je ušao u sastav zbora savjetnika Prijenosnicima Života koji je djelovao na Jeruzemu. Lucifer je unaprijedio Kaligastiju na poziciju osobnog asistenta koju je ovaj spremno prihvatio i na ovoj je povjerljivoj i cijenjenoj poziciji služio pet puta.

Kaligastija je vrlo rano počeo tražiti da postane Planetarni Knez, ali svaki put kad bi podnio molbu vijećima zviježđa, ona ne bi naišla na odobrenje Očeva Zviježđa. Izgleda da je Kaligastija prije svega želio postati planetarni vladar decimalnog svijeta na kojem je sprovedena modifikacija života. Njegova je molba više puta odbijena prije nego što je konačno primio odobrenje da dođe na Urantiju.

Kaligastiji je povjerena ova pozicija svjetskog vladara zbog toga što je posjedovao zavidan rekord najviše odanosti i predanosti ciljevima koji su služili dobrobiti svemira u kojem je živio i iz kojeg je potekao, unatoč tome što je ispoljavao određeni nedostatak osobnog mira i što je, kad je bilo riječi o određenim manje bitnim stvarima često izražavao neslaganje s utemeljenim metodama. Bio sam na Jeruzemu kad je izvanredni Kaligastija napustio ovaj centar sustava. Tog bitnog dana prije pola milijuna godina izraženo je mišljenje da ni jedan planetarni knez bilo kojeg svijeta nije imao bogatije pripremno iskustvo ili bolje izglede od Kaligastije. Jedna stvar je sigurna: Dok sam se spremao objaviti vijesti o ovom događaju na razglasnom sustavu lokalnog svemira, ni jednog časa nisam pomislio da bi ovaj plemeniti Lanonadek tako skoro izdao svoju svetu dužnost planetarne uprave i da bi na tako užasan način okaljao vrijedno ime svog visokog reda svemirskih sinova. Uistinu sam vjerovao da je Urantija bila jedan od pet ili šest najsrećnijih planeta cijele Sataniji po tome što je ovaj iskusni, brilijantni i osebujni um postavljen na poziciju uprave nad njezinim svjetskim pitanjima; u ovo vrijeme nisam posve razumjeo suptilnosti osobnog ponosa.


2. KNEŽEVO OSOBLJE

Planetarni Knez Urantije nije poslan na ovu misiju sam, već je u skladu s običajem došao u pratnji asistenata i administrativnih pomoćnika.

Na čelu ove grupe nalazio se Daligastija, suradnik i asistent Planetarnog Kneza. Daligastija je također pripadao drugom redu Sinova Lanonandeka koji je nosio broj 319,407 njihove vrste. U vrijeme kad je postao Kaligastijin suradnik, imao je status asistenta.

Među planetarnim se osobljem nalazio veliki broj anđelskih suradnika i mnoštvo drugih nebeskih bića kojima je bio povjeren rad na unaprijeđenju interesa i dobrobiti ljudskih rasa. Ali s vašeg stanovišta, od sveg Kneževog osoblja najzanimljivija je bila grupa utjelovljenih članova – ponekad je nazivana Kaligastijinom stotinkom.

Ovih je stotinu pripadnika Kneževog osoblja bilo re-materijalizirano; odabrao ih je sam Kaligastija između 785,000 uzlaznih državljana Jeruzema koji su se dobrovoljno javili da dođu na Urantiju. Među izabranom stotinkom, svaki je bio s drugog planeta i ni jedan nije bio s Urantije.


Ovi su jeruzemitski dobrovoljci preneseni putem serafskih prijenosnika direktno s glavnog centra sustava na Urantiju gdje su ostali userafimljeni dok nisu identificirana osobna obličja dvojne prirode neophodna za ovu specijaliziranu planetarnu službu, prava tijela od krvi i mesa podešena za primanje signala sustavnih krugova.

Nedugo prije dolaska ovih stotinu jeruzemskih državljana, dva Prijenosnika Života koja su trenutno djelovala na Urantiji, nakon potanke razrade planova za utjelovljenje, podnijela su molbu Jeruzemu i Edentiji da im se dopusti da presade plazmu života potomaka Andona i Fonte u materijalna tijela koja su trebala omogućiti utjelovljenje pripadnika Kneževog osoblja. Jeruzem i Edentija su odobrili ovu molbu.

Prijenosnici Života su tako odabrali pedeset muškaraca i pedeset žena potomaka Andona i Fonte koji su predstavljali preživjele pripadnike ove jedinstvene rase. Izuzev u malom broju slučajeva, ovi Andoniti koji su trebali doprinijeti rasnom unaprijeđenju planeta nisu jedni druge poznavali. Bili su iz različitih mjesta i odabrani su zahvaljujući suradnji između svojih Misaonih Ispravljača i serafa; vođeni ovim utjecajima stigli su na sama vrata Kneževog planetarnog centra. Tu je ovih stotinu ljudi predano u ruke visoko specijaliziranih dobrovoljaca s Avalona koji su od ovih Andonskih potomaka uzeli materijalni ekstrakt dijela životne plazme. Ovaj je živi materijal prenesen u materijalna tijela koja su trebala poslužiti stotini jeruzemitskih pripadnika Kneževog osoblja. Serafski prijevoznici su u međuvremenu držali ove novopristigle osobe s glavnog sustavnog centra u dubokom snu.

Ovi su događaji, zajedno sa procesom stvaranja specijalnih tijela koja su trebala poslužila pripadnicima Kaligastijine stotinke, dali povoda mnogim predanjima od kojih su mnoga kasnije pobrkana s predanjima u vezi kasnijeg dolaska Adama i Eve.

Cijeli je ovaj proces repersonifikacije, od dolaska serafskih prijevoznika koji su nosili stotinu jeruzemskih dobrovoljaca, do časa kad su isti ponovo stekli svijest kao trostruka bića svijeta, trajao točno deset dana

. 3. DALAMATIJA -- KNEŽEV GRAD

Prijestolnica Planetarnog Kneza je bila smještena u Perzijskom zaljevu, u području današnje Mezopotamije.

U ovo vrijeme klima i topografija Mezopotamije su u svakom pogledu pogodovali ovom poduzeću Kneževog osoblja i njihovih pomoćnika i bitno su se razlikovali od uvjeta koji su kasnije prevladali ovim područjem. Ovako povoljni klimatski uvjeti su bili bitan dio prirodnog okružja koje je trebalo navesti žitelje Urantije da poduzmu prve korake u smjeru kulturnog i civilizacijskog napretka. Najbitniji zadatak ovog doba je bio preobražaj lovca u stočara, koji je obećavao pravovremenu evoluciju ovog stočara u miroljubivog zemljoradnika koji će biti privržen svome ognjištu.

Prijestolnica Planetarnog Kneza koja je uspostavljena na Urantiji predstavlja tipičan primjer centara kakvi se uspostavljaju na novim evolutivnim planetima. U centru Kneževe utvrde bio je vrlo jednostavan ali lijep grad okružen zidinama visokim nekih četrdeset stopa. Daligastiji u čast, ovaj je centar svjetske kulture nazvan Dalamatija.

Grad je podijeljen u deset dijelova, dok su u centru svakog dijela bile kuće pripadnika ovih deset različitih sabora utjelovljenog osoblja. U samom centru grada je bio hram neviđenog Oca. Centar administrativne uprave Kneza i njegovih suradnika je bio podijeljen u dvanaest komora smještenih neposredno pored hrama.

Sve građevine Dalamatije su imale jedan kat, izuzev dvokatnih zgrada u kojima je zasjedao sabor i trokatnog, premda malog, hrama Oca Svih.

Grad je pružao svjedočanstvo najnaprednijim graditeljskim vještinama ovog doba - prije svega upotrebi opeke. Korišteno je vrlo malo kamena i drveta. Prema primjeru Dalamatije, uveliko su unaprijeđene arhitektonske vještine obližnjih naroda.

U blizini Kneževog centra živjeli su ljudi svih boja i klasa. I upravo su iz ovih obližnjih plemena došli prvi učenici koji su pohađali Kneževe škole. Premda su ove rane dalamatijske škole bile dosta grube, pružale su sve što su muškarci i žene ovog primitivnog doba bili u stanju primiti.


Kneževo je utjelovljeno osoblje neprestano oko sebe okupljalo najnaprednije osobe iz obližnjih plemena i nakon što im je dalo obrazovanje i nadahnuće, vraćalo ih je među njihove sunarodnjake u ulozi učitelja i vođa.

4. RANI DANI KALIGASTIJINE STOTINKE

Kneževo osoblje je ostavilo snažan dojam na ljude. Premda je bilo potrebno gotovo tisuću godina kako bi se vijesti o njima proširile među udaljenijim grupama, plemena koja su se našla u neposrednoj blizini ovog mezopotamijskog centra uveliko su napredovala zahvaljujući djelima i učenjima ovih novih stotinu žitelja Urantije. I dosta je mitologije kasnije izraslo iz izvitoperenih legendi o ovim ranim događajima iz vremena kad su ovi pripadnici Kneževog osoblja repersonificirani kao nadljudi Urantije.

Djelovanje ovih vanzemaljskih učitelja je u velikoj mjeri osujećeno sklonošću ljudi da posmatraju ova bića kao bogove, premda na stranu od metode pojave ove stotinke na Urantiji -- pedeset muškaraca i pedeset žena -- nisu korištene druge nadprirodne metode ili nadljudske manipulacije.

Ali utjelovljeno osoblje je i pored toga bilo nadljudsko. Započeli su svoju misiju na Urantiji kao nesvakidašnja bića trostruke prirode:

1. Bili su u tijelu i relativno čovjekoliki, kako su u sebi utjelovili stvarnu životnu plazmu jedne ljudske rase, Andoničku plazmu Urantije.

Ovih je stotinu pripadnika Kneževog osoblja bilo jednako podijeljeno na muškarce i žene, u ovisnosti od toga kojem su spolu prethodno pripadali. Svaka je osoba iz ove skupine bila u stanju imati djecu, proizvesti neku novu vrstu fizičkog života, dok im je bilo strogo zabranjeno postati roditeljima izuzev pod specijalnim uvjetima. Prema običaju utjelovljeno osoblje Planetarnog Kneza proizvodi djecu malo prije kraja svoje specijalne planetarne službe. Ovo se obično poklapa ili neposredno prethodi dolasku Planetarnog Adama i Eve.
Jasno je stoga da ova specijalna bića
nisu znala kakav će oblik materijalnog života rezultirati iz njihovog seksualnog odnosa. I ovo nisu nikada uspjeli saznati; prije nego što će imati priliku stupiti u takav odnos, pobunom je poremećeno cijelo njihovo poduzeće i oni koji su kasnije postali roditelji bili su izolirani od životnih tokova sustava.

Po boji kože i jeziku kojim su govorili ovi su materijalizirani pripadnici Kaligastijinog osoblja nalikovali andoničkoj rasi. Hranili su se onako kako su to činila smrtna bića ovog svijeta, s jednim izuzetkom: Novostvorenim tijelima ove grupe posve je odgovarala vegetarijanska hrana. Ovo je bio jedan od razloga zašto je njihova utvrda smještena u toplim predjelima koji su obilovali voćem i orahnjačama. Vegeratijanstvo vuče porijeklo iz vremena Kaligastije, a običaj se proširio među mnogim drugim obližnjim kao i nekim dalekim plemenima, evolutivnim rasama koje su se nekoć isključivo hranile mesom.

2. Stotinka je predstavljala materijalna ali nadljudska bića koja su na Urantiji nanovo stvorena u obliku jedinstvenih muškaraca i žena visokog i specijalnog reda.

Dok su uživali visoki status jeruzemskog državljanstva, oni nisu bili spojeni sa svojim Misaonim Ispravljačima; i kad su se javili kao dobrovoljci za ovu planetarnu službu i kad su prihvaćeni na službu u suradnji sa silaznim sinovima, odvojeni su od svojih Ispravljača. Ali ovi su Jeruzemljani bili nadljudska bića -- posjedovali su duše koje su uzlazno rasle. Za vrijeme smrtnog života u ljudskom obličju, duša se nalazi u embrionskom stadiju; ona se rađa (uskrsne) za morontijalnog života i doživljava rast dok prolazi kroz niz morontija svjetova. Duše Kaligastijine stotinke su također napredovale pregresivim iskustvom sedam svjetova mnogih stanova dok nisu stekle državljanstvo Jeruzema.

Držeći se uputa koje su bili primili, pripadnici osoblja se nisu upuštali u seksualnu reprodukciju, premda su temeljno proučavali svoju osobnu građu i premda su pažljivo proučili svaku moguću fazu svojih intelektualnih (umnih) i morontijalnih (dušinih) odnosa. I tijekom trideset i treće godine njihovog boravka u Dalamatiji, mnogo prije nego što je dovršena izgradnja zida, broj dva i broj sedam, dva pripadnika Danitske grupe, su slučajno otkrila posljedica bliskog odnosa (navodno neseksualnog i nematerijalnog) svojih morontija bitaka; i ova je pustolovina rezultirala pojavom prvog prvorednog srednjeg bića. Ovo novo biće je bilo posve vidljivo planetarnom osoblju i njihovim nebeskim suradnicima, ali je bilo potpuno nevidljivo muškarcima i ženama svih drugih plemena. Prema nalogu Planetarnog Kneza, povodeći se prema uputama začetničkog Danitskog para, svo se utjelovljeno osoblje uspješno upustilo u proizvodnju sličnih bića. Tako je Kneževo osoblje s vremenom proizvelo 50,000 prvorednih srednjih bića.

Ova su se srednja bića pokazala vrlo korisnim pri sprovedbi poslova ovog svjetskog centra. Bili su nevidljivi ljudskim bićima i dok su živjeli u Dalamatiji, primitivni ljudi su naučili o postojanju ovih nevidljivih poluduhova; sa stanovišta evolutivnih smrtnika, srednja bića su stoljećima predstavljala cijeli svijet duha.

3. Kaligastijina stotinka je osobno bila besmrtna; njezini pripadnici nisu podlijegali smrti. Njihovim su materijalnim tijelima kolala protuotrovna sredstva životnih struja sustava; i da radi pobune nisu izgubili kontakt s ovim životnim strujama, mogli su živjeti beskonačno do dolaska Božjeg Sina ili nakon što u budućim dobima steknu slobodu neometanog putovanja na Havonu ili Raj.

Ova protuotrovna nadopuna životnim strujama Satanije dolazi iz ploda drveta života, grmolike biljke Edentije koju su Najviši Norlatiadeka poslali na Urantiju u vrijeme Kaligastijinog dolaska. U Kaligastijino doba, drvo je raslo u centralnom dvorištu hrama neviđenog Oca i zahvaljujući plodu drveta života, Kneževo je ostoblje, koje je inače bilo smrtno i materijalno, bilo je u stanju živjeti dokle god im je drvo bilo na raspolaganju.

Premda nije mogla pomoći evolutivnim rasama, ova je superhrana bila dovoljno osiguranje trajnog života Kaligastije i stotine pripadnika njegovog osoblja kao i stotinu modificiranih Andonita koji su s njima surađivali.

U vezi s ovim treba naglasiti da kad je stotinu Andonita dalo mikrobe svoje plazme pripadnicima Kneževog osoblja, Prijenosnici Života su transplantirali u njihova smrtna tijela materije koje su nadopunjavale tvari sustavnih krugova; i tako su se mogli oduprijeti fizičkoj smrti i živjeti više stoljeća jednako kao što je to bio slučaj s Kneževim osobljem.

Ovim je Andonitima s vremenom objašnjen njihov doprinos novom obličju njihovih nadređenih i tako je ova stotinka primila dopuštenje da ostane na glavnom centru u ulozi pratitelja Kneževog utjelovljenog osoblja.


5. ORGANIZACIJA STOTINKE

Stotinka je bila organizirana za službu u deset nezavisnih sabora od kojih je svaki imao deset pripadnika. Svaki put kad bi se sastala dva ili preko dva zbora, skupom je predsjedavao Daligastija. Ovih je deset grupa podijeljeno na sljedeći način:

1. Odbor za hranu i materijalnu dobrobit. Odborom je predsjedavao Ang. Nastojao je unaprijediti kvalitetu hrane, vode, odjeće i materijalnog prosperiteta ljudskog roda. Učio je ljude kopanju bunara, kontroli izvora i navodnjavanju. Ljudima koji su živjeli na sjeveru pokazali su kako se obrađuje i štavi koža pri izradi odjeće; učitelji umjetnosti i znanosti su kasnije upoznali ljude s vještinom tkanja.

Također su unaprijeđene metode skladištenja hrane. Preservacija je postizana kuhanjem, sušenjem i dimljenjem; hrana je tako postala prva imovina. Ljudi su naučili obezbijediti dovoljnu količinu hrane kako bi se oduprijeli periodima gladi i nestašice.

2. Odbor za udomaćenje životinja. Ova se grupa posvetila odabiru i ukrštanju životinja koje su bile od najveće koristi ljudskim bićima bilo kao teretne životinje, radi prijevoza ili kao hrana, a u kasnijem razdoblju i radi obrade zemlje. Ovim je vještim odborom upravljao Bon.

Pripitomljeno je više korisnih vrsta životinja koje su nakon ovog razdoblja izumrle, kao i neke koje i danas djeluju kao domaće životinje. Čovjek je dugo živio s psom, dok je plava rasa već bila pripitomila slona. Zahvaljujući sve naprednijim metodama odabirnog ukrštanja, toliko je unaprijeđena krava da je već postala vrijednim izvorom hrane; putar i sir su postali redovnim dijelom ljudske prehrane. Ljudi su naučili koristiti govedo kao teretnu životinju, dok konj još nije bio pripitomljen. Ovaj je odbor prvi upoznao ljude s korištenjem točka pri prijevozu.

Golubovi su u ovo vrijeme prvi put korišteni kao pismonoše i često su slani na duga putovanja da izruče poruke ili pozive u pomoć. Bonova grupa je bila vrlo uspješna u obuci velikih fandora za prijevoz putnika, životinja koje su izumrle prije nešto više od trideset tisuća godina.

3. Odbor za kontrolu divljih životinja. Nije bilo dovoljno da čovjek pokuša pripitomiti određene životinje, već je također bilo bitno ovladati metodama zaštite od neprijateljski raspoloženih divljih životinja. Ovom grupom je predsjedavao Dan.

Stare zidine oko gradova pružale su zaštitu od divljih životinja i obranu od iznenadnih napada neprijateljski raspoloženih ljudi. Oni koji su živjeli u šumama i na otvorenom, bez zaštitnih zidina, bili su primorani na gradnju nastambi u drveću, kamenih kućica ili na održavanje noćne straže pored vatre. Bilo je vrlo prirodno što su ovi učitelji posvećivali toliko vremena pouci svojih učenika unaprijeđenju gradnje nastambi. Sve naprednijim metodama i upotrebom zamki čovjek je postupno ovladavao životinjama.

4. Odbor za širenje i očuvanje znanja. Ovom grupom, koja je u ovom ranom razdoblju organizirana isključivo s obrazovnom namjerom, predsjedavao je Fad. Njegove su se obrazovne metode sastojale od kontrole nad zaposlenjem i nastojanja da unaprijedi radne metode. Fad je sastavio prvu abecedu i upoznao ljude s pisanim slovom. Abeceda se sastojala od dvedeset pet slova. Kao pisaći materijal korištena je kora drveta, glinene i kamene ploče, vrsta pergamenta načinjena od obrađene kože, kao i papirasti materijal načinjen od osinjih gnijezda. Dalamatijska biblioteka koja je uništena nedugo nakon Kaligastijine apostaze, imala je preko dva milijuna zasebnih bilješki i bila je poznata kao "Fadova kuća."

Od svih rasa, plava se s najvećom spremnošću prihvatila pisanja i postigla je veliki napredak u ovom smjeru. Crvenoj rasi je više odgovaralo slikovno pismo, dok je žuta počela simbolički izražavati riječi i ideje, uglavnom kako to danas čini. Ali pored abecede mnogo je drugih stvari izgubljeno u pometnji izazvanoj pobunom. Kaligastijino je izopačenje uništilo nadu za postignuće univerzalnog svjetskog jezika, ako ništa drugo ono za nebrojenog niza stoljeća.

5. Odbor industrije i trgovine. Ova je grupa nastojala učiti plemena razvoju industrije i unaprijeđenju trgovinskih odnosa među različitim miroljubivim grupama. Njome je predsjedavao Nod. Nastojala je potaći svaki oblik primitivne proizvodnje. Neposredno je doprinjela unaprijeđenju životnog standarda tako što je primitivnom čovjeku predstavila mnoge privlačne udobnosti. Bitno je unaprijedila kupoprodaju soli koju je proizvodio odbor znanosti i umjetnosti.

Među ovim prosvjetljenim grupama koje su obrazovane u dalamatijskim školama, po prvi put je upotrijebljen komercijalni predmet razmjene. Centralna komora je izdavala komercijalne bonove koji su korišteni kao predmet razmjene. Stotinama tisuća godina svijet nije uspio unaprijediti ove metode poslovanja.
6. Odbor obznanjene religije. Ova škola nije odmah počela djelovati. Na Urantiji, civilizacija je doslovce iskovana čekićma straha na nakovnju nužde. Ali ova grupa je postigla značajniji napredak pri svom nastojanju da navede čovjeka da umjesto što će strahovati od Stvoritelja strahuje od stvorenog bića (poštovanje duhova); njihova su nastojanja osujećena pometnjom otcjepljenja. Grupom je upravljao Hap.

Kneževo osoblje nije željelo zakomplicirati evoluciju predočenjem otkrivenja; otkrivenje može biti predočeno jedino nakon što evolutivne sile dosegnu vrhunac djelovanja. Ali kako je želio udovoljiti želji mnogih Dalamaćana koji su tražili neki oblik religiozne službe, njegova je grupa predstavila sedam napjeva, kratkih molitvi za svakodnevnu upotrebu i vremenom je ljude naučila "Očevoj molitvi" koja je glasila:

"Oče sviju čijeg Sina poštujemo, daj nam svoju naklonost. Izruči nas od straha od sviju osim sebe. Neka donesemo radost našim božanskim učiteljima; neka naše riječi uvijek budu istina. Izruči nas od nasilja i ljutnje; daj nam poštovanje prema starijima i prema imovini naših susjeda. Daj nam godinu zelenih pašnjaka i plodnih stada, na radost našim srcima. Molimo za skori dolazak obećanog uzvisitelja i želimo činiti tvoju volju na ovom svijetu kao što je drugi vrše na svjetovima poslije ovoga."

Premda se Kneževo osoblje nije moglo poslužiti prirodnim sredstvima i uobičajenim metodama rasnog unaprijeđenja, obećali su ljudima Adamički dar nove rase kao cilj budućeg evolutivnog razvoja nakon što svijet ostvari vrhunac biološkog razvoja.

7. Čuvari zdravlja i života. Ovo je vijeće upoznalo ljude sa sanitarnim mjerama i unaprijedilo primitivnu higijenu; njime je predsjedavao Lut.

Veliki je dio predmeta obuke u ovim školama izgubljen za vrijeme narednih stoljeća i nije nanovo otkriven sve do dvadesetog stoljeća. Pokazali su ljudima kako se kuhanjem, prokuhavanjem i pečenjem mogu izbjeći mnoga oboljenja i umanjiti smrtnost novorođenčadi; učili su da kuhana hrana može pomoći majkama da ranije prestanu dojiti.

Mnoga su se ranija učenja Lutove grupe koja je nastojala povisiti zdravstvene mjere očuvala među plemenima sve do Mojsija, premda su uveliko zbrkana i bitno izmijenjena.

Veliku teškoću pri njihovom nastojanju da unaprijede higijenske mjere ovih primitivnih naroda predstavljala je činjenica da su istinski uzroci bolesti suviše maleni kako bio se mogli vidjeti golim okom, kao i čovjekovo sujevjerno pošovanje vatre. Jedino su nakon više tisuća godina uspjeli navesti ljude da počunu spaljivati otpatke. U međuvremenu, nagovarali su ih da zakopaju gnjilo smeće. Sanitarne mjere su uveliko unaprijeđene kad su ljudi naučili kako sunčeva svjetlost uništava bolesti i poboljšava zdravlje.

Prije Kneževog dolaska ljudi su posmatrali kupanje kao isključivo religioznu ceremoniju. Bilo je vrlo teško natjerati primitivnog čovjeka da se počne kupati u cilju očuvanja zdravlja. Lut je na koncu potakao religiozne učitelje da uvedu pranje kao obred pročišćenja koji je postao dijelom religiozne ceremonije koja je prakticirana jednom tjedno, u znak poštovanja Oca svih.

Ovo je vijeće očuvanja zdravlja uvelo rukovanje u znak osobnog prijateljstva i plemenske odanosti na mjesto starog običaja razmjene pljuvačke i pijenja krvi. Ali tek što su se oslobodili pritiska svojih nadmoćnih
učitelja, ovim primitivnim narodima nije dugo trebalo da se vrate svojim neukim sujevjernim radnjama koje su škodile zdravlju i pogodovale razvoju bolesti.

8. Znanstveno-umjetničko planetarno vijeće. Ova je grupa uveliko unaprijedila industrijske vještine ranih ljudi i uzvisila njihove predodžbe ljepote. Njihov vođa je bio Mek.

Dok su u ovom razdoblju umjetnost i znanost cijelog svijeta bile na vrlo niskom nivou, u Dalamatiji su držana predavanja o osnovama fizike i kemije. Unaprijedili su lončarstvo i dekorativne umjetnosti i uzvisili ljudsko poimanje ljepote, premda je sve do dolaska ljubičaste rase glazba tek neznatno unaprijeđena.

Unatoč pritiska svojih učitelja, ovi se primitivni ljudi nisu htjeli upustiti u eksperimentiranje s vodenom parom; nisu bili u stanju prevazići strah od eksplozivne moći pare. I pored toga, pristali su naučiti vještinu kovanja, premda su se nasmrt bojali užarenog metala.

Mek je bitno unaprijedio andoničku kulturu i umjetnost plave rase. Mješavina plave rase i Andonita je bila izuzetno umjetnički obdarena i mnogi su postali odlični kipari. Premda nisu koristili kamen ili mramor, pravili su kipove od pečene gline koji su krasili vrtove Dalamatije.

Veliki napredak u oblasti domaćih umjetnosti izgubljen je u toku dugih i tamnih stoljeća koja su pratila pobunu i ovaj gubitak nije nadoknađen sve do suvremenog doba.

9. Grupa zadužena za unaprijeđenje plemenskih odnosa. Ovoj je grupi povjereno podizanje ljudskog društvenog uređenja do razine države. Njihov vođa je bio Tut.

Ove vođe su značajno doprinjele unaprijeđenju ideje o međuplemenskim brakovima. Promicali su ideju da prije braka dvoje ljudi trebaju dobiti priliku da se upoznju i da se oboje trebaju složiti da uđu u brak. Izmijenjeni su borbeni plesovi koji su učinjeni nešto otmjenijim kako bi poslužili vrijednim društvenim ciljevima. Ljudi su upoznati s mnogim natjecateljskim igrama, ali su po prirodi bili vrlo ozbiljni; ova rana plemena nisu imala smisla za humor. Očuvan je jedino mali broj ovih običaja nakon disintegracije prilikom plentarne pobune.

Tut je sa svojim suradnicima nastojao unaprijediti miroljubive plemenske odnose, kontrolirati i humanizati metode ratovanja, koordinirati međuplemenske odnose i unaprijediti plemensku upravu. U okolini Dalamatije razvila se naprednija kultura i ovi su se unaprijeđeni društveni odnosi pokazali vrlo korisnim u pogledu utjecaja na daleka plemena. Međutim, civilizacijsko uređenje uspostavljeno u Kneževom centru uveliko se razlikovao od barbarskog društva na drugim lokacijama, kao što se suvremeno društvo glavnog grada Južne Afrike posve razlikuje od grube kulture niskih Bušmana na sjeveru.

10. Vrhovni sud plemenske koordinacije i rasne kooperacije. Ovim vrhovnim vijećem je upravljao Van. Riješavalo je sporna pitanja svih devet specijalnih komisija koje su nadgledale razvoj ljudskog roda. Ovo vijeće je imao širok raspon djelovanja, kako su mu bila povjerena sva planetarna pitanja kojima se nisu naročito bavile druge grupe. Ovo je odabrano vijeće primilo autorizaciju od Očeva Zviježđa Edentije prije nego što im je data uprava nad vrhovnim sudom Urantije.


6. KNEŽEVA VLAST

Društvena baština žitelja određenog svijeta govori o stupnju svjetskog kulturnog razvoja, dok sposobnost ovih žitelja da shvate nove i naprednije ideje određuje stopu svjetske kulturne ekspanzije.

Dok slijepo povinovanje tradiciji vodi stabilnosti i kooperaciji sentimentalnim povezivanjem prošlosti i sadašnjosti, prekomjerna tradicionalnost sputava poduzetništvo i podjarmljuje stvaralačke moći individualne ličnosti. Kad su Kaligastija i stotinka stigli na Urantiju i počeli promicati novo evanđelje individualnog poduzetništva u ondašnjim društvenim grupama, cijeli je svijet bio zaokupljen neprogresivnim poštovanjem tradicije. Ali kako je ova blagotvorna uprava uskoro poremećena, ljudi se nikada nisu posve oslobodili robovanja običaju; žalosno je vidjeti kako društvene norme još uvijek dominiraju Urantijom.
Pripadnici Kaligastijine stotinke – diplomci mnogih svjetova Satanije – su dobro poznavali kulturi Jeruzema, ali ovo je znanje bilo gotovo bezvrijedno na barbarskom planetu primitivnih ljudi. Ova su mudra bića dobro postupila kad su odlučila da neće pokušati poduzeti tako iznenadnu preinaku i sveopće unaprijeđenje ondašnjih primitivnih rasa. Dobro su znali da ljudska vrsta prolazi vrlo polaganom evolucijom, te su mudro odustali od bilo kakvih nastojanja da korijenito izmijene čovjekov život na zemlji.

Svaka je od deset planetarnih komisija nastojala unaprijediti interese koje su zastupili koristeći se jedino polaganim i prirodnim metodama. Planirali su da privuku najbolje umove iz obližnjih plemena, da ih obuče i pošalju njihovim narodima kao ambasadore društvenog unaprijeđenja.

Strani poslanici su slani jedino po zahtjevu određenog naroda. Unaprijeđenjem i poboljšanjem bilo kojeg plemena ili rase uvijek su se bavili ljudi koji su iz njega potekli. Stotinka nije željela nametnuti određenom plemenu običaje i pravila ponašanja naprednijih rasa. Uvijek su strpljivo nastojali unaprijediti i poboljšati zaostale i staromodne običaje određene rase. Priprosti svijet Urantije je dolazio u Dalamatiju ne kako bi zamijenio svoje društvene običaje za novije i bolje, već kako bi unaprijedio vlastite običaje kontaktom s višom kulturom i naprednijim umovima. Proces je bio spor ali jako djelotvoran.

Dalamatijski učitelji su nastojali dodati svjesnu društvenu selekciju povrh posve prirodne selekcije koja je bila dio biološke evolucije. Nisu izobličili ljudsko društvo, premda su značajno ubrzali njegovu normalnu i prirodnu evoluciju. Vodili su se prema motivu napretka putem evolucije, a ne revolucije putem otkrivenja. Kroz mnoga stoljeća ljudi su uspjeli steći malo religije i morala i ovi nadljudi su znali da nije bilo mudro pokušati oduzeti čovječanstvu onih par uspjeha koje su sami postigli i stvoriti zbrku i konsternaciju pri nastojanju prosvjetljenijih i nadmoćnijih bića da unaprijede nazadnije rase prekomjernim učenjem i prosvjetljenjem.
Kad kršćanski poslanici idu u srce Afrike, gdje je običaj da djeca ostanu pod upravom i nadzorom svojih roditelja za cijelog svog života, ovi misionari jedino izazivaju zbrku i poremećaj utemeljenog sistema kad nastoje u jednoj generaciji ukinuti ovaj običaj i na njegovo mjesto postaviti učenje da djecu treba osloboditi od roditeljske kontrole nakon dvadeset i prve godine života.

7. ŽIVOT U DALAMATIJI

Premda je svojom ljepotom i dizajnom izazivao divljenje primitivnih ljudi ovog doba, Knežev je centar ustvari bio vrlo skroman. Građevine nisu bile naročito velike, kako su ovi vanzemaljski učitelji planirali potaći razvoj zemljoradnje i s ovom namjerom upoznati ljude sa uzgojem životinja. U okviru gradskih zidina bilo je dovoljno prostora za pašnjake i vrtove koji su mogli obezbijediti hranu za nekih dvadeset tisuća žitelja.

Unutrašnjost centralnog hrama, kao i zgrade u kojima je bilo smješteno deset vijeća nadzornih nadljuskih grupa predstavljali su prava umjetnička djela. Dok su rezidencijalne nastambe bile pravi primjer urednosti i čistoće, sve je bilo vrlo jednostavno i nadasve primitivno u usporedbi s kasnijim građevinama. U ovom kulturnom centru nije korištena ni jedna metoda koja nije prirodno pripadala Urantiji.

Kneževo utjelovljeno osoblje je živjelo u jednostavnim i uzornim građevinama i vlastitim su primjerom željeli nadahnuti i dojmiti svoje studente u ovom svjetskom društvenom i obrazovnom centru da razviju sličan ukus.

Jasno utvrđena struktura obitelji i stacionaran obiteljski život datiraju iz Dalamatijskog perioda i najvećim dijelom ih treba zahvaliti uzoru i učenjima stotinke i njihovih učenika. Obiteljska društvena zajednica nije počela uspješno djelovati sve dok ovi nadljudi, muškarci i žene, nisu pokazali ljudima kako čovjek treba voljeti svoje unuke i praunuke i obezbijediti sve što im je potrebno za život. Primitivan čovjek voli svoje djete, dok ciziliziran čovjek voli i svoje unuke.

Pripadnici Kneževog osoblja su živjeli zajedno kao očevi i majke. Istina, nisu imali vlastitu djecu, premda je njihovih pedeset domova koji su služili kao uzor pružalo dom i zaštitu velikom broju djece, nikada manje od pet stotina, koja su usvojena iz nadmoćih adamičkih i sangiških rasa; mnoga djeca su bila siročad. Imali su odličnu priliku da steknu disciplinu i obuku od ovih nadljudskih roditelja; poslije toga, nakon tri godine u Kneževim školama (pohađali su nastavu od trinaeste do petnaeste godine), stizali su u godine kad su mogli stupiti u brak i postati Kneževi poslanici svojim rasama.

Fad je bio pokrovitelj Dalamatijskog obrazovnog plana koji je sproveden u djelo u vidu industrijske škole u kojoj su učenici stjecali znanje praktičnim radom i svakodnevnim obavljanjem korisnih zadataka. Ovaj je obrazovni plan poticao razmišljanje i osjećanje u procesu karakternog razvoja, dok je prednost davana praktičom ručnom radu. Obuka je bila individualna i kolektivna. Učitelji su bili muškarci i žene koji su uvijek radili u parovima. U pola programa učenici su bili podjeljeni prema spolu, dok su u pola obučavani zajedno. Pojedinačno su stjecali vještinu i spretnost, dok su grupno stjecali društvene vještine. Naučili su se družiti s mlađom i starijom djecom kao i odraslim osobama, te surađivati sa svojim vršnjacima. Također su upoznati s djelovanjem obiteljske grupe, zabavne grupe i školske grupe.

Među kasnijim učenicima koji su primili obuku u Mezopotamijskim školama i koji su ponijeli ova učenja svojim rasama, bili su Andoniti iz visinskih oblasni zapadne Indije i predstavnici crvene i plave rase; u skorijem razdoblju primljen je manji broj pripadnika žute rase.

Hap je upoznao ove rane rase s moralnim zakonom. Sročio je zakonik poznat po imenu "Očev put" koji se sastojao od sljedećih zapovijedi:

1. Ne služi i ne strahuj od drugih Bogova osim Oca svih.

2. Ne iskaži neposlušnost Očevom Sinu, svjetskom vladaru, niti nepoštovanje njegovim nadljudskim suradnicima.

3. Ne svjedoči lažno pred narodnimsudovima.

4. Ne ubij muškarca, ženu ili dijete.

5. Ne ukradi stoku ili bilo koji drugi posjed tvoga susjeda.

6. Ne diraj ženu svoga prijatelja.

7. Ne iskaži nepoštovanje svojim roditeljima i starijim suplemenicima.

Zakonik je služio kao zakon Dalamatije gotovo tri stotine tisuća godina. I mnoge kamene ploče na koje je ovaj zakon uklesan sada leže pod površinom vode, u priobalnim oblastima Mezopotamije i Perzije. Ljudi su se imali običaj svakog dana sjetiti jedne zapovijedi i koristiti je kao pozdrav ili molitvu zahvalnicu prilikom jela.

U ovo doba je korišten lunarni kalendar, prema kojem mjesec ima dvadeset osam dana. Pored mjena dana i noći, ovo je predstavljalo jedinu vremensku računicu ovog ranog razdoblja. Sedmodnevni tjedan su uveli Dalamatijski učitelji zbog toga što ovaj broj odgovara jednoj četvrtini mjeseca od dvadeset osam dana. Činjenica da ovaj broj igra bitnu ulogu u numerologiji nadsvemira nesumnjivo je pružila priliku da se duhovna učenja načine dijelom svakodnevne računice vremena. To što tjedan ima sedam dana nije utemeljeno ni na kakvim prirodnim pojavama.

U poluprečniku od oko stotinu šezdeset kilometara, u području oko gradskih zidina, živio je veliki broj ljudi. U neposrednoj blizini zidina, više stotina diplomiranih učenika Kneževih škola bavilo se stočarstvom ili je na druge načine praktično koristilo obuku koju su primili od njegovog osoblja i njihovih mnogobrojnih asistenata. Manji broj se bavio poljoprivredom i vrtlarstvom.
Čovječanstvo nije bilo primorano pribjeći poljoprivredi u ime kazne za tobožnji grijeh. "U znoju lica svoga plodove zemlje ćeš jesti," ne predstavlja kaznu za čovjekovo sudjelovanje u nepromišljenim djelima vezanim za Luciferovu pobunu koja se odigrala pod vodstvom izdajnika Kaligastije. Na evolutivnim svjetovima obrada zemlje predstavlja dio procesa uspostave napredne civilizacije i ova ideja počiva u biti cijelog obrazovnog programa Planetarnog Kneza i njegovog osoblja tijekom tri stotine tisuća godina koje su proveli na Urantiji, od dolaska na Urantiju do tragičnog dana kad je Kaligastija odlučio okušati sreću s pobunjenikom Luciferom. Obrada zemlje nije prokletstvo; ona je prije najveći blagoslov svima koji su na taj način mogli uživati u najčovječnijoj čovjekovoj aktivnosti.

Na samom početku pobune, u Dalamatiji je živjelo gotovo šest tisuća ljudi. Ovo je ubrajalo redovne studente, ali nije ubrajalo posjetitelje i posmatrače, kojih je uvijek bilo više od tisuću. Teško da si možete predočiti značaj i veličinu napretka koji je postignut u ova pradavna vremena; praktično sve veličanstvene stvari koje su ljudska bića stekla u ovo vrijeme nestale su za vrijeme užasne pometnje i najgore duhovne tame
koja je uslijedila nakon katastrofe izazvane Kaligastijinom obmanom i otcjepljenjem.

8. KALIGASTIJINA NESREĆNA KOB

Ako pogledamo njegov dugi život, možemo naći samo jednu bitnu crtu Kaligastijinog karaktera koja privlači pažnju na sebe; bio je superindivualističan. Ispoljavao je tendenciju da se pridruži gotovo svakoj grupi koja je izražavala protest i uglavnom je simpatizirao s onima koji su ispoljavali određeni kriticizam. Rano je počeo pokazivati nemir kad se našao pod tuđim nadzorom, tendenciju da se blago odupre svakom obliku nadzora. Dok je s negodovanjem primao savjet starješina i dok je bio nemiran i samovoljan pod višom upravom, kad god je bio suočen s testom, uvijek se pokazao odan kozmičkim vlastima i pokoran nalozima Očeva Zviježđa. Nikada nije počinio stvarnu grešku, sve do dana kad je sramno izdao Urantiju.

Treba naglasiti da su i Luciferu i Kaligastiji nježno i pažljivo predočene njihove kritične tendencije i suptilan ponos koji je vodio porastu osjećaja vlastite važnosti. Ali sva ova nastojanja da im se pomogne protumačena su kao neopravdan kriticizam i narušavanje njihove osobne slobode. Kaligastija i Lucifer su sudili svojim prijateljski naklonjenim savjetnicima kao osobama vođenim upravo onim prijekornim motivima koji su počinjali dominirati njihovim vlastitim izopačenim mislima i zavedenim planovima. Sudili su svojim nesebičnim savjetnicima sa stanovišta svoje sve veće sebičnosti.

Od dolaska Kneza Kaligastije, planetarna civilizacija je prilično normalno napredovala kroz gotovo tri stotine tisuća godina. Osim što je bila planet modifikacije života i mnogih neregularnih i neobičnih događaja, Urantija je nastavila uspješno napredovati sve do Luciferove pobune i naknadne Kaligastijine izdaje. Na sve kasnije dgađaje koji su se odigrali na Urantiji značajno je utjecala ova katastrofalna greška kao i kasniji neuspjeh Adama i Eve da uspješno provedu svoju planetarnu misiju.
U vrijeme Luciferove pobune, Knez Urantije je potonuo u najdublju tamu, što je iznenada stvorilo dugi period planetarne pometnje. Kaligastiji je kasnije oduzeta suverena vlast zajedničkim činom vladara zviježđa i drugih kozmičkih vlastodržaca. Zajedno sa drugima osjetio je posljedice neminovne izolacije Urantije sve do Adamovog dolaska i djelomično je odgovoran za neuspjeh plana unaprijeđenja ljudskih rasa miješanjem s novom ljubičastom rasom -- potomcima Adama i Eve.

To što je u doba Abrahama Makiventa Melkizedek utjelovljen na Urantiji uveliko je umanjilo moć palog Kneza nad ljudskim poslovima i osujetilo njegova nastojanja da ih poremeti; kasnije je ovom izdajničkom Knezu oduzeta svaka moć koju je posjedovao na Urantiji.

Premda se učenje o đavlu Urantije donekle temelji na činjenici da je ovaj izdajnik i pokvarenjak Kaligastija ostao živjeti na vašem svijetu, potpuno je neispravno vjerovati da takav "đavo" može utjecati na normalan ljudski um protivno njegovim slobodnim i prirodnim odlukama. I prije Mihaelovog darivanja na Urantiji, Kaligastija i Daligastija nisu bili u stanju potlačiti smrtna bića i prisiliti normalne ljude da učine bilo što što se protivilo ljudskoj volji. Čovjekova slobodna volja ima najveću snagu i prevagu u svim smrtničkim poslovima; štoviše ni Misaoni Ispravljač koji živi u čovjekovom umu neće primorati čovjeka da se pozabavi jednom jedinom mišlju ili da učini jednu jedinu radnju protivno čovjekovoj volji.

I tako ovaj planetarni pobunjenik kojem je oduzeta moć da naškodi svojim podanicima čeka da Stari Dani Uverse donesu konačnu presudu svima koji su sudjelovali u Luciferovoj pobuni.

[Predstavio Melkizedek iz Nebadona.]

OSNOVNI evolucijski materijalni život--predumni život--formuliraju Glavni Fizički Kontroleri i on nastaje kao rezultat djelovanja Sedam Glavnih Duhova koji daju život i aktivne službe postavljenih Prijenosnika Života. Kao rezultat istorednog djelovanja ovog trostrukog stvaralačkog utjecaja, u organizmu se razvija fizička sposobnost za djelovanje uma--javljaju se materijalni mehanizmi koji omogućuju inteligentno reagiranje na podržaje iz vanjskog okruženja i vremenom, reagiranje na unutarnje utjecaje koji nastaju u umu samog organizma.

Postoje, stoga, tri različite razine proizvodnje života i evolucije i to su:

1. Fizičko-energetski domen--proizvodnja sposobnosti za djelovanje uma.
2. Služba duhova koji pomažu umu--koja je moguća nakon što organizam stekne sposobnost za djelovanje duha.
3. Obdarenje smrtničkog uma duhom--koje dostiže vrhunac pri darivanju Misaonih Ispravljača.

U izvjesnom organizmu, mehaničko-nepoučive razine reagiranja na podražaje iz okruženja predstavljaju domene djelovanja fizičkih kontrolera. Duhovi koji pomažu umu aktiviraju i reguliraju adaptivne ili nemehaničko-poučive tipove uma--one reaktivne mehanizme organizama koji su u stanju naučiti iz iskustva. I upravo kao što duhovi koji pomažu umu manipuliraju umne potencijale, tako i Prijenosnici Života, vodeći se prema vlastitom sudu, ispoljavaju bitnu kontrolu nad različitim aspektima evolucijskog okruženja sve dok se ne pojavi ljudska volja--sposobnost bića da pozna Boga i da donese odluku da će ga obožavati.

Usklađeno i ujedinjeno djelovanje Prijenosnika Života, fizičkih kontrolera i duhova koji pomažu umu je to što uslovljava tok organske evolucije na naseljenim svjetovima. I upravo iz ovog razloga--na Urantiji i drugdje--evolucija nikad nije slučajna i nasumična već je uvijek motivirana namjerom.

1. ULOGE PRIJENOSNIKA ŽIVOTA

Prijenosnici Života su obdareni sposobnošću da podiđu preobražaj ličnosti, što je svojstvo koje posjeduje vrlo mali broj stvorenih bića. Ovi Sinovi lokalnog svemira u stanju su djelovati u tri različite faze bića. Oni uglavnom sprovode svoje dužnosti kao Sinovi srednje faze, koja je faza njihovog porijekla. Ali djelujući u ovom stadiju egzistencije, Prijenosnik Života ne bi nikako bio u stanju funkcionirati u elektrokemijskim domenima, gdje se od fizičkih energija i materijalnih čestica proizvode jedinke žive egzistencije.

Prijenosnici Života mogu djelovati (i djeluju) na slijedeće tri razine:

1. Fizičkoj razini elektrokemije.

2. Uobičajenoj srednjoj fazi kvazimorontijalne egzistencije.

3. Naprednoj poluduhovnoj razini.

Kad se spremaju za implantiranje života, nakon što odaberu mjesta na kojima će se isto izvesti, Prijenosnici Života obično sazovu grupu arhanđela koja ih treba preinačiti. Ova grupa se sastoji od deset vrsta različitih ličnosti, uključujući fizičke kontrolere i njihove suradnike i prema Gabrijelovom nalogu i odobrenju Starih Dana, njome predsjedava glavni arhanđeo. Kad se ova bića na odgovarajući način uključe u krug, ona su u stanju preinačiti Prijenosnike Života kako bi isti bili u stanju neposredno djelovati na fizičkim razinama elektrokemije.

Po formuliranju uzoraka života i nakon što se postigne izvjesna materijalna organizacija, aktiviraju se nadmaterijalne sile koje su bitne radi propagacije života i život je time stvoren. Nakon toga, Prijenosnici Života se smjesta vraćaju u svoju normalnu međufazu egzistencije ličnosti i u ovom obličju, oni su u stanju manipulirati žive jedinke i ispoljavati svoj utjecaj na evoluirajuće organizme, premda ne posjeduju sposobnost da organiziraju--stvore--nove uzorke žive materije.

Nakon što organska evolucija potraje izvjesno vrijeme i nakon što se u najvišim evoluirajućim organizmima pojavi slobodna volja poput one koju posjeduju ljudska bića, Prijenosnici Života moraju bilo napustiti planet ili položiti zakletvu da će se suspregnuti od svih daljih nastojanja da utječu na tok organske evolucije. I nakon što slobodnom voljom polože takvu zakletvu, Prijenosnici Života koji odluče ostati na planetu postaju savjetnici onih kojima se povjerava rad na unaprijeđenju novonastalih evolucijskih bića koja su obdarena slobodnom voljom; nakon toga, saziva se dvanaestočlana komisija kojom predsjedava glavna Večernja Žvijezda, a koja djeluje s Gabrijelovim odobrenjem i pod nadzorom Sistemskog Vladara; i tada, ovi Prijenosnici Života se preinačuju u treću fazu egzistencije ličnosti--u poluduhovno stanje. Ja sam djelovao u ovoj trećoj fazi egzistencije sve od doba Andona i Fonte.

Mi teško čekamo doba kad će svemir postići stanje svjetla i života, kad ćemo imati priliku djelovati u četvrtoj fazi postojanja--kao posve duhovna bića--premda nam nikad nije otkriveno kojom vještinom ćemo postići ovo nadasve poželjno i napredno stanje.


2. EVOLUCIJSKA PANORAMA

Pripovijed o tome kako se čovjek uspeo od morske trave do gospodara zemaljske tvorevine istinska je saga o biološkoj borbi i opstanku uma. Doslovce se može reći da su čovjekovi pradavni preci bili mulj i sluz oceanskog dna mirnih i toplovodnih zaljeva i laguna koji se pružaju duž dugih obalnih pojaseva prastarih mora gotovo posve okruženih otocima, u kojima su Prijenosnici Života izveli tri neovisne implantacije života na Urantiji.
Od svih vrsta ranih tipova morske vegetacije koje su učestvovale u epohalnim promjenama koje su vodile pojavi graničnih poluživotinjskih organizama, vrlo mali broj je opstao do današnjeg dana. Spužve su jedna od preživjelih međuvrsta, kako predstavljaju organizme kroz koje je postignut postupan prijelaz od biljaka prema životinjama. Premda ovi rani prijelazi oblici nisu posve jednaki suvremenim spužvama, oni im dosta naliče; spužve su odličan primjer međuvrste--kako ne pripadaju ni biljkama niti životinjama--premda su vremenom vodile razvoju pravih životinjskih oblika života.

Od samog začetka života, bakterije, jednostavni biljni organizmi vrlo primitivne naravi, su se tek neznatno izmijenile; njihovo parazitsko ponašanje čak ukazuje na izvjestan stupanj retrogresivnosti. Mnoge gljivice također svjedoče o retrogresivnom evolucijskom toku, kako predstavljaju biljke koje su izgubile sposobnost za proizvodnju klorofila, uglavnom postavši parazitima. Većina bakterijskih uzročnika bolesti kao i virusna tijela kojima se isti služe, zapravo pripadaju ovoj grupi odmetnulih parazitskih gljivica. U međuvremenu, svo mnogobrojno životinjsko carstvo evoluiralo je od istih predaka od kojih su evoluirale bakterije. Uskoro i iznenadno, pojavio se viši protozojski pripadnik životinjskog svijeta. Od ovih dalekih vremena, amebe, tipični jednostanični životinjski organizmi, su se tek neznatno izmijenile. Amebe i danas žive uglavnom onako kako su živjele u doba kad su predstavljale najnovije i najznačajnije dostignuće u evoluciji života. Ovo sićušno stvorenje i njegovi protozojski rođaci predstavljaju u životinjskom svijetu ono što bakterije predstavljaju u biljnom svijetu; oni su preživjeli oblici koji svjedoče o najranijim evolucijskim koracima diferencijacije života, te o neuspjehu postignuća daljeg razvoja.

Nedugo zatim, započelo je povezivanje ranih jednostaničnih tipova životinja, prvo na razini volvoksa, a vremenom u vidu hidre i meduze. U još skorijem razdoblju, pojavili su se morska zvijezda, krinoidi, morski ježevi, morski krastavci, stonoge, insekti, pauci, ljuskari, te gliste i pijavice, dvije vrste koje su međusobno vrlo bliske, a za njima su uslijedili mekušci--ostrige, oktopusi i puževi. Stotine i stotine vrsta pojavile su se za izvjesno vrijeme samo da bi uskoro nestale; navedene su jedino one koje su preživjele dugu, dugu borbu. Takve nenapredne vrste, uključujući obitelj riba koja se kasnije pojavila, danas predstavljaju stacionarne oblike ranijih i nižih životinja, grane drveta života koje nisu uspjele uznapredovati.

Na taj način, pripremljeni su uvjeti za pojavu riba, prvih životinja s kralježnicom. Od riblje obitelji, potekle su dvije jedinstvene modifikacije--žaba i salamander. I s pojavom žabe, započeo je slijed naprednih diferencijacija životinjskog svijeta koji je dostigao vrhunac u pojavi samog čovjeka.

Žaba je jedna od najranijih preživjelih predaka ljudske rase, ali ona sama nije uznapredovala, uglavnom ostavši onakva kakva je bila za pradavnih vremena. Žaba je jedina vrsta od koje su potekle najranije ljudske rase, koja je preživjela do današnjeg dana. Od žabe pa sve do Eskima, ni jedan predak ljudske rase nije se održao u životu.

Od žaba, razvili su se gmazovi, velika klasa životinja koja je praktično izumrla, ali koja je za svog postojanja dala osnovu razvoju cijele obitelji ptica kao i mnogih vrsta sisavaca.

Vjerojatno najveći pojedinačni skok u cijeloj predljudskoj evoluciji nastupio je kad su se gmazovi razvili u ptice. Suvremene ptičje vrste--orlovi, patke, golubovi i nojevi—razvili su se od golemih gmazova prije dugo, dugo vremena.

Svijet gmazova, koji se razvio od obitelji žaba, danas je zastupljen u vidu četiri preživjele grupe: prve dvije su neprogresivne i njima pripadaju zmije i gušteri kao i njihovi rođaci aligatori i kornjače; treća je djelomično progresivna i njoj pripada obitelj ptica, dok četvrtoj pripadaju preci sisavaca i one linije života koja je vodila neposredno pojavi ljudske vrste. Ali premda su već odavno izumrli, gmazovi su za sobom ostavili tragove: njihova tjelesna veličina ispoljava se u tjelesnoj veličini slona i mastodonta, dok se osobenost njihovih tjelesnih svojstava zadržala u kengura.

Na Urantiji se pojavilo jedino četrnaest klasa životinjskog svijeta, od kojih ribe predstavljaju posljednju; poslije ptica i sisavaca, nije se pojavila ni jedna nova klasa.

Placentalni sisavci su se pojavili iznenada od jednog okretnog malog gmaza, dinosaura mesoždera, koji je imao prilično velik mozak. Ovi sisavci su se razvili vrlo brzo i na mnoge različite načine i oni ne samo što su zaslužni za suvremenu raznolikost životinjskog svijeta, već su isto tako zaslužni za evoluciju morskih životinja kao što su kitovi i tuljani, te zračnih navigatora kakvi su slijepi miševi.

Čovjek je tako evoluirao od viših sisavaca koji u načelu predstavljaju rezultat zapadne implantacije života u prastarim istočno-zapadnim zaštićenim morima. Druge dvije skupine živih organizama, istočna i centralna, isprva su značajno uznapredovale, obećavajući da će voditi pojavi predljudske razine životinjske egzistencije. Ali kako su stoljeća prolazila, istočni centar života nije uspio postići zadovoljavajuću razinu inteligentnog predljudskog statusa pošto je više puta nepovratno izgubio najviše oblike mikrobske plazme, time zauvijek izgubivši sposobnost da povrati svojstva koja bi vodila pojavi čovjeka.

Kako je u ovoj istočnoj skupini sposobnost za djelovanje uma bila daleko niža od sposobnosti drugih dvaju grupa, s pristankom svojih nadređenih, Prijenosnici Života su manipulirali okruženje kako bi dalje ograničili razvoj ovih nazadnih predljudskih loza evoluirajućeg života. Posmatrano spolja, eliminacija ovih nazadnih grupa se činila slučajnom, dok je zapravo služila jasnoj namjeri.

U toku kasnijeg evolucijskog razvoja inteligencije, lemurski preci ljudskog roda bili su daleko napredniji u Sjevernoj Americi nego u drugim područjima; i oni su stoga navedeni na migraciju iz područja zapadne implantacije života preko Berinškog kopnenog mosta duž obala jugozapadne Azije, gdje su nastavili evoluirati; isto tako, dosta su uznapredovali radi toga što su primili izvjesne loze iz centralne skupine života. Vidimo tako da je čovjek evoluirao iz izvjesnih zapadnih i centralnih loza života u centralnim i bliskoistočnim područjima.

Na ovaj način, život koji je implantiran na Urantiji nastavio je evoluirati sve do ledenog doba, kad se pojavio prvi čovjek i kad je započeo burni život ljudske rase na ovom planetu. I ova pojava primitivnog čovjeka na zemlji u vrijeme ledenog doba nije bila slučajnost već se odigrala prema planu. Rigoroznost i oštrina klime ledenog doba po svemu su pogodovali proizvodnji snažnog i otpornog oblika ljudskih bića s izvanrednom sposobnosti opstanka.

3. NJEGOVANJE EVOLUCIJE

Suvremeni ljudski um je teško u stanju shvatiti mnoge čudnovate i naizgled groteskne pojave koje su se bile dio ranog evolucijskog napretka. Dok se u toku evolucije pojavio ogroman broj naizgled čudnovatih živih organizama, mora se naglasiti da su kroz sav taj proces djelovali jasno izrađen plan i visoka namjera; međutim, mi se ne smijemo samovoljno uplitati u razvoj uzoraka života nakon što isti počnu djelovati.

Prijenosnici Života se mogu koristiti svim mogućim prirodnim sredstvima i mogu iskoristiti sve povoljne okolnosti koje će unaprijediti razvoj i napredak eksperimetalnog nastojanja da se stvori život, ali mi se ne smijemo mehanički uplitati ili samovoljno manipulirati razvojni tok bilo planetarne ili životinjske evolucije.

Pomenuli smo da su smrtna bića Urantije evoluirala od primitivne žabe i da je ova sve naprednija loza koja se razvila iz potencijala jedne jedine žabe, u izvjesnoj prilici za dlaku umakla uništenju. Ali iz ovog ne treba izvući zaključak da bi evolucija ljudskog roda podbacila da se u ovom odsudnom času desila nezgoda. Upravo u to vrijeme, mi smo nadgledali i njegovali ništa manje nego tisuću raličitih i međusobno udaljenih mutirajućih loza koje su se dale usmjeriti u različite uzorke predljudskog razvoja. Ova žaba je bila naš treći izbor, dok su prve dvije životne loze uništene unatoč svim našim nastojanjima da ih očuvamo.

Čak i da su Andon i Fonta umrli prije nego što su dobili djecu, to ne bi spriječilo evoluciju ljudskog roda, premda bi je odgodilo. Nakon pojave Andona i Fonte i prije nego što su iscrpljeni životinjski potencijali čija mutacija je mogla rezultirati pojavom ljudi, razvilo se ništa manje nego sedam tisuća loza koje su pogodovale razvoju nekog oblika ljudskog života. I mnoge od ovih boljih loza kasnije su postale sastavni dio različitih grana ljudske vrste koja se sve više širila i napredovala.

Mnogo prije nego na svijet dođu Materijalni Sin i Kćerka koji trebaju biološki uzvisiti status života, iscrpljuju se potencijali evoluirajuće životinjske vrste koji mogu voditi pojavi ljudi. Kada Prijenosnici Života uoče da se u životinja aktivirala treća faza djelovanja duhova koji pomažu umu, oni znaju da je svijet postigao ovaj biološki status; ovo se dešava automatski i onog časa kad se iscrpi sposobnost da se mutacijom životinjskih potencijala razvije predljudska vrsta.

Čovječanstvo Urantije mora riješiti probleme u vezi smrtničkog razvoja oslanjajući se na suvremene ljudske loze--nove rase neće evoluirati iz predljudskih izvora. Ali ova činjenica ne isključuje mogućnost da se postignu daleko više razine ljudskog razvoja putem inteligentnog unaprijeđenja evolucijskih potencijala koji se još uvijek nalaze u smrtničkim rasama. Ono što mi, Prijenosnici Života, činimo kako bi smo unaprijedili i sačuvali životne loze prije nego što se pojavi ljudska volja, nekon što stekne slobodnu volju i nakon što se mi povučemo iz aktivnog učešća u evoluciji, čovjek mora učiniti sam. Uopćeno, čovjekova evolucijska sudbina je u njegovim vlastitim rukama i znanstvena inteligencija mora prije ili kasnije nadomjestiti nasumično djelovanje nekontroliranog prirodnog odabira i slučajnog opstanka.

I kad je riječ o njegovanju evolucije, treba reći da ćete jednom, u dalekoj budućnosti, i vi moći postati član zbora Prijenosnika Života i da ćete tada dobiti brojne prilike da izložite svoje prijedloge i da radite na poboljšanju plana i vještine kontrole i transplantiranja života. Budite strpljivi! Ako imate dobre ideje, ako ste puni boljih metoda za koje vjerujete da će unaprijediti administrativnu upravu izvjesnog dijela svemira, u budućim stoljećima ćete posve sigurno imati priliku da predstavite svoje ideje vašim suradnicima i drugim administrativnim upraviteljima.


4. PODUHVAT KOJI JE IZVEDEN NA URANTIJI
Nemojte previdjeti činjenicu da je Urantija bila svijet na kojem smo trebali eksperimentirati s uzorkom života. Na ovom planetu, sproveli smo šezdeseti pokušaj modifikacije i eventualno poboljšanja, Satanijske adaptacije Nebadonskih nacrta života i zabilježeno je da smo postigli mnoge korisne modifikacije standardnih uzoraka života. Preciznije, na Urantiji smo izradili i zadovoljavajuće demonstrirali ništa manje nego dvadeset osam osobenosti modifikacije života koje će zauvijek stajati na raspolaganju cijelom Nebadonu.

Ali kad se kaže da je utemeljenje života na izvjesnom svijetu bilo eksperimentalno, to ne znači da smo pri tome poduzeli nešto nepoznato, nešto što nikad prije nije poduzeto. Evolucija života predstavlja vještinu koja neprestano napreduje, varira i diferencira se, ali koja nikad nije nasumična, nekontrolirana niti posve eksperimentalna, tako da bi bilo prostora nezgodama.

Mnoge osobenosti ljudskog života nude obilan dokaz da je pojava smrtničke egzistencije planirana inteligentno, da organska evolucija nije puka kozmička slučajnost. Kad se živa stanica ozlijedi, ona posjeduje sposobnost da proizvede izvjesne kemijske tvari koje su u stanju potaći i aktivirati susjedne zdrave stanice tako da ove smjesta počinju lučiti izvjesne tvari koje će olakšati iscjeljenje; istodobno, ove normalne i neozlijeđene stanice se počinju umnožavati--one zbilja počinju raditi na proizvodnji novih stanica koje će nadomijestiti stanice uništene prilikom nezgode.

Ova kemijska akcija i reakcija koja nastupa pri iscjeljenju rane i proizvodnji stanica predstavlja formulu koju su odabrali Prijenosnici Života, a koja uključuje preko stotinu faza i svojstava mogućih kemijskih reakcija i bioloških reperkusija. Eksperimentirajući s uzorkom života koji je trebao biti implantiran na Urantiji, Prijenosnici Života su u svojim laboratorijama izveli više od pola milijuna eksperimenata prije nego što su konačno odabrali ovu formulu.

Nakon što bolje upoznaju ove vidovite kemikalije, znanstvenici Urantije će bolje biti u stanju liječiti ozlijede, dok će novostečenim vještinama unaprijediti kontrolu nad izvjesnim teškim oboljenjima.

Od začeća života na Urantiji, Prijenosnici Života su radili na unaprijeđenju ove vidovite vještine te su je primijenili na još jednom svijetu Satanije, kako se njome postiže bolja kontrola nad proizvodnom sposobnošću drugih normalnih stanica i u većoj mjeri ublažava bol koji se javlja prilikom ozlijede.

Eksperimentirajući s uzorkom života na Urantiji, razvili smo mnoge jedinstvene osobenosti, ali dvije nesvakidašnje pojave bile su to što se Andonička rasa javila prije evolucije šest obojenih naroda i što su se Sangiški mutanti javili istodobno i jednoj te istoj obitelji. Urantija je prvi svijet Satanije gdje je šest obojenih rasa poteklo iz jedne te iste ljudske obitelji. Rase se obično javljaju u različitim lozama kao rezultat neovisnih mutacija koje nastupaju u sastavu predljudske životinjske loze i obično nastaju u toku dugog vremenskog razdoblja, jedna po jedna, u nizu koji započinje s crvenom i završava se s indigo rasom.

Druga jedinstvena pojava bila je kasniji dolazak Planetarnog Princa. Po pravilu, Princ dolazi na planet otprilike u vrijeme kad se pojavi ljudska volja; i da su se stvari odvijale prema planu, Kaligastija je mogao doći na Urantiju u vrijeme Andona i Fonte a ne--kako je to bio slučaj--gotovo pet stotina tisuća godina kasnije, istodobno s pojavom šest Sangiških rasa.

Na normalnom naseljenom svijetu, bilo čim se pojave Andon i Fonta ili nedugo zatim, Prijenosnici Života zatraže da na planet dođe Planetarni Princ i njihova molba je normalno uslišena. Ali kako je Urantija bila planet na kojem se trebala postići modifikacija uzorka života, bilo je prethodno dogovoreno da grupa od dvanaest Melkizedeka dođe na planet u ulozi posmatrača, savjetnika Prijenosnicima Života i planetarnih nadglednika, i da se tu zadrže dok ne dođe Planetarni Princ. Ovi Melkizedeci su došli u vrijeme kad su Andon i Fonta donijeli odluku koja je omogućila da u njihove smrtne umove dođu Misaoni Ispravljači.

Kako su na Urantiji Prijenosnici Života nastojali unaprijediti Satanijski uzorak života, nije čudo što se pojavio toliki broj naizgled beskorisnih prijelaznih oblika života. Ali dobiti koje su već postignute dovoljne su da opravdaju modifikacije standarnih oblika života koje su izvedene na Urantiji.

Naša najmera je bila da u evolucijskom životu Urantije proizvedemo rano ispoljenje volje i pri tome smo uspjeli. U normalnim prilikama, volja se javlja dugo nakon pojave obojenih rasa i obično se prvo javlja među neprednim lozama crvene rase. Vaš svijet je jedini planet u cijeloj Sataniji na kojem se ljudski oblik volje javio u naroda koji je postao prije obojenih rasa.

Ali dok smo nastojali ostvariti takav spoj i vezu nasljednih faktora koji bi vremenom omogućili postanak sisavaca od kojih se razvila ljudska rasa, morali smo dozvoliti da se pojave stotine tisuća drugih i prilično beskorisnih spojeva i veza nasljednih faktora. Mnogi od ovih naizgled čudnovatih sporednih proizvoda koji su rezultirali iz naših nastojanja vjerojatno djeluju čudno onima koji tragaju za ostacima planetarne prošlosti i lako je razumjeti zašto se mnoge takve pojave čine zagonetnim kad se posmatraju s ograničenog stanovišta ljudskih bića.

5. NESTALNOSTI KOJE PRATE EVOLUCIJU žIVOTA

Bilo je jako žalosno vidjeti kako su naša posebna nastojanja da postignemo modifikaciju inteligentnog života na Urantiji uveliko osujećena tragičnim događajima koji nisu bili u našoj moći: Kaligastijinim izdajstvom i Adamičkim neuspjehom.

Ali u toku cijelog ovog biološkog poduhvata, naše najveće razočarenje nastupilo je kad je izvjesna primitivna biljka uznazadovala do predklorofilskog stadija parazitske bakterije, i to u tako opsežnoj i neočekivanoj mjeri. Ovaj događaj koji se zbio u toku evolucije biljnog svijeta uzrokovao je mnoge teške bolesti u višim životinjama a osobito u ljudskoj vrsti, koja je prilično osjetljiva. Suočeni s tako tegobnom situacijom i ne znajući što bi poduzeli, našli smo utjehu u činjenici da nakon što ljudska rasa bude primila Adamičku plazmu, rezultirajuća rasna mješavina će posjedovati imunološku moć da se odupre svim bolestima koje budu izazvane ovim oblikom biljnog organizma. Ali sve naše nade su razbijene kad smo vidjeli da je Adamački poduhvat podbacio.

Svemir nad svemirima, uključujuć`i i ovaj maleni svijet po imenu Urantija, nije stvoren kako bi zadovoljio naša očekivanja, a pogotovu ne kako bi ugodio našim hirovima ili utažio našu radoznalost. Mudra i svemoćna bića koja upravljaju svemirom nesumnjivo znaju što čine; i tako, Prijenosnici Života kao i ljudski umovi moraju biti strpljivi i svesrdno surađivati s upravom mudrosti, vladom moći i tokom napretka.



Postoje, naravno, izvjesne nadoknade za ovakvu nevolju, kao što je recimo Mihaelovo darivanje na Urantiji. Ali neovisno o svim takvim razmatranjima, nebeski nadglednici ovog planeta pouzdano vjeruju da će na koncu biti izvojevana evolucijska pobjeda ljudske rase koja će opravdati naše izvorne planove i uzorke života.


6. EVOLUCIJSKE VJEŠTINE ŽIVOTA

Nemoguće je u isto vrijeme precizno utvrditi točnu poziciju i brzinu predmeta koji je kreće; svaki put kad nastojite utvrditi bilo jedno ili drugo, dok budete mjerili jedno, nastupit će promjena u drugom. Smrtni čovjek je suočen s jednakim paradoksom svaki put kad nastoji kemijski analizirati protoplazmu. Kemičar može utvrditi kemijski sastav mrtve protoplazme, ali on ne može utvrditi bilo fizičku organizaciju ili dinamičke procese koji se odvijaju u živoj protoplazmi. Znanstvenici će se vazda primicati sve bliže i bliže otkriću tajni života ali ih nikad neće razriješiti, i to radi toga što će uvijek biti primorani ubiti protoplazmu kako bi je bili u stanju analizirati. Mrtva protoplazma ima jednaku težinu kao živa, ali joj nije jednaka.

Žive stvari i bića izvorno su obdarene sposobnošću prilagođenja. U svakoj živoj biljnoj ili životinjskoj stanici, u svakom živom organizmu--bilo materijalnom ili duhovnom--postoji neutaživa žudnja za postignućem sve većeg savršenstva u pogledu prilagođenja okruženju, biološke adaptacije ili sve veće realizacije života. Ova beskrajna nastojanja svih živih bića ukazuju na to da je u njih usađena neutaživa žudnja za savršenstvom.

Prvi najznačajniji korak u evoluciji biljnog svijeta bio je razvoj sposobnosti za proizvodnju klorofila, dok je drugi najznačajniji korak bio evolucija spore u dosta složeniju sjemenku. Premda spora predstavlja najdjelotvornije sredstvo za umnožavanje, ona ne posjeduje moć da proizvede raznolikost i varijaciju koja je svojstvena sjemenki.
Jedna od najkorisnijih i najsloženijih pojava koje su se odigrale u evoluciji viših oblika životinjskog svijeta sastojala se u tome što je željezo iz crvenih krvnih stanica poprimilo sposobnost za dvojaku funkciju; ono raznosi oksigen i odstranjuje karbon dioksid. I upravo ova sposobnost crvenih krvnih stanica ukazuje na moć evoluirajućih organizama da prilagode svoje djelovanje različitim i mijenjajućim okruženjima. U slučaju životinja višeg tipa, uključujući samog čovjeka, željezo koje se nalazi u crvenim krvnim stanicama raznosi oksigen živim stanicama dok istodobno s jednakom djelotvornošću ostranjujuje karbon dioksid. Ali osim željeza i drugi metali mogu poslužiti ovoj svrsi. U slučaju sipe, ovu funkciju obavlja bakar, a kod skvirta to čini vanadij.

Činjenicu da ovakva biološka usklađenja još uvijek traju potvrđuje slučaj evolucije zuba kod viših sisavaca Urantije; dok su čovjekovi daleki preci imali trideset šest zuba, novo adaptivno prilagođenje umanjilo je broj zuba na trideset dva kod najranijih ljudskih vrsta i njihovih bliskih rođaka. U slučaju suvremene ljudske vrste, broj zuba se polako kreće prema dvadeset osam. Evolucija još uvijek aktivno i adaptivno napreduje.

Ali mnoga naizgled čudnovata usklađenja živih organizama dešavaju se na čisto kemijskoj, posve fizičkoj razini. Svakog časa, u krvotoku bilo kojeg ljudskog bića postoji mogućnost da se desi više of 15,000,000 kemijskih reakcija između hormona koje luči desetak endokrinih žlijezda.

Niži oblici biljnog svijeta u cjelosti reagiraju na fizičko, kemijsko i električko okruženje. Ali ako razmotrimo bića koja se nalaze više na ljestvici života, možemo opaziti da u njima djeluje sve veći broj duhova koji pomažu umu, što njihovom umu pruža sve veću moć prilagođenja, stvaralaštva, koordinacije i dominacije. Sposobnost životinja da se prilagode zraku, vodi i kopnu ne predstavlja nadnaravno obdarenje, ali predstavlja nadfizičko prilagođenje.

Fizika i kemija same po sebi nisu u stanju objasniti kako su ljudska bića evoluirala od pradavne protoplazme najranijih mora. Sposobnosti učenja, pamćenja i individualnog reagiranja na okruženje, predstavljaju rezultat umnog obdarenja. Zakoni fizike ne mogu se promijeniti obukom; oni su pouzdani i nemijenjajući. Reakcije kemije mogu se promijeniti obrazovanjem; one su jednolike i pouzdane. Izuzev kad se javljaju kao rezultat djelovanja Bezuvjetnog Apsoluta, električne i kemijske reakcije su posve pretkazive. Za razliku od njih, um može izvući korist iz iskustva, može naučiti iz navika koje su se formirale kao rezultat reagiranja na repetativne podražaje iz okruženja.
Predinteligentni organizmi reagiraju na podražaje iz okruženja, ali jedino oni organizmi koji reagiraju na djelovanje duhova koji pomažu umu imaju sposobnost da se prilagode okruženju i da istim nauče manipulirati.

Fizički mozak i nervni sustav koji je s njim povezan posjeduju usađenu sposobnost reagiranja na službu umnih pomoćnika, upravo kao što sve razvijeniji um ličnosti posjeduje izvjesnu usađenu osjetljivost naspram djelovanja duha, zahvaljujući čemu je u stanju postići duhovni napredak. Intelektualna, društvena, moralna i duhovna evolucija ovise o djelovanju sedam duhova koji služe umu i drugih nadfizičkih utjecaja s ovima u vezi.

7. EVOLUCIJSKE RAZINE UMA

Sedam duhova koji pomažu umu predstavljaju mnogostrane pomagače koji širom cijelog lokalnog svemira služe nižim inteligentim oblicima života. Ova vrsta uma potiče s centra lokalnog svemira ili nekog drugog svijeta koji je s njime povezan, dok utjecaj koji usmjerava djelovanje niže vrste uma potiče s glavnog centra sistema.

Na evolucijskom svijetu, mnogo toga ovisi o djelovanju ovih sedam pomoćnika. Treba, međutim, naglasiti da oni služe umu; oni se ne upliću u fizičku evoluciju, koja predstavlja domen Prijenosnika Života. Unatoč tome, kako se djelovanje ovih obdarenja duha savršeno uklapa s utemeljenim prirodnim procesima koji se odvijaju kao dio bitnog plana Prijenosnika Života, jedino što su ljudska bića u stanju opaziti u djelovanju umnih pojava je ruka prirode; ljudi se, međutim, s vremena na vrijeme zapitaju kako je moguće da su sve prirodne reakcije uma tako savršeno povezane s materijom. I da Urantija funkcionira više u skladu s izvornim planovima, u djelovanju uma bi se još teže moglo opaziti bilo što čudno.

Sedam duhova koji pomažu umu djeluju više kao krugovi nego kao jedinke i na normalnim svjetovima njihovo djelovanje je uključeno u krug s drugim utjecajima lokalnog svemira. Međutim, na planetima gdje se izvode eksperimenti s uzorkom života, ovi duhovi su prilično izolirani. Kako su na Urantiji uzorci života iznimni i jedinstveni, niži pomoćnici duha su naišli na daleko veću teškoću dok su nastojali uspostaviti kontakt s evolucijskim organizmima nego što bi se desilo u sklučaju standardiziranog oblika životnog obdarenja. Ponavljamo, na prosječnom evolucijskom planetu, sedam duhova koji pomažu umu daleko su bolje sinhronizirani sa sve naprednijim stadijima životinjskog razvoja nego što je to bio slučaj na Urantiji. Ali izuzev u jednom jedinom slučaju, pomoćnici uma doživjeli su veću teškoću pri nastojanju da uspostave kontakt s evoluirajućim umovima Urantija organizama nego što je to bio slučaj za sveg njihovog funkcioniranja u svemiru Nebadona. Na ovom svijetu, pojavili su se mnogi granični oblici--zbrkani spojevi mehaničko-nepoučivih i nemehaničko-poučivih oblika reagiranja organizma.

U živim organizmima, sedam pomoćnih duhova ne uspostavljaju kontakt s čisto mehaničkim načinima reagiranja na orkuženje. Takvi predinteligentni metodi reagiranja živih organizama u cjelosti pripadaju energetskim domenima centara moći, fizičkih kontrolera i njihovih suradnika.

To što organizam stječe potencijal za razvoj sposobnosti da nauči iz iskustva obilježava početak djelovanja pomoćnih duhova i oni ispoljavaju svoj utjecaj kako na najniže umove primitivnih i nevidljivih egzistencija tako i na vrste koje se nalaze na samom vrhu evolucijske ljestvice koja je vodila pojavi ljudskih bića. Oni su izvor i uzorak prema kojem je oblikovano ponašanje koje bi se inače uglavnom činilo čudnovatim i nepotpuno shvaćenim brzim reakcijama uma na materijalno okruženje. Stoljećima, ovi vijerni i nadasve pouzdani utjecaji moraju provoditi svoju službu prije nego životinjski um dostigne ljudske razine obilježene osjetljivošću na djelovanje duha.

Pomoćnici djeluju isključivo u evoluciji uma koji ima sposobnost doživljavanja, ono bar dok se dosegne razina šeste faze, duha obožavanja. Na ovoj razini, nastupa neminovno preklapanje službe--ono što je više poseže naniže kako bi se koordiniralo s nižim, što navješćuje postignuće naprednih razina razvoja. I uz sve ovo, druge službe duha prate djelovanje sedmog i posljednjeg pomoćika, duha mudrosti. Dok svijet duha sprovodi svoj utjecaj, individualni čovjek nikad ne doživljava nagle i žestoke prijelaze koji, bi mogli nastupiti kad se djelovanje jednog duha zamjeni drugim; ove promjene su uvijek postupne i uzajamne.

Važno je uvijek uočiti razliku između domena fizičkog (elektrokemijskog) djelovanja na jednoj i mentalnog reagiranja na podražaje iz okruženja na drugoj strani, dok istodobno treba naglasiti da oba postoje neovisno o djelovanju duhovnih aktivnosti. Domene fizičke, mentalne i duhovne gravitacije predstavljaju tri odvojena dijela kozmičke stvarnosti, unatoč tome što su uzajamno blisko povezani.

6. EVOLUCIJA U VREMENU I PROSTORU

Vrijeme i prostor su neraskidivo povezani; između njih vlada organska veza. Pri izvjesnim prostornim uvjetima, nastupaju neminovna vremenska zakašnjenja.

Ako vas zbunjuje što toliko vremena posvećujem razjašnjenju evolucijskih promjena koje su nastupile u toku razvoja života, moram istaći da mi ne možemo vremenski tempirati život kako bi se stvari desile brže nego što to dozvoljavaju fizički preobražaji izvjesnog planeta. Mi moramo sačekati da se planet razvije prirodnim, fizičkim putem; mi nismo u stanju upravljati geološkom evolucijom. Da smo imali povoljne fizičke uvjete, mogli smo urediti da se evolucija života odigra u manje od milijun godina. Ali mi djelujemo pod sudskom nadležnosti Vrhovnih Vladara Raja, a na Raju vrijeme ne postoji.

Vijek ljudskog života predstavlja individualnu mjeru duljine vremena. Sva stvorena bića su na ovaj način vremenski uvjetovana i ona stoga posmatraju evoluciju kao vrlo dugačak proces. Kako naš životni vijek nije vremenski ograničen, s našeg stanovišta evolucija ne djeluje tako dugom. Na Raju, gdje vrijeme ne postoji, sve ove stvari su prisutne u umu Beskonačnosti i u djelima Vječnosti.

Kako evolucija uma ovisi i često je usporena sporim razvojem fizičkih okolnosti, tako je i duhovni napredak ovisan o proširenju mentalne moći i neminovno pogođen intelektualnom retardacijom. Ali ovo ne znači da duhovna evolucija ovisi o obrazovanju, kulturi ili mudrosti. Duša može evoluirati neovisno o mentalnoj kulturi, ali ona ne može porasti ako biće ne posjeduje mentalnu sposobnost i žudnju da čini ono što je volja Oca na nebu--ako ne odabere da preživi i ne donese odluku da će postići sve već savršenstvo. Premda preživljavanje ne mora ovisiti o tome da li biće posjeduje znanje i mudrost, napredak će posve sigurno ovisiti o ovim faktorima.
U kozmičkim laboratorijama posvećenim evoluciji, um će uvijek prevladati nad materijom, dok će duh uvijek djelovati u skladu s umom. Ako se ova zasebna i međusobno različita obdarenja ne uspiju sinhronizirati i koordinirati, mogu nastupiti vremenska zakašnjenja premda, ako individua istinski poznaje Boga i žudi da ga nađe i postane poput njega, preživljavanje je osigurano neovisno o vremenskim zaprekama. Fizički status se može negativno odraziti na um, ali mentalna izopačenost može odgoditi duhovno postignuće, premda nikakva zapreka ne može osujetiti ono što je cijelom dušom odabrala čovjekova slobodna volja.

Kada sazriju fizički uvjeti, mogu nastupiti iznenadne mentalne evolucije; kad je umni status povoljan, mogu se desiti iznenadni duhovni preobražaji; kad duhovne vrijednosti prime dolično priznanje, kozmička značenja postaju vidljiva i ličnost stiče slobodu od okova vremena i ograničenja prostora.

[Predstavio Prijenosnik Života koji živi na Urantiji.]

URANTIJA je registrirana kao naseljeni svijet kad su prva dva ljudska bića--blizanci--imala jedanaest godina i prije nego što su postali roditelji prvog djeteta iz druge generacije stvarnih ljudskih bića. I ovom prilikom, kad je Urantija službeno priznata kao naseljeni planet, arhanđelska se poruka sa Salvingtona završila ovim riječima:

"Ljudski um se javio na planetu 606 Sistema Satanije i ovi će se roditelji nove rase zvati Andon i Fonta. I neka svi arhanđeli mole da ova bića što prije budu obdarena osobnim duhom, darom Oca Svih."

Andon je nebadonsko ime koje znači "prvo stvoreno biće koje naliči Ocu i ispoljava ljudsku žudnju za savršenstvom." Fonta znači "prvo stvoreno biće koje naliči Sinu i ispoljava ljudsku žudnju za savršenstvom." Andon i Fonta su prvi put saznali za ova imena prilikom sjedinjenja sa svojim Misaonim Ispravljačima. Tijekom svog smrtničkog života na Urantiji, zvali su jedno drugo Sonta-an i Sonta-en; Sonta-an znači "osoba koju voli majka," dok Sonta-en znači "osoba koju voli otac." Ova imena su si sami dali i ona svjedoče o njihovoj uzajamnoj ljubavi i poštovanju.

1. ANDON I FONTA

Po mnogo čemu, Andon i Fonta su bili najizvanredniji par ljudskih bića koji je živio na Zemlji. Ovaj je krasni par--istinski roditelji cijelog čovječanstva--po svemu nadilazio svoje neposredne potomke, dok se posve razlikovao od svojih bližih i daljih predaka.

Roditelji ovog prvog ljudskog para su se naizgled tek neznatno razlikovali od svojih prosječnih suplemenika, premda su se ubrajali među inteligentnije članove ove grupe; bilo je to prvo pleme koje je naučilo koristiti kamen i buzdovan u borbi. Pored toga, koristili su oštre krnjevine kamena, kremena i kosti.

Dok su još živjeli sa svojim roditeljima, Andon i Fonta su znali pričvrstiti komad kremena na vrh buzdovana pomoću životinjske tetive i Andon je u desetak slučajeva ovim oružjem spasio kako svoj tako i život svoje sestre, koja je bila jednako pustolovna i radoznala i koja ga je pratila pri svim njegovim istraživačkim pohodima.

To što su Andon i Fonta odlučili pobjeći iz plemena primata svjedoči o činjenici da je njihovo umno obdarenje daleko nadilazilo nisku inteligenciju mnogih njihovih kasnijih potomaka koji su se unizili parenjem sa čovjekolikim majmunima--svojim bliskim, premda daleko nazadnijim rođacima. A ova slutnja, da su nešto više od životinja prozlazila je iz toga što su posjedovali ličnosti, dok ju je dalje snažilo djelovanje unutarnjih prisutnosti Misaonih Ispravljača.
2. BIJEG BLIZANACA

Nakon što su donijeli odluku da će pobjeći prema sjeveru, Andon i Fonta su zakratko bili podlijegli bojaznima, osobito strahu da se njihov bijeg ne bi dopao njihovu ocu i bližoj obitelji. Zamišljali su kako će ih napasti njihovi neprijateljski raspoloženi rođaci; znali su da su vrlo lako mogli naći smrt u rukama svojih zavidnih suplemenika. Kao djeca, blizanci su provodili najveći dio vremena zajedno, radi čega nikad nisu bili odveć omiljeni među svojim rođacima, životinjama iz plemena primata. Njihovoj omraženosti je dalje doprinijelo to što su si u krošnji drveta izgradili zasebnu i vrlo naprednu nastambu.
I u ovoj novoj nastambi skrivenoj visoko u krošnji drveta, nakon što ih je jedne noći probudila žestoka oluja, puni straha i tješeći jedno drugo u naručju, blizanci su konačno donijeli odluku da će pobjeći iz ovog plemena i napustiti svoj dom visoko u krošnji drveta.

Već prije su napravili jednostavno sklonište u krošnji drveta, otprilike pola dana hoda prema sjeveru. Bilo je to tajno, sigurno skrovište koje im je poslužilo tijekom prvog dana izbjeglištva. Premda su se bojali mraka (strah od tame je bio svojstven svim primatima), nedugo nakon što se smrklo, nastavili su putovati prema sjeveru. Dok je čak i za punog mjeseca noćno putovanje zahtijevalo veliku hrabrost, ispravno su zaključili da je bilo manje vjerojatno da bi ih njihovi suplemenici i rođaci slijedili i pronašli po noći. I nedugo nakon ponoći, sigurno su sproveli svoj prethodno razrađeni plan.

Putujući prema sjeveru, otkrili su površinsku gomilu kremena i kako su našli više pogodno oblikovanih komada, nakupili su veću zalihu. Nastojeći obrusiti kremen kako bi ga učinio podesnijim za korištenje, Andon je otkrio varnice i došao na ideju da bi pomoću njih mogao zapaliti vatru. Ali kako je klima još uvijek bila pogodna i nije bilo potrebe za vatrom, ova ga se ideja nije naročito dojmila.

Ali kako je jesenje sunce bivalo sve niže što su više napredovali prema sjeveru, noći su postajale sve hladnije. Hladnoća ih je već bila prinudila da počnu koristiti životinjske kože. Prije prve mjesečeve mjene, Andon je natuknuo Fonti kako vjeruje da bi pomoću kremena bilo moguće zapaliti vatru. I cijela dva mjeseca su to pokušavali učiniti, ali bez uspjeha. Iz dana u dan su uporno kresali kremen. Jedne večeri otprilike oko zalaska sunca, konačno su riješili ovaj problem kad je Fonta došla na ideju da potraži napušteno ptičje gnijezdo. Gnijezdo je bilo suho i lako zapaljivo i čim ga je dotakla varnica, planulo je punim plamenom. Bili su toliko iznenađeni i zaprepašteni svojim uspjehom da se vatra umalo ugasila, ali su se brzo snašli dodavši nešto prikladnog goriva; po prvi put, roditelji cijelog čovječanstva su krenuli u potragu za drvetom za ogrijev.

Bio je to jedan od najradosnijih časova u njihovim kratkim ali burnim životima. Cijele su noći sjedili pored vatre, slabo uviđajući da su otkrili nešto što će im omogućiti da se odupru klimi i da zauvijek postanu neovisni o svojim životinjskim rođacima iz južnih zemalja. Nakon što su se tri dana odmarali uživajući u vatri, nastavili su ići prema sjeveru.

Andonovi primatski preci su često bili u stanju očuvati vatru izazvanu gromom, no nikad prije ni jedno zemaljsko biće nije znalo upaliti vatru. Međutim, prošlo je dosta vremena prije nego su naučili da suha mahovina i drugi materijali gore jednako dobro kao ptičja gnijezda.

3. ANDONOVA OBITELJ

Prošle su gotovo dvije godine nakon što su blizanci napustili svoje pleme, prije nego su dobili prvo djete. Nazvali su ga Sontad; i Sontad je bio prvo ljudsko biće Urantije koje je po rođenju umotano u zaštitne povoje. Ovo je predstavljalo početak ljudske rase i s ovim se novim evolucijskim događajem javio instinkt koji je ljude naveo da se više posvete podizanju djece koja su iz generacije u generaciju rađana sve nemoćnija; ovo je označavalo napredni razvoj intelektualnog uma, za razliku od čisto životinjskog.

Andon i Fonta su imali ukupno devetnaestoro djece i živjeli su dovoljno dugo kako bi dobili gotovo pedesetoro unučadi i šestoro praunučadi. Obitelj je živjela u četiri uzajamno povezana skloništa ili puluspilje od kojih su tri bile spojene hodnicima iskopanim u mekom vapnencu pomoću oruđa koje su Andonova djeca načinila od kremena.

Ovi su rani Andoniti ispoljavali vrlo snažan klanovski duh; lovili su u grupama i nikad se nisu odveć udaljavali od doma. Izgleda da su uviđali da su bili izolirana i jedinstvena grupa živih bića i da su se stoga trebali držati na okupu. Ovaj osjećaj intimnog srodstva nesumnjivo treba zahvaliti tome da su u njihovim umovima izražajnije djelovali pomoćni duhovi.

Andon i Fonta su neumorno nastojali podići i unaprijediti svoj klan. Zivjeli su četrdeset dvije godine i oboje su nastradali pod visećom stijenom koja se odronila prilikom zemljotresa. Ovom je prilikom usmrćeno njihovih petoro djece i jedanaestoro unučadi, dok je velik broj drugih potomaka pretrpio ozbiljne ozlijede.

Prilikom smrti svojih roditelja, unatoč ozbiljnoj povredi stopala, Sontad je smjesta preuzeo vodstvo nad klanom, pri čemu mu je uveliko pomogla njegova žena--njegova najstarija sestra. Njihov prvi zadatak je bio kamenom zagraditi svoje mrtve roditelje, braću, sestre i djecu. Ovom pogrebu ne treba pridavati prekomjeran značaj. Njihove su ideje o posmrtnom životu bile vrlo grube i nejasne, jer su uglavnom proizlazile iz fantastičnih i upečatljivih snova.

Potomci Andona i Fonte su živjeli zajedno dvadeset generacija, a onda su natjecanje za hranu i sve snažnije društveno trenje počeli uzrokovati diolbu.

4. ANDONITSKI KLANOVI

Primitivni ljudi--Andoniti--su imali crne oči i tamnu put, što je nalikovalo spoju između žute i crvene rase. Melanin, tvar koja je otkrivena u koži svih ljudskih bića, izvorno predstavlja andonitski pigment. Po izgledu i boji kože, ovi rani Andoniti su sličili više današnjim Eskimima nego bilo kojem drugom tipu suvremenih ljudskih bića. Oni su bili prvi ljudi koji su koristili životinjske kože kao zaštitu protiv hladnoće; njihova tijela su imala nešto malo više dlake nego tijela suvremenih ljudi.


U plemenskoj organizaciji životinjskih predaka ovih ranih ljudi dali su se naslutiti začeci brojnih društvenih običaja, a zahvaljajući sve razvijenijim emocijama i uvećanim umnim silama, među ovim se bićima smjesta razvila društvena organizacija i nova podjela rada. Bili su odlični imitatori, premda su imali vrlo slabo razvijen instinkt za igru, dok im je gotovo u cjelosti nedostajao smisao za humor. Primitivni čovjek se povremeno znao nasmijati, ali nikad iz dna duše. Smisao za humor čovječanstvo je naslijedilo od Adamske rase. Ova rana ljudska bića nisu bila jako osjetljiva na bol i neugodne situacije, kako je to slučaj sa suvremenijim ljudima. Fonti i njenom neposrednom potomstvu porođaj nije predstavljao tegobu.

Bilo je to izvanredno pleme. Muškarci su se herojski borili za sigurnost svojih družica i svojeg potomstva dok su žene bile svesrdno odane svojoj djeci. Ali njihov je patriotizam u cjelosti bio ograničen na njihov klan. Bili su vrlo odani svojim obiteljima; bezrezervno bi položili život braneći svoju djecu, premda nisu bili u stanju shvatiti da bi se čovjek trebao zalagĺati za unaprijeđenje svijeta kako bi ne samo njegova djeca, već i njegova unučad, mogla ugodnije živjeti. Altruizam se još nije bio rodio u ljudskim srcima, unatoč tome što su svi osjećaji bitni za razvoj religije već živjeli u srcima ovih praljudi Uranije.

Ovi su rani ljudi posjedovali dirljivu naklonost prema svojim suplemenicima i stvaran, premda grub, koncept prijateljstva. U skorije doba, tijekom borbi koje su neprestano vodili s nazadnijim plemenima, ovi su se primitivni ljudi često hrabro borili jednom rukom dok su drugom posrčući nastojali zaštititi ili spasiti nekog od svojih povrijeđenih suplemenika. U ovim je primitivnim narodima postojao dirljiv nagovještaj mnogih najplemenitijih i izrazito čovječnih crta koje će označiti kasniji evolucijski razvoj.

Izvorni andonitski klan je uspio očuvati neprekinut slijed vladara tijekom dvadeset šest generacija, a kako se zatim među Sontadovim neposrednim potomcima nije rodilo muško, dva su se takmaca za klansko vodstvo počela boriti za vlast.

Prije početka značajnije diobe andonitskih klanova, na temelju njihovih ranih nastojanja da uspostave komunikaciju razvio se dosta napredan jezik. Ovaj je jezik nastavio rasti i gotovo svakodnevno dobijati nove riječi jer je ovaj aktivni, neustrašivi i radoznali narod neprestano iznalazio nove pronalaske i nove načine da se prilagodi okruženju. I sve do pojave obojenih rasa, ovaj je jezik je bio jezik Urantije--jezik rane ljudske obitelji.

Kako je vrijeme prolazilo, andonitski klanovi su se više umnožavali i njihovi međusobni kontakti su sve više rezultirali trenjima i nesporazumima. Samo su dvije stvari počele zaokupljati umove ovih naroda: lov, kojim su dobijali hranu, i borba, kojom su se svetili susjednim plemenima za nepravde i uvrede, bilo stvarne ili izmišljene.

Obiteljski posjedi su sve više rasli, plemenski ratovi su bili sve češća pojava i čak su i najbolji članovi sposobnijih i naprednijih grupa bili suočeni sa značajnim gubicima. Kako je neke gubitke bilo nemoguće nadomjestiti, svijet je ovom prilikom izgubio mnoge najvrijednije nasljedne sposobnosti i inteligenciju. Radi neprestanog međuklanskog ratovanja, ova je rana rasa sa svojom primitivnom civilizacijom bila suočena s uništenjem.

Takva primitivna bića jednostavno nije moguće navesti da zadugo žive u miru. Čovjek je potomak borbenih životinja i kad se veći broj ljudi nađe u neposrednoj blizini, nekulturni ljudi se međusobno vrijeđaju i iritiraju. Nositelji Života znaju za ovu ljudsku tendenciju i radi toga nastoje razdvojiti evolucijska bića u najmanje tri, a vrlo često šest, odvojenih i zasebnih rasa.


5. RASELJAVANJE ANDONITA

Rane andonitske rase nisu prodrle duboko u Aziju i isprva nisu zalazile u Afriku. Radi ondašnjih geografskih uvjeta, bile su prisiljene poći prema sjeveru; i tako su nastavile ići prema sjeveru, sve dok ih nije zaustavio šireći led trećeg glečera.

Prije nego je ovaj obimni ledeni masiv došao do Francuskih i Britanskih otoka, potomci Andona i Fonte su prešli preko Evrope prema zapadu, gdje su uspostavili više od tisuću zasebnih utvrda duž velikih rijeka koje su tekle prema još uvijek toplim vodama Sjevernog mora.

Ova andonitska plemena su bila rani žitelji riječnih dolina Francuske; desetinama tisuća godina, živjela su duž rijeke Some. Soma je jedina rijeka čiji tok nije promijenjen glečerskom aktivnošću i koja je u ovom razdoblju tekla prema moru uglavnom kako to i danas čini. I ovo objašnjava zašto se duž doline ove rijeke mogu naći mnogobrojni ostaci andonitskih potomka.

Ovi praljudi Urantije nisu živjeli na drveću, premda su se u vanrednim slučajevima znali povući u krošnje. Obično su živjeli pod zaštitom visećih grebena pored rijeka, te u spiljama koje su im omogućavale dobru preglednost i pružale zaštitu od vremenskih neprilika. Tako živeći, mogli su uživati u prijatnosti vatre, a da im dim nije stvarao neugodnosti. Nisu bili tipični stanovnici spilja, premda su u skorijim razdobljima, kad su se blokovi leda proširili prema jugu, njihovi potomci bili primorani povući se u spilje. Najčešće su podizali utvrde u blizini rijeka i u graničnim pojasevima šuma.

Vrlo rano su naučili izvanredno zamaskirati svoja djelomično zaštićena prebivališta i pokazali su se vještim graditeljima kamenom obloženih spavaćih komora, nadsvođenih kamenih nastambi, koje su im pružale zaštitu tijekom noći. Ulaz u takvu nastambu bi zablokirali velikim kamenom koji su znali dogurati unutar svojih nastambi prije nego bi ugradili krovno kamenje.

Andoniti su bili neustrašivi i uspješni lovci koji su, s izuzetkom bobastih divljih plodova i poneke vrste voća, uglavnom živjeli na mesu. Andon je prvi načinio kamenu sjekiru, dok su njegovi potomci otkrili i uspješno koristili koplje i harpun. Konačno su na Urantiji živjeli ljudi koji su bili sposobni načiniti oruđe i čije su ga ruke bile u stanju koristiti; ovi su rani ljudi bili izuzetno vješti u obradi oruđa od kremena. Putovali su na sve strane tragajući za kremenom, upravo kao što suvremeni ljudi krstare s jednog kraja zemaljske kugle na drugi u potrazi za zlatom, platinom i dijamantima.

Na mnoge druge načine, ova su rana andonitska plemena ispoljavala stupanj inteligencije koji njihovi sve nazadniji potomci nisu bili u stanju doseći tijekom pola milijuna godina, premda su više puta nanovo bili u stanju otkriti različite metode za palenje vatre.

6. ONAGAR--PRVI UČITELJ ISTINE

Prije nego je andonitska dioba istinski uzela maha, kulturni i duhovni status klanova je kroz deset tisuća godina postajao sve nazadniji, sve dok se nije pojavio Onagar, koji je preuzeo vodstvo nad ovim plemenima, donio im mir i po prvi put naveo ljude da iskažu poštovanje "Darovatelju daha ljudima i životinjama."

Andonova filozofija je bila dosta zbrkana; kako mu je njegovo značajno otkriće pružilo nemalu udobnost, Andon je za dlaku izmakao iskušenju da počne obožavati vatru. Unatoč tome, razum ga je naveo da se udalji od ovog otkrića i počne promatrati sunce kao vrhovni i veličanstveni izvor topline i svjetla, ali kako je sunce bilo previše udaljeno, ni ono ga se nije dojmilo kao mogući predmet obožavanja.

Andoniti su rano počeli strahovati od vremenskih pojava--groma, munje, kiše, snijega, grada i leda. Glad je, međutim, bila poriv koji je neprestano morio ljude ovog ranog doba i kako je njihova ishrana u velikoj mjeri ovisila o životinjskom mesu, s vremenom se razvio određeni oblik obožavanja životinja. Andonu se činilo da su veće životinje bile simbol stvaralačke snage i životne moći. S vremena na vrijeme, razvio bi se običaj obožavanja različitih većih životinja. Sve dok je određena životinja bila u modi, grube crte njenog obličja su crtane na zidovima spilja, a kako je umjetnost uznapredovala, ljudi su naučili rezbariti obličja takvih bogova-životinja na različitim ukrasnim predmetima.

Andonitski narodi su vrlo rano odlučili prestati jesti meso životinje koja je bila predmet plemenskog poštovanja. S vremenom, kako su nastojali snažnije dojmiti umove mlade generacije, stvorili su ceremoniju poštovanja koju su izvodili oko tijela životinje; a u kasnijem su razdoblju njihovi su potomci razvili ovaj primitivni ritual u složenije žrtvene ceremonije. Na taj je način žrtvovanje životinja počelo djelovati kao dio ceremonije obožavanja. Mojsije je dalje razradio ovu ideju i učinio je dijelom židovskih rituala, a apostol Pavao ju je, u načelu, očuvao kroz doktrinu iskupljenja grijeha putem "prolijevanja krvi."

Molitva kojom je veliku učitelj Onagar poučavao ove priproste primitivne ljude ukazuje na veliku pažnju koja je pridavana hrani. Ova molitva glasi:

"O Dahu Života, daj nam hranu našu svagdašnju, oslobodi nas prokletog leda, spasi nas od šumskih neprijatelja i milostivo nas primi u Veliki Drugi Svijet."

Onagar je uspostavio svoj glavni centar na sjevernim obalama prastarog Mediterana blizu današnjeg Kaspijskog mora, u mjestu po imenu Oban, odmaralištu na mjestu gdje je putnička staza koja je vodila od Mezopotamije prema sjeveru skretala prema zapadu. Iz Obana je razaslao učitelje u najudaljenija mjesta, kako bi proširili njegovo novo učenje o jednom Božanstvu i ideji zagrobnog života koji je nazvao Drugim Svijetom. Ovi Onagarovi poslanici su bili prvi svjetski misionari; oni su isto tako bili prva ljudska bića koja su kuhala meso, prvi koji su koristili vatru u pripremi hrane. Kuhali su meso nataknuto na krajeve prutova ili položeno na užareno kamenje; kasnije su pekli veće komade na vatri, dok su se njihovi potomci gotovo u cjelosti vratili starijem običaju upotrebe sirovog mesa.

Onagar je rođen prije 983,323 godine (kad se računa od 1934 godine P.K.) i živio je šezdeset devet godina. Priča o uspjesima koje je postigao ovaj vješti um i duhovni vođa koji je djelovao prije dolaska Planetarnog Kneza, izvanredno svjedoči o načinu na koji su ovi primitivni narodi uspjeli izgraditi istinsko društveno uređenje. Onagar je uspostavio uspješnu plemensku vlast, kakvu naredne generacije nisu uspjele formirati za mnogih tisućljeća. Takva duhovna civilizacija nije ponovo postojala na zemlji sve do dolaska Planetarnog Kneza. Ovaj je priprosti svijet imao stvarnu premda primitivnu religiju; njihovi su sve nazadniji potomci posve izgubili ovo naslijeđe.

Premda su Andon i Fonta, kao i mnogi njihovi potomci, primili Misaone Ispravljače, sve do Onagarovog doba Ispravljači i anđeli čuvari nisu počeli pristizati na Urantiju u velikom broju. Bilo je to pravo zlatno doba primitivnog čovjeka.


7. ANDON I FONTA POSLIJE SMRTI

Andon i Fonta, izvanredni osnivači ljudske rase, primili su priznanje kad je po dolasku Planetarnog Kneza Urantiji izrečena presuda, te su s vremenom prošli kroz prebivališne svjetove, čime su stekli jeruzemsko državljanstvo. Premda im nikad nije bilo dozvoljeno da se vrate na Urantiju, upoznati su s poviješću rase koju su osnovali. Kaligastijino izdajstvo im je nanijelo veliku bol, Adamički neuspjeh ih je jako ožalostio, ali su se neizmjerno radovali kad su primili vijest da je Mihael odabrao njihov svijet za svoje sedmo i završno darovanje.

Na Jeruzemu, Andon i Fonta su sjedinjeni sa svojim Misaonim Ispravljačima, što je bio slučaj i s većim brojem njihove djece uključujući Sontada, dok se većina njihovih neposrednih potomaka sjedinila jedino s Duhom.

Nedugo nakon što su stigli na Jeruzem, Andon i Fonta su od Sistemskog Vladara dobili odobrenje da se vrate na prvi prebivališni svijet i da se pridruže morontija ličnostima koje dočekuju hodočasnike vremena koji s Urantije stižu na nebeske planete. I na ovaj su položaj trajno postavljeni. Prilikom ovog otkrivenja, tražili su da pošalju pozdrave na Urantiju, što im je mudro uskraćeno.

I ovo je pripovijest o najizvanrednijem i najherojskijem poglavlju u cijeloj povjesti Urantije, priča o evoluciji, životnim borbama, smrti i vječnom životu jedinstvenih roditelja cijelog čovječanstva.

[Predstavili Nositelji Života koji žive na Urantiji.]

BOG je jedinstvo. Božanstvo je univerzalno koordinirano. Svemir nad svemirima je jedan veliki integrirani mehanizam koji počiva pod apsolutnom kontrolom beskonačnog uma. Fizičke, intelektualne i duhovne domene univerzalne tvorevine su božanski uzajamno povezani. Zahvaljujući istinskoj povezanosti između savršenog i nesavršenog, konačno evolucijsko biće koje slijedi nalog Oca Svih: "Budite savršeni kao što sam ja savršen," se može uspeti do Raja.

Planovi i administracija Arhitekata Glavnog Svemira ujedinjuju svakovrsne nivoe tvorevine. Ograničenim umovima vremensko-prostornih smrtnika se može činiti da niz problema i situacija koji se povremeno javljaju svjedoče da u svemiru vlada nesklad i da ne postoji djelotvorna koordinacija; ali mi koji smo u stanju sagledati šire vidike univerzalnih pojava i koji imamo više iskustva u ovoj umjetnosti opažanja temeljnog jedinstva koje leži u podlozi stvaralačke raznolikosti i otkrivanja božanske jednine koja natkriljuje svo ovo djelovanje množine, bolje spoznajemo da iza svih ovih višestrukih ispoljenja univerzalne stvaralačke energije stoji samo jedna božanska namjera.

1. FIZIČKA KOORDINACIJA

Fizička ili materijalna tvorevina nije beskonačna, ali je savršeno koordinirana. Postoje sila, energija i moć, ali one potječu iz jednog izvora. Sedam nadsvemira se čine dvojnim, centralni svemir izgleda trojedin; Raj, međutim, predstavlja jednu građevinu. I Raj je istinski izvor svih materijalnih svemira--prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ali ova derivacija kozmosa je stvar vječnosti; nije postojalo vrijeme--prošlost, sadašnjost ili budućnost--kad su bilo prostor ili materijalni kozmos potekli iz nuklearnog Otoka Svjetla. Kao kozmički izvor, Raj funkcionira prethodno prostoru i prije vremena; stoga, da se nisu javile kroz Neograničeni Apsolut, koji je njihov konačni repozitorij u prostoru i njihov obznanjivač i regulator u vremenu, izgledalo bi da derivacije Raja, posmatrane u vremenu i prostoru, nisu potekle ni iz čega.

Neograničeni Apsolut održava fizički svemir,
dok Apsolutno Božanstvo pokreće veličanstvenu nadkontrolu sve materijalne stvarnosti; i oba ova Apsoluta su funkcionalno ujedinjena Univerzalnim Apsolutom. Sve ličnosti--bilo materijalne, morontija, absonitne ili duhovne--mogu najbolje razumjeti ovaj kohezijski sklad materijalnog svemira kad razmotre činjenicu da cjelokupna bona fide materijalna stvarnost reagira na gravitacijsku silu čiji centar je niži Raj. Gravitacijska ujedinjenost je univerzalna i postojana; čisto energetsko reagiranje je isto tako univerzalno i neizbježno. Čista energija (praiskonska sila) i čisti duh su sasvim predreaktivni naspram gravitaciji. Ove prvotne sile, koje predstavljaju dio Apsoluta, se nalaze pod ličnom kontrolom Oca Svih; stoga, lično prisustvo Rajskog Oca čiste energije i čistog duha u njegovom nadmaterijalnom prebivalištu predstavlja centar sve gravitacije.

Čista energija je predak svih relativnih funkcionalnih stvarnosti koje nisu od duha, dok je čisti duh potencijal božanske i upravljačke nadkontrole svih osnovnih energetskih sistema. I osoba Rajskog Oca predstavlja centar obe ove stvarnosti koje se širom prostora ispoljavaju na vrlo različite načine i koje se mogu opaziti u kretnjama vremena. U njemu one su jedno--moraju biti ujedinjene--jer Bog je jedno. Očeva ličnost je apsolutno ujedinjena.

U beskonačnoj prirodi Boga Oca nikad ne bi mogla vladati dvojnost stvarnosti, kao recimo podjela stvarnosti na fizičku i duhovnu; ali onog časa kad se udaljimo od beskonačnih nivoa i apsolutne stvarnosti ličnih vrijednosti Rajskog Oca, opažamo postojanje ovih dvaju stvarnosti i prepoznajemo da one u cjelosti reagiraju na njegovo lično prisustvo; u njemu su sve stvari sadržane.

Onog časa kad se udaljite od koncepta beskonačne ličnosti Rajskog Oca, koncepta nad kojim ne postoje nikakva uvjetna ograničenja, morate uzeti da je UM neminovna vještina kojom se ujedinjuje sve širi raskol između ovih dvojnih kosmičkih ispoljenja izvorne Stvoriteljske ličnosti jednog Boga, Prvog Izvora i Centra--JA JESAM.

2. INTELEKTUALNO JEDINSTVO

Misao-Otac ostvaruje izražaj duha u Riječi-Sinu i postiže rasprostranjenje stvarnosti, njeno širenje kroz Raj u prostrane materijalne svemire. Duhovni izražaji Vječnog Sina su uzajamno usklađeni s materijalnim nivoima tvorevine putem djelovanja Beskonačnog Duha, čijom službom umu koja reagira na duh, i u čijim djelima uma koja imaju moć upravljanja nad fizičkom stvarnosti, se uzajamno usklađuju duhovne stvarnosti Božanstva s njegovim materijalnim reperkusijama.

Um je funkcionalno obdarenje Beskonačnog Duha, koje je kao takvo beskonačno u pogledu potencijala i univerzalno u pogledu darivanja. Prvotna misao Oca Svih postaje vječna u njegovom dvojnom izražaju: Otoku Raja i duhovnom i Vječnom Sinu koji je ravan Bogu. Takva dvojnost vječne stvarnosti neminovno zahtijeva postojanje Božjeg uma, Beskonačnog Duha. Um je je neodvojiv komunikacioni kanal između duhovnih i materijalnih stvarnosti. Materijalno evolucijsko stvoreno biće može pojmiti i razumjeti duh koji u njemu živi jedino pomoću uma.
U svemirima vremena i prostora, ovaj beskonačni i univerzalni um prima službu kao kozmički um; i premda se um javlja u širokom spektru koji varira od primitivne službe pomoćnih duhova do veličanstvenog uma glavnog izvršitelja svemira, čak i ovaj kozmički um je adekvatno ujedinjen pod nadzorom Sedam Glavnih Duhova, a ovi su zauzvrat koordinirani s Vrhovnim Umom vremena i prostora i savršeno povezani sa sveobuhvatnim umom Beskonačnog Duha.

3. DUHOVNO UJEDINJENJE

Isto kao što Rajsko lično prisustvo Beskonačnog Duha predstavlja centar gravitacije univerzalnog uma, tako Rajsko lično prisustvo Vječnog Sina predstavlja centar univerzalne gravitacije duha. Premda se vremensko-prostornim domenima obznanjuje u dvojnim pojavama čiste energije i čistog duha, Otac Svih je svejedno jedno.
Rajske stvarnosti duha su također jedno, ali u svim vremensko-prostornim situacijama i odnosima, ovaj duh koji je jedan duh, se obznanjuje u vidu dvojnih pojava-- ličnosti duha i zračenja Vječnog Sina na jednoj, te ličnosti duha i utjecaja Beskonačnog Duha i tvorevina s njim u vezi na drugoj strani; a tu je i treća pojava--fragmentacije čistog duha--Očevo darivanje Misaonih Ispravljača i drugih jedinki duha koje su predlične.

Bez obzira na to na kom nivou djelatnosti svemira se može desiti da se susretnete s duhovnim pojavama ili dođete u dodir s bićima duha, neka znate da svi oni predstavljaju derivative Boga koji je duh i da su nastali pomoću službe Duha Sina i Beskonačnog Uma Duha. I ovaj rasprostranjeni duh djeluje kao pojava na evolucijskim svjetovima vremena, upravljan iz glavnih centara lokalnih svemira. Iz ovih centara Sinova Stvoritelja dolaze Sveti Duh i Duh Istine, skupa s djelovanjem pomoćnih umnih duhova koji služe nižim i evoluirajućim nivoima materijalnih umova.

Dok je um više ujedinjen na nivou Glavnih Duhova i pri njihovoj vezi s Vrhovnim Bićem, te kad se javlja kao kozmički um koji je podređen Apsolutnom Umu, služba duha evolucijskim svjetovima je izravnije ujedinjena u ličnostima koje žive na glavnim centrima lokalnih svemira i u osobama predsjedavajućih Božanskih Služiteljica koje zauzvrat djeluju u gotovo savršenoj povezanosti s Rajskim gravitacijskim krugom Vječnog Sina, u kom nastupa krajnje ujedinjenje svih vremensko-prostornih ispoljenja duha. Ako uspije fuzijom ujediniti svoj um, koji posjeduje svijest o vlastitom postojanju, s fragmentom predtrojskog duha-obdarenja jedne od osoba Rajskog Trojstva, stvoreno biće može postići, održati i učiniti vječnom svoju usavršenu egzistenciju. Smrtnički um je tvorevina Sinova i Kćerki Vječnog Sina i Beskonačnog Duha i kad se fuzijom spoji s Misaonim Ispravljačem koji je od Oca, on dobiva trostruki duh-obdarenje evolucijskih svjetova. Ali ova tri ispoljenja duha postaju savršeno ujedinjena u finalistima, čak kao što su u vječnosti bila savršeno ujedinjena u Univerzalnom JA JESAM prije nego što je ovaj postao Otac Svih Vječnog Sina i Beskonačnog Duha.

Uvijek i na koncu konaca, duh mora postati trostruk u pogledu izražaja, dok u pogledu krajnjeg ostvarenja, mora postati ujedinjen Trojstvom. Trostrukim izražajem, duh je potekao iz jednog izvora i u finalnosti, duh mora postići i postiže svoje puno ostvarenje u božanskom ujedinjenju koje čovjek doživi kad nađe Boga--kad postane jedno s božanstvenošću--u vječnosti, zahvaljujući službi kozmičkog uma beskonačnog ispoljenja vječne riječi Očeve univerzalne misli.

4. UJEDINJENJE LIČNOSTI

Otac Svih je božanstveno ujedinjena ličnost; stoga, sva njegova djeca koja se uspinju prema Raju nošena povratnim momentumom Misaonih Ispravljača koji su s Raja došli da žive u materijalnim smrtnicima, a koja se povode Očevom nalogu, će isto tako, prije nego dosegnu Havonu, biti ujedinjene ličnosti.

Ličnost ima to svojstvo da teži da ujedini sve sastavne stvarnosti. Beskonačna ličnost Prvog Izvora i Centra, Otac Svih, ujedinjuje svih sedam sastavnih Apsoluta Beskonačnosti; ličnost smrtnog čovjeka, koju čovjek može primiti isključivo i neposredno od Oca Svih, također ima potencijal da ujedini sastavne dijelove smrtnog stvorenog bića. Takvo ujedinjujuće stvaralačko djelovanje ličnosti svih stvorenih bića je obilježje njenog visokog i veličanstvenog izvora, te je dalje dokaz njenog stalnog kontakta s istim ovim izvorom putem kruga ličnosti, kroz koji ličnost stvorenog bića održava neposredan i podsticajan kontakt s Ocem sve ličnosti koji je na Raju.

Bez obzira na to što se Bog ispoljava od domena Sedmostrukog pa na više, kroz vrhovnost i ultimnost Apsolutnog Boga, krug ličnosti, čiji centar je Raj i osoba Boga Oca, omogućuje potpuno i savršeno ujedinjenje svih ovih svakovrsnih izražaja božanske ličnosti, kad se radi o svim ličnostima stvorenih bića, na svim nivoima inteligentne egzistencije i u svim svjetovima savršenih, usavršenih i usavršavajućih svemira. Unatoč tome što je svemirima u svemirima Bog sve to što smo naveli, vama i svim drugim stvorenim bićima koja znaju Boga, on je jedno, vaš Otac i njihov Otac. Ličnosti, Bog ne može biti više nego jedan. Bog je Otac svakog svog stvorenog bića i doslovno je nemoguće da bi bilo koje djete moglo imati više nego jednog oca.

Filozofski, kozmički i u pogledu različitih nivoa i mjesta ispoljenja, vi možete, a možda i morate, zamisliti djelovanje više Božanstava i prepostaviti postojanje više Trojstava; međutim, prilikom ličnog kontaka s Bogom koji postižu obožavanjem, sve ličnosti širom glavnog svemira nalaze da je Bog jedno; i to ujedinjeno i lično Božanstvo je naš Rajski roditelj, Bog Otac, koji je darovatelj, očuvatelj i Otac svih ličnosti, od materijalnog čovjeka na naseljenim svjetovima do Vječnog Sina na centralnom Otoku Svjetla.

5. JEDINSTVO BOŽANSTVA

Jednina, nedjeljivost, Rajskog Božanstva je egzistencijalna i apsolutna. Postoje tri vječne personifikacije Božanstva--Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh--ali u Rajskom Trojstvu, one su istinski jedno Božanstvo koje je nepodjeljeno i nedjeljivo.

Od izvornog nivoa egzistencijalne stvarnosti Raja-Havone, odvojila su se dva podapsolutna nivoa na kojima su Otac, Sin i Duh stvorili mnogobrojne lične suradnike i podređene osobe. I dok bi bilo neprikladno s tim u vezi uzeti u razmatranje ujedinjenje absonitnog božanstva na transcendentnim nivoima ultimnosti, moguće je posmatrati neka svojstva ujedinjujućeg djelovanja različitih personifikacija Božanstva u kome se božanstvenost funkcionalno ispoljava različitim sektorima tvorevine i različitim redovima inteligentnih bića.

Sadašnje djelovanje božanstvenosti u nadsvemirima se aktivno ispoljava u djelima Vrhovnih Stvoritelja--Sinova Stvoritelja i Duhova lokalnih svemira, Starih Dana nadsvemira i Sedam Glavnih Duhova Raja. Ova bića tvore prva tri nivoa Sedmostrukog Boga koji vode bića prema unutra--prema Ocu Svih--i cijeli ovaj domen Sedmostrukog Boga je koordiniran na prvom nivou iskustvenog božanstva u evoluirajućem Vrhovnom Biću.

Na Raju i u centralnom svemiru, jedinstvo Božanstva predstavlja egzistencijalnu činjenicu. Širom evoluirajućih svemira vremena i prostora, jedinstvo Božanstva je stvar dostignuća.

6. UJEDINJENJE EVOLUTIVNOG BOŽANSTVA

Kad tri vječne osobe Božanstva djeluju kao nepodjeljeno Božanstvo u sastavu Rajskog Trojstva, one dostižu savršeno jedinstvo; isto tako, kad stvaraju, bilo skupa ili pojedinačno, njihovo Rajsko potomstvo ispoljava jedinstvo koje je osobina božanstvenosti. I ova božanstvenost namjere koju ispoljavaju Vrhovni Stvoritelji i Vladari vremensko-prostornih domena proizvodi ujedinjujuću moć potencijala suverenosti iskustvene vrhovnosti koja, u prisustvu neličnog energetskog jedinstva svemira, tvori napon koji je moguće razriješiti jedino putem adekvatnog ujedinjenja s iskustvenim stvarnostima ličnosti iskustvenog Božanstva.

Stvarnosti ličnosti Vrhovnog Bića potiču od Rajskih Božanstava i na pilotskom svijetu vanjskog kruga Havone, one se ujedinjuju s povlasticama moći Svemogućeg Vrhovnog koje potiču od Stvaralačkih božanstava velikog svemira. Kao osoba, Vrhovni Bog je postojao u Havoni prethodno stvaranju sedam nadsvemira, ali je djelovao jedino na duhovnim nivoima. Evolucija Svemoguće moći Vrhovnosti koja je rezultat različitih sinteza božanstvenosti u evoluirajućim svemirima je proizvela novo prisustvo moći Božanstva koje je u Havoni koordinirano s duhovnom osobom Vrhovnog putem Vrhovnog Uma, koji je istodobno preveden od potencijala koji je počivao u beskonačnom umu Beskonačnog Duha u aktivni funkcionalni um Vrhovnog Bića.
Stvorena bića koja žive na evolucijskim svjetovima sedam nadsvemira i koja imaju materijalan um mogu razumjeti jedinstvo Božanstva jedino kao nešto što evoluira u ovoj sintezi moći-ličnosti Vrhovnog Bića. Na bilo kom nivou egzistencije, Bog ne može nadići konceptualnu moć bića koja žive na tom nivou. Smrtni čovjek mora steći prepoznavanje Boga ljubavi evolucijskim putem, tako što će naučiti opaziti istinu, cijeniti ljepotu i obožavati dobrotu, te što će zatim uspinjućim nivoima božanstva dostići razumijevanje Vrhovnog. Stoga, nakon što stvoreno biće shvati da je Božanstvo ujedinjeno u moći, u skladu s vlastitim razumijevanjem i postignućem, ono shvaća da je Božanstvo personificirano u duhu.

Dok uspinjući smrtnici stiču razumijevanje moći Svemogućeg na centrima nadsvemira i shvaćanje ličnosti Vrhovnog na vanjskim krugovima Havone, oni ne nalaze Vrhovno Biće onako kako im je suđeno da nađu Rajska Božanstva. Čak i finalisti, duhovi šestog stadija, nisu našli Vrhovno Biće niti je vjerojatno da će ga naći sve dok ne budu stekli sedmi stadij statusa duha i dok Vrhovni ne počne istinski funkcionirati u aktivnostima budućih vanjskih svemira.
Ali kad uspinjući smrtnici nađu Oca Svih kao sedmi nivo Sedmostrukog Boga, oni će postici ličnost Prve Osobe svih božanskih nivoa ličnih odnosa sa stvorenim bićima svemira.

7. UNIVERZALNE EVOLUCIJSKE REPERKUSIJE

Uporedo s postojanim napretkom evolucije u vremensko-prostornim svemirima, sva inteligentna bića primaju sve veća otkrivenja Božanstva. Kako bilo koji svijet, sistem, zvijezđe, svemir, nadsvemir ili veliki svemir postigne vrhunac evolucijskog napretka, sukladno se uvećava funkciniranje božanstva u ovim sve naprednijim jedinkama tvorevine te istim. I za svakim takvim lokalnim uvećanjem ostvarenja božanstvenosti, slijede izvjesne jasno prepoznatljive reperkusije uvećanog ispoljenja božanstva svim drugim sektorima tvorevine. Šireći se od Raja prema vani, svaki novi domen ostvarene i postignute evolucije predstavlja novo i uvećano otkrivenje iskustvenog Božanstva svemiru nad svemirima.

Kako se sastavne jedinke lokalnog svemira sve više stabiliziraju u svjetlu i životu, sve više se očituje Sedmostruki Bog. Vremensko-prostorna evolucija na planetu počinje s prvim ispoljenjem Sedmostrukog Boga--vezom između Sina Stvoritelja i Stvaralačkog Duha--u kontroli. Kako se sistem stabilizira u svjetlu, ova zajednica između Sina i Duha postiže puno dejstvo; i pri stabiliziranju cijelog zviježđa, druga faza Sedmostrukog Boga počinje aktivnije djelovati širom takvog domena. Nakon što se upotpuni administrativna evolucija lokalnog svemira, uslijede nove i izravnije službe Glavnih Duhova nadsvemira; i ovdje također započinje to sve naprednije otkrivenje i ostvarenje Vrhovnog Boga, koje dostiže vrhunac kada, prolazeći kroz svjetove šestog Havonskog kruga, uspinjuća bića dostignu razumijevanje Vrhovnog Bića.

Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh predstavljaju egzistencijalna ispoljenja božanstva inteligentnim bićima, te stoga ne stupaju u lični odnos sa stvorenim bićima uma i duha cjelokupne tvorevine.

Važno je pomenuti da uspinjući smrtnici mogu doživjeti nelično prisustvo niza nivoa Božanstva mnogo prije nego što postanu dovoljno duhovni i adekvatno obrazovani kako bi iskustveno postigli lično poznavanje ovih Božanstava kao ličnih bića i kako bi s njima kao takvim stupili u kontakt.

Prilikom svakog novog evolucijskog dostignuća u sastavu bilo kog sektora tvorevine te svaki put kad ispoljenja božanstvenosti postignu novu invaziju prostora, istodobno nastupe proširenja
funkcionalnog otkrivenja Božanstva u okviru tada postojećih i prethodno organiziranih jedinki cijele tvorevine. Ne mora uvijek izgledati da je ova nova invazija administrativnog rada svemira i njihovih sastavnih dijelova izvedena sasvim u skladu s vještinom koju navodimo, jer često je slučaj de se odašilju grupe administratora kako bi unaprijed pripremile put nastupajućem nizu era nove administrativne nadkontrole. U toku kasnijih stadija, nakon što se lokalni svemir stabilizira u svjetlu i životu, čak i Ultimni Bog nagovještava svoju transcendentnu kosmičku nadkontrolu.
Činjenica je da, kako se tvorevine vremena i prostora sve više stabiliziraju u svom evolucijskom statusu, moguće je opaziti novo i punije djelovanje Vrhovnog Boga, te istodobno s njim, sve veće povlačenje prva tri ispoljenja Sedmostrukog Boga. Ako i kada, veliki svemir bude stabiliziran u svjetlu i životu, što će tada biti buduća funkcija Stvoriteljsko-Stvaralačkih ispoljenja Sedmostrukog Boga, ako Vrhovni Bog bude preuzeo direktnu kontrolu nad ovim tvorevinama vremena i prostora? Hoće li ovi organizatori i začetnici vremensko-prostornih svemira biti oslobođeni svojih dužnosti kako bi se mogli odati sličnim aktivnostima u vanjskom prosoru? To nam nije poznato, ali dosta je toga što nagađamo u vezi ovih i sličnih stvari.
Kako najudaljenije granice iskustvenog Božanstva zadiru van, u domene Neograničenog Apsoluta, predviđamo od čega bi se mogle sastojati djelatnosti Sedmostrukog Boga za ranijih evolucijskih epoha ovih tvorevina budućnosti. Ne slažemo se u potpunosti u vezi budućeg statusa Starih Dana i Glavnih Duhova nadsvemira. Isto tako, ne znamo da li će Vrhovno Biće ovdje funkcionirati onako kako funkcionira u sedam nadsvemira. Ali nagađamo da će Mihaeli, Sinovi Stvoritelji, funkcionirati u ovim vanjskim svemirima. Neki drže da će buduća stoljeća svjedočiti neki oblik bližeg jedinstva između parova Sinova Stvoritelja i Božanskih Služiteljica; čak je moguće da bi takva zajednica dvoje stvoritelja mogla rezultirati nekim novim izražajem identiteta ovih stvoriteljskih parova koji će biti ultimne prirode. Ali mi zaista ne znamo ništa u vezi svih ovih stvari koje se mogu desiti u neobznanjenoj budućnosti.

Ono što znamo, međutim, je to da Sedmostruki Bog u svemirima vremena i prostora omogucuje sve veći prilaz Ocu Svih, te da je ovaj evolucijski prilaz iskustveno ujedinjen u Vrhovnom Bogu. Pretpostavljamo da takav plan mora prevladati u vanjskim svemirima; s druge strane, može se desiti da nove vrste bića jednog dana nasele ove svemire i da budu u stanju prići Božanstvu na ultimnim nivoima i absonitnim vještinama. Ukratko, ni izdaleka ne znamo kojavještina prilaza božanstvu bi mogla stupiti na snagu u budućim svemirima vanjskog prostora. Svejedno, u slučaju onih bića koja budu živjela u ovim vanjskim tvorevinama, držimo da će nadsvemiri koji će u tada već biti usavršeni, na neki način učestvovati u njihovom uspeću prema Raju. Sasvim je moguće da će u to buduće doba bića iz vanjskog prostora prilaziti Havoni kroz sedam nadsvemira i pomoću službe Vrhovnog Boga, dok je neizvjesno da li će ovaj pri tome surađivati sa Sedam Glavnih Duhova.

8. VRHOVNI UJEDINITELJ

Vrhovno Biće ima trostruku ulogu u iskustvu smrtnog čovjeka: Prvo, on ujedinjuje vremensko-prostorno božanstvo, Sedmostrukog Boga; drugo, on predstavlja vrhunac Božanstva koji konačna bića stvarno mogu razumjeti; treće, on je jedini put kojim smrtni čovjek može prići transcendentnom doživljaju ujedinjenja s absonitnim umom, vječnim duhom i Rajskom ličnošću.

Uspinjući finalisti, koji su rođeni u lokalnim svemirima, podignuti u nadsvemirima i školovani u centralnom svemiru, obuhvaćaju u svojim ličnim iskustvima puni potencijal za razumijevanje vremensko-prostorne božanstvenosti Sedmostrukog Boga, koja je ujedinjena u Vrhovnom. Finalisti služe na nizu svjetova nadsvemira, izuzev na svijetu sa kog su potekli, time nadodajući iskustvo na iskustvo, sve dok ne obuhvate cjelokupnost sedmostruke raznolikosti iskustva koje stvoreno biće može steći. Zahvaljujući službi Ispravljača koji u njima žive, finalisti su u stanju naći Oca Svih, ali pomoću upravo takvih iskustvenih vještina, takvi finalisti zbilja upoznaju Vrhovno Biće kome će složiti i koje će, unutar njega samoga, obznaniti budućim svemirima vanjskog prostora.

Ne zaboravite, sve što Bog Otac i njegovi Rajski Sinovi učine za nas, mi zauzvrat i u duhu imamo priliku učiniti javljajućem Vrhovnom Biću u njemu samome. Doživljaj ljubavi, užitka i služenja u svemiru je uzajaman. Bog Otac nema potrebu da mu njegovi sinovi vrate svu ljubav koju im je podario, ali oni zauzvrat daruju (ili mogu darovati) sve ovo svojim bližnjima i evoluirajućem Vrhovnom Biću.

Sve tvoridbene pojave odražavaju prethodna djela stvoritelja-duha. Isus je rekao i doslovo je istina, "Sin čini samo ono sto vidi da čini Otac." Vremenom, vi smrtnici ćete početi obznanjivati Vrhovnog vašim bližnjima i kako budete napredovali prema Raju, ovo otkrivenje ćete sve više uvećati. U vječnosti, može dobiti dozvolu da učinite sve veća otkrivenja ovog Boga evolucijskim stvorenim bićima na vrhovnim--pa čak i ultimnim nivoima--i to kao finalisti sedmog stadija.

9. UNIVERZALNO APSOLUTNO JEDINSTVO

Neograničeni Apsolut i Apsolutno Božanstvo su ujedinjeni u Univerzalnom Apsolutu. Apsoluti su koordinirani u Ultimusu, uvjetno ograničeni u Vrhovnom i vremenski i prostorno modificirani u Sedmostrukom Bogu. Na podbeskonačnim nivoima postoje tri Apsoluta, dok u beskonačnosti oni djeluju kao jedan. Na Raju postoje tri personifikacije Božanstva, ali u Trojstvu, one su jedno.

Evo što predstavlja glavni filozofski problem glavnog svemira: Da li je Apsolut (tri Apsoluta koja su jedno u beskonačnosti) postojao prije Trojstva? i da li je Apsolut predak Trojstva? ili je Trojstvo predak Apsoluta?

Da li je Neograničeni Apsolut prisustvo sile koje nije ovisno o Trojstvu? Da li prisustvo Apsolutnog Božanstva naznačava neograničeno djelovanje Trojstva? da li je Univerzalni Apsolut krajnja funkcija Trojstva, čak Trojstva Trojstava?

Na prvi pogled izgleda da koncept Apsoluta kao pretka svih stvari--čak i Trojstva--nudi prolazno zadovoljstvo koje proizilazi iz zadovoljenja dosljednosti i filozofske ujedinjenosti, ali činjenica da je Rajsko Trojstvo vječno poništava svaki takav zaključak. Kako smo poučeni i kako vjerujemo, Otac Svih i njegovi Trojski suradnici su vječni u prirodi kao i egzistenciji. Postoji, stoga, samo jedan dosljedan filozofski zaključak i to je: Svim inteligencijama svemira, Apsolut je po statusu jednak Trojstvu i predstavlja neličnu reakciju Trojstva (Trojstava) na sve osnovne i prvobitne prostorne situacije unutarnjeg i vanjskog svemira. Svim inteligencijama velikog svemira koje posjeduju ličnost, Rajsko Trojstvo se zauvijek nalazi u finalnosti, vječnosti, vrhovnosti i ultimnosti i svim praktičnim namjenama koje se tiču ličnog razumijevanja i shvaćanja stvorenih bića, ono je apsolutno.
Razmatrajući ovaj problem, umovi stvorenih bića mogu biti navedeni na konačni zaključak da je Univerzalni JA SAM prvotni uzrok i neograničeni izvor Trojstva i Apsoluta. Kad si, stoga, nastojimo predočiti lični koncept Apsoluta, oslanjamo se na naše ideje i ideale koji se odnose na Oca Svih. Kad nastojimo olakšati razumijevanje ili uvećati svjesnost o ovom Apsolutu koji je inače neličan, pozivamo se na činjenicu da je Otac Svih egzistencijalni Otac apsolutne ličnosti; Vječni Sin je Apsolutna Osoba, iako nije, u iskustvenom smislu, personifikacija Apsoluta. I dalje, držimo da iskustvena Trojstva dostižu vrhunac u iskustvenoj personifikaciji Apsolutnog Božanstva, dok smatramo da Univerzalni Apsolut sačinjava kosmičke i vankosmičke pojave koje predstavljaju ispoljeno prisustvo neličnih aktivnosti ujedinjenih i koordiniranih Božanskih udruženja vrhovnosti, ultimnosti i beskonačnosti--Trojstva Trojstava.
Boga Oca je moguće opaziti na svim nivoima, od konačnih do beskonačnih, i premda ga njegova stvorena bića, od onih koja žive na Raju do onih koji žive na evolucijskim svjetovima razumiju svako na svoj način, jedino ga Vječni Sin i Beskonačni Duh znaju kao beskonačnost.
Duhovna ličnost je apsolutna jedino na Raju i koncept Apsoluta je neograničen jedino u beskonačnosti. Prisustvo Božanstva je apsolutno jedino na Raju i otkrivenje Boga mora uvijek biti djelomično, relativno i sve veće, sve dok njegova moć ne postane iskustveno beskonačna u prostornoj potenciji Neograničenog Apsoluta, dok ispoljenje njegove ličnosti ne postane iskustveno beskonačno u ispoljenom prisustvu Apsolutnog Božanstva i dok ova dva potencijala beskonačnosti ne postanu ujedinjena stvarnošću u Univerzalnom Apsolutu.

Ali kad se udaljimo od podbeskonačnih nivoa, tri Apsoluta su jedno i zahvaljujući tome, beskonačnost se ostvaruje Božanstvom, bez obzira na to da li bilo koji drugi red egzistencije ikad postane svjestan beskonačnosti.
U vječnosti, egzistencijalni status bića podrazumijeva da ono ima egzistencijalnu svjesnost svoje beskonačnosti, premda može biti potrebna još jedna vječnost kako bi to biće doživjelo spoznaju svojih iskustvenih potencijalnosti koje tvore beskonačnu vječnost--vječnu beskonačnost.
I Bog Otac je lični izvor svih ispoljenja Božanstva i stvarnosti svim inteligentnim stvorenim bičima i bićima duha širom svih svemira nad svemirima. Kao ličnosti, bilo sada ili u nizu kozmičkih iskustava vječne budućnosti, bez obzira na to da li ćete uspjeti postići Sedmostrukog Boga, shvatiti Vrhovnog Boga, naći Ultimnog Boga ili ćete nastojati shvatiti koncept Apsolutnog Boga, otkrit ćete, na vaše vječno zadovoljstvo, da ćete pri okončanju svake nove pustolovine, na novim nivoima iskustva, iznova otkriti vječnog Boga--Rajskog Oca svih ličnosti svemira.

Otac Svih je objašnjenje univerzalnog jedinstva koje mora biti ostvareno na vrhovni, čak ultimni način, u poslijeultimnom jedinstvu absonitnih vrijednosti i značenja--neuvjetnoj Stvarnosti.

Glavni Organizatori Sile izlaze u prostor i pokreću prostorne energije kako bi ih učinili reaktivnim naspram privlačne gravitacijske sile Oca Svih koja djeluje s Raja; nakon toga, na scenu stupaju Sinovi Stvoritelji koji organiziraju ove gravitaciono-reaktivne sile u naseljene svemire u kojima zatim evolucijom postaju inteligentna bića koja u sebe prime duh Rajskog Oca i koja se zatim uspinju prema Ocu kako bi postala poput njega po svim mogućim svojstvima božanstvenosti. Čini se da sve širi pokret Rajskih stvaralačkih sila kroz prostor najavljuje širenje domena djelovanja gravitacijske sile Oca Svih i beskrajno umnožavanje različitih vrsta inteligentnih stvorenih bića koja su u stanju voljeti Boga i primiti njegovu ljubav, i koja, spoznavsi Boga, mogu izabrati da postanu poput njega, da dostignu Raj i da nađu Boga.

Svemir nad svemirima je potpuno ujedinjen. Bog je jedno u moći i ličnosti. Svi nivoi energije i sve faze ličnosti su uzajamno usklađeni. Filozofski i iskustveno, konceptualno i u stvarnosti, sve stvari i bića imaju za centar Rajskog Oca. Bog je sve i u svemu, i ni jedna stvar ili biće ne postoji bez njega.

10. ISTINA, LJEPOTA I DOBROTA

Kako svjetovi koji su stabilizirani u svjetlu i životu napreduju od početnog stadija do sedme epohe, oni sve više postižu ostvarenje stvarnosti Sedmostrukog Boga, koje se kreće od poštovanja Sina Stvoritelja do obožavanja Rajskog Oca. U toku trajanja sedmog stadija povijesti takvog svijeta, smrtnici sve više napreduju u spoznaji Vrhovnog Boga, dok nejasno opažaju stvarnost nadsjenjujuće službe Ultimnog Boga.


Za ovog veličanstvenog doba, glavno zanimanje sve naprednijih smrtnika je njihovo nastojanje da bolje razumiju i potpunije ostvare one elemente Božanstva koje su u stanju shvatiti--istinu, ljepotu i dobrotu. Ovo predstavlja čovjekovo nastojanje da razazna Boga u umu, tvari i duhu. I dok se bavi ovim nastojanjem, smrtnik je sve više zaokupljen iskustvenim proučavanjem filozofije, kožmologije i božanstvenosti.
Vi donekle razumijete filozofiju, dok božanstvenost shvaćate prilikom obožavanja, društvene službe i ličnog duhovnog iskustva, ali težnju k ljepoti--kozmoligiju--tako često svodite na puko proučavanje čovjekovim grubih umjetničkih nastojanja. Ljepota, umjetnost, je uveliko stvar ujedinjenja suprotnosti. Raznolikost je neizostavan dio koncepta ljepote. Najvišu ljepotu, vrhunac konačne umjetnosti, predstavlja drama ujedinjenja neizmjernosti kosmičkih krajnosti--Stvoritelja i stvorenog bića. Čovjek koji nalazi Boga i Bog koji nalazi čovjeka--proces pri kom stvoreno biće postaje savršeno kao što je Stvoritelj savršen--predstavlja najviše dostignuće onog što je izvanredno lijepo, sticanje vrhunca kozmičke umjetnosti.
Stoga, materijalizam, ateizam, predstavlja najviši oblik ružnoće, vrhunac konačne suprotnosti lijepom. Najviša ljepota se sastoji od panorame ujedinjenja varijacija koje su nastale iz preegzistencijalne skladne stvarnosti.
Postignuće kozmoloških nivoa misli obuhvaća:

1. Radoznalost. Čežnju za skladom i žudnju za ljepotom. Ustrajne napore ka otkrivanju novih nivoa
skladnih kozmičkih odnosa.

2. Estetičko cijenjenje. Ljubav prema ljepoti i sve veće cijenjenje umjetnickog dodira u svim
stvaralačkim ispoljenjima na svim nivoima stvarnosti.

3. Etičku obzirnost. Ostvarenjem istine i cijenjenjem ljepote, čovjek stiče osjećaj vječne prikladnosti i uzajamne povezanosti onih stvari koje utiču na opažanje božanske dobrote u odnosima Božanstva prema svim bićima; i stoga, čak i kozmologija vodi težnji k vrijednostima božanske stvarnosti--svjesnosti Boga.

Svjetovi koji su stabilizirani u svjetlu i životu se tako cjelovito bave nastojanjima da razumiju istinu, ljepotu i doborotu zbog toga što ova svojstva obuhvaćaju otkrivenja Božanstva svjetovima vremena i prostora. Zajednički djelujući, značenja vječne istine čine dojam na intelektualnu i duhovnu prirodu čovjeka smrtnika. Univerzalna ljepota podrazumijeva skladne odnose i ritmove kozmičke tvorevine; ovaj dojam ima značajniju intelektualnu prirodu i vodi ujedinjenom i sinkroniranom razumijevanju materijalnog univerzuma. Božanska dobrota predstavlja otkrivenje beskonačnih vrijednosti konačnom umu koji spoznaje i uzvisuje ovu božansku dobrotu do samog praga duhovnog nivoa ljudskog razumjevanja.

Istina je osnova znanosti i filozofije i predstavlja intelektualni temelj religije. Ljepota je nadahnuće umjetnosti, glazbi i smislenim ritmovima cjelokupnog ljudskog iskustva. Doborota obuhvaća smisao za etiku, moralnost i religiju--iskustvenu težnju za savršenstvom.

Ljepota može postojati jedino ako u um stvorenog bića posjeduje cjenilačku sposobnost, isto kao sto cinjenica da se desila progresivna evolucija oznacava prevlast Previsnjeg Uma. Ljepota je intelektualno prepoznavanje skladne vremensko-prostorne sinteze prostrane raznolikosti pojavne stvarnosti, koja u cjelosti potječe od pred-postojeće i vječne jednine.
Dobrota je mentalno prepoznavanje relativnih vrijednosti raznolikih razina božanstvenog savršenstva. Prepoznavanje ljepote podrzaumijeva um moralnog statusa, osobni um koji je sposoban razabrati između dobra i zla. Ali posjedovanje ljepote--velikosti--mora biti mjera stvarnog postignuća božanstva.

Prepoznavanje istinskih odnosa podrazumijeva um koji je u stanju razabrati između istine i greške. Darovani Duh Istine koji živi u ljudskim umovima Urantije nepogrešivo reagira na istinu--živući duh odnosa svih stvari i svih bića koja su međusobno usklađena tijekom vječnog uspona prema Bogu.

Svaki impus svakog elektrona, misli ili duha predstavlja aktivnu jedinku u cijelom svemiru. Jedino grijeh je izoliran i jedino zlo se opire gravitacijskoj sili na mentalnim i duhovnim razinama. Svemir je cjelina; ni jedna stvar niti biće ne postoji i ne živi u izolaciji. Samorealizacija je potencijalno zla ako je protudruštvena. Doslovno je istina: "Ni jedan čovjek ne živi sam za sebe." Kozmičko podruštvljenje predstavlja najviši oblik ujedinjenja ličnosti. Kako je Isus rekao: "Onaj koji hoće biti najveći među vama, neka prvo postane služitelj svima."

Čak i istina, ljepota i dobrota--čovjekov intelektualni prilaz umu, tvari i duhu--moraju biti spojeni u ujedinjen koncept božanskog i previšnjeg ideala. Kako smrtni čovjek ujedinjuje ljudsko iskustvo s tvari, umom i duhom, tako ovaj božanski i previšnji ideal postaje moćno ujedinjen u Previšnjosti i zatim personificiran kao Bog očinske ljubavi.

Svaki uvid u odnose dijelova prema bilo kojoj cjelini zahtijeva razumijevanje odnosa svih dijelova prema cjelini; u svemiru, ovo znači odnos između stvorenih dijelova prema Stvaralačkom Cijelom. Na ovaj način Božanstvo postaje transcendentan, čak beskonačan cilj univerzalnog i vječnog dostignuća.

Univerzalna ljepota je prepoznavanje odražaja Rajskog Otoka u materijalnoj tvorevini, dok vječna istina predstavlja naročitu službu Rajskih Sinova koji ne samo što sebe daruju smrtnim rasama, već izlijevaju svoj Duh Istine svim narodima. Božanska dobrota se punije iskazuje u brižnoj službi mnogostrukih ličnosti Beskonačnog Duha. Ali ljubav, ukupna suma ovih triju osobina, predstavlja čovjekovu spoznaju Boga kao njegovog Oca-duha.

Fizička tvar je vremensko-prostorna sjena Rajskog energetskog zračenja apsolutnih Božanstava. Značenja istine predstavljaju reperkusije smrtničkog intelekta vječne riječi Božanstva--vremensko-prostorno razumijevanje previšnjih pojmova. Vrijednosti dobrote božanstva počivaju u milostivoj službi ličnosti duha Univerzalnog, Vječnog i Beskonačnog vremensko-prostornim konačnim stvorenjima evolucijskih planeta.

Ove se smislene vrijednosti stvarnosti božanstvenosti skladno uklopaju u Očev odnos sa svakim osobnim bićem u vidu božanske ljubavi. One se usklađuju u Sinu i njegovim Sinovima kao božanska milost. One ispoljavaju svoje osobine kroz Duh i njegovu djecu koja imaju prirodu duha u vidu božanske službe, iskazanja brižne milosti. Vrhovno Biće prvenstveno ispoljava ove tri božanstvenosti u vidu lične sinteze moči. U sedam različitih saveza božanskih značenja i vrijednosti na sedam uspinjućih razina Sedmostruki Bog ih različito iskazuje.

Istina, ljepota i dobrota predstavljaju konačnom čovjeku puno otkrivenje stvarnosti božanstva. Kako takva spoznaja Božanstva putem ljubavi nalazi duhovni izražaj u životima smrtnika koji znaju Boga, oni rađaju plodove božanstvenosti: intelektualni mir, društvenim napredak, moralno zadovoljstvo, duhovnu radost i kozmičku mudrost. Napredni smrtnici na svijetu sedmog stadija svjetla i života znaju da je ljubav najveća stvar cijelog svemira--i znaju da je Bog ljubav.

Voljeti znači željeti činiti dobro drugima.


[Predstavio Moćni Glasnik koji se nalazi u posjeti Urantiji, na zahtijev Nebadonskog Zbora Otkrivenja i u suradnji s određenim Melkizedekom, zastupnikom Planetarnog Kneza Urantije.]


* * * * *

Ovo poglavlje o Universalnom Jedinstvu predstavlja dvadeset peti dio u nizu prezentacija više autora koji djeluju pod pokroviteljstvom dvanaestočlane komisije Nebadonskih ličnosti pod upravom Mantuite Melkizedeka. Sastavili smo ove pripovjedi i preveli ih na engleski jezik vještinom koju su dopustili naši nadređeni 1934. godine prema Urantija vremenu.

EVOLUCIJSKOM čovjeku je teško potpuno shvatiti značaj i smisao zla, zablude, grijeha i nitkovluka. Čovjek sporo uviđa da suprotnost između savršenstva i nesavršenstva stvara potencijalno zlo; da proturiječnost između istine i laži uzrokuje pometnju koja vodi zabludi; da božansko obdarenje slobodne volje vodi jednoj od dvaju suprotnih domena, grijehu ili ispravnosti; da ustrajno nastojanje da se postigne božanstvenost vodi Božjem kraljevstvu dok neprestano odbijanje božanstvenosti vodi domenama nitkovluka.

Bogovi ne stvaraju zlo niti dozvoljavaju grijeh i pobunu. U svemiru koji obuhvaća različite razine značenja i vrijednosti savršenstva, potencijalno zlo predstavlja vremensku pojavu. U svakoj domeni gdje su nesavršena bića obdarena sposobnošću izbora između dobra i zla, javlja se mogućnost potencijalnog grijeha. Same protivne prisutnosti istine i neistine, činjenice i laži, stvaraju mogućnost zablude. Grijeh je zlo učinjeno s predumišljajem; zabluda je svojevoljno odbijanje istine; nitkovluk je ustrajno činjenje grijeha i zablude.

1. ISTINSKA I LAŽNA SLOBODA

Od svih složenih problema koji su nastali kao rezultat Luciferove pobune, ni jedan nije izazvao veću teškoću nego činjenica da nezreli evolucijski smrtnici nisu uspjeli uočiti razliku između istinske i lažne slobode.
Istinska sloboda je rezultat višestoljećnih nastojanja; ona je nagrada evolucijskog napretka. Lažna sloboda je suptilna varka zablude vremena i zla prostora. Trajna sloboda je utemeljena na stvarnosti pravde--inteligenciji, zrelosti, bratstvu i pravičnosti.

Vođena neinteligentnim, bezuvjetnim i nekontroliranim motivima, sloboda postaje samouništavajuća vještina kozmičke egzistencije. Istinska sloboda je svakim danom sve više povezana sa stvarnošću, uvijek uzimajući u obzir društvenu pravičnost, kozmičko poštenje, svemirsko bratstvo i božanske obaveze.
Sloboda je samouništavajuća kad nije vezana uz materijalnu pravdu, intelektualno poštenje, društvenu uzdrživost, moralne dužnosti i duhovne vrijednosti. Sloboda je neodvojiva od kozmičke stvarnosti, dok je cjelokupna stvarnost ličnosti srazmjerna svojim odnosima s božanstvenošću.

Neobuzdana svojevoljnost i nekontrolirani samoizražaj nisu ništa drugo nego čista sebičnost, najviša bezbožnost. Sloboda koja nije praćena sve većim samoobuzdanjem predstavlja puku izmišljotinu,
proizvod egoističke smrtničke mašte. Sloboda koja je sama sebi cilj predstavlja pojmovnu iluziju, okrutnu varku. Svojeizvoljnost zamaskirana ruhom slobode povlači najgori vid ropstva.

Istinska sloboda je usko povezana s iskrenim samopoštovanjem; lažna sloboda prati samodopadljivost. Istinska sloboda proizlazi iz samokontrole; lažna sloboda iz preuzetog samodokazivanja. Samokontrola vodi altruističkoj službi; samodopadljivost vodi iskorištavanju drugih kako bi se sebično dokazala veličina zavedene individue koja je voljna žrtvovati pravično postignuće kako bi stekla nepravednu moć nad svojim bližnjima.

Čak i mudrost može biti bezopasna i božanska jedino ako ima kozmički opseg i duhovnu motivaciju.

Ni jedna zabluda nije veća od samoobmane koja navodi inteligentno biće da traži moć nad drugim bićima kako bi ih lišilo njihovih prirođenih prava. Zlatno se pravilo ljudskog poštenja protivi svakoj takvoj prijevari, nepoštenju, sebičnosti i nepravdi. Jedino je istinska i prava sloboda dosljedna s upravom ljubavi i službom milosti.

Kako se svojevoljna stvorena bića usuđuju u ime osobne slobode povrijediti prava svojih bližnjih, kad Vrhovni Vladari svemira stoje po strani, milostivo poštujući ove povlastice volje i potencijale ličnosti! Ni jedno biće, koristeći se takozvanom osobnom slobodom, nema pravo lišiti bilo koje drugo biće ovih egzistencijalnih povlastica koje su mu dali sami Stvoritelji i koje svi potčinjeni i ravnopravni suradnici ovih Stvoritelja propisno poštuju.

Bilo za ranog doba plenetarne evolucije ili na svijetu kojim vladaju grijeh i nitkovluk, evolucijski čovjek može biti primoran sukobiti se s velikim svjetskim ugnjetačima i tlačiteljima kako bi povratio svoju materijalnu slobodu i prava, dok se ovakvi slučajevi neće javiti bilo na planetima duha ili prebivališnim svjetovima. Rat je nasljeđe evolucijskog čovjeka, dok je na svjetovima normalnog evolucijskog napretka fizička borba davno izgubila ugled kao metoda za usklađenje rasnih nesporazuma.



2. ODUZIMANJE SLOBODE

Sa Sinom i u Duhu, Bog je projektirao vječnu Havonu, čime je utemeljen vječni uzorak kooperacije--ravnopravnog učešća u stvaranju. Ovaj uzorak kooperacije predstavlja glavnu zamisao koju slijede svi Božji Sinovi i Kćerke koji u prostornim domenama u vremenu nastoje duplicirati centralni svemir vječnog savršenstva.

Svako stvoreno biće svakog evolucijskog svemira koje želi činiti Očevu volju mora postati suradnikom vremensko-prostornih Stvoritelja u ovoj veličanstvenoj pustolovini iskustvenog postignuća savršenstva. Da nije tako, malo je vjerojatno da bi Otac obdario takva stvorena bića stvaralačkom slobodnom voljom ili da bi došao u njima živjeti, s njima istinski surađivati pomoću svog duha.

Luciferova se ludost sastojala u nastojanju da postigne nemoguće, da premosti vrijeme u iskustvenom svemiru. Luciferov zločin počiva u kreativnom pokušaju da liši svaku ličnost Satanije njezinih građanskih prava, da potajno potkrati osobno sudjelovanje stvorenih bića-- njihovo dobrovoljno učešće--u dugoj evolucijskoj borbi za individualno i kolektivno postignuće statusa svjetla i života. I tako čineći, ovaj se negdašnji Vladar vašeg sistema vremenskom namjerom svoje volje izravno suprotstavio vječnoj namjeri Božje volje koja se obznanjuje u podarenju slobodne volje svim osobnim bićima. Luciferova je pobuna tako zaprijetila najvećom mogućom povredom prava na slobodu izbora onih bića koja se uspinju i služe u sistemu Satanije--ona je zaprijetila da će zauvijek lišiti svako biće uzbudljive prilike da učini jedinstven i osoban doprinos sporom oblikovanju veličanstvenog spomenika iskustvene mudrosti koji će jednog dana postojati u savršenom sistemu Satanije. Zamaskiran ruhom slobode, Luciferov se manifesto tako ističe u jasnom svjetlu razuma kao najveća prijetnja otmicom osobne slobode i to prijetnja takvih razmjera kakve su postignute samo dvaput u cijeloj povijesti Nebadona.

Ukratko, to što je Bog dao čovjeku i anđelima, Lucifer je od njih htio oduzeti--božansku povlasticu sudjelovanja u stvaranju vlastitih sudbina kao i sudbine ovog lokalnog sistema naseljenih svjetova.

Ni jedno biće u cijelom svemiru nema zakonsku slobodu da liši bilo koje drugo biće istinske slobode, prava da voli i da bude voljeno i povlastice da obožava Boga i služi svojim bližnjima.

3. VREMENSKA ODGODA PRAVDE

Moralna stvorena bića evolucijskih svjetova koja posjeduju slobodnu volju uvijek nerazborito pitaju zašto premudri Stvoritelji dopuštaju zlo i grijeh. Ona ne shvaćaju da zlo i grijeh moraju postojati kako bi stvoreno biće bilo istinski slobodno. Slobodna volja evolucijskog čovjeka ili izvanrednog anđela nije puki filozofski pojam, simbolički ideal. Čovjekova moć da odabere između dobra i zla predstavlja kozmičku stvarnost. Bića primaju ovu slobodu izbora od Vrhovnih Vladara koji ne dopuštaju izvjesnom biću ili grupi bića da liše čak i jednu jedinu ličnost cijelog prostranog svemira ove božanski podarene slobode--čak ni kako bi takva zavedena i neuka bića mogla uživati ovu krivonazvanu osobnu slobodu. Premda svjesno i svesrdno poistovjećenje sa
zlom (grijeh) znači prestanak postojanja (anihilaciju), izvjesno vrijeme mora proći od poistovjećenja sa zlom do sprovedbe kazne--automatske posljedice takvog namjerno počinjenog zla-- razdoblje koje će ostaviti dovoljno vremena da se odluči o kozmičkom statusu takve osobe na način koji će posve zadovoljiti sve zainteresirane kozmičke ličnosti i koji će biti tako pošten i pravedan da će ih odobriti i sam griješnik.

Međutim, ako ovaj kozmički pobunjenik koji se suprotstavio stvarnosti istine i dobrote odbije odobriti sudsku odredbu i priznati da u svom srcu poznaje pravednost optužbe koja je protiv njega usmjerena, izvršenje presude mora biti odgođeno u skladu sa sudom Starješina Dana. I Starječine Dana neće uništiti ni jedno biće sve dok i jedna moralna vrijednost i duhovna stvarnost postoje bilo u dotičnom zlotvoru ili u njegovim pristalicama i mogućim simpatizerima.

4. MILOSTIVA VREMENSKA ODGODA

Drugi se prilično teško objašnjiv problem Norlatiadek zviježđa tiče razloga zašto je Luciferu, Sotoni i palim prinčevima tako dugo dopušteno da stvaraju nevolje i zašto nisu smjesta bili uhapšeni, zatvoreni i osuđeni.

Roditelji--smrtnici koji imaju i podižu djecu-- bolje mogu razumjeti zašto bi Mihael, Stvoritelj i otac, tako nerado pristao osuditi i uništiti svoje Sinove. Isusova priča o izgubljenom sinu zorno prikazuje koliko otac voli svoju djecu i s kolikim strpljenjem čeka na pokajanje grešnoga sina.

Sama činjenica da je zlotvor još uvijek u stanju istinski izabrati zlo--počiniti grijeh--potvrđuje činjenicu postojanja slobodne volje i potpuno opravdava svaku odgodu pri izvršenju pravde ako pružena milost može uroditi pokajanjem i oporavkom.

Lucifer je već imao većinu sloboda koje je tražio; druge je trebao primiti u budućnosti. On je izgubio sva ova dragocjena obdarenja tako što je podlijegao nestrpljenju i želji da smjesta ostvari svoje namjere metodama koje su se protivile svakoj obavezi poštovanja prava i sloboda svih drugih bića svemira nad svemirima. Etičke obaveze su prirođene, božanske i univerzalne.

Znamo za više razloga koji su naveli Vrhovne Vladare da odgode uništenje ili uhićenje vođa Luciferove pobune. Bez sumnje postoje i drugi, možda čak i bolji, razlozi s kojima nismo upoznati. Sam Mihael od Nebadona je bio taj koji je odlučio pružiti milost iskazanu ovom odgodom izvršenja pravde. Da ovaj Stvoritelj i otac nije osjećao ljubav prema svojim grešnim Sinovima, djelovala bi najviša pravda nadsvemira. Da se događaj poput Luciferove pobune odigrao u Nebadonu u vrijeme Mihaelovog utjelovljena na Urantiji, vođe takvog zla bi smjesta i apsolutno bile uništene.

Najviša pravda ima priliku djelovati ako je ne spriječava božanska milost. Ali služba milosti koja djeluje u korist djece vremena i prostora uvijek stvara vremensku odgodu, spasonosni interval između onog što bića siju i onog što žanju. Ako je sjeme dobro, ovaj interval stvara uvjete za kušnju i izgradnju karaktera; ako je sjeme zlo, ova milostiva odgoda ostavlja vremena pokajanju i ispravci. Ova vremenska odgoda pri osudi i smaknuću zlotvora predstavlja sastavni dio službe milosti sedam nadsvemira. Ovakvo obuzdavanje pravde milošću dokazuje da je Bog ljubav i da takav Bog ljubavi vlada svemirima milostivo upravljajući sudbinom i sudom svih svojih stvorenih bića.

O milostivim odgodama odlučuje slobodna volja Stvoritelja. Svemir izvlači korist iz ove metode strpljivog odnosa prema grešnim pobunjenicima. Dok je posve istina da onoj koji namišlja i čini zlo ne može izvući dobro iz zla, jednako je istina da sve stvari (uključujuci bilo potencijalno ili ispoljeno zlo) zajednički djeluju u korist dobra svih bića koja znaju Boga, koja vole činiti njegovu volju i koja se uspinju prama Raju vođena njegovim vječnim planom i božanskom namjerom.

Ali ove milostive odgode nisu beskonačne. Bez obzira na dugu odgodu (kako se vrijeme računa na Urantiji) pri osudi Luciferove pobune, treba pomenuti da je u vrijeme zapisa ovog otkrivenja na Uversi održano prvo saslušanje sudskog slučaja Gabrijel protiv Lucifera i da je uskoro zatim uslijedio nalog Starješinama Dana da uhite Sotonu i da ga zajedno s Luciferom zatvore na kaznioničkom svijetu. Ovim je Sotoni uskraćena prilika da ponovo posjeti bilo koji pobunjenički svijet Satanije. U svemiru kojim vlada milost, pravda može biti spora ali je neumoljiva.


5. MUDROST ODGODE

Od mnogih meni poznatih razloga koji objašnjavaju zašto Lucifer i njegovi saveznici nisu ranije zatvoreni i osuđeni, dopušteno mi je iznijeti sljedeće:

1. Pravda zahtijeva da grešnik dobije dovoljno vremena kako bi izgradio promišljen i u cjelosti odabran stav prema svojim zlim mislima i grešnim djelima.

2. Vrhovnom pravdom upravlja Očeva ljubav; pravda stoga nikad neće uništiti ono što milost može spasti. Svakom je zlotvoru zagarantiran izvjestan vremenski period da prihvati spasenje.

3. Ni jedan brižni otac neće prenaglo dosuditi kaznu grešnom članu svoje obitelji. Strpljenje neminovno ovisi o vremenu.

4. Dok pojedinačne greške uvijek škode obitelji, vođena mudrošću i ljubavlju dobra se djeca pravično odnose prema svojoj grešnoj braći u toku vremenskog razdoblja koje otac ostavlja grešnikovoj spoznaji neispravnosti vlastitih djela i primitku spasenja.

5. Kakav god bio Mihaelov stav prema Luciferu, unatoč tome što je Mihael bio Luciferov Stvoritelj i otac, Sin Stvoritelj nije imao dopuštenja sprovesti kraću proceduru protiv otpadničkog Vladara Sistema kako Mihael u to doba nije bio upotpunio svoje darivanje koje bi mu dalo bezuvjetnu vlast nad Nebadonom.

6. Stari Dani su mogli smjesta uništiti ove pobunjenike, ali oni rijetko imaju običaj smaknuti grešnike bez punog saslušanja. U ovom su slučaju odbili poništiti Mihaelove odluke.

7. Očigledno je da je Imanuel posavjetovao Mihaela da se ne upliće u pobunu i da joj dozvoli da se kreće prirodnim tokom samouništenja. I mudrost Ujedinjenih Dana predstavlja vremenski odraz ujedinjene mudrosti Rajskog Trojstva.

8. Vijerni Dani Edentije su posavjetovali Očeve Zviježđa da pobunjenicima dozvole slobodu kretanja kako bi se iz srca svih tadašnjih i budućih državljana Norlatiadeka--svakog smrtnog bića, morontija bica ili bića duha--brže iskorijenila svaka naklonost koju su pobunjenici doskora mogli uživati.

9. Na Jerusemu, osobni predstavnik Vrhovnog Izvršitelja Orvontona je posavjetovao Gabrijela da svakom živom stvorenom biću pruži punu priliku da formira konačan i samostalan stav prema pitanjima u vezi Luciferove Deklaracije Nezavisnosti. Pri razmatranju pitanja u vezi pobune, Gabrijelov je hitni Rajski savjetnik iznio primjedbu da ako se svim stvorenim bićima Norlatiadeka ne bi pružila takva puna i slobodna prilika, Rajska bi izolacija svih neodlučnih i sumnjičavih stvorenih bića trebala obuhvatiti samozaštitu protiv cijelog zviježđa. Kako bi portali Raja i dalje mogli ostati širom otvoreni svim uspinjućim bićima Norlatiadeka, bilo je bitno stvoriti uvjete za puni razvoj pobune i osigurati izgradnju čvrstog stava svih bića prema svim dotičnim pitanjima

10. Kao svoju treću samostalnu objavu, Božanska Služiteljica Salvingtona je izdala nalog da se ništa ne poduzima kako bi se djelomično iscijelio, kukavički potisnuo ili na bilo koji drugi način sakrio užasni prizor pobune i pobunjenika. Vojske anđela su primile nalog da se posvete punom objelodanjenju i neograničenom ispoljenju grijeha kako bi se ubrzalo savršeno i konačno iscjeljenje pošasti zla i grijeha.

11. Na Jerusemu je sazvan hitni savjet bivših smrtnika koji se sastojao od Moćnih Glasnika, veličanstvenih smrtnika koji su nekoć stekli iskustvo u sličnim situacijama, te njihovih suradnika. Oni su posavjetovali Gabrijela da bi pri pokušaju upotrebe samovoljnih ili prinudnih metoda za potiskivanje pobune bio zaveden i izgubljen najmanje trostruk broj bića Cijeli je zbor savjetnika Uverse jednoglasno posavjetovao Gabrijela da dozvoli da pobuna prirodno dostigne svoje krajnje granice, čak i ako bi se posljedice održale milijunima godina.

12.Čak i u vremenskom svemiru, vrijeme je relativno: Ako bi smrtnik Urantije čiji bi život imao prosječan rok trajanja počinio zločin koji bi izazvao općesvjetsko zlo i ako bi bio uhićen, izveden pred sud i smaknut tri-četiri dana po izvršenju zločina, da li bi se to činilo dugim razdobljen? S ovim se svejedno može usporediti duljina Lucifereovog života čak i ako njegova osuda, koja je upravo počela, ne bude okončana u toku stotinu tisuća godina Urantija vremena. Sa stanovišta Uverse gdje je parnica u procesu, ovaj bi se relativni vremenski raspon najbolje mogao oslikati podatkom da je Luciferov zločin izveden pred sud u roku dvije i pol sekunde po izvršenju. Promatrano sa stanovišta Raja, presuda je izvršena istog časa kad je dosuđena.

Postoji još ovoliki broj razloga zašto nije bilo preporučljivo proizvoljno zaustaviti Luciferovu pobunu, i ovi vam razlozi koje mi nije dopušteno iznijeti ne bi bili posve shvatljivi. Jedino vam mogu reći da na Uversi učenike upoznajemo s četrdeset osam razloga zašto je preporučljivo ostaviti zlo da ide svojim punim tokom vlastite moralne propasti i duhovnog uništenja. Ne sumnjam da pored ovih postoje brojni drugi razlozi s kojima nisam upoznat.

6. POBJEDA LJUBAVI

Kako god evolucijskim smrtnicima bilo teško shvatiti Luciferovu pobunu, svi bi dubokoumni ljudi trebali shvatiti da metoda kojom se odnosilo prema pobunjenicima pruža dokaza božanskoj ljubavi. Može se činiti da je brižna milost koja je ukazana pobunjenicima donijela nevolju i kušnje mnogim nevinim bićima, premda se sve ove zavedene licnosti sa sigurnošću mogu pouzdati da će premudri Suci milostivo i pravedno odlučiti o njihovim sudbinama. Pri odnosu prema inteligentnim bićima, Sinom Stvoriteljem i njegovim Rajskim Ocem upravlja ljubav. Višefaznost stava kozmičkih vladara prema pobuni i pobunjenicima--grijehu i grešnicima--nije moguće shvatiti ako se čovjek ne sjeti da Bog kao Otac ima prednost nad svim ostalim fazama ispoljenja Božanstva pri svakom odnosu božanstvenosti prema čovječanstvu. Pored toga se trebate sjetiti da se svi Rajski Sinovi Stvoritelji povode za milošću.

Ako brižni otac velike obitelji izabere ukazati milost jednom svom djetetu koje je počinilo ozbiljan grijeh, lako se može dogoditi da će ukazanje milosti ovom nevaljalom djetetu stvoriti privremene teskoće svoj drugoj poslušnoj djeci. Takve su posljedice neminovne; takva se opasnost ne može odvojiti od stvarnosti situacije izazvane položajem brižnog roditelja i položajem člana izvjesne obitelji. Svaki član obitelji izvlači korist iz ispravnog ponašanja svih drugih članova; svaki član isto tako mora snositi neposredne vremenske posljedice grešnog ponašanja svih drugih članova. Obitelj, grupe, nacije, rase, svjetovi, sistemi, zviježđa i svemiri predstavljaju zajedničke odnose koji upravljaju pojedinačnom individualnošću; i stoga svaki član svake takve grupe, velike ili male, mora požnjeti bilo korist ili štetu radi dobrog ili lošeg ponašanja svih drugih članova dotične grupe.

Ali jedna bi stvar trebala biti jasna: Ako ste kojim slučajem bili primorani pretrpjeti zle posljedice grijeha nekog člana svoje obitelji, nekog bližnjeg građanina ili bilo kojeg drugog čovjeka, čak i ako su se u vašem sistemu ili drugdje osjetile posljedice pobune--što god budete primorani pretrpjeti radi zlih postupaka svojih suradnika, bližnjih ili nadređenih--vječno možete biti sigurni da su takve nevolje prolazne. Ni jedna od ovih posljedica zlih djela vaše braće ne može ugroziti vašu vječnu budućnost niti vas i u najmanjem lišiti vašeg vječnog prava na uspon do Raja i postignuće Boga.

Osim toga, postoji i nadoknada za ove nevolje, zakašnjenja i razočarenja koja predstavljaju neminovnu posljedicu grijeha i pobune. Od svih mnogobrojnih posljedica Luciferove pobune, pomenut ćemo jedino veličanstvene živote onih uspinjućih smrtnika, državljana Jerusema, koji su se uspjeli oduprijeti sofisterijama zla, postavši budućim Moćnim Glasnicima, članovima moje vrste. Svako biće koje nije podlijeglo iskušenju ovog grešnog događaja smjesta je napredovalo po administrativnom položaju i duhovnoj vrijednosti.

Isprva se činilo da je Luciferova pobuna predstavljala pravu katastrofu cijelog sistema i svemira. Postupno, počele su se ukazivati višestruke koristi. Nakon dvadeset pet tisuća godina prema sistemskoj računici vremena (dvadeset tisuća godina Urantija vremena), Melkizedeci si počeli tvrditi da je dobro koje je proizašlo iz Luciferove ludosti dostiglo jednaku razinu sa zlom. Ukupna suma zla je u to vrijeme gotovo počela stagnirati, dalje rastući jedino na isvjesnim izoliranim svjetovima, dok su korisne posljedice nastavile rasti i širiti se cijelim svemirom i nadsvemirom, čak do same Havone. Melkizedeci sada tvrde da je dobro koje je poizašlo iz Satanija pobune više nego tisuću puta nadmašilo sumu cjelokupnog zla.

Ali takva je izvanredna i korisna žetva mogla uroditi iz zla jedino zahvaljujući mudrom, božanskom i milostivom stavu svih Luciferovih nadređenih, od Očeva Zviježđa na Edetiji do Oca Svih na Raju. U međuvremenu, uzvišene su povoljne posljedice Luciferove ludosti; i kako se zlo koje je zavrijeđivalo kaznu gotovo posve razvilo u okviru relativno kratkog vremena, očigledno je da su se svemudri i dalekovidi kozmički vladari pobrinuli da pruže dovoljno vremena kako bi se mogli požnjeti sve mnogobrojniji povoljniji rezultati. Bez obzira na mnoge dodatne razloge koji su odgodili uhićenje i osudu Satanija pobunjenika, sam ovaj dobitak predstavlja dovoljno objašnjenje zašto ovi grešnici nisu ranije zatvoreni, osuđeni i uništeni.

Kratkovidi smrtnički umovi koji su ograničeni vremenom trebaju razmisliti prije nego počnu kritizirati vremenske odgode koje su uveli dalekovidi i svemudri administrativni upravitelji kozmičkih poslova.

Neispravnost ljudskog razmišljanja u pogledu ovih problema počiva u ideji da bi svi evolucijski smrtnici izvjesnog evoluirajućeg planeta izabrali krenuti prema Raju samo da grijeh nije prokleo njihov svijet. Sposobnost bića da odbije opstanak ne datira iz doba kad se odigrala Luciferova pobuna. Smrtni čovjek je uvijek bio obdaren slobodom izbora u pogledu svog rajskog puta.

Što više budete napredovali u iskustvu produženja života, primit ćete sve šire kozmičke pojmove i sve veću perspektivu značenja i vrijednosti; i to će vam pomoći da razumijete zašto je bićima poput Lucifera i Sotone bilo dozvoljeno da nastave s pobunom. Pored toga, bolje ćete razumjeti kako se dugoročno (ako ne i neposredno) dobro može izvući iz vremenski-ograničenog zla. Nakon što postignete Raj, doživjet ćete prosvjetljenje i spokoj kad čujete rasprave i objašnjenja nadserafskih filozofa u pogledu ovih dubokih problema kozmičkog prilagođenja. Ali sumnjamo da će vaši umovi čak i tada biti posve zadovoljni. Ono bar u mom slučaju, mogu reći da sam nisam bio zadovoljan čak ni nakon što sam dostigao vrhunac kozmičke filozofije. Nisam bio stekao puno razumijevanje ovih složenih problema sve dok nisam primio administrativne dužnosti u nadsvemiru, gdje sam putem istinskog iskustva stekao prihvatljivu pojmovnu sposobnost koja je bitna kako bi se razumjeli tako mnogostrani problemi vezani uz kozmičku pravičnosti i duhovnu filozofiju. Kako se budete uspinjali prema Raju, sve više ćete shvaćati da se mnoga problematična pitanja kozmičke administrativne uprave mogu shvatiti jedino nakon po postignuću veće iskustvene moći i povišenog duhovnog uvida. Kozmička mudrost je neophodna kako bi se razumjele kozmičke situacije.

[Predstavio Moćni Glasnik iskustvenog produženja života prvog pobunjeničkog sistema vremenskih svemira, koji je trenutno pripojen nadsvemirskoj vladi Orvontona, na ovom zadatku djelujući prema nalogu Gabrijela od Salvingtona.]

LUCIFER je bio izvanredni primarni Sin-Lanonandek svemira Nebadona. On je imao priliku služiti u više sistema, biti savjetnik svojoj grupi i istaći se mudrošću, pronicavošću i djelotvornošću. Lucifer je u svojoj vrsti nosio broj 37 i u doba kad su mu Melkizedeci povjerili dužnost, označen je jednim od stotinu najsposobnijih i najbrilijantnijih ličnosti odabranih izme]u više od sedam stotina tisuća pripadnika svoje vrste. Od tako veličanstvenog početka, kroz zlo i zabludu, Lucifer je obgrlio grijeh i postao jednim od tri Sistemska Vladara svemira Nebadona koji su podlijegli porivu svoga "ja" i predali se finesama lažne ideje osobne slobode--koji su se odbili pridružiti svemiru i koji su se odrekli svojih bratskih obveza zatvarajući oči pred kozmičkim odnosima.

U svemiru Nebadonu, domeni Krista Mihaela, postoji deset tisuća sistema naseljenih planeta. U povjesti Sinova-Lanonandeka, u toku cijelog njihovog djelovanja kako u sastavu više tisuća sistema tako i na kozmičkim centrima, jedino su tri Sistemska Vladara zaslužila prezir vlade Sina Stvoritelja.


1. VOĐE POBUNE

Lucifer nije bio uspinjuće biće; on je bio stvoreni Sin lokalnog svemira, o kojem je rečeno:Savršen biješe na putima svojim od dana svojega stvaranja dok ti se u srcu ne zače opačina." Više puta, on se savjetovao s Najvišima Edentije. I Lucifer je vladao "na svetoj gori Božjoj," administrativnoj gori Jeruzema, kako je bio na položaju glavnog izvršitelja prostranog sistema koji se sastojao od 607 naseljenih svjetova.

Lucifer je bio izvanredno biće, brilijantna ličnost; u poretku kozmičke uprave, držao je poziciju neposredno iza Najviših Očeva zviježđa. Unatoč njegovoj grešci, podređene mu inteligencije nikad nisu iskazale nepoštovanje ili prezir sve do Mihaelovog darivanja Urantiji. Čak ni i arhanđel Mihael u vrijeme Mojsijevog uskrsnuća nije "nije protiv njega podnio optužbu nego je jednostavno rekao, 'Suci te optužuju.'" Osuda u sličnim slučajevima pripada Starim Danima, vladarima nadsvemira. Lucifer je bio pali i svrgnuti Vladar Satanije. Samodopadljivost je jako opasna, čak i u slučaju uzvišenih ličnosti nebeskog svijeta. O Luciferu je rečeno: "Srce ti se izoholi zbog ljepote tvoje; mudrost svoju odnemari zbog svojih darova." Vaš je drevni prorok spoznao njegovu tužnu poziciju kad je zabilježio: "Kako pade s nebesa, Luciferu, sine Zorin! Kako li si oboren, kad si se usudio donijeti metež na svjetove!"

Urantija je čula vrlo malo o Luciferu radi toga što je ovaj postavio svog prvog poručnika, Satana, da zastupa njegov slučaj na vašem planetu. Satan je bio član iste primarne grupe Lanonandeka premda nikad prije nije djelovao kao Sistemski Vladar; on se u cjelosti poveo za pobunom Lucifera. "đavo" nije nitko drugi nego Kaligastija, svrgnuti Planetarni Princ planeta Urantije i Sin sekundarne kategorije Lanonandeka. U vrijeme kad je Mihael bio utjelovljen na Urantiji, Lucifer, Satan i Kaligastija su se se zajednički bili urotili kako bi uništili njegovu misiju darovanja. Ali njihovo nastojanje je u cjelosti pretrpjelo poraz.

Abadon je dio starješina Kaligastijinog osoblja. On je slijedio svog gospodara u pobunu, dugo držeći poziciju glavnom izvršitelja Urantija pobunjenika. Belzebub je bio nevjernik i vođa posredničkih stvorenih bića koja su se pridružila snagama izdajnika Kaligastije.

Zmaj je vremenom postao simbolom svih ovih zlih osoba. Prilikom Mihaelove pobjede, "Gabrijel siđe sa Salvingtona te uhvati zmaja (sve pobunjeničke vođe) dok se ne navrši jedno doba." O jeruzalemskim je pobunjenim serafima zapisano: "i anđeli koji nisu sačuvali svoje dostojanstvo nego su ostavili svoje boravište, on je ostavio u čvrstim okovima tame za sud velikoga dana."


2. UZROK POBUNE

Zajedno sa svojim prvim pomoćnikom, Satanom, Lucifer je vladao na Jeruzemu više od pet stotina tisuća godina, kad su se u svojim srcima njih dvojica počeli okretati protiv Oca Svih i njegovog Sina-namjesnika, Mihaela. U satanijskom sustavu nisu postojali nikakvi naročiti ili osobiti razlozi koji su mogli biti bilo uzrok ili poticaj pobuni. Vjerujemo da se ova ideja začela i oblikovala u umu Lucifera, te da ju je on svugdje mogao sprovesti u djelo. Lucifer je prvo iznio svoje planove Satanu, ali mu je trebalo par mjeseci da pokvati um svog sposobnog i brilijantnog pomoćnika. Međutim, nakon što je prihvatio pobunjeničke ideje, Satan je postao odvažnim i iskrenim zagovornikom "samodokazivanja i slobode."


Nitko nikad nije naveo Lucifera na pobunu. U njegovom je umu začeta ideja o samodokazivanju koja se protivi volji Mihaela i planovima Oca Svih, kako su isti zastupljeni u Mihaelu. Luciferov odnos sa Sinom Stvoriteljem je uvijek bio blizak i srdačan. Prije uzvišenja svog vlastitog uma, Lucifer nikad nije otvoreno izrazio nezadovoljstvo s kozmičkom administracijom.

No unatoč njegovoj šutnji, Ujedinjeni Dani su kroz više od stotinu godina standarnog vremena sa Salvingtona odražavali Uversi da u luciferovom umu nije vladao spokoj. Ovu su informaciju primili ne samo Sin Stvoritelj već i Očevi Sazviježđa na Norlatiadeku.

Tijekom ovog razdoblja, Lucifer je postajao sve kritičniji u pogledu cjelokupnog plana kozmičke administracije, premda je uvijek izražavao svesrdnu odanost Vrhovnim Vladarima. Njegov prvi otvoreni izraz nezadovoljstva nije nastupio prije Gabrijelove posjete Jeruzemu, par dana prije otvorene proklamacije Luciferove Deklaracije Nezavisnosti. Gabrijel je primio tako snažan dojam o prijetećoj pobuni da se izravno otišao posavjetovati s očevima zviježđa u pogledu mjera koje je trebalo poduzeti u slučaju otvorene pobune.

Vrlo je teško navesti točan razlog ili razloge koji su vremenom dostigli vrhunac u Luciferovoj pobuni. Samo smo u jednu stvar sigurni, a to je da: ęto god je dalo povoda početku pobune, moglo se jedino roditi u Luciferovom umu. On je morao osjećati ponos koji je rastao sve dok nije dostigao razinu samoobmane, sve dok Lucifer nije uvjerio samoga sebe da su njegove misli o pobuni zapravo djelovale u korist sistema, ako ne I svemira. Nakon što su njegovi planovi prerasli točku gdje se još mogao osloboditi samoobmane, nesumnjivo se suviše udaljio od svog izvornog ponosa koji mu je uzrokovao veliku nevolju, kako bi se mogao tu zaustaviti. Nakon što je Lucifer u određenom času postao neiskren, zlo je preraslo u hotimičan i svojevoljan grijeh. Ovakav razvoj događaja potvrđuju kasniji postupci njegovog veličanstvenog izvršitelja. Premda mu je dugo bila uručena prilika za pokajanje, jedino su neki od njegovih podređenih prihvatili ovu pruženu milost. Na zahtijev Očeva Zviježđa, Vjerni Dani Edentije su Mihaelu osobno predočili plan spasenja ovih zloglasnih pobunjenika, premda je milost Sina Stvoritelja više puta zaredom odbačena i to sa sve većim prezirom i odbojnošću.

3. LUCIFEROV MANIFESTO

Kakvi god bili rani počeci nevolje koja je zahvatila srca Lucifera i Satana, pobuna je konačno ispoljena u obliku Luciferove Deklaracije Nezavisnosti. Moto pobune je izražen u tri dijela:

1. Stvarnosti Oca Svih. Lucifer je tvrdio kako Otac Svih ustvari nije postojao, kako su fizička gravitacija i kozmička energija predstavljali sastavni dio kozmosa, te kako je Otac bio predanje koje su izmislili Rajski Sinovi kako bi stvorili priliku za vlast u Očevo ime. On je štoviše tvrdio da ličnost nije bila dar Oca Svih. Čak je izjavio da su finalisti bili u tajnom sporazumu s Rajskim Sinovima kako bi krišom zavarali cijelu tvorevinu, kako sa sobom nikad nisu donijeli jasnu predodžbu Očeve stvarne ličnosti kakva se može vidjeti na Raju. Umjesto pobožnog poštovanja, on nije vidio ništa drugo nego neznanje. Ovo je predstavljalo drastičnu, užasnu i bogohulnu zamjenu jedne stvari drugom. Sam ovaj maskirani napad na finaliste je bio to što je navelo uspinjuće državljane Jeruzema da se čvrsto i odlučno odupru prijedlozima pobunjenika.

Kozmičke uprave Mihaela, Sina Stvoritelja. Lucifer je tvrdio da su lokalni sistemi trebali imati autonomiju. On se usprotivio pravu Mihaela, Sina Stvoritelja, da preuzme vlast nad Nebadonom u ime tobožnjeg Rajskog Oca i da zahtijeva od svih ličnosti da priznaju odanost neviđenom Ocu. Tvrdio je da je cijeli plan obožavanja predstavljao mudru spletku koja je trebala uzveličati Rajske Sinove. Bio je voljan priznati Mihaela kao svog Stvoritelja-oca ali ne i kao svog Boga i zakonitog vladara.

Najljuće je napao pravo Starješina Dana--"stranih velmoža"--da se upliću u poslove lokalnih sistema i svemira. Ove je vladare optužio kao tlačitelje i uzurpatore. Uvjerio je svoje sljedbenike da se ni jedan od ovih vladara ni na koji način nije mogao uplesti u djelovanje potpune domaće vlasti, samo ako bi ljudi i anđeli imali hrabrosti dokazati se odvažnom odbranom vlastitih prava.

Tvrdio je da su svojim zahtijevom za nezavisnost domaća bića mogla spriječiti djelovanje izvršitelja Starješina Dana u lokalnim sistemima. Držao je da je besmrtnost bila prirođena osobina svih ličnosti sistema, da je produženje života predstavljalo prirodan i automatski proces, te da bi sva bića imala vječni život da nije bilo samovoljnih i nepravednih postupaka izvršitelja Starješina Dana.

Napada na univerzalni plan uspona smrtnih bića. Lucifer je tvrdio da je suviše vremena i energije korišteno na detaljni program obuke uspinjućih smrtnih bića u cilju ovladavanja vještinama kozmičke administracije koja je prema njegovom mišljenju bila principalno neetična i neosnovana. Usprotivio se višestoljećnoj pripremi smrtnika za neku nepoznatu sudbinu, te se pozvao na prisutnost jeruzalemskog zbora finalista kao dokaz tome da su ovi smrtnici morali provesti više stoljeća kako bi bili obučeni za sudbinu koja nije bila ništa drugo nego čista izmišljostina. Podrugljivo je izjavio kako je finaliste čekala sudbina koja nije bila ni malo bolja od povratka na nerazvijene planete slične njihovim rodnim svjetovima. Držao je da su finalisti bili iskvareni prekomjernom disciplinom i dugotrajnom obukom i da su samim učešćem u programu koji je cijeloj tvorevini nametao ropske okove izmišljenog predanja o vječnoj sudbini uspinjućih smrtnika, postali izdajnicima svojih bližnjih smrtnika. Tvrdio je kako su uspinjuća bića trebala uživati slobodu individualnog samoopredjeljenja. Kritički je doveo u pitanje cijeli plan smrtničkog uspona koji je tekao pod pokroviteljstvom Rajskih Sinova Boga i s podrškom Beskonačnog Duha.

I upravo s takvom Deklaracijom Slobode, Lucifer je započeo svoju orgiju tame i smrti.

4. POČETAK POBUNE

Luciferov manifesto je objavljen na godišnjem zboru Satanije, na staklenom moru, u prisutnosti okupljene vojske Jerusema, posljednjeg dana godine, prije otprilike dvije stotine tisuća godina prema Urantija vremenu. Satan je objavio da bića mogu uputiti obožavanje kozmičkim silama--fizičkim, intelektualnim i duhovnim--ali da odanost mogu pokloniti jedino stvarnom i prisutnom vladaru, Luciferu, "prijatelju ljudi i anđela" i "Bogu slobode."

Samodokazivanje je bilo bojni poklik Luciferove pobune. Jedan od osnovnih obrazloženja je bio da, ako je Melkizedecima i drugim grupama bila dopuštena samouprava, onda bi i sve druge grupe intelignecije trebale biti samoupravne. Smjelo i ustrajno, on se zalagao za "ravnopravnost uma" i "bratstvo intelignecije." Držao je da bi svaki vid uprave trebao biti ograničen na lokalne planete i njihovu dobrovoljnu konfederaciju u lokalnim sistemima. Nije dopuštao bilo kakav drugi oblik nadzora. Planetarnim Prinčevima je obećao da će preuzeti vlast nad svjetovima kao vrhovni izvršitelji. Usprotivio se činjenici da su zakonodavne aktivnosti bili smještene na centrima zviježđa, kao i načinu vođenja sudskih poslova na centru svemira. Tvrdio je da su sve ove djelatnosti trebale biti koncentrirane na upravnim centrima sistema, te se dalje prihvatio zadatka da sam upostavi vlastiti zakonodavni zbor i da organizira vlastite sudove koji su se nalazili pod upravom Satana. I isto je naložio prinčevima svih odmetnulih svjetova.

Na njihovu je stranu prišao cijeli Luciferov administrativni kabinet, čiji su članovi položili zakletvu kao službenici novog poglavara "oslobođenih svjetova i sistema."

Dok su se u Nebadonu već zbile dvije pobune, one su su se odigrale u udaljenim zviježđima. Lucifer je držao da su ove pobune podbacile radi toga što je većina inteligencija odbila slijediti svoje vladare. Tvrdio je da "većina vlada," da je "um nepogrešiv." Naizgled se činilo da je sloboda koju su mu dali kozmički vladari išla pod ruku s njegovim odvratnim stavovima. On se suprotstavio svojim nadređenim; oni se naizgled nisu obazirali na njegova djela. Data mu je sloboda kako bi izvršio svoj zavodnički plan a da nikad nije primio bilo dopuštenje ili zabranu.
Lucifer je objasnio sve milostive odgode pri
izvršenju pravde kao nesposobnost uprave Rajskih Sinova da zaustave pobunu. Otvoreno je prkosio i arogantno je izazivao Mihela, Imanuela i Starješine Dana, objašnjavajući činjenicu da oni nisu reagirali na njegova djela kao jasan dokaz bespomoćnosti kozmosa i nadkozmičkih vlada.

Gabrijel je osobno bio prisutan u toku ovih izdajničkih potupaka jedino izjavivši da će, kad dođe vrijeme, dati izjavu u ime Mihaela, i da će svim bićima biti ostavljena prilika da sama, slobodno i bez pritiska, donesu odluku; da je "uprava Očevih Sinova tražila jedino onaj oblik lojalnosti i odanosti koji je bio dobrovoljan i svesrdan i imun na djelovanje sofisterije."

Luciferu je dopušteno da u cjelosti uspostavi i organizira svoju pobunjeničku upravu prije nego se Gabrijel i na koji način počeo protiviti pravu na otcjepljenje ili zalagati da ublaži djelovanje pobunjeničke propagande. Očevi zviježđa su, međutim, smjesta ograničili djelovanje ovih nelojalnih ličnosti na sistem Satanije. Unatoč tome, ovo razdoblje odgode predstavlja period velike kušnje i probe kojima su morala proći odana bića cijele Satanije. Nekoliko je godina vladao opći metež i velika je zebrka zahvatila prebivališne svjetove.

5. PRIRODA SUKOBA

Prilikom izbijanja pobune u satanijskom sustavu, Mihael se posavjetovao sa svojim rajskim bratom, Imanuelom. Odmah nakon ove značajne sjednice, Mihael je doznačio da će slijediti iste metode koje je prethodno koristio prilikom sličnih pobuna--da se neće miješati u razvoj događaja.

U vrijeme ove i dvaju prethodnih pobuna, svemir Nebadon nije imao apsolutnog i osobnog vladara. Mihael je vladao po božanskom pravu, kao namjesnik Oca Svih, premda još uvijek nije imao svog osobnog prava. On u to vrijeme nije bio dovršio svoje darovanje; još uvijek nije bio primio "svu moć na nebu i zemlji."

Od početka pobune pa sve do dana njegovog ustoličenja na poziciji suverenog vladara Nebadona, Mihael se nije uplitao u djela Luciferovih pobunjeničkih snaga; bilo im je dozvoljeno da teku slobodno i neometano gotovo dvije stotine tisuća godina prema vremenu Urantije. Krist Mihael danas može djelovati naspram takvih ispoljenja nelojalnosti s punom moći i autoritetom, premda sumnjamo da bi ga ovaj suverenitet vlasti naveo da promjeni način ophođenja prilikom eventualnog novog slučaja pobune.

Kako je Mihael odlučio ne uplitati se u ratna pitanja Luciferove pobune, Gabrijel je sazvao svoje osoblje na Edentiji, te je zajedno s Najvišima odlučio preuzeti upravu nad odanim vojskama Satanije. Mihael je ostao na Salvingtonu dok je Gabrijel otišao na Jeruzem, gdje je preuzeo upravu na svijetu posvećenom Ocu--istom onom Ocu Svih čiju su ličnost Lucifer i Satan bili doveli u pitanje--u prisutnosti okupljenih redova odanih ličnosti, gdje je podigao Mihaelovu zastavu, materijalno obilježje koje simbolizira sveopću upravu Trojstva--tri azurno plave koncentrične kružnice na bijeloj podlozi.

Luciferov emblem je imao jednu crvenu kružnicu na bijeloj podlozi, a u centru ove kružnice bio je smješten crni krug.

"Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael vodio kao zapovijednik svojih anđela protiv zmaja (Lucifera, Satana i odmetnulih prinčeva); i zmaj i njegovi pobunjenički anđeli prihvatiše borbu ali je ne mogoše izdržati." Ovaj "rat u nebu" nije bio fizička borba, poput ratova koji vladaju na Urantiji. Ispočetka, Lucifer je ustrajno držao planetarnu pozornicu. Is svog štaba koji je zaposjeo u blizini, Gabrijel je neprestano nastojao raskrinkati pobunjeničku sofisteriju. Različitim ličnostima koje su se nalazile na planeti, a koje se nisu mogle odlučiti između dvaju strana, pružena je prilika da posjete obje sukobljene grupe koliko god puta je to bilo potrebno prije nego što su mogle donijeti konačnu odluku.

Ali ovaj je rat u nebu bio užasan i vrlo stvaran. Dok nije bio obilježen grozotama koje obilježavaju fizičke sukobe nezrelih svjetova, ovaj je konflikt je umnogome kobniji; dok prilikom materijalnog sukoba ljudi riskiraju materijalne živote, ratu u nebu odlučuje o pitanjima vječnog života.

6. ODANI KOMANDIR SERAFA

U periodu koji je vladao od časa kad su izbila prva neprijateljstva pa do upostave novog upravnog sistema kojim je upravljalo novo osoblje, nastupila su mnogobrojna plemenita djela i inspirativni postupci koji su svjedočili o odanosti i lojalnosti velikog broja ličnosti. Ali kao među svim takvim hrabrim djelima treba istaćismioni poduhvat Manotije, drugorazrednog komandira serafima na glavnom centru Satanije.

Pri početku pobune na Jeruzemu, poglavar serafimske vojske je prihvatio Luciferov plan. Ovo nesumnjivo objašnjava zašto je tako velik broj četvrtog reda serafa--serafa sistemske administrativne uprave--skrenuo s puta. Serafske vođe su bile duhovne zaslijepljene blistavom ličnošću Lucifera, koji je svojom karizmom privukao niže redove nebeskih bića. Oni jednostavno nisu mogli shvatiti da je tako sjajna ličnost bila u stanju počiniti tako veliku grešku.

Ne tako davno, opisujući događaje vezane uz početak Luciferove pobune, Monotija je rekao: "Najradosniji čas uzbudljive pustolovine koja je bila vezana uz Luciferovu pobunu nastupio je kad sam, kao drugi serafski zapovijednik, odbio sudjelovati u planiranom napadu koji je imao za cilj uvredu Mihaela; i moćne pobunjeničke snage su me htjele uništiti služeći se ujedinjenim silama. Premda je Jeruzem bio zahvaćen strašnim metežom, ni jedan odani seraf nije pretrpio povredu.

"Prilikom pada mojih neposrednih stariješina, na mene je prešlo da se prihvatim uprave nad anđeoskim vojskama kao glavni poglavar poremećenih serafskih poslova našeg sistema. Moralno su me podržavali Melkizedeci, vješto mi je pomogla većina Materijalnih Sinova, izdala me je velika grupa pripadnika moga reda, dok su mi jako pomogli uspinjući smrtnici Jeruzema.

"Nakon što je Luciferova pobuna automatski presjekla vezu s krugovima zviježđa, morali smo se osloniti na odanost informacijskog zbora zahvaljujući kojem smo bili u stanju s obližnjeg sistema Rantulije Edentiji uputiti pozive u pomoć; i pokazalo se da su kraljevstvo dobra, intelekt odanosti i duh istine sami po sebi izvojevali pobjedu nad pobunom, samodokazivanjem i takozvanom osobnom slobodom; bili smo u stanju ne pokleknuti sve do dolaska novog Suverenog Sistemskog Vladara, Luciferovog vrijednog nasljednika. I ja sam odmah nakon toga bio pripojen zboru Melkizedeških prijemnika Urantije, gdje sam preuzeo sudbenu nadležnost nad odanim grupama serafa na svijetu izdajnika Kaligastije, koji je proglasio svoj svijet jednim od novostvorenih 'oslobođenih svjetova i emancipiranih ličnosti' kako ih je Lucifer nazvao u svojoj neslavnoj Deklaraciji Nezavisnosti koju je uputio "slobodnovoljnim, slobodnoumnim i naprednim inteligencijama svjetova Satanije koji su donedavno počivali pod rđavom administrativnom upravom."
Ovaj se anđeo još uvijek nalazi na dužnosti na Urantiji, gdje djeluje kao pomoćni stariješina serafima.

7. POVIJEST POBUNE

Luciferova pobuna je zahvatila cijeli sistem. Trideset sedam separatističkih Planetarnih Knezova je najvećim dijelom navelo administrativnu upravu svojih svjetova da se prikloni drevnom pobunjeniku. Jedino na Panoptiji, Planetarni Knez nije uspio za sobom povesti svoj narod. Vođeni savjetodavnom upravom Melkizedeka, ljudi Panoptije odlučili podržati Mihaela. Na ovom svijetu upravu je preuzela djevojka po imenu Elanora, tako da ni jedna duša ovog zaraćenog svijeta nije prišla Luciferovom stijegu. I do današnjeg dana, Panopčani služe na sedmom prijelaznom svijetu Jeruzema, gdje djeluju kao pazitelji i graditelji Očevog svijeta i njegovih obližnjih sedam kažnjeničkih svjetova. Ne samo što Panopčani doslovce služe kao pazitelji ovih svjetova, već oni isto tako izvršavaju Mihaelove osobne naredbe koje se tiču uljepšavanja ovih svjetova kako bi poslužili nekoj nepoznatoj budućoj svrsi. Oni izvode ove radove za vrijeme predaha na putu za Edentiju.

Tijekom ovog razdoblja, Kaligastija se zalagao za izvršenje Luciferovog programa na Urantiji. Melkizedeci su se spremno oduprijeli odmetničkom Planetarnom Knezu, premda su prepredena istančanost učenja o neobuzdanoj slobodi kao i zablude vezane uz samodokazivanje već imali priliku zavarati primitivne narode mladog i nerazvijenog svijeta.
Cijelokupna propaganda koja se zalagala za otcijepljenje izvedena je osobnim naporima, kako su ne samo služba za emitiranje već i sve ostale metode međuplanetarne komunikacije bile presječene djelovanjem nadglednika sistemskih krugova. Pri izbijanju pobune, cijeli je sistem Satanije odsječen kako od krugova zviježđa tako i od krugova svemira. U toku ovog razdoblja, serafski posrednici i Osamljeni Glasnici su nosili sve poruke koje su stizale u sistem i koje su ga napuštale. Krugovi svjetova koji su bili zahvaćeni pobunom su isto tako bili presječeni, kako Lucifer ne bi mogao iskoristiti ove kanale kako bi proširio svoje užasne planove. I ovi krugovi neće biti ponovo uspostavljeni sve dok drevni pobunjenik živi u okviru Satanije.

Bila je to pobuna Lanonadeka. Viši redovi lokalnokozmičkih sinova se nisu pridružili Luciferovoj pobuni, premda je nekolicina Prijenosnika Života smještenih na pobunjeničkim planetima do izvjesne mjere potpala pod utjecaj pobune izdajničkih knezova. Ni jedan Potrojstvljeni Sin nije skrenuo s puta. Kako Melkizedeci, tako i arhanđeli i Sjajne Večernje Zvijezde su bili vjerni Mihaelu te su se, zajedno s Gabrijelom, hrabno borili za Očevu volju i Sinovu vlast.

Ni jedno biće Rajskog porijekla nije pristupilo pobuni. Zajedno s Osamljenim Glasnicima, oni su preuzeli svjetove glavnog centra na svijetu Duha, te su ostali pod vodstvom Vjernih Dana Edentije. Ni jedan pomiritelj nije postao odmetnikom, niti je i jedan Nebeski Zapisnik Bilježnik skrenuo s pravog puta. Međutim, velike gubitke su pretrpjeli Morontija Pratitelji i Učitelji Prebivališnih Svjetova.

Među visokim redovima serafa nije izgubljen ni jedan anđeo, premda je među narednim--višim redom--velika grupa podlijegla obmani. Isto tako, obmanut je manji broj trećeg ili nadgledničkog reda anđela. Međutim, četvrti red, administrativna grupa, je bio taj koji je pretrpio velike gubitke--anđeli kojima su obično povjerene dužnosti na glavnim centrima sistema. Monotija je spasio gotovo dvije trećine ovih bića, premda je nešto malo više od jedne trećine pošlo za svojim poglavarom pridruživši se pobunjeničkim redovima. Izgubljena je i jedna trećina cjelokupnog broja Jeruzemskih kerubina koji su bili pripojeni administrativnim anđelima--nevjernim serafima.
Od planetarnih pomoćnika koji su pripadali anđelima, među onima koji su bili propjeni Materijalnim Sinovima, izgubljena je otprilike jedna trećina dok je obmanuto gotovo deset posto prijelaznih služitelja. Simbolično, Ivan je ovo vidjeo kad zabilježio govoreći o velikom crvenom zmaju kako: "Njegov rep pomete trećinu nebeskih zvijezda i surva u tamu."

Najveći gubitak je nastupio među anđeoskim redovima, premda je među bićima koja su pristupila pobuni najveći broj pripadao nižim redovima inteligencije. Od 681, 217 Materijalnih Sinova koji su izgubljeni u Sataniji, devedeset pet posto predstavlja posljedice Luciferove pobune. Velik broj srednjih bića je izgubljen na onim individualnim planetima gdje su Planetarni Knezovi odlučili prići na stranu Lucifera.

Ova je pobuna po mnogo čemu bila najrasprostranjenija i najpogubnija od svih sličnih pojava u cijelom Nebadonu. Više ličnosti je sudjelovalo u ovoj pobuni nego u drugim dvjema. I zauvijek je velika sramota što Luciferovi i Satanini glasnici nisu poštedjeli škole za obuku mladeži smještene na kulturnom planetu finalista nego su nastojali pokvariti umove ovih mladih bića u razvoju koja su milostivo spašena s evolucijskih svjetova.

Uspinjući smrtnici su se nalazili u ranjivoj poziciji, premda su se oduprijeli prepredenoj istančnosti pobunjeničkih teorija mnogo bolje nego su to učinili niži duhovi. Dok je na nižim prebivališnim svjetovima podlijegao velik broj bića koja nisu bila postigla konačni spoj sa svojim Ispravljačima, treba zabilježiti u korist veličanstva mudrosti uzlazećeg programa da ni jedan učesnik Satanijskog uspinjućeg građanstva na Jeruzemu nije sudjelovao u Luciferovoj pobuni.

Iz časa u čas i iz dana u dan, centri za emitiranje širom Nebadona su bili preplavljeni zabrinutim promatračima svakog mogućeg reda nebeske inteligencije, koji su budno pratili dnevne izvještaje s informacijom vezanom uz Stanija pobunu i koji su se jako radovali što su izvještaji neprestano potvrđivali nepokolebljivu odanost uspinjućih smrtnika koji su se pod vodstvom Melikizedeka uspješno oduprijeli združenim i dugotrajnim naporima svih zlih podmuklih sila koje se tako brzo stale pod stijeg pobune i zla.

Prema sistemskom vremenu, protekle su dvije godine od "rata u nebu" do postavke Luciferovog nasljednika. Konačno, stigao je novi Suvereni Vladar koji se zajedno sa svojim osobljem spustio na stakleno more. Ja sam se nalazio među rezervnim snagama koje je Gabrijel mobilizirao na Edentiji i dobro se sjećam Lanaforgove poruke upućene na Norlatiadek, Ocu zviježđa. Poruka je glasila: "Nije izgubljen ni jedan državljanin Jeruzalema. Sve i jedan uspinjući smrtnik je preživio surovi i teški ispit i izašao kao posvemašnji pobjednik." I ova je poruka upućena na Salvington, Uversu i Raj, kao potvrda da iskustvo produženja života smrtničkim usponom predstavlja najvišu sigurnost protiv pobune i najsigurniju odbranu protiv grijeha. Ova je plemenita grupa vjernih Jeruzemskih smrtnika brojala ni manje ni više nego 187,432, 811 bića.

S postavkom Lanaforga, drevni pobunjenici su zbačeni s prijestola izgubivši sve upraviteljske moći, premda im je dopuštena sloboda kretanja Jeruzemom, moronija svjetovima, pa čak i pojedničanim naseljenim svjetovima. Nastavili su sa svojim obmanjivim i zavarljivim nastojanjima da izazovu pometnju zavodeći umove ljudi i anđela. Ali što se tiše njihova rada na administrativnoj gori jeruzema, "mjesta za njih više nije bilo na nebu."
Dok je Luciferu oduzet svaki oblik administrativne uprave u Sataniji, u to vrijeme nije postojala nikakva lokalnokozmička moć ili sud koji je bio u stanju zatočiti ili uništiti zle pobunjenike; Mihael u to doba nije imao suverenu vlast. Stari Dani su pružali podršku Očevima Zviježđa koji su preuzeli upravu nad sistemom, premda još uvijek nisu donijeli ni jednu presudu nad brojnim otvorenim sudskim žalbama koje osuđuju sadašnji status i traže buduće uništenje Lucifera, Satana i njihovih suradnika.

Drevnom je pobunjeniku tako dopušteno da se slobodno kreće cijelim sistemom dalje nastojeći proširiti svoje doktrine koje su izražavale nezadovoljstvo i koje su tražile samodokazivanje. Ali u toku gotovo dvije stotine tisuća godina prema Urantija vremenu, oni nisu bili u stanju zavarati ni jedan drugi svijet. Nakon pada trideset sedmog svjeta, ni jedan drugi svijet Satanije nije bio izgubljen, čak ni mlađi svjetovi koji su naknadno naseljeni.
8. SIN ČOVJEKA NA URANTIJI

Lucifer i Satan su se slobodno kretali sistemom Satanije sve do završetka Mihaelove misije darivanja Urantiji. Oni su se zadnji put zajedno našli na vašem svijetu dok su skupa nastojali izvršiti napad na SinaČovječjeg.

Ranije, kad bi se povremo okupili Planetarni Knezovi, "Božji Sinovi," "I Satan bi došao," tvrdeći da je zastupao sve izolirane svjetove palih Planetarnih Knezova. Međutim, takva mu sloboda nije dopuštena nakon Mihaelovog završnog darovanja. Nakon što su pokušali pokvariti Mihaela za vrijeme njegovog darovanja u ljudskom obličju, Lucifer i Satan su igubili simpatije svih bića širom cijele Satanije ili bolje reći, izvan izoliranih svjetova koji su zahvaćeni grijehom.

Mihaelovo darivanje je okončalo Luciferovu pobunu širom cijele Satanije, izuzev na planetima odmetnulih Planetarnih Knezova. I u tome leži značaj Isusovog osobnog iskustva neposredno prije njegove smrti u tjelesnom obličju, nakon što je jednog dana rekao svojim učenicima, "Gledao sam Satana gdje pade kao munja s neba." Zajedno s Luciferom, Satan je bio došao na Urantijuradi svoje najsudbonosniju bitku.

Sin Čovjeka je bio uvjeren da će postići uspjeh i znao je da će njegova pobjeda na vašem svijetu zauvijek riješiti pitanje statusa njegovih višestoljećnih neprijatelja, ne samo u Sataniji već i u druga dva sistema poja su bila poražne grijehom. Kad je vaš Učitelj u odgovor na Luciferov prijedlog mirno i s božanskom sigurnošću odgovorio, "Odstupi, Satane," njegove su riječi donijele nastavak života smrtnicima i bezbijednost anđelima. To je, u principu, bio stvarni svršetak Luciferove pobune. Istina, sudovi Uverse još uvijek nisu bili donijeli konačnu odluku u vezi Gabrijelove optužbe koja je tražila uništenje pobunjenika, no takva će odluka nesumnjivo biti donesena u zreo čas kako je već učinjen prvi korak prema saslušanju.

Sve dok se nije približio čas njegove smrti, SinČovjeka je priznavao Kaligastiju kao nominalnog Kneza Urantije. Isus je rekao: "Sad je sud ovome svijetu; sad će knez ovoga svijeta biti bačen van." Isus je zatim, kad se još više primakao konac njegovog životnog rada, rekao: "Donesena je presuda Knezu ovoga svijeta." I upravo je ovaj zbačeni i ozloglašeni Knez taj koji je nekoć nazivan "Bogom Urantije."

Posljednji Mihaelov čin prije nego će napustiti Urantiju, bio je ponuda milosti Kaligastiji i Daligastiji, koji su međutim iskazali jedino prezir njegovoj mislotivoj ponudi. Kaligastija, vaš odmetnuli Planetarni Knez, još uvijek na Urantiji slobodno može izvršavati svoje pokvarene zamisli, premda nipošto nema moć da uđe u ljudske umove ili da privuče ljudske duše kako bi ih iskušao ili pokvario, izuzev ako takvi ljudi istinski požele prokletstvo koje donosi njegova zločesta prisutnost.

Prethodno Mihaelovom darovanju, ovi su vladari tame nastojali održati svoju vlast na Urantiji, neprestano se nastojeći oduprijeti nižim i podređenim nebeskim ličnostima. Ali od dana Duhova, ovaj izdajnik Kaligastija i njegov jednako prezreni suradnik Daligastija ponizno pužu pred božanskim veličanstvom Rajskih Misaonih Ispravljača i zaštitničkog Duha Istine, Mihaelovog duha, koji je izliven nad svim ljudima.
Ali i pored toga, ni jedan zbačeni duh nikad nije imao moć da zaposjedne umove ili da uznemirava duše Božje djece. Ni Satan ni Kaligastija nikad nisu mogli prići ljudima koji su Božji sinovi po vjeri; vjera je djelotvonan zaštitni oklop koji čovjeka čuva od grijeha i nitkovluka. Istina je da,"Onaj koji je rođen od Boga sebe sačuva i zli ga ne može dohvatiti."

Uopćeno, kad se slabi i razuzdani smrtnici tobože nađu pod utjecajem đavla i demona, oni se jedino nalaze pod utjecajem vlastitih niskih unutarnjih tendencija, vođeni vlastitim prirodnim sklonostima. Ljudi pripisuju đavolu mnogo zla koje nije počinio. Kaligastija je više-manje bespomoćan od Kristova raspeća.



9. TRENUTNI STATUS POBUNE

Na samom početku Luciferove pobune, Mihael je svim pobunjenicima ponudio spasenje. Svima koji su bili voljni iskazati iskreno pokajanje, on je po primitku potpune kozmičke vlasti ponudio oproštenje i ponovnu postavku na neki oblik kozmičke dužnosti. Ni jedan vođa nije prihvatio ovu milostivu ponudu. Ali tisuće anđela i nižih redova nebeskih bića, uključujući i stotine Materijalnih Sinova i Kćeri, su prihvatili milost koju su proglasili Panopčani, te su po Isusovom uskrsnuću prije tisuću devet stotina godina primili rehabilitaciju. Ova su bića zatim prevedena na Očev svijet Jeruzema, gdje formalno moraju ostati dok se ne riješi slučaj Gabrijela protiv Lucifera. Ali nitko ne sumnja da će, nakon što bude donesena odluka o uništenju, one ličnosti koje se budu pokajale biti spašene i izuzete iz odluke o uništenju. Ove uvjetno oslobođene duše trenutno surađuju s Panopčanima u radu na održavanju Očevog svijeta. Drevni varalica nije došao u posjetu Urantiji
od dana kad je pokušao odvratiti Mihaela od upotpunjenja darivanja i konačnog i definitivnog zauzeća položaja bezuvjetnog vladara Nebadona. Nakon što je Mihael ustoličen kao poglavar Nebadona, posrednici Starih Dana Uverse su pritvorili Lucifera koji se oda tada na dalje nalazio kao zatočenik prvog satelita Očeve grupe prijelaznih svjetova Jeruzema. I vladari drugih svjetova i sistema imaju priliku svjedočiti svršetak života nevjernog Vuverenog Vladara Satanije. Nakon Mihaelovog darivanja, Pavao je bio upoznat sa statusom ovih pobunjenika, kako je opisao Kaligastijinog poglavara kao "duhovnu silu zla koja boravi u nebeskim prostorima."


Nakon što je Mihael preuzeo vrhovnu vlast nad Nebadonom, on je podnio molbu Starješinama Dana da mu daju opunomoćenje da pritvori sve ličnosti koje su sudjelovale u Luciferovoj pobuni sve dok nadkozmički sudovi ne donesu odluku u slučaju Gabrijela protiv Lucifera, koji je podnesen i zabilježen u zapisima vrhovnog suda Uverse prije gotovo dvije tisuće godina Urantija vremena. Što se tiče grupe koja je pripadala glavnom centru sistema, Starješine Dana su udovoljile Mihaelovu molbu s jednim izuzetkom: Satanu je dozvoljeno da povremeno posjeti odmetnule prinčeve palih svjetova sve dok ovi odmetnuli svjetovi ne prihvate Božjeg Sina ili sve dok sudovi Uverse ne započnu presudu u slučaju Gabrijela protiv Lucifera.

Satan je mogao posjetiti Urantiju radi toga što vaš svijet nije imao Sina s prebivališnim planetarnim statusom--bilo Planetarnog Kneza ili Materijalnog Sina. Makiventa Melkizedek je bio proglašen zamjenikom Planetarnog Kneza Urantije, dok je otvaranje sudskog slučaja koji je Gabrijel podnio protiv Lucifera označeno uvođenjem privremene planetarne vlasti na svih izoliranim svjetovima. Istina je da je Satan periodično posjećivao Kaligastiju i druge zbačene knezove sve do doba kad su zabilježena ova otkrivenja, kad se dogodilo prvo saslušanje Gabrijelove molbe za uništenje drevnih pobunjenika. Satan se trenutno nalazi u bezuvjetnom zatočeništvu na tamničkim svjetovima Jeruzema.

Od Mihaelovog završnog darivanja nitko u cijeloj Sataniji nije zatražio da posjeti tamničke svjetove kako bi služio zatočenim pobunjenicima. Ni jedno novo biće nije prišlo na stranu ovog varalice. U toku tisuću i devet stotina godina, status je ostao nepromijenjen.

Mi se nadamo da trenutno postojeća ograničenja koja vladaju u Sataniji neće biti odstranjena sve dok se Starješine Dana zauvijek ne riješe drevnih pobunjenika. Krugovi sistema neće biti nanovo uspostavljeni dok god je Lucifer na životu. U međuvremenu, on je posve pasivan.

Na Jeruzemu, pobuna je već okončana. Ona mora biti privedena kraju s dolaskom arrive. božanskih Sinova. Vjerujemo da su svi pobunjenici koji će ikad prihvatiti milost već tako odlučili učiniti. Svakog časa očekujemo objavu odluke koja će ovim izdajničkim ličnostima oduzeti pravo na egzistenciju. Očekujemo da će izvršni kanal emitirati odluku Uverse koja će tražiti uništenje ovih zatočenih pobunjenika. Tada ćete ih tražiti, ali ih nećete naći. "Svi koji te poznaju među svjetovima zgroziše se nad tobom; jer ti strašilo posta, te nestade zauvijek." I tako će svi ovi nedostojni izdajnici biti "kao da ih nigda bilo nije." Svi iščekuju odluku Uverse.

Ali stoljećima je sedam zatočeničkih svjetova duhovne tame koji se nalaze u Sataniji pružalo strogo upozorenje cijelom Nebadonu, rječito i djelotvorno svjedočeći u korist velike istine da je "put bezbožnika hrapav"; "da se u svakom zlu krije sjeme njegova uništenja"; da je "smrt plaća grijeha."

[Predstavio Manovandet Malkizedek, koji je nekoć bio pripojen prijemnom zboru Urantije.]

Dok pripadaju redu Lanonadeških Sinova, Planetarni Kneževi djeluju u tako visoko specijaliziranim ulogama da se najčešće smatraju zasebnom grupom. Nakon što prime svjedodžbu od Melkizedeka kao sekundarni Lanonandeci, ovi Sinovi iz lokalnog svemira primaju dužnosti u svom rezervnom zboru na glavnom centru zviježđa. S ovog mjesta primaju različite dužnosti od Sustavskog Vladara i s vremenom pozicije Planetarnih Kneževa praćene odašiljanjem na vladarske pozicije evolutivnih naseljenih svjetova.

Sustavski Vladar određuje novog upravitelja određenog svijeta prema zahtijevu Prijenosnika Života koji traže odašiljanje novog administrativnog poglavara na planet nakon što tu ostvare utemeljenje života i razvoj inteligentnih evolutivnih bića. Jedan se planetarni upravitelj iz ovog reda sinova određuje svakom planetu koji je naseljen živim evolutivnim smrtničkim stvorenjima.


1. MISIJA KNEŽEVA

Planetarni Knez i njegova braća i suradnici predstavljaju najbliži personificirani prilaz (na stranu od utjelovljenja) Vječnog Sina Raja niskim stvorenjima vremena i prostora. Dok je istina da Sin Stvoritelj ostvaruje dodir sa zemaljskim stvorenjima putem svoga duha, Planetarni Knez predstavlja posljednji u redu osobnih Sinova između Raja i ljudske djece. Beskonačni Duh ostvaruje prilaz u osobama čuvara sudbine i drugih anđeoskih bića; Otac Svih živi u ljudima u predosobnoj prisutnosti Tajanstvenih Osmatrača; ali Planetarni Kneževi predstavljaju posljednje nastojanje Vječnog Sina i njegovih Sinova da priđu vama, smrtnicima. Na novonstanjenom svijetu, Planetarni Knez je jedini predstavnik postpune sudbine koji vuče porijeklo od Sina Stvoritelja (kao potomak Oca Svih i Vječnog Sina) i Božanske Služiteljice (kozmičke Kćerke Beskonačnog Duha).

Kneza na novonaseljenom svijetu okružuje odani zbor pomoćnika i asistenata kao i veliki broj služiteljskih duhova. Ali kako bi posjedovao iskrenu simpatiju i razumijevanje planetarnih problema i teškoća, upravni zbor ovakvih novih svjetova mora pripadati nižim redovima administracije. I cijelo ovo nastojanje u cilju ostvarenja suosjećajnog rukovodstva evolutivnih svjetova podrazumijeva veću mogućnost da ove gotovo-ljudske ličnosti skrenu s puta egzaltacijom svojih umova iznad i protiv volje Vrhovnih Vladara.

Kako su na ovim individualnim svjetovima izolirani od kontakta s drugim predstavnicima božanstvenosti, ovi Sinovi podilaze vrlo težak test i Nebadon je patio ozbiljne posljedice više ovakvih pobuna. Pri procesu stvaranja Sustavskih Vladara i Planetarnih Kneževa nastupa personifikacija koncepta koji se sve više udaljavao od Oca Svih i Vječnog Sina, kao i sve veća opasnost od gubitka osjećaja proporcije u pogledu vlastite veličine i sve veća izloženost opasnosti neuspjelog održanja prikladne spoznaje vrijednosti i odnosa višebrojnih redova božanskih bića i redova njihovog autoriteta. Činjenica da Otac nije prisutan u lokalnom svemiru jednako tako nameće određeno iskušenje vjeri i odanosti svih ovih Sinova.

Dok ovi svjetski kneževi vrlo često doživljavaju neuspjeh pri misiji organizacije i službe naseljenim svjetovima, uspješni primjeri njihovih misija olakšavaju buduće djelovanje Materijalnih Sinova koji pridodaju više životne forme primitivnim zemaljskim stvorenjima. Njihova upravna dalje bitno doprinosi pripremi planeta za budući rad Rajskih Sinova Boga koji dolaze suditi svjetovima i uvesti nova upravna razdoblja.


2. PLANETARNA ADMINISTRACIJA

Svi Planetarni Kneževi djeluju pod kozmičkom administracijom Gabrijela, Mihaelovog glavnog izvršitelja, dok su u pogladu neposrednog autoriteta podložni izvršnim odlukama Sustavskog Vladara.

Planetarni Kneževi u svako doba mogu zatražiti savjet Melkizedeka, svojih negdašnjih učitelja i sponzora, premda nisu arbitrarno primorani tražiti takvu pomoć i premda se bez dobrovoljne molbe za pomoć Melkizedeci nikad ne upliću u poslove planetarne administracije. Ovi svjetski vladari također mogu zatražiti savjet dvadeset i četiri savjetnika iz različitih svjetova podarenja širom cijelog sustava. U Sataniji ovi savjetnici trenutno svi vuku porijeklo s Urantije. Također postoji analogan sedamdesetočlani savjet na centru zviježđa koji jednako tako okuplja izabrana evolutivna bića svjetova.


Prilikom ranih i nesređenih stadija razvoja, upravna vlast svih evolutivnih planeta ima autokrativnu prirodu. Planetarni Kneževi organiziraju specijalne grupe asistenata iz svojih redova planetarnih pomoćnika. Dok se najčešće okružuju dvanaestočlnaim vrhovnim vijećem, metoda odabira njegovog članstva varira na različitim svjetovima. Planetarni Knez također može imati jednog ili više savjetnika iz trećeg reda njegove grupe sinova, dok na određenim svjetovima može imati i pomoćnika iz svog reda--sekundarnog Lanonandeka.

Cijelo osoblje svjetskog vladara obuhvaća ličnosti Beskonačnog Duha i određene tipove viših evolutivnih bića i uzlaznih smrtnika s drugih svjetova. U prosjeku ovo osoblje broji tisuću članova i kako planet sve više napreduje, ovaj zbor pomoćnika može porasti u broju i dostići ili prevažići stotinu tisuća članova. Kad god zatrebaju pomočnike, Planetarni Kneževi jednostavno trebaju uputiti zahtijev svojoj braći, Sustavskim Vladarima, i molba im je time uslišena.

Dok se planeti jako razlikuju u pogledu prirode i organizacije kao i administracije, svaki planet ima sudove pravde. Sudbeni sustav lokalnog svemira započinje sa sudovima Planetarnog Kneza kojima predsjedava član njegovog ličnog osoblja; odluke ovakvih sudova odražavaju stav koji ima duboko očinsku i obzirnu prirodu. Svi problemi koji podrazumijevaju pitanja koja nadilaze zakone planetarnih žitelja moraju rezultirati apelom višim sudovima, dok poslovi ove svjetske domene u najvećoj mjeri teku u skladu s prinčevim osobnim odlukama.

Nasumične posredničke komisije služe i djeluju kao nadopuna planetarnim sudovima i pri tome upravitelji duha kao i fizički upravitelji djeluju podložno odlukama ovih podrednika. Ali realizacija arbitražnih provedbi uvijek zahtijeva odobrenje Očeva Zviježđa, kako je istina da "Svevišnji vladaju u kraljevstvima ljudi."

Upravitelji i preobrazitelji planetarnih zadaća jednako imaju priliku surađivati s anđelima i drugim redovima nebeskih bića kako bi ove ličnosti postale vidljive smrtnim stvorenjima. U specijalnim slučajevima, Melkizedeci imaju i koriste sposobnost da se pojave pred žiteljima evolutivnih svjetova. Glavni razlog zašto smrtna ulazna bića sa sustavskog centra služe kao dio osoblja Planetanog Kneza počiva u pokušajima na poboljšanju komunikacije sa svjetskim žiteljima.



2. KNEŽEVO TJELESNO OSOBLJE

Kad se namjerava uputiti na mladi svijet, Planetarni Knez obično sa sobom povede grupu dobrovoljaca s glavnog centra sustava. Ova uzlazna bića prate kneza kao savjetnici i pomoćnici pri radu na unaprijeđenju ranih rasa. Ovaj zbor materijalnih pomoćnika predstavlja vezivnu sponu između kneza i svjetskih žitelja. Knez Urantije po imenu Kaligastija je sa sobom imao stotinu takvih pomoćnika. Ovi dobrovoljni pomoćnici koji su primili status na sustavskom centru nisu postigli spoj s unutarnjim Ispravljačem. Status Ispravljača ovih dobrovoljnih služitelja ostaje na onoj točki gdje je bio na prebivališnim svjetovima na glavnom centru sustava prije privremenog povratka ovih progresivnih morontija bića na njihov negdašnji materijalni stadij.

Prijenosnici Života, arhitektonski graditelji tjelesnog obličja, stvaraju nova fizička tijela ovim dobrovoljcima koja će im poslužiti za vrijeme njihovog planetarnog boravka. Dok ova lična obličja nisu podložna normalnim svjetskim bolestima, ona su poput ranih materijalnih tijela podložna određenim nezgodama mehaničke prirode.

Pripadnici Knezovog tjelesnog osoblja obično napuštaju planet pri donošenju slijedećeg sudskog riješenja uoči dolaska drugog Sina. Prije odlaska obično prenose svoje različite dužnosti na svoje uzajamne potomke kao i određene više domaće dobrovoljce. Na svjetovima gdje prinčevi pomoćnici prime dopuštenje da stupe u spolni odnos s višim grupama domaćih rasa, njihove pozicije obično preuzimaju njihovi potomci.

Dok pomoćnici Planetarnog Kneza vrlo rijetko stupaju u odnos sa svjetskim rasama, uvijek stupaju u spolni odnos uzajamno. Iz ovog kontakta nastaju dvrije grupe bića: primarni tip srednjih bića i određeni viši redovi materijalnih bića koja ostaju pripojena kneževom osoblju nakon odstranjenja njihovih roditelja s planeta u vrijeme dolaska Adama i Eve. Ova djeca ne stupaju u spolni odnos s djecom smrtničkih rasa izuzev u određenim kriznim situacijama, i to jedino s odobrenjem Planetarnog Kneza. U takvom slučaju njihova djeca--unučad tjelesnog osoblja--imaju status superiorne rase svoga doba i generacije. U svim potomcima ovih polumaterijalnih pomoćnika Planetarnog Kneza žive unutarnji Ispravljači.

Pred kraj kneževog upravnog razdoblja, kad se ovo "unazađeno osoblje" treba vratiti na glavni centar sustava kako bi nastavilo svoj put prema Raju, ova uzlazna bića idu Preijenosnicima Života kako bi vratila svoja materijalna tijela. Oni ulaze u prijelazni počinak i kad se probude, više nemaju svog smrtničkog tijela već umjesto toga imaju morontija obličja, spremno za serafski prijenos i povratak na glavni centar sustava, gdje ih očekuju njihovi privremeno distancirani Ispravljači. Dok se nalaze u zakašnjenju za svojim jeruzemskim odljeljenjem cijelo upravno razdoblje, stekli su jedinstveno i nesvakidašnje iskustvo, rijetko poglavlje u životu uzlaznog smrtnika.

4. PLANETARNI CENTRI I ŠKOLE

Kneževo tjelesno osoblje vrlo rano utemeljujeplanetarne škole naobrazbe i kulture koje pohađaju najuspješniji pripadnici evolutivnih rasa koji zatim rade na predstavi ovih naprednih ideja svojim narodima. Ove se kneževe škole nalaze na materijalnom centru planeta.

Veći dio fizičkog rada vezanog uz uspostavu ovog gradskog centra počiva na plećima tjelesnog osoblja. Ovi se rani gradovi i utvrde koje služe kao glavni centri Planetarnog Kneza uveliko razlikuju od onoga što bi smrtnici Urantije mogli zamisliti. U usporedbi s kasnijim stoljećima ovo su jednostavne građevine s ukrasnim obilježjima od minerala, relativno napredne materijalne građe. I ovo je protivno adamičkom režimu gdje život revolvira oko centralnog vrta, odakle se izvode djelatnosti tijeko drugog upravnog razdoblja kozmičkih Sinova.

U centralnom uporištu vašeg svijeta svaka ljudska nastamba leži na velikom komadu zemlje. Premda okolna plemena nastavljaju loviti i ubirati hranu, svi studenti i učenici Kneževih škola rade na zemljoradničkim i vrtlarskim aktivnostima. Vrijeme je uglavnom ravnopravno podijeljeno između slijedeće tri grupe aktivnosti:

1. Fizičkog rada. Obrade zemlje praćene
izgradnjom i uljepšavanjem domova.
2. Društvenih aktivnosti. Igranih predstava
i kulturnih društvenih skupova.
3. Primjenjenog obrazovanja.
Individualnim poukama vezanim uz obiteljsko-grupnu naobrazbu sa specijaliziranom odjeljenskom obukom.
4. Stručne obuke. Poduke na temu braka i
izgradnje doma, škola umjetničkih i zanatskih vještina i odjeljenja za poduku učitelja--svjetovnu, kulturnu i religioznu.
5. Duhovne kulture. Učiteljsko bratstvo,
prosvjetljenje dječjih i omladinskih grupa i poučavanje usvojene djece misionarskim aktivnostima u korist njihovih naroda.

Planetarni Knez nije vidljiv smrtnim bićima; ljudi podilaze test vjere pri usvajanju vjerovanja u svjedodžbe polumaterijalnih bića iz njegovog osoblja. Ali ove kulturne i obrazovne škole pokazuju visoku adaptaciju potrebama svakog pojedinog planeta i uskoro se razvija snažna i pohvalna kompeticija među ljudskim rasama pri nastojanju da uđu u ove različite institucije učenja.

Sa svakog svjetskog centra kulture i postignuća u sve narode s vremenom stiže val nadahnuća i civilizacijskog podsreka koji polako ali sigurno djeluje u korist preobražaja evolutivnih rasa. Istovremeno obrazovana i produhovljena djeca okolnih naroda koja su usvojena i obučena u kneževim školama idu svojim rodnim grupama i kako najbolje znaju rade na utemeljenju novih i djelotvornih centara učenja i kulture koje izvode prema planu koji su naučili u kneževim školama.

Na Urantiji su već glatko i vrlo zadovoljavajuće tekli ovi planovi planetarnog napretka i kulturnog unaprijeđenja, kad je cijelo poduzeće dovedeno pred prilično iznenadan i vrlo neslavan kraj zahvaljujući Kaligastijinom sudjelovanju u Luciferovoj pobuni.

Za mene, najšokantnija epizoda cijele ove pobune počiva u otkriću bešćutne podmuklosti Kaligastije, bića koje pripada mom redu sinova, koji je svjesno i zlonamjerno sistematski izobličio poduke i zatrovao učenja svih postojećih planetarnih škola ovog razdoblja. Škole su pri tome brzo i potpuno uništene.

Velik broj potomaka uzlaznih bića Kneževog materijaliziranog osoblja je ostao odan, napuštajući Kaligastijine redove. Ova vjerna bića su primila podršku od melkizedeških prijemnika Urantije i njihovi potomci su kroz kasnija razdoblja bitno doprinjeli održanju planetarnih ideja istine i ispravnosti. Zahvaljujući djelovanju ovih odanih evanđelista, duhovna istina nije posve iščezla s Urantije. Ove hrabre duše su zajedno sa svojim potomcima odžavale određena učenja o Očevoj vlasti i održale među svjetskim narodima ideju o višestrukom nizu planetarnih epoha različitih redova božanskih Sinova.

6. PROGRESIVNA CIVILIZACIJA

Odani kneževi naseljenih svjetova primaju stalna zaduženja na planetima svoje izvorne postavke. Dok Rajski Sinonvi i njihova upravna razdoblja dolaze i prolaze, uspješna uprava Planetarnih Kneževa nastavlja djelovati bez prekida. Njegov rad djeluje prilično neovisno od misija viših Sinova i ima za cilj unaprijeđenje razvoja planetarne civilizacije.

Teštko se može reći da na bilo koja dva svijeta civilizacija napreduje sličnim tijekom. Detalji razvoja smrtničke evolucije uveliko variraju na brojnim različitim svjetovima. Unatoč ovim brojnim razlikama u procesu planetarnog razvoja u fizičkom, intelektualnom i društvenom pogledu, svi evolutivni svjetovi napreduju u određenim jasno definiranim smjerovima.

Pod blagonaklonom upravom Planetarnog Kneza olakšanom djelovanjem Materijalnih Sinova i obilježenom periodičnim misijama Rajskih Sinova, smrtne rase prosječnog materijalnog svijeta vremena i prostora sukcesivno prolaze kroz slijedećih sedam razvojnih epoha:

1. Prehrambernu epohu. Predljudska bića kao i rane rase primitivnog čovjeka prvenstveno rade na riješenju prehrambenih problema. Ova evolutivna bića provode cijele dane bilo tragajući za hranom ili u borbenim aktivnostima, napadačkim ili obrambenim. Potraga za hranom igra najveću ulogu u umovima ovih ranih predaka buduće civilizacije.

2. Sigurnosno razdoblje. Istog časa kad uhvati priliku da prestane tragati za hranom, primitivni lovac smjesta okreće pažnju pokušaju uvećanja sigurnosti. Sve više i više njegovu pažnju zaokupljaju ratne vještine. Radi na osiguranju domova i pojačanju klanova širenjem uzajamnog straha i usađivanjem mržnje prema stranim grupama. Težnja za samoodržanjem uvijek slijedi za samooizdržavanjem.

3. Era materijalne udobnosti. Nakon djelomičnog riješenja prehrambenih problema i postignuća određene sigurnosti, ljudi koriste slobodno vijeme radi postignuća osobne udobnosti. Raskošnost se natječe s nuždom u centru podija ljudskih aktivnosti. Ovo razdoblje obično obilježavaju potlačenost, netrpeljivost, nezasitost i pijanstvo. Slabiji rasni elementi naginju u smjeru neumjerenosti i brutalnosti. Ovi slabići koji jedino teže fizičkom zadovoljstvu s vremenom gube moć pred snažnijim i istinoljubivijim elementima napredujuće civilizacije.

4. Traženje znanja i mudrosti. Hrana, sigurnost, zadovoljstvo i slobodno vrijeme grade temelje za razvoj kulture i proširenje znanja. Pokušaji ostvarenja znanja rezultiraju postignućem mudrosti i nakon što određena kultura nauči izvući korist i postići napredak iz iskustva, istinski se postiže civilizacija. Dok potraga za hranom, sigurnosti i materijalnom udobnosti još uvijek dominira ljudskim drušvom, mnoge dalekovide osobe tragaju za znanjem i mudrosti. Svakom djetetu se nudi prilika za postignuće znanja na osnovu praktičnog iskustva; obrazovanje je moto ovog doba.

5. Epoha filozofije i bratstva. Kad smrtnici nauče razmišljati i izvlačiti korist iz iskustva, oni postaju filozofični--počinju voditi međusobne rasprave i donositi odluke utemeljene na diskriminativnom sudu. Društvo ovog razdoblja postaje etično i smrtnici takvog razdoblja istinski postaju moralna bića. Mudra moralna bića imaju sposobnost utemeljenja bratskog društva na tako progresivnom svijetu. Etička i moralna bića mogu naučiti živjeti u skladu sa zlatnim pravilom.

6. Doba duhovnih nastojanja. Nakon što prođu kroz fizičke, intelektualne i društvene stadije razvoja,
evolutivni smrtnici prije ili kasnije postižu razine osobnog uvida koje rezultiraju potragom za
duhovnim zadovoljstvima i kozmičkim razumijevanjima. Religija upotpunjuje uspon od
emocionalnih domena straha i predrasuda do viših razina kozmičke mudrosti i osobnog duhovnog
iskustva. Obrazovanje vodi k postignuću značenja, dok kultura poseže za kozmičkim odnosima i
istinskim vrijednostima. Ovi evolutivni smrtnici u sebi nose istinsku kulturu, stvarno obrazvanje i
veličanstveno poznavanje Boga.


7. Era svjetla i života. Ovo je najuspješniji stadij fizičke sigurnosti, intelektualnog proširenja, društvene kulture i duhovnog postignuća. Ova ljudska postignuća ovom prilikom postižu miješanje, povezivanje i koordinaciju u kozmičkom jedinstvu i nesebičnom služenju. U okvirima ograničenja konačne prirode i materijalnih obdarenjane postoje ograničenja nad mogućnostima evolutivnog postignuća sve naprednijih generacija koje sukcesivno žive na ovim uzvišenim i utemeljenim svjetovima vremena i prostora.
Nakon službe na njihovim planetima kroz više upravnih razdoblja svjetske povijesti i progresivnih epoha planetarnog napretka, Planetarni Kneževi napreduju na poziciju Planetarnih Vladara pri uvođenju stadija svjetla i života.

6. PLANETARNA KULTURA

Zahvaljujući izolaciji Urantije, nemoguće je predočiti mnogostruke detalje života i okružja vaših susjeda u Sataniji. Pri ovim predstavama moramo poštovati ograničenja planetarne karantine i sustavske izolacije. Moramo se držati istih ovih ograničenja pri svim nastojanjima na prosvjetljenju Urantija smrtnika, dok smo vas u dopustivim granicama informirali o pitanjima napretka prosječnog evolutivnog svijeta, a sami dalje možete usporediti okolnosti ovakvog svijeta s postojećim stanjem Urantije.

Ne postoji bitnija razlika između civilizacije koja danas postoji na Urantiji i razvoja drugih svjetova koji su jednako bili pogođeni nesrećom duhovne izolacije. Ali pri usporedbi s vjernim i odanim kozmičkim svjetovima, vaš planet djeluje jako zbunjeno i jako retardirano po svim fazama intelektualnog napretka i duhovnog postignuća.

Zahvaljujući planetarnim nevoljama, žitelji Urantije nemaju dubljeg razumijevanja kulturnih okolnosti normalnih svjetova. Ali nemojte si misliti da su ovi evolutivni svjetovi ili čak i najnapredniji evolutivni svjetovi, planeti života skladne lagodnosti. Početni život smrtničkih rasa uvijek nosi obilježje borbe. Napori i odluke predstavljaju bitan dio postignuća vrijednosti ljudskog opstanka.

Kultura podrazumijeva određenu kvalitetu uma; kultura ne može uznapredovati bez povišenja umnog stadija. Napredniji intelekt uvijek naginje plemenitoj kulturi i nalazi način postignuća ovog cilja. Nazadniji umovi odbijaju prihvatiti najvišu kulturu čak i kad je nađu u gotovom obličju. Također, dosta toga ovisi o nizu misija božanskih Sinova i prosvjetljenju prihvaćenom kroz stadije njihovih upravnih razdoblja.

Nemojte zaboraviti da su prije dvije stotine tisuća godina kao posljedica Luciferove pobune svi svjetovi Satanije počivali pod Norlatiadekovim duhovnim progonom. I bit če potrebno stoljeće za stoljećem kako bi se uklonile negativne posljedice grijeha i otcjepljenja. Vaš svijet i dalje ide nepravilnom i krivudavom stazom pateći od posljedica dvostruke tragedije--pobune Planetarnog Kneza kao i pada Materijalnog Sina. Čak ni podarenje Krista Mihaela na Urantiji nije neposredno uklonilo vremenske posljedice ovih ozbiljnih promašaja u vođenju administrativnih poslova vašeg svijeta.


7. NAGRADE IZOLACIJE

Na prvi pogled može djelovati da Urantija i drugi povezani svjetovi pate od teških posljedica izolacije od blagonaklone prisutnosti i utjecaja nadljudskih ličnosti Planetarnog Kneza i Materijalnog Sina i Kćerke. Ali izlacija ovih svjetova pruža ovim ljudima jedinstvenu priliku za upotrebu vjere i za razvoj te jedinstvene kvalitete pouzdanja u kozmičku postojanost koja ne ovisi o bilo vidljivim ili bilo kakvim drugim materijalnim obzirima. S vremenom se može pokazati da su smrtna bića izoliranih svjetova ustvari imala veliku sreću da budu rođena na svijetu pobune. Imali smo se prilike uvjeriti da ova uzlazna bića vrlo rano primaju mnogostruke specijalne dužnosti na onim kozmičkim poduzećima gdje nepokolebljiva vjera i blaženo pouzdanje leže u temeljima postignuća.

Na Jeruzemu uzlazna bića ovih izoliranih svjetova žive u zasebnom prebivališnom sektoru; poznati su kao "agondonteri," što znači evolutivna bića obdarena voljom koja imaju sposobnost vjerovanja bez vidljivog uvjerenja, ustrajnosti uoči izolacije i pobjede nad nepremostivim teškoćama bez pomoći izvana. Ova radna grupa agondontera djeluje kroz cijelo uzlazno putovanje lokalnim svemirom i nadsvemirom; ona iščezava za vrijeme boravka u Havoni, dok se nedugo zatim ponovo javlja prilikom postignuća Raja i definitivno nastavlja postojati u Zboru Smrtničkih Finalista. Tabamantija je agondonter finalističkog statusa, preživjela osoba s izoliranog svijeta koji je bio upleten u prvu pobunu koja se ikad odigrala u svemirima vremena i prostora.

Taijkom cijelog Rajskog puta, nagrada uvijek slijedi uložene napore kao uzročna posljedica. Zahvaljujući takvim nagradama moguće je razlikovati nadprosječnost, postići jedinstvenost u iskustvu stvorenog bića i ostvariti prilog u korist raznolikosti ultimnih postignuća u okviru kolektivnog finalističkog tijela.

[Predočio Sekundarni Lanondeški Sin iz Rezervnog Zbora.]

Dok je bio na Urantiji, Sin Stvoritelj je govorio o "mnogim stanovima u Očevom svemiru." Svih pedeset šest svjetova koji orkužuju Jeruzem na određeni način omogućuju postojanje prijelazne kulture uzlaznih smrtnika, dok sedam satelita koji okružuju prvi svijet preciznije nose naziv "prebivališni svjetovi."

Prijelazni svijet broj jedan je sam po sebi posvećen isključivo uzlaznim aktivnostima, kako predstavlja glavni centar finalističkog zbora koji je pripojen Sataniji. Ovaj svjet trenutno služi kao glavno središte više od stotinu tisuća finalističkih skupina, dok svaka skupina obuhvaća tisuću proslavljenih bića.

Nakon što određeni sustav ostvari status svjetla i života i kako prebivališni svjetovi jedan za drugim prestanu služiti kao stanice posvećene smrtničkoj obuci, rastući broj finalista preuzima ove starije i usavršenije sustave.

Uprava nad sedam prebivališnih svjetova počiva pod odgovornošću morontija nadglednika i Melkizedeka. Na svakom svijetu djeluje aktivni upravitelj koji neposredno polaže račune jeruzemskim vladarima. Na svakom prebivališnom svijetu postoji glavno središte posrednika s Uverse koje je smještno neposredno uz lokalno sastajalište Tehničkih Savjetnika. Upravitelji razonode i nebeski obrtnici isto tako drže grupne centre na ovim svjetovima. Dok spironge djeluju od drugog svijeta nadalje, na svih sedam svjetova zajedno s drugim planetima prijelazne kulture kao i svijetu glavnog središta djeluje veliki broj spornagia standardne vrste.


1. FINALISTIČKI SVJETOVI

Dok na prvom prijelaznom svijetu žive
jedino finalisti s određenim grupama spašene djece i njihovih skrbnika, ovaj svijet pruža uvijete za smještaj svih klasa bića duha, prijelaznih smrtnika i studenata koji dolaze kao posjetitelji. Spornagije, koje djeluju na ovim svjetovima, igraju ulogu uslužnih gostoprimaca u korist svih prepoznatljivih bića. Dok mogu naslutiti prisutnost finalista, ova im bića nisu vidljiva. Prema njima se odnose uglavnom onakokako se vi odnositeprema anđelima u vašem trenutnom fizičkom stanju.

Dok je finalistički svijet obilježen izvanrednom fizičkom ljepotom i nesvakidašnjim morontija ugođajem, predivna kuća duha smještena u centru aktivnosti--hram finalista--nije vidljiva prostim materijalnim i ranim morontijalnim očima. Ali zahvaljujući djelovanju energetskih transformatora, mnoge takve stvarnosti s vremena na vrijeme postaju vidljive uzlaznim bićima, kao recimo prilikom klasnih skupova svih studenata prebivališnih svjetova koji se održavaju na ovom kulturnom planetu.

Dok za cijelog razdoblja koji budete proveli na prebivališnom svijetu na određeni način posjedujete svjesnost prisutnosti svoje proslavljene braće koja su ostvarila postignuće Raja, s vremena na vrijeme možete istinski posvjedočiti njihovo djelovanje na centralnim svjetovima. Nećete biti u stanju spontano ugledati finaliste sve dok ne ostvarite viziju duha.

Na prvom prebivališnom svijetu sve preživjele osobe moraju zadovoljiti uvjete roditeljske uloge svojih rodnih planeta. Trenutni zbor Urantije obuhvaća dvanaest skoropristiglih roditeljskih parova koji zadovoljavaju smrtničko iskustvo podizanja troje ili više djece do pubertetske dobi. Prema pravilu, psobe koje djeluju u ovom zboru rotiraju na pozicijama i ostaju na dužnosti najviše deset godina. Svi koji prema mišljenju ovog komiteta nisu zadovoljili uvjete roditeljskog iskustva moraju zadovoljiti službu u domovima Materijalnih Sinova na Jeruzemu ili djelomično aktivnostima u probnim vrtićima na finalističkom svijetu.

Ali neovisno o roditeljskom iskustvu, roditelji prebivališnih svjetova čija djeca rastu u probnim vrtićima imaju priliku na svaki način surađivati s morontija skrbnicima takve djece u pogledu disciplinarnih i vaspitnih aktivnosti. Roditeljima je dopušteno ići u ovakve posjete četiri puta godišnje. I ovo je jedan od najljepših i najdirljivijih prizora cijelog uzlaznog života, kad roditelji prebivališnih svjetova imaju priliku zagrliti svoju materijalnu djecu prilikom svojih povremenih posjeta finalističkom svijetu. Dok bilo jedan ili oba roditelja mogu napustiti prebivališne svjetove prije svoga djeteta, često je slučaj da se ova razdoblja poklope na određeno vrijeme.

Ni jedan materijalni smrtnik ne može izbjeći iskustvo podizanja djece--njihove ili tuđe--bilo na materijalnim svjetovima ili kasnije na finalističkim svjetovima Jeruzema. Očevi moraju proći kroz ovo bitno iskustvo jednako kao i majke. Vrlo je žalosno i pogrešno što suvremeni narodi Urantije smatraju da podizanje djece predstavlja prvenstveno majčinsku dužnost. Djeci trebaju očevi kao i majke, dok očevima treba ovo roditeljsko iskustvo jednako kao što treba i majkama.


2. PROBNI VRTIĆI

Satanijske škole koje podižu novorođenčad počivaju na finalističkom svjetu, prvom jeruzemskom svijetu prijelazne kulture. Ove škole za novorođenčad prvenstveno rade na podizanju i vaspitanju djece vremena, uključujući i djecu koja su umrla na evolutivnim svjetovima prije postignuća individualnog statusa u kozmičkim arhivima. U slučaju opstanka bilo jednog ili oba roditelja ovakvog djeteta, čuvar sudbine daje punomoć svom suradniku iz reda kerubima da djeluje kao čuvar djetetovog potencijalnog identiteta, predajući ovom kerubimu odgovornost izručenja ove nerazvijene duše u ruke Učitelja Prebivališnih Svjetova u probnim vrtićima morontija svjetova.

I upravo ovi napušteni kerubimi koji djeluju u ulozi Učitelja Prebivališnih Svjetova i pod nadzorom Melkizedeka, utemeljuju prostrane obrazovne institucije posvećene naobrazbi probnih finalističkih štićenika. Ovi finalistički štićenici, ova novorođenčad uzlaznih smrtnika, uvijek primaju personifikaciju u izvornom fizičkom statusu u vijeme smrti, jedno bez reproduktivne moći. I buđenje nastupa upravo u času dolaska njihovih roditelja naprvi prebivališni svijet. I ova djeca zatim primaju svaku priliku, u svom novom obličju, izabrati nebeski put jednako kao što bi to bila u stanju učiniti na svjetovima koji su posvjedočili preuranjeni svršetak njihovog života.

Na dječjem svijetu, uvjetna bića se djele u grupe ovisno o tome da li imaju Ispravljače, jer Ispravljači dolaze u umove ove materijalne djece jednako kao što to čine na svjetovima prostora. Djeca koja nisu dostigla dob primitka Ispravljača žive u petočlanim obiteljima i mogu biti bilo mlađa ili staria od godinu dana, sve do otprilike pet godina ili sve do Ispravljačevog dolaska.

Sva djeca evolutivnoh svjetova koja imaju Misaone Ispravljače ali koja prije smrti nisu donijela odluku u pogledu Rajskog puta, jednako tako primaju personifikaciju na finalističkom svijetu sustava, gdje jednako tako rastu u obiteljima Materijalnih Sinova i njihovih suradnica kao i djeca koja su pristigla bez Ispravljača, a koja s vremenom primaju Tajanstvene Promatrače nakon što dostignu dob koja predstavlja uvjet donošenju moralnih odluka.

Mladež i djeca finalističkog svijeta koja imaju Ispravljače, u dobi od šest do četrnaest godina, jednako odrastaju u petočlanim obiteljima; ove obitelji obuhvaćaju djecu od šest, osam, deset, dvanaest i četrnaest godina. Nakon šesnaeste godine, čim donesu konačnu odluku, djeca prelaze na prvi prebivališni svijet i započinju ići Rajskim putem. Dok postoje djeca u nekim slučajevima donesu odluku prije šesnaeste godine smjesta prelazeći na uzlazne svjetove, prema standardima Urantije vrlo mali broj djece ispod šesnaeste godine pristiže na prebivališne svjetove.

Anđeli čuvari nadgledaju ovu djecu u uvjetnim obdaništima finalističkog svijeta upravo kao što služe smrtnicima evolutivnih planeta, dok vjerne spornagije služe njihovim fizičkim potrebama. I djeca tako rastu na ovim prijelaznim svjetovima sve dok ne donesu svoju konačnu odluku. Pri svršetku materijalnog života, ako biće nije donijelo odluku u pogledu uzlaznog života ili ako ova djeca vremena definitivno odbace pustolovno putovanje u smjeru Havone, smrt automatski prekida njihove uvjetne živote. Takvi slučajevi ne zahtijevaju presudu; nema buđenja iz ovakve druge smrti. Oni jednostavno postanu kao da ih nikad nije bilo.

Ali ako izaberu Rajski put savršenstva, istog časa mogu preći na prvi prebivališni svijet i mnogi stižu u pravom času kako bi se pridružili svojim roditeljima pri uzlazu na Havonu. Nakon prolaska kroz Havonu i postignuća Božanstava, ove spašene duše smrtničkog porijekla primaju status permanentnih uzlaznih državljana Raja. Ova djeca kojoj je usklaćeno vrijedno i bitno evolutivno iskustvo na svjetovima smrtničkog porijekla ne ulaze u statav Zbora Finalnosti.





3. PRVI PREBIVALIŠNI SVIJET

Na prebivališnim svjetovima smrtna bića koja se ovom prilikom podižu iz mrtvih nastavljaju svoje živote upravo tako gdje ih je zatekla smrt. Dok pri prelasku s Urantije na prvi prebivališni svijet možete primijetiti bitniju razliku, da ste bili rođeni na normalnijem i naprednijem vremenskom svijetu, teško da bi ste primijetili razliku izuzev što bi imali drugačije tijelo; čovjekov tjelesni hram ostaje na rodnom svijetu.

U samom centru aktivnosti prvog prebivališnog svijeta počiva centar za podizanje mrtvih, ogromni hram posvećen sklapanju ličnosti. Ova ogromna građevina u sebi nosi centralno sastajalište serafskih čuvara sudbine, Misaonih Isparvljača i arhanđela uskrsnuća. Pored ostalih i Prijenosnici Života djeluju s ovim nebeskih bićima pri uskrsnuću mrtvih.

Zabilješke smrtničkog uma kao i aktivni uzorci smrtnikovih uspomena prevedeni od materijalnih do duhovnih razina, postaju osobni posjed distanciranih Misaonih Ispravljača; ovi poduhovljeni činitelji uma, uspomena i ličnosti stvorenog bića zauvijek postaju dio takvih Ispravljača. Matrica uma smrtnog bića kao i pasivni potencijali identiteta počivaju u morontija duši koja je povjerena na čuvanje serafskim čuvarima sudbine. I upravo u ovom sjedinjenju morontija-duše koja je povjerena serafu i duha-uma koji je povjeren Ispravljaču počiva novo stvaranje ličnosti stvorenog bića i uskrsnuće usnule preživjele osobe.

Ako se ovakva prijelazna ličnost smrtničkog porijekla nikad ponovo ne povrati u život, elementi duha preminulog smrtnog stvorenja zauvijek ostaju sastavni dio individualnog iskustvenog obdarenja unutarnjeg Ispravljača koji je nekoć bio povezan s ovom osobom.

Iz ovog Hrama Novog Života pruža se sedam radijalnih krila, dvorana za uskrsnuće smrtnih rasa. Svaka građevina je posvećena sklapanju jedne od sedam rasa vremena. U svakom krilu postoji stotinu tisuća osobnih stanica uskrsnuća i krila se u centru završavaju kružnim dvoranama grupne asemblaže koje u svojim stanicama za buđenje mogu ugostiti milijun osoba. Ove dvorane su okružene stanicama posvećenim ličnoj asemblaži miješanih rasa normalnih poslije-adamičkih svjetova. Neovisno o tome koja vještina može biti u upotrebi na individualnim svjetovima vremena vezano uz specijalna ili dispenzacijska uskrsnuća, stvarna i svesna asemblaža istinske i potpune ličnosti se uvijek odvija u resurekcijaskim dvoranama prvog prebivališnog svijeta. Kroz cijelu vječnost nećete zaboraviti duboka sjećanja na prve događaje ovih jutarnjih uskrsnuća.

Iz dvorana uskrsnuća prelazite u melkizedeški sektor, gdje primate trajno prebivalište. Zatim slijedi deset dana osobne slobode. Slobodno možete istražiti neposreno okružje vašeg novog doma i upoznati se s programom koji vas neposredno očekuje. Pored toga možete zadovoljiti želju da pregledate arhivu i da potražite svoje najdraže kao i druge zemaljske prijatelje koji su prije vas stigli na ove svjetove. Na koncu ovog desetodnevnog slobodnog perioda započinje drugi korak vašeg rajskog putovanja, kako prebivališni svjetovi predstavljaju stvarne obrazovne centre, a ne samo smještajni planeti.

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa) možete nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje ste bili prekinuti prilikom smrti. Između časa planetarne smrti i uskrsnuća na prebivališnom svijetu, smrtni čovjek ne prima ništa drugo izuzev spoznaje činjenice da je preživio smrt. Ovdje nastavljate upravo tamo gdje ste prekinuli na zemlji.

Gotovo cijelo iskustvo življenja na prvom prebivališnom svijetu počiva u otklanjanju nedostataka. Preživjela bića prvog smještajnog svijeta u sebi nose tako mnogobrojne i raznolike nedostatke u pogledu karaktera smrtnog bića i mjere ljudskog iskustva, da glavne aktivnosti ovog svijeta počivaju na korekciji i ispravci ovih mnogostrukih nasljeđa tjelesnog života na materijalnim evolutivnim svjetovima vremena i prostora.

Boravak na prvom prebivališnom svijetu u najmanju ruku nastoji proizvesti razvoj smrtnih preživjelih osoba do statusa polije-adamičke dispenzacije norlanih evolutivnih svjetova. Studenti prvog prebivališnog svijeta su naravno u duhovnom pogledu daleko napredniji od ovog posve ljudskog stadija postignuća.
Ako se ne trabate zadržati na prvom prebivališnom svijetu, na koncu desetodnevnog odmora ponovo odlazite na počinak i odlazite na drugi svijet, i nakon svakih deset dana nastavljate napredovati dok ne stignete do svog položaja.

U cerntru sedam glavnih krugova administracije prvog prebivališnog svijeta počiva hram Morontija Pratitelja, osobnih vodiča koji prate uzlazne smrtnike. Ovi pratitelji vuku porijeklo od Majčinskog Duha lokalnog svemira i više milijuna ovih bića živi na morontija svjetovima Satanije. Pored onih koji su pripojeni kao grupni pratitelji, dosta ćete kontaktirati s tumačima i prevoditeljima, čuvarima građevina i nadgledateljima ekskurzija. I ovi pratitelji prije svega surađuju s bićima koja rade na razvoju vaše ličnosti i njezinih činitelja uma i duha u okviru vašeg morontija tijela.

Kada počnete put na prvom prebivališnom svijetu, jedan Moronija Pratitelj prilazi tisućučlanoj grupi uzlaznih smrtnika, dok pri usponu kroz sedam prebivališnih svjetova imate priliku sresti sve veći broj ovih bića. Ova predivna i raznolika bića predstavljaju druželjubive suradnike i privlačne vodiče. Oni slobodno prilaze individualnim osobama ili odabranim grupama svakog svijeta prijelazne kulture, uključujući i svjetove njihovih satelita. Oni organiziraju ekskurzije i prate sve uzlazne smrtnike pri njihovim slobodnim aktivnostima. Vrlo često prate grupe preživjelih osoba pri povremenim posjetama Jerusemu i u svakom času svoga boravka možete otići do arhivskog centra glavnog sustavnog centra i tu sresti uzlazne smrtnike sa svih sedam prebivališnih svjetova, kako svi slobodno putuju između svojih rezidencijalnih svjetova i glavnog sustavnog centra.

4. DRUGI PREBIVALIŠNI SVIJET

Na ovom svijetu podrobnije ulazite u sastav prebivališnog života. Tu se počinju formirati grupacije morontija života; počinju djelovati radne grupe i društvene organizacije, mjesta počinju primati formalne proporcije, dok uzlazni smrtnici uvode nove društvene uspostave i upravne režime.

Na prebivališnim svjetovima žive preživjele osobe koje su spojene s duhom kao i uzlazni smrtnici koji su spojeni s Ispravlječem. Unatoč uzajamnim razlikama između različitih redova nebeskog života, svi su prijateljski i društveno naklonjeni. Ni na jednom uzlaznom svijetu nećete naći ponašanje koje se može usporediti s ljudskom netrpeljivošću ili s diskriminacijom nepoštvenih kasti. Kako se budete uspinjali jednim po jednim prebivališnim svijetom, možete susresti sve više morontija aktivnosti uzlaznih preživjelih osoba. Kako budete napredovali, na prebivališnim svjetovima možete opaziti sve više jeruzemskih obilježja. Stakleno more susrećete na drugom prebivališnom svijetu.

Pri svakom napretku s jednog prebivališnog svijeta na drugi, primate novoizgrađeno i prikladno prilagođeno morontijalno tijelo. Nakon što pođete na počinak sa serafskim prijevoznicima, budite se s novim ali nerazvijenim tijelom u dvoranama uskrsnuća, upravo kao što se bili stigli na prvi prebivališni svijet izuzev što Misaoni Isparvljač ostaje uz vas prilikom ovog prijelaznog sna između prebivališnih svjetova. Vaša ličnost ostaje nedirnuta nakon što pređete s evolutivnih svjetova na početne prebivališne svjetove.

Ispravljačeva sjećanja ostaju nedirnuta pri cijelom usponu prebivališnim svjetovima. Zajedno s fizičkim mozgom uništene su sve posve animalističke i u cjelosti materijalne menatalne asocijacije, dok sve vrijedne stvari vašeg mentalnog života kao i sve ono što je vrijedno opstanka postaje predmet Ispravljačevog dupliciranja i ulazi u sastav osobnog sjećanja tijekom cijelog uzlaznog puta. Bit ćete svjesni svih vrijednih iskustava kako budete napredovali s jednog prebivališnog svijeta na drugi i s jednog kozmičkog sektora na drugi--čak i do samog Raja.

Premda imate morontija tijela, kroz svih sedam svjetova nastavljate jesti, piti i odmarati se. Ovdje živite na morontija hrani, vrsti živuće energije koja nije poznata na materijalnim svjetovima. Morontija tijela potpuno koriste vodu i hranu; nema otpada. Razmislite o slijedećem: Prvi prebivališni svijet je uveliko materijalan planet koji predstavlja početke morontija režima. Vi ste tu još uvijek ljudsko biće i dok kao takvi niste daleko od ograničenih gledišta smrtničkog života, na svakom se svijetu može vidjeti jasan napredak. Sa svijeta na svijet postajete sve manje materijalni, sve intelektualniji i ponešto više duhovni. Najbitniji duhovni napredak nastupa na posljednja tri od sedam progresivnih svjetova.

Na prvom prebivališnom svijetu bitno se nadoknađuju biološki nedostaci. Ovi nedostaciju u planetarnim iskustvima spolnog života, obiteljskih veza i roditeljske uloge treba bilo korigirati ili planirati njihovu korekciju za budućeg života među obiteljima Materijalnih Sinova na Jerusemu.

Drugi prebivališni svijet prvenstveno pruža uvjete za uklanjanje svih faza intelektualnog sukoba i otklanjanje svih vrsta mentalne neusklađenosti. Ovdje se nastavlja nastojanje na spoznaji značaja morontija mote koje započinje na prvom prebivališnom svijetu. Razvoj koji bića postižu na drugom prebivališnom svijetu može se usporediti s intelektualnim statusom kulture razdoblja poslije djelovanja Sudbenog Sina na idealnom evolutivnom svijetu.




5. TREĆI PREBIVALIŠNI SVIJET

Treći prebivališni svijet je glavni centar Učitelja Prebivališnih Svjetova. Premda ovi djeluju na svih sedam prebivališnih svjetova, njihov glavni grupni centar počiva na središtu školskih krugova trećeg svijeta. Na prebivališnim kao i na višim morontija svjetovima živi više milijuna ovih učitelja. Ovi napredni i proslavljeni kerubimi služe u ulozi morontija učitelja od prebivališnih svjetova do posljednjeg svijeta uzlazne obuke lokalnog svemira. Oni će se nalaziti među posljednjim bićima koja će vam saopćiti riječi prijateljskog pozdrava kad se primakne čas odlaska, kad se budete opraštali--ako ništa drugo ono za vrijeme nekoliko stoljeća--od svog rodnog svemira, kad pristupite userafimljenju u cilju putovanja na prijemne svjetove manjeg nadsvemirskog sektora.

Za vrijeme boravka na prvom prebivališnom svijetu, imate dopuštenje posjetiti prvi prijelazni svijet, glavni finalistički centar i probni vrtići sustava koji postoje u cilju podizanja nepotpuno razvijene evolutivne djece. Kad stignete na drugi prebivališni svijet, dopušteno vam je povremeno posjetiti drugi prijelazni svijet gdje su smješteni morontija nadglednički centri cijele Satanije i obrazovne škole različitih morontija redova. Nakon što stignete na treći prebivališni svijet smjesta smijete otići u posjetu trećem prijelaznoom svijetu, glavnom centru anđeoskih redova na kojem se nalaze i različite sustavne institucije obrazovanja. S ovog svijeta uzlazni smrtnici idu u sve korisnije posjete Jeruzemu koje u njima bude sve veće zanimanje.

Treći prebivališni svjet je obilježen velikim osobnim i društvenim postignućem svih koji nisu uspjeli ostvariti ekvivalentno postignuće kulturnih krugova prethodno oslobođenju iz zemaljskog tijela na rodnim svjetovima. Na ovom svijetu započinje pozitivniji obrazovni rad. Obrazovni program prva dva prebivališna svijeta prevenstveno ima za cilj uklanjanje nedostataka--negativnost--nastojeći dopuniti životno iskustvo u tjelesnom obličju. Na ovom trećem prebivališnom svijetu preživjele osobe uistinu započinju progresivnu morontijalnu kulturu. Glavni cilj ove obuke počiva u produbljenju shvaćanja odnosa između morontija mote i smrtničke logike, koordinaciji morontija mote i smrtničke filozofije. Preživjeli smrtnici ovom prilikom stječu praktični uvid u istinsku metafiziku. Ovo je stvarni uvod u inteligentnu spoznaju kozmičkih značenja i svemirskih međuodnosa. Kultura trećeg prebivališnog svijeta pokazuje obilježja razdoblja poslije Sinovog podarenja na normalnom naseljenom svijetu.

6. ČETVRTI PREBIVALIŠNI SVIJET

Nakon što stignete na četvrti prebivališni svijet, uveliko ulazite u morontija životni put; ovdje se imate prilike uveiko udaljiti od svoje početne materijalne egzistencije. Sada primate dopuštenje za posjetu četvrtom prijelaznom svijetu, gdje se možete upoznati s centrima i obrazovnim školama visokih anđela, uključujući i Sjajne Večernje Zvijezde. Zahvaljujući uspješnoj službi ovih visokih anđela četvrtog prijelaznog svijeta, morontija posjetitelji mogu prići vrlo blizu različitim redovima Božjih Sinova za vrijeme periodičnih posjeta Jeruzemu, kako se novi sektori sustavnog središta postpuno otvaraju uzlaznim smrtnicima prilikom njihovih višestrukih posjeta svijetu glavnog centra. Nova se veličanstva neprestano otvaraju pred sve širim umovima ovih uzlaznih bića.

Na četvrtom prebivališnom svijetu individualna uzlazna bića nalaze svoje mjesto u radnim grupama i razrednim aktivnostima morontija života. Uzlazna bića ovdje razvijaju sve veće poštovanje razglasnnog sustava i drugih faza lokalnokozmičke kulture i napretka.

Za vrijeme obuke na četvrtom svijetu uzlazni smrtnici po prvi put istinski upoznaju zahtijeve i radosti istinskog društvenog života morontija stvorenja. I uistinu je ova evolutivna stvorenja uistinu nisu navikla sudjelovati u društvenim aktivnostima koje nisu zasnovane na samodopadljivosti i osvajačkom djelovanju egoizma. Ovdje se upoznaju s novim društvenim ustrojstvom koje počiva na susjećajnom razumijevanju uzajamnog poštovanja, nesebičnoj ljubavi prema uzajamnoj službi i snažnoj motivaciji u cilju ostvarenja zajedničke i visoke sudbine--Rajskog cilja obožavanja i božanskog savršenstva. Sva uzlazna bića postaju samosvjesna poznavanja, obznanjenja, traženja i pronalaženja Boga.

Intelektualna i društvena kultura ovog četvrtog svijeta nalikuje mentalnom i društvenog životu razdoblja koje nastupa nakon djelovanja Sina Učitelja na planetima normalne evolucije. Ovaj duhovni status daleko nadilazi paralelno smrtničko razdoblje.

7. PETI PREBIVALIŠNI SVIJET

Prijevoz do petog prebivališnog svijeta predstavlja veličanstven korak naprijed u životu morontija progresivca. Život na ovom svijetu pruža nagovještaj jeruzemskog života. Ovdje počinjete ostvarivati visoku sudbinu odanih evolutivnih svjetova koji mogu posve normalno uznapredovati do ovog stadija za vrijeme prirodnog planetarnog razvoja. Kultura ovog prebivališnog svijeta uopćeno odgovoara ranom dobu stadija svjetla i života na planetima normalnog evolutivnog razvoja. I iz ovog možete zaključiti zašto je visoko kulturnim i progresivnim ljudskim bićima s odgovoarajućih naprednih evolutivnih svjetova nekom prilikom dopušteno propustiti pojedine, a nekom priliko i sve, prebivališne svjetove.

Nakon što ovladate jezikom lokalnog svemira i prije nego što napustite četvrti prebivališni svijet, možete provesti više vremena na usavršavanju uversa jezika kako bi ovladali znanjem oba jezika prije nego dođete na Jeruzem s prebivališnim statusom. Od glavnog sustavnog centra do Havone, svi uzlazni smrtnici govore dva jezika. I zatim je ponovo bitno uvećati nadkozmički riječnik kako trebate ovladati još jednim jezikom radi ostvarenja prebivališta na Raju.

Po dolasku na peti prebivališni svijet, hodočasniku je dopušteno da posjeti peti prijelazni svijet, Sinov glavni centar. Uzlazno biće ovdje postaje osobno upoznato s različitim grupama božanskih sinova. Dok je već čulo o ovim veličanstvenim bićima i dok ih je već imalo prilike upoznati na Jerusemu, ovom ih prilikom istinski upoznaje.

Na petom prebivališnom svijetu imate prilike naučiti o obrazovnih svjetovima zviježđa. Ovdje upoznajete prve učitelje koji vas počinju pripremati za buduće putovanje zviježđem. Ova se priprema nastavlja na šestom i sedmom svijetu, dok se zavšni potezi vuku na sektoru uzlaznih smrtnika na Jerusemu.

Stvarno rođenje kozmičke svijesti nastupa na petom prebivališnom svijetu. Ovdje postajete svjesni svemira. Ovo je uistinu razdoblje za proširenje vidika. Sve otvoreniji umovi uzlaznih smrtnika ovje počinju shvaćati da veličanstvena i slavna, uzvišena i božanska sudbina očekuje sve koji završe progresivni rajski uspon koji su započeli s takvom radošću i tako povoljnim znamenjem. I otprilike u ovom času prosječni smrtnik počinje ispoljavati taj iskreni iskustveni entuzijazam za havonski uzlaz. Studiranje postaje dobrovoljno, nesebična služba prirodna, a obožavanje spontano. Ovdje se rađa stvarni morontija karakter; tu se razvija stvarno morontija stvrenje.


8. ŠESTI PREBIVALIŠNI SVIJET

Bića koja borave na ovom svijetu primaju dopuštenje da posjete šesti prijelazni svijet gdje imaju prilike više naučiti o visokim nadkozmičkim duhovima, premda još uvijek nisu u stanju vidjeti veći broj ovih bića. Ovdje jednako tako primaju prve lekcije na temu budućeg puta u obličju duha koji neposredno prati diplomiranje s obrazovnih morontija institucija lokalnog svemira. Pomoćni Vladar Sustava često dolazi u
posjetu ovom svijetu i ovdje počinje uvodna obuka u vještini kozmičke administracije. Bića ovdje primaju prve lekcije koje obuhvaćaju pitanja vezana uz poslove cijelog svemira.

Ovo je izvanredno doba u životu uzlaznih smrtnika koje u većini slučajeva svjedoči o savršenom spajanju ljudskog uma i božanskog Ispravljača. Dok se ovaj proces spajanja potencijalno mogao odigrati i ranije, stvarno djelovanje identiteta u većini slučajeva nije postignuto sve do boravka na petom ili čak šestom prebivališnom svijetu.

Sjedinjenje evolutivne besmrtne duše s vječnim i božanskim Ispravljačem rezultira serafskim pozivom upućenim arhanđelima koji nadgledaju uskrsnuće preživjelih osoba kao i arhanđelu iz zapisa koji vodi računa o onima koji idu pred sud trećega dana; i zatim, u prisutnosti takvih morontija suradnika ove osobe koje je preživjela smrt, ovi potvrdni glasnici kazuju: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao." Ova jednostavna ceremonija obilježava ulazak uzlaznog smrtnika na put vječne Rajske službe.

Neposredno nakon potvrde spajanja s Ispravljačem ovo se novo moronija biće po prvi put predstvalja svojim suradnicima po novom imenu, nakon čega prima četrdesetodnevnu umirovljenost od svih rutinskih aktivnosti kako bi se posvetilo duhovnoj meditaciji i izabralo najpovoljniju alternativnu stazu havonskog puta i najpoželjniju metodu rajskog postignuća.

Ali ova veličanstvena bića još uvijek imaju više-manje materijalnu prirodu; oni se nalaze daleko od istinskog obličja duha; s duhovnog gledišta, više nalikuju nadsmrtnicima, dok još uvijek stoje niže od anđela. Ali oni se pretvaraju u istinski izvanredna stvorenja.
Za vrijeme borvka na šestom prebivališnom svijetu, učenici primaju status koji se može usporediti s uzvišenim stadijem koji obilježava evolutivne svjetove koji normalno uznapreduju do stadija koji nadilaze početnu fazu svjetla i života. Ovaj prebivalšni svijet ima višu društvenu organizaciju. Za vrijeme uzlaza s jednog svijeta na drugi, sve više iščezava sjena smrtne prirode. Bića postaju sve privlačnija i prijatnija kako se više udaljavaju od grubih ostataka planetarnog životinjskog porijekla. Zahvaljujući "dolasku iz velikih nevolja," ova proslavljena bića u sebi nose crte iskrene ljubeznosti i razumijevanja, suosjećanja i trpeljivosti.

9. SEDMI PREBIVALIŠNI SVIJET

Ono što se događa na ovoj svijetu predstavlja krunidbeno postignuće neposrednog posmrtnog puta. Za vrijeme boravka na ovom svijetu primate pouke od višebrojnih učitelja, dok vas svi ovi učitelji zajednički nastoje pripremiti za postignuće prebivališnog statusa na Jerusemu. Sve uočljive razlike između smrtnika s izoliranih i retardiranih svjetova na jednoj i smrtnika s naprednijih i prosvjećenijih svjetova na drugoj strani, iščezavaju za vrijeme putovanja na ovom sedmom prebivališnom svijetu. Ovdje gubite sve ostatke svog nesrećnog nasljeđa, nezdravog okružja i neduhovnih planetarnih tendencija. Ovdje se brišu posljednji tragovi "žiga Zvijeri."

Za vrijeme boravka na sedmom prebivališnom svijetu, dobijate dopuštenje da odete u posjetu sedmom prijelaznom svijetu, svijetu Oca Svih. Ovdje započinje novo i duhovnije obožavanje nevidljivog Oca, navika koju ćete sve više prakticirati za vijeme svog dugog uzlaznog puta. Dok na ovom svijetu prijelazne kulture imate priliku otkriti Očev hram, tu nećete vidjeti Oca.

Ovom prilikom započinje formacija odjeljenja u cilju diplomiranja sa Jerusema. Dok ste do ovog časa putovali sa svijeta na svijet individualno, sada se pripremate za odlazak s Jeruzema u grupama, premda u okviru određenih granica uzlazno biće može ostati na sedmom prebivališnom svijetu kako bi pomoglo i ubrzalo napredak sporijih pripadnika njegove zemaljske ili prebivališne raadne grupe.

Zahvaljujući staklenom moru osoblje sedmog prebivališnog svijeta ima priliku promatrati dolazak smrtnika na Jeruzem u prebivališnom statusu. Dok ste već mogli posjetiti Jeruzem stotinu tisuća puta, jedino ste bili gost; nikad prije niste imali priliku proći do glavnog centra sustava u pratnji grupe smrtnika koji su se zauvijek opraštali od cjelokupnog života prebivališnog statusa uzlaznih bića. Nedugo zatim trebate doći na prijemno polje glavnog svijeta u statusu Jeruzemskih državljana.

Jako ćete uživati u svom napretku kroz ovih sedam dematerijalizirajućih svjetova; ovo su uistinu svjetovi na kojima se uklanja smrtni status. Na prvom prebivališnom svijetu još uvijek imate uglavnom ljudsku prirodu, ljudski um u morontija obličju--materijalno tijelo morontija svijeta ali ne i smrtničku kuću ljudskog tjelesnog obličja. Dok se istinski opraštate od smrtničkog stanja besmrtnog statusa u času spajanja s Ispravljačem, pri završetku jeruzemskog života primate gotovo pravo morontija obličje.

10. DRŽAVLJANSTVO NA JERUZEMU

Primitak novog odjeljenja diplomaca s prebivališnih svjetova doznačava cijelom Jeruzemu da se pripremi za zborni izraz dobrodošlice. Čak i spornagije uživaju u dolasku ovih pobjedonosnih uzlaznih bića evolutivnog porijekla, onih koji su završili planetarni proces i napredak prebivališnim svjetovima. Jedino fizički upravitelji i Morontija Nadglednici Moći ne prisustvuju ovim povremenim proslavama.

Ivan u Otkrivenju govori o svojoj viziji dolaska uzlaznih smrtnika sa sedam prebivališnih svjetova na svoje prvo nebo, veličastveni Jeruzem. I on kaže: "Također spazih nešto kao stakleno more pomiješano s vatrom; i pobjednike zvijeri koja je bila u njima i njezina kipa koji se održao kroz prebivališne svjetove i posljednjeg žiga i traga, gdje stoje na staklenom moru s citrama Božjim, pjevajući pjesmu izručenja iz smrtničkog straha i smrti." (Na svim ovim svjetovima vlada usavršena prostorna komunikacija; i ma gdje se nalazili, možete primiti takvu komunikaciju zahvaljujući "citrama Božjim," morontija izumu koji služi korigaciji vaše nesposobnosti za neposredno podešenje svog nezrelog morontija senzornog mehanizma za prijem prostorne komunikacije.)

Pavao je također imao viziju zbora uzlaznih državljana usavršenih smrtnika na Jeruzem, kako je zabilježio: "Naprotiv, pristupili ste k Sionskoj gori, gradu Boga živoga, nebeskom Jeruyalemu, i k bezbrojnim anđelima, svečanom zboru Mihaela, i k duhovima pravednika koji su učinjeni savršenima."

Nakon što ostvare stalni status na centru sustava, smrtnici više ne prolaze kroz dolsovna uskrsnuća. Morontija obličje koje primate prilikom odlaska sa svijeta prebivališnog života nosi formu koja ostaje s vama sve do kraja lokalnokozmičkog života. Unatoč povremenim promjenama, ostajete u ovom obličju sve dok se ne oprostite od ovog stadija i dok ne postanete duhovi prvog stadija prethodno prijelazu na nadkozmičke svjetove uzlazne kulture i obuke duha.

Smrtnici koji idu cijelim putem prebivališnog života sedam puta imaju priliku proći kroz počinak usklađenja i buđenje uskrsnuća. Ali posljednja dvorana uskrsnuća, završno mjesto buđenja, ostaje na njima na sedmom prebivaličnom svijetu. Promjena obličja nakon ovog časa više ne zahtijeva gubitak svijesti ili prekid kontinuiteta osobnih uspomena.

Smrtnička ličnost koja započinje postojanje na evolutivnim svjetovima usađena u tjelesno obličje--u kojoj živi Tajanstveni Osmatrač i u koju ulazi Duh Istine--nije posve pokrenuta, ostvarena i ujedinjena sve dok ovaj jeruzemski državljanin ne primi oslobođenje od Edentije i dok ne bude proglašen istinskim članom nebadonskog morontija zbora--besmrtna preživjela osoba koja djeluje u zajednici s Ispravljačem, biće koje uzlazi k Raju, ličnost morontija statusa i istinsko djete Svevišnjeg. Smrtnička smrt predstavlja vještinu bijega iz materijalnog života u tjelesnom obličju; i iskustva prebivališnnog puta življenja na sedam svjetova korektivne obuke i kulturnog obrazovanja predstavljaju proces uvođenja smrtničkih preživjelih osoba na morontija put, prijelazni život koji posreduje između evolutivne materijalne egzistencije i višeg postignuća duha vremenskih uzlaznih bića pred kojima stoji sudbina postignuća portala vječnosti.


[Izneseno pod nadzorom Sjajne Večernje Zvrijezde.

Među dobdovoljačkim kolonijama različitih svjetova odjeljenskih i kozmičkih glavnih centara, može se susresti jedinstven red složenih ličnosti koje nose naziv specijalizirani nebeski radnici. Ova bića predstavljaju stručne i specijalizirane radnike morontija domena kao i nižih domena duha. Ovo su duhovi i poluduhovi koji se bave morontija ukrašavanjem i duhovnim uljepšavanjem. Ovi se radnici mogu naći širom velikog svemira -- na svjetovima koji djeluju kao glavni centri nadsvemira, lokalnih svemira, zviježđa i sustava, kao i na planetima koji su stabilizirani u stadiju svjetla i života; ali oni prije svega djeluju na zviježđima a naročito na sedam stotina sedamdeset svjetova koji orkužuju svaki centralni svijet.

Dok njihov rad može djelovati gotovo nestvarno sa stanovišta ljudskog uma, treba vam biti poznato da ni morontija svjetovi kao ni svjetovi duha nisu bez likovnih umjetnosti i visoko razvijene kulture.

Specijalizirani nebeski radnici nisu stvoreni u ovoj ulozi; oni predstavljaju odabrani zbor bića sastavljen od određenih učitelja iz centralnog svemira i njihovih učenika, dobrovoljaca iz reda uzlaznih smrtnika i brojnih drugih nebeskih grupa. Tijekom određenog razdoblja, Beskonačni Duh je odlučivao o postavci ovih bića u suradnji sa Sedam Glavnih Duhova tako gradeći izvorni učiteljski zbor ovih specijaliziranih radnika koji je brojao sedam tisuća Havonskih učitelja, tisuću iz svakog odjeljenja ovih radnika. Počevši od ovog nukleusa, nizom stoljeća se razvilo ovo veličanstveno tijelo radnika obučenik u poslovima morontije i duha.

Svaka morntija ličnost i svaki duh mogu biti primljeni u zbor ovih nebeskih radnika; drugim riječima, svako biće niže od reda prirodnih božanskih sinova. Uzlazni Božji sinovi koji vuku porijeklo s evolutivnih svjetova mogu, po dolasku na svjetove morontije, podnijeti molbu za prijem u zbor specijaliziranih radnika i ako se pokažu adekvatno nadareni, mogu odabrati ovu karijeru na dulje ili kraće vrijeme. Ali ni jedno biće ne može doći na položaj nebeskih radnika kraće od jednog tisućljeća--''tisuću godina nadkozmičkog vremena.
Dok su svi nebeski radnici registrirani na glavnim centrima nadkozmosa, njima upravljaju morontija nadgledatelji s glavnih centara lokalnog svemira. Centralni zbor morontija nadgledatelja koji djeluje s glavnog centra svakog lokalnog svemira postavlja nebeske radnike na slijedećih sedam redova aktivnosti:

1. Kao nebeske glazbenike.
2. Nebeski oponašatelji.
3. Božanske graditelje.
4. Bilježnike misli.
5. Manipulatore energije.
6. Dizajnere i dekoratere.
7. Skladne djelatnike.

Svi izvorni učitelji iz ovih sedam grupa
vuku porijeklo sa savršenih svjetova Havone, kako Havona u sebi nosi uzorke--studijske uzorke--svih faza i oblika umjetničke aktivnosti duha. Dok je jako teško poduzeti prijenos ovih umjetnosti s Havone na svjetove vremena i prostora, nebeski radnici unaprijeđuju svoje vještine i izvedbe iz stoljeća u stoljeće. Kao i pri svim drugim fazama uzlazne karijere, od svih se najnaprednijih osoba iz svakog reda aktivnosti neprestano zahtijeva da predaju svoja napredna saznanja i vještine svojim manje naprednim suradnicima.

Vi ćete po prvi put početi opažati ove transplantirane umjetnosti s Havone na prebivališnim svjetovima, dok će njihova ljepota kao i vaše cijenjenje njihove ljepote sve više rasti i sazvrijevati, sve dok se ne nađete u dvoranama duha na Salvingtonu i ne budete posvjedočili nadahunće remek-djela nebeskih umjetnika na svjetovima duha.
Sve su ove aktivnosti morontija svjetova i svjetova duha stvarne. Bićima duha, svijet duha predstavlja stvarnost. S našeg stanovišta materijalni svjetovi djeluju nestvarnije. Viši oblici duha mogu slobodno proći kroz normalne forme materije. Visoki duhovi ne djeluju ni na kakve materijalne pojave izuzev određenih osnovnih oblika energije. Sa stanovišta materijalnih bića, svijet duha je više ili manje nestvaran; bićima duha materijalni svijet gotovo posve nestvaran, jedino sjena zbilje duhovnih stvarnosti.

Zahvaljujući isljučivoj viziji duha, nisam u stanju spoznati zgradu u kojoj se iznosi i prevodi ovaj materijal. Božanski Savjetnik koji upravo stoji pored mene još teže može spoznati ove posve materijalne građevine. Ali mi možemo spoznati način na koji ove materijalne građevine moraju vama djelovati, kako se zahvaljujući djelovanju transformatora energije pred našim umovima javljaju paralele njihovog obličja u formi duha. Meni, biću duha, ova materijalna zgrada ne djeluje posve stvarna, dok je naravno vrlo stvarna i vrlo korisna materijalnim smrtnicima. Postoji određena grupa bića koja imaju sposobnost opažanja kako stvarnosti stvorenja duha tako i stvarnosti stvorenja materijslnih svjetova. Ovom redu pripadaju četvrta stvorenja iz grupe Havona Služitelja kao i četvrta bića među stvorenjima iz reda posrednika. Anđeli vremena i prostora imaju sposobnost opažanja kako bića duha tako i materijalnih bića, kao što je slučaj i s uzlaznim smrtnicima nakon oslobođenja od smrtničkog obličja. Nakon postognuća viših razina duha, uzlazna bića imaju sposobnost opažanja materijalnih, morontija i duhovnih stvarnosti.

Pored mene se također nalazi Moćni Glasnik s Uverse, ulazno biće spojeno s Ispravljačem, negdašnji smrtnik koji vas može opaziti u vašem trenutnom stanju, dok istovremeno može opaziti Osamljenog Glasnika, supernafima kao i druge prisutne nebeske ličnosti. Nikad, tijekom cijelog uzlaznog puta, nećete izgubiti sposobnost opažanja svojih suradnika iz nižih egzistencijskih oblika. Zauvijek, za cijelog uzlaza prema nutrini u okvirima ljestvice života, ostaje vam sposobnost opažanja i suradnje s bližnjima s prijašnjih i nižih razina egyistencije. Svaki novi prijelaz ili buđenje dodaje vašoj viziji novu grupu bića duha, dok vam ni u najmanjoj mjeri ne oduzima sposobnost opažanja vaših prijatelja i suradnika iz prijašnjih stadija.

Sve ovo je moguće u iskustvu uzlaznih smrtnika zahvaljujući djelovanju unutarnjih Misaonih Ispravljača. Zahvaljujući činjenici da Ispravljači sa sobom nose duplikat cijelog vašeg životnog iskustva, nikad nećete izgubiti ni jednu istinsku osobinu koju ste nekoć posjedovali; i ovi Ispravljači idu kroz život svama, kao dio vaše osobe, ustvari kao vi sami.

Ali gotovo me hvata očaj pri pokušaju objašnjenja čovjekovom materijalnom umu prirode i djelatnosti nebeskih radnika. Neprestano sam primoran kriviti ideje i izobličavati jezik kako bih predočio smrtnom umu stvarnost ovih morontija transakcija i pojava koje u svojoj prirodi graniče s duhom. Vaše shvaćanje nije u stanju pojmiti i vač jezik nije u stanju izraziti značenje, vrijednost i odnos ovih aktivnosti poluduha. I ja ću nastaviti s ovim nastojanjem na prosvjetljenju ljudskog uma u pogledu ovih stvarnosti s punom sviješću doslovne neposobnosti postignuća savršenstva pri takvom poduzeću. Najviše što mogu učiniti je poslužiti
se grubim usporedbama između smrtničkim materijalnih aktivnosti i mnogostrukih aktivnosti nebeskih radnika. Kad bi žitelji Urantije bili napredniji u pogledu umjestnosti i drugih kulturnih postignuća, tad bih mogao skrenuti ljudski um s onog što je materijalno na ono što ima morontija prirodu. Jedino čemu se mogu nadati je da istaknem činjenicu stvarnosti ovih transakcija morontija svijeta i svjeta duha.


1. NEBESKI GLAZBENICI

Radi ograničenog raspona smrtničkog sluha, teško se možete nadati spoznaji morontija melodija. Štoviše postoji i materijalni raspon prelijepih zvukova koji nisu poznati ljudskom uhu, da ne govorimo o neshvatljivom rasponu melodija morontije i duha. Melodije duha nisu materijalni zvučni talasi, već su to pulsacije duha koje primaju duhovi nebeskih ličnosti. Ove nebeske melodije imaju široke granice raspona i dušu izražaja, kao i veličanstvo izvedbe, koje je posve izvan ljudskog shvaćanja. Imao sam prilike opaziti tisuće zanesenih bića ushićenih blaženom ekstazom dok im prilaze nebeske melodije na površini energije duha nebeskih krugova. Ove se čudesne melodije mogu pronijeti do najudaljenijih dijelova svemira.

Nebeski glazbenici prvenstveno rade na reprodukciji nebeskog sklada manipulacijom slijedećih sila duha:
1. Duhovnog zvuka -- prekida tijeka duha.
2. Duhovnog svjetla -- controle i intensifikacije svjetla iz domena morontije i duha.
3. Energetskih promjena -- molodije koja nastaje kao rezultat vještog upravljanja energijama morontije i duha.
4. Simfonija boje -- melodije tonova morontija boje; ovo se obraja među najviša postignuća nebeskih glazbenika.
5. Harmonije pridruženih duhova -- samo povezivanje i druženje različitih redova bića morontije i duha proizvodi veličanstvene melodije.
6. Misaone melodije -- promišljanje duhovnih misli može postati tako usavršeno da rezultira eksplozijom melodija Havone.
7. Nebeske glazbe -- zahvaljujućiprikladnom podešenju prijemni krugovi mogu uhvatiti melodije drugih svjetova. Postoji preko stotinu tisuća različitih oblika manipulacije zvuka, boje i energije, vještina koje se mogu usporediti s čovjekovom upotrebom glazbenih instrumenata. Vaši plesni ansambili nesumnjivo predstavljaju grube i groteskne pokušaje materijalnih stvorenja da se približe nebeskom skladu prostornog raspoređivanja bića i aranžiranja ličnosti. Sjetilni mehanizmi materijalnih tijela nisu u stanju prepoznati drugih pet oblika morontija melodije.

Blagozvučje, glazba sedam razina melodijske asocijacije, predstavlja univerzalnu metodu komunikacije duha. Glazba, kako je shvaćaju smrtnici Urantije, postiže najviši izražaj u školama Jeruzema, na glavnom centru sustava, gdje polumaterijalna bića upoznaju zvučni sklad. Smrtnici ne reagiraju na druge oblike morontija melodije i nebeskog blagozvučja.

Cijenjenje glazbe na Urantiji ima fizičku kao i duhovnu prirodu; i vaši su ljudski glazbenici uveliko doprinijeli uzvišenju glazbenog ukusa od barabarske monotonije vaših ranih predaka, do viših razina glazbenog poštovanja. Većina smrtnika Urantije reagira na glazbu prvenstveno materijalnom muskulaturom, a tek neznatno umom i duhom; ali kroz posljednjih trideset pet tisuća godina može se zamijetiti postupan ali siguran napredak u cijenjenju glazbe.

Blagozvuno sinkopiranje predstavlja prijelazni oblik iz glazbene monotonije primitivnog čovjeka u ekspresionalni sklad i smislene melodije vaših suvremenijih glazbenika. Ovi raniji oblici ritma stimuliraju reakciju glazbenoljubivog sjetila ne stvarajući dojam na više intelektualne moći blagozvučnog cijenjenja i na taj način uopćeno stvarajući utisak na nezrele i duhovno lijene osobe.

Čak i najbolja glazba Urantije nije ništa više nego prolazan odjek veličanstvenih napjeva koje mogu čuti nebeski suradnici vaših glazbenika, koji su vam ostavili jedino odlomke ovih blagozvučja u vidu zabilješki glazbenih melodija zvučnih harmonija. Glazba morontije-duha vrlo često upošljava svih sedam oblika reprodukcije i izražaja, tako da ljudski um nije u stanju pojednostaviti ova blagozvučja viših domena kako bi ih izrazio notama glazbenog zvuka. Ova bi nastojanja više nalikovala pokušaju reprodukcije glazbenong izražaja veliko orkestra korištenjem jednog jedinog glazbenog instrumenta. Dok ste na Urantiji uspjeli sabrati prelijepu kolekciju blagozvučja, niste glazbeno uznapredovali ni blizu svojih brojnih susjeda u okviru Satanije. Da su Adam i Eva ostali u životu, imali bi ste glazbu u stvarnosti; ali blagozvučna nadarenost koja je tako snažno dominirala u njihovim prirodama, je u tolikoj mjeri razvodnjena miješanjem s ljudskim neglazbenim tendencijama, da samo jedna u svakih tisuću osoba u sebi nosi bitnije poštovanje blagozvučja. Ali neka vas ovo ne obeshrabri; jednog će se dana na Urantiji pojaviti istinski glazbenik i cijeli će narodi biti zaneseni veličanstvenim zvucima njegovih melodija. Jedno takvo ljudsko biće ima sposobnost zauvijek izmijeniti put cijele nacije, čak i cijelog civiliziranog svijeta. Doslovce je istina da glazba ostaje univerzalni jezik ljudi, anđela i duhova. Glazba je jezik Havone.

2. NEBESKI OPONAŠATELJI

Smrtni čovjek se teško može nadati ostvarenju bilo čega višeg od nejasnog i izobličenog koncepta djelovanja nebeskih oponašatelja čije aktivnosti ovdje moram pokušati opisati grubim i ograničenim simbolizmom vašeg materijalnog jezika. Svijet duha-morontije ima tisuće vrijednih pojava, pojava koje zavrijeđuju reprodukciju ali koje nisu poznate na Urantiji, iskustava koja pripadaju onoj kategoriji aktivnosti za koje se teško može reći da ju je "ljudski um pomislio," one stvarnosti koje je Bog pripravio onima koji prežive ovaj tjelesni život.

Postoji sedam grupa nebeskih oponašatelja, i pokušat ću ilustrirati njihove aktivnosti slijedećom klasifikacijom:

1. Pjevači -- blagozvučnici koji ponavljaju određena blagozvučja iz prošlosti i koji tumače blagozvučja sadašnjosti. Ali sve ovo se događa na morontija razini.

2. Slikari -- umjetnici koji koriste svjetlo i sjenu pri skiciranju i slikanju, umjetnici koji nastoje zabilježiti i očuvati prijelazne scene i prolazne epizode u cilju budućeg morontija užitka.

3. Ilustratori svjetla -- umjetnici koji se bave prezervacijom stvarnih poluduhovnih pojava čije očuvanje
u vidu pokretne slike jedino služi kao vrlo gruba ilustracija.

4. Prireditelji povijesnih izvedbi – oni koji dramatski reproduciraju bitne dobađaje kozmičkih događaja
i povijesti.

5. Proroci -- umjetnici koji projiciraju značenja prošlosti u budućnost.

6. Pripovjedači životne povijesti -- oni koji ovjekovječuju značenje i značaj životnog iskustva.
7. Projekcija sadašnjih osobnih iskustava u postignuća buduće vrijednosti.

8.Glumci administrativnih predstava -- oni koji oslikavaju značaj vlastodržačke filozofije i
administrativnih vještina, nebeski dramtizatori upravne vlasti.

Vrlo često i djelotvorno, nebeski izvoditelji surađuju s upraviteljima razonode kako bi povezali memorativna sjećanja s određenim oblicima umne relaksacije i osobne razonode. Pri morontija sjednicama i saborima duha, ovi umjetnici pri svojim reprodukcijama ponekad djeluju zajednički kako bi stvorili veličanstvene dramatske izvedbe koje veličaju smisao ovih zborova. Nedavno sam imao prilike posvjedočiti jednu veličanstvenu predstavu koja je okupila više od milijun glumaca pri izvedbi tisuću povezanih scena.

Viši intelektualni učitelji i prijelazni služitelji slobodno i djelotvorno koriste različite grupe ovih izvoditelja pri svojim obrazovnim morontija aktivnostima. Ali sva njihova nastojanja nisu posvećena jedino trenutnim ilustracijama; velik, vrlo velik dio njihovih aktivnosti ima trajnu prirodu i ostaje kao vječna baština svim budućim dobima. Ovi specijalizirani radnici djeluju tako svestrano da pri grupnim izvedbama mogu reproducirati cijela povijesna doba, dok u suradnji sa serafskim služiteljima mogu predočiti vječne vrijednosti svijeta duha smrtničkim mudracima vremena.

3. BOŽANSKI GRADITELJI

Postoje gradovi "kojima je Bog graditelj i tvorac." U obličju duha, mi imamo sve s čim su smrtnici upoznati, i neizrecivo mnogo više. Imamo duhove, udobnosti koje imaju prirodu duha, kao i morontija potrepštine. Na mjesto svakog materijalnog zadovoljstva koje vi smrtnici imate priliku uživati, mi imamo tisuće duhovnih stvarnosti koje služe obogaćenju i proširenju naše egzistencije. Božanski graditelji djeluju u slijedećih sedam grupa 1. Arhitekti i graditelji domova -- bića koja grade i remodeliraju individualne i grupne domove. Ova prebivališta morontije i duha imaju stvarnu prirodu. Dok bi bila nevidljiva vašoj kratkosežnoj viziji, nama su vrlo lijepa i stvarna. Do određene mjere, sva bića duha imaju priliku surađivati s ovim graditeljima pri planiranju i izradi određenih detalja koji ulaze u sastav njihovih prebivališta koja mogu imati prirodu morontije ili duha. Ovi domovi su uređeni i ukrašeni kako bi zadovoljili potrebe morontija bića kao i bića duha koja u njima trebaju živjeti. Ovaj graditeljski proces pruža obilnu priliku za opsežne varijacije kao i za individualni izražaj.

2. Graditelji radničkih kuća -- bića koja rade na planiranju i montaži kuća redovnih i rutinskih radnika morontija svjetova i svjetova duha. Ovi se graditelji mogu usporediti s radnicima koji montiraju radionice i industrijske pogone na Urantiji. Na prijelaznim svjetovima djeluje program uzajamne službe i specijalizirane podjele rada. Ne možemo svi raditi na svemu; morontija bića i evolutivni duhovi djeluju u različitim ulogama i ovi graditelji radničkih kuća pored izgradnje odličnih radionica štoviše doprinose profesionalnom usavršenju radnika.

3. Graditelji mjesta za igru. Ogromne građevine pružaju smještaj periodima relaksacije ili kako bi smrtnici rekli rekreacije, i u određenom smislu -- igre. Ove građevine pružaju podij upraviteljima razonode, humoristima morontija svjetova, onih prijelaznih svjetova na kojima se odvija obuka uzlaznih smrtnika koji su nedavno napustili evolutivne svjetove. Čak se i viši duhovi upuštaju u određene oblike duhovitog osvrta na prošle dane za vrijeme razdoblja duhovnog oporavka.

4.Graditelji mjesta za iskazanje obožavanja -- iskusni arhitekti hramova morontije i duha. Svi svjetovi smrtničkog uzlaza imaju hramove koji služe obožavanju i koji predstavljaju najveličanstvenije tvorevine morontija svjetova i planeta duha.

5. Graditelji mjesta koja služe obrazovanju -- graditelji glavnih centara morontija obuke i napredne pouke duha. Pred bićima je uvijek otvoren put koji vodi k postignuću novog znanja, primitku novih informacija vezanih uz sadašnji i budući rad kao i univerzalna kulturna saznanja, informacije koje trebaju načiniti uzlazne smrtnike inteligentnijim i djelotvornijim građanima svjetova morontije i duha.

6. Morontija planeri -- bića koja grade u cilju koordiniranog povezivanja svih ličnosti svih svjetova bilo kojeg doba i bilo kojeg svijeta. Ovi planeri surađuju s Morontija Upraviteljima Moći kako bi obogatili koordinaciju progresivnog morontija života.

8. Javni graditelji -- specijalizirani
radnici koji planiraju i grade mjesta koja služe javnim skupovima koji nemaju za cilj iskazanje obožavanja. Ovo su prelijepa i veličanstvena mjesta za javne skupove.

Dok ove građevine sa svojim ukrasima ne bi bile posve stvarne sjetilnim spoznajama materijalnih smrtnika, one su vrlo stvarne nama. Vi ne bi ste bili u stanju vidjeti ove hramove da se možete naći u njihovj blizini u ljudskom obličju; unatoč tome, sve ove nadmaterijalne tvorevine istinski postoje i mi ih možemo vidjeti i u njima uveliko uživati.


4.BILJEŽNICI MISLI

Ovi specijalizirani radnici rade na očuvanju i reprodukciji napredne kozmičke misli i djeluju u slijedećih sedam grupa:

1. Čuvari misli. Ovo su specijalizirani radnici koji su posvećeni očuvanju više kozmičke misli. Na morontija svjetovima oni istinski njeguju dragulje misaonog procesa. Prije dolaska na Urantiju, imao sam prilike vidjeti zabilješke i čuti emitiranja ideja određenih velikih ljudi ovog planeta. Bilježnici misli čuvaju ove plemenite ideje izražene jezikom Uverse.

Svaki nadsvemir ima vlastiti jezik, jezik njegovih ličnosti koji dominira širom njegovih sektora. Ovaj je jezik u našem nasvemiru poznat kao jezik Uverse. Svaki lokalni svemir ima svoj jezik. Svi viši redovi nebadonskih ličnosti govore dva jezika, jezik Nebadona i jezik Uverse. Pri susretu dvaju osoba iz različitih lokalnih svemira, komunikacija se odvija na jeziku Uverse; ako, međutim, jedna od ovih ličnosti vuče porijeklo iz drugog svemira, onda moraju potražiti tumača. U centralnom svemiru ne vlada velika potreba za jezikom; ovdje vlada savršeno i gotovo potpuno razumijevanje; ovdje jedino Bogovi nisu u cjelosti shvaćeni. Čuli smo da slučajan susret dvaju osoba na Raju pruža više uzajamnog razumijevanja nego bi bilo moguće komunicirati smrtničkim jezikom kroz više od tisuću godina. Čak i na Salvingtonu "spoznajemo kao što smo spoznati."

Sposobnost prijevoda misli u jezik na morontija svjetovima i svjetovima duha nadilazi smrtničku sposobnost shvaćanja. Brzina naše pretvorbe misli u trajan oblik zapisa toliko napreduje zahvaljujući djelovanju stručnih bilježnika da više od pola milijuna riječi ili misaonih simbola može biti zabilježeno u jednoj minuti Urantija vremena. Ovi kozmički jezici imaju daleko više riječi od jezika evolutivnih svjetova. Konceptualni simboli Uverse imaju više od milijarde znakova, unatoč tome što osnovna abeceda ima jedino sedamdeset simbola. Nebadonski jezik nije tako složen i ima četrdeset osam osnovnih simbola ili abecednih znakova.

2. Bilježnici ideja. Ova druga grupa bilježnika radi na očuvanju konceptualnih slika, misaonih uzoraka. Ovdje je riječ o trajnom obliku zabilješke koji nije poznat na materijalnim svjetovima i pomoću ove metode mogu steći više znanja tijekom jednog sata nego što bih stekao redovnim pisanim jezikom kroz punih stotinu godina.

3. Ideografski bilježnici. Dok imamo jezik koji odgovara kako vašem pisanom tako i vašem usmenom jeziku, pri očuvanju misli obično koristimo koncept slikovne predstave i ideogramskih vještina. Čuvari ideograma imaju sposobnost tisućustrukog unaprijeđenja konceptualnih zabilješki.

4. Pokrovitelji govorništva. Ova grupa bilježnika radi na zadatku očuvanja misli u cilju govorničke reprodukcije. Ali u nebadonskom jeziku možemo, tijeko polučasovnog obraćanja pokriti tematski materijal koji odgovara cijeloj životnoj dobi Urantija smrtnika. Vi jedino možete postići razumijevanje ovih vještina ako se osvrnete na svoje izobličene i iskrivljene snove -- činjenicu da prilikom ovih noćnih fantazija kroz nekoliko sekundi možete spoznati višegodišnja iskustva.

Govorničke vještine svijeta duha predstavljaju jednu od rijetkih nagrada koje očekuju bića vašeg reda koja jedino poznaju grube i nespretne oratorske vještine Urantije. Govornička djela Salvingtona i Edentije u sebi
nose glazbeni sklad i blagozvučje izražaja neizrecivog nadahnuća. Ovi žarki koncepti djeluju poput dragulja ljepote u krunama slave. Ali ja to nisam u stanju učiniti! Ja ne mogu prenijeti ljudskom umu širinu i dubinu ovih stvarnosti s drugog svijeta!

5. Direktori komunikativnih prijenosa. Prijenosi koji se emitiraju s Raja, nadsvemira i lokalnih svemira teku pod uopćenim nadzorom ove grupe čuvara misli. Oni služe kao cenzori i urednici kao i koordinatori emitiranog materijala, radeći na nadkozmičkoj adaptaciji svih rajskih programa i adaptaciji i prijevodu programa Starih Dana na jezike individualnih lokalnih svemira.


Programi koji se emitiraju s centra lokalnog svemira također moraju proći modifikaciju radi prijema na sustavima i individualnim svjetovima. Prijenos ovih prostornih programa počiva pod pažljivim nadzorom i stalnim djelovanjem rezervnog registra u cilju osiguranja odgovarajućeg prijema svakog prijenosa na svakom svijetu određenog kruga. Ovi upravitelji krugova imaju tehničku stučnost pri korištenju prostornih krugova pri svim aspektima inteligencijskog komuniciranja.

6. Bilježnici ritma. Ovi specijalizirani radnici bi na Urantiji nesumnjivo bili prozvani pjesnicima, dok je ustvari njihov rad uveliko različit i gotovo beskonačno viši od vaših poteskih izvedbi. Kako ritam u manjoj mjeri iscrpljuje morontijalna bića i bića duha, često se ulažu napori na uvećanju djelotvornosti i produbljenju zadovoljstva upotrebom brojnih uloga ritmičke forme. Žalim što ne možete biti privilegirani da čujete određene poetske programe edenijskih ansambla i da uživate bogatstvo boje i tona visoko nadarenih osoba iz cijelog zviježđa koje su specijalizirane u ovom izvanrednom obliku samoizražaja i društvene harmonizacije.

7. Morontija bilježnici. Nisam u stanju naći načina da predočim materijalnom umu djelovanje ove bitne grupe misaonih bilježnika koji rade na očuvanju složenih slika različitih grupacija morontija poslova i transakcija duha; ako se poslužimo grubom ilustracijom, oni predstavljaju grupne fotografe koji djeluju na prijelaznim svjetovima. Oni rade na očuvanju bitnih scena i povezanih događaja određenih progresivnih epoha u korist budućih doba, čuvajući ove događaje u arhivskim dvoranama morontija svjetova.

5. ENERGETSKI OPERATORI

Ovi se zanimljivi i djelotvorni specijalizirani radnici bave svim oblicima energije -- fizičke, umne i duhovne.

1.Operatori fizičke energije. Operatori fizičke energije služe kroz duga razdoblja s upraviteljima moći i djeluju kao stručnjaci pri manipulaciji i kontroli mnogih faza fizičke energije. Oni poznaju tri osnovna tijeka kao i trideset pomoćnih energetskih podjela koje djeluju u nadsvemirima. Ova bića pružaju neprocjenjivu pomoć Morontija Upraviteljima Moći prijelaznih svjetova. Oni djeluju kao ustrajni učitelji kozmičkih projekcija Raja.

2. Operatori umne energije. Ovi stručnjaci sprovode komunikaciju između morontija i drugih oblika inteligentnih bića. Ovaj oblik smrtničke komunikacije praktično ne postoji na Urantiji. Ovi specijalisti rade na unaprijeđenju uzajamnih komunikativnih sposobnosti uzlaznih morontija bića i njihove aktivnosti obuhvaćaju velik broj jedinstvenih vještina intelektualnog spajanja čije predočenje materijalnom umu daleko nadilazi moje sposobnosti. Ovi specijalizirani radnici imaju sposobnost vještog izučavanja umnih krugova Beskonačnog Duha.

3. Operatori duhovne energije. Operatori duhovne energije predstavaljaju fascinantnu grupu. Duhovna energija djeluje prema utemeljenim zakonima, jednako kao što je to slučaj s fizičkom energijom. Štoviše, sila duha prilikom proučavanja pruža pouzdane zaključke i vodi k preciznim rezultatima, jednako kao što je to slučaj s fizičkim energijama. U svijetu duha vladaju jednako sigurni i pouzdani zakoni kakvi postoje u materijalnim svjetovima. Tijekom posljednjih više milijuna godina učenici fundamentalnih zakona Vječnog Sina koji upravljaju morontija i drugim redovima nebeskih bića širom svemira pronalaze više unaprijeđenih vještina za apsorpciju duhovne energije.

4. Složeni operatori. Ovo je korisna grupa visoko obučenih bića posvećenih funkcionalnom povezivanju triju izvornih faza božanske energije očitovane širom svemira u obliku fizičke, umne i duhovne energije. Ove oštroumne ličnosti ustvari nastoje otkriti kozmičku prisutnost Vrhovnog Boga, kako u ovoj Božanskoj ličnosti mora nastupiti iskustveno ujedinjenje cjelokupne božanstvenosti velikog svemira. I u određenoj mjeri, ovi specijalizirani radnici u posljednje vrijeme počinju ubirati povoljne rezultate.

5. Prijevozni savjetnici. Ovaj zbor tehničkih savjetnika prijevoznog serafima djeluje najučinkovitije u suradnji sa studentima koji izučavaju zvijezde, te pri sprovedbi službe u korist prijevoznih upravitelja prostornih svjetova. Ovo su nadgledatelji planetarnog saobraćaja koji su prisutni na svim naseljenim planetima. Na Urantiji služi zbor koji se sastoji od sedamdeset prijevoznih savjetnika.

6.Komunikacijski stručnjaci. Na Urantiji pored toga služi dvanaest tehničara planetarne i međukozmičke komunikacije. Ova bića dugog iskustva stručno poznaju zakone prijenosa i prijenosnih smetnji u komunikacijskim domenama. Ovaj se zbor zanima za sve oblike prostornih poruka izuzev onih koje su vezane uz djelovanje Gravitacijskih i Osamljenih Glasnika. Na Urantiji veći dio njihovog rada mora biti sproveden djelovanjem arhanđelskog kruga.

7. Učitelji relaksacije. Božanska relaksacija je vezana uz vještinu apsorpcije duhovne energije. Jednako što je to slučaj s fizičkom energijom, ali iz drugačijih razloga, bitno je nadopuniti zalihe morontija energije i energije duha. Stoga sam primoran upotrijebiti grube ilustracije nastojeći uputiti prosvjetljenje smrtnim ljudima; ja i moji suradnici iz svijeta duha povremeno moramo prekinuti svoje redovne aktivnosti i povući se na prikladna sastajališta kako bi našli božansku relaksaciju i na taj način povratili svoje iscrpljene energije.

Ljudi po prvi put uče o ovim pitanjima nakon što po dolasku na prebivališne svjetove postanu morontija bića i počnu doživljavati vještine poslova duha. Već ste upoznati s unutarnjim krugom Havone i s činjenicom da nakon potignuća prethodnih krugova hodočasnici prostora moraju započeti s dugom i osvježavajućom relaksacijom na Raju. Ovo ne predstavlja jedino tehnički uvijet koji omogućuje prijenos s vremenskog puta u službu vječnosti, već pored toga predstavlja oblik osvježenja koji služi punjenju energetskih rezervi iscrpljenih pri posljednjim koracima uzlaznog iskustva, kao i stvaranju novih zaliha moći duha koje trebaju poslužiti u narednom stadiju beskonačnog puta.

Ovi energetski operatori djeluju i na stotine drugih načina, suviše mnogo načina da ih ovdje navedemo, kao što je uputa savjeta serafimu, kerubimu i sanobimu u pogledu najdjelotvornijih metoda energetske aposorpcije kao i održavanja bitne ravnoteže protivnih sila između aktivnih kerubima i pasivnih sanobima. I ovi stručnjaci nude mnogobrojne druge oblike savjeta morontija bićima i bićima duha pri njihovim nastojanjima da postignu razumijevanje božanske relaksacije, vještine koja je jako bitna u pogledu djelotvornog korištenja osnovnih energija prostora.

6. DIZAJNERI I DEKORATERI

Kad bih vam samo mogao predočiti izvanredne aktivnosti ovih jedinstvenih specijaliziranih radnika! Ali svaki moj pokušaj predstave djelovanja dekoratera duha jedino povlači asocijaciju u vašem materijalnom umu s žalosnim ali vrijednim izvedbama ovih aktivnosti na vašem svijetu uma i materije.
Dok ovaj zbor obuhvaća više od
tisuću aktivnosnih podgrupa, grupisan je pod slijedećih sedam osnovnih klasifikacija:

1. Majstore boje. Zahvaljujući djelovanju ovih bića, deset tisuća tonova reflekcije duha obznanjuje svoje izvanredne poruke sklada i ljepote. Na stranu od opažanja boje, ne postoji ništa drugo u ljudskom iskustvu što se može usporediti s ovim aktivnostima.

2. Dizajnere zvuka. Talasi duha različitog identiteta kao i izraz morontija poštovanja mogu biti predočeni djelovanjem ovih dizajnera onog što vi nazivate zvukom. Ove impulsi ustvari predstavljaju veličanstveni odražaj suštih i veličanstvenih duhova-duša nebeskog mnoštva.
3. Dizajnere emocija. Ova bića koja rade na povišenju i očuvanju osjećaja predstavljaju osobe koje čuvaju morontija sentimente i božanske emocije kao obrazovni materijal djece vremena te kao izvor inspiracije i uljepšanja sve progresivnih morontija bića i sve naprednijih duhova.

4. Umjetnike koji rade s mirisima. Premda je istinski žalosno usporediti blažene aktivnosti duha s fizičkim opažanjem kemijskih mirisa, smrtnici s Urantije bi teško bili u stanju prepoznati ovu službu pod bilo kojim drugim imenom. Ovi specijalizirani radnici stvaraju različite simfonije u cilju prosvjetljenja i radosti sve naprednije djece svjetla. Na zemlji ne postoji ništa s čim bi se čak i izdaleka mogao usporediti ovaj oblik duhovne grandioznosti. 5. Aranžere prisutnosti. Ovi specijalizirani radnici se ne bave umjetnostima vlastitog uljepšavanja ili vještinama uljepšavanja drugih bića. Odani su proizvodnji mnogobrojnih i radosnih reakcija u individualnim morontija stvorenjima i bićima duha dramatizacijom značaja uzajmnih odnosa putem pozicionih vrijednosti koje pripisuju različitim redovima morontija osoba i bića duha u složenim skupinama ovih raznolikih stvorenja. Ovi umjetnici aranžiraju nadmaterijalna bića onako kako vi aranžirate glazbene note, mirise, prizore, te ih zatim pretope u himne slave.

6. Dizajnere okusa. I kako vam možemo reći o ovim umjetnicima! Jedino neizravno mogu sugerirati da rade na unaprijeđenju morontija okusa, te da pored toga nastoje uvećati cijenidbu ljepote jačanjem evolutivnih sjetila duha.

7. Morontija sintetizeri. Ovo su stručni majstori koji, nakon što sva druga bića ostvare svoje priloge, dodaju kulminacijske i završne dodire morontija ensemblu, na taj način ostvarujući inspirativnu predstavu onog što je božanski lijepo, trajnu inspiraciju bićima duha i njihovim morontija suradnicima. Ali prvo morate biti izručeni iz svojih životinjskih tijela prije nego što počnete spoznavati umjetničke slave i estetske ljepote morontija svijeta i domene duha.


4. DJELATNIKE SKLADA

Ovi umjetnici se ne zanimaju za glazbu, slikanje ili bili što slično, kako bi vi mogli pomisliti. Oni se bave manipulacijom i organizacijom specijaliziranih sila i energija prisutnih u slijetu suha, koje nisu vidljive smrtničkim sjetilima. Kad bih se mogao poslužiti i najmanjom osnovom za usporedbu, nastojao bih predočiti ovo jedinstveno polje ostvarenja duha, ali to nisam u stanju učiniti -- smrtnom umu nije moguće predočiti ovu domenu nebeske umjetnosti. Ali unatoč tome što nismo u stanju opisati ove pojave, možemo reći:

Ljepotu, ritam i blagozvučje veže intelektualna asocijacija i duhovna srodnost. Istina, činjenica i odnos predstavljaju intelektualno neodvojive pojave povezane s filozofskim konceptima ljepote. Dobrota, ispravnost i pravda predstavljaju filozofski povezane i duhovno spojene pojave, a veže ih spona živuće istine i božanske ljepote. Kozmički koncepti istinske filozofije, predočenje nebeske umjetnosti, ili smrtnička nastojanja na predočenju ljudskog opažanja božanske ljepote nikad ne mogu ponuditi cjelovito zadovoljstvo, ako planirano postignuće napretka takvog bića nije ujedinjeno. Ovi izražaji božanskog poriva unutar evolutivnog stvorenja mogu biti intelektualno istiniti, emocionalno lijepi i duhovno dobri; ali to nema istinske duše izražaja ako ove stvarnosti istine, značenja ljepote i vrijednoti dobrote ne budu ujedinjeni u životnom iskustvu umjetnika, znanstvenika ili filozofa.

Ove božanske kvalitete postižu savršeno ujedinjenje u Bogu. I svaki čovjek ili anđeo koji poznaje Boga posjeduje potencijal neograničenog samoizražaja na sve naprednijim razinama ujedinjenog samoostvarenja vještinom beskrajnog postignuća sličnosti s Bogom -- iskustvenog spajanja vječne istine, univerzalne ljepote i božanske dobrote u evolutivnom iskustvu.

8. SMRTNIČKE TEŽNJE I MORONTIJA POSTIGNUĆA

Premda nebeski specijalizirani radnici osobno ne djeluju na materijalnim planetima kao što je Urantija, oni s vremena na vrijeme stižu s glavnog sustavnog centra kako bi ponudili pomoć prirodno nadarenim pripadnicima smrtnih rasa. Prilikom postavke na takve pozicije, ovi specijalizirani radnici privremeno rade pod nadzorom planetarnih anđela napretka. Pripadnici ovih nebeskih vojski surađuju s ovim umjetnicima pri pokušaju pružanja pomoći smrtničkim umjetnicima koji posjedju prirodna obdarenja i čiji Ispravljači posjeduju specijalna i prethodna
iskustva.

Ljudske sposobnosti mogu vući porijeklo iz triju izvora: Na dnu uvijek postoji prirodna ili urođena naklonjenost. Naročite sposobnosti nikad ne predstavljaju arbitratan dar Bogova; svaki izuzetan dar uvijek počiva na nasljednim temeljima. Pored ove prirodne sposobnosti ili prije rečeno u dodatak istoj, treba istaći upravljačko djelovanje Misaonog Ispravljača u onim osobama gdje su unutarnji Ispravljači mogli postići stvarna i pravovjerna iskustva sličnog aspekta na drugim svjetovima i u drugim smrtnim bićima. U onim slučajevima gdje i ljudski um i unutarnji Ispravljač pokazuju izuzetnu spretnost, specijalizirani radnici duha mogu biti postavljeni da djeluju na usklađenju ovih talenata kao i na drugim oblicima pomoći i nadahnuća onim smrtnicima koji teže postignuću sve savršenijih ideala nastojeći djelovati u cilju prosvjetljenja cijelog svijeta.

Specijalizirani radnici duha ne poznaju kaste u svojim redovima. Kako god nisko bilo vaše porijeklo, ako imate sposobnost i dar izražaja, steći ćete prikladno priznanje i primiti valjano poštivanje kako budete uzlazili ljestvicom morontija iskustva i duhovnog postignuća. Ne postoje nikakva negativna obilježja ljudskog nasljeđa ili uskraćenost blagodati smrtničkog okruža koje morontija život neće u cjelosti nadoknaditi i posve odstraniti. I sva takva zadovoljstva umjetničkog postignuća i izražajnog samoostvarenja moraju predstavljati rezultat osobnih nastojanja u cilju progresivnog napretka. Konačno se mogu realizirati težnje evolutivne prosječnosti. Dok Bogovi neće samovoljno pokloniti darove i sposobnosti djeci vremena, oni pružaju uvjete za postignuće zadovoljstva svih plemenitih težnji i za zadovoljenje svakog ljudskog poriva za postignućem blaženog samoizražaja.

Ali svako ljudsko biće treba zapamtiti: Mnoge ambicije koje progone smrtnike za vrijeme zemaljskog života neće ostati s istim ovim smrtnicima tijekom njihove morontija karijere i žviota duha. Uzlazna morontija bića znaju podruštviti svoje negdašnje posve sebične težnje i egoistične ambicije. Unatoč tome, ako nakon postignuća istinskog mota uvida u morontija život i dalje budete željeli ostvariti sve što je na zemlji predstavljalo predmet vaših težnji i što su vam okolnosti ustrajno zanijekale, tada ćete posve sigurno primiti priliku za cjelovito zadovoljenje svojih duboko usađenih težnji.

Prije nego što napuste lokalni svemir i započnu život duha, uzlazni smrtnici imaju prilike zadovoljiti svaku intelektualnu, umjetničku i društvenu težnju ili istinsku ambiciju koja je ulazila u sastav njihovih smrtničkih ili morontijalnih domena egzistencije. Ovdje je riječ o jednakosti postignuća samoizražaja i samoostvarenja, ali ne i postignuću jednakog iskustvenog statusa ili potpunom gubitku karakteristične individualnosti u pogledu vještine, metoda i izražaja. Ali nove različitosti u postignuću duha u pogledu osobnog iskustva neće posve iščeznuti i postati izravnate sve do završetka posljednjeg kruga Havona puta. I žitelji Raja u ovom času imaju priliku susresti potrebu da seprilagode ovoj absonitnoj različitosti u pogledu osobnog iskustva koja se jedino može izravnati grupnim postignućem ultimnog statusa stvorenog bića -- sedmostadijskim duhom sudbine smrtnih finalista.

I ovo je pripovijed o specijaliziranim nebeskim radnicima, toj kozmopolitskoj grupi izvanrednih djelatnika koji svojim radom slave arhitektonske svjetove umjetničkim prikazima božanske ljepote Rajskih Stvoritelja.

[Prema diktatu određenog nebadonskog Arhanđela.]

Koliko nam je poznato, dok Beskonačni Duh u svojoj personifikaciji na glavnom centru lokalnog svemira nastoji proizvesti jednoliko savršene serafe, ovi se serafi iz nekog nepoznatog razloga uzajamno bitno razlikuju. Ova različitost može biti rezultat nepoznate interpozicije evolutivnog iskustvenog Božanstva; i dok ovo može biti slučaj, nismo u stanju ponuditi dokaza ovoj tvrdnji. Ali jasno je da pri obrazovnom testiranju i disciplinarnoj obuci serafi ispoljavaju obilježja prema kojima se mogu svrstati u sljedećih sedam grupa:

1. Vrhovne Serafe.
2. Uzvišene Serafe.
3. Nadzorne Serafe.
4. Administrativne Serafe.
5. Planetarne Pomagače.
6. Prijelazne Služitelje.
7. Serafe Budućnosti.

Teško se može reći da je bilo koji seraf manje obdaren ili vrijedan od drugih. Točno je, međutim, da svaki anđeo na početku svoje službe djeluje jedino u okviru svoje izvorne i prirođene klasifikacijske grupe. Pri radu na pripremi ovog poglavlja, surađujem sa serafom po imenu Monotia, vrhovnim serafom koji je na početku djelovao jedino kao vrhovni seraf. Zahvaljujući iskustvu i odanoj službi ona je postigla, jednu po jednu, svih sedam pozicija serafske službe, djelujući u gotovo svakoj aveniji serafske aktivnosti i trenutno radi na poziciji pomoćnog serafskog poglavara Urantije.

Ljudima je ponekad teško shvatiti da stvorene sposobnosti djelovanja na višoj razini službe ne moraju podrazumijevati sposobnost djelovanja na relativno nižim razinama službe. Ljudi započinju život kao bespomoćna djeca; stoga svako smrtničko postignuće mora obuhvaćati sve iskustvene preduvjete; serafi nemaju ovog ranog životnog stadija – oni nemaju djetinjstva. Ali oni su unatoč tome iskustvena bića koja iskustvom i dodatnim obrazovanjem mogu povisiti svoje božanske i prirođene sposobnosti iskustvenim postignućem funkcionalne vještine u jednoj ili više serafskih službi.

Nakon postavke na dužnost, serafi ulaze u rezervni zbor svoje grupe. Dok serafi planetarnog i administrativnog statusa obično dugo služe na pozicijama svoje izvorne klasifikacije, što im je viša izvorna pozicija, anđeoski služitelji ulažu veće napore kako bi primili dužnosti u nižim redovima kozmičke službe. Oni se naročito nastoje uvrstiti među rezerviste planetarnih pomoćnika i ako se pokužu uspješnim pri ovom nastojanju, počinju pohađati škole glavnog centra Planetarnog Kneza nekog evolutivnog svijeta. Ovdje proučavaju jezike, povijest i lokalne običaje ljudskih rasa. Serafi moraju steći znanje i postići iskustvo jednako kao što to čine ljudska bića. Njihove crte dosta nalikuju dređenim osobinama ljudskih bića. I svi nastoje započeti od početka, od najnižih mogućih razina službe; i na taj način nastoje postići najvišu moguću razinu iskustvene sudbine.


1. VRHOVNI SERAFI

Ovi serafi pripadaju najvišem od sedam obznanjenih redova kozmičkih anđela. Oni djeluju u sedam grupa, od kojih je svaka blisko povezana s anđeoskim služiteljima Serafskog Zbora Upotpunjenja.


1. Služitelji Sina-Duha. Ova prva grupa vrhovnih serafa pomaže visokim Sinovima i bićima koja vuku porijeklo od Duha i koja žive i djeluju u lokalnom svemiru. Ova grupa anđeoskih služitelja pored toga služi pod nadzorom Kozmičkog Sina i Kozmičkog Duha i održava blisku suradnju sa zborom inteligencija Sjajne i Jutarnje Zvijezde, glavnog kozmičkog izvršitelja koji slijedi sjedinjenu volju Sina Stvoritelja i Stvoriteljskog Duha.

Pripojeni visokim Sinovima i Duhovima, ovi su serafi prirodno povezani s dalekosežnom službom Rajskih Avonala, božanskog potomstva Vječnog Sina i Beskonačnog Duha. Rajske Avonale pri svim darivanjima i sudbenim misijama prate pripadnici ovog visokog i iskusnog reda serafa koji također rade na organizaciji i sprovedbi specijalnog rada vezanog s okončanjem planetarne epohe i nastupanjem nove ere. Oni ne sudjeluju u radu na donošenju presuda koji je normalno povezan s ovim prijelazom iz epohe u epohu.



Pratitelji Darivanja. Kad Rajski Avonali, a ne Sinovi Stvorotelji, odu na misije darivanja, uvijek ih prati radna grupa koja se sastoji od 144 pratitelja darivanja. Ova 144 anđela predstavljaju poglavare svih služitelja Sina-Duha povezanih s misijom darivanja. Dok pored njih legioni anđela mogu biti na raspolaganju utjelovljenom Božjem Sinu prilikom planetarnog darivanja, svi se ovi serafi povinuju organizaciji i upravi ova 144 pratitelja darivanja. Viši redovi anđela, supernafi i sekonafi, također mogu biti dijelom pratećeg mnoštva i premda se njihove misije razlikuju od serafskih, sve ove aktivnosti spadaju pod koordinaciju pratitelja darivanja.

Ovi pratitelji darivanja djeluju kao anđeli upotpunjenja; svi su imali priliku putovati krugovima Serafingtona i ući u Serafski Zbor Upotpunjenja. Pored toga primaju specijalnu obuku u pogledu metode rješavanja teškoća i djelovanja u kriznim situacijama koje mogu nastupiti prilikom darivanja Božjih Sinova u cilju unaprijeđenja djece vremena. Svi ovi serafi su imali priliku postići Raj i ući u osobni obujam Drugog Izvora i Centra, Vječnog Sina. Serafi također traže dužnosti vezane s
misijom utjelovljenja Sinova i suradnju s čuvarima sudbine planetarnih smrtnika; u slučaju serafa, ova druga pozicija predstavlja najsigurniju putovnicu do Raja, dok pratitelji darivanja postižu najvišu službu lokalnog svemira koja stoji na raspolaganju ovim serafima upotpunjenja pri postignuću Raja.

2. Sudski savjetnici. Ovo su serafski savjetnici i pomagači pripojeni svim redovima pravorijeka, od pomirbenih sudova do najviših kozmičkih sudova. Ovi sudovi ne postoje u cilju donošenja kaznenih odluka, već prije nastoje riješiti časne razlike u mišljenju i odlučiti o vječnom opstanku uzlaznih smrtnika. U ovome se sastoje dužnosti sudskih savjetnika: oni trebaju osigurati da sve presude protiv individualnih smrtnika izražavaju jezik pravde i duh milosti. Oni pri ovim aktivnostima blisko surađuju s Visokim Predstavnicima, uzlaznim smrtnicima spojenim s duhom koji služe u lokalnom svemiru.

Serafski sudski savjetnici porije svega službe kao branitelji smrtnih bića. Ovo ne znači da netko ima neprijateljske namjere prema niskim kozmičkim stvorenjima, ali dok pravda zahtjeva osudu svakog prekršaja na uzlaznom putu pri postignuću božanskog savršenstva, milost zahtjeva poštenu prosudbu svakog takvog propusta u skladu s prirodom i božanskim naumom određenog stvorenog bića. Ovi anđeli djeluju kao tumači i osobni primjeri milostivih osobina božanske pravde– poštenja utemeljenog na poznavanju temeljnih činjenica osobnih motiva i rasnih tendencija.

Ovaj red anđela služi u vijećima Planetarnih Kneževa do najviših sudova lokalnih svemira, dok njihovi suradnici iz Serafskog Zbora Upotpunjenja djeluju u višim domenama Orvontona, sve do sudova Starih Dana na Uversi.

3. Kozmički Orijentiri. Ovo su istinski prijatelji i poslijediplomski savjetnici svih uzlaznih stvorenja pri njihovom posljednjem boravku na Salvingtonu, u svom domaćem svemiru, dok se spremaju krenuti na pustolovinu duha koja ih očekuje u ogromnom prostranstvu nadsvemira Orvontona. I upravo u ovom času uzlazno biće ima osjećaje koje smrtnici jedino mogu razumjeti u usporedbi s ljudskom emocijom nostalgije. Iza njih leže domene postignuća koje su im postale poznate zahvaljujući dugotrajnoj službi i morontija postignuću; ispred njih leži izazov tajnovitosti još većeg i grandioznijeg svemira.

Kozmički Orijentiri imaju zadatak da pomognu pri prijelazu uzlaznih smrtnika od postignutih do nepostignutih razina kozmičke službe, da pomognu ovim hodočasnicima da ostvare ta kaleidoskopska prilagođenja u svom razumijevanju značenja i vrijednosti spoznaje da kao bića prvog stadija duha ne stoje na kraju i vrhuncu uzlaza lokalnim svemirom, već na samom podnožju visoke ljestvice duhovnog uzlaza prema Raju i Ocu Svih.

Mnogi Serafingtonski diplomirani studenti, pripadnici Serafskog Zbora Upotpunjenja koji surađuju s ovim serafima, sudjeluju u opsežnom programu obuke u okviru određenih Salvingtonskih škola koje rade na pripremi Nebadonskih stvorenja za odnose nastupajućeg kozmičkog doba.

4. Savjetnici učitelja. Ovi anđeli djeluju kao neprocjenjivi pomoćnici duhovnog učiteljskog zbora lokalnog svemira. Savjetnici učitelja rade kao asistenti svih redova učitelja, od Melkizedeka i Trojskih Učiteljskih Sinova, do morontija smrtnika koji djeluju u ulozi pomoćnika onima koji ih slijede na ljestvici uzlaznog života. Vi ćete prvo imati prilike vidjeti ove pomoćne učitelje serafa na jednom od sedam prebivališnih svjetova koji okružuju Salvington.

Ovi serafi postaju suradnici odjeljenskih poglavara brojnih obrazovnih i pedagoških ustanova lokanog svemira i u velikom broju djeluju u sastavu osoblja sedam obrazovnih svjetova lokalnih sustava kao i sedamdeset obrazovnih planeta zviježđa. Njihova se služba proteže naniže sve do individualnih svjetova. Čak i iskreni i posvećeni učitelji vremena primaju pomoć i pratnju ovih savjetnika koji pripadaju redu vrhovnih serafa.

Prilikom četvrtog darivanja u obličju stvorenog bića, Sin Stvoritelj je bio utjelovljen kao savjetnik učitelja iz reda vrhovnih serafa Nebadona.

5. Upravitelji zadaće. Anđeli koji služe na evolutivnim svjetovima i arhitektonskim planetima stvorenih bića s vremena na vrijeme biraju tijelo od 144 vrhovna serafa. Ovo je najviše anđeosko vijeće koje može djelovati na određenom planetu, koje koordinira samoizabrane faze serafske službe i zadaće. Ovi anđeli predsjedavaju nad svim serafskim vjećima vezanim uz liniju dužnosti ili poziv na iskazanje obožavanja.

6. Bilježnici. Ovo su službeni bilježnici vrhovnih serafa. Mnogi od ovih viših anđela dolaze na svijet s potpuno razvijenim obdarenjima; drugi moraju steći kvalifikaciju za pozicije koje zahtijevaju povjerenje i odgovornost marljivim studiranjem i vjernom izvedbom sličnih dužnosti za vrijeme službe nižim i manje odgovornim redovima.

7. Nepripojeni služitelji. U velikom broju, nepripojeni serafi vrhovnog reda djeluju kao samoizabrani služitelji na arhitektonskim svjetovima i naseljenim planetima. Ovi služitelji dobrovoljno podmiruju zahtjeve za službom vrhovnih serafa, što im daje ulogu općenitog zbora ovog reda.

2. UZVIŠENI SERAFI

Uzvišeni serafi ne nose ovo ime zato što su na neki način kvalitativno bolji od drugih redova anđela, već zato što se brinu o podmirenju viših aktivnosti lokalnog svemira. Veliki broj pripadnika prve dvije grupe ovog serafskog zbora postiže svoju poziciju putem iskustva, služeći na različitih fazama obuke i povratkom s blaženih poduzeća upravljanja bićima svoga reda na planetima svojih ranijih aktivnosti. Kao noviji svemir, Nebadon još uvijek nema velik broj pripadnika ovog reda.

Uzvišeni serafi djeluju u sljedećih sedam grupa:

1. Zbor inteligencije. Ovi serafi pripadaju privatnom osoblju Gabrijela, Sjajne i Jutarnje Zvijezde. Oni putuju svemirom prikupljajući informacije koje se koriste pri donošenju odluka u vijećima Nebadona. Ovo je zbor inteligencije moćne vojske koja počiva pod upravom Gabrijela koji djeluje u ulozi namjesnika Glavnog Sina. Ovi serafi nisu direktno povezani bilo sa sustavima ili zviježđima i njihove informacije dolaze neposredno sa zviježđa preko neprekinutih, neposrednih i nezavisnih krugova.

Inteligencije različitih lokalnih svemira imaju i koriste sposobnost uzajamnog komuniciranja, ali jedino u okviru određenog nadsvemira. Između poslova i transakcija različitih nadkozmosa vladaju jasno uočljive energetske razlike. Određeni nadsvemir može komunicirati s drugim nasvemirom jedino zahvaljujući
procedurama i olakšicama koje predstavljaju rezultat djelovanja određenih transformatora smještenih na Raju.

2. Glas milosti. Milost je ključni ton serafske službe i anđeoskog služenja. Zbog toga je prikladno da postoji zbor anđela koji, na naročit način, predočavaju milost. Ovi serafi predstavljaju stvarne služitelje milosti u okviru lokalnih svemira. Oni su nadahnute vođe koje upravljaju impulsima i svetijim emocijama ljudi i anđela. Ovim legionima trenutno upravljaju serafi upotpunjenja koji pored toga djeluju kao diplomirani čuvari ljudske sudbine; to jest, svaki od ovih anđela je imao priliku upaviti najmanje jednu dušu ljudskog porijekla za vrijeme ljudskog života, te zatim putovati krugovima Serafingtona i ući u Serafski Zbor Upotpunjenja.

3. Uskladitelji duha. Treća je grupa uzvišenih serafa bazirana na Salvingtonu, a djeluje u okvirima lokalnog svemira gdje sprovodi vrijednu službu. Dok u biti djeluju na duhovnim zadaćama i dok na taj način postižu stvarno razumijevanje ljudskog uma, pretpostavljam da ćete djelomično shvatiti njihovu službu smrtnicima ako objasnimo da se ovim anđelima povjerava zadaća pripreme uzlaznih putnika pri odlasku na Salvington na njihovo posljednje putovanje lokalnim svemirom – od najviše morontija razine do statusa novoređnog bića duha. Upravo kao što dizajneri uma na prebivališnim svjetovima pomažu preživjelim bićima da se prilagode i da djelotvorno iskoriste potencijale morontija uma, tako i ovi serafi upućuju diplomirane studente Salvingtona u pogledu upotrebe novostečenih sposobnosti uma duha. A oni pomažu uzlaznim smrtnicima i na brojne druge načine.



4. Pomoćni učitelji. Pomoćni učitelji pomažu i surađuju sa svojim bližnjim serafima, učiteljima savjetnicima. Oni su također individualno povezani s opsežnim obrazovnim poduzećima lokalnog svemira, a naročito sa sedmostrukim programom obuke na prebivališnim svjetovima lokalnog sustava. Izvanredan zbor pripadnika ovog serafskog reda djeluje na Urantiji u cilju poboljšanja i unaprijeđenja istine i pravednosti.

5. Prijevoznici. Sve grupe poslužnih duhova imaju prijevozni zbor, anđeoski red posvećen prijevozu ličnosti koje same nisu u stanju putovati sa svijeta na svijet. Peta grupa uzvišenih serafa ima za centar glavno središte Salvingtona i služi u cilju prijevoza bića na glavni centar Salvingtona i nazad do njihovih planeta. Slično drugim odjeljenjima uzvišenih serafa, neki su od njihovih pripadnika stvoreni u cilju djelovanja u ovoj ulozi, dok su se drugi uzdigli s nižih ili slabije obdarenih grupa.
Serafi imaju potpuno adekvatan “energetski raspon” kako bi zadovoljili energetske zahtjeve lokalnog svemira ako ne i nadsvemira, ali oni nikada ne bi mogli zadovoljiti energetske zahtjeve dugačkog putovanja kao recimo od Uverse do Havone. Ovako naporno putovanje zahtijeva specijalne moći primarnih sekonafima s prijevoznim obdarenjima. Prijevoznici nakupljaju putnu energiju u tranzitu i obnavljaju osobne moći na kraju putovanja.
Uzlazni smrtnici ni na Salvingtonu nemaju osobne prijevozne osobine. Uzlazna bića ovise o serafskom prijevozu kako bi prešla sa svijeta na svijet sve dok ne dostignu konačni počinak na unutarnjem krugu Havone i dok se ne probude na Raju. Nakon toga više nećete ovisiti o anđelima radi prijevoza iz svemira u svemir.
Proces userafimljenja nalikuje iskustvu smrti ili sna, izuzev što ovaj prijevozni počinak podrazumijeva određeni aspekt vremena. Ljudi svjesno izgube svijest za vrijeme serafskog počinka. Ali Misaoni Ispravljači nastavljaju djelovati svjesno, neometano i vrlo djelotvorno, kako se vi niste u stanju opirati, protiviti ili na druge načine stajati na put njihovom stvaralačkom i preobražajnom djelovanju.
Za vrijeme userafimljenja čovjek ide na počinak u određeno vrijeme i budi se u određeno vrijeme. Duljina putovanja za vrijeme tranzita ne igra nikakvu ulogu. Čovjek nije svjestan prolaska vremena. Osjećate kao da ste zaspali u vozilu u jednom gradu i da ste se probudili nakon cijele noći spokojnog sna u drugoj dalekoj metropoli. Putovanje se odigrava za vrijeme sna. Na taj način letite prostorom, userafimljeni, dok se odmarate – spavate. Tranzitni san predstavlja rezultat suradnje između Ispravljača i serafskih prijevoznika.

Anđeli ne mogu prevoziti zapaljiva tijela – od krvi i mesa – kakva vi imate, ali mogu prevoziti sve druge oblike, od morontije do viših oblika duha. Oni ne djeluju u slučaju prirodne smrti. Po okončanju smrtnog života, ljudska tijela ostaju na ovom planetu. Dok vaš Misaoni Ispravljač ide u okrilje Oca, ovi anđeli ne sudjeluju direktno u pitanjima regrupacije vaših ličnosti na svjetovima identifikacijskog prebivališta. Ovdje vaše novo tijelo prima morontija obličje koje se može userafimiti. Vi ovako “sijete tijelo zemaljsko” u svome grobu; tako “uskršava morontija obličje” na prebivališnim svjetovima.

6. Bilježnici. Ove ličnosti prvenstveno rade na primanju, pohranjivanju i odašiljanju podataka Salvingtona i njegovih pomoćnih svjetova. Oni pored toga služe kao specijalni bilježnici prebivališnih grupa nadsvemirskih i viših ličnosti, te kao službenici Salvingtonskih sudova i asistenti njegovih vladara.

Prijenosni centri emitiranja – primatelji i odašiljači – predstavljaju specijalizirana odjeljenja serafske registrature posvećena odašiljanju podataka i diseminaciji bitne informacije. Ovo su aktivnosti visokog reda koje povezuju toliki broj krugova da 144,000 poruka mogu istovremeno putovati određenom energetskom linijom. Oni prilagođuju najviše ideografičke metode glavnih serafskih bilježnika i zahvaljujući primjeni ovih zajedničkih simbola održavaju kontakt s inteligencijama uskladitelja tercijarnih supernafa i uzvišenih koordinatora inteligencije Serafskog Zbora Upotpunjenja.

Serafski bilježnici uzvišenog reda na ovaj način ostvaruju blisku suradnju između grupe inteligencija kojoj sami pripadaju i svih podređenih bilježnika, dok zahvaljujući emitiranju mogu održavati neprekidnu komunikaciju s višim nadkozmičkim bilježnicima i putem istog ovog kanala, s bilježnicima Havone i čuvarima znanja na Raju. Mnogi od viših redova serafskih bilježnika uzlaze sa pozicija sličnih dužnosti iz nižih dijelova svemira.

7. Rezervisti. Na Salvingtonu postoji velika grupa svih oblika uzvišenih serafa koja je neposredno dosupna odašiljanju na najudaljenije svjetove Nebadona prema rekviziciji upravitelja poduzeća ili prema zahtjevima kozmičkih administratora. Rezervisti uzvišenih serafa pored toga pune redove glasničkih pomoćnika prema zahtjevima poglavara Blistavih Večernjih Zvijezda koji upravlja nadzorom i odašiljanjem svih oblika osobne komunikacije. Lokalni svemir je dobro opskrbljen adekvatnim kanalima interkomunikacije, dok pored toga uvijek postoje informacije koje zahtijevaju prijenos putem osobnih glasnika.

Osnovne rezerve cijelog lokalnog svemira počivaju na serafskim svjetovima Salvingtona. Ovaj zbor obuhvaća sve tipove svih anđeoskih grupa.

4. NADZORNI SERAFI

Različiti redovi kozmičkih anđela služe isključivo na pozicijama u okviru zviježđa. Zvanično utaboreni na središtu zviježđa, ovi sposobni služitelji sprovode interese svojih domena djelujući širom cijelog Nebadona.

1. Nadzorni pomoćnici. Prvi red ovih nadzornih serafa radi na kolektivnim aktivnostima Očeva Zviježđa u ulozi djelotvornih pomagača Svevišnjima. Ovi se serafi prvenstveno bave pitanjem ujedinjenja i stabilizacije cjelokupnog zviježđa.

2. Predskazatelji zakona. Pravda počiva na intelektualnim temeljima zakona, a u lokalnom svemiru zakoni vuku porijeklo od zakonodavnih vijeća zviježđa. Ova savjetodavna tijela sistematiziraju zakonski kodeks i formalno promulgiraju bitne zakone Nebadona koji trebaju pružiti najbolje moguće usklađenje cijelog zviježđa prema utvrđenoj proceduri nenarušavanja slobodne volje osobnih bića. Drugi red nadzornih serafa ima dužnost da predoči zakonodavcima zviježđa način na koji predloženi propisi mogu utjecati na živote stvorenih bića slobodne volje. Oni su sposobni sprovesti ove dužnosti na osnovu dugotrajnog iskustva u lokalnim sustavima i naseljenim svjetovima. Ovi serafi ne traže specijalne povlastice u korist bilo koje grupe, već prije nastoje izaći pred nebeske zakonodavce kako bi govorili u ime onih koji nisu u stanju govoriti za sebe. I sami smrtnici mogu doprinijeti evoluciji kozmičkog zakona, kako ovi serafi vjerno i cjelovito predočavaju, ne čovjekove prolazne i svjesne težnje, već prije istinske žudnje čovjekovog unutarnjeg bića, evolutivne morontija duše materijalnog smrtnika koji živi na svjetovima prostora.

3. Društveni arhitekti. Od individualnih planeta,do morontija svjetova obuke, ovi serafi rade na unaprijeđenju svih iskrenih društvenih odnosa kao i društvene evolucije kozmičkih stvorenja. Ovo su anđeli koji nastoje odstraniti iz veza inteligentnih bića svaki oblik izvještačenosti, dok istovremeno nastoje olakšati sklapanje društvenih odnosa između stvorenja slobodne volje koji počivaju na temeljima stvarnog samorazumijevanja i iskrenog uzajamnog poštovanja.

Društveni arhitekti čine sve što je u njihovoj domeni i moći kako bi povezali kompatibilne osobe koje mogu stvoriti složne radne grupe na zemlji; i jednog će dana ove grupe ponovo zajednički surađivati na prebivališnim svjetovima u cilju nastavka plodonosne službe. Ali oni nisu uvijek u stanju povezati osobe koje mogu sklopiti najpogodnije grupe za sprovedbu određenog nauma ili izvršenje određene zadaće; pod ovim uvjetima moraju iskoristiti najbolji raspoloživi materijal.

Ovi anđeli nastavljaju služiti na prebivališnim svjetovima i višim svjetovima morontije. Oni se bave poduzećima vezanim uz napredak na morontija svjetovima i onim poduzećima koja utječu na život triju ili više osoba. Dok dva bića mogu biti povezana na osnovu spolne, komplementalne ili radne veze, svaki put kad se u službi poveže tri ili više bića, nastaje društveni problem i koji spada pod upravnu nadležnost društvenih arhitekata. Ovi su djelotvorni serafi na Edentiji organizirani u sedamdeset grupa i ove grupe služe na sedamdeset morontija svjetova napretka koji okružuju centralni planet.

4. Unaprijeditelji etičkog senzibiliteta. Ovi serafi nastoje unaprijediti i olakšati u ljudskim bićima porast poštovanja prema moralnosti međuljudskih odnosa, kako tu počiva sjeme i tajna naprekidnog i smislenog rasta društva i vlade, kako ljudske tako i nadljudske. Ovi unaprijeditelji etičkog senzibiliteta djeluju u svakom času i na svakom mjestu gdje mogu biti od pomoći, kao dobrovoljni savjetnici planetarnih vladara i učitelji u razmjeni na sustavnim svjetovima obuke. Vi nećete doći pod njihov puni utjecaj sve dok ne dostignete bratimske škole Edentije, gdje će svojim djelovanjem produbiti vaše poštovanje istina koje ćete na ovom svijetu tako iskreno proučavati putem stvarnog iskustva življenja s univitatijom u društvenim laboratorijama Edentije, na sedamdeset satelita Norlatiadeškog centra.

5. Prijevoznici. Peta grupa nadzornih serafa djeluje u ulozi prijevoznika ličnosti, prenoseći bića s jednog centra zviježđa na drugi. Za vrijeme leta s planeta na planet ovi su prijevozni serafi potpuno svjesni svoje brzine, smjera i astronomske lokacije. Oni ne putuju prostorom kao mrtvi predmeti. Oni mogu prići jedan drugom za vrijeme leta bez najmanjeg rizika od sudara. Oni imaju sposobnost variranja brzine i promjene smjera leta, kao i promjene konačne destinacije ako ih tako navedu upute njihovih upravitelja na bilo kojoj lokaciji kozmičkih krugova inteligencije.


Ove prijevozne ličnosti imaju takav oblik organizacije da istodobno mogu upotrijebiti sva tri univerzalno rasprostranjene linije energije od kojih svaka ima potencijal od 186,280 milja u sekundi na čistom kozmičkom prostoru. Zahvaljujući svojim sposobnostima prijevoznici mogu nadjačati brzinu moći primjenom brzine energije, dok ne dostignu prosječnu tranzitnu brzinu od otprilike 555,000 to gotovo 559,000 vaših milja u sekundi vašeg vremena. Na ovu brzinu utječe količina mase i blizina materije, kao i jačina i smjer obližnjih glavnih krugova kozmičke moći. Postoji velik broj drugih bića poput serafa koja imaju sposobnost putovanja prostorom i prijevoza drugih ispravno pripremljenih bića.

6. Bilježnici. Šesti red nadzornih serafa djeluje u ulozi specijalnih bilježnika aktivnosti određenog zviježđa. Na Edentiji, glavnom centru Norlatiadeškog zviježđa čijem sustavu pripada i vaš svijet, djeluje mnogobrojan i efikasan zbor ovih bića.

7. Rezervisti. Generalni rezervisti nadzornih serafa djeluju s glavnog centra zviježđa. Ovi anđeoski rezervisti nisu neaktivna bića; mnogi od njih služe kao glasnički pomoćnici vladara zviježđa; drugi surađuju sa Salvingtonskim rezervnim Voronandecima koji nisu na aktivnoj dužnosti; drugi surađuju sa specijalno postavljenim Sinovima Vorondadecima kao što su Vorondadeški promatrači, a nekom prilikom i s namjesnikom Svevišnjih Urantije.

5. ADMINISTRATIVNI SERAFI

Četvrti red serafa djeluje na administrativnim dužnostima lokalnih sustava. Dok vuku porijeklo s glavnog centra sustava, oni borave u velikom broju na prebivališnim i morontija planetima kao i na naseljenim svjetovima. Četvrti je red serafa po prirodi obdaren nesvakidašnjim administrativnim sposobnostima. Ovo su sposobni asistenti upravitelja nižih odjeljenja kozmičke vlade Sina Stvoritelja koji prvenstveno obavljaju poslove lokalnih sustava i njihovih sastavnih svjetova. Organizirani su na sljedeći način:

1. Administrativni pomoćnici. Ovi sposobni serafi djeluju kao neposredni pomoćnici Sustavnog Vladara, primarnog Sina Lanonandeka. Oni imaju neprocjenjivu vrijednost kao pomoćnici pri sprovedbi složenih detalja izvršnog rada na glavnom centru sustava. Oni također služe kao osobni agenti sustavnih vladara, u velikom broju putujući između različitih prijelaznih svjetova i naseljenih planeta, izvršavajući mnoge odredbe u korist dobrobiti sustava, kao i u interesu fizičkih i bioloških aktivnosti naseljenih svjetova.

Pored toga isti ovi serafski administratori djeluju u okvirima vlada svjetskih upravitelja, Planetarnih Kneževa. Većina planeta određenog svemira ulazi pod sudsku upravu sekundarnih Sinova Lanonandeka, dok na određenim svjetovima poput Urantije mogu nastupiti slučajevi neuspjele sprovedbe božanskog plana. U slučaju pada Planetarnog Kneza, ovi se serafi pripajaju Melkizedeškim odašiljačima i osobama koje trebaju preuzeti njihov planetarni autoritet. Sadašnjem planetarnom vladaru Urantije pomaže zbor od tisuću pripadnika ove mnogostrane grupe serafa. 2. Upravitelji pravde. Ovi anđeli imaju zadatak predočiti sažetak svjedočanstva u korist dobrobiti ljudi i anđela pri svakom pomenu ovih pitanja u cilju rješenja pravorijeka sustavnih ili planetarnih sudova. Oni spremaju izvješća za sva preliminarna saslušanja koja trebaju odlučiti o sudbini preživjelog smrtnika, izvješća koja zatim zajedno s drugim informacijama idu pred više sudove svemira i nadsvemira. Serafi spremaju obranu u svim slučajevima neizvjesnog opstanka ljudskih bića, kako imaju puno razumijevanje svih detalja svakog obilježja svakog obračuna u sudskom procesu djelovanja administratora kozmičke pravde.

Ovi anđeli ne nastoje poremetiti ili odgoditi djelovanje pravde, već prije nastoje osigurati donošenje nepogrešivo pravednih odluka milosti i poštenja prema svim stvorenim bićima. Ovi serafi često djeluju na lokalnim svjetovima, više puta staju pred sudbene trojke pomirbenih vijeća – sudove koji rješavaju manje nesuglasice. Mnogi koji su nekoć služili kao upravitelji pravde na nižim svjetovima, nakon ove uloge djeluju kao Glasovi Milosti na Salvingtonu i višim svjetovima.

Prilikom Luciferove pobune u Sataniji
izgubljen je vrlo mali broj vodiča pravde, dok je više od četvrtine svih drugih administrativnih serafa i nižih redova serafskih služitelja podlijeglo zabludi i prevari sofisterija neobuzdane osobne slobode.

3. Tumači kozmičkog državljanstva. Kad uzlazni smrtnici završe obuku na prebivališnim svjetovima, poslije ovog prvog razreda u učionici kozmičkog putovanja, pruža im se prilika da uživaju u prolaznim zadovoljstvima relativne zrelosti – državljanstvu na glavnom centru sustava. Dok postignuće ovog uzlaznog cilja predstavlja istinski uspjeh, ovi su ciljevi u širem smislu jedino prekretnice na dugom uzlaznom putu do Raja. Ali koliko god ovi uspjesi mogu biti relativni, ni jedno evolutivno biće neće ostati bez pune prolazne radosti ostvarenog cilja. Na stazi Rajskog uspona uvijek postoje pauze, kratka razdoblja predaha obilježena smjenom kozmičkih obzorja i prekidom statusnog napredovanja stvorenog bića, kad ličnost ima priliku kušati slatke radosti ostvarenog cilja.
Prvo od ovih razdoblja predaha na putovanju smrtnog bića nastupa na glavnom centru lokalnog sustava. Za vrijeme ove pauze, kao državljani Jeruzema, možete pokušati izraziti u svom životu ono što ste stekli za vrijeme osam prethodnih životnih iskustva – uključujući život na Urantiji i sedam prebivališnih svjetova.

Serafski tumači kozmičkog državljanstva služe kao vodiči novih državljana glavnog sustavnog centra u kojima potiču dublje poštovanje odgovornosti kozmičke vlade. Ovi serafi pored toga blisko surađuju s Materijalnim Sinovima u okvirima sustavnih vlada, dok istovremeno predočavaju odgovornost i moralnost kozmičkog državljanstva materijalnim smrtnicima naseljenih svjetova.

6. Pobuditelji moralnosti. Na prebivališnim
svjetovima ljudi počinju upoznavati univerzalnu prednost samouprave. Njihov um ovdje uči lekcije suradnje, planiranja s drugim i mudrijim bićima. Na glavnom sustavnom centru serafski učitelji nastavljaju buditi vaše poštovanje kozmičke moralnosti – međudjelovanja slobode i odanosti.

Što je odanost? Odanost je plod inteligentnog poštovanja kozmičkog bratstva; čovjek ne može toliko toga primiti, a da ne da nešto zauzvrat. Pri usponu ljestvicom ličnosti, prvo postajete odani, zatim učite voljeti, potom postajete društveni, zatim postižete slobodu; ali sve dok ne steknete status finaliste, dok ne ostvarite savršenstvo odanosti, ne možete u svom iskustvu spoznati i ostvariti konačnost slobode.

Ovi serafi upoznaju ljude s plodovima strpljenja: Stagnacija znači sigurnu smrt, dok prebrz rast isto tako uništava; jednako kao što voda u vodopadu silazi s viših razina na niže stadije preko broja manjih kaskada, tako se može oslikati progresivni uspon na morontija svjetovima i planetima duha – i ovaj napredak ima jednako usporene i postupne stadije.

Na naseljenim svjetovima pobuditelji moralnosti predočavaju ljudski život kao neprekinuti slijed povezanih događaja. Vaš boravak na Urantiji, na ovom planetu ranog smrtničkog djetinjstva, predstavlja samo jedan u tijeku događaja u okvirima prostranog svemira i vječnog života. Nije toliko bitno što ćete naučiti za ovog života; bitno je da steknete iskustvo življenja ovog života. Čak i rad koji ovdje obavljate, unatoč svoj svojoj važnosti, nije ni izdaleka toliko bitan koliko je bitan način na koji ga obavljate. Čovjek ne prima materijalnu nagradu za ispravno življenje, ali on prima duboko zadovoljstvo – svjesnost postignuća – koja nadilazi sve moguće materijalne nagrade.

Ključevi nebeskog kraljevstva počivaju u iskrenosti, u više iskrenosti i u još više iskrenosti. Svi ljudi imaju ove ključeve. Ljudi ih mogu upotrijebiti – napredovati u statusu duha – donošenjem odluka, više odluka i još više odluka. Najviša moralna odluka je odluka najviše moguće vrijednosti, a to je uvijek – na svakom planetu – odluka bića da čini Božju volju. Pri donošenju ove odluke, čovjek postaje velik, čak i ako se radi o najskromnijem državljanu Jeruzema ili o najnižim smrtnicima Urantije.

5. Prijevoznici. Ovo su tranzitni serafi koji rade u lokalnim sustavima. U vašem sustavu, Sataniji, oni prenose poruke između Jeruzema i drugih dijelova svemira, dok i na brojne druge načine služe kao međuplanetarni prijevoznici. Rijetko prođe dan kad ovi prijevozni serafi Satanije ne prenesu nekog učenika koji dolazi u posjetu ili nekog drugog putnika duha ili poluduha na vaš planet Urantiju. I vi ćete imati priliku iskoristiti usluge ovih prostornih prijevoznika kad budete putovali različitim svjetovima glavne grupe sustava i nakon što obavite svoje jeruzemske zadaće, oni će vas prenijeti na Edentiju. Ali ni pod kojim vas uvjetima neće prenijeti nazad na vaš rodni planet. Smrtnici se nikad ne vraćaju na svoje rodne planete za vrijeme epohe svog smrtničkog života, a ako se nekim slučajem budu vratili za vrijeme sljedeće epohe, oni dolaze u pratnji prijevoznih serafa centralne kozmičke grupe.

6. Bilježnici. Ovi serafi održavaju trostruku bazu podataka ili arhivu lokalnih sustava. Ova je registratura smještena na glavnom centru sustava u jedinstvenom hramu koji jednom trećnom ima materijalnu prirodu, izgrađenu od sjajnih metala i kristala; jednom trećinom morontijalnu, načinjenu od spoja duhovne i materijalne energije koja počiva izvan spektra ljudske vizije; i jednom trećinom duhovnu. Bilježnici iz ovog reda predsjedavaju ovim trostrukim sustavom registrature. Uzlazni smrtnici isprva traže podatke u materijalnim arhivima, Materijalni Sinovi i viša prijelazna bića u morontija dijelu, dok serafi i više ličnosti duha traže podatke u domeni duha.


7. Rezervisti. Kako nije na aktivnoj dužnosti, rezervni zbor administrativnih serafa Jeruzema provodi dosta vremena u ulozi pratitelja duha novopridošlih uzlaznih smrtnika s različitih svjetova sustava – akreditiranih diplomaca s prebivališnih svjetova. Ljudi izvlače jednu od svojih velikih radosti prilikom boravka na Jeruzemu iz ovih zajedničkih trenutaka odmora u društvu ovih naputovanih i iskusnih serafa iz neaktivnog rezervnog zbora.
Uzlazni smrtnici doživljavaju glavni centar sustava kao prijatno boravište upravo zahvaljujući ovim prijateljskim odnosima. Na Jeruzemu po prvi put dolazite u kontakt s Materijalnim Sinovima, anđelima i uzlaznim hodočasnicima. Ovdje je moguć uzajamni kontakt između posve duhovnih, poluduhovnih i bića koja upravo dolaze iz materijalne egzistencije. Tu se mijenja smrtničko obličje i spektar čovjekovog reagiranja na svjetlost, što omogućuje uzajamno prepoznavanje i suosjećajno razumijevanje različitih ličnosti.

7. PLANETARNI POMOĆNICI

Ovi serafi održavaju svoje centralno sjedište na glavnom centru sustava i premda blisko surađuju s domaćim Adamičkim državljanima, oni prvenstveno primaju dužnosti kao služitelji Planetarnih Adama, bioloških ili fizičkih uzvisitelja materijalnih rasa evolutivnih svjetova. Služiteljski rad anđela postaje sve zanimljiviji kako se više bliže naseljenim svjetovima, zbog toga što tu dolaze u kontakt sa stvarnim problemima muškaraca i žena vremena koji se spremaju krenuti u postignuće cilja sudbine.

Nakon kolapsa Adamičkog režima s Urantije je odstranjena većina planetarnih pomagača, te je ovom prilikom serafski nadzor nad vašim svijetom većim dijelom preveden na administratore, prijelazne služitelje i čuvare sudbine. Ali ovi serafski pomoćnici vaših svrgnutih Materijalnih Sinova još uvijek služe na Urantiji u sljedećim grupama:

1. Glasovi vrta. Onom prilikom kad se planetarni tijek ljudske evolucije približi vrhuncu svoje biološke razine, uvijek dolaze Materijalni Sinovi i Kćerke, Adami i Eve, kako bi unaprijedili rasnu evoluciju stvarnim doprinosom svoje superiornije životne plazme. Planetarni centar ovog para, Adama i Eve, obično nosi naziv Vrt Eden, dok se njihov osobni serafi obično zovu “glasovi Edena.” Ovi serafi pružaju neprocjenjivu službu Planetarnim Adamima pri svim njihovim projektima u cilju fizičkog i intelektualnog unaprijeđenja evolutivnih rasa. Nakon Adamičkog pobačaja na Urantiji, neki od ovih serafa su ostali na planetu, te su pripojeni nasljednicima Adamičke vlasti.

2. Duhovi bratstva. Treba biti jasno da nakon što Adam i Eva dođu na određeni evolutivni svijet, zadatak postignuća rasnog sklada i društvene suradnje između različitih rasa ima ogromne proporcije. Rijetko je slučaj da su ove rase različite prirode i boje kože prijateljski naklonjene prema ideji ljudskog bratstva. Ovi primitivni ljudi jedino spoznaju mudrost miroljubivog uzajamnog odnosa kao rezultat plodova mnogogodišnjeg ljudskog iskustva i putem vjernog zalaganja i pomoći serafskih duhova bratstva. Da nije rada ovih serafa nastali bi veliki zastoji u sprovedbi nastojanja Materijalnih Sinova u cilju usklađenja i unaprijeđenja različitih rasa određenog evolutivnog svijeta. Da se vaš Adam odlučnije držao izvornog plana unaprijeđenja Urantije, ovi duhovi bratstva bi do sada već proizveli nevjernovatne preobražaje ljudske rase. Kad se uzme u obzir adamički poraz, uistinu je nevjerovatno da su ovi serafski redovi bili u stanju proizvesti unaprijeđenje i prouzrokovati ostvarenje bratstva koje trenutno postoji na Urantiji.

3. Duše mira. Rana tisućljeća postupnog evolutivnog napretka nose obilježje velikih borbi i nastojanja. Mir ne predstavlja prirodno stanje materijalnih domena. Svjetovi prvo ostvaruju “na zemlji mir i dobru volju među ljudima” zahvaljujući službi ovih serafskih duša mira. I pored ogromnih zapreka pri svojim ranim nastojanjima na Urantiji, na planetu je ostao Vevona, poglavar duša mira iz adamičkog razdoblja koji trenutno radi u osoblju glavnog namjesnika. Kao vođa svih anđela, ovaj je Vevona prilikom Mihaelovog rođenja objavio svim svjetovima, “Slava Bogu u Havoni i na zemlji mir i dobra volja među ljudima.”

Za vrijeme naprednijih epoha planetarne evolucije ovi serafi nastoje zamijeniti ideju muke i smrti Isusove kao objašenjenja čovjekovog spasenja idejom čovjekovog usklađenja s božanskim idealima.

4. Duhovi povjerenja. Sumnjičavnost je prirodna reakcija primitivnog čovjeka; borba za opstanak koja obilježava rane stadije čovjekove egzistencije prirodno ne vodi povjerenju. Povjerenje je novo čovjekovo postignuće koje nastaje djelovanjem ovih planetarnih serafa adamičkog režima. Oni nastoje potaći ljudski um na povjerenje. Bogovi imaju veliko povjerenje; Otac Svih dobrovoljno povjerava samog sebe – svoj Ispravljač – čovjeku.

Nakon poraza adamičkog režima na Urantiju je prebačena cijela grupa ovih serafa, gdje i danas nastavljaju raditi. I pokazali su se jako uspješnim kako na Urantiji trenutno evoluira civilizacija koja utjelovljuje mnoge njihove ideale povjerenja i vjere.

U naprednijim planetarnim epohama ovi serafi unaprijeđuju čovjekovo poštovanje prema istini da neizvjesnost predstavlja tajnu kontinuiteta. Oni nastoje potaći smrtničke filozofe da spoznaju ulogu neizvjesnosti pri postignuću uspjeha; bilo bi grozno kad bi čovjek imao predznanje događaja. Oni potiču čovjekov apetit prema slatkom okusu neizvjesnosti, prema romantici i šarmu neizvjesne i nepoznate budućnosti.

5. Prijevoznici. Planetarni prijevoznici služe na individualnim svjetovima. Većina userafimljenih bića koja posjećuju ovaj planet ovdje ostaju jedino u tranzitu; tu se kratko zadrže; ovdje dolaze pod nazdorom specijalnih serafskih prijevoznika; a na Urantiji je stacioniran velik broj ovih serafa. Oni djeluju kao prijevozne ličnosti između lokalnih planeta i između Urantije i Jeruzema.

Vaša se konvencionalna ideja o anđelima razvila na sljedeći način: U trenucima neposreno prije fizičke smrti u ljudskom umu ponekad dolazi do reflektivne pojave kad čovjekova pomućena svijest nekon prilikom projicira sliku nečega što nalikuje anđelu čuvaru, što čovjekov um obično prevodi u uobičajenu ideju o anđelima.

Čovjekova zabluda da anđeli imaju krila nije u cjelosti rezultat zastarjelih ideja o krilima kao metodu putovanja zrakom. Ljudskima bićima je nekom prilikom bilo dopušteno vidjeti serafe prilikom njihove pripreme za prijevoznu službu i tradicije koje su se razvile kao rezultat ovih iskustava bitno određuju čovjekove ideje o anđelima Urantiji. Ako ikada budete imali priliku vidjeti serafa koji se sprema primiti međuplanetarne putnike, vidjećete nešto što djeluje kao dvostruka krila od glave do stopa dotičnog anđela. Ova krila u stvari predstavljaju energetske izolatore – štitnike od trenja.

U procesu pripreme za userafimljenje i prijelaz sa svijeta na svijet, nebeska bića dolaze na glavni centar dotičnog planeta gdje nakon propisnog upisa o bazu podataka stupaju na prijevozni počinak. Prijevozni serafi u međuvremenu zauzimaju horizontalan položaj neposredno iznad kozmičkog energetskog pola određenog planeta. Oni široko otvaraju energetske štitnike, dok se uz pomoć službenih serafskih asistenata usnula osoba polaže povrh prijevoznog anđela. Zatim se pažljivo zatvaraju i usklađuju gornji i donji štitnici.

Nakon toga, pod utjecajem transformatora i transmitera nastupa čudnovata preobrazba u ovom procesu serafske pripreme za plovidbu energetskim strujama kozmičkih krugova. Spolja može djelovati da se anđeo izdužuje na krajevima i da postaje obavijen čudnovatim svjetlom boje jantara sve dok ne postane nemoguće razaznati userafimljenu osobu. U času kad je sve spremno za polijetanje, prijevozni kontroler vrši inspekciju ove kočije života, obavlja rutinske testove da provjeri da li je anđeo pravilno uključen u krugove i potvrđuje pravilno userafimljenje, usklađenje energija, ispravnu izolaciju i uspješnu pripremu za putovanje. Nakon toga na snagu stupaju dva mehanička kontrolera. Prijevozni anđeo već predstavlja govoto transparentnu, vibrirajuću, blistavu konturu torpednog oblika. Prijevozni odašiljač planeta zatim aktivira pomoćne baterije živih energetskih transmitera koji obično broje tisuću pripadnika; on jasno objavljuje putničku destinaciju i nakon što se ispruži i dodirne najbližu točku serafske kočije ona započinje putovanje brzinom munje, ostavljajući trag nebeskog sjaja do samog kraja planetarne atmosfere. I pored osnažene serafske vizije, kroz manje od deset minuta nestaje svakog traga ovom veličanstvenom prizoru.

Dok meridijani određenih duhovnih centara svakog podneva primaju planetarna prostorna izvješća, prijevoznici ostaju na svom mjestu do ponoći. Ovo je najpovoljnije vrijeme odlaska i standardni čas odašiljanja u normalnim situacijama bez specifičnih uputa.

6. Bilježnici. Ovo su čuvari najbitnijih poslova planeta koji djeluje kao sastavna jedinka sustava pri njegovom odnosu sa kozmičkom vladom. Oni djeluju kao bilježnici svih planetarnih poslova izuzev u vezi pitanja koja se tiču individualnog života i egzistencije.

7.Rezervisti. Satanijski rezervni zbor planetarnih serafa djeluje s Jeruzema u bliskoj vezi s razervistima Materijalnih Sinova. Ovaj rezervni zbor ima više od neophodnog broja pripadnika koji obavljaju sve faze mnogostrukih aktivnosti ovog serafskog reda. Ovi anđeli također prenose osobne poruke u lokalnim sustavima. Oni pomažu prijelaznim smrtnicima, anđelima i Materijalnim Sinovima kao i drugim bićima na glavnom centru sustava. Dok Urantija trenutno ne pripada duhovnim krugovima Satanije i Norlatiadeka u pogledu aktivnosti ulazite u okvir intimnog kruga međuplanetarnih poslova kako ovi glasnici s Jeruzema često posjećuju ovaj svijet kao i sve druge svjetove sustava.



PRIJELAZNI SLUŽITELJI

Kao što se može zaključiti iz imena, serafi prijelazne službe doprinose prijelazu stvorenih bića od materijalnog do duhovnog statusa. Ovi anđeli služe od naseljenih svjetova do glavnih sustavnih centara, dok u Sataniji trenutno ulažu najveće napore pri obrazovanju preživjelih smrtnika na sedam svjetova prebivališta. Ova služba nosi različita obilježja u skladu sa sljedećim redovima dužnosti, tako da postoje:

1. Serafski evanđeli.
2. Tumači rasnih pitanja.
3. Dizajneri uma.
4. Morontija savjetnici.
5. Tehničari.
6. Učitelji-bilježnici.
7. Poslužni rezervisti.

Imat ćete priliku naučiti o ovim serafima
koji služe uzlaznim bićima u prijelazu kad stupite u vezu s domaćim bićima prebivališnih svjetova i morontija života.

SERAFI BUDUĆNOSTI

Ovi anđeli najvećim dijelom služe u starijim
domenama i na naprednijim svjetovima Nebadona. Veliki broj pripadnika ovih bića ostaje u rezervi na serafskim svjetovima u blizini Salvingtona, gdje rade na dužnostima vezanim uz buduće utemeljenje stadija svjetla i života u Nebadonu. Ovi serafi djeluju u vezi s uzlaznim smrtničkim putom, ali gotovo isključivo pomažu onim smrtnicima koji postižu opstanak zahvaljujući jednom od više modificiranih redova uzlaza.

Kako ovi anđeli trenutno ne rade na izvedbi poslova vezanih uz Urantiju ili bića Urantije, smatramo da je ovog časa najbolje ne govoriti o njihovim fascinantnim aktivnostima.

8. SERAFSKA SUDBINA

Serafi vuku porijeklo iz lokalnih svemira i
ostvaruju sudbinu službe u okvirima ovih rodnih domena. Zahvaljujući pomoći i savjetu starješinskih arhanđela, neki serafi mogu uznapredovati do uzvišenih dužnosti Blistavih Večernjih Zvijezda, dok drugi postižu status i službu neobznanjenih ravnopravnih suradnika Večernjih Zvijezda. Oni se mogu okušati i u drugim pustolovinama sudbine lokalnog svemira, dok Serafington i dalje ostaje vječni cilj postignuća svih anđela. Serafington je anđeoski prag koji vodi k Raju i postignuću Božanstva, prijelazni svijet koji vodi od službe vremena do uzvišene službe vječnosti.

Serafi mogu postići Raj na više – na stotine –načina od kojih u ovim poglavljima navodimo tri najbitnija:
1. Mogu biti primljeni u serafski dom na Raju u osobnoj ulozi ako postignu savršenstvo specijalizirane službe u ulozi nebeskog radnika, Tehničkog savjetnika ili Nebeskog bilježnika. Na ovaj način mogu postati Rajski suputnici koji po postignuću kozmičkog centra mogu postati vječni služitelji i savjetnici serafskim i drugim redovima.

2. Mogu biti pozvani na Serafington. Serafi pod određenim uvjetima primaju poziv s neba; u drugim slučajevima anđeli mogu dostići Raj u mnogo kraćem vremenu nego smrtnici. Ali čak i ako određeni serafski par ima punu kvalifikaciju, oni ne mogu sami inicirati odlazak na Serafington ili bilo gdje drugdje. Nitko drugi osim uspješnih serafskih čuvara sudbine nema garanciju uzlaza do Raja progresivnom stazom evolutivnog uzlaza. Svi drugi moraju strpljivo čekati na dolazak glasnika s Raja, tercijarnih serafa, koji pozivaju anđele da dođu na nebo.

3. Mogu postići Raj evolutivnom smrtničkom vještinom. Od svih drugih planova uzlaznog programa, serafi najradije idu smrtničkom stazom vremena koja podrazumijeva službu u ulozi čuvara sudbine u cilju ostvarenja finalnosti i osposobljenja za rad na vječnim planetima serafske službe. Ovi osobni čuvari djece vremena ponekad nose naziv čuvari sudbine, što znači da čuvaju smrtna bića na stazi božanske sudbine na taj način odlučujući i o svojoj vlastitoj visokoj sudbini.

Čuvari sudbine vuku porijeklo iz redova iskusnijih anđela iz svih serafskih redova obučenih za djelovanje u ovoj ulozi. Svi preživjeli smrtnici koji postižu ostvarenje sudbine spajanjem s Ispravljačima, imaju privremene čuvare i ovi im suradnici mogu biti trajno pripojeni nakon što opstali smrtnici postignu neophodan intelektualni i duhovni razvoj. Svi uzlazni smrtnici prije nego što dostignu svjetove prebivališta, imaju trajne čuvare sudbine. O ovoj grupi poslužnih duhova govorimo u poglavljima koja se odnose na Urantiju.

Anđeli ne mogu postići Boga s razine ljudskog porijekla, jer su stvoreni “malo višim od ljudi”; ali mudro je da dok anđeli ne mogu započeti od samog dna, od niskih duhovnih dolina smrtničke egzistencije, oni mogu sići do bića koja započinju put od samog dna i upravljati ova bića korak po korak, svijet za svijetom, do vrata Havone. Nakon što smrtna uzlazna bića napuste Uversu na početku putovanja krugovima Havone, ovi se negdašnji čuvari opraštaju od ljudi koje su štitili za vrijeme njihovog zemaljskog života i putuju do Serafingtona, destinacije svih anđela velikog svemira. Ovdje čuvari nastoje i bez sumnje uspjevaju ostvariti sedam krugova serafskog svjetla.


Mnogi, ali ne svi, serafi koji su bili pripojeni smrtnicima kao čuvari sudbine za vrijeme materijalnog života, prate svoje smrtničke suradnike na putovanje krugovima Havone, dok određeni drugi serafi prolaze krugovima centralnog svemira na posve različitoj stazi od staze uzlaznih smrtnika. Ali neovisno o njihovom uzlaznom putu, svi evolutivni serafi putuju Serafingtonom i u većini slučajeva ovo iskustvo nadomješta putovanje krugovima Havone.
Serafington predstavlja konačno odredište svih anđela i njihovo postignuće ovog svijeta nosi dosta drugačija obilježja od iskustava smrtnih hodočasnika Ascendingtona. Anđeli ne mogu biti sigurni u pogledu pravca svoje vječne budućnosti sve dok ne postignu Salvington. Od svih anđela koji su postigli Serafington, ni jedan nije skrenuo s puta; grijeh se nikada neće usaditi u srca upotpunjenih serafa.
Serafingtonski diplomci primaju različite pozicije: Čuvari subine iz iskustvenog kruga Havone obično ulaze u Smrtnički Zbor Finalista. Drugi čuvari, po zadovoljenju separativnih ispita Havone, obično prilaze smrtničkim suradnicima na Raju, drugi postaju vječni suradnici smrtnih finalista, treći ulaze u sastav različitih finalnih zborova koji ne uključuju smrtna bića, dok neki ulaze u Zbor Serafskog Upotpunjenja.
9. ZBOR SERAFSKOG UPOTPUNJENJA
Nakon postignuća Oca duhova i pristupa serafskoj službi upotpunjenja, anđeli nekom prilikom prihvaćaju službu na svjetovima koji su već utemeljeni u svjetlu i životu. Oni prilaze visokim potrojstvljenim bićima svemira i primaju blažene službe Raja i Havone. Ovi serafi iz lokalnih svemira iskustveno kompenziraju razliku u božanskom potencijalu koja ih je nekoć odvajala od poslužnih duhova centralnog svemira i nadsvemira. Anđeli Serafskog Zbora Upotpunjenja služe kao suradnici nadkozmičkih sekonafima i kao pomoćnici visokih redova supernafima s Raja i iz Havone. Ovi anđeli su već imali priliku završiti svoje vremensko putovanje; oni su već postali i zauvijek će ostati, Božje sluge, suputnici božanskih ličnosti i ravnopravni suradnici finalista Raja
Veliki broj pripadnika serafa upotpunjenja ide nazad u svoje domaće svemire, gdje imaju priliku obogatiti službu božanskog obdarenja tako što je nadopunjuju službom iskustvenog usavršenja. Nebadon je dosta mlad u usporedbi s drugim svemirima i zbog toga nema toliki broj ovih povratnika diplomaca Serafingtona koliki se može naći u drugim svemirima; u našem lokalnom svemiru stoga postoji upravo onoliko upotpunjenih serafa koliko nam je potrebno, jer evolutivni sustavi neminovno obznanjuju sve veću potrebu za njihovom službom kako se više primiču stadiju svjetla i života. Upotpunjeni serafi ovom prilikom sve više služe s vrhovnim redovima serafa, dok neki služe i sa svim drugim serafskim redovima. Vaš svijet pored toga uživa u opsežnoj službi jedne od dvanaest grupa Serafskog Zbora Upotpunjenja; ovi glavni serafi planetarnog nadzora uvijek prate novopostavljene Planetarne Kneževe pri njihovom odlasku na naseljene svjetove.

Pred ovim se upotpunjenim serafima otvaraju mnogi privlačni putevi službe i jednako kao što prije postignuća Raja svi traže postavku na dužnosti čuvara sudbine, tako nakon postignuća Raja prvenstveno nastoje služiti kao pomoćnici darovanih utjelovljenih Rajskih Sinova. Oni nastavljaju biti duboko odani istom onom kozmičkom planu kojim smrtna bića započinju putovanje na evolutivnim svjetovima, dugoj primamljivoj stazi rajskog cilja božanstvenosti i vječnosti. Tijekom cijele smrtničke pustolovine koja teži pronalaženju Boga i postignuću božanske sudbine, ovi postužitelji duha serafskog upotpunjenja, zajedno s vjernim poslužnim duhovima vremena, zauvijek ostaju vaši iskreni i pouzdani pomoćnici.

[Predočio Melkizedek prema zahtjevu Poglavara Serafske Vojske Nebadona.]

ŽIVOT ne nastaje spontano. Život je načinjen prema planovima (neobznanjenih) Arhitekata Bića i na naseljenim se planetima javlja bilo kao rezultat neposrednog uvoza ili djelovanja Nositelja Života lokalnih svemira. Ovi se nositelji života ubrajaju među najzanimljivije i najsvestranije članove raznolike obitelji kozmičkih Sinova. Njima je povjeren nacrt i prenošenje života stvorenih bića na pojedinačne planete. I nakon što posade život na takvim novim svjetovima, oni se tu dugo zadrže kako bi osigurali njegov razvoj.

1. PORIJEKLO I NARAV NOSITELJA ŽIVOTA

Premda Nositelji Života pripadaju obitelji božanskih sinova, oni predstavljaju svojstven i naročit oblik kozmičkih Sinova i jedinu grupu inteligentnog života lokalnog svemira u čijem stvaranju učestvuju nadkozmički vladari. Nositelji Života vuku porijeklo od triju prapostojećih ličnosti: Sina Stvoritelja, Majčinskog Duha Svemira i prema nalogu dužnosti, jednog od triju Starješina Dana koji odlučuje o sudbinama dotičnog nadsvemira. Ove Starješine Dana, koje su jedine u stanju donijeti odluku o okončanju inteligentnog života, učestvuju u stvaranju Nositelja Života kojima je povjerena uspostava fizičkog života na evolucijskim svjetovima.

Zapisi svemira Nebadona ukazuju na stvaranje stotinu milijuna Nositelja Života. Ovaj djelotvorni zbor raznositelja života nije posve samoupravan. Njima upravlja tročlani skup koji donosi životonosne odluke, a u čiji sastav ulaze Gabrijel, Otac Melkizedek i Nambija--izvorni i prvorođeni Nositelj Života u Nebadonu. Ali oni su samoupravni po svim fazama odjeljenske administracije.

Nositelji Života se mogu podijeliti u tri osnove grupe: U prvu grupu ulaze starješine, u drugu pomoćnici, a u treću skrbnici. Ove se prvobitne grupe dalje mogu podijeliti u dvanaest podgrupa koje se specijaliziraju u različitim oblicima ispoljenja života. Melkizedeci su ti koji su podijelili Nositelje Života u ove tri grupe, i to nakon što su u tu svrhu izveli testove na centralnom svijetu Nositelja Života. Melkizedeci održavaju blisku vezi s Nositeljima Života, prateći ih pri svim poduzećima koja se tiču uspostave života na novim planetima.

Nakon što se izvjesni evolucijski planet konačno stabilizira u stadiju života i svijetla, Nositelji Života se organiziraju u viša savjetodavna tijela kako bi pomogli pri daljoj administrativnoj upravi i razvoju svijeta i njegovih uzvišenih bića. U kasnijim stabiliziranim stoljećima evolucijskog svemira, ovi Nositelji Života primaju mnoge nove dužnosti.

2. SVJETOVI NOSITELJA ŽIVOTA

Melkizedeci imaju opći nadzor nad četvrtom grupom sedam primarnih planeta Salvingtonskog kruga. Ovi svjetovi Nositelja Života nose slijedeće nazive:

1. Vrhovni centar Nositelja Života.
2. Planet planiranja života.
3. Planet očuvanja života.
4. Planet evolucije života.
5. Planet života vezanog uz um.
6. Planet uma i duha u živim bićima.
7. Planet neobznanjenog života.

Svaki od ovih primarnih planeta je okružen sa šest satelita na kojima su smještene specijalne faze svih kozmičkih aktivnosti Nositelja Života.

Prvi svijet--centralni planet--zajedno sa svojih šest pomoćnih satelita, radi na izučavanju univerzalnog kozmičkog života, života u svim njegovim poznatim fazama i ispoljenjima. Ovdje je smještena viša škola za planiranje života, obilježena aktivnostima učitelja i savjetnika sa Uverse i Havone, čak i Raja. I dozvoljeno mi je obznaniti da je sedam centralnih položaja pomoćnih duhova uma smješteno na ovom svijetu Nositelja Života.
Broj deset--decimalni sistem--predstavlja usađeno svojstvo fizičkog, premda ne i duhovnog svemira. Domena života je obilježena bilo jednim od osnovnih brojeva--tri, sedam ili dvanaest--ili njihovim višekratnicima i kombinacijama. Postoje tri osnovna i bitno različita nacrta životnog plana, izrađena prema ustrojstvu triju Rajskih Izvora i Centara, koja se u Nebadonu mogu susresti na tri različite vrste planeta. Izvorno je postojalo dvanaest zasebnih i božanskih predodžbi prenosivog života. Sa svojim podrazredima i višekratnicima, ovaj se broj dvanaest provlači kroz sve osnovne životne uzorke svih sedam nadsvemira. Također postoji sedam arhitektonskih tipova životnog plana, osnovnih sklopova reproduktivne konfiguracije žive tvari. Uzorci Orvontonskog života počivaju na dvanaest prijenosnika nasljednih osobina.
Građa različitih vrsta stvorenih bića koja posjeduju volju počiva na jednom od slijedećih brojeva: 12, 24, 48, 96, 192, 384, ili 768. U reproduktivnim spolnim stanicama žitelja Urantije postoji četrdeset osam jedinki koje kontroliraju nasljedne uzorke, odlučujući o čovjekovim nasljednim osobinama.

Drugi svijet je posvećen planiranju života; ovdje se razrađuju sve nove metode organizacije života. Dok Sin Stvoritelj utvrđuje izvorne nacrte života, Nositelji Života, zajedno sa svojim suradnicima, rade na razradi ovih planova. Po formulaciji, opći se životni planovi novog svijeta prenose na planet vrhovnog centra gdje ih pomno pregleda visoki savjet starješina--prve grupe Nositelja Života--u suradnji sa zborom Melkizedeka koji djeluju u savjetodavnoj ulozi. U onim slučajevima gdje se planira odstupanje od prethodno prihvaćenih formula, Sin Stvoritelj mora razmotriti i odobriti sve takve odluke. Poglavar Melkizedeka obično zastupa Sina Stvoritelja pri donošenju takvih odluka.

Planetarni život se stoga, unatoč svojoj sličnosti u određenim aspektima, značajno razlikuje na svakom evolucijskom svijetu. Čak i u jednolikom nizu svjetova koji pripadaju jednoj te istoj životnoj obitelji, život nije posve isti na bilo koja dva planeta; kako Nositelji Života neprestano nastoje unaprijediti vitalne formule koje su im povjerene na čuvanje, uvijek je moguće utvrditi dotični planetarni tip.
Postoji više od milijun osnovnih ili kozmičkih kemijskih formula koje ulaze u sastav roditeljskih uzoraka i brojnih osnovnih funkcionalnih varijacija ispoljenja života. Na prvom satelitu planeta koji je posvećen planiranju života, djeluju kozmički fizičari i elektrokemičari koji tu služe kao tehnički pomoćnici Nositelja Života pri uspstavi kontrole, organizacije i manipulacije bitnih energetskih jedinki neophodnih pri izgradnji materijalnih sredstava koja omogućuju prijenos života--takozvanih stanica plazme.
Na drugom satelitu ovog drugog svijeta, smještene su planetarne laboratorije posvećene planiranju života. U ovim laboratorijama, Nositelji Života zajedno sa svim svojim pomoćnicima, surađuju s Melkizedecima pri nastojanju da izmijene i po mogućnosti unaprijede planirani nacrt života koji treba biti usađen na decimalnim planetima Nebadona. Život koji evoluira na Urantiji predstavlja rezultat planova i djelomične razrade upravo ovog svijeta, kako Urantija pripada decimalnim planetima--svjetovima eksperi-mentalnog života. Na svakom desetom svijetu, dopušteno je značajnije odstupanje od standardnih nacrta životnog plana nego na drugim (neeksperimentalnim) svjetovima.

Treći svijet je posvećen očuvanju života. Na ovom svijetu, pomoćnici i skrbnici iz zbora Nositelja Života izučavaju i razvijaju različite metode zaštite i očuvanja života. Planirani nacrti života svakog novog svijeta uvijek podrazumijevaju rano formiranje odbora za očuvanje života. Ovaj se odbor sastoji od skrbnika koji su specijalizirani u stručnim manipulacijama osnovnih životnih uzoraka. Na Urantiji su postojala dvadeset četiri takva skrbnička odbornika, dva za svaki osnovni ili roditeljski uzorak arhitektonske organizacije žive materije. Na planetima poput Urantije, najviši oblik života predstavlja rezultat reprodukcije iz životonosnog svežnja koji je posjedovao dvadeset četiri jedinke uzorka. (I kako se intelektualni život temelji na osnovi fizičkog, razvile su se dvadeset četiri osnovne vrste psihičke organizacije.)

Četvrti svijet, skupa sa svojim satelitima, radi na proučavanju evolucije života stvorenih bića kako uopćeno, tako i u pogledu evolucijskih preduvjeta koji su vodili izvjesnim pojedinačnim razinama života. Izvorna životna plazma evolucionog svijeta mora sadržavati puni potencijal za sve buduće razvojne varijacije kao i sve kasnije evolucijske izmjene i modifikacije. Kako bi se stvorili uvjeti za ostvarenje tako dugoročnih pojava životne metamorfoze, bitno je dozvoliti pojavu mnogih naočigled beskorisnih oblika životinjskog i biljnog života. Takvi se nusproizvodi planetarne evolucije, bilo predviđeni ili nepredviđeni, javljaju samo kako bi nedugo zatim iščezli, dok se kroz sav ovaj dugi proces provlači nit mudrih i inteligentnih formula izvornih graditelja planetarnog životnog plana i razvoja različith vrsta. Mnogostruki nusproizvodi biološke evolucije igraju značajnu ulogu u pogledu sveukupnog završnog djelovanja viših inteligentnih oblika života, unatoč tome što se s vremena na vrijeme u toku ove duge uspinjuće borbe viših stvorenja da ovladaju nižim oblicima života, može javiti veliki vanjski nesklad koji povremeno ugrožava mir i prijatnost evolvirajućih bića koja su obdarena voljom.

Peti svijet je u cjelosti posvećen životu vezanom uz um. Svi njegovi sateliti su its posvećeni izučavanju uzajamne veze između pojedinačnih faza uma stvorenih bića i njihova života. Um kakvim ga čovjek shvaća predstavlja obdarenje sedam pomoćnih duhova uma koji se djelovanjem posrednika Beskonačnog Duha nadovezuju na neučive ili mehaničke razine uma. Svaki uzorak života ima naročit način reagiranja na ove pomoćne duhove i različite druge službe duha koje djeluju širom vremensko-prostornog svemira. To što materijalna stvorena bića imaju sposobnost reagiranja na duh u cjelosti treba zahvaliti ovom umnom obdarenju koje zauzvrat upravlja procesom biološke evolucije istih ovih smrtnih stvorenih bića.

Šesti svijet je posvećen uzajamnom odnosu uma i duha, kako su isti vezani uz žive oblike i organizme. Ovaj svijet i njegovih šest satelita obuhvaćaju škole u kojima se proučava usklađenje stvorenih bića, gdje učitelji iz centralnog svemira i nadsvemira surađuju s Nebadonskim učiteljima pri predočenju najviših razina postignuća stvorenih bića vremena i prostora.

Sedmi svijet Nositelja Života je posvećen neotkrivenim domenama evolucijskog života stvorenih bića; ovdje je riječ o kozmičkoj filozofiji sve šireg i sve većeg ostvarenja Vrhovnog Bića.


3. TRANSPLANTACIJA ŽIVOTA

Život u svemirima ne nastaje spontano; Nositelji Života moraju inicirati njegovu pojavu na nenaseljenim planetima. Oni su nositelji, raznositelji i čuvari života koji se javlja na evolucijskim svjetovima prostora. Sav život vrsta i oblika koji postoje na Urantiji predstavlja rezultat djelovanja ovih Sinova, premda Urantija ne posjeduje sve oblike postojećeg planetarnog života.

Zborovi Nositelja Života koji rade na implantaciji života na novom svijetu obično sadrže stotinu starješina, stotinu pomoćika i tisuću skrbnika. Nositelji Života često prenose stvarnu životnu plazmu na novi planet, premda to ne mora uvijek biti slučaj. Nekom prilikom, oni organiziraju uzorke života nakon što stignu na planet koji im je dodjeljen na dužnost, gdje slijede prethodno odobrene formule za ovu novu uspostavu života. Ovim je procesom stvoren planetarni život Urantije.

Nakon što se u skladu s odobrenim formulama stvore prvi fizički uzorci, Nositelji Života kataliziraju ovaj beživotni materijal, kroz sebe mu dajući vitalnu iskru duha; i na taj se način nepokretni uzorci pretvaraju u živu materiju.

Vitalna iskra--tajna života--dolazi kroz Nositelje Života, ali ne i od njih. Oni uistinu nadgledaju ovaj proces i oni istinski formuliraju životnu plaznu, ali Majčinski Duh Svemira predstavlja izvor bitnog činitelja žive plazme. Od Stvaralačke Kćerke Beskonačnog Duha potječe energetska iskra koja oživljava tijelo i pruža nagovještaj budućeg uma.

Pri podarenju života, Nositelji Života ne prenose obilježja svojih osobnih naravi, čak ni na onim plnaetima gdje stvaraju nove vrste života. Podarujući život, oni jednostavno iniciraju i prenose životnu iskru, započinju bitno kretanje materije u skladu s fizičkim, kemijskim i električnim obilježjima dotičnih planova i uzoraka. Nositelji Života predstavljaju žive katalizatorske prisutnosti koje pokreću, organiziraju i vitaliziraju inače nepomične elemente materijalnog ustrojstva egzistencije.

Planetarni zbor Nositelja Života prima izvjestan vremenski period za uspostavu života na novom svijetu, otprilike pola milijuna godina prema vremenu dotičnog planeta. Po okončanju ovog perioda, nakon što planetarni život postigne izvjesna razvojna postignuća, Nositelji Života obustavljaju implantacijska nastojanja nakon čega ne mogu bilo dodati ili izmijeniti život dotičnog planeta.

U tijeku razdoblja koje posreduje između uspostave života i pojave ljudskih bića moralanog statusa, Nositelji Života smiju manipulirati životno okruženje, te na druge načine povoljno usmjeravati proces biološke evolucije. I oni tako čine u tijeku dugog vremenskog razdoblja.

Nakon što na izvjesnom novom svijetu Nositelji Života uspiju proizvesti bića koja posjeduju volju i sposobnost moralnog odlučivanja i duhovnog izbora, njihov se rad istog časa prekida--oni su gotovi; više ne mogu manipulirati evolvirajući život. Od ovog časa nadalje, evolucija živih bića mora teći u skladu s unutarnjim obdarenjem njihove naravi i tendencijama koje su već dodjeljene i uspostavljene u planetarnim životnim formulama i uzorcima. Nositeljima Života nije dozvoljeno bilo experimentirati ili se na bilo koji način uplitati s voljom; nije im dopušteno bilo ispoljavati kontrolu ili samovoljan utjecaj na moralna stvorena bića.
Po dolasku Planetarnog Kneza, Nositelji Života napuštaju planet, dok se dva pripadnika iz reda starješina i dvanaest članova iz reda skrbnika (nakon što polože zakletvu da se privremeno neće uplitati u razvoj života) mogu javiti da na neodređeno vrijeme ostanu na planetu gdje će u savjetodavnoj ulozi pratiti dalji razvoj i očuvanje životne plazme. Dva takva Sina i njihovih dvanaest suradnika i danas služe na Urantiji.

4. MALKIZEDECI KAO NOSITELJI ŽIVOTA

U svakom lokalnom sistemu naseljenih svjetova širom cijelog Nebadona postoji samo jedan planet gdje Melkizedeci djeluju kao nositelji života. Na svakom od ovih svjetova koji su poznati kao midsonitni svjetovi sistema, materijalno modificirani Sin Melkizedek stupa u odnos s odabranom Kćerkom iz materijalnog reda sinova. Majke Eve takvih midsonitnih svjetova napuštaju vrhovni centar dotičnog sistema kako bi stupile u odnos s imenovanim Melkizedekom, nositeljem života koji ih je odabrao među velikim brojem dobrovoljki, Materijalnih Kćerki koje su se odazvale pozivu planetarnog Sistemskog Vladara.

Djeca Melkizedeka nositelja života i Materijalnih Kćerki nose naziv midsoniteri. Melkizedek, otac takve rase nadzemaljskih stvorenih bića, vremenom napušta planet na kojem je djelovao u tako jedinstvenoj životnoj ulozi; Majka Eva ovog naročitog reda svemiskih bića također napušta planet po pojavi sedme generacije potomstva. Uprava nad takvim svijetom tada prelazi na njihovog najstarijeg sina.

Midsonitna stvorena bića žive i djeluju na svojim veličanstvenim svjetovima kao reproduktivna bića sve dok ne dostignu tisuću standardnih godina starosti; tom ih prilikom prevozi serafimski transport. Nakon toga, midsoniteri postaju nereproduktivna bića kako im dematerijalizacija kroz koju moraju proći u pripremi za userafimljenje oduzima reproduktivne povlastice.

Sadašnji se status ovih bića teško može smatrati bilo smrtnim ili besmrtnim, niti se može označiti bilo ljudskim ili božanskim. Kako u ovim stvorenim bićima ne žive Ispravljači, ona se teško mogu smatrati besmrtnim. Ali ona se ne doimaju ni smrtnima; ni jedan midsoniter nikad nije doživio smrt. Svi midsoniteri koji su ikad rođeni u Nebadonu i danas žive, djelujući bilo na svojim rodnim svjetovima, na nekom posredničkom planetu ili na Salvingtonskom midsonitnom svijetu koji pripada finalističkoj grupi.

Salvingtonski svjetovi Finalista. Melkizedeci koji djeluju u ulozi nositelja života kao i njima pripojene Majke Eve napuštaju midsonitne planete sistema i odlaze na finalističke svjetove koji ulaze u sastav Salvingtonskog kruga, gdje se treba okupiti svo njihovo potomstvo.

S tim u vezi treba objasniti da peta grupa od ukupno sedam osnovnih svjetova Salvingtonskog kruga predstavlja Nebadonske svjetove finalista. Djeca Melkizedeka nositelja života i Materijalnih Kćerki žive na sedmom svijetu finalista, midsonitnom planetu Salvingtona.

Sateliti sedam osnovnih svjetova na kojima žive finalisti predstavljaju zborišta brojnih ličnosti nadsvemira i centralnog svemira koje trenutno izvršavaju dužnosti u Nebadonu. Dok se uspinjući smrtnici mogu slobodno kretati po svim kulturnim svjetovima i obrazovnim planetima koji ulaze u sastav 490 svjetova Melkizedeškog Sveučilišta, postoje odredjene specijalne škole i brojne ograničene zone u koje im nije dozoljeno ući. Ovo se naročito odnosi na četrdeset devet planeta koji počivaju pod upravom finalista.

Svrha postojanja midsonitnih stvorenih bića trenutno nije poznata, premda se čini da se ove ličnosti skupljaju na sedmom svijetu finalista u pripremi za neku buduću epizodu kozmičke evolucije. Kao odgovor na sva naša pitaja u vezi midosnitnih rasa, uvijek smo upućeni finalistima, a finalisti uvijek odbiju raspravljati sudbinu svojih štićenika. No unatoč tome što nam nije jasna budućnost midsonitera, znamo da u svakom lokalnom svemiru Orvontona postoji sličan rastući zbor ovih misterioznih bića. Melkizedeci koji djeluju u ulozi nositelja života vjeruju da će Ultimatni Bog vremenom obdariti njihovu midsonitnu djecu transcendentnim i vječnim duhom absonitnosti.


5. SEDAM POMOĆNIH DUHOVA UMA

Prisutnost sedam pomoćnih duhova uma na primitivnim svjetovima predstavlja utjecaj koji uslovljava tjek organske evolucije; ona objašnjava zašto je evolucija smislena, a ne slučajna. Ovi pomoćnici predstavljaju tu ulogu umne službe koju Beskonačni Duh pruža nižim vrstama inteligentnog života posredstvom djelovanja Majčinskog Duha lokalnog svemira. Pomoćnici su djeca Majčinskog Duha Svemira i predstavljaju njezinu osobnu službu materijalnim umovima takvih svjetova. Gdje god i kad god s očituje takav um, ovi duhovi ispoljavaju svoje specifične aktivnosti.

Sedam pomoćnih duhova uma nose imena koja odgovaraju slijedećim nazivima: intuiciji, razumijevanju, hrabrosti, znanju, savjetu, obožavanju i mudrosti. Ovi duhovi uma odašiljaju svoj utjecaj svim naseljenim svjetovima u vidu naročitog poriva, dok svaki nastoji postići prijemnu sposobnost ispoljenja koja je najvećim dijelom neovisna o stupnju prijema i djelotvornosti svih drugih duhova.

Centralno uporište pomoćnih duhova koje je smješteno na glavnom centru Nositelja Života pruža informaciju starješinama Nositelja Života o mjeri i kvaliteti umnog djelovanja pomoćnika na izvjesnom svijetu i u izvjesnom živom organizmu koji posjeduje intelektualni status. Ovi položaji umnog života predstavljaju savršene pokazatelje živog umnog djelovanja prvih pet pomoćnika. Ali u slučaju šestog i sedmog pomoćnog duha--duha obožavanja i duha mudrosti--ovi centralni položaji bilježe jedino kvalitativno djelovanje. Kvantitativna se aktivnost pomoćnika obožavanja i mudrosti registrira u neposrednoj prisutnosti Božanske Služiteljice na Salvingtonu i predstavlja osbno iskustvo Majčinskog Duha Svemira.

Sedam pomoćnih duhova uma uvijek prate Nositelje Života na novi planet, premda ove duhove ne treba smatrati jedinkama; oni više naliče krugovima. Duhovi sedam kozmičkih pomoćnika ne djeluju kao ličnosti kad se nađu odvojeni od kozmičke prisutnosti Božanske Služiteljice; oni ustvari predstavljaju razinu svijesti Božanske Služiteljice koja se uvijek podređuje djelovanju i prisutnosti njihove stvaralačke majke.

Mi ne nalazimo riječi kojima bi prikladno obilježili ovih sedam pomoćnih duhova uma. Oni služe nižim razinama iskustvenog uma i u redosljedu u kojem ih bića evolucijski postižu, mogu se označiti sljedećim nazivima:

1. Duh intuicije--brzog poimanja, primitivnih fizičkih i usađenih refleksnih instikata, usmjerivačkih i drugih obdarenja cjelokupne umne tvorevine koja služe samoodržanju; ovo je jedini pomoćnik koji tako često djeluje u nižim vrstama životinja I jedini koji ispoljava opsežan funkcionalni dodir s neučuvim razinama mehaničkog uma.

2. Duh razumijevanja--impuls koji teži koordinaciji, sponatanom i naočigled automatskom povezivanja ideja. Ovo je dar koordinacije stečenog znanja, pojave brzog rasuđivanja, hitre prosudbe i neodložnog donošenja odluka.

3. Duh hrabrosti--obdarenje vjernosti--u osobnih bića, osnova za postignuće karaktera i intelektualni korijen moralne ustrajnosti i duhovne hrabrosti. Kad je prosvjetljen činjenicama i nadahnut istinom, ovaj duh postaje tajnom poriva koji vodi evolucijskom usponu stazama inteligentnog i savjesnog samousmjerenja.

4. Duh znanja--izvor radoznalosti koji vodi pustolovnosti i otkriću, znanstveni duh; vodič i vjerni suradnik duha hrabrosti i duha savjeta; poriv koji vodi usmjerenju obdarenja hrabrosti u korisne i progresivne staze rasta.

5. Duh savjeta--društveni poriv, obdarenje uzajamnog usklađenja pripadnika izvjesne vrste; sposobnost bića koja posjeduju volju da se prilagode svojim bližnjima; porijeklo instinkta druželjubivosti među nižim stvorenjima.

6. Duh obožavanja--religiozni impuls, prvi diferencijalni poriv koji odvaja umna stvorenih bića u dvije osnovne skupine smrtničke egzistencije. Duh obožavanja zauvijek uništava mogućnost uspostave veze između životinja i stvorenja koja još nemaju dušu ali imaju umno obdarenje. Obožavanje je obilježje bića koja su u stanju postići duhovni uspon.

7. Duh mudrosti--unutarnja tendencija svih moralnih stvorenja prema organiziranom i progresivnom evolucijskom napretku. Ovo je najviši pomoćnik koji koordinira duh i organizira djelovanje svih ostalih pomoćnika. U ovom duhu leži tajna usađenog poriva umnih stvorenja koji pokreče i održava praktični i djelotvorni program uspinjuće egzistencijske ljestvice; ovo je dar živih bića koji je zaslužan za njihovu neobjašnjivu sposobnost opstanka i pri tom procesu opstanka, usklađenja svih prijašnjih iskustava i svih sadašnjih prilika za postignuće svega što je ostalih šest mentalnih služitelja pokrenulo u umu dotičnog organizma. Mudrost je vrhunac intelektualnog djelovanja. Mudrost je cilj čisto mentalne i moralne egzistencije.

Unatoč svom iskustvenom rastu, pomoćni duhovi nikad ne postaju osobni. Oni se razvijaju prilikom djelovanja, dok je aktivnost prvih pet pomoćnika u životinjskim vrstama u izvjesenoj mjeri bitna radi djelovanja svih sedam pomoćnika u vidu ljudskog intelekta. Zahvaljujući ovom odnosu s životinjama, uvećava se praktična djelotvornost pomoćnika pri radu u vidu ljudskog uma; životinje stoga u izvjesnoj mjeri predstavljaju neodvojiv dio ne samo čovjekove intelektualne već i njegove fizičke evolucije.
Ovi se pomoćnici uma koji vuku porijeklo od Majčinskog Duha lokalnog svemira odnose prema životu stvorenih bića koja imaju inteligentni status najvećim dijelom onako kako se centri moći i fizički upravitelji odnose prema neživim kozmičkim silama. Oni izvode neprocjenjivu službu u umnim krugovima naseljenih svjetova, djelotvorno surađujući s Glavnim Fizičkim Upraviteljima koji isto tako služe kao upravitelji i usmjerivači predpomoćnih umnih razina--razina neučivog ili mehaničkog uma.

Prije nego biće stekne sposobnost da nauči iz iskustva, živi um predstavlja domenu službe Glavnih Fizičkih Upravitelja. Prije nego um stvorenog bića postigne sposobnost spoznaje božanstvenosti i obožavanja Božanstva, on predstavlja isključivu domenu djelovanja pomoćnih duhova. Kako intelekt stvorenog bića počinje poprimati sposobnost duhovne reaktivnosti, takvi stvoreni umovi najednom postaju nadumni, kako smjesta počinju djelovati u okviru krugova duha koji pripadaju Majčinskom Duhu lokalnog svemira.

Pomoćni duhovi uma nisu ni na koji način izravno povezani s raznolikim i izrazito duhovnim ulogama duha osobne pristunosti Božanske Služiteljice, Svetog Duha naseljenih svjetova; ali njihova uloga funkcionalno prethodi i predstavlja pripremnu fazu pojave upravo ovog duha u evolucijskom čovjeku. Majčinskom Duhu Svemira, pomoćnici pružaju priliku za uspostavu različitih oblika kontakta i kontrole nad materijalnim živim bićima lokalnog svemira, premda se njihovo djelovanje na predličnim razinama ne odražava u Vrhovnom Biću.

Neduhovni um predstavlja bilo ispoljenje energije duha ili pojavu fizičke energije. Čak i ljudski um--osobni um--nema osobine koje će osigurati nastavak života ako ne postigne poistovjećenje s duhom. Premda predstavlja dar božanstvenosti, um nije besmrtan ako sposobnost obožavanja i težnju za opstankom.


6. ŽIVE SILE

Život je mehanističan kao i vitalističan--materijalan i duhovan. Fizičari i kemičari Urantije zauvijek moraju napredovati u shvaćanju protoplazmatskih oblika biljnog i životinjskog svijeta, premda nikad neće biti u stanju proizvesti žive organizme. Život se razlikuje od svih ispoljenja energije; čak i materijalni život fizičkih bića ne predstavlja sastavni dio materije.

Materijalne stvari mogu imati samostalnu egzistenciju, ali život nastaje jedino iz života. Um jedino može biti izveden iz prethodno postojećeg uma. Stvoreno biće može proizvesti izvjesne oblike života, ali jedino ličnost stvoritelja ili stvaralačka sila mogu pružiti aktivirajuću iskru života.

Nositelji Života mogu organizirati materijalne oblike i fizičke uzorke živih bića, dok Duh daje kako početnu iskru života tako i umno obdarenje. Čak ni živi oblici eksperimentalnog života koje Nositelji Života organiziraju na svojim Salvingtonskim svjetovima nemaju sposobnost razmnožavanja. Kad se životne formule ispravno sjedine i pravilno organiziraju s vitalnim uzorcima, sama prisutnost Nositelja Života može inicirati život, dok svim takvim živim organizmima nedostaju dva bitna svojstva--umno obdarenje i sposobnost razmnožavanja. Životinjski um i ljudski um predstavljaju darove Majčinskog Duha lokalnog svemira koji djeluju kroz sedam umnih duhova, dok Kozmički Duh osobno i isključivo može pružiti sposobnost razmnožavanja praiskonskoj životnoj plazmi koju stvaraju Nositelji Života.

Nakon što Nositelji Života isplaniraju uzorke života, nakon što dovrše organizaciju energetskih sistema, neminovno nastupa prateća pojava; ovi beživotni oblici primaju "dah života." Božji Sinovi mogu načiniti životne oblike, dok je Božji Duh taj koji mora pružiti vitalnu iskru. I kad se život koji je ovim činom stvoren potroši, preostalo materijalno tijelo ponovo postaje mrtvom materijom. Po iscrpljenju podarenog života, tijelo se vraća naručju materijalnog svemira iz kojeg su ga Nositelji Života posudili. Posudba je učinjena kako bi tijelo poslužilo prolaznom mehanizmu životnog obdarenja koje je pripojeno takvoj vidljivoj vezi energije-materije.

Život koji su Nositelji Života podarili biljkama i životinjama ne vraća se Nositeljima Života prilikom smrti izvjesne biljke ili životinje. Život koji napusti takvu živu tvar ne posjeduje bilo identitet ili ličnost; individualno, on ne može preživjeti smrt. U tjeku svoje egzistencije i života u materijalnom tijelu, on podilazi proces promjene; on podilazi energetsku evoluciju opstajući jedino kao dio kozmičkih sila svemira; on ne opstaje kao individualni život. Opstanak smrtnih bića u cjelosti ovisi o evoluciji besmrtne duše u sastavu smrtničkog uma.

Mi govorimo o životu kao "energiji i "sili," premda on nije ni jedno ni drugo. Na ovaj ili onaj način, sila-energija reagira na gravitaciju, što nije slučaj sa životom. Ni uzorak ne reagira na gravitaciju, kako predstavlja konfiguraciju energija koje su već podmirile sve reaktivne obaveze prema gravitaciji. Život kao takav, predstavlja oživljenje nekog uzorski-oblikovanog ili drugačije odjeljenog sistema energije--materijalne, umne ili duhovne.
Postoji dosta toga što je vezano uz proces nastanka života na evolucijskim planetima što ni nama nije posve jasno. Mi posve shvaćamo fizičku organizaciju elektro-kemijskih formula Nositelja Života, premda nam nije posve jasna narav i porijeklo iskre koja aktivira život. Znamo da život teče od Oca kroz Sina i pomoću Duha. Sasvim je moguće da Glavni Duhovi predstavljaju sedmostruke kanale rijeke života koja je izlivena nad svom tvorevinom. Mi, međutim, ne razumijemo vještinu kojom nadzorni Glavni Duhovi sudjeluju u početnoj epizodi podarenja života na novom planetu. Starješine Dana, u to smo sigurni, moraju na izvjestan način sudjelovati u ovom začetku života na novom svijetu, premda mi ne znamo na koji način. Znamo da Majčinski Duh Svemira istinski vitalizira beživotne uzorke i daje takvim aktiviranim plazmama povlastice organizmalnog razmnožavanja. Možemo primijetiti da ova tri bića predstavljaju tri razine Sedmostrukog Boga i da ponekad nose naziv Vrhovni Stvoritelji vremena i prostora; mi smo, međutim, upoznati s ovim pojavama tek nešto malo više od smrtnika Urantije--ova ideja jednostavno predstavlja unutarnje svojstvo Oca koje se izražava u Sinu i koje ostvaruje život u Duhu.

[Iznio Sin Vorondadek koji je postavljen na Urantiju u ulozi promatrača i koji u ovoj ulozi djeluje prema zahtijevu Starješine Melkizedeka iz Nadzornog ZboraOtkrivenja.]

DOK Otac Svih nedvojbeno upravlja svojom prostranom tvorevinom, on izvršava pitanja lokalnokozmičke administracije kroz osobu Sina Stvoritelja. Otac se inače ne bavi izvršenjem administrativnih poslova lokalnog svemira. Ovi poslovi predstavljaju dužnost Sina Stvoritelja, Majčinskog Duha lokalnog svemira i njihove mnogostruke djece. Ovaj Sin formira i izvršava planove, procedure i administrativne djelatnosti lokalnog svemira i zajedno sa svojim Duhom-suradnikom povjerava izvršteljsku moć Gabrijelu i sudski autoritet Očevima Zviježđa, Vladarima Sustava i Planetarnim Knezovima.

1. MIHAEL IZ NEBADONA

Naš Sin Stvoritelj je personifikacija 611, 121-og koncepta beskonačnog identiteta koji vuče porijeklo od Oca Svih i Vječnog Sina istodobno. Mihael iz Nebadona je "jedinorođeni Sin" koji je personifikacija ovog 611,121-og univerzalnog kozmičkog koncepta božanstvenosti i beskonačnosti. Njegovi glavni centar počiva u trostrukoj palati svjetla na Salvingtonu. I Mihael živi u ovom prebivalištu zahvaljujući tome što je proživio duhovnu, morontijalnu i materijalnu fazu, tri faze egzistencije inteligentnih stvorenja. Zbog imena koje je primio prilikom sedmog i završnog darivanja na Urantiji, često nosi i naziv Krist Mihael.

Naš Sin Stvoritelj nije Vječni Sin, egzistencijalni Rajski suradnik Oca Svih i Beskonačnog Duha. Mihael iz Nebadona nije pripadnik Rajskog Trojstva. Ali naš Glavni Sin svejedno posjeduje u svojoj domeni sve božanske osobine i moći koje bi našle ispoljenje u Vječnom Sinu ako bi ovaj istinski bio prisutan na Salvingtonu i aktivan u Nebadonu. Mihael štoviše posjeduje i dodatne moći i povlastice zahvaljujući tome što ne samo što u sebi personificira Vječnog Sina, već što k tome predstavlja i istinski utjelovljuje prisutnost Oca Svih istom ovom lokalnom svemiru u okviru njegovih domena. On štoviše predstavlja i Oca-Sina. Zahvaljujući ovim odnosima, Sin Stvoritelj je najmoćnije, najsvestranije i najutjecajnije božansko biće koje ima sposobnost neposredne administrativne uprave evolutivnim svemirima kao i moć osobnog kontakta s nezrelim stvorenim bićima.

Naš Sin Stvoritelj ispoljava jednaku privlačnu duhovnu moć--gravitaciju duha--iz glavnog centra lokalnog svemira, koju bi Rajski Vječni Sin ispoljio kad bi bio osobno prisutan na Salvingotnu, ako ne i veću; ovaj Kozmički Sin je štoviše personifikacija Oca Svih svemiru Nebadonu. Sinovi Stvoritelji su ličnosti-centri duhovnih sila Rajskog Oca-Sina. Sinovi Stvoritelji su krajnji centri moći-ličnosti veličanstvenih vremensko-prostornih osobina Sedmostrukog Boga.

Sin Stvoritelj je namjesnička personifikacija Oca Svih, biće božanstveno jednako Vječnom Sinu i stvaralački suradnik Beskonačnog Duha. Našem svemiru i svim njegovim naseljenim svjetovima, sa gledišta svih praktičnih namjera i ciljeva, Suvereni Sin je Bog. On u sebi personificira sve osobine Rajskih Božanstava koje evolutivni smrtnici mogu razaznati i shvatiti. Zajedno sa svojim Duhom-pomoćnikom, ovaj Sin je vaš stvaralački roditelj. Mihael je vaš Sin Stvoritelj, vrhovna ličnost; Vječni Sin je s vašeg gledišta nadvrhovni--on je beskonačna Božanska ličnost.

U osobi Sina Stvoritelja imamo vladara i božanskog roditelja koji je ne samo pravedan, već i moćan, djelotvoran i blagotvoran kao što bi Otac Svih i Vječni Sin bili da se zajednički nalaze na Salvingtonu na administrativno-upravnoj poziciji svemira Nebadona.

1. NEBADONSKI VLADAR

Iz observacije se može vidjeti da određeni Sinovi Stvoritelji više nalikuju Ocu, neki Sinu, dok drugi u sebi spajaju oba ova beskonačna roditelja. Naš Sin Stvoritelj zacijelo očituje crte i osobine koje više nalikuju Vječnom Sinu.

Mihael je svojom voljom odlučio formirati ovaj lokalni svemir nad kojim danas neograničeno upravlja. Njegova osobna moć je ograničena prvo preegzistencijalnim krugovima gravitacije koji imaju centar na Raju, a drugo povlasticama Starih Dana iz nadkozmičke vlade vezanim uz konačne izvršiteljske odluke o ukinuću ličnosti. Dok je Otac jedini koji daruje ličnost, uz odobrenje Vječnog Sina, Sinovi Stvoritelji mogu uvesti nove oblike stvorenih bića i uz radnu suradnju svojih Duhova-suradnica, mogu uložiti nastojanja na postignuću novih preobrazbi energije-materije.

Mihael je personifikacija Rajskog Oca-Sinalokalnom svemiru Nebadonu u okvirima istog; stoga, kad je Stvaralački Majčinski Duh, predočenje Beskonačnog Duha lokalnom svemiru, sebe podredila Kristu Mihaelu prilikom njegovog povratka sa završnog utjelovljenja na Urantiji, Glavni Sin je ovom prilikom postigao sudsku vlast nad "svom silom na nebu i na zemlji."

Kad se Božanske Služiteljice podrede Sinovima Stvoriteljima lokalnih svemira, ovi Glavni Sinovi postaju osobni centri velikih zaliha božanstvenosti Oca, Sina i Duha koja se očituje na konačan način, dok zahvaljujući iskustvima darivanja u obličju stvorenih bića koja postižu kao osobe iz reda Mihaela, postižu moć iskustvenog predočenja božanstvenosti Vrhovnog Bića. Ni jedan drugi red bića nije u stanju bilo tako cjelovito osobno iscrpsti potencijale ovovremenog konačnog iskustva, ili posjedovati takvu sposobnost samostalne uprave.

Dok se Mihaelov službeni centar nalazi na Salvingtonu, glavnom centru Nebadona, on provodi dosta vremena obilazeći zviježđe, centre sustava, pa čak i pojedinačne planete. S vremena na vrijeme, Mihael putuje do Raja i često do Uverse, gdje održava vijećanja sa Starim Danima. Kad se udalji iz Salvingtona, njegovo mjesto preuzima Gabrijel, koji ovom prilikom djeluje kao namjesnik Nebadonskog svemira.

2. KOZMIČKI SIN I DUH

Prožimajući sve svemire vremena i prostora, Beskonačni Duh djeluje iz centra lokalnog svemira kao specijalizirano žarište koje postiže potpunost ličnih osobina metodom stvaralačke suradnje sa Sinom Stvoriteljem. Sin Stvoritelj ima najvišu administrativnu vlast u svom lokalnom svemiru; Beskonačni Duh, Božanska Služiteljica, u cjelosti djeluje kao njegova suradnica koja mu je savršeno jednaka.

Kozmički Duh Majke iz Salvingtona, Mihaelov suradnik pri kontroli i administrativnoj upravi nad Nebadonom, pripada šestoj grupi Vrhovnih Duhova i nosi broj 611,121. Ova je dobrovoljno javila da se pridruži Mihaelu prilikom njegovog oslobođenja od Rajskih dužnosti i od ovog je časa s njim surađivala u procesu stvaranja i vladanja nad njegovim svemirom.

Dok Glavni Sin Stvoritelj nosi naziv osobnog vladara njegovog svemira, Kozmički Duh po svim upravnim pitanjima ravnopravo surađuje sa Sinom. Dok Duh uvijek priznaje Sina kao suverenog vladara, Sin uvijek pruža Duhu ravnopravnu i jednaku upravnu poziciju u svim kozmičkih poslovima. Pri cijelom njegovm darivanju ljubavi i života, Sin Stvoritelj uvijek i savršeno prima podršku i vještu pomoć od svemudrog i svevjernog Kozmičkog Duha i cijele njezine raznolike povorke anđeoskih ličnosti. Ovaj Majčinski Duh je zapravo majka duhova i ličnosti duha, sveprisutni i svemudri savjetnik Sina Stvoritelja, vjerno i istinsko predočenje Rajskog Beskonačnog Duha.

Sin djeluje kao Otac svog lokalnog svemira. Duh, prema razumijevanju stvorenog bića, preuzima ulogu majke koja uvijek pomaže Sinu i koja je zauvijek nezamjenjiva pri administrativnoj upravi nad svemirom. Prilikom pobune, jedino Sin i njegovi Sinovi suradnici mogu djelovati kao izručitelji. Dok Duh nikad neće pokušati zaustaviti pobunu ili obraniti vlast, Duh uvijek pruža podršku Sinu pri svemu što je bitno u cilju stabilizacije vlasti i održanja autoriteta na svjetovima koji su zacrnjeni zlom i ovladani grijehom. Jedino Sin može povratiti njihovu zajedničku stvorenu domenu, dok se Sin nikada ne bi mogao ponadati konačnom uspjehu bez neprestane pomoći Božanske Služiteljice i njezinog ogromnog mnoštva služiteljskih bića duha, Božjih kćerki, koje tako vjerno i hrabro brane dobrobit smrtnih ljudi i slavu svojih božanskih roditelja.

Po upotpunjenju sedmog i konačnog darivanja Sina Stvoritelja u vidu stvorenog bića, Božanska Služiteljica više nije izložena periodičnim periodima izolacije, i Sinov kozmički pomoćnik zauvijek prima sigurnost i kontrolu. Prilikom ustoličenja, kada Sin Stvoritelj primi naslov Glavnog Sina, pri obilježju najveće svečanosti, Kozmički Duh po prvi put i pred velikim mnoštvom okupljenih, javno priznaje svoju podređenost Sinu i obećava vjernost i poslušnost. Ovo se dogodilo u Nebadonu u vrijeme Mihaelovog povratka na Salvingotn nakon podarenja na Urantiji. Nikada prije, Kozmički Duh nije izrazio svoju podređenost Kozmičkom Sinu, i prethodno ovom događaju, prije nego što je Duh dobrovoljno predao moć i autoritet, nije se moglo reći da je "sva moć na nebu i na zemlji povjerena u ruke" Sina.

Nakon što je Stvaralački Majčinski Duh ovom prilikom obećao podređenost, Mihael iz Nebadona je plemenito priznao svoju vječnu ovisnost o Duhu, svom suradniku, što je Duhu pružilo suvladarski status nad njegovim domenama i nakon čega su sva sva njihova stvorena bića obećala jednaku odanost Duhu koju su do ovog časa ukazivala Sinu; i zatim je nastupilo konačno "Proglašenje jednakosti." Premda je Sin bio suvereni vladar svog lokalnog svemira, on je ovom prilikom objavio ravnopravnost Duha po svim obdarenjima ličnosti i stavovima božanskog karaktera. I ovo je postalo transcendentni uzorak obiteljske organizacije i vladarske uprave čak i najnižih stvorenih bića na svjetovima prostora. Ovo je, ustvari i uistinu, visoki ideal obitelji i ljudske institucije dobrovoljnog braka.

Sin i Duh sada valdaju svemirom upravo kao što bi otac i majka pazili i čuvali svoju obitelj sinova i kćeri. Nije posve neprikladno govoriti o Kozmičkom Duhu kao stvaralačkoj suradnici Sina Stvoritelja i označiti stvorena bića njihove domene kao njihove sinove i kćeri--ogromnu i veličanstvenu obitelj nebrojenih odgovornosti i beskrajnog bdijenja. Dok Sin inicira stvaranje određene kozmičke djece, Duh je u cjelosti isključivo odgovoran za stvaranje raznolikih vrsta ličnosti duha koje pružaju ljubav i službu pod upravom i vodstvom istog ovog Majčinskog Duha. U procesu stvaranja drugih vrsta kozmičkih ličnosti, Sin i Duh djeluju zajedno i uvijek traže uzajamni savjet i odobrenje pri svakom stvaralačkom djelu.


4. GABRIJEL--GLAVNI IZVRŠITELJ

Sjajna i Jutarnja Zvijezda predstavlja personifikaciju prvog koncepta identiteta i ideala ličnosti koji je Sin Stvoritelj zamislio s lokalnim očitovanjem Beskonačnog Duha. Ako se osvrnemo na najraniju egzistenciju lokalnog kozmosa, prije nego što su Sin Stvoritelja i Majčinski Duh uspostavili uzajamnu stvaralačku vezu, prije stvaranja njihove ogromne obitelji sinova i kćeri, prvi zajednički čin rane i slobodne veze ovih dvaju božanskih ličnosti rezultira u stvaranju najviše ličnosti duha, tvorevine Sina i Duha, Sjajne i Jutarnje Zvijezde.

U svakom lokalnom svemiru postoji samo jedno ovakvo biće mudrosti i veličanstva. Otac Svih i Vječni Sin imaju i koriste moć stvaranja neograničenog broja božanstveno jedankih Sinova; ali ovakvi Sinovi, zajedno s Kćerkama Beskonačnog Duha, mogu stvoriti samo jednu Sjajnu i Jutarnju Zvijezdu lokalnog svemira, biće poput njih samih, koje je istinski spoj njihove združene prirode, samo bez stvaralačkih povlastica. Dok Gabrijel iz Salvingtona nalikuje Kozmičkom Sinu po božanstvenosti prirode, on je uveliko ograničen u osobinama Božanstva.

Ovaj prvorođenac roditelja novog svemira predstavlja jedinstvenu ličnost koja posjeduje mnoge veličanstvene osobine koje nisu bile primjetne u njegovim roditeljima, biće neviđene svestranosti i nezamislive veličanstvenosti. Ova blažena ličnost obuhvaća božansku volju Sina kao i stvaralačku maštu Duha. Misli i djela Sjajne Jutarnje Zvijezde uvijek svjedoče kako i Sinu Stvoritelju, tako i o Stvaralačkom Duhu. Ovo biće pored toga ima široku sposobnost razumijevanja i suosjećajnog kontakta s duhovnim serafskim vojskama i materijalnim evolutivnim stvorenjima koja imaju slobodnu volju.
Sjajna i Jutarnja Zvijezda nije stvoritelj, već je veličanstveni administrativni upravitelj, osobni administrativni namjesnik Sina Stvoritelja. Osim u pogledu stvaranja i implantacije života, Sin i Duh nikad ne raspravljaju bitna kozmička pitanja bez Gabrijela.

Gabrijel iz Salvingtona je glavni izvršitelj Nebadonskog svemira, kao i osoba koja riješava sve izvršiteljske apele vezane uz njegovu administraciju. Dok je ovaj kozmički izvršitelj stvoren s punim radnim obdarenjem, on postiže iskustvo s rastom i evolucijom svoje lokalne tvorevine.
Gabrijel je glavni izvršni činovnik nadkozmičke vlasti koja se tiče neosobnih poslova lokalnog svemira. Većina pitanja koja se tiču grupnog suda i buđenja pri epohalnim sudskim razdboljima, o kojima odlučuju Stari Dani, jednako podliježu domeni Gabrijelove punomoći i izvršnim postupcima njegovog osoblja. Gabrijel djeluje u ulozi glavnog izvršitelja nad svim vladarima lokalnog svemira i nadsvemira. On nadzire moćni zbor administrativnih pomoćnika stvorenih u cilju izvršenja specijalnih dužnosti, koji nisu obznanjeni evolutivnim smrtnicima. Pored ovih pomoćnika, Gabijel može upotrijebiti i sva nebeska bića koja djeluju u Nebadonu, dok je pored toga i vrhovni upravitelj nad "nebeskim vojskama"--celestinskim trupama.
Gabrijel i njegovo osoblje ne djeluje u ulozi učitelja; oni imaju administrativnu ulogu. Oni su jedino skrenuli s redovnog tijeka svojih dužnosti prilikom Mihaelovog utjelovljenja u smrtnom obličju. Prilikom takvih darovanja, Gabrijel se uvijek povdio prema volji utjelovljenog Sina, te je u suradnji s Ujedinjenim Danima postao stvarni upravitelj kozmičkih poslova za vijeme kasnijih darivanja. Gabrijel se blisko poistovjećuje s poviješću i razvojem Urantije od Mihaelovog darivanja smrtnim bićima.

Osim što imaju priliku sresti Gabrijela na svjetovima darivanja za vrijeme općih i specijalnih buđenja, smrtnici ga rijetko mogu sresti dok uzlaze lokalnim svemirom, sve dok ne pristupe administraivnim poslovima u okviru lokalne tvorevine. Djelujući kao administratori bilo kojeg reda ili stupnja, morate doći pod Gabrijelovu upravu.


5. AMBASADORI TROJSTVA

Administrativna uprava ambasadora koji vuku porijeklo od Trojstva završava s nadkozmičkom vladom. Lokalne svemire obilježava dvojna uprava, početak majčinsko-očinskog koncepta. Sin Stvoritelj djeluje kao kozmički otac; Božanska Služiteljica djeluje kao kozmička majka, kao Stvaralački Duh lokalnog svemira. Svaki lokalni svemir je, pored toga, blagoslovljen prisutnošću ličnosti iz centralnog svemira i Raja. Na čelu ove Rajske grupe u Nebadonu stoji ambasador Rajskog Trojstva--Imanuel iz Salvingtona--pripadnik Ujedinjenih Dana koji je pripojen lokalnom svemiru Nebadonu. Na određeni način, ovaj visoki Sin Trojstva djeluje i kao osobni namjesnik Oca Svih u sudnici Sina Stvoritelja; odatle je dobio ime Imanuel.

Imanuel iz Salvingtona koji nosi broj 611,121 šestog reda Vrhovnih Ličnosti Trojstva, je biće blaženog dostojanstva i tako visoke milostivosti, da odbija primiti obožavanje i divljenje svih živućih bića. On je poznat kao jedina ličnost cijelog Nebadona koja nikad nije priznala podređenost svom bratu Mihaelu. Dok djeluje u ulozi savjetnika Suverenom Sinu, Imanuel daje savjet jedino prema zahtjevu. U odsutnosti Sina Stvoritelja, Imanuel može upravljati bilo kojim visokim kozmičkim vijećem, ali on ne sudjeluje u izvršnim poslovima svemira izuzev prema zahtjevu.

Ovaj ambasador Raja koji služi u Nebadonu ne predstavlja predmet sudske uprave lokalnokozmičke vlade. On pored toga ne prakticira visoku autoritativnu upravu nad izvršnim poslovima evolutivnog lokalnog svemira, osim što se bavi nadzorom nad svojom braćom, Vjernim Danima, koji služe na glavnom centru zviježđa.

Poput Ujedinjenih Dana, Vjerni Dani nikad ne pružaj savjet niti nude svoje usluge vladarima zviježđa osim prema zahtjevu. Ovi ambasadori Raja koji djeluju u zviježđima predstavljaju posljednju osobnu prisutnost Stacionarnih Sinova Trojstva koji djeluju u savjetodavnim ulogama u lokalnim svemirima. Zviježđa su bliže povezana s nadkozmičkom aministrativnom upravom, nego s upravom lokalnih sustava, kojima upravljaju isključivo domaće ličnosti lokalnog svemira.

6. UOPĆENA ADMINISTRACIJA

Gabrijel je glavni izvršitelj i stvarni administrativni upravitelj Nebadona. Mihaelova odsutnost iz Salvingotna ni na koji način ne uzrokuje poremećaj u tijeku kozmičkih poslova. Prilikom Mihaelove odsutnosti, kao što je bio slučaj prilikom posljednjeg periodičnog skupa Orvontonskih Glavnih Sinova na Raju, Gabrijel djeluje u ulozi kozmičkog namjesnika. U takvim situacijama, Gabrijel se uvijek nastoji posavjetovati s Imanuelom iz Salvingtona vezano uz sve bitnije probleme.

Otac Melkizedek je Gabrijelov prvi pomoćnik. Kad god je Sjajna i Jutarnja Zvijezda odsutna iz Salvingtona, njegove dužnosti preuzima izvorni Melkizedeški Sin.

Određene specijalne domene dužnosti predstavljaju dužnost određenih poadministrativnih kozmičkih grupa. Dok se uopćeno vlada lokalnog sustava brine o pitanjima vezanim za dobrobit njegovih planeta, ona se preciznije zanima za pitanja fizičkog statusa živih bića--biološke probleme. Na drugoj strani, vladari zviježđa nadgledaju pitanja društvenih i upraviteljskih uvjeta koji vladaju na različitim planetima i sustavima. Vlada zviježđa se prvenstveno zanima za pitanja ujedinjenja i stabilizacije. Na još višim razinama, kozmički vladari se prvenstveno brinu o pitanjima duhovnog statusa njihovih domena.

Ambasadori primaju dužnosti kao rezultat sudskih odluka i djeluju kao poslanici jednog svemira u okviru drugih svemira. Konzuli djeluju kao predstavnici zviježđa bilo kozmičkom centru ili drugim zviježđima; oni primaju dužnost kao rezultat zakonodavnih odluka i djeluju jedino u sastavu loaklnog svemira. Promatrači primaju svoje položaje kao rezultat izvršnih odluka Vladara Sustava i oni zastupaju sustave bilo glavnom centru zviježđa ili drugim sustavima, jednako djelujući jedino u okvirima lokalnog svemira.

Iz Salvingtona se istovremeno emitiraju programi centrima zviježđa, glavnom centru sustava, kao i individualnim planetima. Svi viši redovi nebeskih bića imaju sposobnost korištenja ove komunikacijske veze sa svojim suradnicima širom svemira. Kozmički program se prenosi svim naseljenim svjetovima neovisno o njihovom duhovnom statusu. Jedino svjetovi koji počivaju pod duhovnom karantenom ne mogu primiti ovu međuplanetarnu komunikaciju.

Poglavar Očeva Zviježđa povremeno emitira programe određenog zviježđa s njegovog glavnog centra.

Specijalna grupa bića koja žive na Salvingtonu radi na praćenju, računici i usklađenju vremenskih razlika. Standardni dan Nebadona treja osamnaest dana, šest sati i dvije i pol minute Urantija vremena. Godina dana na Nebadonu predstavlja vremenski period kozmičke rotacije u odnosu na orbitu Uverse i iznosi stotinu dana standardnog kozmičkog vremena, otprilike pet godina Urantija vremena.

Nebadonsko vrijeme koje se računa na Salvingtonu, predstavlja standardno mjerilo svim zviježđima i sustavima lokalnog svemira. Sva zviježđa upravljaju poslove prema Nebadonskom vremenu, dok sustavi i individualni planeti imaju vlastite računice vremena.
Jedan dan Satanije, kad se računa na Jerusemu, traje nešto kraće (jedan sat, četiri minute i petnaest sekundi) od tri dana Urantija vremena. Ovo je uopćeno poznato kao Salvingtonsko ili kozmičko vrijeme, te kao Satanijsko vrijeme ili vrijeme zviježđa. Kozmičko vrijeme djeluje kao standard.

7. NEBDAONSKI SUDOVI

Glavni Sin Mihael se prije svega zanima za tri pitanja--stvaranje, održavanje i službu. Osobno, on ne sudjeluje u sudskim poslovima svog svemira. Stvoritelji nikad ne sude svojim stvorenim bićima; to jedino mogu učiniti bića koja imaju visoku obuku i stvarno iskustvo življenja stvorenih bića.

Cijeli sudski mehanizam Nebadona počiva pod Gabrijelovim nadzorom. Visoki sudovi Salvingtona riješavaju probleme koji imaju upćeni kozmički značaj, kao i apelacione slučajeve iz sustavskih sudnica. Ovi kozmički sudovi imaju sedamdeset grana i djeluju u sedam grupa od kojih se svaka sastoji od deset odjeljenja. Pri svim sudskim pitanjima, odluku donose dva sudca, sudac silaznog savršenstva i sudac uzlaznog iskustva.

Što se tiče pravosuđa, slijedeća ograničenja vladaju nad sudovima lokalnog svemira:

1. Administracija lokalnog svemira vodi računa o stvaranju, evoluciji, održavanju i služenju. Kozmički sudovi, stoga, nemaju autoriteta nad pitanjima vječnog života i smrti. Ovo se ne odnosi na pitanje prirodne smrti koja se javlja na Urantiji, već ako se bilo kada pri sudbenom procesu oslovi pitanje prava određenog bića na opstanak, vječni život, ova pitanja moraju biti upućena sudovima Orvontona i ako ovi sudovi donesu odluku o ukinući egzistencije, ove se odluke sprovode prema nalozima i putem djelovanja sila i ličnosti nadkozmičke vlade.

2. Pobačaji u postupcima i osobinama određenih Božjih Sinova Lokalnog Svemira koji ugrožavaju status i autoritet ove osobe kao Sina nikad ne podliježu sudskoj nadležnosti Sinova; takvi se nesporazumi istog časa prevode nadkozmičkim sudovima.

3. Pitanje ponovne postavke određenog sastavnog dijela lokalnog svemira--kao recimo lokalnog sustava--na izgubleni položaj i u zajednicu punog duhovnog statusa u okviru lokalne tvorevine nakon duhovne izolacije, mora biti ostvareno u skladu s odobrenjem visokog vijeća nadkozmosa.

Po svim pitanjima, sudovi Salvingtona imaju posljednju i najvišu riječ. Nitko ne može apelirati ili izbjeći njihovim odlukama i odredbama.

Preda odluke koje su donesene nad ljudskim pitanjima Urantije nekom prilikom mogu djelovati nepoštene, znajte da u svemiru uvijek moraju prevladati kozmička pravda i božansko poštenje. Vi živite u uređenom svemiru i morate znati da će vam se prije ili kasnije ukazati pravda, ako ne i milost.

8. ZAKONODAVNI I IZVRŠNI POLOŽAJI

Na Salvingtonu, glavnom centru Nebadona, ne postoje prava zakonodavna tijela. Svjetovi glavnog kozmičkog centra uglavnom riješavaju pitanja pravorijeka. Zakonodavni skupovi lokalnog svemira počivaju na svijetu koji djeluje kao glavni centar stotinu zviježđa. Sustavi se prvenstveno bave izvršnim i administrativnim radom u okviru lokalnih tvorevina. Vladari Sustava i njihovi suradnici provode zakonodavne odluke vladara zviježđa i izvršavaju sudske odluke visših kozmičkih sudova.

Dok se na glavnom kozmičkom centru ne riješavaju istinska zakonodavna pitanja, u Salvingtonu djeluje više savjetodavnih i istražnih sabora čija glađa i upravljanje ovise o pojedinačnom cilju i okviru djelovanja. Neki sabori imaju permanentnu ulogu; drugi se raspuštaju po sprovedbi određenih zadataka.


Vrhovno vijeće lokalnog svemira ubraja tri člana iz svakog sustava i sedam predstavnika iz svakog zviježđa. Dok izolirani sustavi nemaju zastupnika u ovom vijeću, oni mogu poslati promatrače da prisustvuju ovim sjednicama i da prouče njihove odluke.

Na Salvingtonu se pored toga nalazi stotinu vijeća vrhovne sankcije. Predsjedatelji ovih vijeća ulaze u sastav Gabrijelogov neposrednog i radnog kabineta.

Svi rezultati istražnog djelovanja visokih savjetodavnih vijeća kozmosa prelaze bilo pod nadzor Salvingtonskih sudskih tijela ili zakonodavnih sabora zviježđa. Ova visoka vijeća nemaju moć ili pravo sprovedbe svojih odluka. Ako je slučaj da njihovi savjeti počivaju na temeljima bitnih kozmičkih zakona, Nebadonski sudovi donose odluku o ukinuću postojanja; ali ako se njihovi prijedlozi vežu za hitna pitanja lokalnog svemira, oni prvo moraju primiti odobrenje od zakonodavnih sabora zviježđa, a zatim biti prevedeni na sprovedbu vlastima sustava. Dok ova visoka vijeća ustvari djeluju kao najviši kozmiči zakonodavci, njihovo djelovanje nema bilo provedbenog autoriteta ili izvršne moći.

Dok govorimo o kozmičkoj administraciji kao "sudovima" ili "saborima," treba vam biti jasno da se ove duhovne aktivnosti uveliko razlikuju od primitivnih i materijalnih aktivnosti Urantije koje nose slične nazive.

[Predstavio Glavni Arhanđel Nebadona.]

LOKALNI svemir je rukotvorina Sina Stvoritelja koji pripada Rajskom redu Mihaela. Lokalni svemir obuhvaća stotinu zviježđa, od kojih svako ubraja stotinu sustava naseljenih svjetova. Svaki sustav će s vremenom imati približno tisuću naseljenih svjetova.

Svi ovi svemiri vremena i prostora predstavljaju rezultat evolucije. Bića iz Rajskog reda Mihaela razrađuju stvaralački plan koji uvijek prethodi dugoj stazi postupne evolucije i progresivnog razvoja fizičkih, intelektualnih i duhovnih priroda i sposobnosti mnogostrukih bića koja prebivaju na različitim planetima lokalnog svemira.

Urantija pripada lokalnom svemiru kojim vlada Bog-čovjek iz Nebadona koji je poznat kao Isus iz Nazareta i Mihael iz Salvingtona. I Rajsko Trojstvo je u cjelosti odobrilo sve Mihaelove planove vezane uz pitanja lokalnog svemira još prije nego što je imao prilike započeti ovu najvišu pustolovinu prostora.

Dok Božji Sinovi mogu izabrati domene svojih stvaralačkih aktivnosti, Rajski Arhitekti Glavnog Svemira razrađuju izvorne planove i projekcije za izradu ovih materijalnih tvorevina.

1. FIZIČKA POJAVA SVEMIRA

Predkozmičke manipulacije prostorne sile i praiskonskih energija predstavljaju djelo Glavnih Rajskih Organizatora Sile; ali istog časa kad u nadkozmičkim domenama ova novonastala energija počne reagirati na lokalnu ili linearnu gravitaciju, oni predaju svoje aktivnosti upraviteljima moći dotičnog nadsvemira.

Upravitelji moći su jedini koji djeluju u onim fazama lokalnog svemira koje prethode pojavi materije, ali koje slijede za pojavom sile. Sin Stvoritelj ne može započeti kozmičku organizaciju sve dok upravitelji sile ne pokrenu prostorne energije koje djeluju kao materijalni temelji javljajućeg svemira--stvarna sunca i materijalne svjetove.

Dok svi lokalni svemiri imaju približno jednak energetski potencijal, bitno se razlikuju po fizičkim dimenzijama i s vremena na vrijeme mogu varirati u količini vidljive materije. Naboj sile i potencijalno-materijalno obdarenje lokalnog svemira ovise o manipulativnom djelovanju upravitelja sile i njihovih prethodnika, kao i djelatnosti Sina Stvoritelja i unutarnjem obdarenju fizičke kontrole njegove stvaralačke suradnice.
Energetski naboj lokalnog svemira predstavlja otprilike stotinu tisućiti dio sile odgovarajućeg nadsvemira. U slučaju vašeg lokalnog svemira Nebadona, ukupna materijalizacija je neznatno niža. Fizički govoreći, Nebadon ima sva fizička obdarenja energije i materije koja ulaze u sastav svake druge lokalne domene Orvontona. Jedino fizičko ograničenje nad razvojnim proširenjem svemira Nebadona počiva u kvantitativnom naboju prostorne energije pod kontrolom gravitacijske uprave zajedničkog djelovanja moći i ličnosti spojenog kozmičkog mehanizma.

Nakon što energija-materija dostigne određeni stadij materijalizacije mase, Rajski Sin Stvoritelj se javlja na sceni djelovanja u pratnji Stvaralačke Kćerke Beskonačnog Duha. Istovremeno s dolaskom Sina Stvoritelja, započinje rad na arhitektonskim svjetovima koji trebaju poslužiti kao upravni centri planiranog lokalnog svemira. Evolucija lokalne tvorevine traje tijekom dugih stoljeća--sunca postižu stabilizaciju, formiraju se planeti sa svojim orbitima, dok se i dalje nastavlja rad na dovršenju arhitektonskih svjetova koji trebaju poslužiti kao upravni centri zviježđa.


2. KOZMIČKA ORGANIZACIJA

Prethodno djelovanju Sinova Stvoritelja, kozmička organizacija počiva na upraviteljima moći i drugim bićima koja postaju iz Trećeg Izvora i Centra. Mihael, vaš Sin Stvoritelj, je iz ovih prethodno formiranih energija izgradio naseljene svjetove svemira Nebadona, te se od njihovog formiranja odano posvetio njihovoj administrativnoj upravi. Iz ove predpostojeće energije, božanski Sinovi materijaliziraju vidljivu tvar i projiciraju živa bića, te u suradnji s kozmičkom prisutnošću Beskonačnog Duha stvaraju božansku svitu ličnosti duha.

Ovi upravitelji moći i regulatori energije čije djelovanje daleko prethodi aktivnostima Sina Stvoritelja u preliminarnoj fizičkoj organizaciji, kasnije služe u veličanstvenoj i bliskoj suradnji s ovim Kozmičkim Sinom, zauvijek zajednički upravljajući energijama koje su izvorno organizirali i uveli u krugove. Na Salvingtonu danas djeluje istih stotinu centara moći koji su nekoć surađivali s vašim Sinom Stvoriteljem u izvornoj formaciji ovog lokalnog svemira.
Prvi korak pri procesu fizičke izgradnje Nebadona počiva u organizaciji centralnog svijeta, arhitektonskog planeta Salvingtona i njegovih satelita. Od samog početka djelovanja ovih centara moći i fizičkih regulatora, do dolaska živućeg osoblja na završeni planet Salvington, prošlo je nešto više od milijarde godina vašeg suvremenog planetarnog vremena. Odmah nakon izgradnje Salvingtona, uslijedila je izgradnja stotinu centralnih svjetova planiranih zviježđa i deset tisuća centralnih svjetova planiranih lokalnih sustava planetarne kontrole i administracije, zajedno s arhitektonskim satelitima. Takvi arhitektonski svjetovi trebaju poslužiti smještaju ne samo fizičkih i duhovnih ličnosti, već i posredničkih morontija ili prijelaznih stadija egzistencije.

Salvington, centralni svijet Nebadona, počiva u samom energetsko-materijalnom centru lokalnog svemira. Ali vaš lokalni svemir nije jedna nepodijeljena astronomska cjelina, premda u njegovom fizičkom centru počiva jedan takav masivni sustav.

Dok Salvington služi kao glavni osobni centar Mihaela iz Nebadona, on nije uvijek prisutan na ovom mjestu. Dok nepomična prisutnost Sina Stvoritelja više nije bitna radi neometanog funkcioniranja centralnog svijeta, ovo nije bio slučaj za ranijih epoha fizičke organizacije. Sin Stvoritelj nije u stanju napustiti centralni svijet sve do postignuća gravitacijske stabilizacije koja predstavlja rezultat adekvatnog materijaliziranja energije koje vodi k uravnoteženju različitih krugova i sustava na osnovu uzajamne materijalne privlačnosti.

Ovdje se završava ostvarenje fizičkih planova kozmičke izgradnje i u zajednici sa Stvaralačkim Duhom, Sin Stvoritelj ovdje započinje realizaciju planova za stvaranje života; i ova zastupnica Beskonačnog Duha ovdje počinje biti kozmički aktivna kao zasebna stvaralačka ličnost. Po formulaciji i izvršenju prvog stvaralačkog čina javlja se Sjajna i Jutarnja Zvijezda, personifikacija ovog početnog stvaralačkog koncepta i ideala božanstvenosti. Ovo je glavni izvršitelj svemira, osobni suradnik Sina Stvoritelja koji mu sliči po svim osobinama karaktera, dok je daleko ograničeniji u osobinama božanstvenosti.

I istog časa kad Sin Stvoritelj primi svoju desnu ruku pomoćnicu i svog glavnog izvršitelja, nastupa početak egzistencije ogromnog i izvanrednog mnoštva različitih bića. Tako nastaju sinovi i kćerke lokalnog svemira i ovo obilježava početak egzistencije vladarskog osoblja lokalnog svemira, od vrhovnih kozmičkih vijeća do očeva zviježđa i vladara lokalnih sustava--ogromnih skupova istih onih svjetova koji trebaju pružiti utočište različitim smrtničkim bićima s obdarenjem volje; i svakim od ovih svjetova s vremenom treba upravljati Planetarni Knez.

I zatim, nakon potpune organizacije takvog svemira i po obezbijeđenju obilnog osoblja, Sin Stvoritelj počinje slijediti Očev prijedlog da načine smrtnog čovjeka na svoju božansku sliku.

U Nebadonu još nije završena organizacija planetarnih svjetova, kako je ovaj svemir istinski mlada skupina nebeskih tijela u okviru zvjezdanih i planetarnih domena Orvontona. Prema posljednjem popisu Nebadon ima 3,840,101 naseljeni svijet, dok vaš lokalni sustav Satanija ima prilično tipičnu građu.

Satanija nije jednoličan fizički sustav, nepodijeljena jedinka astronomske organizacije. Njezinih 619 naseljenih svjetova ulaze u sastav više od pet stotina različitih fizičkih sustava. Jedino pet imaju više od dva naseljena svijeta, dok od ovih samo jedan ima četiri planeta naseljena ljudima, dok četrdeset šest svjetova imaju dva naseljena svijeta.

Satanijski sustav naseljenih svjetova leži prilično daleko od Uverse i od te ogromne sunčeve skupine nebeskih tijela koja djeluje kao fizički ili astronomski centar sedmog nadsvemira. Jeruzem, centralni svijet Satanije je udaljen više od dvije stotine tisuća svjetlosnih godina od fizičkog centra nasvemira Orvontona, dok ovaj centar leži jako, jako daleko od gustog promjera Mliječne staze. Satanija leži na obodu lokalnog svemira i Nebadon trenutno počiva blizu samog ruba Orvontona. Od najudaljenijih sustava naseljenih svjetova do nadkozmičkog centra, prostire se nešto manje od dvije stotine i pedeset tisuća svjetlosnih godina.

Svemir Nebadon trenutno leži na jugoistočnom dijelu Orvontonskog nadkozmičkog kruga. Najbliži svemiri nose imena: Avalon, Hanselon, Sanselon, Portalon, Volvering, Fanoving i Alvoring.

Ali evolucija lokalnog svemira predstavlja dugu pripovijed. Poglavlja koja govore o nadsvemiru uvode ovu temu evolucije lokalnog svemira, određena poglavlja iz ovog dijela knjige koja govore o lokalnoj domeni upotpunjuju ovu raspravu, dok naredna poglavlja o povijesti i sudbini Urantije zaokružuju ovu sliku. Ali vi jedino možete prihvatljivo shvatiti sudbinu smrtnih bića takve lokalne tvorevine nakon što pročitate pripovijed o životu i učenjima vašeg Sina Stvoritelja i njegovog ljudskog života u smrtnom obličju na vašem evolutivnom svijetu.

3. EVOLUTIVNA IDEJA

Centralni svemir po imenu Havona predstavlja jedinu savršeno uređenu stvorenu domenu koja je nastala neposrednom mišlju Oca Svih i riječju Vječnog Sina. Havona je egzistencijalni, savršeni i preobilni svemir koji neposredeno opasava prebivalište samih vječnih Božanstava, centar cijelog svemira. Stvorene domene sedam nadsvemira predstavljaju konačna, evolutivna i progresivna područja. Svi fizički sustavi vremena i prostora imaju evolutivno porijeklo. Oni čak ne postižu fizičku stabilizaciju sve dok se ne počnu kretati ustaljenim orbitima svojih nadsvemira. Lokalni svemiri jednako ne mogu postići stabilizaciju u statusu svjetla i života sve do iscrpljenja fizičkih potencijala proširenja i razvoja i sve do ustaljenja i stabilizacije duhovnog statusa svih naseljenih svjetova.

Osim u centralnom svemiru, savršenstvo predstavlja stvar progresivnog postignuća. Dok uzorak savršenstva prožima cijelu centralnu tvorevinu, sve druge domene moraju postići ovo savršenstvo utemeljenim metodama koje služe napredku dotičnih svjetova ili svemira. I planovi Sinova Stvoritelja nose obilježje gotovo beskonačne varijacije po načinu organizacije, evolucije, discipliniranja i stabilizacije njihovih lokalnih svemira.

Izuzev božanske pristunosti Oca, svaki lokalni svemir na određeni način predstavlja duplikaciju administrativne organizacije uzorka centralne tvorevine. Dok je Otac Svih osobno prisutan u svom prebivališnom svemiru, on ne živi u umovima bića koja vuku porijeklo iz ovog svemira onako kako doslovno živi s dušama smrtnika vremena i prostora. Čini se da proces prilagođenja i regulacije duhovnih poslova prostrane tvorevine u sebi nosi određenu svemudru nadoknadu ili odštetu. Dok je Otac kao takav osobno prisutan u centralnom svemiru, on nije prisutan u umovima djece ove savršene stvorene domene; dok Otac kao osoba nije prisutan u svemirima vremena i prostora gdje ga zastupaju i predstavljaju njegovi Suvereni Sinovi, blisko je prisutan u umovima svoje smrtne djece, gdje ga duhovno predstavljaju Tajanstveni Osmatrači koji žive u umovima ovih stvorenih bića volje.

Na centralnom svijetu lokalnog svemira žive sve stvoriteljske i stvaralačke ličnosti koje predstavljaju samosadržani autoritet i administrativnu autonomiju, izuzev osobne prisutnosti Oca Svih. U lokalnom svemiru možete naći ponekog pripadnika govoto svake klase inteligentnih bića koja žive širom centralnog svemira, izuzev Oca Svih. Dok Otac Svih nije osobno prisutan u lokalnom svemiru, Sin Stvoritelj ovdje djeluje kao Očev osobni zastupnik prvo kao namjesnik Boga, a zatim kao vrhovni i suvereni vladar u svoje vlastito ime.

Što niže pogledamo na ljestvici života, to teže postaje pronaći nevidljivog Oca pomoću golog oka vjere. Niža bića--a ponekad čak i više ličnosti--nailaze na teškoću pri nastojanju da spoznaju Oca Svih u njegovim Sinovima Stvoriteljima. I tako sve do trenutka duhovne egzaltacije, kad im savršenstvo razvoja pruža sposobnost da osobno ugledaju Boga, oni posustaju u razvoju, počinju duhovno sumnjati i podlijegati zbrci i tako sebe izolirati od naprednih duhovnih ciljeva svoga vremena i svemira. Oni na taj način gube sposobnost spoznaje Oca u prizoru Sina Stvoritelja. Najsigurniji vodič stvorenim bićima prilikom cijele dugotrajne borbe za postignuće Oca, za vrijeme ovog perioda kad unutarnja ograničenja onemogućuju takvo postignuće, počiva u ustrajnom održanju istine i činjenice da Očeva prisutnost počiva u njegovim Sinovima. Doslovno i figurativno, duhovno i osobno, Otac i njegovi Sinovi su jedno. Uvijek je istina da: Tko je vidio Sina Stvoritelja, vidio je Oca.

Isprva, ličnosti određenog svemira mogu imati sigurnost i uvjerenje jedino ovisno o mjeri svoje bliske srodnosti s Božanstvom. Kad god se porijeklo stvorenog bića udalji od izvornih i božanskih Izvora, bilo da se radi o Božjim Sinovima ili služiteljskim bićima koja pripadaju Beskonačnom Duhu, raste mogućnost izbijanja nesklada i zbrke, a nekom prilikom i pobune--grijeha.

Osim savršenih bića koja postaju iz Božanstva, sva nadkozmička stvorenja slobodne volje imaju evolutivnu prirodu i započinju od niskog statusa uzlazeći naviše, dok se zapravo kreću prema svojoj nutrini. Čak se i izrazito duhovne ličnosti nastavljaju uspinjati životnom ljestvicom sve naprednijim prevođenjem iz života u život i sa svijeta na svijet. I u slučaju osoba koje u sebi imaju Tajanstve Osmatrače, ništa ne može ograničiti moguće visine njihovog duhovnog napretka i kozmičkog postignuća.

Nakon što vremenska bića konačno ostvare savršenstvo, ono je u cjelosti stvar postignuća, ostvarenja vjere koje pripada njihovoj ličnosti. Dok osobe badava primaju darove duhovne milosti, njihova postignuća proizlaze iz individualnih napora i stvarnog života, reakcija njihove ličnosti na postojeće okružje.

Činjenica da se ljudi evolutivno razvijaju od životinja ne stvara ljagu u očima svemira, kako ovo predstavlja jedinu metodu stvaranja jednog od dva osnovna tipa konačnih inteligentnih bića volje. I s postignućem najvišeg savršenstva i vječnosti, to je više slave onima koji su uzašli sa samog dna i koji su vedro uznapredovali ljestvicom života, krug za krugom, i koji su po ostvarenju vrhunca slave postigli osobno iskustvo koje utjelovljuje stvarno poznavanje svake životne faze, od samog dna do najvišeg vrhunca.

I sve ovo svjedoči o mudrosti naših Stvoritelja. Otac Svih bi jednako lako mogao učiniti sva smrtna bića savšenim, uputiti savršenstvo svojom božanskom riječju. Ali Bog bi tako lišio svoja bića izvanrednog iskustva, programa pustolovine i obuke vezanog uz dugi i postupni unutarnji uspon, iskustva jedino onih bića koja su imala sreću da započnu sa samog dna životne egzistencije.

U svemirima koji okružuju Havonu postoji upravo onoliko savršenih stvorenja kolika je potreba za savršenim učiteljskim uzorcima koji služe bićima evolutivne životne ljestvice. Iskustvena priroda evolutivnog tipa ličnosti predstavlja prirodan kozmički komplement svesavršenih priroda Rajsko-Havonskih stvorenih bića. I savršena i nesavršena bića su u stvarnosti nepotpuna u pogledu konačne sveobuhvatnosti. Ali u komplementarnom odnosu egzistencijalno savršenih stvorenja Rajsko-Havonskog sustava s iskustveno usavršenim finalistima koji uzlaze iz evolutivnih svemira, ova dva tipa mogu postići oslobođenje od prirođenih ograničenja i na taj način zajednički pokušati ostvariti blažene visine ultimnog statusa stvorenog bića.

Ove djelatnosti stvorenja predstavljaju kozmičke posljedice akcija i reakcija u okviru Sedmostrukog Božanstva, spojišne točke vječne božanstvenosti Rajskog Trojstva s evolutivnom božanstvenosti Vrhovnih Stvoritelja vremensko-prostornih svemira u okvirima, pomoću i putem ostvarenja moći Božanstva Vrhovnog Bića.
Božanski savršeno stvorenje se ne razlikuje od evolutivno usavršenog stvorenja po mjeri, već po vrsti potencijala božanstvenosti. Ova bića veže uzajamna ovisnost u pogledu postignuća vrhovnosti službe. Evolutivni nadsvemiri ovise o savršenoj Havoni radi ostvarenja uvjeta za završnu obuku uzlaznih bića ovih nadsvemira, dok je savršenom centralnom svemiru potrebna egzistencija usavršavajućih svemira radi ostvarenja punog razvoja njegovih silaznih žitelja.

Bilo da se radi o ličnostima ili svemirima, dva osnovna očitovanja konačne stvarnosti--prirođeno i evolutivno savršenstvo--imaju ravnopravan, međuovisan i povezan status. Oni uzajamno ovise radi upotpunjenja pojedinačne uloge, službe i sudbine.

4. BOŽJI ODNOS PREMA
LOKALNOM SVEMIRU

Nemojte misliti da je Otac Svih, po podarenju svakog mogućeg dijela svoga bića i moći drugim osobama, postao nečujni i neaktivni član Božanskog saveza. Osim djelovanja u domeni ličnosti i podarenju Ispravljača, on je naočigled najneaktivniji član Rajskih Božanstava zbog toga što predaje izvršenje velikog dijela svoje vječne nakane svojim ravnopravnim suradnicima u sastavu Božanstva kao i brojnim stvorenim inteligencijama. Bog je neaktivni pripadnik stvaralačke trojke jedino po tome što ne izvršava djela koja može povjeriti svojim ravnopravnim i podređenim suradnicima.
Bog u cjelosti razumije da svako njegovo inteligentno stvorenje ima potrebu za djelovanjem i postignućem iskustva i Bog se stoga u svakoj situaciji, bilo da se radi o sudbini kozmosa ili blagodati njegovih najnižih stvorenja, povlači u pozadinu u korist cijele galaksije stvorenja i Stvaralačkih ličnosti koje po svojim unutarnjim obdarenjima posreduju između njega i bilo koje kozmičke situacije ili stvaralačkog događaja. Ali unatoč ovom povlačenju, ovom ispoljenju beskonačne koordinacije, Bog vrlo stvarno, doslovno i osobno sudjeluje u ovim događajima uz pomoć i putem svojih uposlenih sila i ličnosti. Otac djeluje unutar i putem ovih kanala djelovanja radi blagodati cijele svoje prostrane tvorevine.

Što se tiče procedura, uprave i administracije lokalnog svemira, Otac Svih djeluje u osobi Sina Stvoritelja. Otac Svih se nikad ne upliće u pitanja uzajamnog odnosa između Božjih Sinova, grupnog odnosa između ličnosti koje postaju iz Trećeg Izvora i Centra ili odnosa bilo kojih drugih stvorenja, kao na primjer ljudskih bića. Ono što uvijek mora prevladati je zakon Sina Stvoritelja, uprava Očeva Zviježđa, Vladara Sustava i Planetarnih Knezova--ustanovljene procedure i principi djelovanja koji vladaju u određenom svemiru. Nikad ne može nastupiti podjela autoriteta; nikada ne dolazi do unakrsnog djelovanja božje moći i nakane. Božanstva djeluju u savršenom i vječnom jednoglasju.

Sin Stvoritelj ima vrhovnu vlast u svim pitanjima etičkih veza, odnosa određene grupe stvorenih bića s drugim redovima stvorenja, kao i odnosa dvaju ili više osoba s određenom grupom; ali takav plan ne znači da Otac Svih ne može na svoj način intervenirati i učiniti bilo što što godi njegovom božanskom umu, s bilo kojim individualnim stvorenjem njegove tvorevine, bilo da se radi o trenutnom statusu ili budućim izgledima ove osobe i što se tiče Očevog vječnog plana i beskonačne nakane.

U svojim smrtnim bićima slobodne volje, Otac je istinski prisutan u unutarnjem Ispravljaču, fragmentu svog predličnog duha, dok je Otac i sam izvor ličnosti ovog smrtnog bića slobodne volje.

Ovi Misaoni Ispravljači, darovi Oca Svih, žive prilično izolirano; prebivajući u ljudskim umovima, oni nemaju nikakve vidljive veze s etičkim pitanjima lokalne tvorevine. Oni nisu neposredno usklađeni bilo sa serafskom službom ili s administrativnom upravom sustava, zviježđa ili lokalnog svemira, kao ni s upravom Sina Stvoritelja, čija volja predstavlja vrhovni zakon njegovog svemira.

Unutarnji Ispavljači predstavljaju jedan od Božjih zasebnih ali ujedinjenih načina kontakta sa stvorenim bićima cijele njegove gotovo beskonačne tvorevine. Onaj koji je nevidljiv ljudskim očima na ovaj način očituje svoju prisutnost i kad bi to bilo moguće, ukazao bi se i na druge načine, ali takva naprednija očitovanja nisu božanski moguća.

Mi možemo vidjeti i shvatiti mehanizam kojim Sinovi postižu blisko i potpuno poznavanje svojih upravnih kozmičkih domena; ali nismo u stanju u cjelosti shvatiti metode koji omogućuju Božje potpuno i osobno poznavanje detalja koji se tiču svemira nad svemirima, premda ako ništa drugo možemo prepoznati metode kojima Otac Svih može primiti informaciju o bićima njegove ogromne tvorevine kao i metode očitovanja njegove prisutnosti istim ovim bićima. Zahvaljujući krugu ličnosti, Otac je upoznat--ima osobno znanje--svih misli i djela svih bića iz svih sustava svih svemira cijele stvorene domene. I dok nismo u stanju u cjelosti shvatiti ovu vještinu Božje komunikacije s njegovom djecom, nalazimo veliku snagu u uvjerenju da "Gospodin poznaje svoju djecu" i da "bilježi gdje smo rođeni."

U vašem svemiru kao i u vašem srcu, Otac Svih je prisutan, duhovno govoreći, putem jednog od Sedam Glavnih Duhova centralnog boravišta, te je štoviše prisutan putem božanskog Ispravljača koji živi, radi i čeka u dubinama smrtničkog uma.

Bog nije samoživa ličnost; Otac sebe badava podaje svojim stvorenim bićima i svojoj stvorenoj domeni. On živi i djeluje ne samo u Božanstvima, već i u svojim Sinovima kojima povjerava izvršenje svega što su božanski sposobni učiniti. Otac Svih se istinski lišio svake djelatnosti koja može biti povjerena drugim bićima. I ovo jednako važi kad je riječ o smrtnom čovjeku, kao i kad je riječ o Sinu Stvoritelju koji upravlja u Božje ime na samom centru lokalnog svemira. Mi tako možemo vidjeti djelovanje idealne i beskonačne ljubavi Oca Svih.

Ovo univerzalno kozmičko samopodarenje Božjeg bića obilno svjedoči kako o veličini tako i o velikodušnosti Očeve božanske prirode. Ako postoji ikoji Božji dio koji nije podaren univerzalnoj kozmičkoj tvorevini, od ovog svog dijela Bog s izdašnim velikodušjem daruje Misaone Ispravljače svojim zemaljskim smrtnicima--Tajnovite Osmatrače vremena--koji tako strpljivo žive u smrtnim bićima pred kojima stoji mogućnost vječnog života. Otac Svih je sebe podario, tako reći, kako bi obogatio cijelu tvorevinu posjedom ličnosti i potencijalom duhovnog postignuća. Bog je sebe podario kako bi mu mi mogli nalikovati i on prima jedino onu moć i slavu koja je bitna radi održanja stvari zbog kojih se lišio sveg ostalog.



5. VJEČNA I BOŽANSKA NAMISAO

Velika i veličanstvena namisao obilježava prostorno putovanje svemirima. Čovjekove smrtničke patnje nisu uzaludne. Svi sudjelujemo u jednom ogromnom planu, poduzeću gigantskih razmjera i upravo veličina dimenzija ovog poduzeća onemogućuje promatranje pojedinačnih dijelova u pojedinačnom času i za vrijeme pojedinačnog života. Svi smo dio vječnog poduzeća pod Božjim nadzorom i upravom. Cijeli se ovaj čudesni i kozmički mehanizam veličanstveno kreće prostorom u ritmu beskonačne misli i vječne nakane Prvog Velikog Izvora i Centra.

Vječna nakana vječnog Boga predstavlja visoki duhovni ideal. Događaji vremena i borbe materijalne egzistencije predstavljaju jedino privremenu ljestvicu koja vodi do druge obale, obećane zemlje duhovne stvarnosti i blažene egzistencije. Naravno, vi smrtnici ne možete lako shvatiti ideju vječne nakane; vi ste doslovno nesposobni shvatiti misao vječnosti, ideju nečeg što nema početka ni svršetka. Sve što vi poznajete ima svršetak.

Individualni život, vijek trajanja određenog svijeta ili kronološki slijed povezanih događaja, može djelovati kao izolirani raspon vremena; čini se da sve ima početak i svršetak. I može djelovati da slijed takvih događaja, života, stoljeća ili epoha, promatran kao niz epizoda, predstavlja pravolinijsku pojavu, izolirani vremenski događaj koji djeluje kao iznenadni blijesak na beskonačnom licu vječnosti. Ali kad promatramo ove događaje iza kulisa, opsežnije i potpunije razumijevanje vodi k spoznaji da takvo objašnjenje ne može biti prihvatljivo, povezano i na bilo koji način prikladno bilo kao objašnjenje ili kao korelacija vremenskih događaja koji nose temeljne nakane i osnovne reakcije vječnosti.

Meni djeluje prikladnije, u cilju objašnjenja smrtničkom umu, zamisliti vječnost u vidu kruga i vječnu nakanu u vidu beskrajne kružnice, gdje se vječnost na neki način sinhronizira s prolaznim materijalnim krugovima vremena. Što se tiče sektora vremena koji su povezani s krugom vječnosti i koji ulaze u sastav ovog kruga vječnosti, primorani smo prepoznati da takve privremene epohe dolaze na svijet, žive i umiru upravo kao što privremena smrtna bića dolaze na svijet, žive i umiru. Većina ljudskih bića umire zbog toga što, nakon što ne uspiju postići razinu duha spojem s unutarnjim Ispravljačem, metamorfoza smrti predstavlja jedino moguće oslobođenje iz okova vremena i spona materijalne tvorevine i jedini način za hvatanje duhovnog koraka s progresivnom povorkom vječnosti. Nakon što preživite probni život vremenske i materijalne egzistencije, možete nastaviti živjeti u dodiru s vječnosti i čak i u sastavu vječnosti, zauvijek putujući svjetovima prostora krugom vječnih stoljeća.

Sektori vremena nalikuju blijesku ličnosti koji se javlja u temporalnom obličju; pojave se jedino na kratko, nakon čega iščeznu pred ljudskim očima, kako bi se ponovo pojavili kao novi djelatnici i nastavni činitelji višeg života beskrajnog putovanja vječnim krugom. Vječnost se teško može zamisliti kao pravolinijska pojava ako se osvrnemo na vjerovanje u ograničeni svemir koji rotira oko ogromnog izduljenog centralnog prebivališta Oca Svih.

Iskreno govoreći, konačni um vremena nije u stanju spoznati vječnost. Vi jednostavno ne možete shvatiti ovaj pojam; niste ga u stanju razumjeti. Ni ja ne mogu potpuno predočiti vječnost, a čak i kad bih to mogao učiniti, ne bih bio u stanju prenijeti ovu ideju ljudskom umu. Svejedno, uložio sam sve napore da vam predočim dio našeg gledišta, da vam prenesem ponešto našeg razumijevanja vječnih pojava. Nastojim vam pomoći da razjasnite svoje shvaćanje ovih vrijednosti beskonačne prirode i vječnog značaja.

U Božjem umu postoji plan koji obuhvaća svako stvoreno biće svih ogromnih domena i ovaj plan je vječna nakana beskrajnih mogućnosti, neograničenog napredovanja i beskonačnog života. I ljudi jedino trebaju posegnuti za beskonačnim blagom tako neusporedivog života!

Pred vama je cilj vječnosti! Pred vama leži pustolovno postignuće božanstvenosti! Posegnite za savršenstvom! Tko god hoće neka dođe i neka primi pouzdanu nagradu za sva nastojanja svakog ljudskog bića koje odluči sudjelovati u trci vjere i uzdanja, neprestano tražeći oslonca u vodstvu unutarnjeg Ispravljača i upravi ovog dobrog duha Kozmičkog Sina koji je badava izliven na sve ljude.

[Predočio Moćni Glasnik koji je privremeno pripojen Vrhovnom Vijeću Nebadona i koji je primio ovu misiju od Gabrijela iz Salvingtona.]

PRVOTNI supernafi su veličanstveni služitelji Božanstava vječnog Rajskog Otoka. Nije poznato da su ova bića ikad skrenula s puteva ispravnosti i svjetla. Oni se uvijek svi jave pri prozivci; kroz cijelu vječnost nije izgubljeno ni jedno od ovih veličanstvenih bića. Dok su ovi visoki supernafi savršena bića, bića obilježena najvišim savršenstvom, oni nisu bilo apsonitni ili apsolutni. Kako imaju savršenu bit, ova djeca Beskonačnog Duha djeluju dobrovoljno i naizmjenice na svim fazama svojih mnogostrukih dužnosti. Oni obično ne djeluju bitnije izvan Raja, premda sudjeluju u različitim tisućugodišnjim skupovima i periodičnim sastancima širom centralnog svemira. Oni pored toga djeluju kao specijalni glasnici Božanstava, te u velikom broju uzlaze na poziciju Tehničkih Savjetnika.

Prvotni supernaf pored toga zapovijeda serafskim vojskama svjetova koji su izolirani prilikom pobune. U slučaju podarenja Rajskog Sina takvom svijetu, po upotpunjenju njegove misije i uzašašću do Oca Svih, te nakon što se po Očevu odobrenju vrati kao akreditirani izručitelj ovog izoliranog svijeta, starješine ovog poduzeća uvijek postavljaju prvotnog supernafa za upravitelja nad služiteljskim duhovima ovog novopovraćenog svijeta. Supernafi koji služe na ovoj specijalnoj misiji povremeno rotiraju na svojim položajima. Na Urantiji trenutno služi drugi po redu "poglavar serafa" od darivanja Krista Mihaela.

Prvotni supernafi su od vječnosti služili na Otoku Svjetla i na različitim upraviteljskim misijama na svjetovima prostora, dok su svoju sadašnju klasifikaciju primili jedino po dolasku hodočasnika vremena s Havone na Raj. Ovi visoki anđeli danas služe uglavnom u slijedećih sedam redova službe, kao:

1. Voditelji obožavanja.
2. Učitelji filozofije.
3. Čuvari znanja.
4. Upravitelji ponašanja.
5. Tumači etike.
6. Starješine poduzeća.
7. Poticatelji Odmora.

Uzlazni hodočasnici ne dolaze pod neposrednu upravu ovih supernafa sve do konačnog postignuća prebivališnog statusa na Raju, nakon čega započinju program obuke pod upravom ovih anđela, od zadnjeg do prvog. Ljudska bića tako započinju svoj Rajski put pod nadzorom poticatelja odmora, dok nakon niza prijelaznih faza završavaju ovaj obrazovni program s voditeljima obožavanja. I po završetku ovog programa, spremni ste krenuti beskonačnim putem finalističkog statusa.

1. POTICATELJI ODMORA

Poticatelji odmora djeluju kao Rajski inspektori koji odlaze s centralog Otoka u unutarnji krug Havone kako bi surađivali s dopuniteljima odmora, svojim kolegama iz drugotnog reda supernafa. Odmor--božanski odmor--predstavlja osnovu udobnosti na Raju; i ovi poticatelji odmora djeluju kao posljednji u nizu instruktora koji pripremaju hodočasnike vremena za boravak u vječnosti. Njihovo djelovanje započinje na posljednjem krugu centralnog svemira i nastavlja se nakon što se hodočasnici probude iz prijelaznog sna koji prevodi uspješna prostorna bića u domene vječnosti.

Odmor ima sedmostruku prirodu: To može biti odmor počinka i igre nižih bića, odmor otkrića viših bića ili odmor obožavanja koji obilježava ličnosti duha. Pored toga postoji normalni odmor koji služi prikupljanju energije, osvježenju bića fizičkom ili duhovnom energijom. Tu je zatim prijelazni san, nesvjesni počinak pri userafimljenju, pri prijelazu sa svijeta na svijet. Duboki san metamorfoze ne nalikuje ni jednoj drugoj vrsti odmora i predstavlja odmor pri prijelazu iz jednog stadija postojanja u drugi, iz jednog života u drugi, iz jednog stadija egzistencije u drugi; ovaj san uvijek prati prijelaz kroz stadije kozmičkog statusa, za razliku od evolucije kroz više stadija jednog te istog statusa.

Ali posljednji metamorfički san predstavlja nešto više od ovih ranijih oblika prijelaznog počinka koji obilježavaju niz statusnih postignuća uzlaznog puta; ovom prilikom, stvorena bića vremena i prostora prelaze unutarnje centralne granice vremenskih i prostornih domena kako bi postigla prebivališni status u bezvremenim i bezsprostornim domenama Raja. Poticatelji i dopunitelji odmora igraju jednako bitnu ulogu pri ovoj prijelaznoj metamorfozi, upravo kao što serafi i njihovi suradnici igraju bitnu ulogu u procesu opstanka smrtnih bića.

Dok ljudska bića odlaze na počinak na posljednjem krugu Havone, na Raju se bude u vječni život. I dok ovdje prolazite procesom duhovne repersonifikacije, odmah možete prepoznati poticatelja odmora koji vas čeka na vječnim obalama kao isti onaj prvotni supernaf koji je zaslužan za vaš konačni počinak na unutarnjem krugu Havone; i doći će vam u sjećanje taj posljednji veliki korak vjere dok se ovom prilikom ponovo budete spremali prepustiti identitet svoga bića u ruke Oca Svih.

Već ste imali priliku osjetiti prijatnost posljednjeg počinka; doživjeli ste posljednji prijelazni san; sad se budite u beskonačni život na obalama vječnog prebivališta. "I neće više biti počinka. Pred vama je prisutnost Boga i njegovih Sinova i vječno ste njegove sluge; vidjeli ste njegovo lice i njegovo ime je postalo vaš duh. Neće više biti noći; i neće trebati ni svjetla od sunca, jer im Veliki Izvor i Centar daje svjetlost; oni imaju život vječni. I Bog će otrti svaku suzu s njihovih očiju; smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, niti će biti boli, jer stari svijet prođe."

2. STARJEŠINE PODUZEĆA

Poglavar supernafa, "izvorni uzorak anđela," s
vremena na vrijeme postavlja ovu grupu na upravno organizacijski položaj nad sva tri serafska reda--prvotnim, drugotnim i tercijarnim. Supernafi predstavljaju posve samoupravno i samoorganizacijsko tijelo zuzev kad je riječ o djelima ovog zajedničkog poglavara, prvog Rajskog anđela koji zauvijek upravlja svim ovim ličnostima duha.

Anđeli poduzeća djeluju u bliskoj vezi s proslavljenim smrtnim žiteljima Raja prije njihovog primitka u Zbor Finalnosti. Obrazovanje i obuka nisu jedine aktivnosti novopristiglih žitelja Raja; služba igra jednako bitnu ulogu u prijefinalističkom obrazovnom programu Raja. I primijetio sam da kad god uspinjući smrtnici nađu trenutak odmora, oni jasno nastoje uspostaviti prijateljski odnos s pripadnicima rezervnog zbora superafskih starješina poduzeća.

Nakon što smrtna uzlazna bića dostignu Raj, njihovi društveni odnosi podrazumijevaju mnogo više od kontakta s mnoštvom uzvišenih i božanskih bića i proslavljenih bližnjih smrtnika koje su već imali prilike upoznati. Pored toga morate uspostaviti odnos s više od tri tisuće različitih redova Rajskih državljana, različitih grupa Transcendetalista i brojnih drugih vrsta trajnih i privremenih Rajskih žitelja koji nisu obznanjeni na Urantiji. Po uspostavi značajnog kontakta s ovim moćnim Rajskim intelektima, ljudi nalaze spokoj u kontaktu sa serafskim oblicima uma; ova ih bića podsjećaju na period druženja sa serafima s kojima su proveli tako dugo vremena i s kojima su imali tako prijatan odnos.

3. TUMAČI ETIKE

Što se više budete uspinjali ljestvicom života, to ćete više obraćati pažnju na pitanje kozmičke etike. Čovjek djeluje etički kad priznaje i prepoznaje prava koja obilježavaju egzistenciju svih drugih osoba. Ali duhovna etika daleko nadilazi smrtnički pa čak i morontijalni koncept osobnih i grupnih odnosa. Na svom dugom uzlaznom putu prema Rajskoj slavi, hodočasnici vremena imaju prilike podrobno proučiti i adekvatno savladati etičke lekcije. Kako ovo uzlazno putovanje k čovjekovoj nutrini uistinu započinje na rodnim svjetovima vremena, uzlazna bića nastavljaju pripajati nove grupe poznanika svom rastućem krugu kozmičkih suradnika. Dok svaka nova grupa kolega dodaje novu razinu priznate i primijenjene etike, u času postignuća Raja smrtnicima je istinski potreban prijateljski i srdačan savjet vezano uz tumačenje etičkih odnosa. Dok im ne trebaju časovi iz etike, potrebno im je tumačenje prethodno i detaljno savladanih lekcija koje će ih dovesti licem u lice s izvanrednom zadaćom upoznavanja novih iskustava.

Služba tumača etike ima neprocjenjivu vrijednost ovim novopristiglim žiteljima Raja, pomažući im da se prilagode brojnim grupama veličanstvenih bića za vrijeme ovog bitnog razdoblja od postignuća prebivališnog statusa do službenog ulaska u Zbor Smrtničkih Finalista. Uzlazni hodočasnici su već imali prilike upoznati mnoge vrste Rajskih Državljana na sedam krugova Havone. Proslavljeni smrtnici su pored toga imali prilike uživati u bliskom kontaktu s bićima potrojstvljenih sinova koji pripadaju združenom zboru unutarnjeg kruga Havone gdje primaju najveći dio naobrazbe. I uzlazni hodočasnici su na drugim krugovima imali prilike upoznati mnoge neobznanjene žitelje Rajsko-Havonskog sustava koji prolaze procesom grupne obuke u pripremi za neobznanjene zadaće budućnosti.

Svi ovi nebeski odnosi imaju nedvojbeno uzajamnu prirodu. Ne samo što vi kao uzlazni smrtnici izvlačite korist iz ovog niza kozmičkih odnosa i mnogobrojnih vrsta sve božanstvenijih suradnika, već svakom od ovih božanstvenih bića imate prilike uputiti jedan dio svoje ličnosti i iskustva koji zauvijek mijenjaju i unaprijeđuju svakog od njih zahvaljujući ovom kontaktu s uspinjućim smrtnicima s evolutivnih svjetova vremena i prostora.

4. UPRAVITELJI PONAŠANJA

Nakon što potpuno ovladaju pitanjem etike Rajskih odnosa--ne besmislenih formalnosti i diktata vještačkih kasti, već unutarnjih osobina--uzlazni smrtnici izvlače veliku korist iz savjetovanja sa superafskim upraviteljima ponašanja koji pripremaju ove nove pripadnike Rajskog društva za ovladavanje postupcima savršenog ponašanja viših bića koja žive na centralnom Otoku Svjetla i Života. Sklad je osnovni ton centralnog svemira i cijelim Rajem vlada sveprimijetan red i sklad. Ispravno držanje je bit napretka uz pomoć znanja i putem filozofije, do duhovnih visina spontanog obožavanja. Božanska vještina obilježava proces prilaza k Božanstvenosti; i hodočasnici mogu ovladati ovom vještinom jedino po dolasku na Raj. Dok su već imali prilike primiti duh ove vještine na krugovima Havone, hodočasnici mogu primiti završne detalje ove obuke jedino nakon istinskog postignuća Otoka Svjetla.

Svaki oblik ponašanja na Raju je posve spontan, u svakom pogledu prirodan i slobodan. Ali i pored toga postoji način ophođenja koji je posve prikladan i savršen za vječni Otok i upravitelji ponašanja uvijek stoje pored "došljaka unutar vrata" kako bi im pomogli da se osjećaju prijatno i ugodno, istovremeno učeći ove hodočasnike da izbjegnu inače neminovnu zbrku i nesigurnost. Ovo je jedini način da se izbjegne beskrajna zbrka; i zbrka se nikad ne javlja na Raju.

Ovi upravitelji ponašanja istinski služe kao proslavljeni učitelji i vodiči. Oni prvenstveno nastoje pripremiti pridošle smrtne žitelje gotovo beskrajnom nizu novih situacija i nepoznatih običaja. Unatoč cijeloj dugoj pripremi i dugom procesu putovanja, Raj je još uvijek neizrecivo čudno i nevjerojatno iznenađujuće mjesto svim osobama koje tu konačno uspiju ostvariti prebivališni status.

5. ČUVARI ZNANJA

Superafski čuvari znanja su viša "pisma preporuke" i svi Rajski žitelji imaju priliku upoznati i pročitati ova bića. Oni su božanski zapisi istine, živuće knjige stvarnog znanja. Već ste čuli o zapisima iz "knjige života." Čuvari znanja su upravo takve živuće knjige, zapisi savršenstva zabilježeni na vječnim pločama božanskog života i vrhovne sigurnosti. Oni su uistinu živuće, automatske biblioteke. Kozmičke činjenice predstavljaju unutarnju osobinu ovih prvotnih serafa, nešto što je istinski u njima zabilježeno; i njihove unutarnje osobine jednako ne dopuštaju prodor neistine u umove ovih savršenih i preobilnih skladišta istine vječnosti i inteligencije vremena.

Dok ovi čuvari povremeno drže neslužbena predavanja žiteljima vječnog Otoka, oni prvenstveno služe kao izvori informacije i verifikacije. I svaka osoba koja dođe na Raj slobodno može iskoristiti ovo živuće spremište zanimljivih činjenica i istina. Na sjevernom kraju Otoka, bića mogu upotrijebiti živuće pronalazače znanja koji pozivaju na dužnost upravitelja grupe koja posjeduje željenu informaciju, nakon čega se javljaju veličanstvena bića koja predstavljaju upravo ono što je biće željelo doznati. Nećete više morati tragati za prosvjetljenjem na stranicama knjiga; ovo je susret licem u lice s živućom inteligencijom. Na ovaj način možete primiti najviše znanje od samih živućih bića kojima je ova istina povjerena na čuvanje.

Nakon što pronađete supernafa koji je upravo ono što pokušavate verificirati, imat ćete na raspolaganju sve poznate činjenice svih kozmosa, kako ovi čuvari znanja djeluju u ulozi posljednjih čuvara završnih i živućih sažetaka ogromne mreže anđeoskih registratora, od serafa i sekonafa lokalnog svemira i nadsvemira, do glavnih registratora tercijarnih supernafa Havone. I ovaj se proces živućeg prikupljanja znanja uveliko razlikuje od formalnih zabilješki Raja koje predstavljaju najviši sažetak kozmičke povijesti.
Dok mudrost istine vuče porijeklo iz božanstvenosti centralnog svemira, znanje (iskustveno znanje) najvećim dijelom vuče porijeklo iz domena vremena i prostora--i upravo zbog toga je potrebno održavati brojne dalekosežne nadkozmičke organizacije serafskih i supernafskih registratora koji djeluju pod nadzorom Nebeskih Registratora.

Ovi prvotni supernafi koji u sebi imaju svo kozmičko znanje, snose odgovornost za organizaciju i klasifikaciju ovog znanja. Preuzimajući ulogu živućih stručnih knjižnica kozmosa nad kozmosima, podijelili su znanje u sedam velikih grupa, od kojih svaka ima milijun podgrupa. Proces kojim žitelji Raja mogu dobiti pristup ovoj ogromnoj masi znanja umnogome počiva na dobrovoljnim i mudrim naporima ovih čuvara znanja. Ovi čuvari su pored toga uzvišeni učitelji centralnog svemira koji badava daju svoja živuća blaga svim bićima svih krugova Havone, dok i sami sudovi Starih Dana opsežno premda indirektno koriste usluge ovih čuvara znanja. Ali ova živuća knjižnica koja stoji na raspolaganju cijelom centralnom svemiru i nadsvemiru, nije dostupna bićima lokalnih svemira. Bića lokalnih svemira mogu steći prostup ovoj riznici Rajskog znanja jedino indirektnim i reflektivnim metodama.


6. UČITELJI FILOZOFIJE

Slijedeća velika radost obožavanja počiva u uzbudljivom doživljaju filozofije. Za cijelog uzlaznog puta, vaša pozicija nikad neće biti tako uzvišena da se nećete morati osloniti na filozofiju u cilju riješenja tisuće nebrojenih misterija.

Učitelji filozofije s velikom radošću upravljaju kako domaće tako i uzlazne umove pridošlica, u smjeru uzbudljivog riješenja ovih kozmičkih problema. Ovi superafski učitelji filozofije djeluju kao "nebeski mudraci," bića mudrosti koja koriste istinu znanja i činjenice iskustva pri naporima na savladanju nepoznatog. Znanje s njima dostiže istinu, dok iskustvo uzlazi do mudrosti. Uzlazne ličnosti prostora na Raju imaju priliku doživjeti uzvišenost bića: Oni posjeduju znanje, poznaju istinu i mogu filozofirati--misliti istinu; oni štoviše mogu uložiti nastojanje da obujme koncepte Ultimnog i da spoznaju vještine Apsoluta.

Na južnom kraju ogromne Rajske domene, učitelji filozofije održavaju opsežna predavanja na temu sedamdeset funkcionalnih podjela mudrosti. Oni tu raspravljaju planove i ciljeve Beskonačnosti i nastoje postići koordinaciju iskustava i usklađenje znanja svih bića koja imaju pristupa njihovoj mudrosti. Unatoč tome što imaju visoko specijalizirane stavove prema različitim kozmičkim problemima, učitelji filozofije svejedno uvijek donose jednoglasne zaključke.

Ovi Rajski filozofi koriste u svojim predavanjima sve moguće metode instrukcije, uključujući i naprednije grafičke vještine Havone kao i određene Rajske metode komuniciranja informacije. Sve ove napredne vještine upućivanja znanja i komuniciranja ideja doslovce nadilaze spoznajne sposobnosti čak i najrazvijenijeg ljudskog uma. Na Raju, jedan sat instrukcije pruža jednake rezultate kao deset tisuća godina verbalnih memorativnih metoda koje koristite na Urantiji. Vi ne samo što niste u stanju razviti takve metode komunikacije, već u smrtničkom iskustvu ne postoji ništa što be se moglo usporediti ili izjednačiti s ovim procesom.

Učitelji filozofije jako uživaju kad god im se ukaže prilika da ponude svoja tumačenja kozmosa nad kozmosima bićima koja uzlaze iz svjetova prostora. I dok filozofija nikad ne može postići sigurnost zaključaka koja obilježava činjenice znanja ili istine iskustva, nakon što čujete rasprave ovih prvotnih supernafa o neriješenim problemima vječnosti i aktivnostima Apsoluta, svejedno ćete doživjeti pouzdano i trajno zadovoljstvo u pogledu svih ovih nerazjašnjenih pitanja.


Ove intelektualne aktivnosti žitelja Raja nisu dostupne emitiranjem; bića mogu primiti filozofiju savršenstva jedino iz prve ruke. Ova učenja prodiru na okolne svjetove jedino zahvaljujući osobnom iskustvu onih koji su imali prilike proći ovim procesom i koji zatim nose ove mudrosti u svemire prostora.

VODITELJI OBOŽAVANJA

Obožavanje je najviša privilegija i prva dužnost svih stvorenih inteligencija. Obožavanje je svjestan i radostan čin prepoznavanja i priznavanja istine i činjenice bliskog i osobnog odnosa između Stvoritelja i njihovih stvorenja. Kvaliteta obožavanja ovisi o dubini spoznaje stvorenog bića; i kako bića sve više upoznaju beskonačni karakter Bogova, čin obožavanja postaje sve obuhvatniji, sve dok s vremenom ne postigne slavu najviše iskustvene radosti i najveličanstvenijeg užitka koji je dostupan stvorenim bićima.

Dok na Rajskom Otoku postoje lokacije koje su rezervirane isključivo za obožavanje, cijeli Raj predstavlja jedan veliki sveti hram božanske službe. Obožavanje je prva i osnovna strast svih bića koja se uspinju blaženim obalama Raja--ono je spontana provala čuvstva svih koji su dovoljno spoznali Boga kako bi postigli njegovu prisutnost. Krug za krugom, tijekom cijelog unutarnjeg putovanja Havonom, obožavanje predstavlja sve veću strast, dok je na Raju potrebno upraviti i inače kontrolirati njegov izražaj.

Specijalni zbor prvotnih supernafa upravlja periodičnim, spontanim, grupnim i drugim specijalnim oblicima provale najvišeg poštovanja i duhove zahvalnosti koju bića mogu osjetiti na Raju. Pod upravom ovih upravitelja obožavanja, takva zakletva na vjernost dostiže najviši cilj zadovoljstva stvorenih bića kao i vrhunce savršenstva blaženog samoizražaja i osobnog užitka. Svi prvotni supernafi žele djelovati u poziciji upravitelja obožavanja; i sva bi uspinjuća bića htjela vječno uživati u neprekidnom procesu obožavanja kad starješine poduzeća ne bi povremeno rastjerale ovakve skupove. Ali ni jedno uspinjuće biće ne mora prihvatiti zadaće vječne službe sve dok prvo ne postigne puno zadovoljstvo obožavanja.

Upravitelji obožavanja trebaju poučiti uzlazna stvorenja metodama obožavanja koje vode k postignuću ovog samoizražajnog zadovoljstva, istovremeno omogućujući punu odanost bitnim aktivnostima Rajskog režima. Bez unaprijeđenja vještine obožavanja, prosječnim smrtnim bićima koja dostignu Raj treba više stotina godina kako bi postigla puni i zadovoljavajući izražaj svojih emocija inteligentnog poštovanja i uzlazne zahvalnosti. Upravitelji obožavanja otvaraju nove i prethodno nepoznate puteve izražaja zahvaljujući kojima ova izvanredna djeca iz maternice prostora i teškoća vremena mogu postići puno zadovoljstvo obožavanja u mnogo kraćem roku. Sva umijeća svih bića iz cijelog svemira koja mogu osnažiti i uzvisiti moći samoizražaja i odašiljanja zahvalnosti, odano i svesrdno rade na procesu obožavanja Rajskih Božanstava. Obožavanje je najveća radost Rajske egzistencije; ono je prijatna igra Rajskih bića. Isto što igra znači vašim izmorenim umovima na zemlji, obožavanje treba pružiti vašim usavršenim dušama na Raju. Dok smrtna bića jednostavno nisu u stanju shvatiti metode Rajskog obožavanja, ona mogu spoznati duh ovog procesa čak i za života na Urantiji, jer u vama čak i danas žive duhovi Bogova koji lebde nad vama i koji u vama bude istinski poriv k obožavanju.

Dok na Raju postoji vrijeme i mjesto koje je posvećeno jedino obožavanju, ove restrikcije ne mogu udovoljiti zahtjevima rastuće rijeke duhovnih emocija sve većeg broja inteligencija i sve šire spoznaje božanstvenosti veličanstvenih bića koja su iskustveno uzašla do vječnog Otoka. Sve od vremena Grandfande, supernafim nije bio u stanju cjelovito udovoljiti potrebama duhovnog obožavanja na Raju. Ovdje uvijek postoji određeni višak obožavateljskog osjećaja koji se može vidjeti iz procesa pripreme za obožavanje. I ovo je slučaj zato što ličnosti unutarnjeg savršenstva ne mogu postići puno razumijevanje neshvatljivih reakcija i duhovnih emocija onih bića koja postižu Rajsku slavu sporim i teških procesom uspona od nizina duhovne tame nižih svjetova vremena i prostora, do visoke Rajske slave. Kada takvi anđeli i smrtnici prostora postignu prisutnost Rajskih Moći, nastupa takav izražaj nakupljenih emocija iz više stoljeća, prizor koji je tako neshvatljiv Rajskim anđelima i koji izaziva najveću radost božanskog zadovoljstva u Rajskim Božanstvima.

Cijeli Raj je povremeno preplavljen ovom sveprožimajućom strujom duhovnog i obožavateljskog izražaja. Upravitelji obožavanja vrlo često nisu u stanju kontrolirati takve pojave sve dok se iz samog prebivališta Božanstva ne pojavi trostruka fluktuacija svjetlosti koja svjedoči da je srce Bogova cjelovito i potpuno zadovoljeno iskrenim obožavanjem Rajskih žitelja, savršenih državljana slave i uspinjućih stvorenja vremena. Kakva pobjedonosna vještina! Kakvo ostvarenje vječnog plana i namisli Bogova, ideje da inteligentna ljubav stvorenog djeteta treba pružiti punu radost i zadovoljstvo beskonačnoj ljubavi Oca Stvoritelja!

Nakon postignuća vrhovnog zadovoljstva cjelovitosti obožavanja, konačno ste spremni pristupiti Zboru Finalnosti. Uzlazni put je gotovo završen i nastupa početak proslave sedme svečanosti. Prva svečanost je označila smrtnikovo prihvaćanje saveza s Misaonim Ispravljačem kojim je zapečaćena namjera opstanka; druga je označila početak i buđenje morontija života; treća je označila spoj s Misaonim Ispravljačem; četvrta je označila buđenje na Havoni; peta je proslavila pronalaženje Oca Svih; i šesta svečanost obilježava Rajsko buđenje iz posljednjeg prijevoznog počinka vremena. Sedma svečanost obilježava ulazak u smrtnički zbor finalista i početak vječne službe. Postignuće sedmog stadija finalističkog ostvarenja duha najvjerojatnije predstavlja događaj koji treba označiti proslavu prve svečanosti vječnosti.

I tako se završava pripovijed o Rajskom supernafimu, najvišem redu služiteljskih duhova, bića koja vas kao zasebna kozmička vrsta prate od vašeg rodnog svijeta do konačnog oproštajnog pozdrava upravitelja obožavanja u času polaganja Trojstvene zakletve vječnosti i ulaska u sastav Smrtničkog Zbora Finalnosti.

Ovaj događaj obilježava početak beskrajne službe Rajskog Trojstva; i finalista ovom prilikom stoji licem u lice s izazovom Ultimnog Boga.

[Predstavio Usavršitelj Mudrosti s Uverse.]

NA UVERSI možemo podijeliti ličnosti i jedinke Združenog Činitelja u slijedeće tri grupe: Više Ličnosti Beskonačnog Duha, Glasničke Vojske Prostora i Služiteljske Duhove Vremena, bića duha koja djeluju kao učitelji i služitelji bićima volje koja idu uzlaznim programom smrtničkog napredovanja.

Više Ličnosti Beskonačnog Duha koje pominjemo u ovim poglavljima djeluju širom cijelog velikog svemira kao pripadnici slijedećih sedam grupa:

1. Osamljeni Glasnici.
2. Nadgledatelji Kozmičkih Krugova.
3. Upravitelji Popisa.
4. Osobni Pomoćnici Beskonačnog Duha.
5. Pomoćni Inspektori.
6. Doznačeni Stražari.
7. Vodiči Diplomaca.

Osamljeni Glasnici, Nadgledatelji Krugova,
Upravitelji Popisa i Osobni Pomoćnici nose obilježje ogromnog obdarenja protugravitacijom. Osamljeni Glasnici nemaju zvaničnog i uopćenog centra djelovanja; oni lutaju cijelim svemirom nad svemirima. Nadgledatelji Kozmičkih Krugova kao i Upravitelji Popisa koriste kao centre djelovanja glavne svjetove nadsvemira. Osobni Pomoćnici Beskonačnog Duha imaju za postaju centralni Otok Svjetla. Pomoćni Inspektori koriste kao postaju centre lokalnih svemira, dok Doznačeni Stražari žive na glavnim centrima svojih podgrupnih sustava. Vodiči Diplomaca žive na Havoni i djeluju na milijardi svjetova ovog svemira. Dok ove visoke ličnosti uglavnom imaju za postaju određena mjesta lokalnog svemira, oni ne predstavljaju organski dio administracije evolutivnih sustava.

Od sedam razreda koji ulaze u sastav ove grupe, jedino se Osamljeni Glasnici i možebitno Osobni Pomoćnici kreću svemirom nad svemirima. Osamljeni Glasnici se mogu susresti od Raja prema slijedećim vanjskim oblastima: kroz krugove Havone do nadkozmičkih centara, te odonud kroz sektore i lokalne svemire uključujući i podrazrede ovih lokalnih svemira do samih naseljenih svjetova. Premda Osamljeni Glasnici pripadaju Višim Ličnostima Beskonačnog Duha, u prethodnom smo poglavlju već razmotrili njihovo porijeklo, prirodu i službu.

NADGLEDATELJI KOZMIČKIH
KRUGOVA
Djelovanje krugova energije duha i ogromnog tijeka moći prostora može djelovati automatskim; dok može djelovati da nad njim nema bilo zapreke ili podstreka, ovo nije istina. Svi ovi ogromni energetski sustavi počivaju pod kontrolom; oni svi podliježu inteligentnoj upravi. Nadgledatelji Kozmičkih Krugova ne upravljaju domenama posve fizičke ili posve materijalne energije--ovo je domena Kozmičkih Upravitelja Moći--već upravljaju krugovima relativne duhovne energije kao i onim modificiranim krugovima koji su bitni visoko razvijenim duhovnim bićima kao i morontija ili prijelaznom obliku inteligentnih stvorenja. Dok nadgledatelji ne daju povoda postanku energetskih krugova i nadbiti božanstvenosti, oni uopćeno rade na svim višim krugovima duha koji pripadaju bilo vremenu ili vječnosti, kao i svim relativnim krugovima duha vezanim uz administraciju sastavnih dijelova velikog svemira. Oni održavaju upravu i manipulaciju nad svim krugovima duha-energije koji se protežu izvan Rajskog Otoka.

Nadgledatelji Kozmičkih Krugova predstavljaju isključivi proizvod Beskonačnog Duha i jedino djeluju kao zastupnici Združenog Činitelja. Personalizirani su u cilju službe kao pripadnici slijedeće četiri grupe:
1. Vrhovni Nadgledatelji Krugova.
2. Pomoćni Nadgledatelji Krugova.
3. Sekundarni Nadgledatelji Krugova.
4. Tercijarni Nadgledatelji Krugova.

Neće više biti bilo novih vrhovnih nadgledatelja Havone ili pomoćnih nadgledatelja sedam nadsvemira; već je okončan proces njihova stvaranja. Sedam postojećih vrhovnih nadgledatelja djeluju s voditeljskih svjetova sedam krugova Havone. Krugovi sedam nadsvemira upravljaju aktivnostima izvanredne grupe sedam pomoćnih nadgledatelja koji djeluju sa svoje centralne postaje na sedam svjetova Raja koji pripadaju Beskonačnom Duhu, svjetova Sedam Vrhovnih Izvršitelja. Oni odonud obavljaju nadzor i upravu nad krugovima prostornih nadsvemira.

Na onim Rajskim svjetovima koji pripadaju domeni Duha, sedam pomoćnih nadgledatelja krugova ostvaruju suradnju s prvim razredom Vrhovnih Centara Moći i pod upravom Vrhovnih Izvršitelja ova suradnja rezultira pod-Rajskom koordinacijom svih materijalnih i duhovnih krugova koji se protežu u domene sedam nadsvemira.

Na glavnom centru svakog nadsvemira djeluju sekundarni nadgledatelji lokalnih svemira vremena i prostora. Dok veći i manji sektori predstavljaju administrativna odjeljenja vrhovnih vlada, ova se podjela ne odnosi na pitanja uprave nad duhom-energijom. Premda ne znam koliko je sekundarnih nadgledatelja krugova u velikom svemiru, znam da na Uversi postoji 84,691 takvo biće. Proces tvoridbe sekundarnih nadgledatelja još uvijek nije okončan; s vremena na vrijeme nova sedamdesetočlana grupa ovih bića iskrsne na svjetovima Vrhovnih Izvršitelja. Mi ih primamo prema narudžbi dok radimo na uspostavi novih krugova energije duha i vezivne moći u novim evolutivnim svemirima koji počivaju pod našom sudbenom nadležnošću.

Tercijarni nadgledatelj krugova djeluje s glavnog centra lokalnih svemira. Poput sekundarnog reda i ova vrsta podilazi neprestanim procesom stvaranja u grupama koje broje sedam stotina članova. Stari Dani odlučuju o postavci ovih bića na zadaće lokalnih svemira.

Nadgledatelji krugova primaju egzistenciju u cilju izvršenja određenih dužnosti i vječno služe na postavci u svojim izvornim grupama. Kako se ne smjenjuju na pozicijama, oni tako imaju prilike promatrati i studirati probleme koji su prisutni u domenama njihovih izvornih dužnosti. Na primjer: Tercijarni nadgledatelj krugova pod brojem 572,842 djeluje na dužnosti od samog začetka vašeg lokalnog svemira, dok u isto vrijeme djeluje kao pripadnik osobne administracije Mihaela iz Nebadona.

Bilo u okvirima lokalnih ili viših nadvemira, nadgledatelji krugova djeluju kao savjetnici svim zainteresiranim osobama u pogledu upotrebe krugova koji najbolje služe prijenosu duhovnih poruka i prijevozu različitih oblika ličnosti. Djelujući kao nadglednici krugova, ova djelotvorna bića koriste sve utjecaje, sile i ličnosti iz cijelog svemira nad svemirima. Oni upošljavaju neobznanjene "visoke ličnosti duha zadužene za kontrolu krugova" i primaju veliku pomoć od mnogobrojnih bića koja pripadaju ličnostima Beskonačnog Duha. Oni su ti koji odlučuju o eventualnoj izolaciji određenog evolutivnog svijeta ako se njegov Planetarni Knez usudi pobuniti protiv Oca Svih i njegovog Sina-namjesnika. Dok mogu odsjeći određene kozmičke krugove višeg duhovnog reda bilo kojeg svijeta, oni nisu u stanju poništiti materijalne struje upravitelja moći.
Odnos Nadgledatelja Kozmičkih Krugova naspram krugova duha uveliko sliči odnosu Upravitelja Kozmičke Moći naspram materijalnih krugova. Ova se dva reda uzajamno nadopunjuju, zajednički nadgledajući sve krugove materije i duha koji podliježu upravi i kontroli stvorenih bića.

Nadgledatelji krugova imaju određenu kontrolu nad krugovima uma koji imaju vezu s duhom, upravo kao što upravitelji moći imaju određenu sudbenu nadležnost nad onim fazama uma koje imaju vezu s fizičkom energijom--s mehaničkim umom. Dok se uopćeno djelovanje svakog red bića proširuje suradnjom s drugim grupama, krugovi čistog uma ne podliježu kontroli ovih bića. Ovi redovi nisu ravnopravni; pri svojim mnogostrukim aktivnostima Nadgledatelji Kozmičkih Krugova podliježu upravi Sedam Vrhovnih Upravitelja Moći i njima podređenih suradnika.
Dok u okviru određenog reda nije moguće razlikovati individualne nadgledatelje krugova, točno je da imaju zasebne individualnosti. Ovdje se radi o istinski osobnim bićima, iako njihove ličnosti nisu rezultat Očevog obdarenja i ovaj tip ličnosti ne postoji u drugim oblicima kozmičkih stvorenja.

Premda možete prepoznati i upoznati ova bića prilikom unutarnjeg putovanja prema Raju, nećete s njima imati uzajamnog osobnog kontakta. Oni djeluju kao nadgledatelji krugova i vrlo strogo i djelotvorno izvršavaju svoje dužnosti. Oni isključivo surađuju s ličnostima i jedinkama koje nadgledaju aktivnosti vezane uz krugove koji podliježu domeni njihove uprave.

2. UPRAVITELJI POPISA

Unatoč tome što je kozmički um Univerzalne Inteligencije upoznat s prisutnošću i lokacijom svih misaonih stvorenja, u svemiru nad svemirima djeluje još jedna nezavisna metoda popisa svih bića koja imaju slobodnu volju.

Upravitelji Popisa predstavljaju specijalni i dovršeni proizvod Beskonačnog Duha i mi nemamo uvida u postojeći broj ovih bića. Dok su stvoreni kako bi bili u stanju sprovoditi savršenu sinhronizaciju s reflektivnim nadkozmičkim metodama, u isto vrijeme imaju moć osobnog osjeta i reaktivnosti na inteligentnu volju. Vještinom koja nam nije posve poznata, ovi upravitelji trenutačno primaju informaciju o rođenju volje u bilo kojem dijelu velikog svemira. Oni nam stoga uvijek mogu dati broj, prirodu i lokaciju svih bića slobodne volje u bilo kojem dijelu centralnog svemira i sedam nadsvemira. Ali oni ne djeluju na Raju; tu za njima nema potrebe. Znanje je na Raju prirođeno; Božanstva sve znaju.

Sedam Upravitelja Popisa djeluju na Havoni i jedan od njih djeluje na svakom voditeljskom svijetu Havonskog kruga. Izuzev ovih sedam bića i rezervista koji djeluju na Rajskim svjetovima Duha, svi Upravitelji Popisa djeluju pod sudbenom nadležnosti Starih Dana.

Dok Upravitelji Popisa pojedinačno predsjedavaju nad glavnim nadkozmičkim centrima, pod upravom takvog upravitelja djeluju tisuće nad U sedmom nadsvemiru djeluje stotinu tisuća Upravitelja Popisa. I ovdje je riječ o bićima koja mogu služiti u lokalnim svemirima; ovo ne ubraja osobni administrativni kabinet Usatije, nadkozmičkog poglavara svih upravitelja Orvontona. Poput drugih nadkozmičkih poglavara, Usatija nema neposrednog pristupa vijestima o registraciji slobodne volje. On jedino prima vijesti od podređenih bića koja djeluju u nadsvemirima Orvontona; on tako djeluje kao veličanstvena sabirna ličnost koja prikuplja njihova izvješća iz lokalnokozmičkih centara.

S vremena na vrijeme službeni bilježnici Uverse registriraju status određenog nadsvemira prema arhivskim podacima koji su registrirani u okviru i putem Usatijine ličnosti. Takvi podaci o popisu bića predstavljaju sastavni dio dotičnih nadsvemira; ova se informacija ne prenosi bilo Havoni ili Raju.

Ovi Upravitelji Popisa jedino obaćaju pažnju na ljudska bića--kao i druga bića slobodne volje--kako bi registrirali informaciju o djelovanju volje. Oni se ne zanimaju za zabilješku činjenica i detalja vašeg života; oni nisu u bilo kojem smislu bilježničke ličnosti. Nebadonski Upravitelj Popisa pod Orvontonskim brojem 81,412 koji se trenutno nalazi na Salvingtonu je upravo ovog časa osobno svjestan vaše živuće prisutnosti na Urantiji; i on će primiti potvrdu informacije o vašoj smrti istog časa kad budete prestali djelovati kao biće slobodne volje.

Upravitelji Popisa registriraju egzistenciju novih stvorenja obdarenih voljom prilikom izvršenja vašeg prvog čina volje; oni indiciraju smrt ovog bića prilikom posljednjeg čina volje. Djelomična pojava volje koje se može zamijetiti u reakcijama određenih viših životinja ne pripada domenama Upravitelja Popisa. Oni jedino bilježe istinsko djelovanje volje bića koja posjeduju volju i nisu u stanju reagirati na bilo što izuzev djelovanja volje. Ali nismo upoznati s metodama kojima registriraju djelovanje volje.

Ova bića su uvijek bila i uvijek će biti jedino Upravitelji Popisa. Ona bi se pokazala više-manje beskorisnim pri bilo kojim drugim kozmičkim djelatnostima. Ali ona djeluju nepogrešivo; nikad nisu spoznala poraz, niti su ikad falsificirala podatke. I unatoč ovom obdarenju izvanrednim moćima i nevjerojatnim povlasticama, oni su istinske osobe; imaju prepoznatljivu prisutnost duha kao i obličje.

OSOBNI POMOĆNICI
BESKONAČNOG DUHA

Nismo neposredno upoznati bilo s razdobljem ili s načinom stvaranja Osobnih Pomoćnika. Dok najvjerojatnije postoje u velikom broju, ovaj podatak nije u arhivama Uverse. S konzervativnog stanovišta utemeljenog na poznavanju njihovih aktivnosti, usuđujem se procijeniti da najvjerojatnije postoje u bilijunskim redovima. Smatramo da Beskonačni Duh nije ograničen jedino na postojeće Osobne Pomoćnike.

Osobni Pomoćnici Beskonačnog Duha postoje jedino kako bi služili Rajsku prisutnost Treće Osobe Božanstva. Unatoč svojoj neposrednoj povezanosti s Beskonačnim Duhom i unatoč svojoj Rajskoj lokaciji, kreću se do najudaljenijih dijelova stvorenog svemira. Izvršavajući naloge Beskonačnog Duha, ovi Osobni Pomoćnici zalaze u sve domene povezane krugovima Združenog Činitelja. Premda putuju prostorom jednako kao što to čine Osamljeni Glasnici, oni nisu osobe u jednakom smislu riječi.

Svi Osobni Pomoćnici su jednaki i identični; u njih nema bilo razlike ili individualnosti. Dok ih Združeni Činitelj promatra kao istinske ličnosti, druga ih bića teško mogu smatrati takvima; oni ne očituju prisutnost duha svojstvenu drugim bićima duha. Bića koja vuku porijeklo s Raja uvijek mogu osjetiti prisutnost ovih Pomoćnika; ali mi nismo u stanju osjetiti prisutnost njihovih ličnosti. Nema sumnje da zahvaljujući nedostatku ove karakteristične prisutnosti mogu pružiti još veću pomoć Trećoj Osobi Božanstva.

Od svih obznanjenih redova bića duha koja vuku porijeklo od Beskonačnog Duha, Osobni Pomoćnici su gotovo jedina grupa koju nećete susresti prilikom unutarnjeg uspona prema Raju.

POMOĆNI INSPEKTORI

Sedam Vrhovnih Izvršitelja na sedam Rajskih svjetova Beskonačnog Duha zajednički djeluju kao administrativni odbor visokih rukovoditelja sedam nadsvemira. Pomoćni Inspektori predstavljaju osobno utjelovljenje utjecaja i moći Vrhovnih Izvršitelja lokalnim svemirima vremena i prostora. Ovi visoki promatrači lokalnokozmičkih poslova predstavljaju zajedničko potomstvo Beskonačnog Duha i Sedam Glavnih Duhova Raja. Tijekom skorog razdoblja vječnosti personificirano je sedam stotina tisuća ovih bića s rezervnim zborom koji je smješten na Raju.

Pomoćni Inspektori djeluju pod neposrednim nadzorom Sedam Vrhovnih Izvršitelja, kao njihovi osobni i utjecajni zastupnici u lokalnim svemirima vremena i prostora. Inspektori djeluju pojedinačno s glavnih lokalnokozmičkih svemira u bliskoj suradnji s domaćim Ujedinjenim Danima.
Pomoćni Inspektori primaju izviješća i preporuke jedino od svojih podređenih, Doznačenih Stražara koji prebivaju na glavnim centrima lokalnih sustava naseljenih svjetova, jedino podnoseći izviješća svom neposrednom nadzorniku, Vrhovnom Izvršitelju dotičnog svemira.

DOZNAČENI STRAŽARI

Doznačeni Stražari djeluju kao koordinativne ličnosti i vezivni zastupnici Sedam Vrhovnih Izvršitelja. Beskonačni Duh personificira ova bića na Raju u cilju izvršenja određenih zadaća i namjera. Oni postoje u permanentnom broju i trenutno egzistira ni manje ni više nego sedam bilijuna ovih bića.

Upravo kao što određeni Pomoćni Inspektor može djelovati kao zastupnik Sedam Vrhovnih Izvršitelja cijelom lokalnom svemiru, tako u svakom od deset tisuća sustava dotičnog lokalnog svemira postoji jedan Doznačeni Stražar koji djeluje kao neposredni zastupnik udaljenog i vrhovnog odbora visoke kontrole nad poslovima sedam nadsvemira. Stražari koji djeluju na dužnosti u vladama lokalnih sustava Orvontona izvršavaju svoju zadaću pod neposrednim autoritetom Vrhovnog Izvršitelja pod brojem Sedam, koordinatora sedmog nadsvemira. Ali u procesu administrativne organizacije svi stražari lokalnog svemira djeluju podređeno Pomoćnom Inspektoru koji djeluje s glavnog kozmičkog centra.

U okvirima lokalnog svemira Doznačeni Stražari rotiraju na pozicijama sa sustava na sustav. Ova smjena obično nastupa svakog tisućljeća prema lokalnokozmičkom vremenu. Dok po statusu predstavljaju jednu od najviših grupa ličnosti koje djeluju na glavnom centru sustava, oni ne sudjeluju u donošenju odluka o poslovima ovih sustava. U lokalnim svemirima služe kao službeni predsjedatelji dvadeset četiri administrativna upravitelja porijeklom s evolutivnih svjetova, premda u svakom drugom pogledu smrtnici ne stupaju u bitniji kontakt s ovim bićima. Stražari su gotovo isključivo zaduženi za podrobno informiranje Pomoćnih Inspektora svojih svemira o svemu što je vezano uz blagostanje i okolnosti njihovog sustava.
Izviješća koja Doznačeni Stražari i Pomoćni Inspektori podnose Vrhovnim Izvršiteljima ne idu preko nadkozmičkih centara. Oni jedino podnose račune Vrhovnom Izvršitelju dotičnog nadsvemira; njihove aktivnosti nisu isto što i administrativna uprava Starih Dana.

Vrhovni Izvršitelji, Pomoćni Inspektori i Doznačeni Stražari zajedno s omniafima i mnoštvom neobznanjenih ličnosti predstavljaju djelotvoran, izravan, centraliziran ali dalekosežan sustav savjetodavnih i administrativnih koordinatora cijelog velikog svemira materije i živih bića.

6. VODIČI DIPLOMACA

Kao grupa, Vodiči Diplomaca nadgledaju i upravljaju visokim sveučilištem tehničke obuke i duhovnog nauka koje igra tako bitnu ulogu u procesu smrtničkog postignuća svevremenog cilja: postignuća Boga koje je praćeno počinkom i cijelom vječnosti usavršenog služenja. Ova izrazito osobna bića nose ime koje je dosljedno prirodi i cilju njihovih aktivnosti. Oni se isključivo bave zadatkom upravljanja smrtnih diplomaca iz vremenskih nadsvemira, uzlaznih hodočasnika koji prolaze procesom obrazovnog putovanja Havonom u cilju pripreme za pristup Raju i Zboru Finalista.

Dok mi je dopušteno obznaniti aktivnosti ovih Vodiča Diplomaca, zahvaljujući ultraduhovnosti njihove prirode jedino s očajanjem izražavam nemogućnost prikladne predstave istinskog koncepta njihovih mnogostrukih aktivnosti čovjekovom materijalnom umu. Nakon što na rezidencijskim svjetovima primite proširena gledišta i nakon što budete oslobođeni okova materijalnih usporedbi, možete početi shvaćati značenje stvarnosti onoga "što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudski um nije ni pomislio," čak i onoga što je "Bog pripravio onima koji ljube ove vječne zbiljnosti." Nećete zauvijek biti tako skučeni svojim rasponom gledišta i duhovne spoznaje.

Vodiči Diplomaca rade na upavljanju hodočasnika vremena širom sedam krugova koji pripadaju svjetovima Havone. Vodič koji vas dočeka pri dolasku na prijemni svjet vanjskog kruga Havone ostaje s vama za cijelog vašeg boravka na nebeskim krugovima. Premda ćete za vrijeme svog boravka na milijardi svjetova ove domene imati priliku da upoznate nebrojene druge ličnosti, vaš će vas Vodič Diplomaca pratiti do samog kraja vašeg napredovanja Havonom, kao i prilikom stupanja u završni vremenski počinak, san koji vodi do Rajskog cilja, gdje vas po buđenju treba dočekati Rajski Pratitelj koji će vam izraziti dobrodošlicu i koji će po mogućnosti ostati uz vas sve dok ne postanete članom Smrtničkog Zbora Finalinsta.

Vodiči Diplomaca postoje u broju koji nadilazi spoznajne moći ljudskog uma i koji iz dana u dan nastavlja rasti. Njihovo porijeklo je dosta tajnovito. Dok ne postoje od vječnosti, tajnovito se javljaju prema potrebi. U domenama centralnog svemira ne postoje zapisi o Vodičima Diplomaca sve do pradavne pojave prvog smrtničkog hodočasnika vremena u vanjskom pojasu centralnog svemira. Istog časa kad se na voditeljskom svijetu vanjskog kruga pojavio prvi smrtnik, ovaj je dočekan s prijateljskim pozdravom Malvoriana, prvog Vodiča Diplomaca koji danas djeluje kao predsjedatelj vrhovnog vijeća i upravitelj njihove ekstenzivne obrazovne organizacije.

U Rajskim arhivima Havone u dijelu koji nosi naziv "Vodiči Diplomaca," stoji slijedeća uvodna zabilješka:

"I Malvorian, prvi pripadnik ovog reda, izrazi dobrodošlicu i uputi instrukciju prvom hodočasniku Havone, vodeći ga korak po korak i krug za krugom od vanjskih krugova početnog iskustva sve do postignuća same prisutnosti Izvora i Sudbine sve ličnosti, nakon čega hodočasnik pređe preko praga vječnosti do samog Raja."

Ja sam u to davno doba bio pripojen službi Starih Dana na Uversi i sjećam se naše radosti pri pomisli da novi hodočasnici iz našeg nadsvemira s vremenom trebaju dostići Havonu. Stoljećima smo imali prilike čuti o dolasku evolutivnih bića vremena do Raja, i nebeske odaje su bile prožete svevremenom radošću kad smo konačno imali prilike dočekali prvog hodočasnika.

Ovaj prvi hodočasnik koji je otkrio Havonu nosi ime Grandfanda i vuče porijeklo s planeta po broju 341 iz 84-og sustava iz 62-og zviježđa lokalnog svemira pod brojem 1,131 koji pripada prvom nadsvemiru. Njegov je dolazak obilježio utemeljenje razglasne službe svemira nad svemirima. Dok su do ovog časa djelovali jedino prijenosi nadkozmičkog i lokalnokozmičkog razglasa, s objavom vijesti o Grandfandinom dolasku pred portale Havone doznačeno je utemeljenje "prostornih izviješća slave" koji su tako nazvani zahvaljujući tome što je uvodni kozmički razglas saopćio vijesti o dolasku prvog evolutivnog bića na Havonu i njegovog ulaska u postignuće samog cilja uzlazne egzistencije.

Vodiči Diplomaca ne napuštaju svjetove Havone; odani su službi diplomiranim hodočasnicima vremena i prostora. I ako ne budete odbili garantiran i sveusavršen plan koji služi postignuću spasenja i uzlaza, i vi ćete imati priliku licem u lice upoznati ova plemenita bića.

PORIJEKLO VODIČA DIPLOMACA

Premda evolutivni proces ne leži u u podlozi centralnog svemira, vjerujemo da Vodiči Diplomaca predstavljaju usavršene i iskusnije pripadnike druge vrste bića iz centralnog svemira, Havonskih Servitala. Vodiči Diplomaca očituju tako sveobuhvatnu simpatiju i tako veliku sposobost razumijevanja uzlaznih bića da nas ovo navodi da vjerujemo da ove osobine jedino mogu biti rezultat stvarne službe u nadkozmičkim domenama u ulozi Havonskih Servitala kozmičkog služenja. Ako ovo gledište nije ispravno, kako ćemo protumačiti neprestano iščeznuće starijih i iskusnijih servitala?

Nakon dulje odsutnosti s Havone u cilju izvršenja nadkozmičkih dužnosti i po okončanju velikog broja sličnih zadaća, servitali se varaćaju svome domu gdje primaju povlasticu "osobnog kontakta" s Centralnim Rajskim Sjajem, gdje ih obujmljuju Blistave Osobe i nakon čega iščeznu iz vidokruga svojih bližnjih bića duha, nikad se više ne javljajući pred bićima svoje vrste.

Pri povratku iz nadkozmičke službe Havonski Servital može uživati veći broj božanskih obujmljenja iz kojih izlazi jedino kao uzvišeni servital. Dok doživljaj blistavog obujmljenja ne mora uvijek označiti prevođenje servitala u obličje Vodiča Diplomaca, gotovo četvrtina onih koji prođu kroz ovaj božanski zagrljaj više ne ide nazad na službu u svoje stare domene.

U visokim arhivima postoji slijedeća zabilješka:

"Havonski servital po broju 842, 842, 682, 846, 782 i po imenu Sudna koji se vratio iz nadkozmičke službe, bio primljen na Raj, znao Oca i primio božansko obujmljenje--više ga nema."

Kad se u arhivima pojavi ovakva zabilješka, ona govori o svršetku karijere ovog servitala. Ali kroz ništa više od tri trenutka (nešto manje od tri dana vašeg vremena), na vanjskom krugu Havonskog svemira "spontano" se javi Vodič Diplomaca. I ako se zanemari vrlo mala razlika koja je nesumnjivo rezultat djelovanja prijenosnih bića, broj ovog Vodiča Diplomaca točno odgovara broju iščezlog servitala.

Postoji još jedan razlog zašto smatramo da Vodiči Diplomaca evoluiraju u Havonske Servitale, a to je nepogrešiva tendencija ovih vodiča i njima pridruženih servitala da sklope vrlo bliska prijateljstva. Gotovo je neizreciv način na koji ove tobože različite vrste bića pokazuju uzajmnu simpatiju i razumijevanje. Njihova uzajamna odanost nosi obilježje svježine i nadahnuća.

Sedam Glavnih Duhova djeluju kao osobni repositoriji umnog potencijala, dok Sedam Vrhovnih Upravitelja Moći koji djeluju kao njihovi suradnici predstavljaju osobni repositoriji potencijala moći Vrhovnog Bića koje još uvijek osobno ne koristi ova svojstva. I kad ovi Rajski suradnici počnu surađivati u namjeri da stvore Havonske Servitale, ovi po unutarnjim svojstvima sudjeluju u određenim fazama Vrhovnosti. Havonski Servitali tako predstavljaju odraz savršenog centralnog svemira određenih evolutivnih potencijalnosti vremensko-prostornih domena, što se sve očituje u procesu njihove preobrazbe i re-kreacije. Vjerujemo da ova preobrazba predstavlja posljedicu djelovanja volje Beskonačnog Duha koji nesumnjivo zastupa Vrhovnog. Dok Vrhovno Biće ne stvara Vodiče Diplomaca, vjerujemo da iskustveno Božanstvo na neki način sudjeluje u aktivnostima koji rezultiraju egzistencijom ovih bića.

Havona kojom danas putuju uzlazni smrtnici se po mnogo čemu razlikuje od centralnog svemira koji je postojao prethodno Grandfandinom vremenu. S dolaskom smrtnih uzlaznih bića na krugove Havone nastupile su dalekosežne promjene u organizaciji centralnog i božanskog svemira, promjene koje nesumnjivo predstavljaju rezultat djelovanja Vrhovnog Bića--Boga evolutivnih stvorenja--kao reakcija na dolazak prvog pripadnika eksperimentalne djece iz sedam nadsvemira. Pojava Vodiča Diplomaca kao i stvaranje tercijarnog supernafima svjedoči o djelovanju Vrhovnog Boga.

[Predočio Božanski Savjetnik s Uverse.]

OSAMLJENI Glasnici predstavljaju osobni kozmički zbor Združenog Činitelja; oni su prvi i najstariji red Viših Ličnosti Beskonačnog Duha. Oni predstavljaju inicijalno stvaralačko djelo Beskonačnog Duha pri samostalnom djelovanju u cilju stvaranja osamljenih ličnosti duha. Ni Otac ni Sin nemaju neposrednog utjecaja prilikom ovog veličanstvenog poduhovljenja.

Ovi glasnici koji imaju prirodu duha svi zajedno podilaze poduhovljenje u jednoj epizodi i nikad ne mijenjaju broja. Dok pri ovoj misiji surađujem s jednim od ovih izuzetnih bića, nije mi poznat broj takvih bića koja djeluju u svemiru nad svemirima. Jedino znam koliki se broj s vremena na vrijeme unosi u arhive sudbene nadležnosti našeg nadsvemira. Prema posljednjem izvješću Uverse mogu vidjeti da je gotovo 7,690 bilijuna Osamljenih Glasnika djelovalo u okvirima Orvontona; i pretpostavljam da je ovaj broj daleko niži od jedne sedmine ukupnog broja ovih bića.


1. PRIRODA I PORIJEKLO OSAMLJENIH GLASNIKA

Neposredno nakon stvaranja Sedam Duhova koji pripadaju Krugovima Havone, Beskonačni Duh uzrokuje pojavu ogromnog zbora Osamljenih Glasnika. Izuzev Raja i Havonskih krugova, ni jedan dio kozmičke tvorevine nije prethodio pojavi Osamljenih Glasnika; oni djeluju širom cijelog velikog svemira gotovo od same vječnosti. Oni predstavljaju bitan dio božanske vještine Beskonačnog Duha koja djeluje u cilju samoostvarenja i osobnog kontakta s prostranim tvorevinama vremena i prostora.

Unatoč tome što ovi glasnici postoje od gotovo same vječnosti, svi posjeduju svjesnost početka egzistencije. Svjesni su vremena i predstavljaju prvu tvorevinu Beskonačnog Duha koja posjeduje ovu svjesnost vremena. Ovo su prvorođena stvorenja Beskonačnog Duha koja su primila personifikaciju u vremenu i poduhovljenje u prostoru.

Ovi osamljeni duhovi postoje od samog svanuća vremena kao potpuno razvijena i savršeno obdarena bića duha. Oni svi imaju jednak status i nemaju klasa ili podvrsta utemeljenih na osobnim obilježjima. Njihova podjela u cjelosti počiva na prirodi dužnosti koje im se s vremena na vrijeme pripisuju.
Smrtnici započinju život kao gotovo posve materijalna bića na svjetovima prostora, odakle uzlaze prema Velikim Centrima; ovi osamljeni duhovi započinju na samom centru, nastojeći primiti zaduženja na udaljenim stvorenim svjetovima, samim individualnim planetima najudaljenijih lokalnih svemira, pa čak i dalje od ovih mjesta.
Iako nose naziv Osamljeni Glasnici, oni nisu istinski osamljeni duhovi, kako istinski uživaju u individualnim aktivnostima. Ovo su jedina bića cjele tvorevine koja uživaju u osamljeničkom životu, iako jednako uživaju u suradnji s nekoliko vrsta kozmičkih inteligencija s kojima mogu uspostaviti prijateljski kontakt.

Osamljeni Glasnici nisu izolirani u svojoj službi; oni neprestano održavaju dodir s bogatstvom intelekta cijele tvorevine, kako su u stanju "prisluškivati" programe svojih prebivališnih svjetova. Oni pored toga mogu komunicirati s pripadnicima svojih neposrednih redova, bića koja izvode jednaku vrstu djelatnosti u istom nadsvemiru. Dok imaju sposobnost komuniciranja s drugim pripadnicima svoga reda, ovo bi bilo protivno savjetu vijeća Sedam Glavnih Duhova, a ovdje je riječ o lojalnog grupi bića; oni nisu bilo neposlušni ili podložni greškama. Prema arhivskim zabilješkama, ni jedan Osamljeni Glasnik nikad nije posrnuo u tamu.

Jednako kao i Kozmički Upravitelji Moći, Osamljeni Glasnici pripadaju jednom od nekoliko redova kozmičkih bića koja ne mogu postati predmet uhićenja ili izolacije odlukom sudova vremena i prostora. Dok mogu biti izvedeni jedino pred sudove Sedam Glavnih Duhova, prema svim povijesnim zabilješkama glavnog svemira, ovaj Rajski zbor nikad nije bio pozvan da presudi nad slučajem jednog jedinog Osamljenog Glasnika.

Ovi glasnici osamljenog poduzeća predstavljaju pouzdanu, samostalnu, mnogostranu, podrobno duhovnu grupu stvorenih bića širokog razumijevanja, koja vuku porijeklo od Trećeg Izvora i Centra; oni djeluju pod autoritetom Beskonačnog Duha koji prebiva na centralnom Rajskom Otoku i koji je personificiran na svjetovima glavnog centra loaklnih svemira. Oni neprestano sudjeluju u djelovanju direktnog kruga koji izvire iz Beskonačnog Duha, čak i ako djeluju u lokalnim svemirima pod neposrednim utjecajem lokalnokozmičkih Majčinskih Duhova.

Određeni tehnički razlozi nalažu osamljeno djelovanje i putovanje ovih Osamljenih Glasnika. Kroz kraće vremenske periode i djelujući stacionarno, mogu surađivati u okvirima grupe, ali kad god se nađu ovako povezani, oni gube potporni i upraviteljski utjecaj svog Rajskog kruga; potpuno su izolirani. Dok putuju ili djeluju u krugovima prostora i strujama vremena, kad god se dva pripadnika ovog reda nađu u uzajamnoj blizini, oni gube povezanost s višim kružnim silama. Pri tome podilaze "kratki spoj," kako bi ljudi mogli opisati situaciju ilustrativnim simbolima. Oni stoga nose prirođenu moć automatskog upozorenja, pobudnog signala, koji nepogrešivo upućuje na nadolazeće sukobe i koji ih nepogrešivo čuva na udaljenosti koja je dovoljna da osigura pravilno i djelotvorno djelovanje. Oni pored toga posjeduju unutarnje i automatske moći koje imaju sposobnost detektiranja i indiciranja blizine Nadahnutih Trojskih Duhova i božanskih Misaonih Ispravljača.

Dok ovi glasnici ne posjeduju moć reprodukcije ili pruduženja ličnosti, praktično ne postoji kozmička djelatnost u koju ne mogu stupiti i kojoj ne mogu pridodati neke bitne i korisne kvalitete. Naročito su korisni u pogledu uštede vremena kad djeluju u korist osoba uposlenih na administravinim djelatnostima kozmičkih dužnosti; i pomažu svima, od najviših do najnižih.

2. DUŽNOSTI OSAMLJENIH GLASNIKA

Osamljeni Glasnici nisu zastalno pripojeni određenoj osobi ili grupi nebeskih ličnosti. Oni djeluju na dužnosti, uvijek prema zaduženju, obavljajući svoju službu pod neposrednim nadzorom osoba koje upravljaju svjetovima s kojima su povezani. U okviru svoje grupe, nemaju bili organizacije ili vlade; oni su Osamljeni Glasnici.

Beskonačni Duh postavlja Osamljene Glasnike na slijedećih sedam dužnosti:


1. Kao Glasnike Rajskog Trojstva.
2. Kao Glasnike Havonskih krugova.
3. Kao Glasnike nadsvemira.
4. Kao Glasnike lokanlnih svemira.
5. Kao Istražitelji neupravljenih dužnosti.
6. Kao Ambasadore i Poslanike na
specijalnim zadaćama.
7. Kao Obznanitelje istine.

Ovi glasnici koji imaju prirodu duha na svaki
način mogu preći s dužnosti na dužnost; ovakav prijenos dužnosti predstavlja svakodnevnu pojavu. Osamljeni Glasnici nemaju naročitih redova; svi su duhovno kao i na svaki drugi način jednaki. Dok su uopćeno obilježeni brojem koji nose, Beskonačni Duh poznaje Osamljene Glasnike individualno po imenu. Svima nama su poznati bilo prema imenu ili prema broju tekućeg zaduženja.

1. Glasnici Rajskog Trojstva. Nije mi dopušteno obznaniti veći dio aktivnosti ove grupe glasnika koji su pripojedni Trojstvu. Ovje je riječ o vrlo pouzdanim i tajnim slugama Božanstava i kad prime specijalne poruke vezane uz neobznanjene aktivnosti i buduća djela Bogova, nije poznato da su ikad odali tajnu ili izdali povjerenje ukazano njihovom redu. I koristimo ovu priliku da iznosemo ove podatke, ne kako bi se naizgled razmetali njihovim savršenstvom, već kako bi izstakli činjenicu da Božanstva imaju i koriste moć stvaranja savršenih bića.
Zbrka i pometnja koje vladaju na Urantiji ne svjedoče o ravnodušnosti Rajskih Vladara ili njihovoj nesposobnosti uspješnijeg upravljanja poslovima. Dok Stvoritelji posjeduju svaku moć koja može pretvoriti Urantiju u doslovni raj, takav Eden ne bi vodio k razvoju snažnih, plemenitih i iskusnih oblika karaktera koje Bogovi tako definitivo kuju na vašem svijetu između nakovnja nužde i čekića tjeskobe. Vaše zeblje i patnje, vaše muke i razočaranja, predstavljaju upravo jednak dio božanskog plana koji djeluje na vašem svijetu, kao što najviše savršenstvo i beskonačna usklađenost svih stvari njihovom najvišem cilju predstavljaju dio plana koji djeluje na svjetovima centralnog i savršenog svemira.

2. Glasnici Havonskih krugova. Dok tijekom uzlaznog puta smrtnici imaju slabu premda sve veću sposobnost opažanja prisutnosti Osamljenih Glasnika, jedino ih po postignuću Havonu možete opaziti nepogrešivo. Od svih glasnika, prvo ćete licem u lice ugledati one koji pripadaju Havonskim krugovima


Osamljeni Glasnici održavaju specijalne odnose s domaćim bićima Havonskih svjetova. Ovi glasnici, tako funkcionalno osakaćeni u pogledu suradnje s drugim bićima, imaju i koriste sposobnost upostave vrlo bliske i osobne komunikacije s domaćim žiteljima Havone. Ali gotovo je nemoguće saopćiti ljudskim umovima uzvišene radosti koje nastaju kao rezultat kontakta umova ovih božanstveno savršenih bića s duhovima ovih gotovo transcendentnih ličnosti.

3. Glasnici nadsvemira. Stari Dani--ličnosti Trojskog porijekla koje predsjedavaju nad sudbinama sedam nadsvemira, trojke božanske moći i administrative mudrosti--imaju na raspolaganju velik broj Osamljenih Glasnika. Jedino zahvaljujući ovom redu glasničkih bića, ovi trojedini nadkozmički vladari mogu direktno i osobno komunicirati s vladarima drugih nadkozmosa. Osamljeni Glasnici predstavljaju jedini dostupan oblik inteligencije duha--na stranu od eventualne pomoći Nadahnutih Duhova Trojstva--koja se može odaslati s centara jednog nadsvemira neposredno na centre drugog. Sve druge ličnosti moraju putovati preko Havone i izvršiteljskih svjetova Sedam Glavnih Duhova.

Određene vrste informacije ne biti stavljene na raspolaganje bilo djelovanjem Gravitacijskih Glasnika, reflektivnosti ili emitiranja programa. I kad god Stari Dani žele primiti ovakve pouzdane infomacije, oni moraju poslati Osamljene Glasnike do samog izvora ovakvog znanja. Dugo prije pojave života na Urantiji, glasnik s kojim trenutno surađujem, je primio dužnost da napusti Uversu i da prihvati misiju u centralnom svemiru--i dok je bio odsutan s Orvontonske liste gotovo milijun godina, vratio se na vrijeme s željenom informacijom.

Ne postoje ograničenja nad službom ovih Osamljenih Glasnika u nadsvemirima; ovi nogu preuzeti izvršiteljske uloge visokih sudova ili mogu raditi na prikupljanju informacije radi ostvarenja opće dobrobiti. Od svih nadtvorevina, najviše vole služiti u Orvontonu kako bi se mogli odazvati pozivu najveće nužde i najbrojnijih prilika za herojsku službu. U svjetovima koji su opsjednuti većom nuždom, svi se radujemo brojnijim prilikama za službu.

4. Glasnici lokalnih svemira. U službama lokalnih svemira na postoje ograničenja nad djelovanjem Osamljenih Glasnika. Dok je ovdje riječ o vjernim obznaniteljima motiva i namjera lokalnokozmičkog Majčinskog Duha, oni djeluju pod punom nadležnosti vladajućeg Glavnog Sina. I isto se može reći o svim glasnicima koji djeluju u lokalnom svemiru, putuju direktno s kozmičkih centara, ili djeluju u privremenoj suradnji s Očevima Zviježđa, Vladarima Sustava ili Planetarnim Prinčevima. Prije koncentracije cjeloukupne moći u rukama Sina Stvoritelja prilikom uzvišenja na poziciju nezavisnog vladara njegovog svemira, ovi glasnici lokalnih svemira djeluju pod općenitom upravom Starih Dana i pod neposrednom odgovornošću njihovog domaćeg predstavnika iz reda Ujedinjenih Dana.

5. Istražitelji neupravljenih dužnosti. Prilikom preopterećenja krugova rezervnog zbora Osamljenih Glasnika, Sedam Vrhovnih Upravitelja Moći upućuju poziv dobrovoljcima zainteresiranim za istraživačke aktivnosti; i dobrovoljci se uvijek jave, kako Osamljeni Glasnici uživaju u svakom slobodnom i nesputanom istraživačkom poduzeću, svakom doživljaju radosti pronalaženja novoformirajućeg nukleusa novih svjetova i svemira.
Oni idu u istraživanje nagovještaja kozmičkih konteplatora prostora. Dok su Rajska Božanstva nesumnjivo upoznata s postojanjem ovih neotkrivenih energetskih sustava prostora, oni nikad ne obznanjuju ove informacije. Da Osamljeni Glasnici ne rade na istraživanju i zabilježešci ovih novoformirajućih energetskih cenatra, takve bi pojave dugo ostale neprimijećene čak i od inteligencija obližnjih područja. Kao klasa, Osamljeni Glasnici su jako osjetljivi na gravitaciju; oni tako ponekad mogu opaziti moguću prisutnost vrlo malih tamnih plenata, upravo onih svjetova koji pružaju najpovoljnije uvjete za eksperimentiranje s životnim pojavama. Ovi glasnici-istražitelji neupravljenih dužnosti
ustvari patroliraju glavnim svemirom. Oni neprestano sudjeluju u istraživačkim ekspedicijama u neistraženim područjima spoljašnjeg prostora. Veći dio informacije koju posjedujemo o događajima koji se odigravaju u spoljašnjem prostoru, dugujemo istraživačkim poduzećima Osamljenih Glasnika koji vrlo često surađuju i studiraju s nebeskim astronomima.

6. Ambasadori i Poslanici na specijalnim zadaćama. Lokalni svemiri koji ulaze u sastav određenog nadsvemira obično razmjenjuju ambasadore iz domaćih redova koji nose status sina. Ali kako bi se izbjegla zakašnjenja, Osamljeni Glasnici grlo često primaju molbu za djelovanje u ulozi ambasadora jedne lokalne tvorevine drugoj, kao zastupnici i tumači jednog područja drugom. Primjerice: Pri otkriću novonaseljenog svijeta, udaljenost se može pokazati tako velika u prostoru da userafimljeni ambasador dugo neće biti u stanju stići do ovog udaljenog svemira. Userafimljeno biće nipošto ne može nadići brzinu od 558,840 milja Urantija razdaljine u jednoj sekundi vašeg vremena. Masivne zvijezde, protustruje, zaobilaznice i točke privlačnog dodira, djeluju tako usporavajuće da prosječna brzina iznosi otprilike 550,000 milja u sekundi.
Kad se pokaže da bi domaćem ambasadoru trebalo više stotina godina kako bi stigao do određenog svemira, Osamljeni Glasnik često prima molbu da djeluje da smjesta počne djelovati kao privremeni ambasador. Osamljeni Glasnici imaju sposobnost vrlo brzog putovanja, pri čemu su jedno djelomično nezavisni od vremena i prostora, a ne potpuno kao što je to slučaj s Gravitacijskim Glasnicima. Oni pored toga služe i pod drugim okolnostima kao poslanici na specijalnim zadaćama.
7. Obznanitelji istine. Osamljeni Glasnici smatraju zadaću otkrivenja istine najvišom odgovornosti svoga reda. I više puta djeluju u ovoj ulozi, od nadsvemira do individualnih planeta prostora. Često se priključuju komisijama odaslanim na dužnosti proširenja otkrivenja istine svjetovima i sustavima.


2. VREMENSKE I PROSTORNE ZADAĆE OSAMLJENIH GLASNIKA

Osamljeni Glasnici su najviši oblik savršenih i povjerljivih ličnosti koje mogu djelovati širom cijelog kozmosa u cilju prenošenja bitnih i hitnih poruka kad nije praktično upotrijebiti bilo službu emitiranja ili mehanizam reflektivnosti. Oni djeluju u beskonačno raznolikim zadaćama, pružajući pomoć duhovnim i materijalnim kozmičkim bićima, naročito u slučaju prisutnosti vremenskog elementa. Od svih redova bića koja djeluju na služni u nadkozmičkim domenama, ovdje se radi o najvišim i najraznolikije personificiranim bićima koja se mogu približiti konceptu pobijanja vremena i prostora, Svemir obiljuje duhovima koji se služe gravitacijom u cilju putovanja; premda mogu stići svugdje svakog časa--kao instanteri--oni nisu osobe. Određeni drugi gravitacijski prijenosnici koji jesu osobna bića, kao recimo Gravitacijski Glasnici i Transcendentni Bilježnici, ali oni nisu dostupni nadkozmičkim i lokalnokozmičkim administratorima. Dok svjetovi obiljuju anđelima, ljudima i drugim visoko personificiranim osobama, svi su handikapirani vremenom i prostorom: Granična brzina neuserafimljenih bića iznosi 186,280 milja vašeg svijeta u jednom sekundu vašeg vremena; midverna bića i određene druge vrste mogu, što ponekad i čine, postići dvostruku brzinu--372,560 milja u sekundi--dok serafim i drugi mogu putovati prostorom trostrukom brzinom od otprilike 558,840 milja u sekundi. Međutim, ne postoje određene prijenosne ili glasničke osobe koje mogu između instantnih brzina prijenosnima gravitacije i dosta sporijih brzina serafima, izuzev Osamljenih Glasnika.

Osamljeni Glasnici su stoga, uopćeno korišteni u cilju odašiljanja i službe u situacijama gdje prisutnost ličnosti osigurava ostvarenje zadaće i gdje je preporučljivo izbeći gubitak vremena prouzrokovan slanjem drugih redova osobnih glasnika. Oni su jedina posve personificirana vrsta bića koja mogu postići sinhronizaciju sa spojenim kozmičkim strujama velikog svemira. Dok brzina prostornog putovanja ovih bića uglavnom varira ovisno o velikom broju uzajamno povezanih posredničkih utjecaja, arhivski zapisi pokazuju da je pri putovanju u cilju izvršenja ove misije glasnik koji djeluje kao moj suradnik putovao brzinom od 841,621,642,000 vaših milja u jednoj sekundi vašeg vremena.

Nikako nisam u stanju objasniti materijalnom umu kako duh može biti stvarna osoba i kako istovremeno može putovati prostorom tako velikom brzinom. Ali ovi Osamljeni Glasnici stižu na Urantiju i putuju s Urantije upravo tako nepojmljivim brzinama; da ovo nije činjenica, cijeli mehanizam kozmičke administracije bi istinski ostao bez bitnog osobnog elementa.

Osamljeni Glasnici imaju sposobnost djelovanja u ulozi komunikacijskih linija rezerviranih za hitne slučajeve širom udaljenih domena prostora, područja koja još uvijek nisu ušla u okvir utemeljenih krugova velikog svemira. Može se vidjeti da djelujući u ovoj ulozi, glasnici mogu razmjenjivati poruke na udaljenosti od otprilike stotinu svjetlosnih godina kako Urantija astronomi mjere zvjezdane razdaljine.

Od mirijade bića koja surađuju u upravljanju nadkozmičkih poslova, ni jedno nije bitnije u pogledu praktične djelotvornosti i uštede vremena. U prostornom svemiru moramo računati na vremenske zapreke; i upravo ovdje počiva bit velike službe Osamljenih Glasnika koji zahvaljujući osobnim komunikacijskim povlasticama mogu djelovati u ulozi koja je djelomično nezavisna od prostora, dok zahvaljujući veličanstvenim prijevoznim brzinama, u ulozi koja je gotovo posve nezavisna od vremena.

Nisam u stanju objasniti smrtnicima Urantije kako Osamljeni Glasnici mogu biti bez tjelesnog obličja, a imati stvarne i jasno definirane ličnosti. Dok nemaju forme koja se normalno povezuje s ličnosti, Osamljeni Glasnici posjeduju prisutnost duha vidljivu svim višim redovima bića duha. Osamljeni Glasnici predstavljaju jedinu vrstu bića koja posjeduje gotovo sve povlastice vezane uz bezobličnost i prisutnost duha, zajedno sa svim povlasticama potpune ličnosti. Oni su istinske ličnosti, dok su obdareni s gotovo svim osobinama neosobnog ispoljenja duha.


U sedam nadsvemira u normalnim slučajevima--ali ne i uvijek--sve što vodi k uvećanju oslobođenja određenog bića od zapreka vremena i prostora istovremeno vodi k umanjenju povlastica ovog bića kao ličnosti. Osamljeni Glasnici predstavljaju izuzetak ovom uopćenom zakonu. Oni su pri svojim aktivnostima gotovo posve nesputani u pogledu korištenja svih neograničenih puteva duhovnog izražaja, božanskog služenja, osobne službe i kozmičke komunikacije. Da možete vidjeti ova bića u svjetlu mog iskustva vezanog uz djelovanje kozmičke administracije, mogli bi ste shvatiti veličinu teškoća koje bi nastale pri pokušaju koordiniranja nadkozmičkih poslova bez širokog spektra suradnje ovih bića.
Koliko god svemir bude rastao, neće biti stvoreni novi Osamljeni Glasnici. S porastom svih svemira, proširene administrativne aktivnosti moraju pasti na pleća svih drugih redova služitelja koji imaju prirodu duha kao i novostvorenih bića ovih novih područja, na primjer stvorenih bića Suverenih Sinova i lokalnokozmičkih Majčinskih Duhova.


3. SPECIJALNA SLUŽBA OSAMLJENIH GLASNIKA

Čini se da Osamljeni Glasnici kao ličnosti usklađuju djelovanje svih drugih oblika bića duha. Njihova služba stvara bliskost i srodnost među svim ličnostima prostranog svemira. Oni uveliko doprinose razvoju u svim bićima duha, svijesti zajedničkog identiteta. Naročitim grupama bića duha služe naročite grupe Osamljenih Glasnika koji uvećavaju sposobnost razumijevanja i druženja ovih bića sa svim drugim vrstama i redovima bića, nezavisno od njihove uzajamne različitosti.

Osamljeni Glasnici ispoljavaju tako nevjerojatnu sposobnost koordinacije svih tipova i oblika konačne ličnosti--oni čak uspostvaljaju kontakt s absonitnom domenom vrhovnih upravitelja glavnog svemira--tako da nekiod nas tvrde da proces stvaranja ovih glasnika koji vode porijeklo od Beskonačnog Duha mora na neki način biti povezan s djelovanjem Združenog Činitelja i njegovog podarenja Vrhovno-Ultimnog Uma.
Prilikom suradnje između određenog finaliste i određenog Državljana Raja, pri potrojstvljenju "djeteta vremena i vječnosti"--procesu koji obuhvaća neobznanjene umne potencijale Vrhovno-Ultimnog--i pri slanju ove neklasificirane ličnosti na Vicegerington, Osamljeni Glasnik (prema pretpostavci ličnost koja predstavlja reakciju podarenja ovog božanskog uma) uvijek prima dužnost čuvara-suradnika takvog stvorenog potrojstvenog sina. Ovaj glasnik prati novog sina sudbine na svijet njegove dužnosti i nikad zatim ne napušta Vicegerington. Kad se nađe ovako povezan sa sudbinama djeteta vremena i vječnosti, Osamljeni Glasnik se zauvijek prenosi pod isključivi nadzor Arhitekata Glavnog Svemira. Nismo upoznati s budućim razvojem ovako nesvakidašnje suradnje. Dok ova partnerstva jedinstvenih ličnosti stoljećima mogu nastaviti postojati na Vicegeringtonu, ni jedan par nikad nije napustio ovo odredište.

Dok Osamljeni Glasnici imaju stalan broj, potrojstvljenje sinova sudbine naočigled predstavlja neograničenu vještinu. Dok svaki potrojstveni sin sudbine ima pridruženog Osamljenog Glasnika, nama se čini da u nekom budućem vremenu mora doći do iscrpljenja njihovih redova. Tko će tada preuzeti njihovo djelovanje u velikom svemiru? Hoće li neki novi razvojni događaj preuzeti ulogu njihove službe u korist Nadahnutih Duhova Trojstva? Hoće li velikim svemirom u dalekoj budućnosti više upravljati bića Trojskog porijekla, dok bića jednostrukog i dvostrukog porijekla budu preuzimala djelovanje u spoljašnjim domenama prostora? Ako se glasnici vrate svojim prijašnjim dužnostima, hoće li djelovati u pratnji ovih sinova sudbine? Hoće li prilikom konačnog uposlenja Osamljenih Glasnika u ulozi čuvara-suradnika ovih sinova sudbine, doći do prekida potrojstveljenja između finalista i bića rajsko-havonskog porijekla? Hoće li svi naši djelotvorni Osamljeni Glasnici biti koncetrirani na Vicegeringtonu? Hoće li ove nesvakidašnje ličnosti duha postati vječno povezane s ovim potrojstveljnim sinovima neobznanjene sudbine? Koliku važnost treba pridodati nakupljanju ovih parova na Vicegeringotnu i činjenici da njihovo djelovanje počiva pod potpunom kontrolom tih moćnih i tajnovitih bića, Arhitekata Glavnog Svemira? Dok kako sebi tako i nebrojenim drugim redovima nebeskih pića vrlo često postavljamo ova pitanja, nismo upoznati s mogućim odgovorima.

Ovi događaji, zajedno s mnogim drugim sličnim pojavama koje nastupaju pri kozmičkoj administraciji, nepogrešivo ukazuju na to da osoblje velikog svemira, čak i osoblje Havone i Raja, podilazi jasnu i definitivnu reorganizaciju u vezi i koordinaciji s ogromnim energetskim evolucijama koje trenutno zahvaćaju područja spoljašnjeg prostora.

Skloni smo vjerovati da vječna budućnost u sebi nosi pojave kozmičke evolucije koje daleko nadilaze sve prijašnje događaje. I kako i vi trebate činiti, mi naslućujemo ove veličanstvene pustolovine s velikim oduševljenjem i sve većim iščekivanjem.

[Predstavio Božanski Savjetnik s Uverse.]

Ova grupa rajskih bića koja nose naziv Ravnopravna Bića Trojskog Porijekla, obuhvaćaju Trojske Sinove Učitelje koji pored toga pripadaju među Rajske Sinove Boga, tri grupe visokih nadkozmičkih administratora i ponešto neosobnu kategoriju Nadahnutih Duhova Trojstva. Štoviše i domaća bića Havone mogu biti uključena u ovu skupinu Trojskih ličnosti, zajedno s brojnim grupama bića koja prebivaju na Raju. U ovoj diskusiji pominjemo slijedeća bića Trojskog porijekla:

1. Trojske Sinove Učitelje.
2. Usavršitelje Mudrosti.
3. Božanske Savjetnike
4. Univerzalne Cenzore.
5. Nadahnute Duhove Trojstva.
6. Domaća Bića Havone.
7. Građane Raja.

Izuzev Trojskih Sinova Učitelja i eventualno Nadahnutih Duhova Trojstva, sve ove grupe imaju definitivan broj pripadnika; njihovo stvaranje je završen događaj iz prošlosti.

1. TROJSKI SINOVI UČITELJI

Od svih visokih redova nebeskih ličnosti koje su vam obznanjene, jedino Trojski Sinovi Učitelji djeluju u dvostrukoj ulozi. Oni vuku porijeklo od Rajske prirode, dok su u ulozi gotovo potpuno posvećeni služenju božanskim sinovima. Ovo su vezivna bića koja svojom ulogom premošćuju jaz između Trojstva i ličnosti dvostrukog porijekla.

Dok Stacionarni Sinovi Trojstva imaju konačan broj, broj Sinova Učitelja predstavlja rastuću pojavu. Nije nam poznato koliko će Sinova Učitelja biti stvoreno. Svejedno mogu izjaviti da su pri posljednjem periodičnom izviješću Uversi rajski zapisi pokazali da se trenutno 21,001,624,821 sin nalazi u službi.

Ova bića predstavljaju jedino grupu Božjih Sinova koja vam je obznanjena čije porijeklo pripada Rajskom Trojstvu. Oni djeluju u centralnom svemiru i nadsvemirima, dok u svakom lokalnom svemiru djeluju veliki zborovi. Oni jednako tako služe u korist individualnih planeta, kao i drugi Rajski Sinovi Boga. Kako planirana izgradnja velikog svemira još uvijek nije upotpunjena, velik broj Sinova Učitelja trenutno čeka u rezervi na
Raju, djelujući u vanrednim slučajevima ili pri nesvakidašnjim prilikama u svim dijelovima velikog svemira, lokalnih svemira i nadsvemira kao i svjetova Havone. Oni jednako tako djeluju na Raju, ali bolje je sačekati na detaljniju raspravu njihove prirode dok ne dođemo do poglavlja koja govore o Rajskim Sinovima Boga.

Međutim, s tim u vezi može se pomenuti da Sinovi Učitelji djeluju kao vrhovne koordinirajuće ličnosti trojskog porijekla. U tako prostranom svemiru nad svemirima, bića uvijek mogu podlijeći opasnosti prihvaćanja greške ograničenog gledišta, zla segmentirane koncepcije stvarnosti i božanstvenosti.

Na primjer: Ljudski um normalno teži prilazu kozmičkoj filozofiji predstavljenoj u ovim otkrivenjima idući od jednostavne i konačne do složene i beskonačne, od ljudskog porijekla dobožanskih sudbina. Ali ovaj put ne vodi duhovnoj mudrosti. Dok ovaj proces predstavlja najjednostavniji put prilaza određenom obliku genetskog znanja, on u najboljem slučaju može ukazati na čovjekovo porijeklo; on ništa ne govori o čovjekovoj božanskoj sudbini.

Čak i pri proučavanju čovjekove biološke evolucije na Urantiji, najozbiljnije možemo primjedbovati isključivo povijesnom prilazu čovjekovom suvremenom statusu i tekućim problemima. Bića mogu naći istinsku perspektivu svakog problema stvarnosti -- ljudskog ili božanskog, zemaljskog ili kozmičkog -- jedino punim i nepredrasudnim izučavanjem i korelacijom triju faza kozmičke stvarnosti: porijekla, povijesti i sudbine. Pravilno razumijevanje ovih triju iskustvenih stvarnosti predstavlja osnovu mudre procjene čovjekovog trenutnog statusa.
Pri svakom pokušaju slijeđenja filozofskih vještina prilaza od nižeg prema višem, bilo u okviru biologije ili teologije, ljudski um uvijek susreće opasnost slijedeće četiri neispravnosti u procesu razmišljanja:

1. Može doslovce propustiti priliku
spoznaje konačnog i upotpunjenog evolutivnog cilja osobnog postignuća ili kozmičke sudbine.

2. Može počiniti najveću filozofsku grešku pretjeranim pojednostavljenjem kozmičke evolutivne (iskustvene) stvarnosti, što može rezultirati izobliženjem odavanja strahu, perverzijom istine i pogrešnim tumačenjem sudbina.
2. Izučavanjem uzročne
povezanosti pri studiju povijesti. Ako poznajete način postanka određenog bića, ne morate inteligentno razumijevati trenutni status i istinski karakter dotičnog bića.

4. Sama povijest nije u stanju prikladno obznaniti budući razvoj -- sudbinu. Dok je korisno znati konačne izvore, jedino poznavanje božanskih uzroka ukazuje na konačne posljedice. Vremenski počeci ne ukazuju na vječne svršetke. Sadašnjost se može istinski protumačiti jedino u svjetlu usklađenja prošlosti i budućnosti.
Stoga iz ovih kao i drugih razloga, koristimo vještinu prilaza čovjeku i njegovim planetarnim problemima putem vremensko-prostornog putovanja koje vodi od beskonačnog, vječnog i božanskog Rajskog Izvora i Centra svake ličnosti i cjelokupne kozmičke egzistencije.

3. USAVRŠITELJI MUDROSTI

Usavršitelji Mudrosti predstavljaju
specijalizirani prizvod Rajskog Trojstva koji je načinjen u cilju personifilacije mudrosti božanstvenosti u nadsvemirima. Ovaj red brojni ni manje ni više nego sedam milijardi i u svakom od sedam svemira djeluje milijarda ovih bića.

Poput svojih ravnopravnih suradnika Božanskih Savjetnika i Univerzalnih Cenzora, Usavršitelji Mudrosti prolaze mudrošću svjetova Raja i Havone i s izuzetkom Diviningtona, Očevih rajskih svjetova. Nakon ovih iskustava, Usavršitelji Mudrosti primaju trajne pozicije u okviru službe Starih Dana. Oni ne služe bilo na Raju ili na svjetovima rajsko-havonskih krugova; u cjelosti su zaokupljeni administrativnih poslovima nadkozmičke uprave.

Kad god i gdje god djeluje Usavršitelj Mudrosti, tu i tada djeluje božanska mudrosti. Znanje i mudrost očitovani u aktivnostima ovih moćnih i veličanstvenih ličnosti u sebi nose aktualnost prisutnosti i savršenstvo manifestacije. Nemojte misliti da odražavaju mudrost Rajskog Trojstva; oni jesu sama ta mudrost. Oni su izvori mudrosti svih učitelja u procesu primjene kozmičkog znanja; oni su temelji prosudbe i izvori opažanja u obrazovnim institucijama kao i oštroumne spoznaje u prostranstvu svih svemira. Mudrosti ima dvojako porijeklo,
izvirući bilo iz savršenstva božanskog uvida savšenih bića ili iz osobnog iskustva koje predstavlja postignuće evolutivnih stvorenja. Usavršitelji Mudrosti jesu božanska mudrost rajskog savršenstva uvida Božanstva. Djelujući zajednički njihovi administrativni suradnici s Uverse--Moćni Glasnici, Bića bez Imena i Broja kao i Bića Viskog Autoriteta--jesu kozmička mudrost iskustva. Božansko biće može imati savršenstvo božanskog znanja. Dok evolutivni smrtnik u nekim slučajevima može postići savršenstvo uzlaznog znanja, ni jedan od ova dva reda bića sam za sebe ne može iscrpiti potencijale cjelokupne moguće mudrosti. Prema tome, pri svakom pokušaju postignuća vrhunske mjere aadministrativne mudrosti, ovi usavršitelji mudrosti božanskog uvida uvijek djeluju u suradnji s uzlaznim ličnostima koje su uznapredovale do pozicija visokih dužnosti nadkozmičkog autoriteta putem iskustvenih napora i teškoća evolutivnog napretka.


Usavršitelji Mudrosti uvijek zahtijevaju komplementarno djelovanje iskustvene mudrosti u cilju upotpunjenja svoje administrativne oštroumnosti. Ali prema određenim pretpostavkama navedena je mogućnost postignuća visoke i neostvarene razine mudrosti rajskih finalista nakon uvođenja u sedmi stadij egzistencije duha. Ako se ova pretpostavka uspostavi ispravnom, ova bi usavršena bića evolutivnog uzlaza postala najdjelotvorniji administratori cijelog stvorenog svemira. Vjerujem da u tome počiva visoka sudbina svih finalista.


Zahvaljujući svojoj svestranosti, Usavršitelja Mudrosti mogu sudjelovati u praktično svim oblicima nebeske službe u korist uzlaznih bića. Zajedno Univerzalnim Cenzorima i bićima moga reda, Božanskim Savjetnicima, Usavršitelji mudrosti predstavljaju najviši red bića koji posjeduje i koristi sposobnost djelovanja u cilju otkrivenja istine endividualnim planetima i sustavima, bilo za ranijih epoha ili po utemeljenju stadija svjetla i života. S vremena na vrijeme svi stupamo u kontakt sa službom u korist uzlaznih smrtnika, od planeta najranijih stadija života tijekom uzlaza lokalnim svemirima i nadsvemirom--naročito nadsvemirom.
3. BOŽANSKI SAVJETNICI

Ova bića trojskog porijekla djeluju kao svjetnici Božanstva u okvirima sedam nadsvemira. Nemojte misliti da predstavljaju odraz božanskog savjeta Trojstva; oni su sam taj savjet. U službi trenutno djeluje dvadeset jedna milijarda ovih Savjetnika i u svakom nadsvemiru djeluju tri milijarde.

Božanski Savjetnici djeluju kao ravnopravni suradnici Univerzalnih Cenzora i Usavršitelja Mudrosti, dok je sa svakim Usavršiteljem Mudrosti povezan jedan do sedam Savjetnika. Sva tri reda sudjeluju u djelovanju vlade Starih Dana, uključujući i veće i manje sektore, kako u okviru lokalnih svemira i zviježđa, tako i u vijećima lokalnokozmičkih vlada.

Dok možemo djelovati osobno, kao što činim pri diktatu ovog poglavlja, kad god to okolnosti zahtijevaju možemo djelovati kao trio. Pri svakom djelovanju u izvršnoj ulozi, uvijek surađuju Usavršitelj Mudrosti, Univerzalni Cenzor i jedan do sedam Božanskih Savjetnika.

Jedan Usavršitelj Mudrosti, sedam Božanskih Savjetnika i jedan Univerzalni Cenzor predstavljaju tribunal trojskog božanstva, najviše pokretno savjetodavno tijelo u svemirima vremena i prostora. Takve devetočlane grupe nose imena koja odgovaraju ulozi pronalaženja činjenica ili otkrivenja istine i svaka prosudba problema kao i svaka donesena odluka nije ništa drugačija od riješenja Starih Dana, kako u nadkozmičkim povijesnim bilješkama ne postoji slučaj gdje su ovakva riješenja poništena odlukom Starih Dana.
Rajsko Trojstvo djeluje pri svakom djelovanju triju pripadanika Starih Dana. U svakom cilju i pogledu, Stari Dani djeluju pri svakoj odluci zajedničkog savjetovanja devetočlanog tribunala. U upravo na taj način Rajski Vladari ostvaruju osobni kontakt, u administrativnim pitanjima i upravnim regulacijama, s individualnim svjetovima, sustavima i svemirima.

Božanski Savjetnici jesu savršenstvo božanskog savjeta Rajskog Trojstva. Mi predstavljamo i mi ustvari jesmo, vijeće savršenstva. Dopunjeni smo iskustvenim savjetom svojih suradnika, usavršenih bića evolutivnog uzlaza koja primaju obujmljenje Trojstva--naši zajednički zaključci nisu samo potpuni već su k tome prepuni. Svakom prilikom kad Univerzalni Cenzor poveže, prosudi, potvrdi i objavi naše zajedničke odluke, vrlo je vjerojatno da ove odluke dodiruju sam prag univerzalne totalnosti. Takve odluke predstavljaju najbliži mogući prilaz apsolutnom stavu Božanstva u okviru vremensko-prostornih ograničenja situacije koja obuhvaća dotični problem.

Sedam Božanskih Savjetnika u zajednici s potrojstveljenim evolutivnom triom -- Moćnim Glasnicima, Bićima Visokog Autoriteta i Bićima bez Imena i Broja -- predstavljaju najbliži nadkozmički prilaz sjedinjenju ljudskog gledišta i božanskog stava na gotovo-rajskim razinama duhovnih značenja i vrijednosti stvarnosti. Jedino rajski Sinovi podarenja koji su u svakoj fazi iskustva ličnosti Bog i čovjek, nadilaze tako blisku aproksimaciju sjedinjenog kozmičkog stava stvorenja i Stvoritelja

4. UNIVERZALNI CENZORI

Univerzalni Cenzori imaju ni manje ni više nego osam milijuna pripadnika. Ova jedinstvena bića jesu sud Božanstva. Nemojte misliti da jedino odražavaju odluke savšenstva; oni su sud Rajskog Trojstva. Čak i Stari Dani ne donose sudske odluke izuzev djelujući u zajednici s Univerzalnim Cenzorima.

Jedan Cenzor djeluje na svakom od milijarde svjetova centralnog svemira, povezan s planetarnom administracijom domaćeg pripadnika Vječnih Dana. Ni Usavršitelji Mudrosti ni Božanski Savjetnici nisu trajno pripojeni administrativnoj upravi Havone i nismo posve sigurni zašto Univerzalni Cenzori održavaju stalne poticije u centralnom svemiru. Njihove trenutne aktivnosti teško opravdavaju pripojenost Havoni, što nas navodi na zaključak da tijekom nekog budućeg kozmičkog doba može doći do primjene u potrebama nekog segmenta havonskih žitelja.


Milijarda Cenzora djeluje pripojena svakom od sedam nadsvemira. Kako u individualnoj ulozi tako i vezi s Usavršiteljima Mudrosti i Božanskim Savjetnicima, oni djeluju u svim odjeljenjima sedam nadsvemira. Cenzori tako djeluju na svim razinama velikog svemira, od savršenih svjetova Havone do vijeća Sustavskih Vladara i predstavljaju organski dio svih epohalnih presuda koje se tiču evolutivnih svjetova. Pri svakoj prisutnosti Univerzalnog
Cenzora, djeluje sud Božanstva. I kako Cenzori uvijek donose svoje odluke u zajednici sa Usavršiteljima Mudrosti i Božanskim Savjetnicima, takve odluke obuhvaćaju sjedinjenje mudrosti, savjeta i suda Rajskog Trojstva. U okviru ove sudbene trojke, Usavršitelj Mudrosti djeluje kao "Ja sam bio," Božanski Savjetnik kao "Ja ću biti," dok je Univerzalni Cenzor uvijek "Ja jesam."

Cenzori su kozmičke ličnosti totalnosti. Nakon što tisuće svjedoka polože svjedočanstvo -- ili milijarda svjetoka -- nakon što progovori glas mudrosti i nakon što se zabilježi savjet božanstvenosti, kad se k tome doda svjedočanstvo uzlaznog savršenstva, Cenzori zatim djeluju nakon čega nastupa neposredno zbrajanje svih prethodnih događaja; i ova obznana predstavlja božanski zaključak, zbroj i bit konačne i savršene odluke. Stoga nakon Cenzorova govora nitko više ne smije progovoriti, kako Cenzor predstavlja istinski i nepogrešiv zbroj svih prethodnih događaja. Nakon njegova govora, nije više moguće uložiti tužbu.

Dok u cjelosti tazumijem djelovanje uma Usavršitelja Mudrosti, zasigurno nisam u cjelosti u stanju spoznati djelovanje prosudbenog uma Univerzalnog Cenzora. Meni djeluje da Cenzori formuliraju nova značenja i daju izvora novim vrijednostima na temeljima povezanosti činjenica, istina i otkrića predočenih pri istrazi kozmičkih poslova. Čini se vjerojatnim da Univerzalni Cenzori imaju sposobnost pronačaženja izvornih tumačenja u spoju savršenog uvida Stvoritelja i usavršenog iskustva stvorenog bića. Ovo povezivanje rajskog savršenstva s kozmičkim iskustvom nesumnjivo rezultira pojavom nove vrijednosti u ultimatima.

Ali ovo ne predstavlja posljednju u nisu teškoća u pogledu aktivnosti umova Univerzalnih Cenzora. Ako ostavimo dovoljno prostora oko svega što znamo ili što možemo pretpostaviti o djelovanju Cenzora u bilo kojoj određenoj kozmičkoj situaciji, još uvijek nismo u stanju bilo predvidjeti njihove odluke ili nagovijestiti njihova riješenja. Dok možemo vrlo precizno ustanoviti moguće rezultate povezivanja stvoriteljeva stava s iskustvom stvkrenog bića, ovi zaključci nisu uvijek precizni nagoviještaji Cenzorovih objava. Vrlo je moguće da Cenzori na neki način djeluju u zajednici s Božanstvom Apsolutom; inače ne možemo objasniti mnoge njihove odluke i riješenja.
Usavršitelji Mudrosti, Božanski Savjetnici, Univerzalni Cenzori, zajedno sa sedam redova Vrhovnih Ličnosti Trojstva, predstavljaju onih deset grupa koje nekom prilikom nose naziv Stacionarni Sinovi Trojstva. Oni zajednički čine veliki zbir trojskih administratora, vladara, izvršitelja, savjetnika, povjerenika i sudaca. Njihovi redovi neznatno nadilaze trideset sedam milijuna. Dva milijuna i sedamdeset pripadnika ovog reda prebiva u centralnom svemiru, dok nešto više od pet milijuna prebiva u svakom nadsvemiru.

Vrlo je teško predočiti funkcionalna ograničenja Stacionarnih Sinova Trojstva. Bilo bi neispravno opisati njihova djela kao konačno ograničena kako se ovo protivi određenim transakcijama iz nadkozmičkih arhiva. Oni djeluju na svakoj razini kozmičke administracije ili prosudbe koja može nastati kao rezultat vremensko-prostornih uvjeta i koja se tiče prošle, sadašnje ili buduće evolucije glavnog svemira.

5. NADAHNUTI DUHOVI TROJSTVA
6.
Ne mogu opširnije govoriti o Nadahnutim Duhovima Trojstva kako pripadaju malobrojnoj grupi tajanstvenih redova postsojećih bića, dok njihova tajnovitost nesumnjivo potječe odatle što sebe ne mogu u cjelosti obznaniti čak ni bićima našeg reda vrlo bliskog porijekla. Oni primaju egzistenciju zahvaljujući djelovanju Rajskog Trojstva i mogu djelovati u korist bilo koja dva, kao i sva tri Božanstva. Dok ne znamo da li ovi duhovi imaju fiksiran ili rastući broj pripadnika, naginjemo vjerovanju da nemaju stalnog broja.

Mi nismo cjelovito upoznati bilo s prirodom ili s djelovanjem Nadahnutih Duhova. Moguće je da pripadaju kategoriji nadosobnih duhova. Čini se da koriste sve poznate krugove i da sprovode svoje aktivnosti gotovo nezavisno o vremenu i prostoru. Ali slabo ih poznajemo izuzev na osnovu toga što možemo zaključiti o njihovom karakteru na osnovu prirode njihovih aktivnosti, čije rezultate definitivno povremeno zamjećujemo u svemirima.
Pod određenim uvjetima ovi Nadahnuti Duhovi sebe mogu dovoljno individualizirati kako bi bili raspoznatljivi drugim bićima Trojskog porijekla. Ja sam ih imao prilike vidjeti; ali niži redovi nebeskih bića ih nikad ne bi mogli raspoznati. S vremena na vrijeme nastupaju određeni uvjeti u poslovima evoluirajućih svemira, kada sva bića Trojskog porijekla mogu neposredno uposliti ove Duhove u sprovođenju svojih zaduženja. Mi smo stoga upoznati s njihovom egzsitencijom i činjenicom da pod pdređenim uvjetima možemo zahtijevati i primiti njihovu pomoć, te nekom prilikom opaziti njihovu prisutnost. Ali oni nisu dio očitovane i jasno obznanjene organizacije kojoj je povjerna uprava nad vremensko-prostornim svemirima prethodno stabilizaciji ovih stvorenih domena u stadiju svjetla i života. Oni nemaju jasno očitovanog mjesta u trenutačnom uređenju ili administraciji sedam evolutivnih nadsvemira. Oni su tajna Rajskog Trojstva.

Prema učenjima nebadonskih Melkizedeka, Nadahnuti Duhovi Trojstva u nekom budućem času trebaju početi djelovati na mjestu Osamljenih Glasnika, čiji redovi neprestano opadaju zahvaljujući prihvatanju dužnosti u ulozi suradnika određenih redova potrojstveljnih sinova.

Nadahnuti Sinovi predstavljaju osamljene Duhove svemira nad svemirima. Kao Duhovi dosta sliče Osamljenim Glasnicima, izuzev što ovi imaju jasno definirane ličnosti. Dosta smo naučili o Nadahnutim Duhovima od Osamljenih Glasnika, koji imaju sposobnost raspoznavanja njihove prisutnosti zahvaljujući prirođenoj sensitivnosti na prisutnost Nadahnutih Duhova koja djeluje jednako nepogrešivo kao magnetska igla naspram magnetskog pola. Kad se Osamljeni Glasnik nađe u blizini Nadahnutog Duha Trojstva, svjestan je kvalitativne indikacije na takvu božansku prisutnost kao što je svjestan i vrlo jasne kvantitativne registracije zahvaljujući kojoj poznaje klasifikaciju ili broj jednočlane ili mnogočlane prisutnosti ovog Duha.

Dalje mogu iznijeti zanimljivu činjenicu: Kad god se Osamljeni Glasnik nađe na planetu u čijim žiteljima žive Tajnoviti Osmatrači, kao što je slučaj na Urantiji, svjestan je kvalitativnog signala koji pobuđuje njegovu detekciju sensitivnosti na prisutnost duha. U takvim slučajevima ne dolazi do kvantitativnog pobuđenja, već jedino kvalitativnog. Kad se nađu na planetu gdje Ispravljači još uvijek nisu stigli, kontakt s domaćim bićima ne proizvodi takvu reakciju. Ovo sugrerira moguću srodnost ili povezanost Misaonih Ispravljača s Nadahnutim Duhovima Rajskog Trojstva. Oni mogu na neki način biti povezani u određenim fazama svojih aktivnosti; ali mi nemamo odgovora. Dok i jedni i drugi vuku porijeklo nedaleko od samog izvora svih stvari i bića, ne pripadaju jednom te istom redu bića. Misaoni Ispravljači potječu od samog Oca; Nadahnuti Duhovi vuku porijeklo od Rajskog Trojstva.
Dok Nadahnuti Duhovi naočigled ne pripadaju evolutivnom programu individualnih planeta i svemira, oni nalaze gotovo posvuda. Čak i prilikom moje aktivnosti na formulaciji ovog poglavlja, zahvaljujući svojoj osobnoj osjetljivosti na prisutnost ovog reda Duha, moj suradnik iz reda Osamljenih Glasnika svjedoči da se s nama upravo ovog časa, na udaljenosti od ništa više od dvadeset pet stopa, nalazi Duh iz Nadahnutog reda koji ima trećurazinu prisutnosti moći. Treća razina prisutnosti moći sugerira mogućnost eventualne suradnje tri Nadahnuta Duha.

Od više od dvanaest redova bića s kojima upravo surađujem, Osamljeni Glasnik je jedini kojije svjestan prisutnosti ovih tajanstvenih jedinki Trojstva. I dalje, dok nas ovo informira o blizini ovih božanskih Duhova, nitko od nas nije upoznat s njihovom misijom. Uistinu ne znamo da li su jednostavno zainteresirani kao promatrači naših aktivnosti ili na neki nama nepoznati način doprinose uspjehu naših nastojanja.

Znamo da su Trojski Sinovi Učitelji posvećeni svjesnom prosvjećenju kozmičkih stvorenja. Došao sam do čvrstog zaključka da Nadahnuti Duhovi Trojstva štoviše nadsvjesnim vještinama djeluju kao kozmički učitelji. Uvjeren sam da postoji veliko tijelo bitnog duhovnog znanja, istine koja je neodvojiva od duhovnog postignuća, koje ne može biti primljeno svjesnim putem; samosvjesnost djelotvorno ugrožava sigurnost prijema takvog znanja. Ako ne griješimo u ovom pogledu, s kojim se slažu sva bića moga reda, moguće je da ovi Nadahnuti Duhovi imaju zadatak svojom misijom prevazići ovu poteškoću, premostiti ovaj jaz u kozmičkom programu moralnog prosvjećenja i duhovnog napredovanja. Vjerujemo da ova dva oblika učitelja porijeklom od Trojstva proizvode određeni oblik saveza pri svojim aktivnostima, ali to ne možemo potvrditi sa sigurnošću.

Na nadkozmičkim obrazovnim svjetovima kao i na vječnom krugu Havone, imao sam priliku družiti se sa usavršenim smrtnicima--produhovljenim i uzlaznim dušama s evolutivnih svjetova -- ali oni nikad nisu bili svjesni Nadahnutih Duhova, čiju bi prisutnost detektirale prirođene moći Osamljenih Glasnika. Imao sam prilike slobodno porazgovarati sa svim redovima Božjih Sinova, visokim i niskim, i oni jednako nemaju svijesti o prisutnosti Nadahnutih Duhova Trojstva. Koliko se god mogu vratiti nazad u sjećanju, mogu se prisjetiti događaja koji se teško mogu objasniti ako se ne uzme u obzir djelovanje ovih Duhova. Ali izuzev Osamljenih Glasnika i nekom prilikom bića trojskog porijekla, ni jedan pripadanik nebeske obitelji nikad nije bio svjestan blizine Nadahnutih Duhova.

Ne vjerujem da se Nadahnuti Duhovi Trojstva namjerno i u igri kriju od mene. Oni navjerojatnije ulažu svako nastojanje da mi se obznane upravo kao što ja ulažem svako nastojanje da komuniciram s njima; naše teškoće i ograničenja moraju biti uzajamna i prirođena. Drago mi je što u svemiru nema arbitrarnih tajni; stoga nikad neću odustati od nastojanja da riješim tajnovitost izolacije ovih Duhova iz moga reda bića.

I iz svega ovoga vi smrtnici koji upravo sada poduzimate prvi korak na putovanju vječnom stazom, možete vidjeti da vas čeka dug put rije nego uznapredujete do "vidljivog" i "materijalnog" uvjerenja. Dugo ćete morati koristiti vjeru i ovisiti o otkrivenju ako se nadate brzom i sigurnom napretku.

7. DOMAĆA BIĆA HAVONE

Domaća bića Havone predstavljaju neposredno djelo Rajskog Trojstva i vaši ograničeni umovi nisu u stanju pojmiti brojnost njihovih redova. Bića Urantije jednako tako nisu u stanju shvatiti prirodna obdarenja tako božanstveno savršenih bića trojskog porijekla u vječnom svemiru. Nikad si ne možete istinski predočiti ova veličanstvena bića; morate sačekati da stignete na Havonu, kad ih možete pozdraviti kao svoje suradnike duha.

Takom cijelog svog dugog putovanja milijardom svjetova Havone, imate prilike razviti vječno prijateljstvo s ovim veličanstvenim bićima. I kako je duboko prijateljstvo koje se rađa između najnižih osobnih stvorenja sa svjetova vremena i prostora i ovih visokih osobnih bića, domaćih žitelja savršenih svjetova centralnog svemira! Uzlazni smrtnici, pri svom dugotrajnom i bliskom odnosu s domaćim bićima Havone, uveliko dube svoje negdašnje duhovne nedostatnosti iz ranijih stadija smrtničkog napredovanja. U isto vrijeme, zahvaljujući svom kontaktu s uzlaznim smrtnicima, bića Havone stječu iskustvo koje u bitnoj mjeri nadilazi iskustvene nedostatke koji proizlaze iz življenja božanskog savršenstva. I uzlazni smrtnici kao i domaća bića Havone izvlače velike i uzajamne koristi.
Domaća bića Havone kao i druge ličnosti trojskog porijekla, primaju božansko obličje i kao što je slučaj i s drugim ličnostima trojskog porijekla, vrijeme može pridodati mjeri njihovih iskustvenih obdarenja. Ali za razliku od Stacionarnih Sinova Trojstva, domaća bića Havone mogu evoluirati u pogledu statusa, mogu imati neobznanju budućnost vječne sudbine. Ovo se može vidjeti u primjeru domaćih bića Havone koja službom primaju sposobnost za ostvarenje spoja s fragmentom Oca (ne s Ispravljačem) tako primajući kvalifikaciju za članstvo u Smrtničkom Zboru Finalista. A postoje i drugi finalistički redovi otvoreni ovim domaćim bićima centralnog svemira.
Evolucija statusa domaćih bića Havone otvara prostora mnogim nagađanjima na Uversi. Kako neprestano prodiru unutar više Rajskih Zborova Finalnosti i kako više neće biti stvorena nova bića, jasno je da broj domaćih bića koja ostaju u Havoni mora neprestano opadati. Dok nam nikad nisu obznanjene krajne posljedice ovih događaja, vjerujemo da Havona nikad neće ostati bez svojih domaćih bića. Bavimo se mišlju da u nekom budućem stadiju stvaranja spoljašnjih razina prostora, domaća bića Havone eventualno trebaju prestati stupati u redove finalističkog zbora. Također smo se bavili mišlju da ova buduća razdoblja u životu centralnog svemira mogu biti primiti miješanu grupu domaćeg pučanstvna jedino djelomično sastavljanu od izvornih domaćih bića Havone. Dok ne znamo koji red ili oblik stvorenja treba na ovaj način primiti domaći status u budućnosti Havone, pomišljali smo o slijedećim mogućnostima:


1. Pripadnicima univitatije koji trenutno imaju stalno državljanstvo u okvirima zviježđa lokalnog svemira.

2. Budućih smirtnika koji mogu vući porijeklo s naseljenih svjetova nadsvemira tijekom naprednih stadija svjetla i života.

Pridolazeće duhovne aristokracije iz niza spoljačnjih svemira.
Poznato nam je da se Havona iz prijašnjih kozmičkih epoha ponešto razlikuje od Havone suvremenog doba. Vjerujemo da je više nego moguće pretpostaviti da trenutno svjedočimo polagane promjene u centralnom svemiru koje daju nagovještaja budućim stoljećima. U jedno smo sigurni: Svemir ninje statičan; Bog je jedini koji se ne mijenja.

8. DRŽAVLJANI RAJA

Na Raju žive mnogobrojne grupe
blaženih bića, Rajskih Državljana. Oni se ne bave neposredno programom usavršavajućih stvorenih bića obdarenih voljom i stoga nisu obznanjeni smrtnicima Urantije. Postoji više od tri tisuće redova ovih veličanstvenih inteligencija, dok je posljenja grupa primila personifikaciju istovremeno s odlukom Trojstva koja je vodila k izvršenju stvaralačkog plana u okvirima sedam nadsvemira vremena i prostora.


Državljani Raja kao i domaća bića Havone često nose zajednički naziv Rajsko-Havonske ličnosti.

Ovako se završava pripovijed o ovim bićima čija egzistencija predstavlja djelo Rajskog Trojstva. Ni jedno od njih nikad nije skrenulo s puta. A pored toga, u najvišem smislu, svi su obdareni slobodnom voljom.

Bića koja vuku porijeklo od Trojstva imaju prijevozne povlastice zahvaljujući kojima posjeduju nezavisnost o prijevoznim ličnostima kao što je serafim. Mi svi posjedujemo moć slobodnog i brzog kretanja u svemiru nad svemirima. Dok s izuzetkom Nadahnutih Duhova Trojstva, ne možemo dostići gotovo nevjerojatnu brzinu Osamljenih Glasnika, u stanju smo tako iskoristiti ukupnu sumu prijevoznih sredstava u prostoru, da s kozmičkog centra možemo stići do gotovo svih dijelova svemira u nešto manje of godinu dana Urantija vremena. Meni je trebalo 109 dana da stignem da Urantiju s Uverse.

Zahvaljujući istim ovim metodama, imamo sposobnost trenutačne uzajamne komunikacije. Cijeli naš red tvorevine održava dodir sa svim drugim individuama u svim odjeljenjima djece Rajskog Trojstva, s jedinimm izuzetkom Nadahnutih Duhova.

[Predočio Božanski Savjetnik s Uverse.]

SVE Vrhovne Osobe Trojstva su stvorene u cilju određene službe. One predstavljaju djelo božanskog Trojstva koje služi izvršenju određenih dužnosti i imaju punu kvalifikaciju za savršenu službu kako u tehničkom pogledu tako i u pogledu najviše odanosti. Postoji slijedećih sedam redova Vrhovnih Osoba Trojstva:

1. Potrojstvljene Tajne Vrhovnosti.
2. Vječni Dani.
3. Stari Dani.
4. Savršeni Dani.
5. Skori Dani.
6. Sjedinjeni Dani.
7. Vjerni Dani.

Ova bića administrativnog savršenstva postoje u ograničenom i konačnom broju. Stvorena su u prošlosti; obustavljena je daljnja personifikacija.

Širom cijelog velikog svemira, ove vrhovne Osobe Trojstva zastupaju administrativnu proceduru Rajskog Trojstva; one zastupaju pravdu i izvršni sud Rajskog Trojstva. One formiraju međupovezanu liniju administrativnog savršenstva koja se proteže od Očevih svjetova Raja sve do upravnih svjetova lokalnih svemira i centara sastavnih zviježđa.

Po svim svojim božanskim obilježjima, bića koja vuku porijeklo od Trojstva su stvorena na Raju. Vrijeme uvećava njihovu sposobnost za kozmičku službu jedino u domenama iskustva. Ova bića koja vuku porijeklo od Trojstva neće podlijeći opasnosti od poraza ili pobune. Ona imaju božansku bit i nikad nisu skrenula s božanske i savršene staze osobnog ponašanja.

1. POTROJSTVLJENE TAJNE VRHOVNOSTI

Postoji sedam svjetova unutarnjeg kruga Rajskih satelita i svakim uzvišenim svjetom upravlja desetočlana grupa Potrojstvljenih Tajni Vrhovnosti. Dok nisu stvoritelji, oni su vrhovni i ultimni administrativni upravitelji. Upravljanje poslovima sedam bratstvenih svjetova u cjelosti počiva na ovoj sedamdesetočlanoj grupi vrhovnih upravitelja. Premda potomstvo Trojstva nadgleda ovih sedam svetih svjetova koji se nalaze u neposrednoj blizini Raja, ovi svjetovi su uopćeno poznati kao osobni krug Ova Svih.

Dok na svakom svijetu potrojstvljene Tajne Vrhovnosti djeluju kao desetočlane grupe ravnopravnih i povezanih upravitelja, oni isto tako djeluju individualno u svojim pojedinačnim domenama odgovornosti. U pogledu djelatnosti svaki specijalni svijet je podijeljen u sedam osnovnih podgrupa i svaki ravnopravni vladar upravlja jednim područjem ovih specijaliziranih aktivnosti. Preostala tri upravitelja djeluju kao osobni zastupnici trojedinog Božanstva u pogledu odnosa sa sedmoricom upravitelja; jedan zastupa Oca, drugi Sina a treći Duha.

Unatoč svoje očigledne klasne sličnosti, sve Potrojstveljene Tajne Vrhovnosti istovremeno ispoljavaju određena grupna obilježja. Sedam vrhovnih upravitelja Sfere Božanstvenosti odražavaju osobni karakter i prirodu Oca Svih i isto se može reći o svih sedam svjetova: Svaka desetočlana grupa nalikuje onom Božanstvu ili onoj vezi Božanstva koja obilježava njihovu domenu. Deset upravitelja koji vladaju Sferom Uspona odražavaju spojene prirode Oca, Sina i Duha.


Ja ne mogu obznaniti ništa više o djelatnostima ovih visokih osoba sedam Očevih svetih svjetova, jer oni su uistinu Tajne Vrhovnosti. Nikakve arbitrarne tajne nisu vezane uz način prilaza Ocu Svih, Vječnom Sinu i Beskonačnom Duhu. Dok su Božanstva u cjelosti obznanjena svima koji postignu božansko savršenstvo, bića nikad ne mogu u cjelosti dostići Tajne Vrhovnosti. Nikad nećemo biti ustanju posve prodrijeti u domene koji kriju osobne tajne Božanstva vezane uz sedmostruku grupaciju stvorenih bića.

Kako se djelatnost ovih vrhovnih upravitelja odnosi na intimni i osobni kontakt Božanstava s ovih sedam osnovnih grupacija kozmičkih bića bilo za njihova boravka na ovih sedam specijalnih svjetova ili djelovanja širom cijelog velikog svemira, najbolje je držati ove osobne odnose i neobične kontakte u najsvetijoj tajnosti. Rajski Stvoritelji uvijek poštuju intimnost i dostojanstvo ličnosti, čak i svojih najnižih stvorenja. I ovo je istina kad je riječ o individualnim osobama kao i raznim naročitim redovima ličnosti.


Čak i bićima visokog kozmičkog postignuća, ovi tajni svjetovi uvijek predstavljaju iskušenje odanosti. Dok imamo priliku potpuno i osobno upoznati vječne Bogove, slobodno upoznati njihove karaktere božanstvenosti i savršenstva, nemamo priliku potpuno prodrijeti u sve osobne odnose Rajskih Vladara s njihovim stvorenim bićima.

2. VJEČNI DANI

Sve i jednim od milijum svjetova Havone upravlja jedna Vrhovna Osoba Trojstva. Ovi vladari su poznati kao Vječni Dani i broje upravo milijun osoba, jednu za svaki svijet Havone. Oni su potomstvo Rajskog Trojstva, ali kao i u slučaju Tajni Vrhovnosti, ne postoje arhivski zapisi o njihovom porijeklu.
Ove dvije grupe svemudrih očeva vječno upravljaju svojim veličanstvenim svjetovima Rajsko-Havonskog sistema i drže svoje položaje bez rotacije i smjene dužnosti.

Vječni Dani su vidljivi svim bićima slobodne volje koja žive na njihovim domenama. Oni predsjedavaju redovnm planetarnim sjednicama. Periodično i nasmjenu, oni posjećuju upravne svjetove sedam nadsvemira. Oni su bliski po rodu i božanski ravnopravni Starim Danima, bićima koja upravljaju sudbinama sedam nadvlada. U slučaju da određeni Vječni Dan privremeno napusti svoj svijet, upravu preuzima Trojski Sin Učitelj.

Izuzev kad se radi o utvrđenim redovima bića--bićima s Havone i drugim živim bićima centralnog svemira--domaći Vječni Dani rade na razvoju svojih svjetova u cjelosti uskladu sa svojim osobnim idejama i idealima. Dok razmjenjuju planetarne posjete, oni ne kradu i ne imitiraju tuđe ideje; uvijek i po svemu djeluju originalno.
Arhitektura, prirodno uređenje, morontija građevine i tvorevine duha--predstavljaju originalne i izvorne elemente svakog svijeta. Svaki svijet je mjesto vječne ljepote, po svemu se razlikujući od svih drugih svjetova centralnog svemira. I svi ćete na svom unutarnjem putovanju Havonom prema Raju, imati priliku provesti manje ili više vremena na ovim jedinstvenim i uzbudljivim svjetovima. Dok je na vašem svjetu prirodno govoriti o Raju kao višnjoj lokaciji, bilo bi pravilnije aludirati na ovaj božanski cilj uspona kao unutarnju lokaciju.

3. STARI DANI

Kad smrtnici vremena polože završne ispite na obrazovnim svjetovima koji okružuju upravne svjetove lokalnog svemira i kad uznapreduju do obrazovnih svjetova nadsvemira, oni time uznapreduju u duhovnom razvoju do točke raspoznavanja i komunikacije s visokim duhovnim vladarima i upraviteljima ovih naprednih svjetova, uključujući i Stare Dane.

Stari Dani su u osnovi identični; oni ispoljavaju spojeni karakter i sjedinjenu prirodu Trojstva. Unatoč individualnosti i osobnim razlikama, nisu uzajamno različiti do mjere koja obilježava Sedam Glavnih Duhova. Oni pružaju jednolike upraviteljske metode u sedam po svemu drugom vrlo različitih svemira--sedam zasebnih, odvojenih i jedinstvenih tvorevina. Dok se Sedam Glavnih Duhova razlikuju po prirodi i osobinama, Stari Dani--osobni vladari nadsvemira--predstavljaju međusobno jednako i više nego savršeno potomstvo Rajskog Trojstva.
Dok Sedam Glavnih Duhova s visine odlučuju o prirodi svojih nadsvemira, Stari Dani donose odluke o administrativnim pitanjima istih ovih nadsvemira. Oni postavljaju administrativnu jednolikost iznad stvaralačke raznolikosti kako bi osigurali harmoniju unatoč stvaralačkoj specifičnosti koja leži u podlozi ovih sedam segmentalnih grupacija velikog svemira.

Svi Stari Dani su potrojstveljeni u isto vrijeme. Njihovo ime obilježava početak arhivskih zapisa o stvaranju ličnosti, odakle su dobili i ime--Stari Dani. Kad dostignete Raj i počnete istraživati arhivske zapise najranijih početaka, otkrit ćete da prvi zapis u dijelu koji govori o stvaranju ličnosti pruža svjedočanstvo o potrojstvljenju dvadeset i jednog bića iz reda Starih Dana.

Ova visoka bića uvijek ostvaruju upravne djelatnosti u tročlanim grupama. Dok u nekim fazama aktivnosti djeluju individualno, i dok u drugim formiraju proizvoljne parove, pri izvršenju visokih domena administrativnih aktivnosti uvijek moraju djelovati zajednički. Oni ne napuštaju svoje svjetove, što nije ni potrebno, jer ovi svjetovi djeluju kao nadkozmički fokusni centri dalekosežnog sistema reflektivnosti.
Osobna prebivališta svaka tri pripadnika iz reda Starih Dana počivaju u točki duhovnog polariteta njihovog upravnog svijeta. Takav svijet je podjeljen u sedamdeset administrativnih sektora i sedamdeset odjeljenskih centara u kojima Stari Dani borave s vremena na vrijeme.

U pogledu moći, autoritativnog djelokruga i stupnja sudbene nadležnosti, Stari Dani su najmoćniji i najsnažniji od svih neposrednih vladara vremensko-prostornih tvorevina. U cijelom prostranom svemiru nad svemirima, jedino oni imaju visoke moći da donesu konačni sud o prestanku vječne egyistencije stvorenja koja imaju slobodnu volju. I sva tri Stara Dana moraju sudjelovati u donošenju konačne odluke pri djelovanju nadkozmičkih visokih sudova.

Pored Božanstava i njihovih Rajskih suradnika, Stari Dani su najsavršeniji, najraznovrsniji i najbožanstvenije obdareni vladari vremensko-prostorne egzistencije. Čini se da Stari Dani djeluju kao vrhovni vladari nadsvemira; ali kako nisu iskustveno stekli ovo vladarsko pravo, njihovu poziciju s vremenom mora preuzeti Vrhovno Biće--iskustveni vladar--i oni nesumnjivo moraju postati njegovi zamjenici.

Vrhovno Biće postiže suverenitet sedam nadsvemira iskustvenom službom u korist svih sedam nadsvemira, upravo kao što Sin Stvoritelj iskustveno zaslužuje suverenu vlast nad svojim lokalnim svemirom. Ali tijekom suvremenog doba tekućeg i nepotpunog evolutivnog razvoja Vrhovnog, Stari Dani pružaju savršenu administrativnu kontrolu nad evolutivno rastućim svemirima vremena i prostora. I sve odluke i nalozi Starih Dana nose obilježje mude originalnosti i inicijativne individualnosti.


4. SAVRŠENI DANI

Postoji ništa više nego dvije stotine i deset Savršenih Dana koji upravljaju vladama deset glavnih sektora svakog nadsvemira. Oni su potrojstveljni u cilju specijalne službe u korist nadkozmičkih upravitelja i vladaju kao neposredni i osobni zamjenici Starih Dana.


Dok su tri Savršena Dana na dužnosti na svakom centru glavnog sektora, za razliku od Starih Dana, oni ne moraju uvijek svi biti prisutni na tom mjestu. S vremena na vrijeme, jedan od njih može napustiti centar kako bi se osobno posavjetovao sa Starim Danima vezano uz dobrostanje svoga svijeta.

Ovi trojedini vladari glavnih sektora ispoljavaju neobično savršenstvo u pogledu ostvarenja administrativnih detalja, odakle su dobili ime--Savršeni Dani. Pri zapisu imena ovih bića, suočeni smo s problemom ispravnog prijevoda, kako je vrlo često jako teško postići zadovoljavajuće značenje. Ne želimo samovoljno pribjeći upotrebi imena koja bi vam djelovala besmisleno; stoga nam je često jako teško izabrati prikladno ime--riječ jasnog značenja koja je istovremeno više-manje vjerna originalu.

U sastavu vlade Savršenih Dana postoji veća grupa Božanskih Savjetnika, Usavršitelja Mudrosti i Univerzalnih Cenzora. U ovu grupu se pored toga ubraja i veći broj kako Moćnih Glasnika, tako i Onih Visokog Autoriteta i Onih Bez Imena i Broja. Ali veći dio rutinskih djelatnosti glavnog sektora obavljaju Nebeski Čuvari i Visoki Sinovi Pomoćnici. Ove dvije grupe pripadaju redovima potrojstvljenog potomstva bilo Rajsko-Havonskih ličnosti ili uzvišenih smrtnih finalista. Rajska Božansta izvode ponovno potrojstvljenje određenih dvaju vrsta ovih potrojstvljenih stvorenih bića, nakon čega se ova bića odašiljaju na dužnost administrativnih pomagača nadkozmičkih vlada.

Dok Nebeski Čuvari i Visoki Sinovi Pomoćnici primaju služiteljsku dužnost glavnh i sporednih sektora, Potrojstvljeni Čuvari (serafi i midvejeri koji su prošli kroz Trojsko obujmljenje) djeluju kao sudski službenici sve tri kategorije--u sudovima Starih Dana, Savršenih Dana i Skorih Dana. Dok se Potrojstveljeni Ambasadori (uspinjući smrtnici koji su prošli kroz Trojsko obujmljenje i koji se spajaju sa Sinom I Duhom) mogu susresti u svim dijelovima nadsvemira, većina se nalazi na dužnosti u sporednim sektorima.

Prethodno punom ostvarenju upraviteljskog plana sedam nadsvemira, praktično svi administrativni upravitelji iz različitih upravnih odjeljenja, s izuzetkom Starih Dana, su služili u nauku kao šegrti pod upravom Vječnih Dana na različitim svjetovima Havone. Skorija potrojstvljena bića su jednako tako prošla kroz period obuke pod upravom Vječnih Dana, prije nego što su bili pripojeni službi Starih Dana, Savršenih Dana i Skorih Dana. Svi su prekaljeni, okušani i iskusni administrativni upravitelji.



Rano ćete imati priliku sresti Savršene Dane, čim stignete do glavnog upravnog centra Splandona po boravku na svjetovima domaćeg sporednog sektora, kako ovi uzvišeni vladari usko djeluju u vezi sa sedamdeset glavnih sektora višeg obrazovanja uspinjućih stvorenih bića prostora. Savršeni Dani osobno upravljaju grupnim polaganjem zakletvni uspinjućih bića pri diplomiranju iz obrazovnih institucija glavnog sektora.
Aktivnosti hodočasnika vremena na svjetovima koji okružuju glavni sektor upravnog svijeta uglavnom umaju intelektualnu prirodu, u suprotnosti s pretežno fizičkom i materijalnom prirodom obrazovanja na sedam obrazovnih svjetova sporednog sektora, ili s duhovnim poruzećima četiri stotine devedeset kozmičkim svjetova nadkozmičkog upravnog svijeta.

Premda ulazite jedino u registar glavnog sektora Splandona koji obuhvaća vaš domaći lokalni svemir, morate proći kroz svih deset glavnih dijelova nadsvemira. Prije nego dostignete Uversu, imat ćete priliku vidjeti svih trideset Orvonstonskih Savršenih Dana.


5. SKORI DANI

Skori Dani su najmlađi vrhovni upravitelji nadsvemira; u tročlanim grupama, ova bića predsjedavaju poslovima sporednih sektora. Dok su po prirodi ravnopravni Savršenim Danima, podložni su im u pogledu administrativnog autoriteta. Ove osobno veličanstvene i božanski djelotvorne ličnosti Trojstva broje ništa više nego dvije tisuće stotinu bića. Stvoreni su istovremeno i zajednički su prošli kroz obrazovni sistem Havone kojim rukovode Vječni Dani.

Slično zboru Savršenih Dana, i Skori Dani imaju svoj zbor suradnika i pomoćnika. Pored toga im je pridružen ogroman broj različitih podređenih redova nebeskih bića. Pri administrativnoj upravi nad sporednim sektorima, koriste velik broj uspinjućih domaćih smrtnika, osoblje različitih uslužnih kolonija i različitih grupa koje vuku porijeklo od Beskonačnog Duha.

Vlade sporednih sektora se najvećim dijelom, premda ne isključivo, bave bitnim fizičkim problemima nadsvemira. Svjetovi sporednog sektora služe kao upravni svjetovi Glavnih Fizičkih Upravitelja. Na ovim svjetovima uspinjući smrtnici sprovode studije i izvode eksperimente koji se tiču ispitivanja aktivnosti trećeg reda Vrhovnih Centara Moći i svih sedam redova Glavnih Fizičkih Upravitelja.

Kako se režim sporednog sektora tako isključivo bavi fizičkim problemima, njegova se tri Skora Dana vrlo rijetko mogu naći na glavnom centralnom planetu. Jedan se u većini slučajeva nalazi bilo na vijećanju sa Savršenim Danima nadležnog glavnog sektora ili u ulozi zamjenika Starih Dana na sjednici visokih bića koja vuku porijeklo od Trojstva. Zajedno sa Savršenim Danima, oni nasmjenu zastupaju Stare Dane na vrhovnim Rajskim sjednicama. Neki drugi pripadnik Skorih Dana može istovremeno otići u inspekciju upravnim svjetovima lokalnog svemira koji pripadanja njegovoj nadležnosti. Ali u svakom slučaju, jedan od ova tri vladara uvijek ostaje na dužnosti na upravnom centru sporednog sektora.

Svi ćete jednom imati priliku da upoznate tri Skora Dana koji upravljaju Ensom, vašim sporednim sektorom, kako morate proći kroz njihove ruke na unutarnjem putovanju obrazovnim svjetovima sporednjeg sektora. Na putu k Uversi prolazite samo jednom grupom obrazovnih svjetova sporednog sektora.

6. UJEDINJENI DANI

Ličnosti Trojstva koje pripadaju redu "Dana" ne djeluju na administrativnim položajima ispod razine nadkozmičkih vlada. U evolutivnim lokalnim svemirima djeluju jedino kao savjetnici i vijećnci. Ujedinjeni Dani predstavljaju grupu vezivnih ličnosti koje imaju ovlaštenje Rajskog Trojstva da djeluju kao dualni vladari loakalnih svemira. Svaki organizirani i naseljeni svemir ima jednog od ovih Rajskih savjetnika koji djeluje kao zastupnik Trojstva, a u nekim pogledima i kao zastupnik Oca Svih u odnosu na lokalnu tvorevinu.

Postoji sedam stotina tisuća ovih bića, premda sva nisu na dužnosti. Na Raju, Rezervni zbor Ujedinjenih Dana djeluje u ulozi Vrhovnog Vijeća Kozmičkog Usklađenja.
Na osobit način ovi Trojski promatrači usklađuju administrativne aktivnosti svih grana kozmičke vlade, od lokalnih svemira pa sve do sektorskih vlada nadsvemira, odakle su dobili ime--Ujedinjeni Dani. Oni podnose trostruki izviještaj svojim nadgednicima: Izvještaj o relevantnom stanju stvari fizičke i poluintelektualne prirode Skorim Danima svog sporednog sektora; intelektualne i poluduhovne događaje Savršenim Danima svog glavnog sektora; i duhovna i polurajska pitanja Starim Danima glavnog nadkozmičkog centra.



Kako ova bića vuku porijeklo od Trojstva, ona imaju pristupa svim međukomunikacijskim krugovima Raja i tako su uvijek u dodiru međusobno kao i sa svim drugim neizostavnim ličnostima sve do vrhovnih savjetnika Raja.

Ni jedan Ujedinjeni Dan nije organski povezan s vladom lokalnog svemira s kojom je povezan. Nastranu od dužnosti koje nosi u ulozi promatrača, on jedino djeluje na zahtijev lokalnih vlasti. Po dužnosti, on je član svih prvotnih vijeća i svih bitnih sjednica lokalne tvorevine, premda ne sudjeluje pri tehničkom razamatrnju administrativnih problema.

Kada lokalni svemir dostigne status svjetola i života, njegova se uzvišena bića mogu slobodno povezivati s Ujedinjenim Danima koji zatim djeluju u proširenoj dužnosti u takvoj domeni evultivnog savršenstva. Ali on je i dalje prvenstveno Trojski ambasador i Rajski savjetnik.
Dok lokalnim svemirom neposredno upravlja božanski Sin dualnog Božanskog porijekla, uz njega je uvijek njegov Rajski brat, ličnost koja vuče porijeklo od Trojstva. U slučaju privremene odsutnosti Sina Stvoritelja s upravnog svijeta njegovog lokalnog svemira, postavljeni vladari se najvećim dijelom povode pri svojim odlukama za savjetom Ujedinjenih Dana.

7. VJERNI DANI

Ove visoke ličnosti Trojskog porijekla djeluju kao Rajski savjetnici vladarima stotinu zviježđa svaih lokalnih svemira. Postoji sedamdeset bilijuna Vjernih Dana i poput Ujedinjenih Dana, oni nisu svi na dužnosti. Savjetodavna Komisija Međukozmičke Etike i Samouprave djeluje kao njihov rezervni zbor Raja. Vjerni Dani se smjenjuju na dužnosti u skladu s odlukama vrhovnih vijeća rezervnog zbora.

Sve što Ujedinjeni Dan predstavlja Sinu Stvoritelju lokalnog svemira, to Vjerni Dani predstavljaju Sinovima Vorondadecima koji vladaju zviježđima lokalnog svemira. Oni su vrhunski odani i božanski vjerni blagostanju zviježđa kojima su pridruženi, te su tako dobili ime--Vjerni Dani. Oni djeluju kao savjetnici; oni ne sudjeluju u administrativnim aktivnostima izuzev ako prime naročiti poziv vlasti određenog zviježđa.

Oni se pored toga ne miješaju izravo u obrazovnu službu hodočasnika uspona na arhitektonskim obrazovnim svjetovima koji okružuju upravne centre zviježđa. Sva takva poduzeća počivaju pod nadležnošću Sinova Vorondadeka.

Vjerni Dani koji djeluju u zviježđima lokalnog svemira počivaju pod nadležnošću Ujedinjenih Dana kojima podnose neposredna izviješća. Oni nemaju dalekosežnog sistema međukomunikacije, te su uglavnom samoograničeno međusobno povezani u okviru lokalnog svemira. Svaki Vjerni Dan koji se nalazi na dužnosti ima i koristi moć komunikacije sa svim drugim istorednim bićima na dužnosti u ovom lokalnom svemiru.

Poput Ujedinjenih Dana na kozmičkom centru, Vjerni Dani drže osobne rezidencije na upravnim svjetovima zviježđa koje ne dijele s administraivnim upraviteljima ovih domena. Njihov smještaj je u svakom pogledu skroman u usporedbi s rezidencijama Vorondadeških vladara zviježđa.

Vjerni Dani predstavljaju posljednju kariku u dugom administrativno-savjetodavnom lancu koji se proteže od svetih svjetova Oca Svih u blizini samog univerzalnog centra sve do osnovnih segmenata lokalnih svemira. Režim Trojskog porijekla ne ide dalje od zviježđa; ni na jednom se sastavnom sistemu ili naseljenom svijetu ne mogu naći ovakvi Rajski savjetnici. Ove novije administraivne jedinke u cjelosti počivaju pod nadležnošću domaćih bića ovih lokalnih svemira.

[Predočio Božanski Savjetnik Uverse.]

Pripadnici Sedam Vrhovnih Grupa Duha djeluju kao univerzalni koordinirajući upravitelji sedmodjelne administracije velikog svemira. Premda svi zajedno nose obilježje članova funkcionalne obitelji Beskonačnog Duha, slijedeće tri grupe obično nose obilježje djece Rajskog Trojstva:

1. Sedam Glavnih Duhova.
2. Sedam Vrhovnih Izvršitelja.
3. Reflektivni Duhovi.

Slijedeće četiri grupe nastaju kao posljedica stvaralačkih djela Beskonačnog Duha ili njegovih pomoćnika koji imaju stvaralački status:

4. Pomoćni Stvoritelji Odražajnog Obličja.
5. Sedam Duhova Krugova.
6. Stvaralački Duhovi Lokalnog Svemira.
7. Pomoćni Umni Duhovi.

Ovih sedam redova na Uversi nose naziv sedam Vrhovnih Grupa Duha. Njihova se funkcionalna domena proteže od osobne prisutnosti Sedam Glavnih Duhova na periferiji vječnog Otoka, kroz sedam Rajskih satelita Duha, do krugova Havone, te do nadkozmičkih vlada i administrativnog i nadgledateljskog osoblja lokalnih svemira, čak i do niske službe pomoćnih duhova poklonjene domenama evolutivnog uma na svjetovima vremena i prostora.

Sedam Glavnih Duhova djeluju kao koordinirajući upravitelji dalekosežne kozmičke administracije. Oni djeluju osobno i izravno po nekim pitanjima koja se tiču administrativne uprave nad organiziranom fizičkom moći, umnom energijom i neosobnom služnom duha, dok po drugim pitanjima djeluju putem svojim raznovrsnih suradnika. Po svim pitanjima izvršne prirode -- odlukama, regulacijama, usklađenjima i administrativnim odlukama -- Sedam Duhova djeluju u osobama Sedam Vrhovnih Izvršitelja. U centralnom svemiru Glavni Duhovi mogu djelovati kroz Sedam Duhova koji pripadaju havonskim krugovima; na glavnom centru nadsvemira sebe obznanjuju pomoću Reflektivnih Duhova djelujući u osobama Starih Dana s kojima odžavaju komunikaciju putem Pomoćnih Stvoritelja Odražajnog Obličja. Sedam Glavnih Duhova ne stupaju u izravan i osoban kontakt s onim redovima kozmičke administracije koji počivaju ispod sudova Starih Dana. U vašem lokalnom svemiru kao dijelu našeg nadsvemira djeluje Glavni Duh Orvontona, dok njegova služba u korist domaćih bića Nebadona predstavlja neposrednu dužnost i osobni predmet uprave Stvaralačkog Majčinskog Duha koji prebiva na Salvingtonu, glavnom centru vašeg lokalnog svemira.


1. SEDAM VRHOVNIH IZVRŠITELJA
2.
Izvršni centar Glavnih Duhova zauzima sedam rajskih satelita Beskonačnog Duha koji rotiraju oko centralnog otoka između blistavih svjetova Vječnog Sina i središnjeg kruga Havone. Ovi izvršni svjetovi počivaju pod upravom Vrhovnih Izvršitelja, sedmočlane grupe potrojstvljene djelovanjem Oca, Sina i Duha prema uputama Sedam Glavnih Duhova kako bi načinili bića sa sposobnošću djelovanja u ulozi njihovih univerzalnih kozmičkih predstavnika.

Glavni Duhovi održavaju kontakt s različitim odjeljenjima nadkozmičkih vlada putem ovih Vrhovnih Izvršitelja. Oni su ti koji u velikoj mjeri određuju osnovne konstitutivne tendencije sedam nadsvemira. Posjeduju raznolike ličnosti unatoč jednolikom i božanstvenom savršenstvu. Njihova grupa nema stalnog predsjedatelja; pri svakom vijeću izaberu jednog člana kao predsjedatelja zajedničke sjednice. S vremena na vrijeme putuju do Raja u cilju savjetovanja sa Sedam Glavnih Duhova.

Sedam Vrhovnih Izvršitelja djeluju kao administrativni koordinatori velikog svemira; možemo ih nazvati odborom upravnih ravnatelja onog kozmičkog dijela koji je stvoren nakon Havone. Ne bave se unutarnjim pitanjima Raja i upravljaju svoje ograničene domene havonske aktivnosti jedino putem Sedam Duhova krugova. Na stranu od toga, teško da postoje ograničenja nad njihovim nadzornim djelovanjem; bave se upravom fizičkih, intelektualnih i duhovnih pojava; sve vide, sve čuju, sve osjećaju i sve znaju što se događa na Havoni i u sedam nadsvemira.


Ovi Vrhovni Izvršitelji ne rade bilo na stvaranju procedura ili na izmjeni kozmičkih protokola; bave se izvršenjem planova božanstvenosti koje objavljuje Sedam Glavnih Duhova. Ne upliću se u nadkozmičku upravu Starih Dana niti u suverenu vlast Sinova Stvoritelja u lokalnim svemirima. Djeluju kao koordinirajući izvršitelji uposleni na sprovedbi spojenih procedura pravovaljanih vladara velikog svemira.

Svaki izvršitelj i svaka ustanova ove domene rade na sprovedbi djelotvorne administracije jednog jedinog svemira. Vrhovni Izvršitelj Broj Jedan djeluje na izvršnom svijetu broj jedan, u cjelosti posvećen poslovima prvog nadsvemira i tako redom, sve do Vrhovnog Izvršitelja Broj Sedam koji radi na sedmom rajskom satelitu Duha, posvećujući svoje energije upravi sedmog nadsvemira. Ovaj sedmi svijet nosi naziv Orvonton, kako rajski sateliti Duha nose ista imena kao njihovi nadsvemiri; ustvari, nadsvemiri su dobili naziv prema ovim satelitima.

Na izvršnom svijetu sedmog nadsvemira osoblje koje radi na ravnanju orvontonskih poslova broji redove koji nadilaze ljudsku sposobnost shvaćanja i koji obuhvaćaju praktično sve redove nebeskih inteligencija. Sve nadkozmičke službe odašiljanja ličnosti (izuzev Nadahnutih Duhova Trojstva i Misaonih Ispravljača) prolaze kroz jedan od ovih sedam izvršnih svjetova na svojim kozmičkim putovanjima s Raja i na Raj, i ovdje se odžavaju centralne arhive svih ličnosti koje vuku porijeklo od Trećeg Izvora i Centra koje djeluju u okvirima nadvemira. Organizacija materijalnih, morontijalnih i duhovnih zabilješki na jednom izvršnom svijetu Duha djeluju začuđujuće čak i biću moga reda.

Među neposredne podređene suradnike Vrhovnih Izvršitelja najvećim dijelom spadaju potrojstvljeni sinovi rajsko-havonskih ličnosti kao i potrojstvljeni potomci proslavljenih smrtničkih diplomaca iz višestoljećne obuke uzlaznog vremensko-prostornog programa. Ovi potrojstveljni sinovi služe u suradnji s Vrhovnim Izvršiteljima prema nalogu poglavara Vrhovnog Vijeća Rajskog Zbora Finalnosti.

Svaki Vrhovni Izvršitelj ima dva savjetodavna kabineta: Na glavnom centru svakog nadsvemira djeca Beskonačnog Duha odabiru predstavnike iz svojih redova u cilju tisućljećne službe u okviru primarnog savjetodavnog kabineta njihovog Vrhovnog Izvršitelja. Po svim pitanjima koja se tiču uzlaznih smrtnika vremena djeluje sekundarni kabinet koji ubraja smrtnike rajskog postignuća kao i potrojstvljene sinove proslavljenih smrtnika; ovo tijelo izabiru usavršena i uzlazna bića koja kratkotrajno borave na glavnim centrima sedam nadsvemira. Sve druge poslovne poglavare postavlja Sedam Izvršitelja.

S vremena na vrijeme velike sjednice se održavaju na ovim Rajskim satelitima Duha. Zajedno s uzlaznim bićima rajskog postignuća i potrojstveljnim sinovima koji služe na ovim svjetovima, tu se okupljaju ličnosti duha Trećeg Izvora i Centra na periodičnim sastanicima posvećenim naporima i pobjedama uzlaznog puta. Vrhovni Izvršitelji uvijek predsjedavaju takvim bratstvenim skupovima.

Svakog tisućeljaća prema Rajskom vremenu, Sedam Vrhovnih Izvršitelja prazne svoje vlastodržačke stolice i odlaze na Raj, gdje prisustvuju tisućljećnim sastancima univerzalnih kozmičkih izraza čestitke i pozdrava inteligentim bićima cijele tvorevine. Ovaj se bitni događaj odvija u neposrednoj prisutnosti Majestona koji predsjedava nad svim odražajnim grupama duha. I tako zahvaljujući jedinstvenom djelovanju kozmičke odražajnosti istovremeno mogu komunicirati sa svim suradnicima iz cijelog velikog svemira.

3. MAJESTON --PREDSJEDATELJ ODRAŽAJNOSTI

Odražajni Duhovi imaju božansko Trojsko porijeklo. Ova jedinstvena i ponešto tajnovita bića broje pedeset članova. Svakom prilikom je stvoreno sedam ovih izvanrednih ličnosti, dok svaka stvaralačka epizoda predstavlja rezultat zajedničkog djelovanja Rajskog Trojstva i Sedam Glavnih Duha.

Ovaj bitni događaj koji se odigrao na samom početku vremena, predstavlja uvodna nastojanja Vrhovnih Stvoriteljskih Ličnosti zastupljenih djelovanjem Glavnih Duhova, da djeluju u sustvoriteljskoj ulozi s Rajskim Trojstvom. Upravo u ovoj zajednici stvaralačke moći Vrhovnih Stvoritelja koji posjeduju stvaralačke potencijale Trojstva, počiva izvor aktualnosti Vrhovnog Bića. Stoga pri samom svršetku djelovanja odražajnog stvoriteljskog čina, nakon što svaki od Sedam Glavnih Duhova pronađe savršenu stvaralašku sinhronizaciju s Rajskim Trojstvom, uoči personifikacije četrdeset devet Odražajnih Duhova, u Božanstvu Apsolutu nastupa nova i dalekosežna reakcija koja pruža nove povlastice ličnosti Vrhovnom Biću i koja doseže vrhunac u vidu personifikacije Majestona, poglavara odražajnosti i Rajskog centra cjelokupne djelatnosti četrdeset devet Odražajnih Duhova i njihovih suradnika širom cijelog svemira nad svemirima.


Majeston je istinska osoba, osobni i nepogrešivi centar odražajnih pojava svih sedam nadsvemira vremena i prostora. Njegovo je stalno uporište smješteno na Raju, u blizini sveopćeg centra, na zbornom mjestu Sedam Glavnih Duhova. Majeston se isključivo bavi koordinacijom i održavanjem odražajne službe prostranog svemira; on ni na koji drugi način ne sudjeluje u administrativnim kozmičkim poslovima.

Majeston ne ulazi u sastav naše liste Rajskih ličnosti zato što predstavlja jedinu postojeću ličnost božanstvenosti koju je stvorilo Vrhovno Biće u funkcionalnoj zajednici s Božanstvom Apsolutom. Majeston je osoba, ali se svejedno bavi jednim jedinim pitanjem kozmičkog djelovanja; on ne djeluje u bilo kojoj osobnoj ulozi koja se tiče drugih (neodražajnih) redova kozmičkih ličnosti.

Stvaranje Majestona svjedoči o prvom vrhovnom stvaralačkom djelu Vrhovnog Bića. Dok je Vrhovno Biće samovoljno ispoljilo ovu naklonost prema djelovanju, ovom prilikom nije bilo moguće predvidjeti veličanstvenu reakciju Božanstva Apsoluta. Sve od kad se u vječnosti pojavila Havona, svemir nije imao prilike posvjedočiti tako opsežno i dalekosežno povezivanje moći i koordinaciju funkcionalnih aktivnosti duha. Reakcija Božanstva na stvaralačku volju Vrhovnog Bića i njegovih suradnika najvećim dijelom počiva izvan njihove smislene namjere i daleko iznad njihovih konceptualnih predviđanja.

4. Mi stojimo zadivljeni pred mogućnostima budućih doba, vremenu kad Vrhovni i Ultimni budu postigli nove razine božanstvenosti i uzišli na nove domene djelovanja ličnosti, kad budemo imali prilike posvjedočiti domene pobožanstvljenja novih neočekivanih i nepredviđenih bića neslućenih moći povišene kozmičke koordinacije. Čini se da nema granica reaktivnom potencijalu Božanstva Apsoluta prilikom takvog ujedinjenja odnosa između iskustvenog Božanstva i egzistencijalnog Rajskog Trosjtva.
ODRAŽAJNI DUHOVI

Dok četrdeset devet Odražajnih Duhova vuku porijeklo od Trojstva, svakih je sedam stvaralačkih epizoda koje su pratile njihov postanak rezultiralo vrstom bića koja su po prirodi nalikovala obilježjima onog Glavnog Duha od kojeg djelomično vuku porijeklo. Oni tako svaki na svoj način odražavaju prirode i obilježja sedam mogućih vezivnih asocijacija božanstvenih obilježja Rajskog Oca, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha. Iz ovog je razloga bitno da jedan od ovih Odražajnih Duhova bude na glavnom centru svakog svemira. Svih sedam tipova igraju bitnu ulogu pri postignuću savršenog odražaja svih faza svakog mogućeg ispoljenja triju Rajskih Božanstava ukoliko ovakve pojave mogu nastupiti u bilo kojem dijelu sedmodijelnog svemira. U skladu s tim, svaki tip služi na dužnosti u jednom svemiru. Ove grupe kojima pripada sedam uzajamno različitih Odražajnih Duhova održavaju centre na glavnim nadkozmičkim središtima u odražajnom fokusu svakog svijeta, a ovo se ne poklapa s centrom duhovne polarnosti.

Odražajni Duhovi nose individualna imena, ali ova imena nisu obznanjena na svjetovima vremena i prostora. Ona govore o prirodi i karakteru ovih bića i ulaze u sastav jedne od sedam univerzalnih kozmičkih misterija tajnih svjetova Raja.

Obilježje odražajnosti, pojava umnih razina Združenog Činitelja, Vrhovnog Bića i Glavnih Duhova, može biti prenesena na sva bića koja se zanimaju za djelovanje ovog dalekosežnog sustava univerzalne kozmičke inteligencije. I ovdje počiva velika tajna: Ni Glavni Duhovi ni Rajska Božanstva, pojedinačno ili zajednički, ne obznanjuju svoje moći koordinirane kozmičke odražajnosti onako kako su ove moći ispoljene u ovih četrdeset devet vezivnih ličnosti Majestona, dok su ove ličnosti štoviše stvoritelji svih ovih veličanstveno nadarenih bića. Božansko nasljeđe nekom prilikom obznanjuje u stvorenjima određene osobine koje nije moguće naslutiti u Stvoritelju.

Osoblje odražajne službe, s izuzetkom Majestona i Odražajnih Duhova, ubraja sva stvorenja Beskonačnog Duha i njegovih nebrojenih suradnika i podređenih osoba. Odražajni Duhovi svakog svemira predstavljaju stvoritelje svojih Pomoćnika Odražajnosti, njihove osobne glasove na sudovima Starih Dana. Odražajni Duhovi nisu jedino
prijenosni agenti; oni su pored toga i zadržajne ličnosti. Njihovo potomstvo, sekonafim, jednako predstavlja zadržajne ili zabilježne ličnosti. Sve što ima istinsku duhovnu vrijednost ostaje zabilježeno u vidu duplikata i jedan snimak ostaje upisan u osobnom posjedu jednog člana mnogobrojnih redova sekorafskih ličnosti koje pripadaju ogromnom osoblju Odražajnih Duhova.

Službene kozmičke zabilješke predstavljaju predmet istrage i pregleda anđeoskih bilježnika, dok se istinski duhovni zapisi prikupljaju vještinom odražajnosti i čuvaju u sastavu umova prikladnih i podobnih ličnosti iz obitelji Beskonačnog Duha. Ovdje se radi o živućim zabilješkama, za razliku od službenih ili mrtvih kozmičkih aarhiva, i ovi se zapisi savršeno čuvaju u živućim umovima bilježničkih ličnosti Beskonačnog Duha.

Organizacija odražajnosti pored toga djeluje kao mehanizam za prikupljanje vijesti i odašiljanje odredbi cijelom stvorenom svemiru. Odražajnost nikad ne prekida s djelovanjem, za razliku od periodičnih djelovanja različitih odašiljačkih službi.

Svi bitni događaji koji se odvijaju na glavnom centru lokalnog svemira predstavljaju predmet odražajnog prijenosa na glavne centre dotičnog nadsvemira. I s druge strane, svi događaji lokalnokozmičkog zanačaja predstavljaju predmet prijenosa s glavnog centra na dotične nadsvemire. Dok se može činiti da odražajna služba prijenosa sa svemira vremena i prostora u smijeru nadsvemira predstavlja samodjelujuću pojavu, ovo nije slučaj. Riječ je o vrlo osobnoj i inteligentnoj pojavi; kako njezina preciznost ovisi o savršenstvu suradnje ličnosti, teško da se može pripisati neosobnoj prisutnosti i djelovanjima Apslouta.

Dok Misaoni Ispravljači ne sudjeluju u djelovanju kozmičog sustava odražajnosti, imamo razloga vjerovati da su fragmenti Oca cjelovito upoznati s ovim događajima i da se mogu poslužiti njihovim sadržajem.

Za vrijeme naše kozmičke epohe može djelovati da je prostorni raspon službe izvan-Rajske odražajnosti ograničen obodom sedam nadsvemira. Djelovanje ove službe inače naočigled ne ovisi o vremenu i prostoru. Ono djeluje neovisnim o svim poznatim podapsolutnim kozmičkim krugovima. Odražajna organizacija djeluje na glavnom centru svakog nadsvemira kao zasebna jedinka; ali pri određenim specijalnim prilikama, prema Majestonovim uputama, svih sedam svemira imaju i koriste sposobnost zajedničkog djelovanja, kao recimo prilikom proslave pri postignuću statusa svjetla i života određenog lokalnog svemira ili pri tisućljećnim sjednicama Sedam Vrhovnih Izvršitelja.


5. POMOĆNICI ODRAŽAJNOG OBLIČJA

Četrdest devet Pomoćnika Odražajnog Obličja nastaju kao rezultat stvaralačkog čina Odražajnih Duhova i sedam Pomoćnika djeluje na svakom nadkozmičkom centru. Ovaj prvi stvaralački čin Odražajnih Duhova Uverse rezultira stvaranjem njihovih Odražajnih Pomoćnika, pri čemu svaki Odražajni Duh stvara svog Pomoćnika. Po određenim osobinama i obilježjima, Odražajni Pomoćnici predstavljaju savršene reprodukcije svojih Odražajnih Majčinskih Duhova; oni predstavljaju doslovne duplikacije s izuzetkom osobine odražajnosti. Oni su istinska obličja koja neprestano djeluju kao komunikacijski kanali između Odražajnih Duhova i nadkozmičkih vlasti. Odražajni Pomoćnici nisu jedino asistenti; oni su stvarni predstavnici svojih predaka Duha; oni su obličja koja istinski zavrijeđuju svoja imena.
Dok odražajni Duhovi predstavljaju
istinske ličnosti, oni su ličnosti iz reda koji je potpuno neshvatljiv materijalnim bićima. Čak im i na glavnom centru nadvemira treba pomoć njihovih Odražajnih Pomoćnika pri svakom osobnom kontaktu sa Starim Danima i njihovim suradnicima. Pri kontaktu između Odražajnih Pomoćnika i Starih Dana, Pomoćnik je nekom prilikom u stanju djelovati samostalno, dok je u drugim slučajevima potrebna pomoć dva, tri, četiri ili čak sedam Pomoćnika u cilju ispravne predstave komunikacije koja im je povjerena na prijenos. Isto tako, ovisno o sadržaju ovih komunikacija, pokenad jedan, dva ili tri pripadnika Starih Dana moraju djelovati kao primatelji poruka.

Odražajni Pomoćnici zauvijek služe u suradnji sa svojim predačkim Duhovima i imaju na svom raspolaganju nevjerojatno mnoštvo pomoćnika iz redova sekonafima. Odražajni Pomoćnici ne djeluju neposredno u suradnji sa svjetovima obuke uzlaznih smrtnika. Dok blisko surađuju s inteligencijskom službom kozmičke organizacije smrtničkog napretka, nećete s njima stupiti u osoban kontakt tijekom boravka u školama Uverse zahvaljujući činjenici da ova naočigled osobna bića nemaju volje; ona ne mogu koristiti moć izbora. Oni su istinska obličja koja u cjelosti odražavaju ličnost i um individualnog pretka Duha. Kao zasebna grupa, uzlazni smrtnici ne stupaju u neposredan kontakt s vještinom odražajnosti. Neko biće odražajne prirode uvijek posreduje između vas i istinskog djelovanja ove službe.

6. SEDAM DUHOVA KRUGOVA

Sedam Duhova Havonskih Krugova predstavljaju zajedničku neosobnu predstavu Beskonačnog Duha i Sedam Glavnih Duhova očima sedam krugova centralnog svemira. Oni djeluju kao služitelji Glavnih Duhova i predstavljaju njihovu kolektivnu djecu. Glavni Duhovi stvaraju jedinstvenu i raznoliku administrativnu individualnost u sedam nadsvemira. Zahvaljujući ovim jedinstvenim Duhovima Havonskih Krugova, mogu pružiti ujedinjen, jedinstven i usklađen duhovni nadzor nad centralnim svemirom.

Pojedinačno, svaki od Sedam Duhova Krugova je ograničen prodorom u jedan krug Havone. Oni se ne bave direktno djelovanjem Vječnih Dana, vladara individualnih svjetova Havone. Ali oni djeluju u suradnji sa Sedam Vjehovnih Izvršitelja, sinkronizirajući djelovanje s centralnokozmičkom prisutnosti Vrhovnog Bića. Njihove aktivnosti su strogo ograničene na Havonu.

Ovi Duhovi Krugova ostvaruju kontakt s posjetiteljima Havone djelovanjem njihovog osobnog potomstva, tercijarnog supernafima. Dok Duhovi Krugova supostoje sa Sedam Glavnih Duhova, njihovo djelovanje u procesu stvaranja tercijarnog seupernafima nije primilo veće razmjere sve do dolaska prvih hodočasnika na spoljašnje krugove Havone u vrijeme Grandfande.

Kako budete uzlazili krugovima Havone saznat ćete više o ovim Duhovima Krugova i dok nećete biti u stanju uspostaviti osobnu komunikaciju s ovim bićima, osobno možete uživati i prepoznati neosobnu prisutnost njihovog duhovnog utjecaja.

Duhovi Krugova se odnose prema domaćim žiteljima Havone upravo onako kako se Misaoni Ispravljači odnose prema smrtnim stvorenjima koja žive na svjetovima evolutivnih svemira. Upravo poput Misaonih Ispravljača, Duhovi Krugova predstavljaju neosobnan utjecaj koji se odnosi prema savršenim umovima bića Havone upravo onako kako neosobni duhovi Oca Svih žive u konačnim umovima smrtnih ljudi. Ali Duhovi Krugova nikad ne postaju trajan dio havonskih ličnosti.

7. STVARALAČKI DUHOVI LOKALNOG SVEMIRA

Veći dio materijala koji se tiče prirode i djelovanja lokalnokozmičkih Stvaralačkih Duhova jednako govori u prilog njihovog odnosa sa Sinovima Stvoriteljima u organizaciji i upravi lokalnog svemira; ali postoje i brojna obilježja predlokalnih kozmičkih iskustava ovih veličanstvenih bića koja mogu biti predočena kao dio rasprave o prirodi sedam grupa Vrhovnih Duhova.
Dok poznajemo slijedećih šest faza u životu lokalnokozmičkog Majčinskog Duha, nagađamo mogućnost postojanja sedmog stadija aktivnosti. Ovi stadiji egyistencije imaju slijedeća obilježja:

1. Uvodna Rajska Diferencijacija. Istom prilikom kad Sin Stvoritelj primi personifikaciju zajedinsčkim djelovanjem Oca Svih i Sina Stvoritelja, u osobi Beskonačnog Duha istog časa nastupa pojava koja je poznata pod nazivom "vrhovna reakcija komplementa." Dok ne poznajemo prirodu ove reakcije, shvaćamo da u sebi nosi modifikaciju personificirajućih mogućnosti koje ulaze u sastav stvaralačkog potencijala Združenog Činitelja. Rođenje ravnopravnog Sina Stvoritelja signalizira rođenje u osobi Beskonačnog Duha potencijala buduće lokalnokozmičke suradnice Rajskog Sina. Dok nismo upoznati s prirodom predlične identifikacije ove nove jedinke, znamo da ova činjenica ulazi u rajske arhive životnog puta ovog Sina Stvoritelja.

2. Preliminarna Obuka za Stvaralačku Poziciju. Za vrijeme dugog razdoblja preliminarne obuke Sina Mihaela u procesu organzacije i administracije svemira, njegova buduća suradnica podilazi procesom razvoja i postaje grupno svjsna sudbine. Dok nismo posve sigurni, pretpostavljamo da ova jedinaka grupne svijesti postaje uposznata s prostorom i da započinje tu preliminarnu obuku koja je bitna radi postignuća vještine duha pri budućoj radnoj suradnji s njezinim komplementom Mihaelom u procesu kozmičkog stvaranja i administracije. 3. Stadij Fizičke Tvorevine. Onom prilikom kad Vječni Sin prenese stvaralačka zaduženja na Sina Mihaela, Glavni Duh koji upravlja nadsvemirom nad kojim Sin Stvoritelj treba preuzeti upravu daje izraza "molitvi identifikacije" u prisutnosti Beskonačnog Duha; i po prvi put se pojavljuje Stvaralački Duh kao jedinstvena osobao dvojena od Beskonačnog Duha. I krećući se izravno u smjeru Glavnog Duha koji podnosi ovu molbu, ova jedinka smjesta nestaje iz našeg vidokruga, naočigled postajući dio osobe ovog Glavnog Duha. Novoidentificirani Stvaralački Duhh ostaje s Glavnim Duhom sve dok Sin Stvoritelj ne pođe u prostorne pustolovine; Glavni Duh ovom prilikom predaje svoju novu pratiteljicu koja ima prirodu Duha na čuvanje Sina Stvoritelja, istovremeno tražeći od ove suradnice vječnu vjernost i beskrajnu odanost. I pri tome nastupa jedna od najdirljivijih epizoda koje se odigravaju na Raju. Otac Svih priznaje ovu vječnu zajednicu Sina Stvoritelja i Stvaralačkog Duha i pri tome podaruje određene zajedničke administrativne moći koje su do tada počivale u posjedu Glavnog Duha nadkozmičkog djelovanja.




Ujedinjeni Očevim priznanjem, Sin Stvoritelj i Stvaralački Duh kreću u pustolovni poduhvat kozmičkog stvaranja. I oni djeluju u ovoj ulozi tijekom cijelog dugog i napornog procesa materijalne organizacije njihovog svemira.

4. Epoha Stvaranja Života. Nakon što Sin Stvoritelj objavi da namjerava započeti proces stvaranja života, na Raju nastupaju "ceremonije personifikacije" kojima prisustvuje Sedam Glavnih Duhova i koje osovno podilazi nadzorni Glavni Duh. Ovo je prilog Rajskog Božanstva u korist individualnosti suradnice Sina Stvoritelja koja ima prirodu Duha i ovaj čin postaje izražen u kozmosu kao pojava "primarne erupcije" u osobi Beskonačnog Duha. Istovremeno s ovom pojavom na Raju, dotada neosobna suradnica Sina Stvoritelja koja ima prirodu Duha postaje, svim praktičnim namjerama i ciljevima, pravovjerna osoba. Od ovog časa na dalje, isti ovaj lokalnokozmički Majčinski Duh poprima status osobe i počinje odražavati osobne odnose s ličnostima iz velikog mnoštva predstojećeg stvorenog života.

5. Period prethodno Darivanju. Slijedeća velika i bitna promjena u beskrajnom životu Stvaralačkog Duha nastupa po povratku Sina Stvoritelja na g lavni kozmički centar nakon upotpunjenja sedmog darivanja i po postignuću pune kozmičke vlasti. Ovom prilikom, pred okupljenim kozmičkim administratorima, pobjednički Sin Stvoritelj uzdiže Kozmički Majčinski Duh na poziciju ravnopravne vlasti i priznaje ravnopravnost svoje suradnice koja ima prirodu Duha.

6. Doba Svjetla i Života. Po utemeljenju doba svjetla i života, ravnopravni lokalnokozmički suvladar ulazi u šestu fazu svog životnog puta u ulozi Stvaralačkog Duha. Ali mi ne možemo govoriti o prorodi ovog velikog događaja. Ove pojave su vezane uz buduće stadije evolucije Nebadona.

7. Neobznanjena Doba. Mi poznajemo ovih šest faza životnog puta lokalnokozmičkog Majčinskog Duha. Da li je neizbježno postaviti slijedeće pitanje: Postoji li sedmi stadij? Svjesni smo činjenice da, nakon što finalisti postignu ono što se doima konačnom sudbinom smrtničkog uspona, prema arhivskim zapisima stupaju u šesti stadij duha. Pretpostavljamo da ove finaliste čeka još jedan stadij, kozmičko zaduženje koje nije obznanjeno. Jednako tako možemo očekivati da Kozmičke Majčinske Duhove čeka neki neobznanjeni put u okviru sedme faze njihovog osobnog iskustva u kozmičkoj službi i odanoj suradnji s redom Stvoritelja Mihaela.


8. POMOĆNI MAJČINSKI DUHOVI
9.
Ovi pomoćni duhovi predstavljaju sedmostruko umno obdarenje lokalnokozmičkog Majčinskog Duha živim bićima koja nastaju združenim stvaralačkim činom Sina Stvoritelja i Stvaralačkog Duha. Ovo darivanje postaje moguće u času uzvišenja Duha na poziciju statusa ličnih povlastica. Detalji prirode i djelovanja sedam pomoćnih umnih duhova bolje odgovara dijelu knjige koji govori o vašem lokalnom svemiru Nebadonu.


10. DJELOVANJE VRHOVNIH DUHOVA

Sedam grupa Vrhovnih Duhova grade jezgro funkcionalne obitelji Trećeg Izvora i Centra koji djeluje kako u ulozi Beskonačnog Duha tako i u ulozi Združenog Činitelja. Domena Vrhovnih Duhova zauzima područje od prisutnosti Trojstva na Raju do
djelovanja uma evolutivno-smrtničkog reda prostornih planeta. Oni tako ujedinjuju silazne administrativne razine i koordiniraju mnogobrojne djelatnosti ovog osoblja. Bilo da se radi o grupi Odražajnog Duha u suradnji sa Starim Danima, Stvaralačkom Duhu u kooperaciji sa Sinom Mihaelom ili o Sedam Glavnih Duhova koji pripadaju krugovima oko Rajskog Trojstva, aktivnost Vrhovnih Duhova predstallja utjecaj koji je moguće susresti na svakom mjestu širom cijelog centralnog svemira, nadsvemira i lokalnih svemira. Oni jednako djeluju s ličnostima Trojstva koje pripadaju redu "Dana" kao i s Rajskim ličnostima koje pripadaju redu "Sinova."

Zajedno s Beskonačnim Majčinskim Duhom, grupe Vrhovnog Duha predstavljaju neposredne stvoritelje ogromne obitelji stvorenih bića Trećeg Izvora i Centra. Svi redovi služiteljskih duhova vuku porijeklo iz ove veze. Primarni supernafim vuče porijeklo od Beskonačnog Duha; sekundarna bića ovog reda predstavljaju rezultat stvaralačkog čina Glavnih Duhova; tercijarni supernafim predstavlja rezultat stvaralačkog čina Sedam Duhova Krugova. Zajednički, Odražajni Duhovi predstavljaju majčinsku stranu u procesu strvaranja veličanstvenog reda anđela, moćnog sekonafima nadkozmičke službe. Stvaralački Duh je majka anđela lokalnog svemira; premda su načinjeni prema uzorcima centralnog svemira, ovi serafski služitelji imaju jedinstvenu prirodu u svakom svemiru. Svim ovim stvoriteljima služiteljskih duhova jedino neposreno pomaže centralno prebivalište Beskonačnog Duha, izvorne i vječne majke svih služitelja iz reda anđela.
Sedam grupa Vrhovnih Duhova predstavljaju ravnopravne sustvoritelje naseljenog svemira. Povezanost njihovih upravnih poglavara, Sedam Glavnih Duhova, naočigled usklađuje dalekosežne aktivnosti Sedmostrukog Boga:
1. Zajdnički, Glavni Duhovi gotovo prilaze razini božanstvenosti Trojstva Rajskih Božanstava.

2. Individualno, iscrpljuju primarne asocijativne mogućnosti trojedinog Božanstva.

3. Kao raznoliki predstavnici Združenog Činitelja, djeluju kao pohranitelji vlasti veze između duha, uma i moći Vrhovnog Bića koju on još uvijek osobno ne koristi.

4. Zahvaljujući djelovanju Odražajnih Duhova, oni sinkroniziraju nadkozmičke vlade Stvarih Dana s Majestonom, Rajskim centrom kozmičke odražajnosti.

5. U svom učešću u individualizaciji lokalnokozmičkih Božanskih SLužiteljica, Glavni Duhovi daju priloga posljednjoj razini Sedmostrukog Boga, lokalnokozmičkoj zajednici između Sina Stvoritelja i Stvaralačkog Duha.

Funkcionalno jedinstvo koje počiva u Združenom Činitelju, postaje obznanjeno evolutivnim svemirima u Sedam Glavnih Duhova, njegovih osnovih ličnosti. Ali u usavrenim svemirima budućnosti ovo jedinstvo nesumnjivo postaje neodvojivo od iskustvene vlasti Vrhovnog.

[Predočio Božanski Savjetnik s Uverse.]

U PROSTORU između centralnog Rajskog Otoka i najunutarnijeg planetarnog kruga Havone, smještena su tri manja pojasa koja se sastoje od specijalnih planeta. Unutarnji krug se sastoji od sedam svetih domena Oca Svih, druga grupa od sedam sjajećih svjetova Vječnog Sina, dok su u vanjskom krugu smještene ogromne sfere Beskonačnog Duha, svjetovi izvršnog centra Sedam Glavnih Duhova.

Ova tri sedmosvjetovna kruga koja pripadaju pojedinačno Ocu, Sinu i Duhu, predstavljaju domene nevjerojatnog veličanstva i nezamislive slave. Čak i njihova materijalna ili fizička građa predstavlja nešto s čim se nikad niste susreli. Svi su izgrađeni od različitih materijala i svaki se pojedinačno razlikuje od svih ostalih, s izuzetkom sedam svjetova Sina, koji su svi jednake fizičke građe. Sve domene, koje su dvadeset i jedna po broju, imaju ogromnu veličinu i svaka sedmorka je stekla vječni status na drukčiji način. Koliko znamo, ove sfere su uvijek postojale; one su vječne kao što je Raj vječan. Ne postoji bilo povijest ili predanje koje objašnjava njihov postanak.

Sedam svetih domena Oca Svih, koje kruže oko Raja vrlo blizu ovog vječnog Otoka, snažno reflektiraju duhovnu luminoznost centralnog bljeska vječnih Božanstava, obasipajući svojim svjetlom božanske slave cijeli Raj, čak i sedam krugova Havone.

Čini se da nelične energije luminiscencije duha nastaju na sedam svetih svjetova Vječnog Sina. Ni jedno osobno biće ne može stupiti na bilo koju od ovih sedam sjajećih domena. Duhovnom slavom, one obasjavaju cijeli Raj i Havonu, odašiljući čistu luminiscenciju duha u smijeru svih sedam nadsvemira. Ove sjajne sfere drugog kruga jednako tako odašilju svoju svjetlost (svjetlost bez topline) k Raju kao i k milijardi svjetova sedmokrugog centralnog svemira.

Sedam Glavnih Duhova su smješteni na sedam svjetova Beskonačnog Duha, i oni odlučuju o sudbinama sedam nadsvemira, odašiljući duhovnu luminiscenciju Treće Osobe Božanstva ovim tvorevinama vremena i prostora. I cijela Havona, premda ne i Rajski Otok, osvjetljena je ovim produhovljujućim utjecajima.

Premda svjetovi Oca služe kao domene na kojima ličnosti u kojima živi Otac trebaju postići najviši status, to ne predstavlja njihovu isključivu funkciju. Mnoga bića kao i mnoge neosobne jedinke također borave na ovim svjetovima. Svaki pojedini svijet Očevog i Sinovog kruga ima zaseban oblik stalnog prebivališnog statusa, premda vjerujemo da na Sinovim svjetovima žive jednoliki oblici neosobnih bića. Očevi fragmenti žive na Centru Božanstva; niste upoznati s drugim oblicima stalnog prebivališnog statusa.
Kako u centralnom svemiru tako i u nadsvemirima, svaki od dvadeset i jednog satelita Raja služi brojnim svrhama, no one nisu obznanjene u ovim poglavljima. Vi ste u stanju razumjeti tako mali dio onoga što se tiče života na ovim sferama da se ne možete nadati da ćete postići dosljedno razumjevanje; na njima se odvijaju tisuće aktivnosti koji vam nikad nisu obznanjene. Svaka od dvadeset i jedne sfere obuhvaća potencijale koji omogućuju djelovanje glavnog svemira. Ova poglavlja pružaju vrlo skučenu sliku izvjesnih ograničenih aktivnosti koje se tiču sadašnjeg kozmičkog doba velikog svemira--točnije, jednog od njegovih sedam sektora.

1. SEDAM SVETIH SVJETOVA OCA

Očev krug sfera svetog života sadrži jedine bitne tajne svemira nad svemirima koje se tiču ličnosti. Ovi sateliti Raja, koji su smješteni u samom centru triju krugova, predstavljaju jedine domene centralnog svemira koji su povezani s ličnosti a koje zabranjuju pristup. Niži Raj i svjetovi Sina jednako tako ne dozovljavaju pristup ličnostima, no ovi domeni nisu izravno povezani s ličnošću.

Rajskim svjetovima Oca upravlja najviši red Stacionarnih Sinova Trojstva, Potrojstvljenih Tajni Vrhovnosti. Malo vam mogu reći o ovim svjetovima, a još manje o njihovim mnogostrukim aktivnostima. Takve stvari se tiču jedino bića koja tamo djeluju i odatle potječu. I premda sam ponešto upoznat s šest svjetova koji pripadaju ovog specijalnoj grupi, nikad nisam imao priliku posjetiti Sferu Božanstva; tamo mi nije dozvoljeno otići.

Jedan od razloga zašto su ovi svjetovi obavijeni velom tajnovitosti je što ove svete domene uživaju osobita predočenja, ili ispoljenja, Božanstava koja ulaze u sastav Rajskog Trojstva; ovdje se ne radi o ličnosti već o jedinstvenoj prisutnosti Božanstva koju mogu cijeniti i razumjeti jedino one grupe inteligencija koja žive na ovim domenama ili im je tu dozvoljen pristup. Potrojstvljene Tajne Vrhovnosti predstavljaju osobne agente ovih specijaliziranih i neosobnih prisutnosti Božanstva. I Tajne Vrhovnosti predstavljaju izrazito osobna bića visokog obdarenja, koja su veličanstveno prilagođena zahtijevima svog uzvišenog i napornog rada

1. SFERA BOŽANSTVA.

U naročitom smislu, ovaj svijet predstavlja Ňkrilo Očevo,Ó osobnu planetu duhovnog zajedništva Oca Svih na kojoj je smješteno naročito ispoljenje njegove božanstvenosti. Sfera Božanstva predstavlja sastajalište Misaonih Ispravljača, no ona je također dom mnogim drugim jedinkama, ličnostima i drugim bićima koja potječu od Oca Svih. Osim Vječnog Sina, mnoge druge ličnosti su stvorene isključivim činom Oca. Na ovoj sferi funkcioniraju i uzajamno surađuju jedino Očevi fragmenti te one ličnosti i bića koja izravno i isključivo potječu od Oca Svih.

Tajne Sfere Božanstva uključuju tajnu darivanja i misije Misaonih Ispravljača. Njihova narav, porijeklo i vještina kojom uspostavljaju kontakt s niskim stvorenim bićima evolutivnih svjetova predstavljaju tajnu Raja. No kako se ovi nevjerojatni događaji nas nikako ne tiču, Božanstva smatraju da je bolje ne obznanjivati izvjesna obilježja ove veličanstvene i božanske službe našem punom razumijevanju. No svaki put kad nam se ukaže prilika da stupimo u kontakt s ovom fazom božanske aktivnosti, dozvoljeno nam je da u cjelosti razumijemo ove događaje, premda nismo upoznati s najpodrobnijim detaljima ovog veličanstvenog čina darivanja.
Pored toga, ovaj planet u sebi krije i tajne koje se tiču naravi, svrhe i aktivnosti drugih oblika Očevih fragmenata, Gravitacijskih Dostavljača, kao i mnoštva drugih bića s kojima niste upoznati. Vrlo je vjerojatno da ako bih saznao tajnovite istine koje se tiču Sfere Božanstva, one bi me jedino zbunile i odvratile moju pažnju od vlastitih aktivnosti; isto tako, moguće je da moj red bića jednostavno nije u stanju konceptualno shvatiti ove događaje.

2. SFERA SINA.

Ova sfera je "krilo Sinovo," osobni prijemni svijet Vječnog Sina. To je Rajski centar silaznih i uzlaznih Božjih Sinova kada i nakon što ovi budu u cjelosti priznati i posve prihvaćeni. Ovaj svijet je Rajski dom svih Sinova Vječnog Sina i svih njihovih Sinova koji su im jednaki u pogledu statusa. Postoje brojni redovi božanskih sinova koji su povezani s ovim veličanstvenim mjestom, no oni vam nisu obznanjeni radi toga što se ne tiču uzlaznih planova ljudskog duhovnog napretka svemirom, napretka kojim bića stižu do portala Raja.

Tajne Sfere Sina obuhvaćaju tajnu koja se tiču utjelovljenja božanskih Sinova. Kada Sin Boga postane SinČovjeka, njega doslovno rodi majka, kao što se dogodilo na vašem svijetu prije tisuću sevet stotina godina, što zapravo predstavlja tajnu cijelog svemira. Ova pojava se može susreseti širom cijelog svemira, i ona predstavlja tajnu Sfere Sina koja obavija božanske sinove. Utjelovljenje božanskih Sinova je tajna Boga-Sina; to je tajna koju krije sedmi sektor Sfere Sina, domene koju mogu prodrijeti jedino oni koji su prošli ovim jedinstvenim iskustvom. Vi ste upoznati jedino s onim fazama utjelovljenja koje se tiču vašeg uspona. Pored ovih, postoje i mnoge druge faze tajni koje obavijaju utjelovljenje Rajskih Sinova na različitim služiteljskim misijama širom kozmosa, no vi s ovim stvarima niste upoznati. A postoje i druge tajne koje obavijaju Sferu Sina.

3. SFERA DUHA.
Ovaj svijet je Ôkrilo Duhovo," Rajski dom visokih bića koja predstavljaju Beskonačni Duh. Ovo je sastajalište Sedam Glavnih Duhova i izvjesnih drugih bića koja potječu iz svih svemira. U ovom nebeskom mjestu mogu se naći i brojne druge, vama neobznanjene, vrste ličnosti duha, bića koja su zadužena za izvršenje mnogostrukih aktivnosti koje se ne tiču planova za unaprijeđenje smrtnih stvorenih bića vremena i njihovo postignuće Rajskih razina vječnosti.

Tajne Sfere Duha obuhvaćaju nepojmljive tajne koje se tiču refleksivnosti. Mi vas nastojimo upoznati s ovom široko rasprostranjenom i univerzalnom pojavom refleksivnosti, naročito s njenim djelovanjem na centralnim svjetovima sedam nadsvemira, no mi nikad ne pokušavamo objasniti ovu pojavu u tančine, kako je ni mi u cjelosti ne razumijemo. Mi razumijemo mnogo, vrlo mnogo, toga što se tiče refleksivnosti, no mnogi bitni detalji nam još uvijek nisu jasni. Refleksivnost je tajna Boga-Duha. Već ste naučili da djelovanje refleksivnost predstavlja bitan dio plana koji se tiče ljudskog napredovanja, što je točno, no refleksivnost je jednako tako bitna radi normalnog funkcioniranja mnogih drugih faza kosmičke djelatnosti. Ovo obdarenje Beskonačnog Duha je iskorišteno i u kanalima onih inteligencija koje se bave prikupljanjem i odašiljanjem informacije. A postoje i druge tajne koje se tiču Sfere Duha.

4. SFERA ZASTUPNIKA.

Ovaj planet predstavlja "krilo Oca i Sina" i tajnu planetu izvjesnih neobznanjenih bića koja su zajednički stvorili Otac i Sin. Ovo je takoer Rajski dom mnogih uzvišenih bića koja su potekla iz složenih izvora, čije porijeklo je komplicirano radi mnogobrojnosti različitih vještina koje djeluju u sedam nadsvemira. Ovaj svijet je zborno mjesto mnogih grupa bića, no njihov identitet nije bio obznanjen Urantija smrtnicima.

Tajne Sfere Zastupnika uključuju tajne potrojstvljenja, a potrojstvljenje predstavlja tajnu koja biću daje pravo da predstavlja Trojstvo, da djeluje kao Božji zastupnik. Dopuštenje da djeluju u ime Trojstva imaju jedino ona bića, bilo obznanjena i neobznanjena, koja su primila bilo potrojstvljenje, tvoridbu, pojavu ili vječni status od bilo dvije ili tri osobe Rajskog Trojstva. Ličnosti koje su stvorene činovima potrojstvljenja izvjesnih oblika uzvišenih stvorenih bića ne predstavljaju ništa drugo nego konceptualni potencijal mobiliziran pri činu potrojstvljenja, premda se takva stvorena bića mogu uspeti u naručje Božanstva stazom koja je otvorena svim bićima njihove vrste. Nepotrojstveljena bića ne mogu u cjelosti razumjeti vještinu potrojstveljenja koju mogu izvesti bilo izvjesna bića ili dva ili tri Stvoritelja. Vi nećete nikad biti u stanju u cjelosti razumjeti ovu pojavu, izuzev ako se u dalekoj budućnosti svog uzvišenog životnog puta, ne budete okušali i doživjeli uspjeh pri takvoj pustolovini, radi toga što će vam inače uvijek biti zabranjen pristup ovim tajnama Sfere Zastupnika. No meni, visokom biću koje potječe od Trojstva, obznanjene su sve tajne Sfere Zastupnika. U cjelosti razumijem, i jednako potpuno i sveto štitim, tajnu mnoga porijekla i sudbine.
Postoje i drugi oblici i faze potrojstveljenja s kojima narodi Urantije nisu upoznati, i u svojim osobnim aspektima, ova iskustva su u cjelosti zaštićena okriljem tajnog sektora Sfere Zastupnika.


5. SFERA OSAMLJENIKA.

Ovaj svijet je "krilo Oca i Duha" i sastajalište veličanstvenog mnoštva neobznanjenih bića koja su stvorena zajedničkim činom Oca Svih i Beskonačnog Duha, bića imaju ne samo svojstva Oca već i nasljeđe koje su primila od Duha.

Pored toga, ova je dom Osamljenih Vjesnika i drugih ličnosti koje pripadaju nadanđelskim redovima. Vi ste upoznati s vrlo malim brojem ovih bića; postoji ogroman broj vrsta koje nisu obznanjene na Urantiji. To što su Osamljeni Vjesnici smješteni na petom svijetu ne znači da je Otac učestvovao bilo u njihovom stvaranju ili stvaranju njihovih suradnika koji pripadaju nadanđelskim redovima, no za ovog kozmičkog doba, Očevo djelovanje je povezano s njihovim. U toku ovog kozmičkog doba, ovo je statusna sfera Kozmičkih Upravitelja Moći.
Postoje i mnogi drugi redovi ličnosti duha, bića s kojima smrtni čovjek nije upoznat, koja promatraju Sferu Osamljenika kao svoj dom, Rajsku domenu kojoj pripadaju. Ne zaboravite da su sva odjeljenja i razine kozmičkih aktivnosti jednako snabdijevene služiteljima duha upravo kao što je slučaj s domenom koja pomaže smrtnicima da se uspnu do Rajske sudbine.

Tajne Sfere Osamljenika. Pored izvjesnih tajni potrojstvljenja, ovaj svijet je obavijen tajnama koje se tiču osobnog odnosa Beskonačnog Duha s izvjesnim višim potomstvom Trećeg Izvora i Centra. Na Sferi Osamljenika, kriju se tajne kintimnog odnosa brojnih neobznanjenih redova bića s duhovima Oca, Sina i Duha, s trostrukim duhom Trojstva, i s duhovima Vrhovnog, Ultimnog i Vrhovnog-Ultimnog.


6. SFERA SERAFA.

Ova sfera je "krilo Sina i Duha" i dom velikog mnoštva neobznanjenih bića koja su stvorili Sin i Duh. Ovo je isto tako sfera sudbine svih služiteljskih redova anđelskog mnoštva, uključujući supernafe, sekonafe I serafe. U centralnom svemiru kao i vanjskim svemirima, služe i mnogi uzvišeni duhovi koji nisu "služitelji onima koji imaju baštiniti spasenje." Svi ovi duhovi koji pripadaju svim razinama i domenama kozmičkih aktivnosti promatraju Sferu Serafa kao svoj Rajski dom.

Tajne Sfere Serafa obuhvaćaju trostruku službu, od koje mogu pomenuti samo jednu--tajnu serafičkog prijevoza. Sposobnost mnogih redova serafa i njima pridruženih bića duha da u sastavu svojog obličja duha obujme sve redove nematerijalnih ličnosti i ponesu na duga neplanetarna putovanja, predstavlja tajnu koju kriju sveti sektori Sfere Serafa. Prijevozni serafi razumiju ovu tajnu, ali nam je bilo ne žele ili ne mogu objasniti. Druge tajne Sfere Serafa tiču se osobnih iskustava onih vrsta službujućih duhova koje još uvijek nisu bile obznanjene smrtnicima. I mi se ne želimo upustiti u raspravljanje tajni bića koja su vam po redu egzistencije tako bliska da ste ih gotovo u stanju razumjeti, jer bi iznošenje čak i najmanjeg dijela informacije koja se tiče ovih pojava značilo izdaju povjerenja.


7. SFERA USPONA.

Ovaj jedinstveni svijet je "krilo Oca, Sina i Duha," sastajalište uzlaznih bića prostora, prijemna sfera hodočasnika vremena koji prolaze kroz Havonom na svom putu za Raj. Sfera Uspona naime predstavlja dom uzlaznih duša vremena i prostora prethodno dostignuću Rajskog statusa. Vi smrtnici ćete provesti većinu svojih Havona "godišnjih odmora" na Sferi Uspona. Dok budete živjeli na Havoni, Sfera Uspona će vam biti isto što su vam voditelji razonode bili u toku uspona lokalnim svemirom i nadsvemirom. Tu ćete se baviti tisućama aktivnosti koje smrtnička mašta nije u stanju shvatiti. I upravo kao što je bio slučaj u toku vašeg prethodnog uspona prema Bogu, vaše ljudsko biće će ovom prilikom stupiti u posve novi odnos s vašim božanskim bićem.

Tajne Sfere Uspona uključuju tajnu procesa kojim se polako ali sigurno u materijalnom i smrtničkom umu gradi duhovan i potencijalno besmrtan ekvivalent karaktera i identiteta. Ova pojava predstavlja jednu od najkompliciranijih kozmičkih tajni--tajnu evolucije besmrte duše umu smrtničkog i materijalnog stvorenog bića.

Vi nećete u cjelosti razumjeti ove tajanstvene događaje sve dok ne stignete na Sferu Uspona. I upravo iz tog razloga, moći ćete radoznalo upoznati cijelu Sferu Uspona. Meni je zabranjen pristup na jednu sedminu teritorije Sfere Uspona--na onaj sektor koji se tiče upravo ove tajne koja je (ili će biti) isključivo iskustvo i posjed vašeg reda bića. Ovo iskustvo pripada vašem ljudskom redu egzistencije. Ličnosti moga reda nisu osobno uključene u ove događaje. Znanje koje je meni stoga zabranjeno, vama će jednom biti objelodanjeno. No i nakon što vam bude obznanjeno, iz izvjesnog razloga, uvijek ćete ga čuvati kao tajnu. Nećete ga obznaniti bilo nama ili bilo kojoj drugoj vrsti bića. Mi smo upoznati s vječnom fuzijom božanskih Ispravljača s besmrtnom dušom ljudskog porijekla, no uzlazni finalisti poznaju ovo iskustvo kao apsolutnu stvarnost.

2. ODNOSI NA SVIJETU OCA

Ovi svjetovi, koji predstavljaju dom raličitih vrsta duhovnih bića, predstavljaju ogromne i veličanstvene sfere koje su po svojoj neusporedivoj ljepoti i uzvišenoj slavi jednake samom Raju. Ovo su sastajališni svjetovi, zborna mjesta, koja se vode kao trajne prebivališne adrese. Kao finalisti, vi ćete biti smješteni na Raju, no Sfera Uspona će se svo to vrijeme voditi kao vaša prebivališna adresa, čak i kad se počnete baviti službom u vanjskom prostoru. U toku cijele vječnosti, tople uspomene i brojna sjećanja će vas navoditi da promatrate Sferu Uspona kao svoj dom. Jedino kad postanete bića duha sedmog stupnja, moguće je da ćete se odreći prebivališnog statusa koji ćete imati na Raju.
Ako vanjski svemiri koji upravo podilaze proces stvaranja jednog dana budu naseljeni bićima koja će posjedovati uzlazni potencijal, mi tada možemo zaključiti da će i ovoj djeci biti suđeno da promatraju Sferu Uspona kao svoje Rajsko prebivalište.
Nakon što stignete na Raj, Sfera Uspona će biti jedina sveta sfera koju ćete uvijek i bezuvjetno moći posjetiti. Sfera Zastupnika je jedina sveta sfera koju ja mogu cjelovito i bezuvjetno posjetiti. Premda su njegove tajne učestvovale u procesu koji je vodio mom nastanku, u ovom kozmičkom razdoblju ja ne promatram Sferu Zastupnika kao svoj dom. Bića koja potječu od Trojstva i potrojstveljena bića nisu jedno te isto.
Bića koja potječu od Trojstva ne dijele u cjelosti Očeve svjetove; njihovi domovi su smješteni jedino na Rajskom Otoku, u neposrednoj blizini Previšnje Sfere. Oni se često javljaju na Sferi Uspona, "krila Oca-Sina-Duha," gdje se druže sa svojom braćom koja stižu s niskih svjetova prostora.


Moguće je da smatrate da Sinovi Stvoritelji, koji su stvoreni zajedničkim činom Oca i Sina, promatraju Sferu Zastupnika kao svoj dom, no u ovom kozmičkom razdoblju koje je obilježeno djelovanjem Sedmostrukog Boga, to nije slučaj. Pored ovih, postoje i brojni drugi problemi koji vam djelovali zbunjujuće, jer kako budete nastojati razumjeti stvari koje su tako blisko povezane s Rajem, posve sigurno ćete naići na mnoge probleme. Isto tako, kako je vaše znanje vrlo ograničeno, nećete biti u stanju razriješiti ova pitanja.Čak i da ste bolje upoznati sa Očevim svjetovima, jednostavno bi ste naišli na još veći broj teškoća, sve dok ih konačno ne bi ste u cjelosti upoznali. Na svakom od ovih svjetova bića mogu steći status bilo svojom službom ili radi toga što odatle potječu, i u narednim kozmičkim razdobljima ove ličnosti mogu biti na izvjestan način pregrupirane.
Svjetovi unutarnjeg kruga zapravo predstavljaju sastajališne svjetove ili svjetove statusa, a ne istinske prebivališne sfere. S izuzetkom jednog, smrtnici će steći određeni status na svim Očevim svjetovima. Na primjer: Nakon što postignete Havonu, bit će vam dozvoljeno da odete na Sferu Uspona, gdje ćete biti dobrodošli, no neće vam biti dozvoljeno da posjetite drugih šest svetih svjetova. Nakon što savladate Rajski program i budete primljeni u Zbor Finalista, bit će vam dozvoljeno da odete na Sferu Sina, kako vaš red bića predstavlja Božje sinove kao i uzlazna bića--a zapravo i više od toga. No jedna sedmina Sfere Sina, sektor koji krije tajne u vezi utjelovljenja, će uvijek predstavljati zabranjenu zonu. Ove tajne nikad neće biti obznanjene uzlaznim sinovima Boga.
Ljudi s vremenom primaju puni pristup na Sferu Uspona i relativan pristup na Očeve sfere, izuzev Sfere Božanstva. No čak i nakon što vam bude dozvoljeno da se spustite na pet dodatnih tajnih sfera--nakon što postanete finalist--neće vam biti dozvoljeno da posjetite sve sektore ovih svjetova. Isto tako, neće vam biti dozvoljeno da se spustite na obale Sfere Božanstva, "Očevo krilo," unatoč tome što ćete zasigurno stajati "Bogu s desne strane." Nikada, za cijele vječnosti, neće se javiti prilika koja će zahtijevati vašu prisutnost na svijetu Misaonih Ispravljača.

Ovi sastajališni svjetovi života duha predstavljaju zabranjeno tlo do te mjere da smo zamoljeni da ne podnosimo molbu za pristup na one faze ovih planeta koje se u cjelosti nalaze izvan naših domena iskustva. Vi možete postati savršeni kao stvorena bića upravo kao što je Otac Svih savršen kao božanstvo, no svejedno nećete biti upoznati sa svim iskustvenim tajnama svih drugih redova kozmičkih ličnosti. Kada Stvoritelj dijeli izvjesnu iskustvenu tajnu sa svojim stvorenim bićem, Stvoritelj će čuvati tu tajnu za cijele vječnosti.

Sve ove tajne su navodno poznate kolektivnom tijelu Potrojstveljenih Tajni Vrhovnosti. Ova bića su u cjelosti poznata jedino njihovim specijalnim grupama svjetova; druge vrste ih vrlo slabo poznaju. Nakon što dostignete Raj, vi ćete znati i duboko voljeti deset Tajni Vrhovnosti koje upravljaju Sferom Uspona. Vi ćete isto tako steći djelomično razumijevanje Tajni Vrhovnosti na Očevim svjetovima (izuzev na Sferi Božanstva), premda ne tako savršeno kao što će to biti slučaj na Sferi Uspona.

Kao što njihovo ime sugerira, Potrojstveljene Tajne Vrhovnosti su povezane s Vrhovnim; one su jednako povezane s Ultimnim, kao i sa budućnosti Vrhovnog-Ultimnog. Ove Tajne Vrhovnosti predstavljaju tajne Vrhovnog kao i tajne Ultimnog, čak i tajne Vrhovnog-Ultimnog.

3. SVETI SVJETOVI VJEČNOG SINA

Sedam sjajećih svjetova Vječnog Sina predstavljaju svjetove sedam faza egzistencije čistog duha. Ova sjajeća nebeska tijela predstavljaju izvor trostrukog svjetla Raja i Havone, i njihov utjecaj je najvećim dijelom, prema ne u cjelosti, ograničen na centralni svemir.

Na ovim Rajskim satelitima nije prisutna ličnost; radi toga, malo toga što se odnosi na ove svjetove čistog duha može biti predočeno smrtničkoj i materijalnoj ličnosti. Rečeno nam je da ovi svjetovi vrve neličnim oblicima života bića Vječnog Sina. Pretpostavljamo da ove jedinke predstavljaju bića koja će se baviti službom u planiranim novim svemirima vanjskog prostora. Filozofi Raja tvrde da uoči svakog novog Rajskog ciklusa, svakih dva bilijuna godina po Urantija vremenu, na tajnim svjetovima Vječnog Sina bude stvorena nova grupa ovih bića.

Koliko znam, ni jedna ličnost nikad nije stupila na bilo koju sferu Vječnog Sina. U cijelom mog dugom iskustvu kako unutar tako i van Raja, nikad mi nije povjerena dužnost koja bi zahtijevala da posjetim ove svjetove. Na njih ne idu čak ni ličnosti u čijem stvaranju je učestvovao sam Vječni Sin. Možemo zaključiti da je svim o ĺblicima neličnih duhova--neovisno o tome koja bića su učestvovala u njihovom stvaranju--dozvoljeno da posjete ove domove duha. Kako sam ja osoba koja ima obličje duha, nije čudo što bi mi se takav svijet učinio praznim i napuštenim čak i ako bi mi bilo dozvoljeno da ga posjetim. Visoke ličnosti duha se nikad ne bave zadovoljavanjem besmislene radoznalosti, beskorisne pustolovine. Cijele vrijeme, ceka nad toliko nevjerojatnih i korisnih pustolovina, da ne želimo poticati radoznalost koja bi se ticala bilo čega što je bilo beskorisno ili nestvarno.

4. SVJETOVI BESKONAČNOG DUHA

Između unutarnjeg kruga Havone i sjajeće sfere Vječnog Sina, kruži sedam nebeskih tijela Beskonačnog Duha, svjetovi na kojima živi potomstvo Boeskonačnog Duha, potrojstveljeni sinovi uzvišenih stvorenih ličnosti, kao i druga neobznanjena bića koja se bave djelotvornom administrativnom upravom mnogih poduzeća u različitim domenama kozmičkih aktivnosti.

Sedam Glavnih Duhova predstavljaju vrhovne i ultimne zastupnike Beskonačnog Duha. Njihove osobne postaje, njihovi centri moći, su smješteni na periferiji Raja, no sve operacije koje se tiču njihove
uprave kao i uprave velikim svemirom, odvijaju se na ovih sedam specijalnih izvršnih sfera Beskonačnog Duha. U stvarnosti, Sedam Glavnih Duhova predstavljaju mehanizam svemira nad svemirima kojim se uspostavlja ravnoteža između uma i duha; oni su sveobuhvatna, sveokružujuća i svekoordinirajuća moć centralne tvorevine.

Djelovanje Glavnih Duhova, koje potječe s ovih sedam specijalnih sfera, izjednačava i stabilizira krugove kozmičkog uma velikog svemira. Pored toga, oni su povezani s činjenicom da duhovni stav i prisutnost Božanstva u velikom svemiru variraju. Fizičke reakcije su uvijek iste, nemijenjajuće, te trenutačne i automatske. No iskustvena duhovna prisutnost ovisi o tome kakvi bitni uvjeti ili stanja duhovne prijemljivosti vladaju u individualnim umovima bića svih domena.

Fizička vlast, prisutnost i djelovanje su nemjenjajući u svim svemirima, kako malim tako i velikim. Različiti faktor duhovne prisutnosti ili reakcije, mijenja se i varira u ovisnosti o prijemljivosti stvorenih bića koja su obdarena voljom. Istodobno, na duhovnu prisutnost apsolutnog i egzistencijalnog Božanstva ni u najmanjoj mjeri ne utječe to da li izvjesno stvoreno biće osjeća odanost ili nelojalnost, dok je u isto vreijem istina da na funkcionalnu pristunost podapsolutnog i iskustvenog Božzanstva zasigutno i izravno utječu odluke, odabiti i svojevoljni stavovi takvih konačnih stvorenih bića--njihova lojalnost i odanost individualnim bićima, planetima, sistemima, zviježđima ili svemirima. No duhovna pristunost božanstvenosti nije hirovita ili svojevoljna; njena iskustvena količina ovisi o veličini slobodnovoljnog obdarenja osobnih bića.

To što određuje mjeru duhovne prisutnosti nalzi se u vašim srcima i umovima i sastoji se od načina na koji donosite odluke, kao i o odlučnosti vaše volje. Ova različitost prisustva je utemeljenana slobodnovoljnim reakcijama inteligentih osobnih bića, bića kojima je Otac Svih dao ovu slobodu volje. I Božanstva su uvijek vjerna svojim duhovima koji rastu i opadaju kako bi susreli i zadovoljili uvjete i zahtijeve promjenljivog odabira stvorenih bića, povremeno darujući već mjeru svoje prisutnosti kao odgovor na iskrenu žudnju ljudskog srca, povremeno se povlačeći s pozornice kada, koristeći se svojom slobodnom voljom, njihova bića odluče da im ne boža prisutnost ne treba. I duh božanstvenost se tako ponizno povodi za odabirom stvorenih bića svjetova.

Izvršni svjetovi Sedam Glavnih Duha u stvari predstavljaju Rajski centar sedam nadsvemira i s njima povezanih segmenata vanjskog prostora. Svaki Glavni Duh predsjedava jednim nadsvemirom, i svaki od Sedam Duhova je zadužen za jedan od ovih sedam svjetova. Doslovce nije moguće naći ni jednu fazu podrajske administrativne uprave koja nije zastupljena na ovim izvršnim svjetovima. Oni nisu isključivi kao što su svjetovi Oca i Sina isključivi, i premda prebivališni status imaju jedino bića koja potječu s ovih planeta i bića koja na njima rade, ovih sedam administrativnih planeta je uvijek otvoreno kako bi ih mogla posjetiti sva bića koja to žele učiniti i koja su u stanju obezbijediti neophodna prijevozna sredstva.

Za mene, ovi izvršni svjetovi predstavljaju najinteresantnija i najfascinantnija mjesta koja se mogu naći izvan Raja. Ni na jednom drugom mjestu u cijelom prostranom svemiru ne mogu se susresti tako raznolike aktivnosti, aktivnosti u kojima učestvuje toliki broj različitih redova živih bića i koji se tiče toliko operacija koje se odvijaju na toliko različitih razina, a koje su istodobno materijalne, intelektualne i duhovne. Kad god primim dopuštenje s dužnosti, ako imam priliku posjetiti bilo Raj ili Havonu, obično posjetim jedan od ovih aktivnih svjetova Sedam Glavnih Duhova, koji uvijek nadahne moj um svojim prizorima poslovnosti, odanosti, lojalnosti, mudrosti i djelotvornosti. Nigdje drugdje ne mogu naći tako nevjerojatnu međupovezanost ličnih djelovanja koja se odvijaju na svih sedam razina kozmičke stvarnosti. I uvijek je izvanredno promatrati rad onih koji su u stanju tako dobro obaviti svoj posao, dok u njemu istodobno toliko uživaju.

[Predstavio Usavršitelj Mudrosti kojem su Stari Dani Uverse povjerili ovu dužnost.]

1. GOLEMO prostranstvo tvorevine Oca Svih doslovce nadilazi moć razumijevanja konačne imaginacije; ogromna veličina glavnog svemira iznenađuje čak i bića moga reda. Ali smrtni um je u stanju upoznati plan kozmičke izgradnje i organizacije; vi možete naučiti o njegovoj fizičkoj organizaciji i izvanrednoj administativnoj upravi; možete upoznati različite grupe inteligentnih bića koja žive u sedam nadsvemira vremena kao i bića iz centralnog svemira vječnosti.

Zbog beskonačnosti Oca Svih, u principu ili u vječnom potencijalu, smatramo materijalnu tvorevinu beskonačnom, ali pri proučavanju i promatranju cjelokupne materijalne tvorevine poznajemo njezina ograničenja u određenom času vremena, kao i činjenicu da vašim konačnim umovma ova tvorevina mora djelovati komparativno neograničena, doslovce bezgranična.
Na osnovu izučavanja fizičkih zakona i proučavanja zvjezdanih domena, vjerujemo da beskonačni Stvoritelj još uvijek nije obznanjen u konačnosti kozmičkog izražaja, da je velik dio kozmičkog potencijala Beskonačnog još uvijek samosadržan i neobzanjen. Dok stvorenim bićima glavni svemir može djelovati gotovo beskonačan, on je daleko od stadija potpunosti; još uvijek je obilježen fizičkim ograničenjima materijalne tvorevine i iskustvenim otkrivenjem vječnog cilja.
1. PROSTORNE RAZINE GLAVNOG SVEMIRA

Svemir nad svemirima nije beskonačna ravan, bezgranična kocka ili neograničeni krug; on definitivno ima dimenzije. Zakoni fizičke organizacije i administrativne uprave zasigurno pokazuju da na koncu konca cijela ova ogromna skupina sile-energije i materije-moći djeluje kao prostorna jedinka, organizirana i koordinirana cjelina. Uočljivo ponašanje materijalne tvorevine dokazuje da materijalni svemir posjeduje jasna ograničenja. Najviši dokaz kružnosti i ograničenih dimenzija kozmičkog prostora počiva u nama dobro poznatoj činjenici da svi oblici osnovne onergije neprestano kruže oko zakrivljene staze prostornih razina glavnog svemira povodeći se prema neprestanoj i apsolutnoj privlačnoj sili Rajske gravitacije.
Niz kozmičkih razina glavnog svemira predstavlja osnovne dijelove prožetog prostora--cjelokupnu tvorevinu, organiziranu I djelomično naseljenu tvorevinu ili onu koja će tek biti organizirana i naseljena. Da glavni svemir ne predstavlja niz smjena eliptičkih prostornih razina manjeg otpora sa zonama relatinog mirovanja, mislimo da bi posvjedočili isključenje određenih kozmičkih energija iz beskonačnog polja i pravolinijsko putovanje neistraženim prostorom; ali nikad nismo opazili ovakvo ponašanje sile, energije ili materije; one se uvijek kovitlaju, idući prema unutrašnjosti stazama velikih kozmičkih krugova.
Krečući se od Rajskog centra prema vani horizontalnim ekstenzijama prožetog prostora, glavni svemir obuhvaća šest koncentričnih elipsi, prostornih razina oko centralnog Otoka:

1. Centralni Svemir -- Havonu
2. Sedam Nadvemira.
3. Prve Spoljašnje Razine Prostora.
4. Druge Spoljašenje Razine Prostora.
5. Treće Spoljašenje Razine Prostora.
6. Četvrte i Posljednje Prostorne Razine.

Havona, centralni svemir, nije vremenska tvorevina; ona ima vječnu egzistenciju. Ovaj svemir koji nema početka niti svršetka, broji milijardu planeta vječnog savršenstva i okružen je ogromnim crnim gravitacijskim tijelima. U centru Havone počiva stacionarni i apsolutno uravnoteženi Otok Raja okružen dvadeset jednim satelitom. Radi ogromnih masa crnih gravitacijskih tijela koja se pružaju duž ruba centralnog svemira, sadržaj mase ove centralne tvorevine daleko nadilazi cjelokupnu masu svih sedam sektora velikog svemira.


Rajsko-Havonski vječni svemir koji se pruža oko vječnog Otoka tvori savršeni i vječni centralni nukleus glavnog svemira; svih sedam nadsvemira i svi predjeli spoljašnjeg prostora rotiraju u ustaljenim orbitima oko gigantske centralne skupine Rajskih satelita i planeta Havone.


Sedam Nadsvemira nisu jedino mjesta prvotne fizičke organizacije; njihove granice ni na kojem mjestu ne presijecaju bilo nebularnu obitelj ili lokalni svemir, glavnu tvoridbenu jedinku. Svaki nadvsmir je jednostavno zemljopisni prostor koji okuplja približno jednu sedminu organizirane i djelomično naseljene posthavonske tvorevine; svaki svemir sadrži približno jednak broj lokalnih svemira.
Nebadon, vaš lokalni svemir, predstavlja jednu od novijih tvorevina Orvontona, sedmog nadsvemira.

Veliki Svemir danas predstavlja organiziranu i naseljenu tvorevinu. On obuhvaća sedam nadsvemira s ukupnim evolutivnim potencijalom od oko sedam bilijuna naseljenih planeta, ne uključujući vječne centralne planete. Ali ovaj pokusni proračun ne uključuje bilo arhitektonske planete adminsitrativne uprave ili trenutno neorganizirane pogranične kozmičke grupe. Sadašnji grubi i nedotjerani rub velikog svemira s neravnom i nedovršenom periferijom, zajedno s jako neustaljenim uvjetima cijelog ovog astonomskog područja govore našim stručnjacima da čak ni sedam nadsvemira još uvijek nisu u cjelosti završeni. Ako krenemo od božanskog centra prema vani, stižemo do granica ogranizirane i naseljene tvorevine; stižemo do spoljašnjih granica velikog svemira. I upravo u blizini ove spoljašnje granice, u dalekom uglu ove veličansvene tvorevine, počiva vaš lokalni svemir.


Razine spoljašnjeg prostora. U udaljenom prostoru, jako daleko od sedam naseljenih nadsvemira, nakupljaju se ogromni i nevjerovatni krugovi sile i materijalizirajućih energija. Između energetskih krugova sedam nadsvemira i ovog golemog spoljašnjeg pojasa aktivnosti sile vlada poprilično mirna prostorna zona promjenljive širine koja u prosjeku obuhvaća oko četiri stotine tisuća svjetlosnih godina. U ovim prostornim zonama nema zvjezdane prašine -- kozmičke izmaglice. Naši stručnjaci koji se bave izučavanjem ovih pojava nisu sigurni u pogledu preciznog statusa prostornih sila ove zone relativnog mirovanja koja opasava sedam nadsvemira. Ali ako promatramo područje otprilike pola milijuna svjetlosnih godina dalje od sadašnjeg velikog svemira, možemo opaziti početke zone nevjerojatnog energetskog djelovanja koje raste u pogledu mjere i intenziteta već dvadeset pet milijuna svjetlosnih godina. Ovi nevjerojatni kotači energetskih sila djeluju u prvoj spoljašnjoj razini prostora, neprekinutom pojasu kozmičke aktivnosti koji okružuje cijelu poznatu, organiziranu i naseljenu tvorevinu.

Još veličanstvenije aktivnosti djeluju izvan ovih područja, kao što su fizičari Urantije utvrdili u ranom dokazu ovih ispoljenja sile u zonama više od pedeset milijuna svjetlosnih godina dalje od ovih najudaljenijih domena prve spoljašnje razine prostora. Ove aktivnosti nesumnjivo navješćuju organizaciju materijalnih tvorevina druge spoljašnje razine prostora velikog svemira.
Centralna tvorevina je stvorena u vječnosti; sedam nadsvemira su stvoreni u vremenu; četiri spoljašnje razine prostora nesumnjivo moraju rezultirati evolucijom ultimne tvorevine. A postoje i oni koji tvrde da Beskonačni jedino može postići puni izražaj u beskonačnosti; i oni stoga vjeruju u postojanje još jedne dodatne i neobznanjene tvorevine izvan granica četvrte i najudaljenije razine prostora, tvorevine koja može biti sve širi i beskrajni svemir beskonačnosti. Teoretski ne znamo kako je moguće ograničiti bilo beskonačnost Stvoritelja ili potencijalnu beskonačnost tvorevine, ali sudeći prema njegovoj administraciji i organizaciji, smatramo da je glavni svemir ograničen, da je na svojim spoljašnjim rubovima posve sigurno ograđen i omeđen otvorenim prostorom.

2. DOMENE BEZUVJETNOG APSOLUTA


Kad astronomi Urantije sa svojim sve moćijim teleskopima promatraju tajnovite daljine spoljašnjeg prostora koje pružaju svjedodžbu nevjerojatnoj evoluciji gotovo nebrojenih fizičkih svemira, oni ne smiju previdjeti da to što vide pred svojim očima predstavlja veličanstveno djelo nedokučivih planova Arhitekata Glavnog Svemira. Točno je da mi posjedujemo dokaze koji ukazuju na postojanje i djelovanje određenih rajskih ličnosti tu i tamo širom ogromnih energetskih ispoljenja koja trenutačno obilježavaju ova spoljašnja područja, ali sa šireg stanovišta prostorna područja koja se protežu izvan spoljašnjih granica sedam nadsvemira obično nose obilježje domena Bezuvjetnog Apsoluta.


Premda ljudsko oko bez teleskopa može vidjeti tek dvije do tri nebule izvan granica nadsvemira Orvontona, vaši teleskopi doslovce ukazuju na proces stvaranja milijuna nad milijunima sličnih fizičkih svemira. Većina zvjezdanih carstava koja možete vidjeti svojim suvremenim teleskopima ulaze u sastav Orvontona, dok veći teleskopi fotografskom vještinom mogu prodrijeti daleko izvan granica velikog svemira u domene spoljašnjeg prostora, područja organizacije nebrojenih svemira. A pored ovih postoje i milijuni svemira koji se nalaze izvan dometa vaših novijih instrumenata.
U bliskoj budućnosti novi teleskopi
trebaju upoznati i zadiviti astronome Urantije s prizorom ništa manje nego 375 milijuna novih galaksija u udaljenim domenama spoljašnjeg prostora. U isto vrijeme ovi moćniji teleskopi trebaju obznaniti da mnogi otočni svemiri za koje se prethodno smatralo da pripadaju spoljašnjem prostoru zapravo pripadaju galaktičkom sustavu Orvontona. Sedam nadsvemira još uvijek podilaze procesom rasta; svaki se u periferiji postupno širi; neprestano se stabiliziraju i organiziraju nove nebule; i određene nebule koje astronomi Urantije smatraju vangalaktičkim zapravo leže na rubu Orvontona i putuju zajedno s nama.

Stručnjaci Uverse opažaju da veliki svemir okružuju masivni prapočeci budućih zvijezda i planeta koji potpuno okružuju sadašnju naseljenu tvorevinu u vidu koncentričnih krugova spoljašnjeg svemira nad svemirima. Prema proračunu fizičara Uverse, energija i materija ovih spoljašnjih i neistraženih područja već sada daleko nadilaze ukupnu materijalnu masu i energetski naboj svih sedam nadsvemira. Čuli smo da preobražaj kozmičke sile u ovim spoljašnjim razinama predstavlja rezultat djelovanja Rajskih organizatora sile. Isto tako znamo da ove sile prethode onim fizičkim energijama koje trenutno aktiviraju veliki svemir. Orvontonski upravitelji sile, međutim, nisu povezani s ovim udaljenim područjima, dok kretanje energije u njima isto tako nije u vidljivoj vezi s krugovima moći organiziranih i naseljenih tvorevina.


Mi nismo podrobnije upućeni u značaj ovih veličanstvenih pojava spoljašnjeg prostora. Velika tvorevina budućnosti podilazi procesom formiranja. Dok imamo prilike posvjedočiti njezinu veličinu, uočiti njezinu širinu i osjetiti njezine ogromne dimenzije, uopćeno znamo o ovim područjima tek nešto malo više od astronoma Urantije. Koliko znamo, ni jedno materijalno biće ljudskog reda, ni jedan anđeo ili druga bića duha, ne žive u ovom spoljašnjem pojasu nebula, sunca i planeta. Ova udaljena domena ne pripada nadležnosti i administrativnoj upravi nadsvemirske administracije.

Širom Orvontona vlada mišljenje da ovo predstavlja proces stvaranja novog oblika tvorevine, kozmičkog reda koji treba postati podijum budućih aktivnosti formirajućeg Zbora Finalnosti; i ako su naše pretpostavke točne, beskonačna budućnost može sviju iznenaditi ugodnim prizorima sličnim onome
što je daleka beskrajna prošlost predstavila kao iznenađenje vašim ocima i precima.

3. SVEMIRSKA GRAVITACIJA

Svi oblici sile-energije -- materijalna, umna i duhovna -- jednako podliježu onim privlačnim silama, onim univerzalnim kozmičkim prisutnostima koja nazivamo gravitacijom. Ličnost je jednako podložna djelovanju gravitacije -- Očevom isljučivom krugu; ali dok ovaj krug pripada isključivo Ocu, to ne znači da Otac ne sudjeluje u drugim krugovima; Otac Svih je beskonačan i djeluje u glavnom svemiru na sva četiri apsolutno- gravitacijska kruga:
1. Gravitaciji Ličnosti koja dolazi
od Oca Svih.
2. Gravitaciji Duha koja dolazi od Vječnog Sina.
3. Gravitaciji Uma koja dolazi od Združenog Činitelja.
4. Kozmičkoj Gravitaciji Rajskog Otoka.

Ova četiri kruga nisu povezana sa centrom sile nižeg Raja; ovo nisu krugovi sile, energije ili moći. Ovo su krugovi apsolutne prisutnosti koji poput samog Boga ne ovise o vremenu i prostoru.

S tim u vezi interesantno je pomenuti određena opažanja pomatrača gravitacijskog djelovanja na Uversi tijekom skorijih tisućljeća. Ova stručna grupa dolazi do slijedećih zaključaka u vezi različitih gravitacijskih sustava glavnog svemira:


1. Fizička gravitacija. Po formulaciji proračuna ukupne sume fizičko-gravitacijskog kapaciteta velikog svemira, oni potanko porede svoja otkrića s proračunatom sumom apsolutne gravitacijske prisutnosti koja trenutno djeluje na snazi. Ovi proračuni pokazuju da ukupno gravitacijsko djelovanje velikog svemira predstavlja vrlo mali dio proračunatog privlačnog djelovanja rajske gravitacije procijenjenog na temelju gravitacijske reakcije osnovnih fizičkih jedinki kozmičke materije. Ovi znanstvenici dostižu zapanjujući zaključak da centralni svemir i sedam nadvemira koji ga okružuju koriste tek oko pet posto aktivnog djelovanja privlačne sile apsolutne gravitacije. Drugim riječima: Trenutno oko devedeset pet posto aktivnog djelovanja kozmičke gravitacije Rajskog Otoka, poračunate na osovu teorije cjelokupnosti, radi na kontroli materijalnih sustava koji leže izvan granica organiziranih svemira. Ovi se proračuni jedino odnose na apsolutnu gravitaciju; linearna gravitacija predstavlja interaktivnu pojavu koja se može pororačunati jedino ako se poznaje aktualna gravitacija Raja.


2. Duhovna gravitacija. Istom vještinom poredbene procjene i proračuna, ovi istraživači ustanovljuju trenutačni reaktivni kapacitet gravitacije duha, te u suradnji sa Samotnim Glasnicima i drugim ličnostima duha izračunavaju ukupnu sumu aktivne gravitacije duha Drugog Izvora i Centra. I poučno je pomenuti da njihovi proračuni pokazuju jednaku mjeru aktualne i funkcionalne prisutnosti gravitacije duha u velikom svemiru, što navodi na zaključak da ovo predstavlja ukupnu sumu aktivne gravitacije duha. Drugim riječima: Trenutno je moguće opaziti kako cjelokupna gravitacija duha koja vuče porijeko od Vječnog Sina, proračunata na osnovu ove teorije cjelokupnosti, djeluje u velikom svemiru. Ako je moguće vjerovati ovim otkrićima, možemo zaključiti da u spoljašnjem prostoru evoluiraju potpuno neduhovni svemiri. I ako je ovo istina, to objašnjava zašto bića s obdarenjem duha na stranu od upoznatnosti s vlastitom fizičkom egzistencijom, ne znaju gotovo ništa o ovim prostranim ispoljenjima energije.


3. Gravitacija Uma. Na osnovu istih ovih principa usporednog proračuna, ovi stručnjaci nastoje izračunati prisutnost i reaktivnost gravitacije uma. Dok umni proračun predstavlja srednju vrijednost triju materijalih i triju duhovnih oblika mentalnosti, pokazalo se da tip uma upravitelja moći i njihovih suradnika remeti nastojanja na postignuću proračuna osnovne jedinke umne gravitacije. Ne postoji gotovo ništa što bi zapriječilo proračun trenutnog kapaciteta Trećeg Izvora i Centra, kako umna gravitacija djeluje u skladu s ovom teorijom cjelokupnosti. Premda ova otkrića nisu opširna kao u slučaju fizičke gravitacije i gravitacije duha, u usporedbi s drugim otkrićima ona imaju vrlo poučan ako ne i zapanjujući učinak. Ona navode na zaključak da oko osamdeset pet posto umne gravitacije reagira na intelektualnu privlačnu silu Združenog Činitelja koja izvire iz postojećeg velikog svemira. Ovo dalje sugerira mogućnost sudjelovanje umnih aktivnosti u aktivnostima uočljivih fizičkih aktivnosti širom domena spoljašnjeg prostora. Dok je ovaj predračun vjerojatno neprecizan, u principu se podudara s našim vjerovanjem da inteligentni organizatori sile trenutno upravljaju kozmičkom evolucijom u razinama prostora koje leže izvan spoljašnjih granica velikog svemira. Kakva god bila narav ove postulirane inteligencije, ona očigledno ne reagira na gravitaciju duha.


Ali ovi proračuni i u najboljem slučaju predstavljaju procjene utemeljene na pretpostavkama zakona. Nama oni djeluju prilično pouzdano. I u slučaju da u spoljašnjem prostoru živi nekoliko bića duha, njihova zajednička prisutnost ne bi značajnije utjecala na rezultate ovako obimnih proračuna.

Gravitacija ličnosti ne može biti proračunata. Dok možemo razabrati krug ličnosti, ne možemo mjeriti bilo njegove kvalitativne ili kvantitativne stvarnosti.

4. PROSTOR I KRETANJE

Sve jedinke kozmičke energije prolaze procesom prvotne rotacije dok se u okviru svoje misije kreću kozmičkom orbitom. Svemiri prostora sa svim svojim sastavnim dijelovima i svjetovima predstavljaju rotiraju beskrajnim krugovima prostornih razina glavnog svemira. Izuzev samog centra Havone -- vječnog rajskog Otoka i centra gravitacije -- u cijelom velikom svemiru ne postoji ni jedno drugo stacionarno tijelo.


Dok je Bezuvjetni Apsolut funkcionalno ograničen na prostor, nismo sigurni kakav je odnos ovog Apsoluta prema kretanju. Ne znamo da li je obilježen kretanjem. Znamo da kretanje nije svojstveno prostoru; čak i kretnje prostora ne predstavljaju njegovo prirođeno svojstvo. Ali nismo tako sigurni u pogledu odnosa Bezuvjetnog prema kretanju. Koja osoba ili pojava uistinu nosi odgovornost za gigantske aktivnosti transmutacija sile-energije koje upravo napreduju izvan granica sadašnjih sedam nadsvemira? Što se tiče kretanja, vjerujemo u slijedeće:

1. Vjerujemo da Združeni Činitelj aktivira kretanje prostora.

2. Ako Združeni Činitelj uistinu uzrokuje kretanja prostora, ne možemo to dokazati.
3. Dok Univerzalni Apsolut ne uzrokuje početno kretanje prostora, on radi na izjenačenju i kontroli svih napona koji rezultiraju iz procesa kretanja.
Dok su u spoljašnjem prostoru
organizatori sile naočigled odgovorni za proizvodnju gigantskih kotača svemira koji upravo podilaze procesom stelarne evolucije, njihova sposobnost ovakvog funkcioniranja mora biti rezultat određene modifikacije prostorne prisutnosti Bezuvjetnog Apsoluta.

S ljudskog stanovišta, prostor nije ništa -- on je negativan; on postoji jedino u odnosu na nešto pozitivno ili neprostorno. Nasuprot ovom vjerovanju, prostor je stvaran. Prostor sadrži i uvjetuje kretanje. On se čak i kreće. Kretanja prostora se mogu ugrubo podijeliti u slijedeće kategorije:
1. Primarno kretanje -- respiraciju prostora, kretanje samog prostora.

2. Sekundarno kretanje -- naizmjeničnu rotaciju prostoranih razina.

3. Relativna kretanja -- relativna zato što ih ne gledamo sa stanovišta Raja kao osnovnog ležišta. Primarna i sekundarna kretanja su apsolutna, promatrana u odnosu na nepokretni Raj.

4. Kompenzacijska ili korelativna kretanja koja služe koordinaciji svih drugih kretanja.


Dok sadašnji odnos vašeg sunca s drugim planetima svjedoči o mnogim relativnim i apsolutnim kretanjima prostora, čini se da ista ova opservacija navodi astronome na zaključak o vlastitoj usporednoj nepokretnosti u okvirima prostora, te o brzom kretanju zvjezdanih skupina i struja usmjerenom prema vani, s proporcionalnim porastom brzine ovisno o udaljenosti od centra. Ali ovo nije ispravno. Vi ne opažate da se u ovom trenutku fizičke tvorevine cijelog prožetog prostora šire prema vani. Vaša lokalna tvorevina (Nebadon) sudjeluje u ovom ekspanzivnom kozmičkom kretanju. Svih sedam nadsvemira učestvuju u ciklusu koji traje dvije bilijarde godina, procesu prostorne respiracije koji obuhvaća i spoljašnja područja glavnog svemira.

Pri procesu kozmičke ekspanzije i kontrakcije, materijalne mase prožetog prostora naizmjenice putuju prvo protivno, a zatim u smjeru privlačne sile Raja. Rad pri kretanju materijalne energetske mase predstavlja prostorni rad, a ne rad moći-energije. Dok imate prilično pouzdane
spektroskopske procjene astronomskih brzina u okviru zvjezdanog carstva svog i susjednih nadsvemira, ne možete se oslanjati na takve proračune pri analizi spoljašnjeg prostora. Spektralne linije idu od normale prema ljubičastoj boji u slučaju zvijezde koja se kreće prema vama; one idu prema crvenoj boji kad se radi o zvijezdi koja se udaljava od točke gledišta. Zahvaljujući djelovanju višestrukih utjecaja čini se da u spoljašnjim svemirima brzina udaljavanja raste stopom koja nadilazi stotinu milja u sekundi za svakih milijun svjetlosnih godina. Ako se budete služili ovim metodom proračuna nakon što izgradite moćnije teleskope, steći ćete utisak da se ovi daleki sustavi udaljuju od ovog dijela svemira nevjerojatnom brzinom od više od trideset tisuća milja u sekundi. Ali ova prividna brzina udaljavanja nije stvarna; ona nastaje kao rezultat brojnih faktora, uključujući i kut gledišta kao i druga vremensko-prostorna izobličenja.


Ali najveće izaobličenje nastaje zbog toga što čovjeku djeluje da se ogromni svemiri spoljašnjeg prostora izvan rubnih domena sedam nadsvemira okreću suprotno smjeru kretanja velikog svemira. Drugim riječima, ove nebrojene nebule zajedno sa suncima i pridruženim planetima ovog časa putuju oko centralne tvorevine u smjeru kretanja kazaljke na satu. Sedam nadsvemira putuju oko Raja suprotno smjeru kazaljke na satu. Vama može djelovati da poput sedam nadsvemira i druge spoljašnje kozmičke galaksije putuju oko Raja suprotno smjeru kazaljke na satu. I Uversini astronomi smatraju da mogu opaziti spoljašnji pojas udaljenog prostora koji počinje ispoljavati direkcionalne tendencije kretanja u smjeru kazaljke na satu.



Moguće da su ove promjene smjera naizmjeničnih prostornih respiracija kozmičkog prostora povezane s unutarnjom (kad je riječ o glavnom svemiru) gravitacijskom vještinom Univerzalnog Apsoluta koja počiva u koordinaciji sila i izjednačenju kozmičkih napona. Kao i prostor, kretanje predstavlja gravitacijski komplement ili utjecaj izjednačenja. 5. PROSTOR I VRIJEME

Vrijeme je poput prostora dar Raja, jedino u indirektnom pogledu. Vrijeme nastaje kao rezultat kretanja i odatle što je um prirodno svjestan slijeda. S praktičnog gledišta, kretanje mora postojati kako bi postojalo vrijeme, premda nema univerzalne jedinke vremena utemeljene na kretanju, izuzev što je ovako ustanovljen standardni dan Raja-Havone. Radi cjelokupnosti respiracije prostora, nije moguće koristiti duljinu ovog dana kao izvor vremena u lokalnim domenama.
Prostor nije beskonačan, premda potiče od Raja; on nije apsolutan, jer je prožet Bezuvjetnim Apsolutom. Dok ne možemo ustanoviti apsolutne granice prostora, znamo da vječnost predstavlja apsolut vremena.


Vrijeme i prostor nisu razdvojivi jedino u vremensko-prostornim tvorevinama, u sedam nadsvemira. Bezvremenski prostor (prostor bez vremena) postoji teoretski, premda Raj predstavlja jedino instinski bezvremeno mjesto. Besprostorno vrijeme (vrijeme bez prostora) postoji jedino u umu Rajske razine djelovanja.
Relativno nepokretne zone međuprostora koje djeluju na Raju i koje razdvajaju prožeti prostor od neprožetog prostora predstavljaju područja prijelaza od vremena do vječnosti i stoga hodočasnici vremena koji putuju na Raj moraju izgubiti svijest pri ovom prijelazu kojim primaju Rajsko državljanstvo. Posjetitelji Raja koji imaju svjest vremena ne moraju doći uspavani, ali oni i dalje ostaju prostorna bića.

Biće ne može imati odnos prema vremenu bez kretanja prostora, premda posljedice vremena mogu postojati bez prostora. Sekvencijalnost može stvoriti svijest o vremenu i u odsutnosti kretanja. Čovjek je zbog prirode svoga uma u manje ograničen vremenom nego što je ograničen prostorom. Dok je za života u ljudskom obličju na zemlji ljudski um strogo ograničen prostorom, stvaralačka ljudska imaginacija ima dosta slobode. Ali samo vrijeme nije genetska osobina uma.
Postoje tri različite razine svjesnosti vremena:

1. Vrijeme spoznato umom -- svijest sekvencionalnosti, kretanja i osjećaja trajanja.
2. Vrijeme spoznato duhom -- uvid u kretanje prema Bogu i svijest o uzlaznom kretanju prema razinama rastuće božanstvenosti.

3. Ličnost stvara jedinstven osjećaj vremena na osnovu uvida u Stvarnost uz dodatak svjesnosti o prisutnosti i trajanju.

Neduhovne životinje poznaju jedino prošlost i žive u sadašnjosti. Čovjek s duhom ima moć predviđanja (uvida); on može predočiti budućost. Čovjekova ličnost doživljava jedino dalekosežne i napredne stavove stvarnim. Statička etičnost i tradicionalna moralnost predstavljaju tek malo više od životinjske misli. Stoicism jednako ne predstavlja visok stupanj samoostvarenja. Etika i moral postaju istinski ljudski nakon što postanu dinamični i progresivni, nakon što ih ispuni i oživi kozmička stvarnost.
Ljudska ličnost predstavlja više od popratne pojave vremensko-prostornih događaja; moguće da ljudska ličnost predstavlja kozmički uzrok ovih događaja.

6. UNIVERZALNA NADKONTROLA

Kozmos nije statičan. Stabilnost nije rezultat inercije, već proizvod uravnoteženih energija, kooperativnih umova, usklađenih morontija, nadkontrole duha i sjedinjenja ličnosti. Stabilnost je uvijek i potpuno proporcionalna sa božanstvenošću.

U fizičkoj kontroli glavnog svemira Otac Svih sprovodi prioritet i ispoljava prvotnost pomoću Rajskog Otoka; u osobi Vječnog Sina, Bog je apsolutan u pogledu duhovne administracije kozmosa. U pogledu domene uma, Otac i Sin djeluju ravnopravno u Združenom Činitelju.


Treći Izvor i Centar pomaže pri održavanju ravnoteže i koordinacije spojenih fizičkih i duhovnih energija i organizacija zahvaljujući djelovanju apsolutnosti njegovog privlačnog djelovanja kozmičkog uma i pomoću svojstvenih komplemenata univerzalne fizičke i duhovne gravitacije. Svaki slučaj bliske suradnje između materijalnog i duhovnog predstavlja umnu pojavu i čin Beskonačnog Duha. Sam um je u stanju izdejstvovati međudjelovanje fizičkih sila i energija materijalnih razina s duhovnim silama i bićma razine duha.
Kad god budete nastojali postići razumijevanje kozmičkih pojava, morate uzeti u obzir odnos između fizičkih, intelektualnih i duhovnih energija i uvijek ostaviti prostora neočekivanim pojavama koje pratite njihovo ujedinjenje putem ličnosti, kao i neočekivanim pojavama koje nastaju kao rezultat djela i reakcija iskustvenog Božanstva i Apsoluta.



Kozmos je jako predvidiv jedino u kvantitativnom pogledu ili u mjeri gravitacije; čak ni prvotne fizičke sile ne djeluju na linearnu gravitaciju, kao ni viša umna značenja i istinske vrijednosti duha svojstvene ultimnim kozmičkim stvarnostima. Svemir kvalitativno nije naročito predvidiv u pogledu asocijacije sila, bilo da se radi o fizičkim, umnim ili duhovnim silama, premda mnoge takve kombinacije energija ili sila postaju djelomično predskazive prilikom kritičke opservacije. Pri sjedinjenju materije, uma i duha putem ličnosti stvorenog bića, ne možemo u cjelosti predvidjeti odluke bića koje ima slobodnu volju.
Čini se da sve faze prvotne sile, javljajućeg duha i drugih ultimata reagiraju u skladu s određenim relativno stabilnim ali nepoznatim zakonima i da su svi obilježeni širokim spektrom djelovanja i elastičnošću načina reagiranja, dok sve ove pojave mogu djelovati uznemirujuće ako ih sretnemo u ograničenim i izoliranim sitacijama. Kako je moguće objasniti ovu nepredvidivu slobodu reagiranja obznanjenu u ovim javljajućim kozmičkim aktualnostima? Ove nepoznate, nepojmnljive nepredvidivosti -- bilo da se odnose na ponašanje prvotne jedinke sile, reakciju određene neidentificirane razine uma, ili pojave ogromnih nadsvemira koji upravo podilaze proces stvaranja u spoljašnjem prostoru -- vjerojatno svjedoče o aktivnostima Ultimnog i spoju prisutnosti i djelovanja Apsoluta koji prethode djelovanju kozmičkih stvoritelja.

Dok ne možemo tvrditi sa sigurnošću, pretpostavljamo da takva nevjerojatna raznolikost i čvrsta koordinacija označavaju prisutnost i djelovanje Apsoluta, te da unatoč naočigled jednolikoj uzročnosti takva raznolikost djelovanja označava reakciju Apsoluta ne samo na neposredne i situacijske uzročnosti, već i na druge povezane uzročnosti u cijelom glavnom svemiru.
Ljudi imaju svoje čuvare nad sudbinom; svaki planet, sustav, zviježđe, svemir i nadsvemir imaju svog vladara koji djeluje u njihovom interesu i radi dobrobiti dotične domene. Kao i veliki svemir, Havona počiva pod brižnim okom onih kojima je povjerena takva visoka dužnost. Ali tko se brine za osnovne potrebe cjelokupnog glavnog svemira, od Raja do najudaljenijih razina prostora? Egzistencijalno, budnost nad ovim domenama počiva u Rajskom Trojstvu, premda s iskustvenog stanovišta, postanak posthavonskih svemira ovisi o slijedećem: 1. Apsolutima u potencijalu.
2. Ultimnom u smjeru.
3. Vrhovnom u evolutivnoj koordinaciji. 4. Arhitektima Glavnog Svemira u administrativnoj upravi koja prethodi pojavi naročitih vladara.

Bezuvjetni Apsolut prožima prostor. Nismo sigurni koji je stvarni status Božanstva Apsoluta i Univerzalnog Apsoluta, ali znamo da Univerzalni Apsolut djeluje gdje god djeluju Božanstvo Apsolut i bezuvjetni Apsolut. Božanstvo Apsolut može biti univerzalno prisutno, premda se teško može reći da je prisutno u prostoru. Ultimni jeste ili treba postati prisutan u prostoru sve do spoljašnjih granica četvrte razine prostora. Sumnjamo da će prostorna prisutnost Ultimnog ikad prekoračiti najudaljenije granice glavnog svemira, ali u okviru ovog područja Ultimni sve više ujedinjuje stvaralačku organizaciju potencijala triju Apsoluta.
7. DIO I CJELINA

Širom cijelog vremena i prostora i u pogledu cjelokupne stvarnosti bilo koje prirode djeluje neumoljiv i neosoban zakon jednak djelovanju kozmičke providnosti. Milosrđe predstavlja osobinu Božjeg stava ljubavi prema pojedincu; Božji stav prema cijelom počiva na motivaciji nepristranosti. Božja volja ne mora prevladati kad se radi o dijelu -- srcu bilo koje pojedine ličnosti -- ali uvijek mora prevladati u cjelini, u svemiru nad svemirima.


Točno je da se Bog odnosi naspram svih svojih bića zakonima koji nisu posve samovoljni. Čovjeku, biću ograničenog gledišta i konačnog stanovišta, Božja djela moraju djlovati diktatorska i samovoljna. Božji zakoni jednostavno predstavljaju Božje navike, način na koji Bog uvijek djeluje; i on sve čini kako treba. Vi opažate da Bog uvijek djeluje jednako, ponavljajući jedno te isto, jednostavno zato što je to najbolji način izvršenja određenog djela u određenoj situaciji; i učiniti nešto na najbolji mogući način znači djelovati kako treba i zbog toga beskonačna mudrost uvijek želi da se stvari izvrše na taj precizni i savršeni način. Također imajte na umu da priroda ne predstavlja izravno djelo božanstva; drugi utjecaji su prisutni u pojavama koje čovjek naziva prirodom.
Grozno je pomisliti da bi božanska narav mogla proći procesom bilo kakvog izboličenja ili čak dopustiti da se bilo koji posve osoban čin izvede inferiorno. Potrebno je međutim razjasniti da u božanstvenosti bilo koje situacije, u krajnosti bilo kojih okolnosti, kad god najviša mudrost nalaže drugačije djelovanje -- ako zahtijevi savršenstva iz bilo kojih razloga nalažu drugačiji i bolji metod riješenja određene situacije, svemudri Bog u tom slučaju djeluje na taj bolji i priličniji način. Ovo bi predstavljalo ispoljenje višeg zakona, a ne poništenje nižeg zakona.



Bog nije okovan ropskom službom uvriježenom ponavljanju djela svoje slobodne volje. Zakoni Beskonačnog ne dolaze u sukob; oni su savršenstva nepogrešivo pouzdane naravi; oni su neprikosnovena djela koja svjedoče o nepogrešivosti Božjeg izbora. Zakon je nepromjenjiva reakcija beskonačnog, savršenog i božanskog uma. Slobodna volja Boga odlučuje u svim njegovim djelima, premda se ona mogu činiti međusobno jednakim. U Boga "nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene." Ali sve ovo što se može reći o Ocu Svih ne važi s jednakom sigurnošću o svim njegovim podređenim inteligencijama ili evolucijskim stvorenjima.

Kako se Bog ne mijenja, možete računati na to da pri svim normalnim situacijama Bog čini istu stvar na isti i normalan način. Bog je garancija stabilnosti svih stvorenih stvari i bića. On je Bog; on se stoga ne mijenja.

I sva je ova postojanost izvršenja i jednolikost djelovanja osobna i svjesna i predstavlja stvar njegove slobodne volje, jer Bog nije bespomoćni rob svog savršenstva i beskonačnosti. Bog nije samodjelujuća automatska sila; on nije okovan ropskim sponama zakonske moći. Bog nije matematička jednadžba ili kemijska formula. On je prvotna ličnost slobodne volje. On je Otac Svih, biće prepuno ličnosti i univerzalni izvor ličnosti svih bića.

Dok Božja volja ne mora prevladati u srcu pojedinačnog materijalnog čovjeka koji traži Boga, ako proširimo vremenski okvir izvan današnjeg časa i uključimo cijeli prvi život, postaje sve jasnije da Božja volja djeluje u plodovima duha u životima Božje djece koja slijede upravu duha. I ako se zatim ljudski život proširi kako bi obuhvatio morontija iskustvo, moguće je opaziti kako božanska volja sija sve jasnije i jasnije u produhovljujućim djelima stvorenih bića vremena koja počinju osjećati aromu božanskih radosti koju čovjek doživljava pri uspostavi kontakta između njegove ličnosti i ličnosti Oca Svih.

Na razini ličnosti, Božje očinstvo i bratstvo ljudi predstavljaju paradoks ako se prvo pogleda dio, a zatim cjelina. Bog voli svakog pojedinačnog čovjeka kao individualno djete nebeske obitelji. Bog stoga voli svaku osobu; u Boga nema pristranosti i univerzalnost njegove ljubavi stvara odnos cjeline, bratstvo svih ljudi.


Očeva ljubav apsolutno individualizira svaku ličnost kao jedinstveno djete Oca Svih, djete koje nema duplikata u cijeloj beskonačnosti, biće osobne volje koje je nenadoknadivo u cijeloj vječnosti. Očeva ljubav slavi svako Božje djete, osvjetljuje svakog člana nebeske obitelji, oštro naglašavajući jedinstvenu narav svakog osobnog bića u kontrastu s neosobnom razinom koja ne pripada bratskom krugu Oca Svih. Božja ljubav zorno predočava transcendentnu vrijednost svakog bića osobne volje, nepogrešivo obznanjujući visoku vrijednost koju Otac Svih podaruje svakom djetetu, od najviše stvaralačke ličnosti Rajskog statusa, do najniže ličnosti koja ima dostojanstvo volje, čak i ako ova ličnost živi među divljim plemenima rane ljudske rase određenog evolutivnog svijeta vremena i prostora. Upravo ova Božja ljubav prema individualnim bićima stvara božansku obitelj svih osoba, univerzalno bratstvo djece Rajskog Oca koja imaju slobodnu volju. I ovo univerzalno bratstvo predstavlja odnos cjeline. Kada je univerzalno, bratstvo ne obznanjuje svaki odnos, već i sve odnose. Bratstvo je stvarnost cijelog i stoga obznanjuje osobine cijelog nasuprot osobinama određenog pojedinačnog dijela.


Bratstvo utvrđuje činjenicu odnosa između svih ličnosti u univerzalnoj egzistenciji. Kao posljedica odnosa s drugim osobama, određena osoba prima bilo dobrobit ili kaznu. U zavisnosti od onoga što se događa s cjelinom, dio bilo izvlači korist ili trpi negativne posljedice. Dobra nastojanja pojedinačnog čovjeka donose korist svim ljudima; greška ili zlo određenog čovjeka uvećavaju muke i patnje svih ljudi. Kako se kreće dio, tako se kreće i cjelina. Kako napreduje dio, tako napreduje i cjelina. Ovisno o relativnoj brzini kretanja dijela i cjeline, napredovanje dijela nazadovati ili napredovati s momentumom kretanja kozmičkog bratstva.

Teško je pojmiti činjenicu da Bog predstavlja visoko osobno i samosvjesno biće koje živi na glavnom centru svemira i da je istodobno osobno prisutan u tako velikom svemiru i da osobno održava kontakt s gotovo beskonačnim brojem bića. Teška pojmljivost ove činjenice ne treba ni u najmanjoj mjeri umanjiti vašu vjeru. Ne dopustite da vas zapanji, pomete ili obeshrabri veličina beskonačnosti, ogromnoj prostranosti vječnosti ili grandioznosti i slavi neusporedivog Božjeg karaktera; jer Otac nije daleko od vas, svakog od vas; on živi u vama i u njemu mi, naime, živimo, mičemo se i jesmo.



Čak i pored toga što Rajski Otac djeluje putem svojih božanskih stvoritelja i svoje stvorene djece, on isto tako održava najintimniji unutarnji kontakt s ljudima koji je tako istančan, tako izrazito osoban, da nadilazi čovjekovu sposobnost shvaćanja -- ta tajnovita duhovna zajednica između Očevog fragmenta i ljudske duše i smrtničkog umu u čijoj dubini ovaj fragment istinski živi. Nakon što ste upoznati s ovim Božjim darovima, trebate znati da Otac ostaje u intimnom dodiru ne samo sa svojim božanskim suradnicima, već i sa svojim evolutivnim smrtnim bićima vremena. Otac uistinu živi na Raju, ali njegova božanska prisutnost živi i u ljudskim umovima.

Premda je duh Sina izliven nad svim ljudima, premda je Sin nekoć živio s vama u ljudskom obličju, premda vas serafi osobno štite i vode, kako se i jedno božansko biće Drugog i Trećeg Izvora ikad može nadati da vam toliko priđe i da vas razumije onako kako vas razumije Otac, kad vam je Otac dao dio sebe i kad je odredio da ovaj njegov dio bude u vama, da bude vaš stvarni i božanski, čak vječni, bitak?

8. MATERIJA, UM I DUH

"Bog je duh," ali Raj nije. Materijalni svemir uvijek predstavlja područje događanja svih duhovnih aktivnosti; bića duha i bića koja uzlaze duhom žive i rade na fizičkim planetima materijalne stvarnosti.

Darivanja kozmičke sile, domena kozmičke gravitacije, predstavlja djelovanje Rajskog Otoka. Sva izvorna sila-energija vuče porijeklo iz Raja, dok materija koja služi stvaranju nebrojenih svemira kruži glavnim svemirom u obliku nadgravitacijske prisutnosti koja stvara naboj sile prožetog prostora.


Bez obzira na transformacije sile u udaljenim svemirima, nakon što napusti Raj sila nastavlja putovati u skladu s beskrajnim, uvijek prisutnim i pouzdanim privlačnim djelovanjem vječnog Raja, poslušno se pokoravajući zakonima i neprestano kružeći vječnim kozmičkim stazama prostora. Fizička energija predstavlja jedinu stvanost koja se uvijek i pouzdano povinuje univerzalnom zakonu. Jedino u domenama slobodne volje stvorenja može nastupiti odstupanje od božanskih staza i izvornih planova. Moć i energija predstavljaju univerzalne dokaze stabilnosti, dosljednosti i vječnosti centralnog Rajskog Otoka.
Darivanje duha i produhovljenje ličnosti, domena duhovne gravitacije, predstavljaju domenu Vječnog Sina. I ova gravitacija duha koja izvire od Sina i koja zauvijek privlači sve duhovne stvarnosti prema sebi, ima jednaku stvarnost i apsolutnost kao i svemoguće materijalno privlačno djelovanje Rajskog Otoka. Međutim, prirodno je da je čovjek, biće materijalnog uma, više upoznat s materijalnim ispoljenjima fizičke naravi nego s jednako stvarnim i moćim djelovanjima duhovne naravi koja se mogu opaziti jedino duhovnim uvidom duše.
Kako um bilo koje kozmičke ličnosti postaje sve više duhovan -- nalik Bogu -- on počinje sve manje reagirati na materijalnu gravitaciju. Utvrđena na osnovu fizičko-gravitacijskih reakcija, stvarnost predstavlja antitezu stvanosti ustanovljene kvalitativnim sadržajem duha. Fizičko-gravitacijsko djelovanje ima ulogu kvalitativnog odreditelja neduhovne energije; duhovno-gravitacijsko djelovanje je kvalitativna mjera žive energije božanstvenosti. To što Raj predstavlja fizičkoj tvorevini i što Vječni Sin predstavlja duhovnom svemiru, Združeni Činitelj predstavlja domenama uma -- inteligentnom svemiru materijalnih, morontijalnih i duhovnih bića i ličnosti.

Združeni Činitelj reagira kako na materijalne tako i na duhovne stvarnosti i stoga prirodno postaje univerzalni služitelj svih inteligentnih bića, bića koja mogu predstavljati jedinstvo između materijalnih i duhovnih faza tvorevine. Obdarenje inteligencije, služba materijalnom i duhovnom u okviru umnog fenomena, predstavlja isključivu domenu Združenog Činitelja koji na taj način postaje suradnik duhovnog uma, bit morontijalnog uma i suština materijalnog uma evoluctivnih stvorenih bića vremena.


Um je vještina kojom stvarnosti duha postaju iskustvene u ličnostima stvorenih bića. I na koncu konca, ujedinjujuće sposobnosti čak i samog ljudskog uma, sposobnost koordiniranja stvari, ideja i vrijednosti, imaju nadmaterijalnu prirodu. Premda je materijalni um teško u stanju shvatiti sedam razina relativne kozmičke stvarnosti, ljudski intelekt treba biti u stanju shvatiti veći dio značenja triju funkcionalnih razina konačne stvarnosti:

1. Materiju. Organiziranu energiju koja podliježe djelovanju linearne gravitacije, izuzev pri modificiranju kretanjem ili uvjetovanju umom.
2. Um. Organiziranu svijest koja nije
potpuno predmet materijalne gravitacije i koja postaje istinski slobodna usljed modifikacije duhom.

3. Duh. Najvišu osobnu stvanost. Istinski duh nije podložan djelovanju fizičke gravitacije, nego s vremenom postaje pokretač svih evolutivnih energetskih sustava koji imaju dostojanstvo ličnosti.

Duh predstavlja svrhu postojanja svih ličnosti; materijalna ispoljenja su relativna i kozmički um posreduje između ovih kozmičkih suprotnosti. Darivanje uma i služba duha predstavljaju zajedničko djelo osoba Božanstva, Beskonačnog Duha i Vječnog Sina. Cjelokupna stvanost Božanstva nije um već um-duh -- um-duh koji je ujedinjen pomoću ličnosti. Unatoč tome, apsolutnost duha kao i apsolutnost materijalne tvari, konvergira u osobu Oca Svih.


Na Raju tri energije -- fizička, umna i duhovna -- imaju jednaku razinu. Evolutivnim kozmosom dominira energija-materija, izuzev u ličnosti gdje duh nastoji prevladati pomoću uma. Duh predstavlja temeljnu stvarnost iskustva ličnosti svih stvorenih bića, zbog toga što je Bog duh. Duh je nemijenjajući i stoga pri svim odnosima ličnosti nadilazi i um i materiju kao materijalne varijable sve naprednijeg postignuća.



Materija pri kozmičkoj evoluciji postaje filozofska sjena uma u prisutnosti svjetla duha božanske prosvjetljenosti, što ne opovrgava stvarnost materije-energije. Um, materija i duh imaju jednaku stvarnost, ali kad se radi o postignuću božanstvenosti, ne predstavljaju jednaku vrijednost ličnosti. Svjesnost božanstvenosti je sve naprednije duhovno iskustvo.

Što je jasniji sjaj produhovljene
ličnosti (Oca u svemiru, fragmenta potencijalne ličnosti duha u individualnom smrtnom biću), to je veća sjena posredničkog uma na materijalno okruženje. Dok je ovjekovo tijelo jednako stvarno u vremenu kao što su stvarni um i duh, u vječnosti i um (identitet) i duh preživljavaju smrt, dok se to ne može reći o tijelu. Kozmička stvarnost ne mora postojati u iskustvu ličnosti. I tako, figurativni izraz starih Grka -- tvrdnja da materijalne stvari predstavljaju sjene stvarnije biti duha -- uistinu ima filozofski značaj.

9. OSOBNE STVARNOSTI

Dok je duh osnovna osobna stvarnost u svemirima, ličnost je temelj cjelokupnog naprednog iskustva s duhovnom stvarnošću. Svaka faza iskustva ličnosti na slijedu razina kozmičkog napredovanja nudi ogroman broj lekcija usmjerenih k otkriću primamljivih osobnih stvarnosti. Čovjekova istinska sudbina leži u stvaranju novih ciljeva duha i u reagiranju na kozmičke primame koje vode k ciljevima koji nematerijalne vrijednosti.

Ljubav predstavlja tajnu blagonaklonih odnosa između ličnosti. Čovjek ne možete istinski upoznati određenu osobu na osnovu jednog jedinog kontakta. Ne možete istinski cijeniti i poznavati glazbu jedino na osnovu matematičkog proračuna, premda glazba predstavlja oblik matematičkog ritma. Telefonski broj određene osobe ne govori ništa o njezinoj ličnosti i ne vodi poznavanju njezinog karaktera.

Matematika, materijalna znanost, igra bitnu ulogu u procesu inteligentne rasprave materijalnih aspekata kozmosa, ali takvo znanje ne mora biti dio višeg poznavanja istine ili osobnog cijenjenja duhovnih stvarnosti. Ne samo u životnim domenama već i u svijetu fizičke energije, suma dvaju ili više stvari vrlo često predstavlja nešto više ili nešto drugo nego predskazivi zboj koji poizlazi iz ovakve zajednice. Cjelokupna matematička znanost, cijela domena filozofije, kao ni najviša fizika ili kemija, ne mogu predvidjeti da spajanjem dvaju plinovitih atoma vodika s jednim plinovitim atomom kisika nastaje nova tvar koja je više od kvalitativne sume ovih dvaju tvari -- tekuća voda. Čak i samo poznavanje i razumijevanje ove izolirane fizičkokemijske pojave, treba spriječiti razvoj materijalističke filozofije i mehanističke kozmologije.




Tehnička analiza ne može ustanoviti to što određena stvar ili osoba mogu postići. Na primjer: Voda može djelotvorno ugasiti vatru. To da voda gasi vatru predstavlja činjenicu svakodnevnog iskustva, ali analiziranjem vode nikad ne možemo ustanovili ovo svojstvo. Analiza potvrđuje da voda sadrži kisik i vodik; dalja analiza ovih elemenata pokazuje da kisik pomaže sagorijevanje, dok sam vodik slobodno sagorijeva. Čovjekova religija postaje stvarna zbog toga što se počinje oslobađati okova straha i spona sujevjerja. Čovjekova filozofija se teškom mukom nastoji osloboditi dogme i tradicije. Čovjekova znanost bije višestoljećnu bitku između istine i neistine dok se nastoji osloboditi okova apstrakcije, spona matematike i relativne sljepoće mehanističkog materijalizma.


Duh je nukleus smrtnog čovjeka. Um je osobno-energetski sustav koji okružuje božanski nukleus duha koji djeluje u materijalnom okruženju. Takav živi odnos između osobnog uma i duha tvori kozmički potencijal vječne ličnosti. Stvarni problemi, trajno razočaranje, ozbiljni porazi i neminovna smrt mogu nastupiti jedino ako čovjekovi osobni koncepti preuzetno zauzmu mjesto vladajuće moći centralnog nukleusa

RAJ je vječni centar svemira nad svemirima i prebivalište Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha, kao i njihovih božanskih suradnika i bića jednakog statusa. Centralni Otok predstavlja najveće organizirano tijelo kozmičke stvarnosti cijelog svemira. Raj predstavlja materijalni planet i duhovno prebivalište. Sva inteligentna bića Oca Svih žive na materijalnim planetima; stoga i apsolutni upravni centar mora biti materijalan, doslovan. I ponovo ističemo da su stvari duha i duhovna bića stvarna.

Materijalna ljepota Raja počiva u izvanrednosti njegovog fizičkog savršenstva; uzvišena intelektualna postignuća i umni razvoj žitelja Božjeg Otoka obznanjuju njegovo veličanstvo; beskonačno obdarenje božanske ličnosti duha -- svjetlo života -- ukazuje na slavu centralnog Otoka. Ali dubine duhovne ljepote i čuda ove veličanstvene cjeline nadilaze domet shvaćanja konačnog uma materijalnih stvorenih bića. Smrtni čovjek nije u stanju shvatiti slavu i duhovnu ljepotu božanskog prebivališta. Raj ima vječnu egzistenciju; ne postoje bilo zapisi ili predanja koja govore o porijeklu ovog centralnog Otoka Svjetla i Života.


1. BOŽANSKO PREBIVALIŠTE

Dok se na Raju se odvijaju mnoge aktivnosti vezane uz administrativnu upravu nad kozmičkim prostranstvima, Raj sa stanovišta stvorenih bića prije svega predstavlja prebivalište Božanstva. Osobna prisutnost Oca Svih počiva na samom centru gornje površine ovog gotovo okruglog ako ne ponešto eliptičnog, prebivališta Božanstava. Rajsku prisutnost Oca Svih neposredno obavija osobna prisutnost Vječnog Sina, dok i Oca i Sina obavija neizreciva slava Beskonačnog Duha.

Bog živi, živio je i uvijek će živjeti na samom ovom centralnom i vječnom prebivalištu. Tu smo uvijek mogli i uvijek ćemo moći naći Boga. Otac Svih je kozmički usredotočen, duhovno personificiran i zemljopisno prisutan na ovom centru svemira nad svemirima.
Mi svi znamo put koji vodi izravno do
Oca Svih. Zahvaljujući velikoj udaljenosti i ogromnom međuprostoru, ljudska bića nisu u stanju shvatiti više pojmova koji se tiču božanskog prebivališta, ali ona bića koja mogu shvatiti značenje ovih ogromnih daljina poznaju lokaciju Božjeg prebivališta jednako pouzdano i doslovno kao što vi poznajete lokaciju Njujorka, Londona, Rima i Singapura, gradova koji imaju jasnu zemljopisnu poziciju na Urantiji. Uz pomoć broda, zemljopisne karte i kompasa, svaki vješti moreplovac s lakoćom može pronaći ova mjesta. Isto tako, uz nešto vremena i putničkih sredstava, neophodnog duhovnog postignuća i prikladnog vodiča, mogli bi ste putovati svemirom za svemirom i krugom za krugom, kroz zvjezdana carstva prema unutrašnjosti svemira, sve dok ne stignete do centralnog sjaja duhovne slave Oca Svih. Da imate sve što je potrebno za ovakvo putovanje, mogli bi ste naći osobnu prisutnost Boga smještenu na sveopćem centru jednako kao što možete naći udaljene gradove smještene na vašem planetu. To što osobno niste imali prilike posjetiti ove gradove ne znači da oni ne postoje. To što je vrlo mali broj kozmičkih stvorenja uspio naći Boga koji živi na Raju ni u najmanjoj mjeri ne opovrgava bilo stvarnost njegove egzistencije ili aktualnost njegove duhovne osobe smještene na sveopćem centru.

Otac se uvijek nalazi na ovom centralnom mjestu. Kad bi Bog napustio Raj nastupio bi opći kaos, kako ovo centralno božansko prebivalište predstavlja sjecište kozmičkih linija gravitacije koje se protežu do samih granica tvorevine. Bilo da putujemo svemirom slijedeći krug ličnosti ili da pratimo uspinjuće ličnosti koje se kreću unutra prema Ocu; bilo da slijedimo linije materijalne gravitacije nižeg Raja ili da pratimo uviruće cikluse kretanja kozmičke sile; bilo da slijedimo linije duhovne gravitacije Vječnog Sina ili da pratimo sve centralnije redove Rajskih Sinova Boga; bilo da slijedimo krugove uma ili da pratimo bilijune za bilijunima nebeskih bića koja potječu od Beskonačnog Duha -- bilo kojim putem da pođemo, stići ćemo izravno do Očeve prisutnosti, do njegovog centralnog prebivališta. Bog je ovdje osobno, doslovno i aktualno prisutan. I iz njegovog beskonačnog bića izviru struje života, energije i ličnosti koje zatim putuju u sve svemire.

2. PRIRODA VJEČNOG OTOKA

Kako ste već počeli promatrati golemo prostranstvo materijalnog svemira vidljivo s vaše astronomske pozicije, treba vam biti jasno da tako ogroman materijalni svemir mora imati adekvatan centar, središte koje odgovara dostojanstvu i beskonačnosti univerzalnog Vladara cijele ove velike i prostrane tvorevine materijalnih domena i živih bića.



Raj se po fizičkom obličju dosta razlikuje od naseljenih nebeskih tijela. On ima jasno uočljivu eliptičnost, kako je sjeverno-južni promjer jednu šestinu dulji od istočno-zapadnog. Centralni Otok je u biti ravan i udaljenost između dvaju površina iznosi jednu desetinu istočno-zapadnog promjera.

Zahvaljujući ovim dimenzijskim specifikacijama kao i stacionarnosti Rajskog otoka i višem pritisku sile-energije na njegovom sjevernom kraju, uspostavlja se apsolutni smjer glavnog svemira.

Centralni Otok je zemljopisno podijeljen u tri domene aktivnosti:

1. Gornji Raj.
2. Periferni Raj.
3. Donji Raj.

Onu površinu Raja na kojoj žive i djeluju ličnosti nazivamo gornjom, dok suprotnu površinu nazivamo donjom. Na spoljašnjoj ili perifernoj strani Raja teku one aktivnosti koje nisu bilo potpuno osobne ili potpuno neosobne. Trojstvo naočigled dominira osobnom ili gornjom ravni, dok Bezuvjetni Apsolut upravlja donjom ili neosobnom ravni. Dok nam je teško predočiti Bezuvjetni Apsolut kao osobu, vjerujemo da je funkcionalna prostorna prisutnost ovog Apsoluta usredotočena na donjem Raju.

Vječni Otok obuhvaća samo jednan oblik materijalizacije -- stacionarne sustave stvarnosti. Ova doslovna Rajska materija predstavlja homogenu organizaciju prostorne potencijalnosti koja se ne može naći bilo gdje drugdje u cijelom prostranom svemiru nad svemirima. Dok u različitim svemirima ova materija nosi mnoga različita imena, nebadonski Melkizedeci već dugo nazivaju ovaj materijal apsolutumom. Ovaj izvorni materijal Raja nije bilo živ niti
neživ; ovo je izvorni neduhovni izražaj Prvog Izvora i Centra; ovo je Raj i Raj je jedan jedini.

Prvi Izvor i Centar naočigled usmjerava sav apsolutni Rajski potencijal za proizvodnju kozmičke stvarnosti kao dio vještine samooslobođenja od ograničenja beskonačnosti, kao metodu koja omogućuje postojanje podbeskonačne, čak vremensko-prostorne, tvorevine. Ali ovo ne znači da je Raj ograničen u vremensko-prostornom smislu jedino zato što je to slučaj sa svemirom nad svemirima. Raj postoji bez vremena i bez položaja u prostoru.
Grubo rečeno: Izgleda da prostor počinje postojati neposredno ispod donjeg Raja, dok vrijeme počinje postojati neposredno iznad gornjeg Raja. Dok vrijeme, kako ga vi shvaćate, nije obilježje Rajske egzistencije, žitelji centralnog Otoka imaju svijest o nevremenskom slijedu događaja. Kretanje nije obilježje Raja; ono je proizvoljno. Udaljenost, međutim, čak i apsolutna udaljenost, predstavlja vrlo bitan koncept koji često obilježava odnos između relativnih lokacija Raja. Raj je bezprostoran; on ima apsolutna prostranstva i stoga može služiti na više načina koji doslovce nadilaze shvaćanje smrtničkog uma.

3. GORNJI RAJ

Na gornjem Raju postoje slijedeće tri velike domene aktivnosti -- prisutnost Božanstva, Najsvetija Domena i Sveta Oblast. Ogromno prostranstvo koje neposredno obavija prisutnost Božanstava postoji kao Najsvetija Domena rezervirana za obožavanje, potrojstvljenje i visoko duhovno postignuće. U ovom području ne postoje materijalne građevine niti potpuno intelektualne tvorevine; one tu ne bi mogle postojati. Uzaludu je pokušati predočiti ljudima božansku narav i prekrasno veličanstvo Najsvetije Domene Raja. Dok je ovo područje je posve duhovno, vi ste gotovo posve materijalni. Sa stanovišta posve materijalnih bića, posve duhovne stvarnosti djeluju nepostojeće.

Dok u cijelom području Najsvetije Domene ne postoje nikakvi oblici fizičke materijalizacije, u sektorima Svete Zemlje, a naročito na perifernim oblastima Raja, postoji mnoštvo uspomena na dane vašeg materijalnog života.

Sveta Oblast koja predstavlja spoljašnje ili stambeno područje, sadrži sedam koncentričnih zona. Raj se često nosi naziv "Očeve kuće," kako je na njemu smješteno
Na unutarnjoj ili prvoj zoni žive Državljani Raja i bića havonskog porijekla koja trenutačno žive na Raju. Na slijedećoj ili drugoj zoni je smještno stambeno područje gdje žive bića iz sedam nadsvemira vremena i prostora. Jedan dio ove druge zone obuhvaća sedam golemih dijelova na kojima žive bića duha i uzlazna stvorena bića iz svemira evolutivnog napretka. Dok svaki od ovih sektora isključivo djeluje u cilju dobrobiti i napredovanja ličnosti pojedinačnih nadsvemira, blagodati ovih prostranstava daleko nadilaze potrebe bića koja trenutačno žive u sedam nadsvemira.

Svaki od sedam sektora Raja je dalje podjeljen u stambene jedinke koje služe kao prebivalište jednom milijunu proslavljenih individualnih radnih grupa. Tisuću ovakvih jedinki tvore jedno odjeljenje. Stotinu tisuća odjeljenja tvore duhovnu zajednicu. Deset milijuna duhovnih zajednica čine općinu. Milijarda općina čini jednu veliku skupinu. I ovaj se uzlazni slijed nastavlja kroz sedam velikih skupina. Sedam velikih skupina grade jednu glavnu skupinu, dok sedam glavnih skupina grade najvišu skupinu; i tako se u sedmočlanim koracima ovaj slijed proteže kroz višnje, nadvišnje, nebeske, nadnebeske i vrhovne jedinke. Ali čak ni ove skupine ne pokrivaju cijeli prostor. Ovaj iznenađujući broj stambenih odjeljenja Raja, broj koji nadilazi vaše sposobnosti shvaćanja, prekriva znatno manje od jednog procenta doznačenog područja Svete Zemlje. Još uvijek postoji mnogo prostora za one koji putuju prema srcu svemira, čak i one koji neće započeti putovanje prema Raju sve do vječne budućnosti.

4. PERIFERNI RAJ

Dok se centralni otok Raja iznenadno završava na periferiji, on je toliko velik da se ovaj terminalni kut ne može vidjeti s graničnog područja. Perifernu površinu Raja djelomično zauzimaju pristajališna i otpremna polja različitih grupa ličnosti duha. Kako područja neprožetog prostora gotovo zalaze na samu površinu periferije, ova područja služe iskrcavanju ličnosti koje dolaze na Raj. Ni donji niti gornji Raj nije dostupan prijevoznim serafima ili drugim tipovima prostornih putnika.
Dok Sedam Glavnih Duhova imaju osobna sjedišta moći i autoriteta na sedam planeta Duha koji kruže oko Raja u prostoru između sjajnih krugova Sina i unutarnjeg kruga havonskih svjetova, njihov glavni centar usredotočenja sile počiva na periferiji Raja. Ovdje Sedam Vrhovnih Upravitelja Duha koji polako kruže oko periferije označavaju lokaciju sedam blistavih stanica određenih rajskih energija koje putuju prema sedam nadsvemira.

Ovdje na perifernom Raju postoje golemi povijesni i proročki izložbeni saloni posvećeni Sinovima Stvoriteljima i njihovim lokalnim svemirima vremena i prostora. Dok se danas jedino sedam bilijuna ovih povijesnih rezervacija nalazi pod operacijom ili rezervacijom, ovaj aranžman zauzima jedino četiri posto trenutačno doznačenog perifernog područja. Pretpostavljamo da ove goleme rezervacije pripadaju tvorevini koja treba biti izgrađena izvan granica sedam poznatih i naseljenih svemira.

Od onog dijela Raja koji je doznačen za upotrebu postojećih svemira trenutačno se koristi jedan do četiri posto, dok je područje koje je rezervirano za ove aktivnosti najmanje milijun puta veće od onog što bi bilo potrebno za ovakve aktivnosti. Na Raju ima dovoljno prostora za gotovo beskonačnu tvorevinu.

Ali bilo bi beskorisno dalje pokušavati predočiti Rajsku slavu ljudskim očima. Morate čekati i uzlaziti pri ovom čekanju, jer istina da, "Uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, što Otac Svih pripravi onima koji prežive tjelesni život na svjetovima vremena i prostora."


5. DONJI RAJ

Što se tiče nižeg Raja, poznato nam je jedino ono što je obznanjeno; ličnosti onamo ne mogu putovati. Ovo područje nema veze s poslovima inteligencija duha i ovdje nema djelovanja Božanstva Apsoluta. Čuli smo da svi krugovi fizičke energije i kozmičke sile vuku porijeklo s nižeg Raja i da se sastoji od slijedećeg:

1. Ispod samog Trojstva, u centralnom dijelu nižeg Raja, počiva nepoznata i neobznanjena Zona Beskonačnosti.
2. Ovu Zonu neposredno opasava određeno bezimeno područje.

3. Spoljašnje dijelove donje površine zaokuplja područje prvenstveno posvećeno potenciji prostora i energetskoj sili. Dok se aktivnosti ovog golemog eliptičkog centra sile ne mogu poistovijetiti s djelovanjima ni jednog poznatog trojedinstva, ovo mjesto naočigled služi usredotočenju provotne energetske sile. Ovaj centar obuhvaća tri eliptička područja: U centru počiva fokus energetske sile aktivnosti samog Raja; dok se spoljašnji dijelovi mogu poistovijetiti s djelovanjem Bezuvjetnog Apsoluta, nismo sigurni u pogledu prostornih djelatnosti međupodručja.


Unutarnje područje ovog centra sile naočigled djeluje kao golemo srce koje svojim otkucajima usmjerava struje spoljašnjih granica fizičkog prostora. Dok usmjerava i modificira energetske sile, teško se može reći da ih tjera. Stvarnost prisutnosti i pritiska ove prvotne sile definitivno djeluje snažnije na sjevernom kraju rajskog centra nego na južnom; razlika se osjeća u svim dijelovima. Materinska sila prostora uvire na južnom i izvire na sjevernom kraju zahvaljujući djelovanju nekog nepoznatog optjecajnog sistema zaduženog za razlijevanje ovog osnovnog oblika energetske sile. S vremena na vrijeme moguće je osjetiti razliku u istočno-zapadnom pritisku. Sile koje izviru iz ovog područja ne reagiraju na uočljivu fizičku gravitaciju, već jedino slijede gravitaciju Raja.

Ovo područje neposredno okružuje međuprostor centra sile. Ova međuzona djeluje statično izuzev što se širi i skuplja kroz tri kruga aktivnosti. Najslabiji otkucaji djeluju u istočnozapadnom smjeru, nešto snažniji u sjeveroistočnom, dok se najveća fluktuacija može osjetiti u svim smjerovima, kao dio općeg širenja i skupljanja. Djelovanje ovog međupodručja nikad nije bilo potpuno identificirano, ali mora biti povezano s recipročnim usklađenjem između unutarnjih i spoljašnjih područja centra sile. Dok mnogi vjeruju da međupodručje predstavlja kontrolni mehanizam međuprostora ili mirnih zona koje dijele prostorne razine glavnog svemira, nemamo dokaza ili otkrivenja koje može potvrditi ovu tvrdnju. Ovaj zaključak počiva na ideji da ovo međupodručje na neki način stoji u vezi s djloevanjem mehanizma neprožetog prostora glavnog svemira Spoljašnja zona predstavlja najveće i
najaktivnije od tri koncentrična i eliptička pojasa neidentificiranog potencijala. Ovo je područje nezamislivih aktivnosti, centar kruga zračenja koja izviru u svim smjerovima prema najudaljenijim granicama sedam svemira pa i dalje, kako bi prekrili ogromne i neshvatljive domene spoljašnjeg prostora. Ova prostorna prisutnost ima posve neosobnu narav, premda na neki neobznanjeni način neizravno reagira na volju i mandate beskonačnih Božanstava koja djeluju kao Trojstvo. Mnogi smatraju da ovo predstavlja centralno usredotočenje, centar Raja, prostorne prisutnosti Bezuvjetnog Apsoluta.

Naočigled svi oblici sile i sve faze energije ulaze u sastav kruga; oni kruže širom svemira i stižu natrag utvrđenim stazama. Ali kad je riječ o zračenjima aktivirane zone Bezuvjetnog Apsoluta, sila i energija na smjenu izlaze i ulaze -- nikad istovremeno. Ova spoljašnja zona pulsira u stoljećnom ciklusu gigantskih proporcija. Tijekom malo više od milijarde Urantija godina prostorna sila izvire iz ovog centra; nakon toga u sličnom razdoblju nastavlja uvirati. Ispoljenja prostorne sile ovog centra imaju univerzalnu narav; ona idu širom cijelog prostora koji može biti prožet.

Cjelokupna fizička sila, energija i materija djeluju kao jedno. Cjelokupna energetska sila izvire iz donjeg Raja gdje se s vremenom vraća po upotpunjenju prostornog kruga. Ali ne može se reći da sve energije i materijalne organizacije svemira nad svemirima izviru iz nižeg Raja u svojim trenutačnim pojavnim stadijima; prostor predstavlja maternicu više oblika materije i pramaterije. Premda spoljašnja zona rajskog centra sile predstavlja izvor prostornih energija, prostor ne vuče porijeklo iz ovog izvora. Prostor nije sila, energija ili moć. Pulsacije ove zone ne objašnjavaju respiraciju prostora, dok ulazne i izlazne faze ove zone djeluju u sinhronizaciji sa ciklusima širenja i skupljanja koji pojedinačno traju dvije bilijarde godina.

6. RESPIRACIJA PROSTORA

Ne poznajemo aktualni mehanizam respiracije prostora; jedino možemo primijetiti da se sav prostor naizmjenice skuplja i širi. Ova respiracija zahvaća horizontalno širenje prožetog prostora kao i vertikalno širenje neprožetog prostora koji postoji u golemim prostornim rezervoarima iznad i ispod Raja. Ako hoćete zamisliti zapreminske konture ovih prostornih rezervoara, možete si predočiti pješčani sat.

Pri horizontalnom širenju prožetog prostora, skupljaju se rezervoari vertikalne ekstenzije neprožetog prostora i obratno. Upravo ispod površine nižeg Raja počiva stijecište prožetog i neprožetog prostora. Oba oblika prostora prolaze kroz preobražajne regulativne kanale koji pretvaraju prostor koji može biti prožet u prostor koji ne može biti prožet i obratno u ciklusima kozmičkog širenja i skupljanja.

"Neprožeti" prostor znači: prostor nije prožet poznatim silama, energijama, moćima i prisutnostima koje postoje u prostoru. Ne znamo da li vertikalni (rezervirani) prostor uvijek treba djelovati u cilju obezbijeđenja ravnoteže horizontalnom (kozmičkom) prostoru; ne znamo da li neprožeti prostor predstavlja rezultat stvaralačke namjere; zbilja nismo podrobnije upoznati s rezervoarima prostora, osim što znamo da postoje i da naočigled pružaju protutežu kozmičkim krugovima širenja i skupljanja svemira nad svemirima.
Krugovi prostorne respiracije idu u određenom smjeru kroz više od milijardu godina Urantija vremena. Tijekom jedne faze kozmos raste; za vrijeme druge podilazi kontrakciju. Prožeti prostor trenutno prilazi koncu ekspanzivne faze, dok neprožeti prostor prilazi sredini kontraktivne faze i koliko znamo spoljašnje granice ovih prostornih ekspanzija teoretski stoje na jednakoj udaljenosti od Raja. Rezervoari neprožetog prostora trenutno stoje vertikalno iznad gornjeg Raja i ispod donjeg Raja upravo kao što se prožeti kozmički prostor širi horizontalno od perifernog Raja sve do granica četvrte spoljašnje prostorne razine, pa i dalje od ovog područja.

Tijekom milijardu godina Urantija vremena rezervoari prostora podilaze kontrakciju, dok se glavni svemir i aktivnosti sile cjelokupnog horizontalnog prostora šire. Potrebno je više od dvije milijarde godina Urantija vremena kako bi se upotpunio cijeli ciklus širenja i skupljanja.

7. PROSTORNE FUNKCIJE RAJA

Prostor ne postoji ni na jednoj površini Raja. Ako bi čovjek "pogledao" direktno s gornje površine Raja, "vidio" bi jedino ulazak ili izlazak -- ovog časa ulazak -- neprožetog prostora. Prostor ne dodiruje Raj; jedino nepokretne međuprostorne zone dolaze u kontakt s centralnim Otokom.

Raj ustvari predstavlja relativno nepokretan nukleus relativno mirnih zona koje postoje između prožetog i neprožetog prostora. Dok ove zone zemljopisno djeluju kao relativno produljenje Raja, u njima vjerojatno postoji neka vrsta kretanja. Dok ih vrlo slabo poznajemo, možemo primijetiti da ove zone slabijeg prostornog kretanja odvajaju prožeti i neprožeti prostor. Slične zone su postojale između trenutno manje nepokretnih razina prožetog prostora.

Vertikalno presjecište potpunog prostora djelomično nalikuje malteškom križu, s prožetim (kozmičkim) prostorom na horizontali i neprožetim (rezervnim) prostorom na vertikali. Područje između ove četiri ruke donekle djeluje kao međuprostorna zona koja odvaja prožeti i neprožeti prostor. Ove mirne zone međuprostora sve više rasu sa sve većim i većim daljenostima od Raja s vremenom opasavajući granice cjelokupnog prostora i potpuno inkapsulirajući prostorne rezervoare i cijelu horizontalnu ekstenziju prožetog prostora.

Prostor nije bilo podapsolutno unutarnje stanje, prisutnost Bezuvjetnog Apsoluta ili djelovanje Ultimnog. Ono je podarenje Raja i obično se smatra da prostor velikog svemira kao i prostor spoljašnjih predjela zapravo prožima prastara prostorna potencija Bezuvjetnog Apsoluta. Od bližeg prilaza do perifernog Raja, ovaj prožeti prostor podilazi horizontalno širenje kroz četvrtu prostornu razinu i izvan periferije glavnog svemira, ali ne znamo koliko daleko od ovih područja.

Ako zamislite konačnu ali neograničeno veliku ravan u obliku slova "V" okomitu na gornju i donju površinu Raja, gotovo dodirujući periferni Raj i ako zatim zamislite eliptičku rotaciju ove ravni oko Raja, ova rotacija približno daje konturu zapremine prožetog prostora.

Horizontalni prostor ima gornju i donju granicu u odnosu na bilo koju kozmičku lokaciju. Ako se čovjek dovoljno pravougaono udalji bilo ispod ili iznad orvontonske ravni, s vremenom susreće bilo nižu ili višu granicu prožetog prostora. U okviru poznatih dimenzija glavnog svemira ove granice putuju sve dalje i dalje jedna od druge da sve većim daljinama od Raja; prostor postaje sve gušći i to gušći nešto brže od stvaralačke ravni -- svemira.

Prilično mirne zone između prostornih razina poput zone koja odvaja sedam nadsvemira od prve spoljašnje prostorne razine, imaju golema eliptička područja mirnih prostornih aktivnosti. Ove zone odvajaju prostrane galaksije koje organizirano rotiraju oko Raja. Prvu spoljašnju razinu prostora, gdje nebrojeni svemiri trenutačno prolaze procesom formacije, možete predočiti kao veliki slijed galaksija koje putuju oko Raja koji je odozgo i odozdo opasan međuprostornim zonama mirovanja, a na unutarnjoj i spoljašnjoj strani relativno mirnim prostornim zonama.

Relativna nepokretnost okružuje sa svih strana prostornu razinu koja djeluje kao eliptičko područje kretanja. Takvi odnosi kretanja i mirovanja tvore zakrivljenu stazu prostora koja pruža smanjen otpor kretanju i za kojom pri ovoj vječnoj rotaciji oko Rajskog Otoka posvuda slijede kozmička sila i javljajuća energija.

Ove naizmjenične zone glavnog svemira zajedno s naizmjeničnim kretanjem galaksija u skladu i protivno smjeru kazaljke sata, predstavljaju činitelj stabilizacije fizičke gravitacije koji treba spriječiti akcentuaciju gravitacijskog pritiska do točke razdornog i rasipnog djelovanja. Ovakav aranžman ispoljava gravitacijski utjecaj i djeluje kao kočnica inače opasnih brzina.


8. RAJSKA GRAVITACIJA

Neizbježivo djelovanje gravitacije privlači sve svjetove svih svemira cijelog prostora. Gravitacija predstavlja svemoguće privlačno djelovanje fizičke prisutnosti Raja. Gravitacija je svemoguća nit na kojoj se nižu sjajve zvijezde, užarena sunca i rotirajući planeti, univerzalni fizički ukrasi vječnog Boga koji predstavlja sve stvari, koji ispunja sve stvari u kojem sve stvari postoje.
Centar i fokus apsolutne materijalne
gravitacije počiva u Rajskom Otoku koji upotpunjuju tamna tijela u okružju Havone i koji uravnotežuju gornji i donji rezervoari prostora. Sva poznata zračenja nižeg Raja neminovno i nepogrešivo reagiraju na centralno privlačno djelovanje vječnih krugova eliptičkih prostornih razina glavnog svemira. Svaki poznati oblik kozmičke stvarnosti nosi obilježje zakrivljenja, trendenciju kruga i rotaciju velike elipse.

Prostor ne reagira na gravitaciju, već djeluje kao njezin uravnotežitelj. Bez prostornog jastuka, obližnja prostorna tijela postaju zahvaćena eksplozivnim djelovanjem. Prožeti prostor također ispoljava protugravitacijsku silu na fizičku i linearnu gravitaciju; prostor uistinu može neutralizirati takvo djelovanje gravitacije premda ga ne može osujetiti. Rajska gravitacija je apsolutna. Lokalna ili linearna gravitacija se odnosi na električni stadij energije ili materije; ona djeluje u okvirima centralnog svemira, nadsvemira i spoljašnjih svemira, gdje god nastupa odgovorajuća materijalizacija.
Višebrojni oblici kozmičke sile, fizičke energije, svemirske moći i različitih oblika materijalizacije obznanjuju tri opća premda savršeno jasno ograničena stadija reagiranja na Rajsku gravitaciju:

1. Predgravitacijski stadiji (sila). Ovo je prvi korak u procesu individualiziranja prostorne potencije u predenergetske oblike kozmičke sile. Ovaj stadij odgovoara konceptu prvobitnog prostornog naboja sile koji nekom prilikom nosi naziv čista energija ili segregata.
2. Gravitacijski stadiji (energija). Ovo je modifikacija prostornog naboja energije koja nastaje djelovanjem rajskih organizatora sile. Ona signalizira pojavu energetskih sustava koji reagiraju na privlačno djelovanje rajske gravitacije. Ova javljajuća energija ima izvorno neutralno djelovanje, ali usljed daljeg preobražaja ispoljava takozvane negativne i pozitivne osobine. Ovaj stadij nazivamo ultimatom.

3. Prostorni stadiji (kozmička sila). U ovom stadiju, energija-materija ispoljava reakciju na kontrolu linearne gravitacije. U centralnom svemiru ovi fizički sustavi djeluju kao trostruke organizacije poznate kao triata. Ovo su nadmoćni mamaterinski sustavi tvorevina vremena i prostora. Sa svojim suradnicima, Kozmički Upravitelji Moći mobiliziraju fizičke sustave nadsvemira. Ove materijalne organizacije imaju dvojno ustrojstvo i nose naziv gravita. Tamna gravitacijska tijela koja okružuju Havonu nisu bilo tratia ili gravita i njihova privlačna moć obznanjuje oba oblika fizičke gravitacije, linearni i apsolutni.

Prostorna potencija ne podliježe međudjelovanjima bilo kojeg oblika gravitacije. Ovo primarno obilježje Raja nije aktualna razina stvarnosti, već prije pojava koja prethodi svim relativnim djelovanjima neduhovnih stvarnosti -- svim ispoljenjima energetske sile i organizacije moći i materije. Prostornu potenciju nije lako definirati. Ova nije to što je prethodilo pojavi prostora; njeno značenje treba prenijeti ideju da potencije i potencijali postoje u okviru prostora. Grubo možete zamisliti da se radi o pojavi koja obuhvaća sve apsolutne utjecaje i potencijale koji izviru iz Raja i koji tvore prostornu prisutnost Bezuvjetnog Apsoluta.

Raj je apsolutni izvor i vječni fokus cjelokupne energetske materije u svemiru nad svemirima. Bezuvjetni Apsolut je obznanitelj, kontroler i spremište svega što izvire i počinje iz Raja. Kozmička prisutnost Bezuvjetnog Apsoluta je naočigled jednaka konceptu potencijalne beskonačnosti gravitacijskog gravitacijskog domašaja, elastičnog napona prisutnosti Raja. Zahvaljujući ovom konceptu, lakše je shvatiti činjenicu da sve stvari podliježu privlačnom rajskom djelovanju usmjerenom prema Raju. Ova ilustracija djeluje grubo, ali svejedno može biti od pomoći. Ova također objašnjava zaštko gravitacija djeluje preferencijalno u ravni okomitoj na masu, što upućuje na razliku u dimenzijama između Raja i okolnih oblasti.


9. JEDINSTVENOST RAJA

Raj je jedinstven po tome što predstavlja domenu prvotnog izvora i krajnjeg cilja sudbine svih ličnosti duha. Premda je istina da sva niža bića duha koja žive u lokalnim svemirima ne idu direktno prema Raju, Raj svjedeno predstavlja najpoželjniji cilj postignuća svih nadmaterijalnih ličnosti.

Raj je zemljopisni centar vječnosti; on nije dio kozmičke tvorevine, čak ni stvarni dio vječnog svemira Havone. Mi obično kažemo da centralni Otok pripada vječnom svemiru, ali to nije točno. Raj ima vječnu i isključivu egzistenciju.
Kad je Otac Svih u vječnoj prošlosti
podario beskonačni izražaj ličnosti svoga duha u biću Vječnog Sina, istovremeno je obznanio beskonačni potencijal svog neosobnog bića u vidu Raja. Neosobni i neduhovni Raj naočigled predstavlja neminovnu posljedicu Očeve volje i djela koja su vodila stvaranju Vječnog Sina. Otac je na ovaj način projicirao stvarnost u dvije aktualne faze -- kao osobnu i kao neosobnu, duhovnu i neduhovnu. Napon koji je stvoren između ovih faza, uoči slobodne volje Oca i Sina koja donosi odluku u cilju djelovanja, rezultira egzistencijom Združenog Činitelja i centralnog svemira materijalnih svjetova i duhovnih bića.

Prilikom podjele stvarnosti na osobnu i neosobnu (Vječnog Sina i Raj), teško da je moguće nazvati ono što je neosobno "Božanstvnom" izuzev pri pažljivom opsiu značenja ove ideje. Energetske i materijalne posljedice djelovanja Božanstva teško mogu biti nazvane Božanstvom. Božanstvo može prouzrokovati veliki dio pojava koje nisu Božanstvo, a Raj je jedna takva pojava; i Raj nije svjestan onako kako bi smrtni čovjek mogao protumačiti ideju svjesnosti.
Raj nije izvor i porijeklo ni jednog bića i ni jedne žive jedinke; on nije stvoritelj. Dok ličnost i odnosi uma-duha podliježu transmitiranju, ovo nije slučaj s uzorkom. Uzorci ne mogu biti odražaji; uzorci su uvijek duplikati -- reprodukcije. Raj je apsolut svih uzoraka; Havona je ispoljenje ovih potencijala aktualnosti.

Bog ima centralno, vječno, predivno i idealno prebivalište. Njegov dom predstavlja predivni uzorak svih kozmičkih svjetskih centara; i centralni svemir gdje Boga živi predstavlja uzorak ideala, organizacije i ultimne sudbine svih svemira.

Raj je univerzalni kozmički centar svih aktivnosti ličnosti i izvor i centar svih ispoljenja prostorne sile i energije. Sve što je bilo. što jeste i što će biti, vuče prošlo, sadašnje i buduće porijeklo iz ovog centralnog prebivališta vječnih Bogova. Raj je centar cjelokupne tvoreveine, izvor svih energija, prvotno mjesto porijekla svih ličnosti.

Naposljetku, s točke gledišta smrtnih bića, najbitnija stvar u vezi Raja počiva u činjenici da ovo savršeno mjesto Oca Svih predstavlja stvarnu i udaljenu sudbinu besmrtnih duša smrtnih i materijalnih sinova Boga, uzlaznih stvorenja evolutivnih svjetova vjremena i prostora. Svaki smrtnik koji poznaje Boga i koji prihvaća zadatak izvršenja Očeve volje već ide dugom, dugom stazom koja vodi prema Raju, stazom božanskih težnji i postignuća savršenstva. I kad ovo biće životinjskog porijekla bude stalo, kao što nebrojena bića sada stoje pred Bogovima na Raju nakon što se uspelo iz niskih svjetova prostora, takvo postignuće predstavlja stvarnost duhovne preobrazbe koja graniči na vrhovnosti.

[Predstavio Usavršitelj Mudrosti koji je primio dužnost djelovanja u ovoj ulozi od Starih Dana Uverse.]

ZAHVALJUJUĆI Rajskom Trojstvu vječnih Božanstava, Otac je u stanju izbjeći absolutizmu ličnosti. Trojstvo savršeno povezuje bezgranični izražaj Božje beskonačne osobne volje s absolutnošću Božanstva. Vječni Sin i raznovrsni Sinovi božanskog porijekla, zajedno sa Združenim Činiteljem i njegovom kozmičkom djecom, djelotvorno omogućuju Očevo oslobođenje od ograničenja koja normalno predstavljaju sastavni dio prvotnosti, savršenstva, nepromjenljivosti, vječnosti, univerzalnosti, apsolutnosti i beskonačnosti.

Rajsko Trojstvo djelotvorno omogućuje puni izražaj i savršeno otkrivenje vječne naravi Božanstva. Stacionarni Sinovi Trojstva jednako tako omogućuju puno i savršeno otkrivenje božanske pravde. Trojstvo predstavlja jedinstvo Božanstva i ovo jedinstvo vječno počiva na apsolutnim temeljima božanske sjedinjenosti triju izvornih, ravnopravnih i supostojećih ličnosti, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha.

Ako pođemo od okolnosti koje trenutno vladaju u krugu vječnosti i osvrnemo se na beskrajnu prošlost, možemo zaključiti da je u kozmičkim događajima postojala samo jedna neizbježna neminovnost, a to je Rajsko Trojstvo. Smatram da je Trojstvo bilo neminovno. Kako promatram prošlost, sadašnjost i budućnost vremena, mislim da ništa drugo u cijelom svemiru nad svemirima nije bilo neminovno. Bilo da se osvrnemo na prošlost ili pogledamo u budućnost, možemo vidjeti da je veliki svemir nezamisliv bez Trojstva. Pošavši od Rajskog Trojstva, možemo pretpostaviti postojanje alternativnih pa čak i višestrukih načina djelovanja, no bez Trojstva koje tvore Otac, Sin i Duh ne možemo zamisliti kako bi pod okolnostima apsolutne sjedinjenosti Božanstva Beskonačni bio u stanju ostvariti trostruku i istorednu personifikaciju. Ni jedan se drugi koncept tvorevine ne može usporediti s Trojstvom po cjelovitosti i apsolutnosti jedinstva Božanstva, te po najvišoj mjeri oslobođenja slobodnom voljom i trostrukom personifikacijom Božanstva.

1. SAMODISTRIBUTIVNOST
PRVOG IZVORA I CENTRA

Čini se da je ranije u vječnosti Otac uveo običaj cjelovite samodistributivnosti. U nesebičnoj, brižnoj i ljubeznoj prirodi Oca Svih postoji nešto što ga nagoni da si sačuva jedino one moći i vlasti za koje očigledno smatra da ih nije moguće dodijeliti ili podariti drugima.

Otac Svih se uvijek lišavao svakog svog dijela koji je mogao podariti bilo kojem Stvoritelju ili stvorenom biću. Otac je dao svojim božanskim Sinovima i njima pridruženim inteligencijama svaku moć i svu vlast kojih se mogao lišiti. On je istinski prenio na svoje Suverene Sinove svaku prenosivu povlasticu administrativne vlasti koju ovi posjeduju u svojim svemirima. On je učinio svakog Suverenog Sina Stvoritelja jednako savršenim, sposobnim i autoritativnim pri izvršenju poslova lokalnog svemira upravo kao što je Vječni Sin savršen, sposoban i autoritativan u izvornoj i centralnoj tvorevini. S dostojanstvom i svetošću osobnog posjeda, on je drugima dao, istinski podario, sve od sebe i od svojih osobina čega se na bilo koji način mogao lišiti bilo kada i bilo gdje, jednako svakoj osobi svakog svemira, s izuztkom centralnog svemira gdje sam živi.

Božanska ličnost nije samoživa; božanski bitak koji ima slobodnu volju nosi obilježje samodistributivnosti i voljnosti da podijeliti svoju ličnost. Stvorena bića žude za vezom s drugim osobnim stvorenjima; Stvoritelji osjećaju potrebu da podijele vlastitu božanstvenost sa svojom kozmičkom djecom; ličnost Beskonačnog sebe obznanjuje kao Otac Svih koji dijeli stvarnost bića i jednakost svoga "ja" s dvjema ravnopravnim ličnostima, Vječnim Sinom i Združenim Činiteljem.
Kad god želimo uvećati spoznaju Očeve ličnosti i njegovih božanskih osobina trebamo se osloniti na otkrivenja Vječnog Sina, jer po ostvarenju zajedničkog čina stvaranja, nakon što je Treća Osoba Božanstva stekla postojanje ličnosti i izvršila zajedničku zamisao svojih božanskih roditelja, Otac je prestao postojati kao bezuvjetna ličnost. Određene vječne promjene prate pojavu Združenog Činitelja i materijalizaciju cetralnog jezgra cijele tvorevine. Bog je sebe podario svome Vječnom Sinu u vidu apsolutne ličnosti. Na taj način, Otac daje "ličnost beskonačnosti" svome jednorođenom Sinu, dok Otac i Sin daju "združenu ličnost" njihove vječne zajednice Beskonačnom Duhu.

Iz ovih i drugih razloga koje konačni um nije u stanju shvatiti, ljudima je neizmjerno teško razumjeti Božju beskonačnu očinsku ličnost, izuzev razmatranjem njezinog univerzalnog otkrivenja u Vječnom Sinu i sa Sinom, u univerzalno aktivnom Beskonačnom Duhu.

Kako Rajski Sinovi Boga posjećuju evolutivne svjetove i ponekad čak dođu da žive u ljudskom obličju i kako ova darivanja pružaju mogućnost smrtnom čovjeku da upozna narav i karakter božanske ličnosti, stvorena bića planetarnih domena mogu naći u darivanjima ovih Rajskih Sinova pouzdanu i vjerodostojnu informaciju o Ocu, Sinu i Duhu.
2. PERSONIFIKACJA BOŽANSTVA

Pomoću vještine potrojstvljenja, Otac sebe lišava te bezuvjetne ličnosti duha--Sina--ali tako čineći, on postaje Otac ovog Sina, čime prima neograničenu sposobnost da postane božanskim Ocem svih inteligentnih bića koja posjeduju volju, bića koja će naknadno rezultirati, biti stvorena ili na druge načine personificirana. Kao apsolutna i bezuvjetna ličnost, Otac može djelovati jedino kao Sin i sa Sinom, no kao osobni Otac, on nastavlja darivati ličnost svakovrsnim grupama različitih razina inteligentnih bića koja su obdarena voljom, neprestano održavajući nježne osobne odnose sa svojom ogromnom obitelji kozmičke djece.

Nakon što Bog podari sve od sebe ličnosti svoga Sina i nakon što se ovaj čin samodarivanja izvede u potpunosti i savršenstvu, na temelju beskonačne moći i naravi koje sada počivaju u zajednici Oca i Sina, vječni suradnici zajednički daruju ona svojstva i osobine koje tvore novo biće nalik njima samima; i ova združena ličnost--Beskonačni Duh--upotpunjuje egzistencijalnu personifikaciju Božanstva.

Sin je prijeko potreban kako bi postojalo Božje očinstvo. Duh je prijeko potreban kako bi postojalo bratinstvo Druge i Treće Osobe. Tri osobe predstavljaju najmanju društvenu grupu, no to je najmanji razlog da prihvatite neminovnost postojanja Združenog Činitelja.

Prvi Izvor i Centar je beskonačna očinska ličnost, neograničeni izvor ličnosti. Vječni Sin je bezuvjetni apsolut ličnosti, božansko biće koje širom cijelog vremena i vječnosti predstavlja savršeno otkrivenje Božje osobne naravi. Beskonačni Duh je združena ličnost, jedinstvena osobna posljedica trajne zajednice između Oca i Sina.

Ličnost Prvog Izvora i Centra je ličnost beskonačnosti, čemu treba oduzeti apsolutnu ličnost Vječnog Sina. Ličnost Trećeg Izvora i Centra je nadzbrojna posljedica zajednice između oslobođene ličnosti Oca i apsolutne ličnosti Sina.

Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh predstavljaju jedinstvene osobe; ni jedna nije duplikat; svaka je sebi nalik; sve tri su ujedinjene.

Vječni Sin je jedini koji doživljava punoću božanskog odnosa ličnosti, svijest toga da je sin Oca i roditelj Duha, te da je božanski jednak Ocu od kojeg je potekao i Duhu čiji je suradnik. Otac doživljava spoznaju da ima ravnopravnog Sina, no Otac ne poznaje nikakve prijepostojeće i izvorne okolnosti. Vječni Sin doživljava spoznaju toga da je sin, prepoznaje i priznaje ličnost od koje je potekao, dok je istodobno svjestan toga da je zajedno s Ocem roditelj Beskonačnog Duha. Beskonačni Duh je svjestan toga da vuče porijeklo od dvaju ličnosti, ali da sam nije roditelj ni jedne ravnopravne ličnosti Božanstva. S pojavom Duha, zatvara se egzistencijalni ciklus personifikacije Božanstva; prvotne ličnosti Trećeg Izvora i Centra su iskustvene i postoji sedam takvih ličnosti.

Sam vučem porijeklo od Rajskog Trojstva. Ja poznajem Trojstvo kao sjedinjeno Božanstvo; isto tako znam da Otac, Sin i Duh postoje i djeluju u svojim jasno određenim osobnim ulogama. Sa sigurnošću znam da oni ne djeluju samo osobno i zajednički, već i da usklađeno izvršavaju svoja djela u različitim grupama, tako da na kraju djeluju u sedam različitih singularnih i pluralnih uloga. I kako ovih sedam načina povezivanja iscrpljuju mogućnost formiranja dodatnih grupa božanstvenosti, neminovno je da se stvarnosti svemira javljaju u vidu sedam varijacija vrijednosti, značenja i ličnosti.

3. TRI OSOBE BOžANSTVA

Unatoč tome što postoji samo jedno Božanstvo, postoje tri jasno utvrđene i božanske personifikacije Božanstva. Darujući božanske Ispravljače ljudima, Otac je rekao: "Načinimo čovjeka na svoju sliku." Nebrojeno puta u svetim knjigama Urantije, pominju se djela i učinci pluralnog Božanstva, što jasno ukazuje na postojanje i djelovanje tri Izvora i Centra.

Poučeni smo da u vezi koja vlada među osobama Trojstva, Sin i Duh održavaju iste i jednake odnose prema Ocu. Oni to nesumnjivo čine u vječnosti i kao Božanstva, ali u vremenu i kao ličnosti, oni posve sigurno obznanjuju odnose vrlo različite prirode. Ovi odnosi se čine vrlo sličnim ako se sedam nadsvemira promatra sa stanovišta Raja, premda djeluju dosta različitim promatrani iz domena prostora.


Božanski Sinovi su uistinu "Riječ Božja," dok su djeca Duha pravo "Djelo Božje." Bog govori kroz Sina; sa Sinom, Bog djeluje pomoću Beskonačnog Duha, dok sve kozmičke aktivnosti Sina i Duha imaju izrazito bratinsku prirodu i u pogledu administrativne uprave i ljubavi prema časnom i božanski poštovanom zajedničkom Ocu, Sin i Duh djeluju kao dva jednaka brata.

Otac, Sin i Duh su zacijelo jednaki po prirodi; oni su u bitku ravnopravni, premda se nedvojbeno razlikuju po kozmičkim djelovanjima, dok su djelujući ponaosob i jedan i drugi naočigled ograničeni u pogledu apsolutnosti.
Prije nego se vlastitom voljom lišio ličnosti i različitih moći i svojstava koja su postala dio Sina i Duha, čini se da je Otac Svih (filozofski govoreći) predstavljao bezuvjetno, apsolutno i beskonačno Božanstvo. Ali bez Sina, ne bi ni u kojem slučaju bilo moguće doslovce uzeti da je takav teoretski Prvi Izvor i Centar bio Otac Svih; očinstvo ne može biti stvarno bez sina. Dalje, kako bi Otac mogao biti apsolutan u istinskom smislu, morao je postojati neki daleki čas kad je jedino on postojao. Ali on nikada nije postojao sam; Sin i Duh su jednako vječni kao što je Otac vječan. Prvi Izvor i Centar je uvijek bio i uvijek će biti vječni Otac svog Izvornog Sina i s ovim Sinom, vječni praotac Beskonačnog Duha.

Opažamo da se Otac lišio svih izravnih ispoljenja apsolutnosti, izuzev apsolutnog očinstva i apsolutne slobodne volje. Ne znamo da li je volja neodvojiva osobina Oca; možemo jedino primijetiti da je on zadržao svoju slobodnu volju. Takva beskonačnost volje mora biti vječno obilježje Prvog Izvora i Centra.

Podarivši apsolutnost ličnosti Vječnom Sinu, Otac Svih je u stanju umaći od okova apsolutizma ličnosti, no tako čineći on više nikad ne može pojedinačno djelovati kao apsolut ličnosti. I sa završnom personifikacijom supostojećeg Božanstva--Združenog Činitelja--na snagu stupa kritična trojstvena međuovisnost triju božanskih ličnosti u pogledu cjelokupnog djelovanja Božanstva u apsolutu.

Bog je Otac-Apsolut svih ličnosti svemira nad svemirima. Otac je osobno apsolutan po slobodi djelovanja, ali u svemirima vremena i prostora koji su bilo stvoreni, u procesu stvaranja i koji će biti stvoreni, Otac nije vidljivo apsolutan kao cjelokupno Božanstvo izuzev u Rajskom Trojstvu.

U kozmičkim pojavama, Prvi Izvor i Centar djeluje izvan Havone na slijedeće načine:

1. Kao stvoritelj, kroz Sinove Stvoritelje, svoje praunuke.
2. Kao upravitelj, kroz gravitacijski centar Raja.
3. Kao Duh, kroz Vječnog Sina.
4. Kao um, kroz Združenog Stvoritelja.
5. Kao Otac, on održava roditeljski kontakt sa svim stvorenim bićima pomoću kruga ličnosti.
6. Kao osoba, djeluje neposredno širom cijele tvorevine pomoću svojih isključivih fragmenata--u
smrtnom čovjeku, to su Misaoni Ispravljači.
7. Kao cjelokupno Božanstvo, djeluje jedino u Rajskom Trojstvu.
Dobrovoljno i samozvano, Otac Svih se odriče svoje sudbene nadležnosti i prenosi je drugima. Svemogući Otac s jasnom namjerom prihvaća ova ograničenja svoje kozmičke vlasti.

Čini se da Vječni Sin djeluje u neraskidivoj povezanosti s Ocem u svakom duhovnom pogledu, izuzev pri darivanjima fragmenata Boga kao i drugim predličnim aktivnostima. Sin isto tako nije usko povezan bilo s intelektualnim aktivnostima materijalnih stvorenih bića ili s energetskim aktivnostima materijalnih svemira. Kao apsolut Sin djeluje kao osoba i jedino u domeni duhovnog svemira.

Beskonačni Duh je izvanredno univerzalan i nevjerojatno mnogostran pri svim svojim aktivnostima. On djeluje u domenama uma, materije i duha. Združeni Činitelj predstavlja vezu Oca i Sina, no on isto tako djeluje kao Združeni Činitelj. Dok se ne bavi neposrednim pitanjima fizičke gravitacije, duhovne gravitacije ili kruga ličnosti, u manjoj ili većoj mjeri sudjeluje u svim drugim kozmičkim aktivnostima. Dok naočigled ovisi o tri egzistencijalne i apsolutne gravitacijske kontrole, čini se da Beskonačni Duh također posjeduje tri nadkontrole. Ovo je trostruko obdarenje iskorišteno na mnoge načine kako bi se pravazišla i naizgled neutralizirala čak i ispoljenja prvobitnih sila i energija, sve do nadultimnih granica apsolutnosti. U određenim situacijama, ove nadkontrole apsolutno nadilaze čak i prvotna ispoljenja kozmičke stvarnosti.




4. TROJSKA ZAJEDNICA BOžANSTVA

Od svih apsolutnih veza, Rajsko Trojstvo (prvo trojedinstvo) je jedinstveno kad se promatra kao isključiva veza osobnog Božanstva. Dok Bog djeluje kao Bog jedino u odnosu prema Bogu i onima koji mogu znati Boga, on djeluje kao apsolutno Božanstvo jedino u Rajskom Trojstvu i u odnosu prema svemiru kao cjelini.
Vječno Božanstvo je savršeno ujedinjeno; ali unatoč tome postoje tri savršeno individualizirane osobe Božanstva. Rajsko Trojstvo omogućuje istodoban izražaj sve raznolikosti karakternih crta i beskonačnih moći Prvog Izvora i Centra, njemu ravnopravnih vječnih bića i cijelog božanskog jedinstva kozmičkih djelovanja nepodjeljenog Božanstva.

Trojstvo je veza između beskonačnih osoba koje funkcioniraju u neličnoj ulozi, ali koje se svojim djelovanjem ne kose s ličnosti. Dok je ovo gruba ilustracija otac, sin i unuk bi mogli utemeljiti korporaciju koja bi bila nelična, dok bi svejedno njome upravljala lična volja ovih triju osoba.
Rajsko Trojstvo je stvarno. Ono postoji kao zajednica Oca, Sina i Duha; i pored toga Otac, Sin i Duh ili bilo koja dvojica, mogu djelovati u odnosu na isto ovo Rajsko Trojstvo. Otac, Sin i Duh mogu surađivati na način koji ne podrazumijeva Trojstvo, ali ne kao tri Božanstva. Kao osobe mogu surađivati kako hoće, ali to nije Trojstvo.

Uvijek imajte na umu da djela Beskonačnog Duha predstavljaju djela Združenog Činitelja. I Otac i Sin djeluju u njemu, kroz njega i u vidu njega. Ali bilo bi uzaludno nastojati razjasniti tajnu Trojstva: tri postoje kao jedno i u jednom, dok jedno postoji kao dvoje i djeluje za dvoje.

Prema svim kozmičkim poslovima, Trojstvo se tako odnosi da ga moramo uzeti u obzir kad god nastojimo objasniti cjelokupnost svakog izoliranog kozmičkog događaja ili odnosa ličnosti. Trojstvo djeluje na svim razinama kozmosa, dok je smrtni čovjek ograničen na djelovanje na konačnoj razini; čovjek se stoga mora zadovoljiti s konačnim konceptom Trojstva kao Trojstva.
Kao smrtni čovjek u ljudskom obličju trebate promatrati Trojstvo prema vlastitom individualnom prosvjetljenju i reakcijama vašeg uma i duše. Dok ste trenutno vrlo slabo upoznati s apsolutnošću Trojstva, kako se budete uspinjali prema Raju na vaše veliko iznenađenje, mnogo ćete puta doživjeti otkrivenja i neočekivana otkrića vrhovnosti i ultimnosti, ako ne i apsolutnosti Trojstva.


5. FUNKCIJE TROJSTVA

Osobna Božanstva imaju osobine, no teško bi se dosljedno moglo reći da je ovo slučaj s Trojstvom. Bolje je reći da ova zajednica između božanskih bića ima funkcije kao što su administrativna dodjela pravde, stavovi cjelovitosti, ravnopravno djelovanje i kozmička nadkontrola. Ove funkcije su aktivno vrhovne, ultimne i (u okviru granica Božanstva) apsolutne u odnosu prema svim živućim stvarnostima ličnih vrijednosti.

Funkcije Rajskog Trojstva nisu samo suma Očevih vidljivih obdarenja kojima se dodaju te usavršene osobine jedinstvenih crta osobnih egzistencija Sina i Duha. Iz Trojske povezanosti triju Rajskih Božanstava proizlazi evolucija, pojava i pobožanstvljenje novih značenja, vrijednosti, moći, djelovanja, administrativne uprave i sposobnosti za univerzalno otkrivenje. Snaga živućih zajednica kakve su ljudske obitelji, društvene grupe ili Rajsko Trojstvo nije rezultat aritmetičkog zbroja njihovih članova. Potencijal grupe uvijek uveliko nadilazi sumu osobina pojedinačnih individua koje ulaze u njezin sastav.
Kao Trojstvo, Trojstvo održava jedinstven stav prema cijelom svemiru prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. I funkcije Trojstva se najbolje mogu razmotriti u vezi sa stavovima Trojstva prema svemiru. Takvi stavovi su istodobni i mogu biti višestruki u pogledu bilo koje pojedinačne situacije ili događaja:

1. Stav prema konačnom. Stav prema konačnom predstavlja stvar najvećeg samoograničenja Trojstva. Trojstvo nije osoba i Vrhovno Biće nije isključiva personifikacija Trojstva, premda Vrhovni predstavlja nabliži prilaz usredotočenju sinteze moći i ličnosti Trojstva koju konačna bića mogu razumjeti. Stoga u odnosu prema konačnom, Trojstvo često nosi naziv Trojstvo Vrhovnosti.

2. Stav prema apsonitnom. Trojstvo se na vrlo poseban način odnosi prema onim razinama egzistencije koje nadilaze konačno premda ne i apsolutno i ovaj se odnos često naziva Trojstvo Ultimnosti. Ni Ultimni ni Vrhovni ne predstavljaju potpuni prikaz Rajskog Trojstva, no pod određenim uvjetima i na vlastitim razinama, čini se da svaki predstavlja Trojstvo za predličnih era razvoja iskustvene moći.

3. Apsolutni stav Rajskog Trojstva počiva u odnosu s apsolutnim egzistencijama i dostiže vrhunac u djelovanju cjelokupnog Božanstva.

4. Beskonačno Trojstvo podrazumijeva ravnopravno djelovanje svih odnosa trojedinstva Prvog Izvora i Centra--neobožanstvljenih kao i obožanstvljenih--i stoga je vrlo teško razumljivo ličnostima. Promatrajući Trojstvo beskonačnim, uzmite u obzir sedam trojedinstava; na taj način možete izbjeći određene teškoće i ako ništa drugo, djelomično razriješiti određene paradokse.

5. Ali nemam riječi kojima bih bio u stanju ograničenom ljudskom umu predočiti punu istinu i vječno značenje Rajskog Trojstva i prirode beskrajne povezanosti triju bića beskonačnog savršenstva.



6. STACIONARNI SINOVI TROJSTVA

Sav zakon vuče porijeklo od Prvog Izvora i Centra; on je zakon. Administrativna uprava duhovnog zakona počiva u Drugom Izvoru i Centru. Otkrivenje zakona, proglašenje i tumačenje božanskih odredbi, predstavljaju funkciju Trećeg Izvora i Centra. Primjena zakona--pravda--pripada domeni Rajskog Trojstva i izvršnoj domeni određenih Sinova Trojstva.
Dok pravda predstavlja bitno svojstvo univerzalne suverene vlasti Rajskog Trojstva, dobrota, milost i istina predstavljaju kozmičku službu božanskih ličnosti koje tvore Trojstvo sjedinjenjem u Božanstvu. Pravda nije stav Oca, Sina ili Duha. Pravda je stav Trojstva, stav ovih ličnosti ljubavi, milosti i službe. Ni jedno Rajsko Božanstvo ne sprovodi pravdu pojedinačno. Pravda nikad nije stvar osobnog stava; nju uvijek izvršava više ličnosti.

Nalaženjem dokaza koji počiva u biti poštenja (pravde usklađene s milošću), bave se ličnosti Trećeg Izvora i Centra, zajedničkog zastupnika Oca i Sina svim domenama i umovima inteligentnih bića cijele tvorevine.

Presudu--zaključnu primjenu pravde u skladu sa svjedočanstvom ličnosti Beskonačnog Duha--donose Stacionarni Sinovi Trojstva, bića koja posjeduju Trojsku prirodu sjedinjenog Oca, Sina i Duha.

U ovu grupu Sinova Trojstva ulaze slijedeće ličnosti:

1. Potrojstvljene Tajne Vrhovnosti.
2. Vječni Dani.
3. Stari Dani.
4. Savršeni Dani.
5. Skori Dani.
6. Sjedinjeni Dani.
7. Vjerni Dani.
8. Usavršitelji Mudrosti.
9. Božanski Savjetnici.
10. Univerzalni Cenzori.

Mi smo djeca triju Rajskih Božanstava koja djeluju kao Trojstvo i sam pripadam desetom redu ove grupe, Univerzalnim Cenzorima. U univerzalnom smislu ovi redovi ne predstavljaju stav Trojstva; oni predstavljaju kolektivni stav Božanstva jedino u domenama izvršiteljskog suda--pravde. Njih je specijalno stvorilo Trojstvo kako bi izvršavali dužnosti koje zahtijevaju visoku preciznost; oni predstavljaju Trojstvo jedino u funkcijama zbog kojih su personificirani.

Stari Dani i njihovi drugi suradnici koji vuku porijeklo od Trojstva, određuju mjeru pravednog suda vrhunskog poštenja koje se ukazuje bićima sedam nadsvemira. U centralnom svemiru takve funkcije postoje jedino teoretski; tu je poštenje jasno i savršeno, dok savršenstvo Havone isključuje svaku mogućnost nesklada.
Pravda je kolektivna misao ispravnosti; milost je osobni izražaj. Milost je stav ljubavi; preciznost je svojstvo zakonske operacije; božanski sud je duša
Pravilno i potpuno shvaćeni, ispravna pravda Trojstva i milostiva ljubav Oca Svih počinju djelovati podudarnim. Ali čovjek nema takvo cjelovito razumijevanje božanske pravde. Stoga su u Trojstvu, kako ga čovjek razumije, ličnosti Oca, Sina i Duha usklađene u ravnopravnoj službi koja podrazumijeva podarenje ljubavi i zakona u iskustvenim svemirima vremena.


7. NADKONTROLA VRHOVNOSTI

Prva, Druga i Treća Osoba Božanstva imaju jednak status; one su jedno. "Gospodin Bog naš je jedan Bog." Savršenstvo namjere i jedinsto djelovanja počivaju u božanskom Trojstvu vječnih Božanstava. Otac, Sin i Združeni Činitelj su istinski i božanski jedno. Istina je rečena: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema."

Kako stvari mogu djelovati smrtniku konačne razine, Rajsko Trojstvo se poput Vrhovnog Bića zanima jedino za cjelokupnost--cijeli planet, cijeli svemir, cijeli nadsvemir, cijeli veliki svemir. Ovaj stav cjelokupnosti između ostalog postoji zbog toga što Trojstvo predstavlja cjelovitost Božanstva.

Vrhovno Biće je nešto manje i nešto drugo nego Trojstvo koje djeluje u konačnim svemirima; ali u okviru određenih granica i u toku suvremenog doba nepotpune sinteze moći i ličnosti, čini se da ovo evolutivno Božanstvo odražava stav Trojstva Vrhovnosti. Dok Otac, Sin i Duh ne djeluju osobno s Vrhovnim Bićem, tijekom suvremenog kozmičkog doba oni s njim surađuju djelujući kao Trojstvo. Prema našem shvaćanju, oni se slično odnose i prema Ultimnom. Mi često nagađamo kako će izgledati osobni odnos između Rajskih Božanstava i Vrhovnog Boga nakon što Vrhovni postigne puni evolutivni razvoj, premda neznamo odgovor na ovo pitanje.

Mi držimo da nadkontrola Vrhovnosti nije posve predvidiva. Štoviše čini se da je ova napredvidivost obilježena određenom razvojnom nepotpunošću koja nesumnjivo svjedoči kako o nepotpunosti Vrhovnog tako i o nepotpunosti načina na koji konačno reagira na Rajsko Trojstvo.

Smrtni čovjek sada prvo misli na tisuće katastrofalnih događaja--groznih nesreća, kobnih bolesti i svjetskih pošasti--pitajući se da li su takve "božje kazne" na koji način povezane s tajanstvenim manipulacijama događaja koje se mogu uzeti kao djelovanje Vrhovnog Bića. Iskreno rečeno, ne znamo, nismo posve sigurni. Ali opažamo da kako vrijeme prolazi, sve ove teške i manje-više tajanstvene situacije egzistencije i neizbježne nastalnosti življenja međusobno upletene u smislen uzorak visoke vrijednosti.

Kao Božji sin možete opaziti osobni stav ljubavi u svim djelima Boga Oca. No nećete uvijek biti u stanju razumjeti kako mnoga kozmička djela Rajskog Trojstva doprinose dobrobiti individualnih smrtnika evolutivnih svjetova prostora. Kako vječnost bude napredovala, postat će vam jasno da su djela Trojstva u cjelosti smislena i obazriva, no ona ne moraju uvijek tako djelovati sa stanovišta smrtnih bića vremna.

8. TROJSTVO IZNAD KONAČNOG

Mnoge istine i činjenice koje se tiču Rajskog Trojstva mogu biti shvaćene jedino djelomično i to ako se prepozna djelovanje iznad konačnog.

Nije preporučljivo razmatrati djelovanja Trojstva Ultimnosti, premda možemo reći da Ultimni Bog predstavlja ispoljenje Trojstva sa stanovišta Transcendentalista. Skloni smo vjerovati da ujedinjenje glavnog svemira predstavlja rezultat čina javljajućeg Ultimnog i vjerojatno odražava određene, ali ne sve, faze apsonitne nadkontrole Rajskog Trojstva. Ultimni predstavlja uvjetno ispoljenje Trojstva u odnosu prema apsonitnom, premda je ovo slučaj jedino ako se uzme da Vrhovni na taj način djelomično predstavlja Trojstvo u odnosu prema konačnom.

U određenom smislu, Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh predstavljaju ličnosti koje ulaze u sastav cjelokupnog Božanstva. Njihovo ujedinjenje u Rajskom Trojstvu predstavlja apsolutno djelovanje Trojstva koje se može izjednačiti s djelovanjem cjelokupnog Božanstva. I takvo upotpunjenje Božanstva nadilazi konačno kao i apsonitno.

Dok pojedinačno ni jedna osoba Rajskog Božanstva ne ispunjava sav potencijal Božanstva, one ispunjavaju ovaj potencijal zajednički. Čini se da tri beskonačne osobe predstavljaju najmanji broj bića koji je neophodan radi aktivacije predličnog i egzistencijalnog potencijala cjelokupnog Božanstva--Božanstva Apsoluta.
Dok znamo Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha kao osobe, ovo nije slučaj s Božanstvom Apsolutom. Ja volim i obožavam Boga Oca; Božanstvu Apsolutu ukazujem čast i poštovanje.
Jednom sam prilikom bio na jednom mjestu u svemiru gdje je određena grupa bića poučavala da u vječnosti, finalisti trebaju postati djeca Božanstva Apsoluta. Ali nisam voljan prihvatiti ovo objašnjenje kao rješenje tajne koja obavija budućnost finalista.

Zbor Finalista, između ostalog, obuhvaća one smrtnike vremena i prostora koji su postigli savršenstvo po svemu što se tiče Božje volje. Kao stvorena bića i u okviru sposobnosti stvorenih bića, oni istinski i potpuno znaju Boga. Nakona što su našli Boga i ustanovili da je on Otac svih stvorenih bića, ovi finalisti moraju s vremenom početi tragati za nadkonačnim Ocem. Ali ovo traganje jednako tako obuhvaća razumijevanje apsonitne prirode ultimnih osobina i karaktera Rajskog Oca. Vječnost će obznaniti da li je takvo postignuće moguće, ali uvjereni smo da čak i ako finalisti budu postigli razumjevanje ove ultimne božanstvenosti, oni vjerojatno neće biti u stanju postići nadultimne razine apsolutnog Božanstva.

Može biti da će finalisti djelomično dostići Božanstvo Apsolut, ali čak i u ovom slučaju, čak i u vječnosti nad vječnostima, problem Univerzalnog Apsoluta nastavlja fascinirati i zbunjivati napredujuće finaliste, nastavlja biti tajna i izazov, kako znamo da će nepojmljivost proporcija kozmičkih odnosa Univerzalnog Apsoluta nastaviti rasti s porastom materijalnih svemira i njihove admistrativne uprave.

Jedino beskonačnost može obznaniti Oca-Beskonačnog.

[Predstavio Univerzalni Cenzor koji djeluje prema odobrenju Starih Dana Uverse.]

ČUDNA stvar nastupa kad se u prisutnosti Raja, Otac Svih i Vječni Sin sjedine u cilju personifikacije. U ovom događaju vječnosti ne postoji ništa što bi navijestilo personifikaciju Združenog Činitelja u vidu neograničene duhovnosti usklađene s apsolutnim umom i obdarene jedinstvenim povlasticama energetske manipulacije. Njegov nastanak predstavlja završni čin Očevog oslobođenja od okova centraliziranog savršenstva i spona apsolutizma ličnosti. I ovo se oslobođenje ispoljava u vidu veličanstvene moći Združenog Činitelja da stvori bića duha koja su u stanju služiti čak i materijalnim stvorenim bićima evolutivnih svemira budućnosti.

Otac je beskonačan po ljubavi i slobodnoj volji, po duhovnoj misli i namjeri; on je univerzalni održavatelj. Sin je beskonačan po mudrosti i istini, po duhovnom izražaju i tumačenju; on je univerzalni obznanitelj. Raj je beskonačan po potencijalu za obdarenje silom i sposobnosti za energetsku dominaciju; on je univerzalni stabilizator. Združeni Činitelj posjeduje jedinstvene sintetizacijske povlastice, beskonačnu sposobnost usklađenja svih postojećih kozmičkih energija, svih istinskih kozmičkih duhova i svih stvarnih kozmičkih intelekata; Treći Izvor i Centar je univerzalni ujedinitelj mnogostrukih energija i raznolikih tvorevina koje su nastale kao rezultat božanskog plana i vječne zamisli Oca Svih.

Beskonačni Duh, Združeni Stvoritelj, je univerzalni i božanski služitelj. Služba Duha počiva u neprestanom darovanju Sinove milosti i Očeve ljubavi u skladu s postojanom, nemijenjajućom i ispravnom pravdom Rajskog Trojstva. Njegov utjecaj i ličnosti su vam uvijek blizu; oni vas stvarno poznaju i istinski razumiju.

Širom svih kozmosa, utjecaji koji potječu od Združenog Činitelja neprestano manipuliraju sile i energije cijelog prostora. Poput Prvog Izvora i Centra, Treći Izvor reagira kako na ono što je duhovno tako i na ono što je materijalno. Združeni Činitelj je otkrivenje Božjeg jedinstva, a u Bogu je sve sadržano--stvari, značenja i vrijednosti; energije, umovi i duhovi.

Beskonačni Duh prožima sav prostor; on živi u kružnici vječnosti; i poput Oca i Sina, Duh je savršen i nemijenjajući--apsolutan.

1. OSOBINE TREĆEG IZVORA I CENTRA

Treći Izvor i Centar je poznat po mnogim imenima koja obilježavaju njegov odnos i priznaju njegovu ulogu: Kao Bog Duh, on je ličnost koja je ravnopravna i božanski jednaka Bogu Sinu i Bogu Ocu. Kao Beskonačni Duh, on je sveprisutni duhovni utjecaj. Kao Kozmički Operater, on je aktivator kozmičkih sila prostora i osoba od koje potječu stvorena bića koja imaju kontrolu nad moći. Kao Združeni Činitelj, on je zajednički predstavnik i izvršitelj Oca i Sina kao suradnika. Kao Apsolutni Um, on je izvor intelektualnog obdarenja širom svih svemira. Kad Bog Djelovanja, on je osoba od koje naočigled potječu kretanje, promjena i odnos.

Neke osobine Trećeg Izvora i Centra potječu od Oca, neke od Sina, dok se neke ne mogu opaziti kao aktivna i osobna svojstva bilo Oca ili Sina--svojstva koja je teško objasniti izuzev ako se uzme da suradnja koje vlada između Oca i Sina, a koja daje vječnost Trećem Izvoru i Centru, uvijek djeluje u skladu i dosljedno vječnoj apsolutnosti Raja. Združeni Činitelj utjelovljuje punoću i cjelinu spojenih i beskonačnih predodžbi Prve i Druge Osobe Božanstva.

Dok Oca možete predočiti kao izvornog stvoritelja a Sina kao duhovnog administrativnog upravitelja, Treći Izvor i Centar trebate promatrati kao kozmičkog uskladitelja, služitelja koji uspostavlja bezgraničnu suradnju. Združeni Činitelj usklađuje svu aktualnu stvarnost; on je Božanstvo u kojem počiva Očeva misao i Sinova riječ i u djelu, on vječno poštuje materijalnu apsolutnost centralnog Otoka. Rajsko Trojstvo je upostavilo univerzalni kozmički red napretka i Božja providnost predstavlja domenu djelovanja Združenog Stvoritelja i evolutivnog Vrhovnog Bića. Svaka aktualna ili aktualizirajuća stvarnost neminovno mora stupiti u odnos s Trećim Izvorom i Centrom.

Otac Svih upravlja domenama predenergije, predduha i ličnosti; Vječni Sin upravlja domenama duhovnih aktivnosti; prisutnost Rajskog Otoka ujedinjuje domene fizičke energije i materijalizirajuće moći; Združeni Činitelj djeluje ne samo kao beskonačni duh koji zastupa Sina, već i kao univerzalni operater koji manipulira silama i energijama Raja, na taj način stvarajući univerzalni i apsolutni um. Kao bezuvjetna i samostalna ličnost, Združeni Činitelj djeluje širom velikog svemira, a osobito u višim domenama duhovnih vrijednosti, fizičko-energetskih odnosa i istinskih značenja uma. On naročito djeluje gdje god i kad god energija i duh stupe u uzajamnu vezu i međudjelovanje; on dominira svim reakcijama koje podrazumijevaju djelovanje uma, posjeduje veliku moć u duhovnom svijetu i ispoljava moćan utjecaj nad energijom i materijom. U svakom trenutku Treći Izvor i Centar izražava prirodu Prvog Izvora i Centra.

Savršeno i bezuvjetno Treći Izvor i Centar dijeli sveprisutnost Prvog Izvora i Centra, zbog čega je stekao naziv Sveprisutni Duh. Na naročit i vrlo osoban način, Bog uma dijeli sveznanje Oca Svih i njegovog Vječnog Sina; znanje Duha je duboko i potpuno. Dok Združeni Stvoritelj ispoljava određene faze svemoći Oca Svih, on je istinski svemoguć jedino u domeni uma. Treća Osoba Božanstva predstavlja ne samo intelektualni centar, već i osobu univerzalnog administrativnog upravitelja umnih domena; on je apsolutan u ovim domenama--ti ima bezuvjetan suverenitet.

Dok se čini se da suradnja između Oca i Sina daje podstreka djelovanju Združenog Činitelja, sva njegova djela naočigled priznaju odnos između Oca i Raja. Ponekad i pri određenim operacijama, čini se da Treći Izvor predstavlja nadoknadu nepotpunom razvoju iskustvenih Božanstava--Vrhovnog Boga i Ultimnog Boga.
I ovdje leži beskonačna tajna: To da je Beskonačni istodobno ispoljio svoju beskonačnost u Sinu i u vidu Raja, nakon čega se javlja biće koje je jednako Bogu u pogledu božanstvenosti, koje odražava Sinovu duhovnu prirodu, koje je u stanju aktivirati uzorak Raja, ali koje je uvjetno podređeno u pogledu suverenosti, dok se po mnogo čemu čini najraznolikijim u pogledu djelovanja. I ova se očigledna premoć Trećeg Izvora i Centra u pogledu djelovanja ispoljava u vidu osobina snažnijim čak i od fizičke gravitacije--univerzalnog ispoljenja Rajskog Otoka.
Pored toga što ima vrhovnu upravu nad energijom i fizičkim stvarima, Beskonačni Duh je bogato obdaren onim osobinama strpljenja, milosti i ljubavi koja se tako veličanstveno ispoljavaju u njegovoj duhovnoj službi. Duh je vrlo sposoban služiti drugima pružajući im ljubav i postavljajući milost iznad pravde. Bog Duh posjeduje svu veliku ljubeznost i milostivu ljubav Izvornog i Vječnog Sina. Vaš svemir je iskovan čekićem patnje koji je tukao po nakovnju pravde; no ovim čekićem upravljaju djeca milosti, duhovi koji su djeca Beskonačnog Duha.


2. SVEPRISUTNI DUH

Bog je duh u trostrukom smislu riječi: On sam je duh; u svom Sinu se javlja kao bezuvjetni duh; u Združenom Činitelju se javlja kao duh povezan s umom. Ali u dodatak svim ovim duhovnim stvarnostima, vjerujujemo da opažamo i razine iskustvenih pojava duha--duhove Vrhovnog Bića, Ultimnog Božanstva i Božanstva-Apsoluta.

Beskonačni Duh je nadopuna Vječnom Sinu upravo kao što je je Sin nadopuna Ocu Svih. Vječni Sin je produhovljena personifikacija Oca; Beskonačni Duh je personificirano produhovljenje Vječnog Sina i Oca Svih.

Postoje mnoge nezapriječene linije duhovne sile i mnogi izvori nadmaterijalne moći koji neposredno povezuju žitelje Urantije s Božanstvima Raja. Ljudi su neposredno povezani s Ocem kroz Misaone Ispravljače, kroz široko rasprostranjen utjecaj duhovne gravitacije Vječnog Sina i kroz duhovnu prisutnost Združenog Stvoritelja. Između duha Sina i duha Duha vlada razlika u pogledu djelovanja. Pri duhovnoj službi, Treća Osoba može djelovati bilo kao um i duh zajedno ili kao sam duh.

Pored službe ovih Rajskih prisutnosti, žitelji Urantije primaju blagotvorno djelovanje duhovnih utjecaja i aktivnosti lokalnog svemira i nadsvemira kao i gotovo nebrojenog mnoštva ličnosti ovih domena koje nježno nastoje potaći sve osobe čistog srca i iskrenih namjera da posegnu naviše i da se okrenu prema unutra, k idealima božanstvenosti i cilju postignuća najvišeg savršenstva.
Mi poznajemo prisutnost univerzalnog duha Vječnog Sina--nedvojbeno je opažamo. Čak i smrtni čovjek može znati prisutnost Beskonačnog Duha, Treće Osobe Božanstva, kako materijalna stvorena bića mogu istinski doživjeti blagotvorno djelovanje ovog božanskog utjecaja koji širom lokalnog svemira djeluje kao Sveti Duh, koji je dar ljudskim rasama. Ljudska bića isto tako mogu do određene mjere postati svjesna Ispravljača, nelične prisutnosti Oca Svih. Svi ovi božanski duhovi koji čovjeka nastoje nadahnuti i produhoviti, djeluju složno i u savršenom skladu. Kad se radi o duhovnom djelovanju planova koji se tiču uspona smrtnih bića i njihovog postignuća savršenstva, ovi utjecaji djeluju zajednički i kao jedan.


3. UNIVERZALNA MANIPULACIJA ENERGIJE

Rajski Otok je izvor i stvarnost fizičke gravitacije; i ovo bi vam trebalo reći da gravitacija predstavlja jednu od najstvarnijih i vječno najpouzdanijih pojava cijelog fizičkog svemira nad svemirima. Gravitaciju nije moguće izmijeniti ili poništiti, izuzev pomoću sila i energija koje se nalaze u zajedničkom posjedu Oca i Sina, a koje su povjerene na upravljanje osobi Trećeg Izvora i Centra s kojom su funkcionalno povezane.

Beskonačni Duh posjeduje jedinstvenu i izvanrednu moć--protugravitaciju. Ova moć nije (naočigled) funkcionalno prisutna u bilo Ocu ili the Sinu. Ova se sposobnost Trećeg Izvora--njegova moć da se odupre privlačnom djelovanju materijalne gravitacije--ispoljava u načinu na koji Združeni Činitelj osobno reagira na određene faze kozmičkih odnosa. I ova jedinstvena osobina može biti prevedena i na određene više ličnosti Beskonačnog Duha.

U lokalnom okviru, protugravitacija može poništiti djelovanje gravitacije uz pomoć jednake prisutnosti sile. Protugravitacija djeluje jedino u odnosu na materijalnu gravitaciju i ne predstavlja djelovanje uma. To što se žiroskop odupire djelovanju gravitacije predstavlja prilično dobru ilustraciju učinka protugravitacije, premda ne objašnjava njezin uzrok.

Združeni Činitelj pored toga ispoljava moći koje nadilaze silu i neutraliziraju energiju. Takve moći djeluju bilo tako što izazivaju usporenje i materijalizaciju energije ili pomoću drugih vještina s kojima niste upoznati.

Združeni Činitelj nije bilo energija, njezin izvor ili sudbina; on je taj koji manipulira energijom. Združeni Činitelj je djelovanje--kretanje, promjena, modifikacija, koordinacija, stabilizacija i ravnoteža. Po svojoj naravi, energije koje podliježu izravnoj ili neizravnoj kontroli Raja reagiraju na djela Trećeg Izvora i Centra i njegovih mnogostrukih utjecaja.

Svemir nad svemirima je prepun stvorenih bića Trećeg Izvora i Centra koja imaju moć uprave nad energijom: fizičkih operatora, upravitelja moći, centara moći i drugih predstavnika Boga Djelovanja koji se bave regulacijom i stabilizacijom fizičkih energija. Sva ova jedinstvena stvorena bića koja izvršavaju fizičke funkcije posjeduju različite sposobnosti zahvaljujući kojima mogu kontrolirati moć--protugravitacija je jedno takvo svojstvo--i kojima uspostavljaju fizičku ravnotežu materije i energija velikog svemira.
Čini se da sve ove materijalne aktivnosti Boga Djelovanja upućuju na njegovu povezanost s Rajskim Otokom i da sve njegove sile moći djeluju u skladu, pa čak i u ovisnosti, o apsolutnosti vječnog Otoka. No Združeni Činitelj ne djeluje u ime Raja ili kao reakcija na Raj. Osobno, on djeluje za Oca i Sina. Raj nije osoba. Sva djela Trećeg Izvora i Centra koja nisu lična, kao što su njegova bezlična i nelična djela, proizlaze iz volje samog Združenog Činitelja; ona nisu odražaji, izvodi ili posljedice bilo čega ili koga drugog.

Raj je uzorak beskonačnosti; Bog Djelovanja je osoba koja aktivira taj uzorak. Raj je materijalno uporište beskonačnosti; sile Trećeg Izvora i Centra predstavljaju poluge inteligencije koje daju podstreka djelovanju materijalne razine i koje unose spontanost u mehaničke procese fizičke tvorevine.

4. APSOLUTNI UM

Treći Izvor i Centar posjeduje intelektualnu prirodu koja se razlikuje od njegovih fizičkih i duhovnih osobina. Premda je s ovom prirodom teško uspostaviti kontakt, ona je asocijativna--intelektualno, ali ne i lično. Dok se na razinama umnog djelovanja, ova se priroda razlikuje kako od fizičkih svojstava tako i od duhovnog karaktera Treće Osobe, ličnosti su u stanju opaziti da ona nikad ne djeluje neovisno o fizičkim i duhovnim ispoljenjima.

Apsolutni um je um Treće Osobe; on je neodvojiv od ličnosti Boga Duha. U djelujućim bićima um je povezan bilo s duhom, energijom ili i duhom i energijom. Um ne ulazi u sastav energije; energija je potčinjena umu i reagira na um; um se može dodati energiji, no svijest ne predstavlja dio posve materijalne razine. Kad je riječ o čistom duhu, on je sam po sebi obdaren sviješću i opažanjem, te mu tako nije potrebno dati um. Duh je uvijek inteligentan, na neki način uman. O bilo kojoj vrsti uma da je riječ--ovom umu ili onom umu, predumu ili nadumu, čak i umu-duhu--uvijek su prisutni procesi koji odgovaraju razmišljanju i poznavanju. Uvid duha nadilazi, pridodaje se i teoretski prethodi svijesti uma.


Združeni Stvoritelj je apsolutan jedino u domeni uma, u područjima univerzalne inteligencije. Um Trećeg Izvora i Centra je beskonačan; on doslovce nadilazi aktivne i funkcionalne krugove uma koji djeluju u svemiru nad svemirima. Umno obdarenje svih sedam nadsvemira potječe od Sedam Glavnih Duhova, prvotnih ličnosti Združenog Stvoritelja. Ovi Glavni Duhovi daju um pojedinačnim bićima glavnog svemira u vidu kozmičkog uma i vaš lokalni svemir je tako prožet nebadonskom varijantom orvontonskog tipa kozmičkog uma.

Beskonačni um se na obazire na vrijeme, ultimni um nadilazi vrijeme, dok je kozmički um uvjetovan vremenom. I isto je slučaj s prostorom: Beskonačni Um ne ovisi o prostoru, no kako se više spuštamo od beskonačnog uma do nižih razina uma na kojima djeluju duhovi-pomoćnici, intelekt sve više mora računati na prostor i njegova ograničenja.
Kozmička sila reagira na um jednako kao što kozmički um reagira na duh. Duh je božanska zamisao; um-duh je božanska zamiso na djelu. Energija je predmet, um je značenje, dok je duh vrijednost. Čak i u vremenu i prostoru, um uspostavlja one relativne odnose između energije i duha koji navješćuju njihovu uzajamnu srodnost u vječnosti.

Um preobražava vrijednosti duha u intelektualna značenja; volja ima moć da izazove sazrijevanje značenja uma, kako u materijalnim tako i u duhovnim domenama. Uspon prema Raju podrazumijeva relativan i zaseban rast u duhu, umu i energiji. Ličnost je ujedinitelj ovih sastavnih dijelova iskustvene individualnosti.

5. SLUŽBA UMA

Treći Izvor i Centar je beskonačan u umu. Ako svemir postane beskonačan, umni potencijal će i dalje biti u stanju obdariti nebrojena stvorena bića odgovarajućim umovima i svim drugim što omogućuje postojanje intelekta.

Zajedno sa svojim ravnopravnim i podređenim suradnicima, Treća Osoba ima neograničenu vlast u domeni stvorenog uma. Umne domene stvorenih bića potječu isključivo od Trećeg Izvora i Centra; on je darovatelj uma. Čak i fragmenti Oca nisu u stanju doći u ljudske umove sve dok umna aktivnost i duhovno djelovanje Beskonačnog Duha ne pripreme odgovarajuće uvjete.

Jedinstveno obilježje uma je to što može biti podaren tako širokom spektru živih bića. U suradnji s drugim stvoriteljima i stvorenim bićima, Treći Izvor i Centar služi svim umovima svih planeta. On služi ljudskom i podljudskom intelektu kroz pomoćne duhove lokalnog svemira i pomoću fizičkih operatora, služitelja najnižim jedinkama najprimitivnijih oblika života koji nemaju iskustvene sposobnosti. I um se uvijek kreće u smjeru službe koju obavljaju ličnosti uma-duha ili uma-energije.

Kako Treća Osoba Božanstva predstavlja izvor uma, sasvim je prirodno što su evolutivna stvorena bića koja posjeduju volju lakše u stanju shvatiti koncepte koji se tiču Beskonačnog Duha nego bilo Vječog Sina ili Oca Svih. Stvarnost Združenog Stvoritelja se nesavršeno obznanjuje u vidu same egzistencije ljudskog uma. Združeni Stvoritelj je osoba od koje potječe kozmički um i čovjekov um predstavlja individualizirani krug, nelični dio, tog kozmičkog uma koji bića lokalnog svemira primaju na dar od Stvaralačke Kćerke Trećeg Izvora i Centra.
To što Treća Osoba predstavlja izvor uma ne znači da su sve umne pojave božanske. Korijenje ljudskog intelekta zadire u tlo materijalnog porijekla životinjskih rasa. Svemirska inteligencija nije u većoj mjeri istinsko otkrivenje Boga koji je um, nego je fizička priroda istinsko otkrivenje ljepote i sklada Raju. Savršenstvo se nalazi u prirodi, ali priroda nije savršena. Združeni Stvoritelj je izvor uma, no um nije Združeni Stvoritelj.

Na Urantiji, um predstavlja kompromis između biti misaonog savršenstva i evolutivnog mentaliteta vaše nezrele ljudske naravi. Plan vaše intelektualne evolucije, naime, jeste plan visokog savršenstva, ali dokle god živite na zemlji i u ljudskom obličju, daleko ste udaljeni od ovog božanskog cilja. Um uistinu potječe iz božanskog izvora i stvarno ima božansku sudbinu, ali vaši smrtnički umovi još uvijek nisu postigli božansko dostojanstvo.
Tako često, prečesto, kad se služite neiskrenošću i nepravdom, vrijeđate i remetite svoj um; podvrgavate svoje um životinjskom strahu i izobličujete ga beskorisnom tjeskobom. Stoga unatoč tome što je izvor uma božanski, onakav kakav postoji na vašem svijetu uspona, um teško može biti premet velikog divljenja, a još manje predmet poštovanja ili obožavanja. Svijest o nezrelosti i pasivnosti ljudskog intelekta jedino treba voditi k osjećaju poniznosti.



6. KRUG UMNE GRAVITACIJE

Treći Izvor i Centar--univerzalna inteligencija-- je osobno svjestan svakog uma, svakog intelekta cijele tvorevine i održava osoban i savršen kontakt sa svim ovim fizičkim, morontijalnim i duhovnim stvorenim bićima prostranih svemira koja posjeduju umno obdarenje. Sve ove aktivnosti uma ulaze u sastav apsolutnog kruga umne gravitacije koji je usredotočen u Trećem Izvoru i Centru i koji predstavlja dio osobne svijesti Beskonačnog Duha.

Upravo kao što Otac k sebi privlači sve ličnosti i upravo kao što Sin privlači svu duhovnu stvarnost, tako i Združeni Činitelj ispoljava moć koja privlači sve umove; on bezuvjetno vlada i upravlja univerzalnim krugom uma. Sve istinske i čiste intelektualne vrijednosti, sve božanske misli i savršene ideje, nepogrešivo reagiraju na privlačno djelovanje ovog apsolutnog umnog kruga.
Dok gravitacija uma može djelovati neovisno o materijalnoj i duhovnoj gravitaciji, gdje god i kako god se ove međusobno ukrste, tu uvijek djeluje umna gravitacija. Kad sve tri djeluju zajednički, gravitacija ličnosti može zahvatiti materijalno stvoreno biće--bilo fizičko ili mornotijalno, konačno ili absonitno. No neovisno o svemu ovome, čak i u slučaju neličnih bića, umno obdarenje unosi svijest i sposobnost razmišljanja, unatoč odsustvu ličnosti.

Individualnost koja posjeduje dostojanstvo ličnosti--ljudska ili božanska, besmrtna ili potencijalno besmrtna--ne vuče porijeklo od duha, uma ili tvari; ona predstavlja dar Oca Svih. Isto tako, međudjelovanje gravitacije duha, uma i materije ne mora biti preduvjet za pojavu gravitacije ličnosti. U Očev krug može ući materijalno biće koje posjeduje um ali koje ne reagira na gravitaciju duha, kao i biće duha koje posjeduje um ali ne reagira na materijalnu gravitaciju. O djelovanju gravitacije ličnosti uvijek odlučuje volja Oca Svih.

Dok je u posve materijalnim bićima um pridružen energiji, a u posve duhovnim ličnostima duhu, nebrojene vrste ličnosti, uključujući i ljudsku ličnost, posjeduju umove koji su pridruženi i energiji i duhu. Duhovni aspekti uma stvorenog bića nepogrešivo reagiraju na privlačno djelovanje gravitacije duha koje potječe od Vječnog Sina; materijalna svojstva reagiraju na gravitacijsko djelovanje materijalnog svemira.
Ako kozmički um nije pridružen bilo energiji ili duhu, on ne podliježe gravitacijskim zahtijevima bilo materijalnih ili duhovnih krugova. Čisti um se povinuje jedino privlačnom djelovanju gravitacije Združenog Činitelja. Čisti um je srodan beskonačnom umu, dok beskonačni um (koji je teoretski ravnopravan s apsolutima duha i energije) naočigled sam predstavlja zakon.

Što je snažniji raskol između duha i energije, to je snažnije primijetno djelovanje uma; što je manja razlika između energije i duha, to je manje primijetno djelovanje uma. Kozmički um naočigled djeluje najsnažnije u vremenskim svemirima prostora. Čini se da um tu djeluje kao posrednička zona između energije i duha, no ovo nije slučaj na višim razinama uma; na Raju energija i duh su u biti jedno.

Krug umne gravitacije je pouzdan; on zrači iz Treće Osobe Božanstva koja se nalazi na Raju, no ova pouzdanost nije svojstvena svim primijetnim djelovanjima uma. Širom cijele poznate tvorevine, uporedo s ovim umnim krugom, djeluje prisutnost čije djelovanje nismo posve u stanju razumjeti ili pretkazati. Vjerujemo da ovu nepredvidivost dijelom uzrokuje utjecaj Univerzalnog Apsoluta. Mi ne znamo o kakvom se djelovanju ovdje radi; njegove uzroke možemo jedino nagađati; i kad je riječ o njegovom odnosu prema stvorenim bićima, osuđeni smo jedino na nagađanje.
Moguće je da određene faze nepredvidivosti konačnog uma proizlaze iz nepotpunosti Vrhovnog Bića, a postoji i široko područje aktivnosti u kojima se Združeni Činitelj i Univerzalni Apsolut eventualno mogu dodirivati. Mnoge stvari koje se tiču uma nisu poznate, no u jedno smo sigurni: Beskonačni Duh je savršeno ispoljenje uma Stvoritelja svim stvorenim bićima; Vrhovno Biće je evolutivnni izražaj umova svih stvorenih bića njihovom Stvoritelju.


7. KOZMIČKA REFLEKSIVNOST

Združeni Činitelj je u stanju koordinirati sve razine kozmičke aktualnosti kako bi omogućio istodobno prepoznavanje svega mentalnog, materijalnog i duhovnog. Ovo predstavlja pojavu kozmičke refleksivnosti, jedinstvene i neobjašnjive moći Združenog Činitelja da vidi, čuje, osjeti i spozna sve što se događa širom cijelog nadsvemira, te da usredotoči--uz pomoć refleksivnosti--ove informacije i saznanja u bilo koju željenu točku. U punom savršenstvu, djelovanje refleksivnosti se ispoljava na glavnim centrima svih sedam nadsvemira. Ono također djeluje širom svih sektora nadsvemira, kao i u okviru granica lokalnih svemira. Refleksivnost se na koncu sabire u Raju.

Pojava refleksivnosti--kako se ista ispoljava u izvanrednim djelima refleksivnih ličnosti koje žive na svjetovima nadkozmičkih centara--predstavlja najsloženije međudjelovanje svih faza egzistencije koje se može naći u cijeloj tvorevini. Linije duha vode k Sinu, koji je njihovo izvorište, linije fizičke energije vode k Raju, dok linije uma vode k Trećem Izvoru; ali u ovoj se izvanrednoj pojavi kozmičke refleksivnosti krije jedinstveno i izuzetno ujedinjenje sve tri pojave koje su toliko povezane da čim se nešto dogodi u udaljenim dijelovima svemira, kozmički vladari o tome znaju istodobno s odvijanjem samog događaja.

Dok razumijemo najveći dio toga što se tiče vještine refleksivnosti, postoje faze koje jednostavno nismo u stanju shvatiti. Znamo da je Združeni Činitelj kozmički centar umnog kruga, da od njega potječe kozmički um i da taj kozmički um djeluje pod kontrolom apsolutne umne gravitacije Trećeg Izvora i Centra. Mi isto tako znamo da krugovi kozmičkog uma utječu na intelektualne razine cijele poznate egzistencije; oni podnose izvještaje o svim događajima prostora i sasvim se sigurno fokusiraju u Sedam Glavnih Duhova konvergirajući u Treći Izvor i Centar.

Čini se da se odnos između konačnog kozmičkog uma i božanskog apsolutnog uma razvija u iskustvenom umu Vrhovnog. Poučeni smo da je na početku vremena Beskonačni Duh podario ovaj iskustveni um Vrhovnom i nagađamo da se određena obilježja refleksivnosti mogu objasniti jedino ako se uzme u obzir aktivnost Vrhovnog Uma. Ako Vrhovni ne učestvuje u procesu refleksivnosti, tada nismo u stanju objasniti zamršene operacije i nepogrešiva djelovanja ove kozmičke svijesti.

Čini se da refleksivnost posjeduje sveznanje u okvirima onoga što je iskustveno-konačno i moguće je da predstavlja pojavu prisutnosti-svijesti Vrhovnog Bića. Ako je ova pretpostavka točna, tada je korištenje refleksivnosti u bilo kojoj fazi jednako djelomičnom kontaktu sa sviješću Vrhovnog.


8. LIČNOSTI BESKONAČNOG DUHA

Beskonačni Duh posjeduje punu moć da prenese mnoge svoje moći i povlastice jednakim i podređenim osobama i utjecajima.
Prvi čin Beskonačnog Duha kojim je stvoreno Božanstvo, a pri kojem je Beskonačni Duh djelovao neovisno o Trojstvu premda u nekoj neobznanjenoj vezi s Ocem i Sinom--postiže personifikaciju u egzistenciji Sedam Glavnih Duhova Raja koji raznose Beskonačni Duh širom svemira.

Na glavnim centrima nadsvemira ne postoji neposredni predstavnik Trećeg Izvora i Centra. Svaka od ovih sedam tvorevima ovisi o jednom od sedam Glavnih Duhova Raja koji djeluje kroz sedam Refleksivnih Duhova smještenih na glavnom centru nadsvemira.

Slijedeći i neprekinuti stvaralački čin Beskonačnog Duha se povremeno obznanjuje u tvorevini Stvaralačkih Duhova. Svaki put kad Otac Svih i Vječni Sin postanu roditelji novog Sina Stvoritelja, Beskonačni Duh postaje roditelj novog Stvaralačkog Duha lokalnog svemira, koji postaje bliski suradnik tog Sina Stvoritelja pri svim njegovim kasnijim kozmičkim iskustvima.

Upravo kao što je bitno razlikovati Vječnog Sina od Sinova Stvoritelja, tako je bitno razlikovati Beskonačnog Duha od Stvaralačkih Duhova koji su ravnopravni sa Sinovima Stvoriteljima lokalnih svemira. Ono što Beskonačni Duh znači cijeloj tvorevini, Stvaralački Duh znači lokalnom svemiru.

U velikom svemiru, ogroman broj služiteljskih duhova, glasnika, učitelja, sudaca, pomagača i savjetnika, zajedno s nadglednicima izvjesnih krugova fizičke, morontijalne i duhovne naravi, djeluju u ime Trećeg Izvora i Centra. U strogom smislu riječi, ne može se reći da sva ova bića predstavljaju ličnosti. Ličnost koja pripada redu konačnih stvorenih bića ima slijedeća obilježja:

1. Subjektivnu samosvijest.
2. Objektivnu reakciju na Očev krug ličnosti.

U ličnosti osnovnog tipa spadaju stvoriteljske ličnosti i ličnosti stvorenih bića, no pored ovih, postoje i ličnosti Trećeg Izvora i Centra, bića koja su osobna sa stanovišta Beskonačnog Duha ali koja nisu bezuvjetno osobna stvorenim bićima. Ove ličnosti Trećeg Izvora ne ulaze u sasatav Očevog kruga ličnosti. Ličnost Prvog Izvora i ličnost Trećeg Izvora mogu jedna drugu kontaktirati; sve ličnosti imaju ovu osobinu--možemo ih kontaktirati.

Otac daruje ličnost prema svojoj osobnoj slobodnoj volji. Zašto to čini, možemo jedino nagađati; kako to čini, nije nam poznato. Mi isto tako ne znamo zašto Treći Izvor daruje ličnost koja ne potječe od Oca, ali ovo je nešto što Beskonačni Duh čini u vlastito ime, stvaralački surađujući s Vječnim Sinom na više načina s kojima niste upoznati. Beskonačni Duh pored toga može zastupati Oca pri darivanju ličnost Prvog Izvora.

Postoje mnogi tipovi ličnosti Trećeg Izvora. Beskonačni Duh daruje ličnost Trećeg Izvora mnogobrojnim grupama koje ne ulaze u sastav Očevog kruga ličnosti, kao što su recimo određeni upravitelji moći. Beskonačni Duh se isto tako odnosi prema mnogim grupama bića kao ličnostima, kao u slučaju Stvaralačkih Duhova koji tvore zasebnu grupu po načinu na koji ulaze u sastav Očevog kruga.

Ličnosti Prvog Izvora kao i ličnosti Trećeg Izvora posjeduju sva obdarenja koja čovjek povezuje s konceptom ličnosti, pa čak i s mnogo više; njihovi umovi posjeduju sposobnost pamćenja, oštroumnosti, prosuđivanja, stvaralačke imaginacijue, idejne asocijacije, odlučivanja, izbora, kao i nebrojene druge intelektualne moći s kojima smrtnici nisu upoznati. S nekoliko izuzetaka, bića koje smo vam do sada obznanili posjeduju ne samo obličje već i jasnu individualnost; one su stvarna bića. U većini slučajeva vidljivi su svim vrstama egzistencija duha.
I vi ćete biti u stanju vidjeti svoje duhovne suradnike koji pripadaju nižim vrstama bića, čim budete oslobođeni iz okova ograničenog gledišta vaših sadašnjih materijalnih očiju i obdareni morontija obličjem koje će vam dati uvećanu sposobnost spoznaje duhovnih stvarnosti.

Funkcionalna obitelj Trećeg Izvora i Centra obznanjena u ovim zapisima može biti podjeljena u tri velike grupe:

I. Vrhovni Duhovi. Grupa koja potječe iz višestrukih izvora, a koja između ostalog uključuje slijedeće
redove:

1. Sedam Glavnih Duhova Raja.
2. Refleksivne Duhove Nadsvemira.
3. Stvaralačke Duhove Lokalnih Svemira.

II. Upravitelji Moći. Grupa kontrolnih bića i utjecaja koji djeluju širom cijelog organiziranog prostora.

III. Ličnosti Beskonačnog Duha. Ovaj naziv ne mora označavati jedino ličnosti Trećeg Izvora, premda su neke od ovih ličnosti jedinstvene kao stvorena bića obdarena voljom. Obično su podijeljene u tri osnovne grupe:

1. Više Ličnosti Beskonačnog Duha.
2. Glasničke Vojske Prostora.
3. Služiteljske Duhovi Vremena.
Ove grupe služe na Raju, u centralnom ili rezidencijalnom svemiru te u nadsvemirima i obuhvaćaju vrste koje djeluju u lokalnim svemirima, čak i na zviježđima, sistemima i planetima.

Ličnosti duha koje pripadaju ogromnoj obitelji Božanskog i Beskonačnog Duha zauvijek rade na služenju drugima--pružanju Božje ljubavi i iskazanju Sinove milosti svim inteligentim stvorenim bićima evolutivnih svjetova vremena i prostora. Ova bića duha tvore žive ljestve kojima se smrtni čovjek može uspeti od kaosa do slave.

[Na Urantiji obznanio Božanski Savjetnik Uverse kojeg su Stari Dani zadužili da predoči narav i djelovanje Beskonačnog Duha.]

PRIJE u vječnosti, kad "prva" beskonačna i apsolutna misao Oca Svih nalazi u Vječnom Sinu tako savršenu riječ prikladnu za božanski izražaj, rađa se vrhunska želja Boga-Misli i Boga-Riječi za univerzalnim i beskonačnim posrednikom koji će omogućiti njihov uzajamni izražaj i zajedničko djelovanje.

Za najranije vječnosti, i Otac i Sin postaju beskonačno svjesni svoje uzajamne međuovisnosti, svog apsolutnog i vječnog jedinstva; i oni stoga sklapaju beskonačan i trajan ugovor kojim se obvezuju na božansku suradnju. Ovaj vječni zavjet omogućuje ostvarenje njihovih zajedničkih predodžbi širom cijelog kruga vječnosti; i sve od ovog događaja vječnosti, Oca i Sina veže ova božanska spona.

Ovo nas dovodi licem u lice s pitanjem porijekla Beskonačnog Duha, Treće Osobe Božanstva, koje je stvar vječnosti. Istog časa kad Otac i Sin zajednički zamisle istovijetno i beskonačno djelo--izvršenje apsolutne zamisli---Beskonačni Duh smjesta stječe samostalnu egzistenciju.

Kad govorim o redu porijekla Božanstava, jedino vam želim pomoći da razumijete njihov odnos. U stvarnosti, sve tri osobe postoje od vječnosti; one su egzistencijalne. One nemaju početka niti svršetka; one su uzajamno jednake, vrhovne, ultimne, apsolutne i beskonačne. One jesu, uvijek su bile i uvijek će biti. I one predstavljaju tri pojedinačno i zasebno individualizirane premda vječno povezane osobe--Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha.

1. BOG DJELOVANJA

U vječnosti prošlosti, božanski ciklus ličnosti postaje savršen i cjelovit pri personifikaciji Beskonačnog Duha. Bog Djelovanja stječe egzistenciju i prostrana scena prostora je pripremljena za veličanstvenu dramu stvaranja--kozmičku pustolovinu--božansku panoramu vječnih doba.

Prije svega, Beskonačni Duh upoznaje i priznaje svoje božanske roditelje, Oca-Oca i Majku-Sina. On, Duh, bezrezervno utvrđuje njihov pojedinačni identitet. On je u cjelosti svjestan njihovih zasebnih ličnosti i beskonačnih osobina, kao i njihove zajedničke prirode i ujedinjenog djelovanja. Nakon toga, dobrovoljno, s transcendentnom voljnošću i inspirativnom spontanošću, unatoč svojoj ravnopravnosti s Prvom i Drugom Osobom, Treća Osoba Božanstva obećava svoju odanost Bogu Ocu i priznaje svoju vječnu ovisnost o Bogu Sinu.

Kao dio ovog čina i u znak uzajamnog priznanja kako pojedinačne međuovisnosti triju ličnosti tako i njihovog izvršiteljskog jedinstva, uspostavlja se ciklus vječnosti. Ovako postaje Rajsko Trojstvo. Na ovaj se način postavlja scena svemirskog prostora na kojoj se odigrava mnogostruka i beskrajna panorama stvaralačkog izvršenja zamisli Oca Svih kroz ličnost Vječnog Sina i posredstvom Boga Djelovanja, izvršitelja koji sprovodi predstave stvarnosti stvaralačkog partnerstva Oca i Sina.

Bog Djelovanja stupa u akciju i ovo pokreće mrtve komore prostora. Iznenada se stvara bilijun savršenih planeta. Dok prije ovog teoretskog časa vječnosti prostorne energije Raja postoje i djeluju potencijalno, one nemaju aktualnosti postojanja; niti je u ovom času moguće mjeriti silu gravitacije izuzev prema reakcijama materijalnih stvarnosti na njeno stalno privlačno djelovanje. Dok u ovom (teoretski) vječno udaljenom času ne postoji materijalni svemir, istodobno s pojavom bilijun svjetova moguće je uočiti adekvatnu gravitacijsku silu koja može držati ove svjetove u vječnom stisku Rajskog centra gravitacije.

Stvaralačkim činom Bogova iznenada postaje drugi oblik energije i ovaj izliveni duh smjesta dolazi pod kontrolu duhovne gravitacije Vječnog Sina. Tako nakon učvršćenja dvostrukim djelovanjem gravitacije, svemir poprima dodir energije beskonačnosti kao i val duha božanstvenosti. Ovim se priprema tlo života za pojavu umne svijesti koja se ispoljava u krugovima inteligencije Beskonačnog Duha.

Kad su širom centralne tvorevine Bogova posiju ova sjemena potencijalne egzistencije, kao rezultat Očevog čina javlja se ličnost stvorenih bića. Zatim se cijelim organiziranim prostorom širi prisutnost Rajskih Božanstava koja djelotvorno počinje privlačiti sve stvari i bića prema Raju.

Beskonačni Duh postaje vječan istodobno s pojavom Havone--centralnog svemira koji je stvoren s Beskonačnim Duhom i od istog--i to u skladu sa zajedničkom idejom sjedinjenih volja Oca i Sina. Treća Osoba se pobožanstvljuje samim ovim činom združenog stvaranja i tako zauvijek postaje Združeni Stvoritelj.

Ovo su veličanstvena i stravična vremena stvaralačkog proširenja Oca i Sina koja su sprovedena kroz djelovanje i u okviru njihovog zajedničkog suradnika i najvišeg izvršitelja, Trećeg Izvora i Centra. Ne postoji zapis o ovim burnim vremenima. Našli smo jedino oskudnu zabilješku Beskonačnog Duha o ovim znamenitim događajima i on jedino potvrđuje činjenicu da je centralni svemir i sve što se na njega odnosi postalo vječno istog časa kad je sam stekao ličnost i svjesnu egzistenciju.

Ukratko, Beskonačni Duh svjedoči da kako je sam vječan, tako je i centralni svemir vječan. I ovo je tradicionalni početak povijesti svemira nad svemirima. Apsolutno ništa nije poznato i ne postoje zapisi u vezi događaja koji su prethodili ovoj veličanstvenoj erupciji stvaralačke energije i administrativne mudrosti koja je kristalizirala ogromni svemir koji postoji i koji tako veličanstveno djeluje u samom centru svemira. Ovom događaju prethode jedino nedokučivi događaji vječnosti i dubine beskonačnosti koji su apsolutna tajna.

I ovo je prikaz niza događaja koji se tiču porijekla Trećeg Izvora i Centra, pojednostavljeno tumačenje ovih događaja smrtnim stvorenjima koja su umomno ograničena vremenom i uvjetovana prostorom. Čovjekov um mora imati polaznu točku kako bi predočio povijest svemira i upućena mi je dužnost da predstavim metode koje će omogućiti čovjekov prilaz povijesnom konceptu vječnosti. Kako bi postogao dosljednost, materijalni um mora imati Prvi Uzrok; stoga tvrdimo da je Otac Svih ustvari Prvi Izvor i Apsolutni Centar cijele tvorevine, dok istodobno uvjeravamo umove stvorenih bića da su Sin i Duh suvječni s Ocem po svim fazama kozmičke povijesti i svim domenama stvaralačke djelatnosti. I mi tako ni u najmanjoj mjeri ne zanemarujemo stvarnost i vječnost Rajskog Otoka i Neograničenog, Univerzalnog i Božanskog Apsoluta.

Čak i kako bi shvatio da se Otac nalazi u vječnosti, materijalni um djece vremena mora prekoračiti vlastita ograničenja. Mi znamo da svako djete najbolje može uspostaviti odnos sa stvarnošću tako što će prvo ovladati odnosima sa svojim roditeljima, te što će zatim proširiti ovaj koncept na obitelj kao cjelinu. Djetetov um u razvoju poslije toga mora biti u stanju da se prilagodi konceptu obiteljskih odnosa, odnosa šire sredine, rase i svijeta, a zatim i odnosa svemira, nadsvemira, pa čak i svemira nad svemirima.

3. PRIRODA BESKONAČNOG DUHA

Združeni Stvoritelj potječe iz vječnosti i on je potpuno i bezuvjetno sjedinjen s Ocem Svih i Vječnim Sinom. Beskonačni Duh savršeno odražava ne samo prirodu Rajskog Oca već i prirodu Izvornog Sina.

Treći Izvor i Centar je poznat po mnogim imenima: Univerzalni Duh, Vrhovni Vodič, Združeni Stvoritelj, Božanski Izvršitelj, Beskonačni Um, Duh Duhova, Rajski Duh Majke, Združeni Činitelj, Najviši Koordinator, Sveprisutni Duh, Apsolutna Inteligencija, Božansko Djelovanje; i na Urantiji, ljudi ga često brkaju s kozmičkim umom.

Kako je Bog duh, sasvim je prikladno nazvati Treću Osobu Božanstva Beskonačnim Duhom. Ali materijalnim bićima koja često greškom uzimaju materiju za osnovnu stvarnost dok um i duh smatraju jedino prepostavkama utemeljenim na materiji, bit će lakše razumjeti Treći Izvor i Centar ako ga nazovemo Beskonačnom Stvarnošću, Univerzalnim Organizatorom i Uskladiteljem Ličnosti.

Kao kozmičko otkrivenje božanstvenosti, Beskonačni Duh je nedokučiv i doslovce izvan granica ljudskog shvaćanja. Kako bi bili u stanju pojmiti apsolutnost Duha, trebate razmisliti o beskonačnosti Oca Svih i poznati veličanstvenost vječnosti Izvornog Sina.

Osoba Beskonačnog Duha je uistinu tajanstvena, no ne onoliko koliko su Otac i Sin tajanstveni. Od svih aspekata Očeve prirode, Združeni Stvoritelj najizražajnije obznanjuje njegovu beskonačnost. I ako glavni svemir s vremenom postigne beskonačnost, čak i tada će prisutnost duha, energetska uprava i potencijal uma Združenog Činitelja biti spremni podmiriti zahtijeve tako bezgranične tvorevine.
Premda na svaki način dijeli savršenstvo, ispravnost i ljubav Oca Svih, Beskonačni Duh više naginje osobinama milosti Vječnog Sina, što ga čini milostivim služiteljem velikog svemira koji djeluje u ime Rajskih Božanstava. Zauvijek i zasvagda--univerzalno i vječno--Duh je služitelj milosti, jer kao što božanski Sin obznanjuje Božju ljubav, božanski Duh tako prikazuje Božju milost.

Kako sva dobrota potječe od Oca, nije moguće da bi Duh mogao imati više dobrote nego Otac, ali ovu dobrotu lakše možemo razumjeti u djelima Duha. Na osnovu nježne i ustrajne službe koju izvode ličnosti Beskonačnog Duha, kako bića duha tako i materijalna stvorena bića planeta, mogu doživjeti istinsku stvarnost Očeve vjernosti i Sinove postojanosti.

Združeni Činitelj je naslijedio svu Očevu ljepotu misli i karakter istine. I ova su vrhunska svojstva božanstvenosti usklađena u približno vrhovnim razinama kozmičkog uma koji je podređen beskonačnoj i vječnoj mudrosti bezuvjetnog i bezgraničnog uma Trećeg Izvora i Centra.


3. ODNOS DUHA PREMA OCU I SINU

Upravo kao što Vječni Sin predstavlja riječni izraz "prve" apsolutne i beskonačne misli Oca Svih, Združeni Činitelj tako predstavlja savršeno izvršenje "prvog" upotpunjenog stvaralačkog koncepta ili plana zajedničkog djelovanja ličnosti Oca i Sina čija suradnja obilježava apsolutno jedinstvo misli i riječi. Treći Izvor i Centar postaje vječan istodobno s centralnom tvorevinom koja je stvorena Božjom riječju, a od svih svemira jedino ona ima vječnu egzistenciju.

Nakon personifikacije Trećeg Izvora, Prvi Izvor prestaje osobno sudjelovati u stvaranju svemira. Otac Svih predaje Vječnom Sinu sve vlastite osobine kojih se može lišiti; Vječni Sin isto tako daruje Združenom Činitelju svu vlast i moć koju na njega može prenijeti.

Kao partneri i kroz svoje ravnopravne ličnosti, Vječni Sin i Združeni Činitelj planiraju i stvaraju svaki svemir koji je stvoren poslije Havone. Pri stvaranju svih novijih svemira, Duh održava isti osobni odnos prema Sinu koji Sin održava prema Ocu pri tvoridbi prvog i centralnog svemira.

Sin Stvoritelj Vječnog Sina i Stvaralački Duh Beskonačnog Duha su stvorili vas i vaš svemir; i dok Otac vjerno održava organizaciju koju su oni uspostavili, Kozmički Sin i Kozmički Duh preuzimaju odgovornost za unaprijeđenje i održanje svoje tvorevine kao i službu svojim stvorenim bićima.

Beskonačni Duh je djelotvoran izvršitelj koji djeluje u ime nježnog Oca i milostivog Sina, koji sprovodi njihov zajednički plan da privuku sve duše svih svjetova vremena i prostora koje tragaju za istinom. Istog časa kad Vječni Sin prihvaća Očevu ideju da sva stvorena kozmička bića postignu savršenstvo, istog časa kad su Otac i Sin usvojili plan o usponu stvorenih bića, Beskonačni Duh je postao združeni administrativni upravitelj Oca i Sina koji izvršava njihovu zajedničku i vječnu namisao. I tako čineći Beskonačni Duh je stavio sva sredstva svoje božanske prisutnosti i svojih ličnosti duha na raspolaganje Ocu i Sinu; on je sve predao veličanstvenom izvršenju plana koji ima za cilj uzdizanje preživjelih stvorenih bića koja su obdarena voljom na božanske visine Rajskog savršenstva.

Beskonačni Duh predstavlja potpuno, isključivo i univerzalno otkrivenje Oca Svih i njegovog Vječnog Sina. Sve što određeno biće može naučiti o suradnji Oca i Sina proizlazi iz djelovanja Beskonačnog Duha, zajedničkog predstavnika božanske zajednice između misli i riječi.

Vječni Sin je jedini put kojim je moguće prići Ocu Svih i Beskonačni Duh je jedino sredstvo kojim je moguće dostići Vječnog Sina. Jedino zahvaljujući strpljivoj službi Duha, uspinjuća bića vremena imaju sposobnost da otkriju Sina.
Beskonačni Duh, koji se nalazi u centru svih stvari, predstavlja prvo Rajsko Božanstvo koje uspinjući hodočasnici mogu dostići. Treća Osoba obavija Drugu i Prvu Osobu i stoga sva bića koja će jednom biti predstavljena Sinu i njegovom Ocu moraju prvo raspoznati i priznati Beskonačni Duh.

I na mnoge druge načine, Duh ravnopravno zastupa i na sličan način služi Ocu i Sinu.


4. DUH BOžANSKE SLUžBE

Uporedo s fizičkim svemirom, gdje Rajska gravitacija drži sve stvari, postoji duhovni svemir, gdje Sinova riječ tumači Božju misao i gdje činjenica da je riječ "tijelom postala" ukazuje na brižnu milost spojene naravi združenih Stvoritelja. No širom cijele ove materijalne i duhovne tvorevine postoji i prostrana scena na kojoj Beskonačni Duh i njegova djeca, bića duha, iskazuju spoj milosti, strpljenja i vječne ljubavi svojih božanskih roditelja prema inteligentnoj djeci koju su zajednički planirali i stvorili. Vječna služba umu predstavlja bit božanskog karaktera Duha. I sva bića duha koja potječu od Združenog Činitelja dijele ovu žudnju, ovaj božanski poriv, da služe drugima.

Bog je ljubav, Sin je milost, Duh je služba--služba božanske ljubavi i beskrajne milosti cijeloj inteligentnoj tvorevini. Duh je personifikacija Očeve ljubavi i Sinove milosti; u njemu, oni su vječno ujedinjeni u cilju univerzalne službe. Duh je ljubav na djelu u službi stvorenim bićima svjetova, spojena ljubav Oca i Sina.

Na Urantiji, Beskonačni Duh je poznat kao sveprisutni utjecaj i univerzalna prisutnost, ali kad stignete na Havonu, imat ćete priliku upoznati ga kao osobnu prisutnost koja je predana stvarnoj službi. Ovdje, služba Rajskog Duha predstavlja primjer i inspirativni uzor prema kojem se povode ne samo drugi ravnopravni Duhovi već i podređene ličnosti koje služe stvorenim bićima svjetova vremena i prostora. U ovom božanskom svemiru, Beskonačni Duh je u cjelosti sudjelovao u sedam transcendentnih pojava Vječnog Sina; pored toga, zajedno s izvornim Sinom Mihaelom, sudjelovao je u sedam darivanja krugovima Havone, čime je postao suosjećajni duh koji s puno razumijevanja služi svakog hodočasnika vremena koji putuje kružnicama savršenih nebeskih visina.

Kad Božji Sin Stvoritelj prihvaća stvoriteljsku odgovornost za planirani lokalni svemir, ličnosti Beskonačnog Duha rado pristaju ustrajno služiti ovog Sina Mihaela pri njegovim stvaralačkim pustolovinama. U osobama Stvaralačkih Kćerki, Majčinskih Duhova lokalnog svemira, naročito
možemo vidjeti s kakvom odanošću Beskonačni Duh nastoji potaći uspon materijalnih stvorenih bića sve višim razinama duhovnog postignuća. I sva se ova služba stvorenim bićima izvodi u zajednici s ličnostima Sinova Stvoritelja i u savršenom skladu s njihovim planovima.

Kad se Božji Sinovi prihvaćaju golemog zadatka da svemirima obznane Očevu nježnu ličnost, Beskonačni Duh prihvaća beskrajnu službu obznanjenja zajedničke ljubavi Oca i Sina individualnim umovima sve djece svih svemira. U ovim lokalnim tvorevinama, Duh ne može prići materijalnim rasama tako što će poprimiti obličje smrtnog čovjeka kao što to čine određeni Božji Sinovi, ali Beskonačni Duh i njemu ravnopravni Duhovi sebe na drugi način rado unizuju, nevjerojatan niz puta ublažujući svoju božanstvenost, dok ne poprime oblik anđela koji stoje uz vas i koji vas vode niskim stazama zemaljske egzistencije.

Upravo zahvaljujući ovom nizu umanjenja, Beskonačni Duh uistinu može, kao osoba, prići vrlo blizu svakog planetarnog bića životinjskog porijekla. I sve to što Duh čini ni u najmanjoj mjeri ne poništava stvarnost njegove egzistencije u vidu Treće Osobe Božanstva na centru svih stvari.

Združeni Činitelj uistinu i zauvijek predstavlja veliku služiteljsku ličnost, kozmičkog darovatelja milosti. Kako bi ste bili u stanju shvatiti službu Duha, promislite o istini da on predstavlja spojenu predstavu Očeve beskrajne ljubavi i Sinove vječne milosti. Međutim, služba Duha nije ograničena jedino na predočenje Vječnog Sina i Oca Svih. Beskonačni Duh isto tako posjeduje sposobnost da služi stvorenim bićima svjetova samostalno i u vlastito ime; Treća Osoba posjeduje božansko dostojanstvo i stoga daruje univerzalnu službu milosti u vlastito ime.

Što više čovjek bude upoznavao brižnu i neumornu službu nižih redova stvorenih bića koja pripadaju obitelji ovog Beskonačnog Duha, to će se više diviti transcendentnoj naravi i neusporedivom karkateru ovog spojenog Djelovanja Oca i Sina. Zbilja, ovaj Duh predstavlja "Gospodinove oči koje su na pravednicima" i "uši božanske koje su priklonjene molitvama njihovim."

5. BOŽJA PRISUTNOST

Sveprisutnost predstavlja značajno obilježje Beskonačnog Duha. Svugdje, širom svih svemira nad svemirima, prisutan je ovaj sveprožimajući duh koji je tako blizak i srodan prisutnosti univerzalnog i božanskog uma. Na svim svjetovima, Druga i Treća Osoba Božanstva su zastupljene u vidu svojih uvijek prisutnih duhova.

Otac je beskonačan i stoga je ograničen jedino vlastitom voljom. Dok Otac djeluje samostalno pri darivanju Ispravljača i pri uključenju ličnosti u božanski krug, pri kontaktu sila duha s inteligentnim bićima, Bog koristi duhove i ličnosti Vječnog Sina i Beskonačnog Duha. Kad god hoće duhovno je prisutan jednako kao što su prisutni Sin i Združeni Činitelj; prisutan je sa Sinom i u Duhu. Otac je zasigurno svugdje prisutan i njegovu prisutnost možemo opaziti u sastavu i kroz djelovanje svih ovih različitih premda uzajamno povezanih sila, utjecaja i prisutnosti.

U vašim svetim spisima, izraz "Duh Božji" jednom prilikom označava Beskonačni Duh koji počiva na Raju, a drugom Stvaralački Duh vašeg lokalnog svemira. Sveti Duh je duhovni krug ove Stvaralačke Kćerke koja potječe od Beskonačnog Duha Raja. Svaki lokalni svemir posjeduje krug Svetog Duha i njegova prisutnost je ograničena na duhovnu domenu ove tvorevine; Beskonačni Duh je nasuprot tome sveprisutan.

Dok postoji velik broj duhovnih utjecajia, svi su kao jedan. Unatoč svojoj neovisnosti o svim drugim utjecajima, čak i rad Misaonih Ispravljača se uvijek podudara sa službom duha spojenih utjecaja Beskonačnog Duha i Majčinskog Duha lokalnog svemira. U životima bića koja žive na Urantiji, nije moguće razdvojiti djelovanje ovih duhovnih utjecaja. U vašim umovima i nad vašim dušama oni djeluju kao jedan duh, neovisno o svom porijeklu iz različitih izvora. I kako ga vi doživljavate, čini se da ovaj duhovni utjecaj predstavlja službu Vrhovnog, "onoga koji vas može očuvati od pada i dovesti neporočne i razdragane pred Oca na visini."

Uvijek imajte na umu da je Beskonačni Duh Združeni Činitelj; i Otac i Sin djeluju u njemu i kroz njega; njegova prisutnost zastupa ne samo njega već i Oca i Sina i Oca-Sina. Zahvaljujući tome kao i mnogim drugim razlozima, prisutnost Beskonačnog Duha koja ima narav duha obično nosi naziv "duh Boga."

Ova se uska povezanost između svih duhovnih službi pored toga može dosljedno nazvati duhom Boga, kako takva veza uistinu predstavlja zajednicu duhova Boga Oca, Boga Sina, Boga Duha, Sedmostrukog, pa čak i Vrhovnog Boga.

6. LIČNOST BESKONAČNOG DUHA

Ne dozvolite da široka rasprostranjenost i sveopće darivanje Trećeg Izvora i Centra bilo pomute ili umanje činjenicu da ovaj Izvor predstavlja ličnost. Beskonačni Duh je svemirska prisutnost, vječno djelovanje, kozmička moć, sveti utjecaj i univerzalni um; on je sve ovo i beskonačno mnogo više, no on je i pored toga istinska i božanska ličnost.

Beskonačni Duh je potpuna i savršena ličnost, božansko biće koje je jednako i ravnopravno Ocu Svih i Vječnom Sinu. Višim kozmičkim inteligencijama Združeni Činitelj je jednako stvaran i vidljiv kao što su Otac i Sin stvarni i vidljivi, pa čak i više od toga, kako je Duh taj kojeg uspinjuća bića moraju dostići prije nego priđu Ocu kroz Sina.

Beskonačni Duh, Treća Osoba Božanstva, posjeduje sve osobine koje obično povezujete s ličnošću. Duh je obdaren apsolutnim umom: "Duh sve ispituje, čak i dubine Božje." Duh je obdaren ne samo umom već i i voljom. Pri darivanju njegovih poklona, zabilježeno je da: " Sve to čini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakomu kako hoće."

"Ljubav Duha" je stvarna, upravo kao što su stvarne njegove patnje; stoga, "Ne žalostite Duha Božjega." Bilo da promatramo Beskonačni Duh kao Rajsko Božanstvo ili kao Stvaralački Duh lokalnog svemira, nalazimo da je Združeni Činitelj ne samo Treći Izvor i Centar već i božanska osoba. Isto tako, ova božanska ličnost reagira na svemir kao osoba. Duh vam govori da: "Tko ima uho, neka čuje što Duh poručuje." "Duh posreduje za vas." Duh ispoljava izravan i osoban utjecaj na stvorena bića i "Svi koje vodi Božji Duh sinovi su Božji."

Premda na udaljenim svjetovima svemira nad svemirima opažamo službu Beskonačnog Duha, premda vidimo kako isto ovo koordinirajuće Božanstvo djeluje u sastavu i putem nebrojenih legiona mnogostrukih bića koja vuku porijeklo iz Trećeg Izvora i Centra, premda razaznajemo sveprisutnost Duha, svejedno svjedočimo da je isti ovaj Treći Izvor i Centar osoba Združenog Stvoritelja svih stvari, svih bića i svih svemira.

Pri administrativnoj upravi nad svemirima, Otac, Sin i Duh su savršeno i vječno međupovezani. Premda svaki pojedinačno služi cijeloj tvorevini, sva tri su božanski i apsolutno povezana u službi i kontroli nad ovom tvorevinom, što ih zauvijek čini jednim.

U osobi Beskonačnog Duha, Otac i Sin su uzajamno prisutni, uvijek i u bezuvjetnom savršenstvu, jer Duh je poput Oca i poput Sina, te poput Oca i Sina koji su zauvijek jedno.

[Na Urantiji predstavio Božanski Savjetnik s Uverse kojeg su Stari Dani zadužili da predoči prirodu i djelovanje Beskonačnog Duha.]

IZVORNI Sin se neprestano bavi izvršenjem duhovnih aspekata Očeve vječne namjere koja se sve više očituje u pojavama evolutivnih svemira u kojima žive mnogostruke grupe živih bića. Dok mi nismo u stanju posve razumjeti ovaj vječni plan, Rajski Sin nesumnjivo jeste.

Sin nalikuje Ocu po tome što nastoji podariti što je moguće veći dio svoga bića kako svojim ravnopravnim Sinovima, tako i poređenim Sinovima ovih Sinova. I Sin dijeli Očevu samodistributivnu prirodu po tome što sebe izlišno daruje Beskonačnom Duhu koji je njihov zajednički izvršitelj.

Kao onaj koji održava stvarnosti duha, Drugi Izvor i Centar predstavlja vječnu protutežu Rajskog Otoka koji tako veličanstveno održava sve materijalne stvari. Te tako, Prvi Izvor i Centar sebe zauvijek obznanjuje u materijalnoj ljepoti izvanrednih uzoraka centralnog Otoka, kao i u duhovnim vrijednostima veličanstvene ličnosti Vječnog Sina.

Vječni Sin uistinu održava ogromnu tvorevinu stvarnosti duha i duhovnih bića. Svijet duha je uobičajeni način Sinovog ispoljenja, njegovog osobnog ophođenja, dok nelične stvarnosti duha uvijek reagiraju na volju i namjeru savršene ličnosti Apsolutnog Sina.
Sin, međutim, nije osobno odgovoran za djela svih ličnosti duha. Volja osobnog stvorenog bića je relativno slobodna i ona je stoga ta koja odlučuje o djelima bića koja su njome obdarena. Radi toga se svijet duha, koji je svijet slobodne volje, ne može uvijek uzeti kao vjeran prikaz karaktera Vječnog Sina, upravo kao što se prirodni svijet Urantije ne može uzeti kao vjerno otkrivenje savršenstva i nepromjenljivosti Raja i Božanstva. Kakve god bile odluke određenog čovjeka ili anđela, Sinova vječna kontrola nad univerzalnom gravitacijskom upravom nad svim stvarnostima duha i dalje ostaje apsolutna.

1. KRUG GRAVITACIJE DUHA

Sve što smo rekli o Božjoj imanentnosti, sveprisutnosti, svemoći i sveznanja, jednako važi kad je riječ o Sinovom djelovanju u duhovnim domenama. Čista i univerzalna gravitacija duha koja prožima cijelu tvorevinu, ovaj isključivo duhovni krug, vodi izravno osobi Drugog Izvora i Centra koja se nalazi na Raju. Sin upravlja kontrolom i djelovanjem te uvijek prisutne i nepogrešive duhovne sile koja privlači sve istinske vrijednosti duha. Zahvaljujući tome, Vječni Sin posjeduje apsolutnu duhovnu vlast. On doslovno drži sve stvarnosti duha i sve produhovljene vrijednosti, tako reći, u svojim rukama. Kontrola nad univerzalnom duhovnom gravitacijom predstavlja tajnu suverene duhovne vlasti nad cijelom tvorevinom.

Gravitacijska uprava nad duhovnim stvarima ne ovisi o vremenu i prostoru; duhovna energija stoga ne gubi na vrijednosti kad se prenosi na daljinu. Vremenska zakašnjenja i prostorna udaljenost ne mogu umanjiti gravitaciju duha. Njezina vrijednost ne opada s kvadratom razdaljine; krugovi moći čistog duha ne gube na vrijednosti s uvećanjem mase materijalne tvorevine. I činjenica da energije čistog duha nadilaze vrijeme i prostor predstavlja bitan dio Sinove apsolutnosti; ova pojava nije rezultat uplitanja protugravitacijskih sila Trećeg Izvora i Centra.

Stvarnosti duha reagiraju na privlačnu silu centra duhovne gravitacije u skladu s vlastitom kvalitativnom vrijednosti, u skladu s njihovim stvarnim stupnjem prirode duha. Tvar duha (kvaliteta) reagira na gravitaciju duha jednako kao što organizirana energija fizičke materije (kvantitet) reagira na fizičku gravitaciju. Duhovne vrijednosti i sile duha su stvarne. Sa stanovišta ličnosti, duh je duša tvorevine; tvar je njezino sjenovito fizičko tijelo.

Reakcije i fluktuacije gravitacije duha uvijek ovise o količini duhovnih vrijednosti, kvalitativnom duhovnom statusu određene individue ili svijeta. Ova privlačna sila neodložno i trenutačno reagira na vrijednosti međuduha i intraduha bilo koje kozmičke situacije ili planetarnih uvjeta. Svaki put kad se duhovna stvarnost aktualizira u svemirima, novonastala promjena zahtijeva neodložno i trenutačno preusklađenje gravitacije duha. Takav novi duh ustvari predstavlja dio Drugog Izvora i Centra; i upravo kao što je sigurno da će smrtni čovjek postati poduhovljeno biće, tako je sigurno da će dostići duhovnog Sina koji je izvor i centar gravitacije duha.

Premda u manjoj mjeri, Sinova privlačna duhovna sila predstavlja osobinu mnogih drugih redova Rajskih sinova. Ovo je slučaj zbog toga što u sastavu apsolutnog kruga gravitacije duha postoje lokalni sistemi duhovne privlačnosti koji djeluju u manjim jedinkama tvorevine. Takvi podapsolutni fokalni centri gravitacije duha predstavljaju dio božanstvenosti Stvoriteljskih ličnosti vremena i prostora i međusobno se usklađuju s javljajućom iskustvenom nadkontrolom Vrhovnog Bića.
Privlačna sila gravitacije duha i reakcija na ovu silu ne djeluju jedino u svemiru kao cjelini, već i između individua i grupa. Duhovna koherencija vlada između duhovnih i poduhovljenih ličnosti svakog svijeta, rase, nacije ili grupe individualnih vjernika. Neposredna privlačnost koja potječe od duha vlada između duhovno naklonjenih osoba sličnih čežnji i ukusa. Izraz "srodne duše" nije jedino figurativan. Kao i materijalna gravitacija Raja, duhovna gravitacija Vječnog Sina je jednako apsolutna. Dok zlo i pobuna mogu poremetiti djelovanje krugova lokalnog svemira, ništa ne može spriječiti djelovanje Sinove gravitacije duha. Luciferova pobuna je prouzrokovala mnoge promjene kako u vašem sistemu naseljenih svjetova tako i na Urantiji, no ne vidimo da je duhovni karantin kojim je vaš svijet izoliran i u najmanjoj mjeri poremetio prisutnost i djelovanje bilo sveprisutnog duha Vječnog Sina ili njegovog kruga gravitacije duha.

Sve reakcije kruga gravitacije duha velikog svemira su pretkazive. U stanju smo prepoznati sva djela i reakcije sveprisutnog duha Vječnog Sina i nalazimo ih pouzdanim. U skladu s općepoznatim zakonima, posjedujemo i koristimo sposobnost mjerenja duhovne gravitacije upravo kao što čovjek nastoji mjeriti učinke konačne fizičke gravitacije. Sinov duh reagira na sve stvari, bića i osobe duha na postojan način koji uvijek ovisi o stupnju aktualnosti (kvalitativnom stupnju stvarnosti) svih takvih duhovnih vrijednosti.
Ali pored ovog izrazito pouzdanog i pretkazivog djelovanja duhovne prisutnosti Vječnog Sina, moguće je susresti pojave čije reakcije nije odveć lako pretkazati. Ali takve pojave vjerojatno ukazuju na usklađeno djelovanje Božanstva-Apsoluta u domenama javljajućih duhovnih potencijala. Dok znamo da prisutnost duha Vječnog Sina predstavlja djelovanje koje potječe od ove veličanstvene i beskonačne ličnosti, teško je vjerovati da su ove reakcije povezane s onim što se obično smatra osobnim djelovanjem Božanstva-Apsoluta.

Promatrano sa stanovišta ličnosti i od strane osoba, čini se da su Vječni Sin i Božanstvo-Apsolut povezani na slijedeći način: Dok Vječni Sin vlada domenom aktualnih duhovnih vrijednosti, čini se da Božanstvo-Apsolut prožima ogromnu domenu potencijalnih vrijednosti duha. Sva aktualna vrijednost duha je izložena utjecaju privlačnog djelovanja gravitacije Vječnog Sina, premda se čini da ako je takva vrijednost potencijalna, ona postaje dio prisutnosti Božanstva-Apsoluta.
Čini se da se duh javlja iz potencijala Božanstva-Apsoluta; evolutivni duh se usklađuje s iskustvenim i nepotpunim privlačnim djelovanjima Vrhovnog i Ultimnog; duh na koncu postiže svoju krajnju sudbinu u apsolutnom privlačnom djelovanju duhovne gravitacije Vječnog Sina. Ovo naizgled predstavlja ciklus ili zatvoreni krug kretanja iskustvenog duha, dok egzistencijalni duh ulazi u sastav beskonačnosti Dugog Izvora i Centra.

2. ADMINISTRATIVNA UPRAVA VJEČNOG SINA

Na Raju prisutnost i osobna aktivnost Izvornog Sina su vrlo snažni, čak u duhovnom smislu apsolutni. Što se više udaljimo od Raja i kako po prolasku kroz Havonu uđemo u domene sedam nadsvemira, možemo opaziti sve manju osobnu aktivnost Vječnog Sina. U svemirima koji su stvoreni nakon Havone, prisutnost Vječnog Sina je personificirana u Rajskim Sinovima, uvjetovana iskustvenim stvarnostima Vrhovnog i Ultimnog i usklađena s neograničenim potencijalom duha Božanstva-Apsoluta.

U centralnom svemiru osobna aktivnost Izvornog Sina postaje izražajna u izvanrednom duhovnom skladu vječne tvorevine. Havona je tako veličanstveno savršena da duhovni status i energetska stanja ovog svemira, uzorka za stvaranje svih drugih svemira, počivaju u savršenoj i neprestanoj ravnoteži.

U nadsvemirima Sin nije osobno nastanjen niti prisutan; u ovim tvorevinama on održava jedino nadlično predstavništvo. Ova Sinova ispoljenja koja imaju prirodu duha nisu lična; ona ne ulaze u sastav kruga ličnosti Oca Svih. Mislimo da ih je najbolje opisati kao nadličnosti; oni su konačna bića; nisu ni absonitni niti apsolutni.

Ličnosti stvorenih bića nisu u stanju opaziti administrativnu upravu Vječnog Sina radi zbog njene isključivo duhovne i nadlične prirode. Svejedno je moguće susresti sveprožimajući duhovni poriv Sinovog osobnog djelovanja u svakoj fazi aktivnosti svih sektora u okviru nadležnosti Starih Dana. Mi međutim opažamo da je u lokalnim svemirima Vječni Sin osobno prisutan u osobama Rajskih Sinova. Ovdje beskonačni Sin djeluje duhovno i stvaralački u osobama veličanstvenog zbora ravnopravnih Sinova Stvoritelja.

3. ODNOS VJEČNOG SINA PREMA INDIVIDUI

Dok se uspinju lokalnim svemirom, smrtnici vremena promatraju Sina Stvoritelja kao osobnog predstavnika Vječnog Sina. No nakon što započnu uspon nadkozmičkim programom obuke, hodočasnici vremena su sve više u stanju opaziti uzvišenu prisutnost duha Vječnog Sina i iz njegove službe primiti nadahnuće i duhovnu snagu. Kad stignu na Havonu, uspinjući smrtnici postaju još više svjesni da se nalaze u brižnom naručju sveprožimajućeg duha Izvornog Sina. Dok duh Vječnog Sina neće živjeti u umu ili duši hodočasnika vremena ni u jednom stadiju smrtničkog uspona, njegovo će blagonaklono djelovanje uvijek okruživati napredujuću djecu vremena, neprestano doprinoseći njihovoj dobrobiti i duhovnoj sigurnosti.

Tajna uspona preživjelih ljudskih duša prema Raju počiva u privlačnoj sili duhovne gravitacije Vječnog Sina. Nepogrešivno djelovanje duhovne gravitacije Vječnog Sina privlači sve istinske vrijednosti duha i sve vjerom produhovljene induvidue. Premda smrtnički um može započeti život kao recimo, materijalni mehanizam, on će s vremenom ući u Zbor Finalista kao gotovo savršen duh koji će sve manje reagirati na materijalnu gravitaciju, utoliko više postajući osjetljiv na privlačno djelovanje gravitacije duha koje tijekom cijelog životnog iskustva vodi naprijed i u vlastito biće. Krug gravitacije duha doslovno privlači ljudske duše prema Raju.

Krug gravitacije duha predstavlja osnovni kanal kroz koji se iskrene molitve vjerničkog ljudskog srca prenose s razine ljudske svijesti do istinske svijesti Božanstva. Kozmički krug gravitacije duha prima onaj dio vaših molbi koji ima istinsku duhovnu vrijednost te ga smjesta i istodobno odašilja svim božanskim ličnostima kojih se ove molitve tiču. Svaka od ovih ličnosti se zanima za ono što se nalazi u njenoj osobnoj domeni. Stoga pri vašem praktičnom religioznom iskustvu, nije bitno da li upućujete molitve Sinu Stvoritelju vašeg lokalnog svemira ili Vječnom Sinu na centru cijele tvorevine.

Djelovanje kruga gravitacije duha koje je tako osjetljivo da je u stanju razabrati stupanj duhovnosti svake molitve, može biti uspoređeno s djelovanjem nervnih krugova materijalnog ljudskog tijela: Podražaji putuju prema unutra senzornim živčanim stazama; neki podražaji su smjesta blokirani i na njih odgovaraju niži automatski centri kralježnice; drugi osjeti stižu do manje automatskih refleksivnih centara nižeg mozga, dok najznačajnije poruke prolaze mimo ovih podređenih centara i izazivaju reakcije u najvišim centrima ljudske svijesti.

No veličanstveni metodi djelovanja duhovnog svijeta su daleko savršeniji od ovog primjera! Ne postoji ni jedna kozmička sila koja može spriječiti da bilo koja izražena misao začeta u vašoj svijesti koja u sebi nosi visoke duhovne vrijednosti, smjesta stigne neposredno Apsolutnoj Ličnosti Duha cijele tvorevine.

Nasuprot tome, ako su vaše molitve čisto materijalne i posve samožive, takve bezvrijedne i nedostojne molitve ne mogu ni kojim slučajem stići do kruga duha Vječnog Sina. Sadržaj bilo koje molitve koji nije "zapisan duhom" ne može ući u univerzalni duhovni krug; takvi posve sebični i materijalni zahtijevi su beživotni; oni se ne mogu uspeti krugovima istinskih vrijednosti duha. Takve riječi su poput "mjedi što ječi i cimbala što zveči."
Čovjekov motiv, duhovni sadržaj određene smrtničke molitve, je to što opravdava njezinu valjanost. Riječi su bezvrijedne.

4. BOŽANSKI PLANOVI
POSTIGNUĆA SAVRŠENSTVA

Pri uspješnom izvršenju božanskog plana napredovanja, univerzalnog plana stvaranja, evolucije, uspona i usavršenja stvorenih bića koja su obdarena voljom, Vječni Sin zauvijek djeluje u bliskoj zajednici s Ocem. I u pogledu božanske odanosti Sin je vječno jednak Ocu.

Kad je riječ o izradi i sprovedbi ovog golemog plana unaprijeđnja materijalnih bića vremena i njihovog postignuća savršenstva vječnosti, Otac i Sin su kao jedno. Ovo poduzeće kojim se nastoje duhovno uzdići uspinjujuće duše prostora, predstavlja zajedničko djelo Oca i Sina koji u suradnji s Beskonačnim Duhom, zajednički rade na izvršenju svoje božanske zamisli.

Ovaj božanski plan postignuća savršenstva obuhvaća tri jedinstvena, premda veličanstveno usklađena, elementa univerzalne pustolovine:

1. Plan sve naprednijeg postignuća. Ovo je plan Oca Svih koji se tiče evolutivnog uspona, program koji je Vječni Sin svesrdno prihvatio kad se složio s Očevim prijedlogom da "Načine čovjeka na svoju sliku." Ovaj program kojim se nastoji postići unaprijeđenje stvorenih bića vremena podrazumijeva Očevo darivanje Misaonih Ispravljača i obdarenje materijalnih stvorenja povlasticama ličnosti.

2. Plan darivanja. Slijedeći veliki kozmički plan ima za cilj otkrivenje Oca i njega sprovode Vječni Sin i njegovi ravnopravni Sinovi. Plan je izrađen na prijedlog Vječnog Sina koji je došao na ideju da daruje Božje Sinove evolutivnim tvorevinama kako bi tamo personificirali i utjelovili Očevu ljubav i Sinovi milost, te predočili stvarnost i istinitost ovih iskustava stvorenim bićima svih svemira. Kao dio plana darivanja i kao obilježje ove službe ljubavi, Rajski Sinovi svojim djelima nastoje povratiti ono što je duhovno ugroženo zavedenom voljom stvorenog bića. Kad god i gdje god nastupi zastoj u djelovanju plana postignuća, kao recimo u slučaju da pobuna poremeti ili zakomplicira ovaj plan, na snagu stupaju vanredne mjere plana darivanja. Rajski Sinovi odano i spremno čekaju na trenutak kad će moći nadoknaditi ono što je izgubljeno, kad će stići u domene zahvaćene pobunom i povratiti duhovni status ovih planeta. I Sin Stvoritelj koji je jednak Vječnom Sinu, je izveo upravo takvu herojsku službu na Urantiji tijekom svog iskustvenog života darivanja kojim je stekao suverenu vlast. 3. Plan službe milosti. Nakon izrade i zvanične objave plana postignuća i plana darivanja, sam po sebi i od sebe, Beskonačni Duh je izradio i stavio na snagu veličanstveno i univerzalno poduzeće službe milosti. Ova služba je bitna radi praktičnog i djelotvornog funkcioniranja oba poduhvata--plana postignuća i plana darivanja--i sve duhovne ličnosti Trećeg Izvora i Centra nose obilježja duha službe milosti koji predstavlja bit naravi Treće Osobe Božanstva. Ne samo pri tvoridbi već i prilikom administrativne uprave, Beskonačni Duh funkcionira istinski i doslovno u ulozi zajedničkog izvršitelja Oca i Sina.

Vječni Sin je osobni povjerenik, božanski čuvar, Očevog univerzalnog plana kojim se treba postići uspon stvorenih bića. Naloživši svim bićima: "Budite savršeni kao što sam ja savršen," Otac je povjerio sprovedbu ovog ogromnog poduzeća Vječnom Sinu; i Vječni Sin dijeli izvedbu ovog božanskog zadatka s ravnopravnim i božanskim bićem, Beskonačnim Duhom. Na taj način, Božanstva djelotvorno surađuju pri stvaranju, evoluciji, otkrivenju i službi--i ako treba, kad moraju povratiti poremećeni duhovni red i status.

5. DUH DARIVANJA

Vječni Sin se bezrezervno pridužio Ocu Svih pri proglašenju tog veličanstvenog naloga koji je upućen cijeloj tvorevini: "Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš Nebeski." I od kad je prvi put naložen, ovaj poziv je bio nadahnuće svim planovima preživljavanja i svim darivanjima Vječnog Sina i njegove velike obitelji ravnopravnih Sinova. I upravo pri ovim darivanjima, Božji Sinovi su postali "put, istina i život" svih evolutivnih stvorenih bića.

Vječni Sin ne može uspostaviti neposredan odnos s ljudskim bićima onako kako je to Otac u stanju učiniti--kroz dar predličnih Misaonih Ispravljača--ali uz pomoć sve nižih redova božanskih sinova, on je u stanju približiti se stvorenim ličnostima te se povremeno čak javiti i u samom ljudskom obličju.

Posve osobna priroda Vječnog Sina ne dozvoljava fragmentaciju. Vječni Sin služi bića bilo kao duhovni utjecaj ili kao osoba, ali nikako drugačije. Dok Sin ne može postati dio iskustva stvorenog bića onako kako to može učiniti Otac-Ispravljač, Vječni Sin može nadoknaditi ovo ograničenje uz pomoć vještine darivanja. Ono što iskustvo fragmentiziranih jedinki znači Ocu Svih, iskustva utjelovljenja Rajskih Sinova znače Vječnom Sinu.
Vječni Sin ne dolazi smrtnom čovjeku u vidu božanske volje--Misaonih Ispravljača koji žive u čovječjem umu--no unatoč tome, Vječni Sin je prišao smrtnom čovjeku Urantije kad je božanska ličnost njegovog Sina, Mihaela s Nebadona, bila utjelovljena u ljudskoj prirodi Isusa iz Nazareta. Kako bi podijelili iskustvo stvorenih ličnosti, Rajski Sinovi Boga moraju poprimiti same prirode takvih stvorenih bića i utjeloviti svoje božanske ličnosti u njihovom obličju. Utjelovljenje, koje je tajna Sonaringtona, predstavlja jedinu vještinu kojom se Sin u stanju osloboditi sveobuhvatnih okova apsolutizma ličnosti.

Prije dugo, dugo vremena, Vječni Sin je sebe darovao svakom pojedinom krugu centralne tvorevine, nastojeći prosvijetliti i unaprijediti sve žitelje i hodočasnike Havone, uključujući i uspinjuće hodočasnike vremena. Ni pri jednom od ovih sedam darivanja, on nije djelovao bilo kao uspinjuće biće ili kao žitelj Havone. Egzistirao je kao Vječni Sin. Bilo je to jedinstveno iskustvo; ne iskustvo s ljudskim bićem ili u vidu ljudskog bića ili nekog drugog hodočasnika, iako je u nadličnom smislu bilo povezano.
Isto tako, on nije prošao kroz onaj dio iskustva koji posreduje između unutarnjeg kruga Havone i obala Raja. Kao apsolutno biće, on nije u stanju privremeno izgubiti svijest ličnosti, kako predstavlja centar svih linija duhovne gravitacije. I za vrijeme ovih darivanja, centralno Rajsko ležište duhovnog sjaja nije bilo poremećno i Sinova kontrola nad univerzalnom gravitacijom duha nije bila umanjena.

Čovjekova mašta nije u stanju zamisliti darivanja Vječnog Sina u Havoni; ona su transcendentna. Kako u toku tako i nakon ovih darivanja, Vječni Sin je učinio doprinos uvećanju iskustva cijele Havone, ali nismo sigurni da li je uvećao i sposobnost svoje egzistencijalne prirode koja je navodno iskustvena. Ovo pitanje pripada domenu misije darivanja Rajskih Sinova. Ali vjerujemo da što god je Vječni Sin stekao za ovih misija darivanja, on to još uvijek posjeduje, premda ne znamo o čemu se radi.

Bez obzira kako teško bilo razumjeti darivanja Druge Osobe Božanstva, možemo razumjeti darivanje Sina ovog Vječnog Sina koji je doslovno prošao krugovima centralnog svemira Havone i uistinu podijelio pripremna iskustva uspinjućih bića prilikom njihovog postignuća Božanstva. Bio je to izvorni Mihael, prvorođeni Sin Stvoritelj, koji je krug za krugom prošao kroz životna iskustva uspinjućih hodočasnika, osobno s njima putujući stadijima svake kružnice u vrijeme Grandfande, prvog smrtnika koji je dostigao Havonu.

Premda je moguće da je ovom prilikom izvorni Mihael postigao i druga otkrivenja, važno je naglasiti da je svim stvorenjima Havone pokazao stvarnost transcendentnog darivanja Izvornog Majčinskog Sina. On ga je štoviše učinio tako stvarnim da od tada svaki hodočasnik vremena koji prolazi krugovima Havone nalazi snagu i potporu u znanju da se Vječni Sin samog Boga sedam puta odrekao moći i slave Raja kako bi sudjelovao u iskustvu vremensko-prostornih hodočasnika sedam krugova sve višeg postignuća Havone.
Širom svih svemira vremena i prostora,Vječni Sin pruža primjer i nadahnuće svim Božjim Sinovima prilikom njihovih službi darivanja. Svi ravnopravni Sinovi Stvoritelji kao i njihovi suradnici Sudbeni Sinovi i drugi neobznanjeni redovi sinova, posjeduju ovu veličanstvenu voljnost da se podare različitim vrstama stvorenih bića i da poprime njihovo obličje. Stoga radi srodnosti prirode i porijekla, pri darivanju svakog Božjeg Sina svjetovima vremena i prostora u duhu, u ovim darivanjima i kroz njih Vječni Sin sebe daruje inteligentnim kozmičkim bićima koja su obdarena voljom.

Po duhu i prirodi, ako ne i po svim osobinama, svaki Rajski Sin predstavlja božanstveno savršen prikaz Izvornog Sina. Doslovno je istina da tko god je vidio Rajskog Sina, vidio je i Božjeg Vječnog Sina.

6. RAJSKI SINOVI BOGA

Činjenica da ljudska bića nisu upoznata s brojnim redovima Božjih Sinova izaziva veliku zbrku na Urantiji. I ova zbrka još uvijek traje, unatoč tome što su često slane obavijesti, kao obavijest nakon sjednice ovih božanskih ličnosti, da: "Dok su Božji Sinovi proglašavali radost, klicale su Zvijezde Jutarnje." Različite vrste božanskih Sinova se sastaju svakog tisućljeća lokalnog vremena kako bi održale zajedničku sjednicu.
Vječni Sin je osobni izvor izvanrednih osobina milosti i službe koja tako izdašno obilježavaju sve redove silazećih Sinova Boga širom cijele tvorevine. Vječni Sin nepogrešivo prenosi svu božansku prirodu, ako ne i svu beskonačnost svojstava, na Rajske Sinove koji napuštaju vječni Otok kako bi svemiru nad svemirima obznanili njegov božanski karakter.

Izvorni i Vječni Sin je osoba koja je potekla iz "prve" upotpunjene i beskonačne misli Oca Svih. Svaki put kad Otac Svih i Vječni Sin zamisle novu izvornu, jednaku, jedinstevnu i apsolutnu osobnu misao, ta stvaralačka ideja istog časa postaje savršeno i krajnje personificirana u biću i ličnosti novog i izvornog Sina Stvoritelja. Po naravi duha, božanskoj mudrosti i stvaralačkoj moći po kojoj su jednaki Vječnom Sinu, ovi Sinovi Stvoritelji su potencijalno jednaki Bogu Ocu i Bogu Sinu. Sinovi Stvoritelji odlaze s Raja u svemire nad svemirima kako bi u suradnji s upravljačkim i stvaralačkim posrednicima Trećeg Izvora i Centra, upotpunili organizaciju lokalnih svemira sve naprednije evolucije. Ovi Sinovi nisu povezani s centralnim i univerzalnim kontrolama tvari, uma i duha, niti se istima bave. Oni su stoga pri svojim stvaralačkim djelima ograničeni predegzistencijom, prvenstvom i prvotnošću Prvog Izvora i Centra i ravnopravnih Apsoluta. Ovi Sinovi su u stanju služiti jedino onome što su sami stvorili. Apsolutna admistrativna uprava predstavlja bitan dio prioriteta egzistencije koji je neodvojivo povezan s vječnosti prisutnosti. Otac je i dalje prvotan u svemirima.

Upravo kao što su Otac i Sin personificirali Sinove Stvoritelje, tako su Sin i Duh personificirali Sudbene Sinove. Na osnovu svog iskustva utjelovljenja u obličju stvorenih bića, ovi Sinovi stječu pravo da donesu odluke koje se tiču preživljavanja u tvorevinama vremena i prostora.

Pored toga, Otac, Sin i Duh zajednički personificiraju mnogostraneTrojske Sinove Učitelje koji se kreću velikim svemirom kao najviši učitelji svih ličnosti, kako ljudskih tako i božanskih. A postoje i brojne druge vrste Rajskih sinova s kojima smrtnicima Urantije nisu upoznati.

Između Izvornog Majčinskog Sina i ovog mnoštva Rajskih Sinova koje je razasuto širom cijele tvorevine, postoji neposredan i isključiv komunikacijski kanal čije djelovanje počiva na uzajamnoj duhovnoj srodnosti koja ih ujedinjuje sponama gotovo apsolutnih duhovnih veza. Ovaj se krug koji povezuje različite vrste sinova po svemu razlikuje od univerzalnog kruga gravitacije duha čiji centar također počiva u osobi Drugog Izvora i Centra. Svi Božji Sinovi koji potječu od osoba Rajskih Božanstava počivaju u izravnoj i neprestanoj komunikaciji s Vječnim Majčinskim Sinom. Takva komunikacija je trenutačna; ona ne ovisi o vremenu, premda je ponekad uvjetovana prostorom.

Ne samo što Vječni Sin svakog časa zna sve što se tiče statusa, misli i mnogostrukih aktivnosti svih redova Rajskih sinova, već on isto tako u svakom času zna sve što se tiče svega što ima duhovnu vrijednost, a što vlada srcima svih stvorenih bića prvotne centralne tvorevine vječnosti kao i sekundarnih vremenskih tvorevina njemu jednakih Sinova Stvoritelja.

7. VRHOVNO OTKRIVENJE OCA

Vječni Sin je potpuno, isključivo, univerzalno i krajnje otkrivenje duha i ličnosti Oca Svih. Svo znanje i informacija u vezi Oca Svih moraju doći od Vječnog Sina i njegovih Rajskih Sinova. Vječni Sin je iz vječnosti, i on je u cjelosti i bezuvjetno jedno s Ocem. Otac i Sin su ravnopravni u pogledu božanske ličnosti; jednaki su u pogledu duhovne naravi; identični su u pogledu božanstvenosti.

Dok Sinova osoba nikako ne bi mogla bitno unaprijediti Božji karakter kako je božanski Otac sam po sebi beskonačno savršen, u Sinu su ovaj Božanski karakter i ličnost prošireni zbog toga što je Sin oslobođen svega neličnog i neduhovnog kako bi mogao služiti kao otkrivenje stvorenim bićima. Prvi Izvor i Centar je mnogo više nego ličnost, premda su u apsolutnoj ličnosti Vječnog Sina duhovno prisutna sva svojstva očinske ličnosti Prvog Izvora i Centra koja imaju prirodu duha.

Cijeloj tvorevini prvotni Sin i njegovi Sinovi nastoje predočiti univerzalno otkrivenje Očeve duhovne i osobne naravi. U centralnom svemiru, u nadsvemirima, u lokalnim svemirima i na naseljenim planetima, Rajski Sin je taj koji ljudima i anđelima obznanjuje Oca Svih. Vječni Sin i njegovi Sinovi obznanjuju put kojim stvorena bića mogu prići Ocu Svih. I čak i mi koji potječemo iz visokih izvora možemo mnogo bolje razumjeti Oca na osnovu otkrivenja njegovog karaktera i ličnosti u Vječnom Sinu i u Sinovima ovog Vječnog Sina.

Kao ličnost Otac se može spustiti k vama jedino kroz božanske Sinove Vječnog Sina. Vi dostižete Oca istim ovim živućim putem; vi se uspinjete Ocu zahvajujući tome što vas k njemu vodi ova grupa božanskih Sinova. I ovo je istina unatoč tome što vam je Otac neposredno darovao samu vašu ličnost.

Promatrajući sve ove široko rasprostranjene aktivnosti ogromne duhovne administrativne uprave Vječnog Sina, ne zaboravite da je Sin jednako istinito i stvarno osoba kao što je Otac osoba. Uistinu, bićima koja su nekoć pripadala ljudskom redu je mnogo lakše prići Vječnom Sinu nego Ocu Svih. Dok budete putovali krugovima Havone kao hodočasnici vremena, bit ćete u stanju dostići Sina mnogo prije nego budete spremni raspoznati Oca.

Vi ćete biti u stanju razumjeti mnogo više karaktera i milostive prirode Vječnog Sina nakon što proučite otkrivenje ovih božanskih osobina koje je u svojoj brižnoj službi obznanio vaš Sin Stvoritelj koji je jednom prilikom živio na zemlji kao Sin Čovječji i koji se ovog trenutka nalazi na visokoj poziciji suverenog vladara vašeg lokalnog svemira--Sin Čovjeka i Sin Boga.

[Iznio Božanski Savjetnik koji je primio dužnost da predoči Vječnog Sina Raja.]

VJEČNI Sin je savršeni i krajnji izraz "prvog" osobnog i apsolutnog koncepta Oca Svih. Prema tome, kad god i kako god se Otac osobno i apsolutno izražava, on to čini kroz svog Vječnog Sina koji je uvijek bio, sada jeste i uvijek će biti, živuća i božanska Riječ. I zajedno s Ocem, ovaj Vječni Sin živi na centru svih stvari, neposredno obavijajući osobnu prisutnost Vječnog Oca Svih.

Mi smo primorani govoriti o "prvoj" Božjoj misli i neispravno implicirati da je postojalo vrijeme kad je Vječni Sin stvoren, radi toga što nastojimo prići misaonim kanalima ljudskog intelekta. Takva jezična izobličenja predstavljaju naša najsvesrdnija nastojanja da uspostavimo kompromisni kontakt s vremenski ograničenim umovima stvorenih smrtnika. U sekvencijalnom smislu, Otac Svih nikada nije mogao imati prvu misao niti je Vječni Sin ikada mogao imati početak. No naloženo mi je da pri obraćanju vremenski ograničenim smrtnim umovima predočim stvarnosti i odnose vječnosti pomoću sekvencijalnih izraza i vremenskih misaonih simbola.

Vječni Sin je duhovna personifikacija univerzalnog i beskonačnog koncepta božanske stvarnosti, bezuvjetnog duha i apsolutne ličnosti Rajskog Oca. I Sin stoga predstavlja božansko otkrivenje identiteta Oca Svih kao stvoritelja. Sinova savršena ličnost obznanjuje da je Otac uistinu vječni i univerzalni izvor svih značenja i vrijednosti svega što je duhovno, lično i obilježeno svrsishodnošću i voljom.

U nastojanju da pomognemo konačnom umu vremena da izgradi sekvencijalno shvaćanje odnosa koji vladaju između vječnih i beskonačnih bića Rajskog Trojstva, dajemo si konceptualnu slobodu da govorimo o "Očevoj prvoj osobnoj, univerzalnoj i beskonačnoj misli." Nisam u stanju ljudskom umu adekvatno predočiti vječne odnose koji vladaju između Božanstava; stoga se koristim pojmovima koji će konačnom umu navijestiti odnose između ovih vječnih bića u budućim stoljećima vremena. Vjerujemo da je Sin potekao od Oca; naučili smo da su i Otac i Sin bezuvjetno vječni. Očigledno je stoga, da ni jedno stvoreno biće vremena ne može u cjelosti razumjeti ovu tajanstvenu činjenicu da je Sin potekao od Oca a da je unatoč tome vječan kao i Otac.


1. IDENTITET VJEČNOG SINA

Vječni Sin je izvorni i jedinorođeni Božji Sin. On je Bog-Sin, Druga Osoba Božanstva i sustvoritelj svih stvari. Upravo kao što Otac predstavlja Prvi Veliki Izvor i Centar, Vječni Sin tako predstavlja Drugi Veliki Izvor i Centar.

Vječni Sin je duhovni centar i božanski administrativni upravitelj duhovne vlade svemira nad svemirima. Otac Svih je prije svega stvoritelj a zatim nadglednik; Vječni Sin je prvo sustvoritelj a zatim duhovni administrativni upravitelj. "Bog je Duh," dok je Sin osobno otkrivenje ovog duha. Prvi Izvor i Centar je Apsolut Volje; Drugi Izvor i Centar je Apsolut Ličnosti.

Otac Svih nikada osobno ne djeluje kao stvoritelj, već jedino skupa ili u koordinaciji sa Sinom. Da je pisac Novog Zavjeta govorio o Vječnom Sinu, bio bi u pravu rekavši: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. Sve je po njemu postalo i ništa što je postalo nije bez njega postalo."

Kad se Sin Vječnog Sina pojavio na Urantiji, oni koji su imali priliku upoznati ovo božansko biće u ljudskom obličju govoriše o njemu kao "onom što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale, čak Riječi života." To da je ovaj darovani Sin došao od Oca jednako je točno kao što je točno da je Izvorni Sin došao od Oca, na što ukazuje jedna od ranih molitvi darovanog Sina, "A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet."

Vječni Sin je poznat po različitim imenima u različitim svemirima. U centralnom svemiru je poznat kao Ravnopravni Izvor, Sustvoritelj i Pridruženi Apsolut. Na Uversi, glavnom centru nadsvemira, poznat je kao Ravnopravni Centar Duha, te kao Vječni Administrativni Upravitelj Duha. Na Salvingtonu, glavnom centru vašeg lokalnog svemira, obično je poznat kao Drugi Vječni Izvor i Centar. Melkizedeci ga nazivaju Sinom nad Sinovima. Premda ovo nije slučaj s ostalim naseljenim svjetovima vašeg sistema, ovaj je Izvorni Sin na vašem svijetu greškom zamijenjen s njemu jednakim Sinom Stvoriteljem, Mihaelom od Nebadona, koji je sebe darovao smrtnicima Urantije.

Premda bi se svaki Rajski Sin mogao nazvati Božjim Sinom, mi obično koristimo naziv "Vječni Sin" jedino kad govorimo o ovom Izvornom Sinu, Drugom Izvoru i Centru, osobi koja je s Ocem Svih stvorila centralni svemir moći i savršenstva kao i sve druge božanske Sinove koji vuku porijeklo od beskonačnih Božanstava.
2. PRIRODA VJEČNOG SINA

U usporedbi s Ocem Svih, Vječni Sin je jednako nemijenjajući i beskonačno pouzdan. On je pored toga jednak Ocu u pogledu duhovnosti; Sin je poput Oca neograničeni duh. Kako potječete iz niskih izvora, Sin bi vam se učinio osobniji nego Otac Svih zbog toga što vam je jedan korak pristupačniji.

Vječni Sin je vječna Riječ Boga. On je u cjelosti poput Oca; u stvari, Vječni Sin je Bog Otac osobno obznanjen svemiru nad svemirima. I kad se radi o Vječnom Sinu i svim ravnopravnim Sinovima Stvoriteljima, uvijek je bilo i uvijek će biti istina da: "Tko je vidio Sina vidio je i Oca."

Sin je po prirodi u cjelosti poput Oca koji je duh. Kad obožavamo Oca Svih, mi u stvari istodobno obožavamo Boga Sina i Boga Duha. Bog Sin je jednako božanstveno stvaran i vječan po prirodi kao Bog Otac.

Sin ne samo što posjeduje svu Očevu beskonačnu i transcendentu ispravnost, on isto tako odražava svu svetost Očevog karaktera. Sin dijeli Očevo savršenstvo i zajedno s Ocem dijeli odgovornost za pružanje pomoći svim nesavršenim stvorenim bićima pri njihovim duhovnim nastojanjima da postignu božansko savršenstvo.

Vječni Sin posjeduje svu božanstvenost i sve osobine duhovnosti koje obilježavaju Očev karakter. U ličnosti i u duhu Sin predstavlja cjelovitost Božje apsolutnosti i on obznanjuje ove osobine dok osobno upravlja duhovnom vladom svemira nad svemirima.

Bog je uistinu univerzalni duh; Bog je duh; i ova Očeva priroda duha je usredotočena i personificirana u Božanstvu Vječnog Sina. U Sinu sva duhovna svojstva izgledaju znatno uvećana zbog toga što Sin ne posjeduje univerzalnost Prvog Izvora i Centra. I upravo kao što Otac dijeli svoju prirodu duha sa Sinom, Otac i Sin potpuno i bezrezervno dijele božanski duh sa Združenim Činiteljem, Beskonačnim Duhom.

U pogledu ljubavi prema istini i pri stvaranju ljepote, Otac i Sin su jednaki, izuzev što se čini da se Sin u većoj mjeri posvećuje ostvarenju isključivo duhovne ljepote univerzalnih vrijednosti.

U pogledu božanske dobrote, ne opažam razliku između Oca i Sina. Otac voli svoju kozmičku djecu kao otac; Vječni Sin promatra sva stvorena bića kao otac i kao brat.

3. SLUŽBA OČEVE LJUBAVI

Premda Sin dijeli pravdu i ispravnost Trojstva, on nadsjenjuje ove osobine božanstvenosti beskonačnom personifikacijom Očeve ljubavi i milosti; Sin je otkrivenje božanske ljubavi svemirima. Kao što je Bog ljubav, Sin je milost. Sin ne može voljeti više nego Otac, ali on može iskazati milost stvorenim bićima na dodatni način jer za razliku od Oca, on nije samo prvotni stvoritelj već je i Očev Vječni Sin koji stoga zna što znači biti sin Oca Svih i dijeliti ovo iskustvo sa svim drugim sinovima.

Svemu stvorenom, Vječni Sin daruje veliku milost. Milost je bit Sinovog duhovnog karaktera. Kroz krugove duha Drugog Izvora i Centra, Vječni Sin odašilja zapovijedi koje odzvanjaju zvucima milosti.

Kako bi ste bili u stanju razumjeti ljubav Vječnog Sina, prvo trebate shvatiti da on potječe od božanskog izvora--Oca koji je ljubav--te zatim uočiti da se ova beskonačna ljubav očituje u široko rasprostranjenoj službi Beskonačnog Duha i njegovog gotovo bezgraničnog mnoštva služiteljskih ličnosti.

Služba Vječnog Sina je posvećena otkrivenju Boga ljubavi svemiru nad svemirima. Ovaj se božanski Sin ne bavi sramnim nastojanjima da navede svog milostivog Oca da voli svoja niska stvorena bića i da iskaže milost prema zlotvorima vremena. Kako je pogrešno misliti da Vječni Sin moli Oca Svih da bude milostiv prema svojim niskim stvorenim bićima na materijalnim svjetovima prostora! Kako su takve ideje o Bogu grube i nakazne. Prije trebate spoznati da cjelokupna milostiva služba Božjih Sinova predstavlja izravno otkrivenje Očevog srca punog beskonačne samilosti i ljubavi prema svim bićima. Očeva ljubav je stvarni i vječni izvor Sinove milosti.


Bog je ljubav, Sin je milost. Milost je primijenjena ljubav, Očeva ljubav na djelu koja se iskazuje u osobi njegovog Vječnog Sina. Ljubav ovog univerzalnog Sina je također univerzalna. Kako spolna bića shvaćaju ljubav, Očeva ljubav više nalikuje očinskoj ljubavi, dok ljubav Vječnog Sina nalikuje majčinskoj ljubavi. Takve ilustracije su uistinu grube, no koristim ih u nadi da će ljudskom umu predočiti razliku između ljubavi Oca i ljubavi Sina, razliku koja ne leži u veličini božanskog sadržaja, već u osobinama i načinu iskazanja ove ljubavi.


4. OSOBINE VJEČNOG SINA

Vječni Sin aktivira onu razinu kozmičke stvarnosti koja ima prirodu duha; Sinova duhovna moć je apsolutna u odnosu na sve kozmičke aktualnosti. Zahvaljujući apsolutnoj moći nad gravitacijom
duha, Vječni Sin ima savršenu kontrolu nad uzajamnom povezanošću sve nediferencirane energije duha i aktualizirane stvarnosti duha. Sav čisti nefragmentizirani duh i sva duhovna bića i vrijednosti reagiraju na djelovanje beskonačne privlačne moći prvotnog Rajskog Sina. I bude li svemir u vječnoj budućnosti postao neograničen, moć i gravitacija duha Izvornog Sina će biti u cjelosti pripravni za duhovnu kontrolu i djelotvornu administrativnu upravu nad takvom bezgraničnom tvorevinom.

Sin je svemoguć jedino u duhovnoj domeni. U vječnoj organizaciji kozmičke administrativne uprave, nikad se ne javlja rastrošnost ili slučaj gdje više osoba nepotrebno izvršavaju jedan te isti zadatak; Božanstva ne dozvoljavaju bespotrebno podvostručenje kozmičke službe.
Duhovno jedinstvo svemira nad svemirima počiva na sveprisutnosti Izvornog Sina. Duhovna povezanost cije tvorevine ovisi o posvudašnjoj aktivnoj prisutnosti božanskog duha Vječnog Sina. Kada nastojimo spoznati Očevu duhovnu prisutnost, nalazimo da ju je teško odvojiti od duhovne prisutnosti Vječnog Sina. Duh Oca vječno živi u duhu Sina.

Otac mora biti duhovno sveprisutan, ali čini se da je nemoguće razdvojiti ovu sveprisutnost od sveprisutnih aktivnosti duha koje potječu od Vječnog Sina. No vjerujemo da je u svim slučajevima Očeve i Sinove zajedničke prisutnosti i pri pojavi dvojne duhovne prirode, duh Sina ravnopravan s duhom Oca.

Prilikom kontakta s ličnošću, Otac djeluje u okviru kruga ličnosti. Pri osobnom i primijetnom kontaktu s duhovnom tvorevinom, izgleda da se Otac javlja u vidu fragmenata cjelokupnosti sveukupnog Božanstva i gdje god i kako god se ovi Očevi fragmenti jave u svemirima, oni djeluju pojedinačno, jedinstveno i isključivo. U svim takvim situacijama, duh Sina djeluje ravnopravno s duhovnim djelovanjem fragmentizirane prisutnosti Oca Svih.

Duhovno, Vječni Sin je sveprisutan. Budite uvjereni da je duh Vječnog Sina s vama i oko vas, no on nije u vama i nije dio vas kako je to slučaj s Tajnovitim Osmatračem. Zahvaljujući čovjekovom unutarnjem fragmentu koji podešava ljudski um u skladu sa sve božanstvenijim stavovima, isti ovaj uspinjujći um sve više počinje reagirati na duhovnu privlačnu moć svemogućeg kruga gravitacije duha koji pripada Drugom Izvoru i Centru.

Izvorni Sin posjeduje univerzalnu i duhovnu samosvijest. U pogledu mudrosti, Sin je u cjelosti jednak Ocu. U domenama znanja--sveznanja--ne možemo uočiti razliku između Prvog i Drugog Izvora; poput Oca, Sin sve zna; ni jedan kozmički događaj mu ne predstavlja iznenađenje; on razumije svršetak od početka.

Otac i Sin uistinu znaju broj i boravište svih duhova i produhovljenih bića svemira nad svemirima. Sinovo sveznanje ne počiva samo na djelovanju njegovog vlastitog sveznajućeg duha već je Sin k tome poput Oca i Združenog Činitelja, u cjelosti upoznat s širokim djelovanjem inteligencije odražajnosti Vrhovnog Bića, koja je svakog časa svjesna svih događaja svih svjetova svih sedam nadsvemira. A Rajski Sin posjeduje sveznanje i na druge načine.

Kao nježna, milostiva, služiteljska duhovna ličnost, Vječni Sin je potpuno i beskonačno jednak Ocu Svih, dok je pri svim milostivim i nježnim osobnim kontaktima s uspinjućim bićima nižih svjetova, Vječni Sin jednako ljubezan i obziran, jednako strpljiv i ustrajan kao njegovi Rajski Sinovi lokalnih svemira koji sebe tako često daruju evolutivnim svjetovima vremena.

Nema potrebe podrobnije razmatrati osobine Vječnog Sina. Izuzev u slučaju navedenih iznimki, kako bi razumjeli i pravilno ocijenili Boga-Sina jedino trebate proučiti duhovna svojstva Boga Oca.


5. OGRANIČENJA VJEČNOG SINA

Vječni Sin ne djeluje osobno u fizičkim domenama, niti djeluje u razinama umne službe stvorenim bićima, izuzev kad to čini kroz Združenog Činitelja. No ova ograničenja nipošto ne sputavaju puni i slobodni izražaj svih božanskih osobina duhovnog sveznanja, sveprisutnosti i svemoći Vječnog Sina.

Osobno, Vječni Sin ne prožima potencijale duha koji počivaju u beskonačnosti Božanstva Apsoluta, ali kako ovi potencijali postaju aktualni, oni dolaze pod kontrolu svemogućeg privlačnog djelovanja Sinovog kruga gravitacije duha.

Ličnost je dar koji bića primaju isključivo od Oca Svih. Vječni Sin je dobio svoju ličnost od Oca, ali bez Oca, Sin ne može darovati ličnost. Vječni Sin stvara moćna mnoštva bića duha, ali takva izvedena bića nisu ličnosti. Kada Sin stvara ličnost, on to čini zajedno s Ocem ili Združenim Činiteljem koji pri takvim odnosima može zastupati Oca. Vječni Sin je stoga sustvoritelj ličnosti, ali on sam nikada ne daruje ličnost niti ikad sam stvara osobna bića. Svejedno, ovakvo ograničenje ne lišava Sina moći da stvori različite vidove nelične stvarnosti.

Vječni Sin ima ograničenu moć prenošenja stvoriteljskih povlastica na druga bića. Učinivši Izvornog Sina vječnim, Otac mu je podario moć i povlasticu da mu se pridruži pri božanskom činu stvaranja drugih Sinova koji posjeduju stvaralačka svojstva, što su Otac i Sin činili i što nastavljaju činiti. Ali kad Otac i Sin proizvedu ove Sinove koji su im jednaki u pogledu statusa, stvoriteljske povlastice se očigledno ne prenose na ove osobe. Vječni Sin prenosi stvaralačke moći jedino na svoju prvu i neposrednu personifikaciju. Stoga, kad Otac i Sin djeluju zajednički, oni personificiranju Sina Stvoritelja; međutim, Sin Stvoritelj koji nastaje ovim činom nije u stanju prenijeti stvaralačke povlastice različitim vrstama Sinova koje sam stvara, unatoč tome što se čini da se u najvišim Sinovima lokalnog svemira javlja ograničen odražaj stvaralačkih osobina Sina Stvoritelja.

Kao beskonačno i isključivo osobno biće, Vječni Sin ne može fragmentizirati svoju prirodu, ne može razdijeliti individualizirane dijelove svoga bića i podariti ih drugim jedinkama ili osobama, kako to čine Otac Svih i Beskonačni Duh. Ali Sin sebe može podariti u vidu neograničenog duha, pri tome prožimajući cijelu tvorevinu i sve više privlačeći sve ličnosti duha i sve duhovne stvarnosti.

Uvijek imajte na umu da Vječni Sin predstavlja osobno predočenje Oca koji je duh cijele tvorevine. Promatran kao Božanstvo, Sin je osoban i jedino osoban; takvu božansku i apsolutnu ličnost nije moguće rastaviti u dijelove ili fragmentizirati. Bog Otac i Bog Duh su istinski osobni, no oni su i sve ostalo, a ne samo ličnosti Božanstva koje nose ove osobine.

Premda Vječni Sin ne može osobno sudjelovati u darivanju Misaonih Ispravljača, on se u vječnoj prošlosti savjetovao s Ocem Svih, odobrivši Očev plan i obećavši beskrajnu suradnju kad je Otac, planirajući darivanje Misaonih Ispravljača, predložio Sinu: "Načinimo čovjeka na svoju sliku." I kao što Očev duh i fragment živi u vama, vi ste tako okruženi prisutnošću Sinova duha i zejdnički i ujedinjeno, ova dva utjecaja neprestano rade na vašem duhovnom unaprijeđenju.


6. UM DUHA

Vječni Sin je duh koji ima um, ali ovo nije um ili duh koji bi smrtni čovjek mogao razumjeti. Smrtni čovjek razumije um kad ga susretne na konačnim, kozmičkim, materijalnim i osobnim razinama. Čovjek pored toga opaža umne pojave u živim organizmima koji djeluju na podosobnoj (životinjskoj) razini, no čovjeku je teško shvatiti prirodu uma podarenog nadmaterijalnim bićima koji djeluje u sastavu osoba isključive prirode duha. Bitno je, međutim, uočiti razliku između uma na razini egzistencije duha i slučajeva gdje ova riječ obilježava inteligencijska djelovanja koja nose prirodu duha. Vrsta uma koja je izravno povezana s duhom ne može biti uspoređena bilo s umom koji koordinira duh i materiju ili s umom koji je povezan jedino s materijom.

Duh je uvijek svjestan--uman--i uvijek posjeduje neku fazu identiteta. Bez određene faze uma, u bratskoj zajednici bića duha ne bi mogla postojati duhovna svijest. Sposobnost bića da pozna i da bude predmet poznaje--koja je jednaka umu--predstavlja bitnu osobinu Božanstva. Božanstvo može biti lično, predlično, nadlično ili nelično, no ono ne može biti neumno, to jest kao minimum mora imati sposobnost komunikacije sa sličnim jedinkama, bićima ili ličnostima.

Um Vječnog Sina nalikuje Očevom umu, premda se razlikuje od svakog drugog uma u svemiru; zajedno s Očevim umom, on je prethodnik raznolikih i široko raspostranjenih umova Združenog Stvoritelja. Um Oca i Sina, intelekt koji je prethodio apsolutnom umu Trećeg Izvora i Centra, se može najbolje predočiti primjerom preduma Misaonih Ispravljača, kako ovi Očevi fragmenti imaju određeni oblik preduma i pored toga što ne ulaze u sastav umnih krugova Združenog Činitelja; oni poznaju i mogu biti poznati; oni imaju sposobnost koja je jednaka ljudskoj sposobnosti razmišljanja.

Vječni Sin je posve duhovan; čovjek je gotovo posve materijalan; stoga, dok po svršetku svog morontija uspona lokalnim svemirom Nebadona ne postignete status duha, nećete biti u stanju razumjeti najveći dio toga što se tiče ličnosti Vječnog Sina koja nosi obilježje duha, njegovih sedam duhovnih planeta koji okružuju Raj i prirode neličnih tvorevina Rajskog Sina. Kako se budete uspinjali nadsvemirom, pa čak i kad budete pošli prema Havoni, shvatit ćete većinu ovih tajni koje su obavijene duhom, kako ćete sami početi poprimati obdarenje "uma duha"--duhovnog uvida.

7. LIČNOST VJEČNOG SINA

Vječni Sin je ta beskonačna ličnost čijih se neograničenih okova ličnosti Otac Svih oslobodio pomoću vještine potrojstvljenja i zahvaljujući kojoj je u bio stanju sebe neograničeno darovati svom rastućem svemiru Stvoritelja i stvorenih bića. Sin je apsolutna ličnost; Bog je očinska ličnost--izvor ličnosti, darovatelj ličnosti, uzrok ličnosti. Ličnost svakog osobnog bića potječe od Oca Svih, upravo kao što Izvorni Sin vječno prima svoju ličnost od Rajskog Oca.

Ličnost Rajskog Sina je apsolutna i posve duhovna, i ova apsolutna ličnost je upotrijebljena kao božanski i vječni uzorak, prvo prilikom Očevog darivanja ličnosti Združenom Činitelju a zatim, prilikom njegovog darivanja ličnosti nebrojenom mnoštvu stvorenih bića širom prostranog svemira.

Vječni Sin je istinski milostiv služitelj, božanski duh, duhovna moć i stvarna ličnost. Sin je duhovna i osobna priroda Boga koja se ispoljava svemirima--ukupna suma Prvog Izvora i Centra koja je lišena svega neličnog, vanbožanskog, neduhovnog i posve potencijalnog. Ali nismo u stanju naći riječi koje bi ljudskom umu prikazale istinsku ljepotu i veličanstvenost uzvišene ličnosti Vječnog Sina. Sve ono što otežava čovjekovo shvaćanje Oca Svih gotovo jednako otežava njegovu idejnu spoznaju Vječnog Sina. Kako bi shvatili zašto je čovječjem konačnom umu nemoguće predočiti karakter ove apsolutne ličnosti, morate sačekati na čak dolaska pred same portale Raja.



8. SHVAĆANJE VJEČNOG SINA

Što se tiče identiteta, prirode i drugih osobina ličnosti, Vječni Sin je posve jednak Ocu Svih i predstavlja Očev savršeni komplement i vječnu dopunu. Jednako kao što je Bog Otac Svih, Sin je tako Majka Svih. I svi mi--visoka i niska bića--predstavljamo njihovu univerzalnu obitelj.

Kako bi ste ocijenili karakter Sina, trebate se osloniti na otkrivenje božanskog karaktera Oca; oni su zauvijek i neodvojivo jedno. Niži redovi inteligencije doslovno nisu u stanju opaziti razliku između božanskih ličnosti Oca i Sina. Onim bićima koja su nastala kao rezultat stvoriteljskih djela samih Božanstava nije tako teško uočiti ovu razliku. Bića koja potječu s Raja ili iz centralnog svemira raspoznaju Oca i Sina ne samo kao osobno jedinstvo koje se bavi univerzalnom upravom već i kao dvije zasebne ličnosti koje djeluju u jasno označenim područjima kozmičke administrativne uprave.

Možete si predočiti Oca Svih i Vječnog Sina kao dvije zasebne individue, što oni uistinu i jesu; no kad se radi o administrativnoj upravi nad svemirima, njihove djelatnosti su toliko isprepletene i međupovezane da ih često nije moguće razlikovati. Kada pri sprovedbi kozmičkih poslova bića otkriju zbunjujuću međupovezanost Oca i Sina, nije uvijek preporučljivo nastojati razdvojiti njihova djelovanja; dovoljno je da se sjetite da je Bog pobudna misao dok je sin izražajna riječ. U svakom lokalnom svemiru, ova nerazdvojivost je personificirana u božanstvenosti Sina Stvoritelja koji predstavlja i Oca i Sina sa stanovišta stvorenih bića deset milijuna naseljenih svjetova.

Vječni Sin je beskonačan, no bića mu mogu prići kroz osobe Rajskih Sinova i kroz strpljivu službu Beskonačnog Duha. Da nije službe darivanja Rajskih Sinova i nježne službe stvorenih bića Beskonačnog Duha, bića materijalnog porijekla bi teško mogla dostići Vječnog Sina. I jednako je istina: Zahvaljujući pomoći i vodstvu ovih nebeskih djelovanja, smrtnik koji je svjestan Boga posve sigurno može stići na Raj i doći u osobnu prisutnost ovog veličanstvenog Sina nad Sinovima.

Unatoč tome što Vječni Sin predstavlja uzorak smrtničkog postignuća ličnosti, smrtna bića obično lakše mogu shvatiti stvarnosti Oca i Duha zbog toga što je Otac istinski darovatelj ljudske ličnosti, dok je Beskonačni Duh apsolutni izvor vašeg smrtničkog uma. Ali kako se budete uspinjali stazom duhovnog napretka koja vodi prema Raju, otkrit ćete da će vam se ličnost Vječnog Sina početi činiti sve stvarnijom dok ćete, kako vaš um bude postajao sve duhovniji, steći sposobnost opažanja ovog beskonačno duhovnog uma.

Kako je vaš um prvo materijalan a potom morontijalan, isprva niste posve u stanju razumjeti koncept Vječnog Sina; sve dok ne postanete poduhovljeni i ne počnete uspon duha, vaše razumijevanje ličnosti Vječnog Sina neće dostići živopisnost vašeg razumijevanja ličnosti Sina Stvoritelja koji je potekao s Raja i koji je osobno i kao osoba bio utjelovljen na Urantiji kao jedan od ljudi.

Kako je čovjek u stanju shvatiti ličnost Sina Stvoritelja, tijekom uspona lokalnim svemirom, ovaj Sin Stvoritelj mora biti nadoknada čovjekovoj nesposobnosti shvaćanja pune veličine Rajskog Vječnog Sina, isključivije duhovnog ali nije ništa manje osobnog bića. Kako budete napredovali Orvontonom i Havonom, kada za sobom ostavite živopisnu sliku i duboka sjećanja na Sina Stvoritelja vašeg lokalnog svemira, gubitak ovog materijalnog i morontijalnog iskustva mora biti nadoknađen primitkom sve širih ideja i sve dubljeg razumijevanja Rajskog Vječnog Sina, čija će stvarnost i blizina sve više rasti što se više budete približavali Raju.

Vječni Sin je velika i veličanstvena ličnost. Unatoč tome što smrtnički i materijalni um nije u stanju shvatiti aktualnost ličnosti tako beskonačnog bića, ne sumnjajte da je Vječni Sin ličnost. Znam što govorim. Gotovo nebrojeno puta sam prvo stajao u božanskoj prisutnosti Vječnog Sina, a zatim putovao s kraja na kraj cijelog svemira izvršavajući njegove milostive naloge.

[Predstavio Božanski Savjetnik kojem je povjerena dužnost da sastavi pripovijed o Rajskom Vječnom Sinu.]

AKO čovjekov konačni um nije u stanju shvatiti kako se tako velik i tako veličanstven Bog kakav je Otac Svih može spustiti iz svog vječnog prebivališta u beskonačnom savršenstvu kako bi sklopio prijateljski odnos s individualnim stvorenjem, onda taj konačni intelekt mora naći uvjerenje da ga s Bogom povezuje takav odnos u istini činjenice da stvarni fragment živog Boga živi u intelektu svakog smrtnika Urantije koji ima normalan um i moralnu svijest. Unutarnji Misaoni Ispravljači su dio vječnog Božanstva Rajskog Oca. Kako bi našao Boga i s njim pokušao sklopiti duhovno zajedništvo, čovjek ne mora ići dalje od vlastitog unutarnjeg iskustva--poniranja u dubinu duše i spoznavanja da u njemu živi prisustvo duhovne stvarnosti.
Dok je Bog razdijelio beskonačnost svoje vječne prirode egzistencijalnim stvarnostima šest ravnopravih apsolutnih Božanstava, posredstvom svojih predličnih fragmenata, Otac uvijek može postići neposredan osobni kontakt s bilo kojim dijelom, fazom ili vrstom tvorevine. I vječni Bog je također zadržao isključivu povlasticu podarenja ličnosti božanskim Stvoriteljima i stvorenim živim bićima svemira nad svemirima, te održavanja neposrednog roditeljskog kontakta s ovim osobnim bićima putem kruga ličnosti.

1. PRILAZ BOGU

To što konačno stvoreno biće nije u stanju prići beskonačnom Ocu ne proizlazi iz Očeve rezerviranosti, već iz konačnosti i materijalnih ograničenja stvorenih bića. Nemoguće je pojmiti ogromnu duhovnu razliku između najviše ličnosti kozmičke egzistencije i nižih grupa stvorenih inteligencija. Kad bi bilo moguće istog časa prevesti bića nižih redova inteligencije u samu Očevu prisutnost, ova bića ne bi znala gdje se nalaze. Ona ne bi bila ništa više svjesna prisutnosti Oca Svih nego što su toga svjesna tamo gdje se trenutno nalaze. Smrtni čovjek mora preći dug, dug put prije nego bude u stanju dosljedno i u skladu sa stvarnim mogućnostima zatražiti da se bezbjedno nađe u Rajskoj prisutnosti Oca Svih. Duhovno, čovjek mora biti mnogo puta preveden prije nego bude dostigao čak i razinu na kojoj će biti u stanju vidjeti jednog od Sedam Glavnih Duhova.


Naš Otac se ne krije; on se nije samovoljno izolirao. Bog je pokrenuo zalihe svoje božanske mudrosti u svom beskrajnom nastojanju da se obznani djeci svojih kozmičkih domena. Beskonačna grandioznost i neizreciva velikodušnost obilježavaju ogromnu ljubav koja ga navodi na čežnju za povezanošću sa svakim stvorenim bićem koje ga može razumjeti i voljeti i koje mu može prići; stoga su vrijeme, mjesto i okolnosti pod kojima možete postići to što predstavlja cilj putovanja smrtničkog uspinjanja i naći Očevu prisutnost u centru svih stvari, određeni ograničenjima koja predstavljaju neodvojivi dio vaše konačne ličnosti i materijalne egzistencije.

Premda kako bi prišli Očevoj prisutnosti na Raju morate sačekati postignuće najviših konačnih razina napredovanja duha, treba vas radovati spoznaja da uvijek možete stupiti u neposredno duhovno zajedništvo s duhom kojeg ste primili na dar od Oca i koji je tako intimno povezan s vašom unutarnjom dušom i vašim sve duhovnijim bitkom.

Smrtnici svjetova vremena i prostora mogu odveć varirati u prirođenim sposobnostima i intelektualnim obdarenjima, mogu živjeti bilo u prijatnim okružjima koja uveliko pogoduju društvenom napretku i moralnom unaprijeđenju ili u okružju koje im ne pruža gotovo nikakvu ljudsku pomoć pri postignuću kulture i takozvanih civilizacijskih dostignuća; ali svima se pružaju jednake mogućnosti za duhovni napredak u životnom putu uspona; biće može postići niz razina duhovnog uvida i kozmičkih značenja više-manje neovisno o svim takvim društveno-moralnim razlikama koje obilježavaju različita materijalna okružja evolucijskih svjetova.

Koliko god se smrtnici Urantije razlikovali po intelektualnim, društvenim, ekonomskim ili čak moralnim prilikama i obdarenjima, ne zaboravite da je njihovo duhovno obdarenje jednoliko i jedinstveno. Svi uživaju jednaku božansku prisutnost koja predstavlja dar ljudima od njihovog Oca i svima se jednako pruža čast i povlastica da osobno stupe u intimnu duhovnu zajednicu s ovim unutarnjim duhom božanskog porijekla, dok svi jednako mogu izabrati da prihvate jednoliko duhovno vodstvo ovih Tajnovitih Nadglednika.
Kad bi čovjek imao svesrdnu duhovnu motiviranost i bezrezervnu posvećenost činjenju Očeve volje, kako je tako jamačno i djelotvorno iznutra duhovno obdaren božanskim Ispravljačem, ne bi se moglo dogoditi da se u njegovom iskustvu ne razvije uzvišena svijest o spoznaji Boga i nadzemaljsko uvjerenje u nastavak života koji će omogućiti pronalaženje Boga sve naprednijim iskustvom poistovijećenja s Bogom.

U čovjeku duhovno živi Misaoni Ispravljač koji ima vječan život. Ako takav ljudski um bude iskreno i duhovno motiviran, ako takva ljudska duša bude željela poznati Boga i postati poput njega, ako iskreno bude htjela činiti Očevu volju, ne postoji nikakav negativni utjecaj koji bi smrtniku što oduzeo, ili bilo kakva pozitivna sila koja bi svojim djelovanjem mogla spriječiti takvu božanski motiviranu dušu da se bezbijedno uspne do portala Raja. Otac želi biti u osobnom duhovnom zajedništvu sa svim stvorenim bićima. On na Raju ima dovoljno mjesta da primi sve one čiji životni status i duhovna priroda omogućuju takvo postignuće. Stoga znajte danas i zauvijek: Za svakog od vas i za sve nas, Bog je dostupan, Otac je dostižan, put je otvoren; sile božanske ljubavi i putevi i metode božanske administracije zajednički djeluju kako bi pomogli napredovanje svake inteligencije svakog svemira koji je vrijedan i dostojan da dostigne Rajsku prisutnost Oca Svih.

To što je tako dugo vremena potrebno kako bi čovjek dostigao Boga ne čini prisutnost i ličnost Beskonačnog išta manje stvarnim. Vaš uspon je dio kruga sedam nadsvemira i premda ćete njime kružiti nebrojeno mnogo puta, u duhu i u statusu možete očekivati neprestanu kružnu kretnju prema unutra. Možete se uzdati da ćete biti prevedeni s planeta na planet, s vanjskih krugova uvijek sve bliže unutarnjem centru i ne sumnjajte da ćete jednog dana doći u božansku i centralnu prisutnost i da ćete vidjeti Boga, figurativno rečeno, licem u lice. Ovaj je uspon stvar postignuća stvarnih i doslovnih duhovnih razina; svako biće s unutarnjim Tajanstvenim Osmatračem koje je doživjelo vječni spoj s istim Misaonim Ispravljačem ima priliku za postignuće ovih duhovnih razina.

Dok se Otac duhovno ne krije, mnoga se njegova stvorenja kriju u magli svojih samovoljnih odluka na određeno vrijeme prekidajući duhovno zajedništvo s njegovim duhom kao i s duhom njegovog Sina, birajući vlastite izopačene puteve i odlučujući da udovolje samodokazivanju svojih lijenih umova i neduhovnih priroda.

Smrtni čovjek se može približiti Bogu ili se može više puta odreći božanske volje, sve dok ima moć izbora. Čovjekova krajnja osuda nije zapečećena sve dok ne izgubi moć izbora Očeve volje. Očevo srce se nikad ne zatvara pred potrebom i molbom njegove djece. Jedino Očeva djeca mogu zauvijek zatvoriti svoja srca i oduprijeti se Očevoj privlačnoj moći ako zauvijek i u cjelosti izgube želju za činjenjem njegove božanske volje--želju da ga upoznaju i da mu budu nalik. Čovjek isto tako posve sigurno postiže vječnu sudbinu nakon što spoj s Ispravljačem doznači svemiru da je ovo uspinjuće biće konačno i neopozivo odlučilo živjeti Očevu volju.

Veliki Bog postiže neposredan kontakt sa smrtnim čovjekom i šalje dio svog beskonačnog, vječnog i nepojmljivog bitka da živi i prebiva u čovjeku. Bog se s čovjekom upustio u vječnu pustolovinu. Ako se predate vodstvima duhovnih sila u vama i oko vas, ne može se dogoditi da ne postignete visoku sudbinu koju je brižni Bog postavio za kozmički cilj i rezultat uspinjanja svojih stvorenih bića s evolucijskih svjetova prostora.

2. BOŽJA PRISUTNOST

Fizička prisutnost Beskonačnog predstavlja stvarnost materijalnog svemira. Umna prisutnost Božanstva mora ovisiti o dubini individualnog intelektualnog iskustva, kao i evolutivnoj razini određene ličnosti. Duhovna prisutnost Božanstva neminovno mora varirati kozmosom. Ona ovisi o mjeri duhovne prijemljivosti određenog stvorenog bića kao i njegovoj posvećenosti činjenju božanske volje.

Bog živi u svim svojim duhom rođenim sinovima. Rajski Sinovi uvijek imaju pristup Božjoj prisutnosti, "Ocu s desne strane" i sve njegove stvorene ličnosti imaju pristup "krilu Očevu." Ovo se odnosi na krug ličnosti kad god, gdje god i kako god bića s njim uspostave kontakt i u svakom drugom slučaju podrazumijeva osobni i svjesni kontakt i duhovno zajedništvo s Ocem Svih, bilo na centralnom prebivalištu ili nekom drugom ustanovljenom mjestu, kao recimo jednom od sedam svetih planeta Raja.

Božanska se prisutnost, međutim, ne može opaziti tako potpuno i sigurno bilo gdje u prirodi, čak i u životima smrtnika koji su spoznali Boga, kako se može otkriti pri čovjekovom nastojanju da stupi u duhovno zajedništvo s unutarnjim Tajnovitim Osmatračem, Misaonim Ispravljačem s Raja. Kakva je greška sanjariti o Bogu koji živi u udaljenim nebesima kad duh Oca Svih živi u samom vašem umu!

Upravo zahvaljujući ovom unutarnjem fragmentu Boga, možete se nadati da ćete, prilikom sve višeg usklađenja Ispravljačevim duhovim vodstvima, biti u stanju potpunije opaziti prisutnost i preobražajnu moć drugih duhovnih utjecaja kojima ste okruženi i izloženi, a koji ne djeluju kao sastavni dio vas samih. Činjenica da niste intelektualno svjesni bliskog i intimnog kontakta s unutarnjim Ispravljačem ni u najmanjoj mjeri ne opovrgava takvo uzvišeno iskustvo. Dokaz da između vas i Božanskog Ispravljača vlada prijateljska zajednica u cjelosti počiva u prirodi i opsegu plodova duha kojima rađa životno iskustvo bilo kojeg individualnog vjernika. "Poznat ćete ih po njihovim rodovima."

Slabo produhovljeni materijalni um čovjeka smrtnika teško može doživjeti bitniju svijest božanskih jedinki poput Misaonih Ispravljača i njihovih djelovanja koja imaju prirodu duha. Kako duša, koja je sjedinjena tvorevina uma i Ispravljača, počinje sve više egzistirati, tako evoluira nova faza dušine svijesti koja je u stanju doživjeti prisutnost i prepoznati vodstva Tajanstvenih Osmatrača koja imaju prirodu duha, kao i druge nadmaterijalne aktivnosti ovih jedinki. Cjelokupni doživljaj duhovnog zajedništva s Ispravljačem počiva na čovjekovom moralnom statusu, njegovoj mentalnoj motivaciji i duhovnom iskustvu. Samospoznaja takvog postignuća je najvećim dijelom, premda ne isključivo, ograničena na domene svijesti duše, dok se dokazi postojanja takvog dostignuća--plodovi duha--obilno očituju u životima svih takvih bića koja održavaju kontakt s unutarnjim duhom.

3. ISTINSKO OBOŽAVANJE

Dok su s kozmičkog stanovišta Rajska Božanstva jedno, pri duhovnim odnosima s bićima kakva su žitelji Urantije, oni su također tri zasebne i odvojene osobe. Kad se radi o čovjekovim osobnim molbama, duhovnom zajedništvu i drugim intimnim odnosima, razlika između osoba Božanstva postaje sve očiglednija. U najvišem smislu, mi obožavamo jedino i isključivo Oca Svih. Istina, mi možemo obožavati Oca u vidu Sinova Stvoritelja, što i činimo, ali izravno ili neizravno, Otac je taj koji prima obožavanje i divljenje.

Različiti oblici molitvi pripadaju domeni Vječnog Sina i Sinove duhovne organizacije. Molitve, svi oblici formalne komunikacije, sve osim divljenja i obožavanja Oca Svih, predstavlja stvari koje se tiču lokalnog svemira; one uglavnom pripadaju domeni nadležnosti Sina Stvoritelja. Ali kroz djelovanje Očevog kruga ličnosti, obožavanje se nesumnjivo uključuje u krug i odašilja sobi Stvoritelja. Dalje, vjerujemo da kad se radi o stvorenju s unutrnjim Ispravljačem, Očeva prisutnost koja ima prirodu duha olakšava takvu registraciju iskazanja poštovanja. Postoji neizmjerno mnogo dokaza kojima se ta pretpostavka može potvrditi i poznato mi je da svi redovi Očevih fragmenata imaju moć registracije bona fide poštovanja svojih podanika u prisutnosti Oca Svih. Ispravljači se također nesumnjivo koriste neposrednim predličnim kanalima koji omogućuju komunikaciju s Bogom, te su također u stanju iskoristiti krugove gravitacije duha Vječnog Sina.

Obožavanje je samo sebi cilj; molitva obuhvaća element čovjekovog vlastitog ili osobnog interesa; tu počiva bitna razlika između obožavanja i molitve. Pri istinskom obožavanju, čovjek ne iznosi vlastite zahtijeve niti bilo koji drugi element osobnog interesa; mi obožavamo Boga jednostavno zbog onoga za što ga držimo. Obožavatelj ne traži ništa i ne očekuje ništa. Mi ne obožavamo Oca zbog toga što bi nam takvo poštovanje moglo donijeti korist; mi iskazujemo takvu odanost i obožavanje kao prirodne i spontane reakcije na to što smo prepoznali Očevu nenadmašivu ličnost, njegovu prirodu prepunu ljubavi i njegove izvanrede osobine.
Istog časa kad vlastiti interes uzurpira obožavanje, čovjekova odanost prestaje biti obožavanje i postaje molitva i bilo bi je pravilnije uputiti osobi Vječnog Sina ili Sina Stvoritelja. Ali u praktičnom religioznom iskustvu, nema razloga zašto se molitva ne bi mogla uputiti Bogu Ocu kao dio istinskog obožavanja.

Dok se bavite praktičnim poslovima svakodnevnog života, krećete se u domeni ličnosti duha koje vuku porijeklo od Trećeg Izvora i Centra; surađujete sa silama i osobama Združenog Činitelja. I tako jeste: Obožavate Boga, molitve Sinu s kojim održavate duhovno zajedništvo, dok detalje svog zamaljskog života razrađujete s inteligencijama Beskonačnog Duha koje djeluju na vašem svijetu i širom vašeg svemira.

Sinovi Stvoritelji ili Suvereni Sinovi odlučuju o sudbinama lokalnih svemira kao zajednički predstavnici Oca Svih i Rajskog Vječnog Sina. U Očevo ime, ovi Kozmički Sinovi primaju iskazanje obožavanja i uslišuju molbe stvorenih podanika iz svih dijelova svojih tvorevina. Sin Mihael je djeci lokalnog svemira, kad se radi o svim praktičnim ciljevima i namjerama, kao Bog. Lokalnom svemiru, on je personifikacija Oca Svih i Vječnog Sina. Kroz Kozmičke Duhove, administrativne i stvaralačke suradnike Rajskih Sinova Stvoritelja, Beskonačni Duh održava osobni kontakt s djecom ovih svjetova.

Iskreno obožavanje znači da se, pod dominacijom evolutivne duše i pod upravom božanskog djelovanja pridruženog Misaonog Ispravljača, pokreću sveukupne moći dotične ljudske ličnosti. Materijalno ograničen um nikad ne može postati osobito svjestan stvarnog značaja istinskog obožavanja. Razvojni status čovjekove evolutivne besmrtne duše u najvećoj mjeri određuje čovjekovu spoznaju stvarnosti iskustva obožavanja. Duhovni rast duše teče potpuno neovisno o intelektualnoj samosvjesti.

Doživljaj obožavanja počiva u najvišem nastojanju zaručenog Ispravljača da prenese božanskom Ocu neizrecive čežnje i neiskazive aspiracije ljudske duše--zajedničke tvorevine smrtničkog uma koji teži za Bogom i besmrtnog Ispravljača koji obznanjuje Boga. Obožavanje je stoga čin kojim se materijalni um, pod upravom pridruženog duha, suglašava s nastojanjem svog sve duhovnijeg bitka da komunicira s Bogom kao Očev sin po vjeri. Smrtnički um pristaje na obožavanje; besmrtna duša žudi za obožavanjem i inicira obožavanje; prisutnost božanskog Ispravljača upravlja takvim obožavanjem u ime smrtničkog uma i evolutivne besmrtne duše. Naposljetku, istinsko obožavanje postaje doživljaj koji se ostvaruje na četiri kozmičke razine: intelektualnoj, morontijalnoj, duhovnoj i osobnoj--u svijesti uma, duše, duha i njihovog sjedinjenja u ličnosti.

4. BOG U RELIGIJI

Moralnost evolutivnih religija vuče ljude naprijed motivirajući ih snagom straha da teže k Bogu. Religije otkrivenja bude čovjekovu čežnju za Bogom ljubavi navodeći ih da teže da postanu poput njega. Ali religija nije posve pasivni osjećaj "apsolutne ovisnosti" i "uvjerenja u nastavak života"; ona je živuće i dinamičko iskustvo postizanja božanstvenosti koje počiva na službi čovječanstvu.

Velika i neposredna služba istinske religije počiva u uspostavi trajnog jedinstva u ljudskom iskustvu, dugotrajnog mira i duboke sigurnosti. U primitivnog čovjeka, čak i mnogoboštvo predstavlja relativno ujedinjenje evolutivnog koncepta Božanstva; mnogoboštvo je jednoboštvo u procesu stvaranja. Prije ili kasnije, čovjek mora steći razumijevanje Boga kao stvarnosti vrijednosti, biti značenja i života istine.

Bog nije samo odreditelj sudbine; on je čovjekovo vječno odredište. Sve nereligiozne ljudske aktivnosti teže izobličenju svemira u cilju službe čovjeku; istinski religiozne osobe nastoje sebe poistovijetiti sa svemirom kako bi posvetile aktivnosti svog ujedinjenog bitka službi kozmičkoj obitelji bližnjih ljudskih i nadljudskih bića.

Između nereligioznih i religioznih aktivnosti ljudskog bitka posreduju domeni filozofije i umjetnosti. Umjetnost i filozofija navode materijalno naklonjenog čovjeka da razmisli o duhovnim stvarnostima i kozmičkim vrijednostima vječnih značenja.

Sve religije poučavaju obožavanje Božanstva i neku doktrinu ljudskog spasenja. Budistička religija obećava spasenje od patnje, beskrajni mir; židovska religija obećava spasenje od teškoća, blagostanje utemeljeno na ispravnosti; Grčka religija je obećavala spasenje od nesklada, ružnoće, spoznajom ljepote; Kršćanstvo obećava spasenje od grijeha, čistotu; Islam nudi izručenje od rigoroznih moralnih standarda židovske i kršćanske religije. Isusova religija je spasenje čovjeku od samoga sebe, izručenje od višestrukog zla izolacije stvorenog bića u vremenu i vječnosti.

Židovi su bazirali svoju religiju na dobroti; Grci na ljepoti; obje religije su tražile istinu. Isus je obznanio Boga ljubavi, a ljubav je sve--ona obuhvaća istinu, ljepotu i dobrotu.
Zaratustrini poklonici su imali religiju morala; pristaše hinduizma religiju metafizike; sljedbenici Konfucija religiju etike. Isus je živio religiju službe. Sve ove religije imaju vrijednost jedino u tome što predstavljaju valjane prilaze Isusovoj religiji. Religiji je suđeno da postane stvarnost duhovnog sjedinjenja svega dobrog, lijepog i istinitog u ljudskom iskustvu.

Slogan Grčke religije je bio "Spoznaj sebe"; Židovi su utemeljili svoje učenje na paroli "Spoznaj svoga Boga"; kršćani propovijedaju evanđelje koje teži k "spoznanaji Isusa Krista, moga Gospodina"; Isus je proglasio radosnu vijest o "spoznaji Boga i znanju da ste Božji sinovi." Ove različite ideje o svrsi religije određuju stav određene individue pri različitim životnim situacijama i svjedoče o dubini Isusovog obožavanja i prirodi njegovih osobnih molitvenih navika. Duhovni status bilo koje religije može biti ustanovljen prema prirodi njezinih molitvi.

Koncept poluljudskog i ljubomornog Boga predstavlja neminovan prijelaz od mnogoboštva do najvišeg jednoboštva. Uzvišeni oblik antropomorfizma predstavlja najvišu razinu postignuća posve evolutivne religije. Kršćanstvo je uzdiglo koncept antropomorfizma od ljudskog ideala do transcendentnog i božanskog koncepta osobe slavljenog Krista. I ovo je najviši antropomorfizam koji je čovjek u stanju shvatiti.

Kršćanski koncept Boga predstavlja nastojanje da se spoje tri zasebna učenja:

1. Židovski koncept--Bog kao čuvar moralnih vrijednosti, pravedni Bog.
2. Grčki koncept--Bog kao ujedinitelj, Bog mudrosti.
3. Isusov koncept--Bog kao živući prijatelj, Otac ljubavi, božanska prisutnost.

Jasno je stoga da složena kršćanska teologija nailazi na veliku teškoću pri postignuću dosljednosti. Ovu teškoću dalje uvećava činjenica da doktrine ranog kršćanstva uopćeno počivaju na temeljima osobnog religioznog iskustva triju osoba: Phila iz Aleksandrije, Isusa iz Nazareta i Pavla iz Tarsusa.

Pri proučavanju Isusovog religioznog života, gledajte na Isusa pozitivno. Ne mislite toliko o njegovoj bezgrešnosti koliko o njegovoj ispravnosti, njegovoj službi punoj ljubavi. Isus je uzdigao i unaprijedio židovski koncept pasivne ljubavi nebeskog Oca u višu aktivnu ljubav Boga koji voli svoja stvorenja i koji je Otac svake individue, čak i zlotvora.
5. SVJESNOST BOGA

Moralnost vuče porijeklo iz prosuđivanja čovjekove samosvijesti; ona je nadživotinjska ali posve evolutivna pojava. Ljudska evolucija obuhvaća sva obdarenja koja su prethodila darivanju Ispravljača i izlijevanju Duha Istine. Ali dostizanje razina moralnosti ne oslobađa čovjeka od istinskih borbi smrtničkog življenja. Čovjekovo fizičko okružje nameće egzistencijsku borbu; društvena okružja zahtijevaju čovjekova etička usklađenja; moralne situacije zahtijevaju da čovjek donese odluke u najvišim razinama prosuđivanja; duhovno iskustvo (spoznaja Boga) zahtijeva da čovjek nađe Boga i da iskreno nastoji biti poput njega.

Religija nije utemeljena na znanstevnim činjenicama, društvenim obvezama, filozofskim pretpostavkama ili dužnostima moralnosti. Religija je nezavisna domena čovjekovog reagiranja na životne situacije koja se ispoljava na svim nadmoralnim stadijima ljudskog razvoja. Religija može prožeti sve četiri razine ostvarenja vrijednosti i uživanja kozmičke zajednice: fizičku ili materijalnu razinu samoodržanja, društvenu ili emocionalnu razinu zajednice, moralnu ili dužnosnu razinu prosuđivanja, duhovnu razinu svijesti kozmičke zajednice koju čovjek postiže obožavanjem Boga.

Znanstvenik koji traži činjenice shvaća Boga kao Prvi Uzrok, Boga sile. Emocionalni umjetnik vidi Boga kao ideal ljepote, Boga estetike. Mislilac-filozof je s vremena na vrijeme sklon postulirati da Bog predstavlja sveopće jedinstvo, čak i panteističko Božanstvo. Religiozni čovjek s vjerom vjeruje u Boga koji omogućuje opstanak, nebeskog Oca, Boga ljubavi.

Dok moralno ponašanje uvijek prethodi evoluciji religije, predstavljajući čak i dio obznanjene religije, ono nikad ne predstavlja cjelokupo religiozno iskustvo. Društvena služba je rezultat moralnog razmišljanja i religioznog življenja. Moralnost ne vodi biološki sve višim duhovnim razinama religioznog iskustva. Čovjekovo divljenje apstraktnoj ljepoti nije obožavanje Boga; slavljenje prirode i poštovanje jedinstva nije obožavanje Boga.

Evolutivna religija je majka znanosti, umjetnosti i filozofije koja je uzdigle čovjeka i omogućila primitak religije otkrivenja, uključujući i darivanje Ispravljača i dolazak Duha Istine. Evolutivna slika ljudske egzistencije počinje i završava s religijom, ali religijom vrlo različitih osobina gdje prva religija nosi evolutivna i biološka obilježja, dok druga ima obznanjene i periodične značajke. I tako, dok je sasvim normalno i prirodno da čovjek ima religiju, to je također stvar njegovog izbora. Čovjek ne mora biti religiozan protivno vlastitoj volji.
Materijalni um nikad ne može u cjelosti razumjeti religiozno iskustvo koje je u biti duhovno; tako se javlja potreba za teologijom--psihologijom religije. Bitna doktrina ljudske spoznaje Boga stvara paradoks u konačnom ljudskom shvaćanju. Ljudskoj logici i konačnom rasuđivanju je gotovo nemoguće uskladiti koncept božanske imanentnosti, Boga koji živi u sastavu i nutrini svake individue, s idejom Božje transcendentnosti, božanske dominacije nad svemirom nad svemirima. Kako bi našao opravdanje za inteligentno obožavanje i potkrijepio nadu u opstanak ličnosti, čovjek mora ujediniti ova dva bitna koncepta Božanstva u spoznaju da fragment Boga živi u njemu samom i koncept transcendentnosti osobnog Boga čija spoznaja predstavlja rezultat djelovanja čovjekove vjere. Teškoće i paradoksi religije proizlaze odatle što stvarnosti religije doslovno prevazilaze smrtničku sposobnost inteligentnog razumijevanja.

Čak i za čovjekovog privremenog boravka na zemlji, religiozno iskustvo pruža smrtniku tri velika zadovoljstva:

1. Intelektualno čovjek postiže zadovoljstva sjedinjenije ljudske svijesti.
2. Filozofski nalazi potkrijepu vlastitih ideala moralnih vrijednosti.
3. Duhovno obogaćuje božansko prijateljstvo, duhovna zadovljstva istinskog obožavanja.

Svijest Boga, kako je doživljava evolutivni smrtnik svijeta, mora počivati u tri zasebna faktora, tri različite razine spoznaje stvarnosti. Prvo nastupa umna svijest--razumijevanje Boga kao ideje. Zatim slijedi svijest duše--spoznaja Boga kao ideala. Na kraju nastupa svijest duha--spoznaja Božje stvarnosti koja ima prirodu duha. Sjedinjenjem ovih faktora spoznaje Božanstva, bez obzira na to kako nepotpuni bili, smrtnička ličnost u svakom trenutku prevlači sve svoje svjesne razine spoznajom ličnosti Boga. U slučaju smrtnika koji su dostigli Zbor Finalista, sve ovo s vremenom vodi k spoznaji Božje vrhovnosti i može rezultirati spoznavanjem Božje ultimnosti, neke faze absonitne nadsvijesti Rajskog Oca.

Iskustvo svijesti Boga ostaje nepromijenjeno iz generacije u generaciju, ali kako ljudsko znanje napreduje sa svakim novim razdobljem, moraju se promijeniti filozofski koncept i teološke definicije Boga. Spoznaja Boga, religiozna svijest, predstavlja kozmičku stvarnost, ali bez obzira na valjanost (stvarnost) religioznog iskustva, ono mora biti voljno da postane predmet inteligentnog kriticizma i prikladnog filozofskog tumačenja; ono ne smije težiti da se odvoji od cjelokupnosti ljudskog iskustva.
Vječni život ličnosti u cjelosti ovisi o izboru smrtničkog uma čije odluke određuju potencijal besmrtne duše da preživi smrt. Kad um vjeruje u Boga i duša poznaje Boga i kad uz Ispravljačevu pomoć sve troje teže za Bogom, čovjeku je zagarantiran opstanak. Ograničenost intelekta, nedostatnost obrazovanja, nerazvijenost kulture, nizak društveni status, pa čak ni čovjekovi niski moralni standardi ako isti proizlaze iz žalosnog nedostatka obrazovanja, kulture i društvenih povlastica, ne mogu poništiti valjanost prisutnosti božanskog duha u takvim nesrećnim i u smrtničkom smislu riječi ugroženim individualnim vjernicima. Činjenica da u ljudima žive Tajanstveni Osmatrači predstavlja začeće i obezbjeđenje potencijala za rast i opstanak besmrtne duše.

Smrtnici mogu dobiti djecu neovisno o svom obrazovnom, kulturnom, društvenom ili ekonomskom statusu. Pod prirodnim uvjetima, sjedinjenje nasljednog materijala dvaju roditelja osigurava začetak potomstva. To što čovječji um raspoznaje razliku između dobra i zla i što u suradnji s božanskim Ispravljačem posjeduje sposobnost obožavanja Boga, predstavlja sve što je potrebno kako bi se začelo i nastavilo stvaranje smrtnikove besmrtne duše koja ima sposobnost opstanka, pod uvjetom da takva duhom-obdarena osoba teži k Bogu i iskreno želi postati poput njega, časno birajući izvršenje volje nebeskog Oca.

6. BOG LIČNOSTI

Otac Svih je Bog ličnosti. On je centar i obujam domena kozmičke ličnosti od najnižeg smrtničkog i materijalnog stvorenja koje ima status ličnosti, do najviših osoba stvoriteljske uzvišenosti i božanskog statusa. Bog Otac je taj koji daruje i održava svaku ličnost. Rajski Otac je pored toga sudbina svih konačnih ličnosti koje svesrdnim izborom odluče činiti božansku volju, koje vole Boga i čeznu da postanu poput njega.

Ličnost je jedna od neriješenih tajni svemira. Mi smo u stanju oblikovati prihvatljive ideje o činiteljima koji ulaze u sastav različitih vrsta i razina ličnosti, ali ne možemo potpuno razumjeti stvarnu prirodu ličnosti. Dok jasno spoznajemo mnogobrojne faktore koji zajednički grade mehanizam ljudske ličnosti, nemamo puno razumijevanje prirode i značaja takve konačne ličnosti.

Ličnost je potencijal svih stvorenih bića koja imaju umno obdarenje od minimalnog obdarenja samosvijesti do maksimalnog obdarenja svijesti Boga. Ali samo po sebi umno obdarenje nije ličnost, niti su to duh ili fizička energija. Ličnost je to svojstvo i ta vrijednost u kozmičkoj stvarnosti koju jedino Bog Otac daruje onim živim sistemima povezanih i usklađenih energija materije, uma i duha. Ličnost pored toga nije stvar naprednog postignuća. Dok ličnost može biti bilo materijalna ili duhovna, ona jedino može postojati ili ne postojati. Izuzev kao posljedica neposrednog čina Rajskog Oca, ono što nije lično nikad ne može dostići razine ličnog.

Darivanje ličnosti je isključiva povlastica Oca Svih, personifikacija živih energetskih sistema kojima Otac poklanja osobine relativne stvaralačke svijesti i slobodne volje koja njome upravlja. Ličnost može postojati jedino kroz Boga Oca i nikad ne bi mogla postojati da nije Boga Oca. Osnovne osobine ljudskog individuuma kao i apsolutnog Ispravljača u nukleusu ljudske ličnosti predstavljaju darove Oca Svih koji pri tome djeluje u svojoj isklučivo osobnoj domeni kozmičke službe.

To što Ispravljači koji imaju predlični status žive u mnogobrojnim tipovima smrtničkih bića predstavlja garanciju preživljavanju smrtničke smrti i čovjekovoj posmrtnoj personifikaciji u vidu morontia bića pred kojim se otvara mogućnost ultimnog postignuća duha. Jer kad u takvom umu stvorenog bića koje je obdareno ličnošću živi fragment duha vječnog Boga--predlični dar ličnog Oca--tada ova konačna ličnost posjeduje potencijal za ono što je božansko i vječno i teži sudbini koja je bliska Ultimnom, čak posežući k ostvarenju Apsoluta.

Predlični Ispravljač ima sposobnost za božansku ličnost; obdarenje kozmičkog uma ljudskog bića ima potencijalnu sposobnost za ljudsku ličnost. Ali iskustvenu ličnost čovjeka smrtnika nije moguće opaziti kao aktivnu i djelotvornu stvarnost sve dok oslobađajuća božanstvenost Oca Svih ne dirne materijalni životni mehanizam smrtničkog bića, odašiljajući ga na iskustvena mora kao samosvjesno biće koje ima (relativnu) slobodu odabira i samostvaralačku ličnost. Materijalni bitak je istinski i bezuvjetno ličan.

Materijalni bitak ima ličnost i temporalni identitet; predlični duh Ispravljač također ima identitet, vječni identitet. Ova materijalna ličnost i ova predličnost duha imaju sposobnost takvog sjedinjenja svojih stvaralačkih osobina koje može stvoriti identitet besmrtne duše koja preživljava smrt.

Nakon što na taj način omogući rast besmrtne duše i nakon što oslobodio čovjekovo unutarnje bitstvo od okova apsolutne ovisnosti o uzročnoj posljedičnosti, Otac se povlači u stranu. Tada, nakon što se čovjek oslobodi od okova uzročnog reagiranja, ako ništa drugo ono u pogledu svoje vječne sudbine, i nakon što se stvore uvjeti za rast besmrtnog bitka--duše--na čovjeku je da sam otvori ili zatvori put stvaranju vječnog bitka koje ima sposobnost opstanka. Ni jedno drugo biće, sila, stvoritelj ili djelovanje u cijelom prostranom svemiru nad svemirima ne mogu ni u kojoj mjeri povrijediti apsolutni suverenitet smrtnikove slobodne volje koja djeluje u okviru čovjekovog izbora vječne sudbine ličnosti tog smrtnika. U pogledu vječnog života, Bog je čovjeku dao suverenitet materijalne i smrtničke volje i ova odluka je absolutna.

Kad stvoreno biće primi podarenu ličnost, ono isto tako prima relativno izručenje od robovske ovisnosti o uzročno posljedičnoj vezi i bilo da se radi o evolutivnim ili drugim bićima, Otac Svih je centar ličnosti svih moralnih bića. Božja Rajska prisutnost neprestano privlači sve ličnosti silom rodbinske veze među bićima koja ispunja veliki i univerzalni obiteljski krug i bratsku kružnicu vječnog Boga. Sva ličnost je povezana osjećajem spontane rodbinske povezanosti.

Osoba Oca Svih predstavlja centar kruga ličnosti svemira nad svemirima i Rajski Otac je osobno svjestan svih ličnosti svih razina samosvjesne egzistencije i s njima održava osobni kontakt. I svijest ličnosti koja povezuje svu tvorevinu ne ovisi o misiji Misaonih Ispravljača.

Kako je sva gravitacija uključena u krug Rajskog Otoka, kako je sav um uključen u krug Združenog Činitelja i kako je sav duh uključen u krug Vječnog Sina, tako je sva ličnost uključena u krug osobne prisutnosti ličnosti Oca Svih i ovaj krug nepogrešivo prenosi obožavanje svih ličnosti Izvornoj i Vječnoj Ličnosti.

Slijedeće je istina o ličnostima u kojima ne žive Ispravljači: I ovim bićima Otac Svih daruje stav slobodnog izbora i one jednako ulaze u sastav velikog kruga božanske ljubavi, Očevog kruga ličnosti. Svim istinskim ličnostima Bog daje suverenitet izbora. Ni jedno biće koje posjeduje ličnost ne može biti primorano da pođe stazom vječne pustolovine; vrata vječnosti se otvaraju jedino nakon što Božji sinovi koji imaju slobodnu voljom istom ovom slobodnom voljom odaberu Boga slobodne volje.

I ovo je moj pokušaj predočenja odnosa živućeg Bogaa prema djeci vremena. I naposljetku jedino mogu ponoviti da je Bog vaš kozmički Otac i da ste vi njegova planetarna djeca.

[Ovo je peta i posljednja u nizu predstava Oca Svih koje je iznio Božanki Savjetnik Uverse.]

OTAC Svih ima vječnu namjeru vezanu uz materijalne, intelektualne i duhovne pojave svemira nad svemirima koju provodi širom cijelog vremenskog prostranstva. Bog je stvorio svemire vlastitom slobodnom i suverenom voljom i prema svojoj svemudroj i vječnoj namjeri. Neizvjesno je da li je osim Rajskih Božanstava i njihovih najviših suradnika, itko drugi odveć upoznat s Božjom vječnom namjerom. Čak i uzvišeni državljani Raja imaju vrlo različita mišljenja o prirodi vječne namjere Božanstava.

Lako je zaključiti da je namjera pri stvaranju savršenog centralnog svemira Havone bilo puko zadovoljstvo božanske prirode. Havona može služiti bilo kao uzorak za stvaranje svih drugih svemira ili kao završna škola hodočasnika vremena na njihovom putovanju prema Raju; unatoč tome, takva uzvišena tvorevina mora postojati prije svega kako bi pružila užitak i zadovoljstvo savršenim i beskonačnim Stvoriteljima.
Čini se da trenutno zadivljujući plan usavršavanja evolutivnih smrtnika te nakon njihovog postignuća Raja i Zbora finalista, stvaranje uvjeta za daljnju obuku za neki nepoznati budući rad, predstavljaju jednu od glavnih preokupacija sedam nadsvemira i njihovih brojnih podgrupa; ali ovaj plan uspinjanja koji vodi k produhovljenju i obuci smrtnika vremena i prostora, nikako nije isključiva preokupacija svemirskih inteligencija. Vrijeme i energije nebeskog mnoštva zaokupljaju mnoga druga zadivljujuća nastojanja.

1. OČEV STAV PREMA SVEMIRU

Žitelji Urantije su stoljećima pogrešno shvaćali Božju providnost. Na vašem svijetu djeluje providnost koja je djelo božanstva i koja nije djetinjasta, svojevoljna i materijalna služba kakvom je mnogi smrtnici smatraju. Božja providnost počiva u uzajamno usklađenim i povezanim djelatnostima nebeskih bića i božanskih duhova koji u skladu s kozmičkim zakonom, neumorno rade u čast Bogu i u interesu duhovnog napretka djece svemira.

Zar vaše shvaćanje Božjeg odnosa prema čovjeku ne može uznapredovati do razine gdje možete razumjeti da je napredak parola svemira? Kroz duga stoljeća, ljudska rasa se borila da dostigne svoj sadašnji status. Kroz sva ova tisućljeća, Providnost je razrađivala i sprovodila plan progresivne evolucije. Praktično ova dva pojma nisu suprotna i čovjek griješi kad ih smatra proturiječnim. Božanska providnost se nikad nije usprotivila stvarnom ljudskom napretku, bilo svjetovnom ili duhovnom. Providnost uvijek djeluje u skladu s nepromjenljivom i savršenom prirodom najvišeg Zakonodavca.

Vjeran je Bog" i "sve su zapovijedi njegove pravedne." "Njegova vjernost je ustanovljena na nebu samom." "Do vijeka, Gospodine, riječ tvoja ostaje stalna poput nebesa. Od koljena do koljena tvoja je vjernost, učvrstio si zemlju i ona stoji." "On je vjeran Stvoritelj."

Neograničene su sile i ličnosti koje Otac može upotrijebiti kako bi utvrdio svoju namjeru i održao svoja stvorena bića. "Bog viječni tvoje je utočište a na zemlji drevna mišica njegova." "Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega." "Gle, ne dremlje i ne spava čuvar naš." "Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube," "jer Gospodin ima oči na pravednicima i uši svoje priklanja molitvama njihovim."

Bog "svemir uzdržava svojom silnom riječi." I pri rođenju novih svjetova, on "šalje svoje Sinove i oni ih stvaraju." Bog ne samo što stvara, već "sviju sačuva." Bog neprestano održava sve materijalne stvari i sva duhovna bića. Svemiri su vječno postojani. Stabilnost postoji unatoč prividnoj nestabilnosti. Red i sigurnost vladaju u pozadini energetskih uskomešanosti i fizičkih kataklizmi zvijezdanih carstava.

Otac Svih se nije povukao od uprave nad svemirima; on nije neaktivno Božanstvo. Ako bi se Bog povukao s položaja nazočnog održavatelja cijele tvorevine, smjesta bi nastupio opći kolaps. Da nije Boga, ne bi postojalo to što zovemo stvarnošću. Upravo sada kao i kroz daleka stoljeća prošlosti ili tijekom vječne budućnosti, Bog nastavlja održavati svemir. Božanski domet obujmljuje kružnicu vječnosti. Svemir nije navijen kao sat na određeno vrijeme kako bi nedugo zatim prestao funkcionirati; sve se neprestano obnavlja. Otac neprestano izlijeva energiju, svjetlost i život. Božja djela su doslovna kao i duhovna. "On povrh praznine Sjever razapinje, drži zemlji o ništa obješenu."

Svako biće moje vrste ima sposobnost opažanja vrhunskog sklada i dalekosežne i temeljne koordinacije rutinskih administrativnih poslova svemira. Mnogo toga što smrtničkom umu djeluje nepovezano i nasumično meni djeluje sređeno i konstruktivno. Ali velik dio onoga što se događa u svemirima ni ja posve ne razumijem. Dugo sam se bavio izučavanjem i više-manje sam upoznat s poznatim silama, energijama, umovima, morontijama, duhovima i ličnostima lokalnih svemira i nadsvemira. Uopćeno razumijem metode djelovanja ovih činitelja i ličnosti i blisko sam upoznat s djelovanjima opunomoćenih inteligencija duha velikog svemira. Ali unatoč svojoj upoznatosti s kozmičkim pojavama, neprestano susrećem kozmičke reakcije koje ne mogu u cjelosti objasniti. Neprestano nalazim naizgled slučajne zavjere međupovezanosti sila, energija, intelekta i duhova koje ne mogu zadovoljavajuće objasniti.

Stručno sam sposoban ustanoviti i analizirati djelovanja svih pojava koje predstavljaju neposredan rezultat djelovanja Oca Svih, Vječnog Sina, Beskonačnog Duha i u velikoj mjeri, Rajskog Otoka. Moju zbunjenost izazivaju susreti s pojavama koje djeluju kao ispoljenja triju Absoluta potencijalnosti, koji su ravnopravni osobama Rajskog Trojstva. Čini se da ovi Apsoluti nadomiještaju materiju, prevazilaze um i nadilaze duh. Neprestano sam zbunjen i često zapanjen vlastitom nasposobnošću shvaćanja ovih složenih djelovanja koja pripisujem prisutnostima i djelovanjima Neograničenog Apsoluta, Božanskog Apsoluta i Univerzalnog Apsoluta.

Ovi Apsoluti moraju biti te nepotpuno obznanjene prisutnosti u svemirima koje, kad se radi o ispoljenjima prostorne potencije i dejstvu drugih nadultimata, spriječavaju uspjeh fizičara, filozofa pa čak i religioznih ljudi, pri njihovim nastojanjima da sa sigurnošću predvide način na koji praiskoni sile, koncepta ili duha odgovoraju na zahtijeve složenih situacija stvarnosti koje nameću najviša usklađenja i ultimne vrijednosti.

U svemirima vremena i prostora pored toga vlada organsko jedinstvo i čini se da ovo jedinstvo predstavlja podlogu cjelokupnog tkiva kozmičkih događaja. Ova se živuća prisutnost evolutivnog Vrhovnog Bića, Imanentnost Projiciranog Nepotpunog, tako često neobjašnjivo ispoljava u vidu onoga što djeluje kao zapanjujuće slučajna i nepredvidiva koordinacija naizgled nepovezanih kozmičkih događaja. Ovo mora biti djelo Providnosti--domena Vrhovnog Bića i Združenog Činitelja.

Sklon sam vjerovati da je upravo ova rasprostranjena i uopćeno neprepoznatljiva kontrola nad koodrinacijom i međupovezanosti svih faza i oblika kozmičke aktivnosti to što omogućuje da takva raznovrsna i prividno beznadežno zbrkana mješavina fizičkih, mentalnih, moralnih i duhovnih pojava može funkcionirati tako nepogrešivo u slavu Bogu i u cilju dobrobiti ljudi i anđela.

Ali u širem smislu riječi, takozvane kozmičke "slučajnosti" su nesumnjivo dio konačne drame vremensko-prostorne pustolovine Beskonačnog pri njegovoj vječnoj manipulaciji nad Absolutima.

2. BOG I PRIRODA

Priroda u ograničenom smislu predstavlja uobičajeni način Božjeg fizičkog ispoljenja. Eksperimentalni planovi i evolutivni uzorci koji djeluju u određenom lokalnom svemiru, zviježđu, sistemu ili planetu uvjetuju i mijenjaju Božje ponašanje. Širom prostranog glavnog svemira, Bog djeluje u skladu s čvrsto utvrđenim, nemijenjajućim i nepromjenljivim zakonom; ali on isto tako mijenja uzorke djelovanja kako bi bilo koji svemir, zviježđe, sistem, planet ili ličnost mogli djelovati koordinirano i uravnoteženo i u skladu s lokalnim poslovima, ciljevima i planovima evolutivnog razvoja konačnih bića.

Priroda, stoga, onakva kakvom je smrtni čovjek shvaća, predstavlja osnovni temelj i fundamentalnu podlogu nemijenjajućeg Božanstva i njegovih nepromijenljivih zakona; lokalni planovi, namjere, uzorci i uvjeti koje uvode i sprovode lokalni svemiri, zviježđa, sistemi i planetarne sile i ličnosti ponekad modificiraju, remete ili mijenjaju ove Božje planove. Na primjer: Nakon što se postave i utvrde u Nebadonu, Božji zakoni podilaze promjenu ovisno o planovima Sina Stvoritelja i Stvaralačkog Duha vašeg lokalnog svemira; na njih pored toga utječu greške, propusti i pobune određenih bića koja žive bilo na vašem svijetu ili Sataniji, vašem planetarnom sistemu.

Priroda je vremensko-prostorna rezultanta dvaju kozmičkih faktora: kao prvo nepromjenljivosti, savršenstva i pravičnosti Rajskog Božanstva, a zatim eksperimentalnih planova, izvršnih omaški, pobunjeničkih grešaka, nepotpunog razvoja i nesavršene mudrosti izvan-Rajskih bića, od najviših do najnižih. Jasno je stoga da priroda nosi jednoliku, nepromjenljivu, veličanstvenu i izvanredanu nit savršenstva koja vuče porijeklo iz kružnice vječnosti; ali da je zahvaljujući djelima, greškama i nelojalnosti stvorenih bića evolutivnih sistema i svemira u svakom svemiru, na svakom planetu i u svakom individualnom životu, ista ova priroda izmijenjena, uvjetovana i eventualno nagrđena; i tako, premda je ispod površine stabilna, priroda zauvijek mora imati promjenljivo raspoloženje i čak biti hirovita, varirajući s operativnim postupcima određenog lokalnog svamira.

Priroda je Rajsko savršenstvo podijeljeno nepotpunošću, zlom i grijehom nedovršenih svemira. Ovaj količnik stoga govori kako o savršenom tako i o djelomičnom, kako o vječnom tako i o vremensko-zemaljskom. U svom tijeku, evolucija mijenja prirodu uvećavajući mjeru Rajskog savršenstva i umanjujući mjeru zla, greške i nesklada relativne stvarnosti. Bog nije osobno prisutan u prirodi niti u bilo kojoj prirodnoj sili, jer priroda predstavlja rezultat dodavanja nesavršenosti progresivne evolucije a nekom prilikom i nesavršenosti posljedica ustaničke pobune, na Rajske temelje univerzalnog Božjeg zakona. Onakva kakva se javlja na svijetu poput Urantije, priroda nikako ne može biti prihvatljiv izražaj, istinsko predočenje ili vjerna predstava svemudrog i beskonačnog Boga.

Na vašem svijetu, priroda je nastala tako što su zakoni savršenstva uvjetovani i ograničeni evolutivnim planovima lokalnog svemira. Kakva je greška obožavati prirodu zbog toga što je u ograničenom, uvjetovanom smislu prožeta Bogom, što predstavlja fazu univerzalne i stoga božanske moći! Priroda pored toga predstavlja ispoljenje nezavršenih, neupotpunjenih i nesavršenih tokova razvoja, rasta i napretka svemirskog eksperimenta kozmičke evolucije.

Prividni nedostaci prirodnog svijeta ne govore o istovjetnim nedostacima Božjeg karaktera. Kad god posvjedočite takve nedostatke, znajte da oni nisu ništa drugo nego neminovni zastoji u ispoljenju stalno pokretnog vrtla slikovne predstave beskonačnosti. Upravo zahvaljujući ovim nedostacima, prekidima u ispoljenju savršenosti-neprekidnosti, konačni um materijalnog čovjeka može povremeno uhvatiti u vremenu i prostoru letimični tračak božanske stvarnosti. Čovjekovom evolutivnom umu materijalna ispoljenja božanstvenosti djeluju defektivna jedino zato što čovjek neprestano promatra prirodne pojave materijalnim očima, ljudskom vizijom koja nije pojačana bilo morontija motom ili otkrivenjem, koje je zamjena mote na svjetovima vremena.

I priroda je nagrđena, njeno lijepo lice nosi ožiljke, njeno obličje je unakaženo pobunom, nadoličnim ponašanjem i nepromišljenošću ogromnog broja stvorenih bića koja su dio prirode, ali koja su izazvala njeno razobličenje u vremenu. Ne, priroda nije Bog. Priroda ne može biti predmet obožavanja.

3. BOŽJI NAPROMJENLJIVI KARAKTER

Čovjek je tako dugo držao da je Bog poput njega. Bog nije, nikada nije bio niti će ikad biti ljubomoran na čovjeka ili na bilo koje drugo biće u svemiru nad svemirima. Budući da znate da je Sin Stvoritelj namjeravao učiniti čovjeka vladarom zemlje i remek-djelom planetarne tvorevine, možete zamisliti kako je bijedno i ništavno vidjeti čovjeka opsjednutog vlastitim niskim strastima ili pogetog pred idolima od drveta, kamena, zlata i sebične ambicije--takvi prizori navode Boga i njegove Sinove na ljubomoru ne na čovjeka, već prije zbog čovjeka. Vječni Bog nije u stanju biti ljut i gnjevan onako kako ljudi doživljavaju ove emocije i shvaćaju ove reakcije. Ovi osjećaji su bijedni i prezreni; oni gotovo nisu vrijedni da ih se nazove ljudskim, a kamoli božanskim; i takvi stavovi su posve strani savršenoj prirodi i milostivnom karakteru Oca Svih.

Mnoge, mnoge teškoće smrtnika Urantije pri pokušaju razumijevanja Boga proizlaze iz dalekosežnih posljedica Luciferove pobune i Kaligastijinog izdajstva. Na svjetovima koji nisu bili izolirani grijehom, evolutivne rase imaju sposobnost izgradnje boljih ideja o Ocu Svih; one pate od manje pojmovne zbrke, iskrivljenosti i izopačenja.

Bog ne žali ni zbog čega što je ikad učinio, ikad čini ili će ikad učiniti. On je svemudar i svemoćan. Čovjekova mudrost proizrasta iz teškoća i grešaka ljudskog iskustva; Božja mudrost se sastoji od bezuvjetnog savršenstva njegovog beskonačnog kozmičkog uvida i ovo božansko predznanje uspješno usmjerava stvaralačku slobodnu volju.

Dok ni jedno djelo Oca Svih ne izaziva patnju i kajanje, stvorena bića obdarena voljom koja predstavljaju rezultat planova i stvaralačkog čina Božjih Stvaralačkih ličnosti prostranih svemira, svojim nesrećnim izborom često izazivaju emocije božanske patnje u ličnostima svojih Stvaralačkih roditelja. Ali premda Otac ne činiti greške, premda ništa ne žali i ne doživljava patnju, on svejedno predstavlja biće puno roditeljske brižnosti i nesumnjivo žalosnog srca kad njegova djeca ne uspiju dostići duhovne razine koje su u stanju doći koristeći darežljivu pomoć planova za duhovno postignuće i utvrđenih metoda smrtničkog uspona svemirima.

Konačni um vremena ne može shvatiti Očevu beskonačnu dobrotu; stoga se ovom umu uvijek mora ponudi kontrast između dobrog i komparativno zlog (ne grijeha), kako bi se djelotvorno predočile sve faze relativne dobrote. Nesavršeni smrtnički uvid može prepoznati savršenstvo božanske dobrote jedino zato što u odnosima vremena i materije koji vladaju u kretnjama prostora, ovo savršenstvo stoji u kontrastivnom odnosu s relativnim nesavršenstvom.

Božji karakter je beskonačno nadljudski; stoga se ova priroda božanstvenosti prvo mora personificirati, upravo kako je personificirana u božanskim Sinovima, kako bi je čovjekov konačni um mogao vjerom shvatiti.

4. SPOZNAJA BOGA

Bog je jedino nepokretno, samosadržano i nemijenjajuće biće u cijelom kozmosu nad kozmosima, koje nema spoljašnjosti, vanjštine, prošlosti ili budućnosti. Bog je svrsishodna energija (stvaralački duh) i apsolutna volja-- samopostojeći i univerzalni.

Kako je samopostojeći, Bog je apsolutno neovisan. Sam Božji identitet se protivi promjeni. "Ja, Bog, ne mijenjam se." Bog je nepromjenljiv; ali dok ne dostignete Rajski status, nećete ni izdaleka razumjeti kako Bog može proći od jednostavnosti do složenosti, od očuvanja identiteta do varijacije, od nepomičnosti do kretanja, od beskonačnog do konačnog, od božanskog do ljudskog i od jedinstva do dualiteta i trojedinstva. I Bog može ovako izmijeniti ispoljenja svoje apsolutnosti zbog toga što božanska nepromjenljivost ne podrazumijeva nepokretnost; Bog ima volju--on je volja.
Bog je biće apsolutnog samoopredjeljenja; nad njegovim kozmičkim reakcijama vladaju jedino ograničenja koja je sam nametnuo i na njegova djela koja su rezultat slobodne volje, utječu jedino ona božanska svojstva i savršene osobine koje su neodvojiv dio njegove vječne prirode. Bog se stoga odnosi prema svemiru kao biće vrhunske dobrote koje posjeduje slobodnu volju stvaralačke beskonačnosti.

Otac-Absolut je stvoritelj centralnog i savršenog svemira i Otac svih drugih Stvoritelja. Dok Bog dijeli ličnost, dobrotu i brojne druge osobine s ljudima i drugim bićima, beskonačnost volje pripada jedino njemu. Bog je ograničen u svojim stvaralačkim djelima jedino nazorima svoje vječne prirode i odlukama svoje beskonačne mudrosti. Bog osobno bira jedino to što je beskonačno savršeno, što objašnjava visoko savršenstvo centralnog svemira; i dok Sinovi Stvoritelji u potpunosti dijele njegovu božanstvenost, pa čak i neke faze njegove absolutnosti, oni nisu u cjelosti ograničeni najvišom mudrošću koja upravlja beskonačnošću Očeve volje. Stoga, u slučaju sinova Mihaelovog reda, stvaralačka slobodna volja postaje još aktivnija, potpuno božanska i gotovo ultimna, ako ne i apsolutna. Otac je beskonačan i vječan, ali oporeći da mu to daje mogućnost svojevoljnog ograničenja vlastitog djelovanja znači oporeći sam koncept apsolutnosti njegove volje.

Božja absolutnost prožima svih sedam razina kozmičke stvarnosti. I sva je ova absolutna priroda podređena odnosu Stvoritelja prema njegovoj kozmičkoj obitelji stvorenih bića. Dok preciznost može biti svojstvena trinitarnoj pravdi svemira nad svemirima, pri cijelom Božjem opsežnom obiteljskom odnosu naspram stvorenih bića vremena, Bog svemira slijedi božansku emociju. Na početku i na kraju--vječno--beskonačni Bog je Otac. Od svih mogućih prikladnih naziva, primio sam uputu da govorim o Bogu sve tvorevine kao Ocu Svih.

Ispoljenjima slobodne volje u Bogu Ocu ne upravljaju bilo moć ili puki intelekt; božanska ličnost je definirana kao biće duha koje sebe ispoljava u svemirima u vidu ljubavi. Stoga, pri svim svojim osobnim odnosima sa stvaralačkim ličnostima svemira, Prvi Izvor i Centar je uvijek i dosljedno brižni Otac. Bog je Otac u najvišem smislu riječi. On je vječno motiviran savršenim idealizmom božanske ljubavi i ova se nježna priroda najsnažnije ispoljava i nalazi najveće zadovoljstvo pružajući i primajući ljubav.

U znanosti, Bog je Prvi Uzrok; u religiji je sveopći i brižni Otac; u filozofiji je jedino biće koje postoji samo po sebi, koje zbog vlastite egzistencije ne ovisi o bilo kom drugom biću, ali koje dobrotvorno prenosi stvarnost egzistencije na sve druge stvari i sva druga bića. Ali jedino otkrivenje može pokazati da su Prvi Uzrok znanosti i samopostojeće Jedinstvo filozofije jedan te isti Boga religije koji je pun milosti i dobrote i koji je garancija vječnog života njegove zemaljske djece.

Dok žudno težimo konceptu Beskonačnog, to što obožavamo je doživljaj-ideja Boga, naša sposobnost posvudašnjeg i svakovremenog shvaćanja ličnosti i božanskih osobina našeg najvišeg koncepta Božanstva.
Svijest pobjedničkog ljudskog života na zemlji izrasta iz te vjere stvorenog bića koja se, suočena s bolnom spoznajom ljudskih ograničenja, usuđuje prkositi svakoj novoj epizodi egzistencije tom čvrstom i pouzdanom izjavom: I ako ja to nisam u stanju učiniti, u meni živi onaj koji može i hoće, dio Oca-Absoluta svemira nad svemirima. I to je "ono što pobjeđuje svijet, čak i vašu vjeru."

5. ZABLUDE O BOGU

Dok religiozna tradicija predstavlja nasavršeno očuvanu zabilješku drevnih iskustava ljudi koji su poznavali Boga, takvi zapisi nisu pouzdani kao vodiči religioznog življenja ili izvor istinske informacije o Ocu Svih. Na takva je prastara vjerovanja bez izuzetka utjecala činjenica da je primitivni čovjek bio sklon mitološkim sanjarenjima.

Jedan od najbitnijih izvora pometnje koja vlada Urantijom vezano uz pitanje Božje prirode proizlazi iz činjenice da vaše svete knjige ne uviđaju jasnu razliku između individualnih ličnosti Rajskog Trojstva, kao ni razliku između Rajskog Božanstva i stvoritelja i administrativnih upravitelja lokalnog svemira. Za prošlih dispenzacija koje su vodile djelomičnom razumijevanju, vaši svećenici i proroci nisu uspjeli uočiti jasnu razliku između Planetarnih Knezova, Suverenih Vladara Sistema, Očeva Zviježđa, Sinova Stvoritelja, Vladara Nadsvemira, Vrhovnog Bića i Oca Svih. Mnoge poruke podređenih ličnosti, kao recimo Nositelja Života i različitih redova anđela, su u vašim zapisima protumačene kao Božje. U svojim religioznim shvaćanjima, žitelji Urantije su dalje zamijenili Oca Svih s ličnostima Božjih suradnika, tako da su svi uključeni pod jedan naziv.

Žitelji Urantije još uvijek pate od utjecaja primitivnih ideja o Bogu. Bogovi koji bijesne kao oluja, koji tresu zemlju u srdžbi i obaraju čovjeka u bijesu, koji dosuđuju muke u vremenima gladi i poplava--ovo su bogovi primitivne religije; ovo nisu Bogovi koji žive i upravljaju u svemirima. Takvi koncepti su ostavštine iz vremena kad je čovjek vjerovao da svemirom upravljaju i vladaju hirovi takvih izmišljenih bogova. Ali smrtni čovjek počinje spoznavati da živi u svijetu kojim vlada određena mjera zakonitosti i reda u pogledu utvrđenih administrativnih metoda i djelovanja Vrhovnih Stvoritelja i Vrhovnih Upravitelja.
Čovjekova primitivna ideja da je potrebno umiriti ljutog Boga, odobrovoljiti uvrijeđenog Boga ili pridobiti naklonost Božanstva polaganjem žrtava, samokažnjavanjem ili čak prolijevanjem krvi, predstvalja primitivnu i djetinjastu religiju, filozofiju koja nije vrijedna prosvijetljenog doba znanosti i istine. Takva vjerovanja su doslovce ogavna nebeskim bićima i božanskim vladarima koji služe i vladaju u svemirima. Vjerovanje, držanje ili učenje da se mora proliti nevina krv kako bi se stekla naklonost ili odvratio navodni božanski gnijev, predstavljaju uvredu Bogu.
Židovi su vjerovali da "bez prolijevanja krvi nema oproštenja." Postali su žrtve stare poganske ideje da čovjek može umiriti Bogove jedino prolijevanjem krvi, unatoč tome što je Mojsije postigao značajan korak naprijed kad je zabranio žrtvovanje ljudi i kad je u primitivnim umovima svojih djetinjastih beduinskih učenika, na njegovo mjesto postavio ceremonijalno žrtvovanje životinja.

Darivanje Rajskog Sina je bilo dio završetka jednog planetarnog doba; bilo je neizbiježno i nije služilo kao način da se zadobije Božja naklonost. Ovo darivanje je pored toga bilo zaključni osobni čin Sina Stvoritelja u njegovoj dugoj pustolovini kojom je zaslužno stekao iskustvenu vlast nad svojim svemirom. Kakvo je to skrnavljenje Božjeg beskonačnog karaktera (!) učiti da je njegovo očinsko srce u svojoj okorjeloj hladnoći i tvrdoći bilo tako neumoljivo da ga se nisu dojmile nesreće i patnje njegovih stvorenja i da ništa nije probudilo njegovu nježnu milost sve dok nije vidio kako njegov nevini Sin krvari i umire na kalvarskom križu!
Ali žitelji Urantije se trebaju riješiti ovih prastarih grešaka i poganskih predrasuda u vezi prirode Oca Svih. Otkrivenje istine o Bogu još uvijek traje i ljudskoj rasi je suđeno da upozna Oca Svih i svu ljepotu karaktera i nježnost osobina koje je Sin Stvoritelj tako veličanstveno predočio za svog boravka na Urantiji u liku Sina Čovječjeg i Sina Božjeg.

[Predstavio Božanski Savjetnik Uverse.]

BOG je sveprisutan; Otac Svih vlada kružnicom vječnosti. Ali u lokalnim svemirima, Bog vlada u vidu osoba svojih Rajskih Sinova Stvoritelja i on daruje život kroz ove Sinove. "Bog nam je dao život vječni i taj je život u njegovim Sinovima." U vremenskim sektorima, ovi Božji Sinovi Stvoritelji predstavljaju njegovo osobno ispoljenje djeci s planeta koji se kreću u orbitama evolutivnih svemira prostora.

Niže vrste stvorenih inteligencija mogu jasno raspoznati visoko personificirane Božje Sinove, te tako ovi Božji Sinovi predstavljaju nadoknadu tome što čovjek nije u stanju vidjeti beskonačnog i stoga manje uočljivog Oca. Rajski Sinovi Stvoritelji Oca Svih predstavljaju otkrivenje bića koje je inače nevidljivo, i to nevidljivo zbog toga što absolutnost i beskonačnost obilježavaju kružnicu vječnosti kao i ličnosti Rajskih Božanstava.

Teško se može reći da stvoriteljstvo predstavlja Božju osobinu; ono je prije cjelokupnost Božje djelujuće prirode. I ovo se sveopće djelovanje stvoriteljstva vječno ispoljava, dok sva koordinirana obilježja beskonačne i božanske stvarnosti Prvog Izvora i Centra uslovljavaju i kontroliraju njegovo djelovanje. Iskreno sumnjamo da je bilo koja pojedinačna osobina božanske prirode prethodila drugim svojstvima, ali ako je to bio slučaj, onda bi stvoriteljska priroda Božanstva prethodila svim drugim prirodama, djelatnostima i svojstvima. I stvoriteljstvo Božanstva dostiže vrhunac u istini da je Bog Otac Svih.

1. BOŽJA POSVUDAŠNJOST

Sposobnost Oca Svih da bude svugdje prisutan, i to u isto vrijeme, predstavlja njegovu sveprisutnost. Jedino Bog može biti na dva mjesta ili na nebrojenim mjestima u isto vrijeme. Bog je istovremeno prisutan "gore na nebu i dolje na zemlji"; kako je rekao pisac Psalma: "Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvoga lica pobjegnem?"

"Ja sam Bog iz blizine kao i iz daljine," kaže Gospod. "Zar ja ne punim nebo i zemlju?" Otac Svih je cijelo vrijeme prisutan u svim dijelovima i u svim srcima svoje prostrane tvorevine. On je "punina Onoga koji ispunja sve u svima" i "koji čini sve u svima," i ovaj je koncept njegove ličnosti dalje takav da ga "nebesa (svemir) ni nebesa nad nebesima (svemir nad svemirima) ne mogu obuhvatiti." Doslovno je istina da je Bog sve i u svemu. Ali čak i to nije sve što Bog jeste. Beskonačni se može u cjelosti obznaniti jedino u beskonačnosti; uzrok se nikada ne može u cjelosti shvatiti na osnovu analize posljedica; živi Bog je neizmjerno mnogo veći od ukupne sume tvorevine koja je nastala kao rezultat stvaralačkih djela njegove nesputane slobodne volje. Bog se obznanjuje širom kozmosa, ali kozmos nikada ne može obuhvatiti niti opasati sveobuhvatnost Božje beskonačnosti.

Očeva prisutnost neprestano stražari nad glavnim svemirom. "Izlazi on od nebeskog kraja i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se nista žaru njegovu."

Ne samo što stvorenje postoji u Bogu, već Bog isto tako živi u stvorenju. "Po tome upoznajemo da živimo u njemu što on živi u nama; on nam je dao svoj duh. Ovaj dar Rajskog Oca je čovjekov neodvojivi prijatelj." "On je uvijek prisutni i sveprožimajući Bog." "Duh vječnog Oca je skriven u umu svakog smrtnog djeteta." "Čovjek ide u svijet tragajući za prijateljem dok isti taj prijatelj živi u samom njegovom srcu." "Istiniti Bog nije daleko; on je dio nas; njegov duh govori iz nas." "Otac živi u djetetu. Bog je uvijek s nama. On je duh koji nas vodi u vječnu sudbinu."

O ljudskoj rasi je ispravno rečeno: "Vi ste od Boga" jer "onaj koji živi u ljubavi živi u Bogu i Bog u njemu." Čak i kad činite zlo, mučite Božji dar koji je u vama, jer Misaoni Ispravljač mora podnijeti posljedice zlog razmišljanja zajedno s ljudskim umom u kojem živi."

Božja sveprisutnost je u stvarnosti dio njegove beskonačne prirode; prostor ne predstavlja prepreku Božanstvu. U savršenstvu i bez ograničenja, Božja prisutnost je prepoznatljiva jedino na Raju i u centralnom svemiru. Ova prisutnost se stoga ne može primijetiti u tvorevinama koje okružuju Havonu, kako je Bog ograničio svoju neposrednu i aktualnu prisutnost tako što je priznao suverenitet i božanske povlastice ravnopravnih stvoritelja i vladara svemira vremena i prostora. Koncept božanske prisutnosti stoga mora ostaviti prostora širokom spektru različitih načina i puteva ispoljenja koji uključuju krugove prisutnosti Vječnog Sina, Beskonačnog Duha i Rajskog Otoka. Isto tako nije uvijek moguće opaziti razliku između prisutnosti Rajskog Oca i djela njegovih zastupnika i ravnopravnih vječnih stvoritelja, kako ovi utjecaji savršeno ispunjavaju sve beskonačne zahtijeve Božje nemijenjajuće namjere. Ali ovo nije slučaj kad se radi o krugu ličnosti i Ispravljačima; ovdje Bog djeluje jedinstveno, neposredno i isključivo.

Sveopći Nadglednik je potencijalno prisutan u gravitacijskim krugovima Rajskog Otoka u svim dijelovima svemira svakog časa i u jednakoj mjeri, ovisno o masi i fizičkim zahtijevima za njegovom prisutnošću, i to zato što je cjelokupnoj tvorevini svojstveno to da sve stvari prijanjaju Bogu i u njemu su sadržane. Prvi Izvor i Centar je isto tako potencijalno prisutan u Neograničenom Apsolutu koji u sebi nosi nestvorene svemire vječne budućnosti. Bog stoga potencijalno prožima fizičke svemire prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. On je praiskonski temelj koherencije takozvane materijalne tvorevine. Tu i tamo, širom cijele razine fizičkih egzistencija, ovo neduhovno Božanstvo postaje aktualno tako što se određeni činitelji koje posjeduje jedino Neograničeni Apsolut, neobjašnjivo nameću na scenu kozmičkog djelovanja.

Božja umna prisutnost je uzajamno povezana s apsolutnim umom Združenog Činitelja--Bekonačnog Duha--dok se u konačnim tvorevinama ova prisutnost može lakše raspoznati u posvudašnjem djelovanju kozmičkog uma Glavnih Duhova Raja. Upravo kao što je Prvi Izvor i Centar potencijalno prisutan u umnim krugovima Združenog Činitelja, on je isto tako prisutan u naponima Univerzalnog Apsoluta. Ali ljudski um je dar Kćerki Združenog Činitelja, Božanskih Služiteljica evolutivnih svemira.

Sveprisutni duh Oca Svih djeluje usklađeno sa sveopćom prisutnošću Vječnog Sina (radi se o prisutnosti duha) i vječnog božanskog potencijala Apsolutnog Božanstva. Ali čini se da bilo duhovno djelovanje Vječnog Sina i njegovih Rajskih Sinova ili umna darivanja Beskonačnog Duha, ne isključuju neposredno djelovanje Misaonih Ispravljača, Božjih fragmenata koji žive u srcima njegove stvorene djece.

Stupanj Božje prisutnosti na planetu, sistemu, zviježđu ili svemiru ili uopćeno u bilo kojoj tvoridbenoj jedinki, ovisi o mjeri evolutivne prisutnosti Vrhovnog Bića: Ovisi o priznanju Boga i odanosti koju Bog prima od određenog dijela prostrane kozmičke organizacije koja se proteže do samih sistema i planeta. Stoga nekom prilikom, kako bi se sačuvale i zaštitile ove faze Božje dragocjene prisutnosti, neki planeti (pa čak i sistemi) koji su potonuli u duhovnu tamu, moraju na neki način biti zatvoreni u karantin ili djelomično izolirani od komunikacije s većim jedinkama tvorevine. I upravo ova pojava koja danas djeluje na Urantiji, predstavlja duhovno-obrambenu reakciju većine svjetova, njihov pokušaj da se spase koliko god je to moguće, od izolacije koja prati mrska separatistička djela tvrdoglave, zle i pobunjeničke manjine.

Dok Otac roditeljski uključuje u svoj krug sve svoje sinove--sve ličnosti--njegov utjecaj u njima je često ograničen zbog udaljenosti njihovog porijekla od Druge i Treće Osobe Božanstva i postaje sve veći kako se njihovo postignuće sudbine bliži ovim razinama. Božja prisutnost u umovima stvorenja ovisi o tome da li u takvim bićima žive Očevi fragmenti kakvi su na primjer Tajnoviti Osmatrači, dok djelotvornost Božje prisutnosti ovisi o stupnju suradnje koju ovi umovi pružaju svojim unutarnjim Ispravljačima.

Nestalnosti Očeve prisutnosti nisu izazvane Božjom nestalnošću. Otac se ne povlači u osamu ako mu neka osoba iskaže prezir; njegova ljubav nije ništa manja ako njegova stvorenja počine zlo. Ustvari, kako njegova djeca imaju moć izbora (kad se radi o Bogu), koristeći ovaj izbor ona neposredno određuju mjeru i stavljaju ograničenja na Očev božanski utjecaj u svojim srcima i dušama. Otac nam je sebe badava darovao, bez ograničenja i svima podjednako. On ne pokazuje pristranost prema osobama, planetima, sistemima ili svemirima. U vremenskim sektorima, Bog ukazuje nešto veću čast jedino Rajskim ličnostima Sedmostrukog Boga--stvoriteljima konačnih svemira-- bićima koja su ravnopravna s Bogom.

2. BOŽJA BESKONAČNA MOĆ

Svi svemiri znaju da "Gospodin Bog naš svemogući vlada." Poslovi koji se tiču ovog i drugih svjetova počivaju pod božanskom upravom. "Po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim." Zauvijek je istina, "nema vlasti osim od Boga."

U okvirima onoga što je u skladu s božanskom prirodom, doslovno je istina da su "s Bogom sve stvari moguće." Dugotrajni evolutivni razvoj naroda, planeta i svemira leži pod savršenom kontrolom kozmičkih stvoritelja i administrativnih upravitelja i teče prema vječnoj namjeri Oca Svih i u redu i skladu sa svemudrim Božjim planom. Samo je jedan zakonodavac. On održava svjetove u prostoru i zahvaljujući njemu svemiri se kreću beskrajnom kružnicom vječnog kruga.

Od svih božanskih osobina, Božja bića najbolje razumiju činjenicu da je Bog svemoguć, a još više da Bog vlada materijalnim svemirima. Promatran kao neduhovna pojava, Bog je energija. Ova fizička činjenica počiva na nepojmljivoj istini da Prvi Izvor i Centar predstavlja prvotni uzrok sveopćih kozmičkih pojava cjelokupnog prostora. Iz ove božanske djelatnosti potječe sva fizička energija kao i sva druga materijalna ispoljenja. Svjetlost, ili preciznije svjetlost bez topline, predstavlja drugo u nizu neduhovnih ispoljenja Božanstava. A postoji još jedan neotkriveni oblik neduhovne energije koji je u cjelosti nepoznat na Urantiji; još uvijek nije otkriven.

Bog kontrolira svu moć; on je "i oblacima gromovnim puteve nametnuo"; on je uspostavio sve energetske krugove. On je odredio vrijeme i način ispoljenja svih oblika energije-materije. I sve su ove pojave zauvijek u njegovom vječnom stisku--u gravitacijskoj kontroli čiji centar počiva na nižem Raju. Svjetlost i energija vječnog Boga stoga zauvijek rotiraju oko njegovog veličanstvenog kruga, beskonačnog ali uređenog niza zvjezdanog mnoštva koje gradi svemir nad svemirima. Cijela tvorevina zauvijek rotira oko Rajsko-Osobnog centra svih stvari i bića.

Očeva se svemoć odnosi na sveprisutnu prevlast apsolutne razine na kojoj je nemoguće razlikovati tri energije--materijalnu, umnu i duhovnu--kako se iste nalaze u neposrednoj blizini njega--Izvora svih stvari. Um stvorenog bića koji nije bilo Rajska monota ili Rajski duh, ne pokazuje neposrednu reaktivnost na Oca Svih. Bog se prilagođava nesavršenom um--što u slučaju Urantija smrtnika čini pomoću Misaonih Ispravljača.

Otac Svih nije prolazna sila, prevrtljiva moć niti nepostojana energija. Očeva moć i mudrost su se sasvim prihvatljivo u stanju nositi sa svim kozmičkim događajima. On je unaprijed predvidio sve vanredne situacije koje mogu nastupiti tijekom ljudske egzistencije te tako ne reagira na kozmičke poslove distancirano, već u skadu s odlukama svoje vječne mudrosti i nalozima svog bekonačnog suda. Unatoč prividnom stanju stvari, Božja moć ne djeluje u svemiru kao slijepa sila.

Točno je da povremeno nastupe slučajevi koji mogu djelovati kao rezultat vanrednih odluka, kršenja prirodnih zakona, priznanja nedjelotvornosti određenih metoda praćenih pokušajem korigiranja; ovo međutim, nije slučaj. Takvi koncepti Boga vuku porijeklo iz ograničenosti vašeg gledišta, iz konačnosti vašeg shvaćanja, te iz ograničene domene vašeg posmatranja; takvo neispravno poimanje Boga počiva na vašoj doslovnoj neupoznatosti s postojanjem viših zakona koji vladaju svijetom, kao i s veličinom Očevog karaktera, beskonačnosti njegovih osobina i činjenici da Bog posjeduje i koristi slobodnu volju.

Stvorena bića obdarena Božjim duhom koja naseljavaju planete širom svih svemira prostora, obilježava gotovo beskonačan broj i vrsta, različitost intelekta, ograničenost i vrlo često skučenost uma, uskost i ograničenost gledišta--da je gotovo nemoguće formulirati univerzalne zakone koji bi prihvatljivo izrazili Očeve beskonačne osobine i istodobno u bilo kojoj mjeri bili razumljivi ovim stvorenim inteligencijama. Vama--stvorenim bićima--mnoga djela svemogućeg Stvoritelja stoga djeluju samovoljna, distancirana i vrlo često nemilosrdna i gruba. Ali iznova vas uvjeravam da to nije istina. Bog izvodi sva svoja djela u skladu sa svojom namjerom; ona su inteligentna, mudra i ljubezna i imaju u vidu najvišu vječnu blagodat koja ne mora uvijek biti blagodat pojedinačnog bića, pojedinačne rase, pojedinačnog planeta ili čak pojedinačnog svemira; ali ona imaju u vidu najvišu blagodat svih bića, od najnižih do najviših. U vremenskim epohama može djelovati da se dobrobit planeta kosi s dobrobiti cijelog; u kružnici vječnosti, ne postoje takve prividne razlike.

Svi smo dio Božje obitelji i stoga ponekad moramo podnijeti dio obiteljske discipline. Mnoga Božja djela koja nas znaju uznemiriti i zbuniti predstavljaju rezultat odluka i konačnih sudskih riješenja najviše mudrosti kojima Združeni Činitelj prima autoritet sprovedbe odluka nepogrešive volje beskonačnog uma čija uprava, pregled i brižnost štite najvišu i vječnu dobrobit sve njegove ogromne i prostrane tvorevine.

Stoga vaše distancirano, lokalno, konačno, grubo i nadasve materijalističko gledište i ograničenja svojstvena prirodi vašeg bića predstavljaju takvu zapreku da niste u stanju vidjeti, shvatiti ili znati mudrost i ljubeznost mnogih božanskih djela koja vam se mogu činiti punim nepojmljive okrutnosti i doslovne ravnodušnosti u pogledu prijatnosti i dobrobiti, sreće i osobnog blagostanja vaših bližnjih planetarnih bića. Ograničenost dometa ljudskog gledišta, skučenost i konačnost vašeg razumijevanja, objašnjavaju zašto niste u stanju ispravno razumjeti Božje motive i zašto izobličavate Božje namjere. Ali na evolutivnim svjetovima nastupaju mnogi događaji koje nisu osobno djelo Oca Svih.

Božanska svemoć je savršeno u skladu s drugim osobinama Božje ličnosti. Božja moć je u svemirima obično ograničena jedino u duhovnim ispoljenjima i to zbog tri uvjeta ili situacije:

1. Božje prirode, osobito Božje beskonačne ljubavi, istine, ljepote i dobrote.
2. Božje volje, Božjeg milostivnog služenja i očinskog odnosa s kozmičkim ličnostima.
3. Božjeg zakona, ispravnosti i pravde vječnog Rajskog Trojstva.

Božja moć je neograničena, njegova priroda je božanstvena, njegova volja je nepovrediva, njegova svojstva su beskonačna, njegova mudrost je vječna i njegova stvarnost je apsolutna. Ali sve su ove osobine Oca Svih ujedinjene u Božanstvu i univerzalno izražene u Rajskom Trojstvu i božanskim Sinovima Trojstva. Inače izvan Raja i u centralnom svemiru Havoni, sve što se odnosi na Boga ograničeno je evolutivnom prisutnošću Vrhovnog, uvjetovano rezultirajućom prisutnošću Ultimnog i koordinirano pomoću tri egzistencijalna Apsoluta--Božanskog, Univerzalnog i Neograničenog. I Božja prisutnost je ograničena jer tako želi Božja volja.

3. BOŽJE UNIVERZALNO ZNANJE

"Bog sve zna." Božanski um je svjestan i upoznat s mislima cijele tvorevine. On ima univerzalno i savršeno poznavanje događaja. Božanske jedinke koje proizlaze iz Boga ulaze u sastav Boga; on o kojem "vise oblaci" je također "savršen po znanju." "Oči su Božje na svakom mjestu." Vaš veliki učitelj je rekao o malom, neznačajnom vrapcu: "Ni jedan od njih ne pada na zemlju bez dopuštenja Oca vašega" i isto tako "vama su izbrojene i vlasi na glavi." "On određuje broj zvijezda; svaku njezinim imenom naziva."

Otac svih je jedina ličnost u cijelom svemiru koja uistinu zna broj zvijezda i planeta prostora. Svi svjetovi svakog svemira neprestano počivaju u Božjoj svijesti. On također kaže: "Vidio sam jade svog naroda i čuo mu tužbu; znane su mi muke njegove." Jer "Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove čovječje; iz svoga prebivališta motri sve žitelje zemaljske." Uistinu svako dijete-stvorenje može reći: "On dobro zna put kojim kročim. Neka me kuša i čist k'o zlato su izići." "Bože, ti znaš kad sjednem i kad ustanem; iz daleka ti već moje misli poznaješ; znani su ti svi moji putovi." "Sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun." I svako ljudsko biće bi trebalo naći veliku utjehu u tome da "on dobro zna kako smo sazdani; spominje se da smo prašina." Govoreći o živućem Bogu, Isus je rekao: "I prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno."

Bog ima neograničenu moć poznavanja svih stvari; on ima univerzalnu svijest. Njegov osobni krug obuhvaća sve ličnosti i čak i kad se radi o njegovim niskim stvorenjima, Božje znanje je dopunjeno posredno--velikim brojem sve nižih božanskih Sinova-- kao i neposredno--pomoću Misaonih Ispravljača. A pored toga, Beskonačni Duh je uvijek i svugdje prisutan.

Nismo u cjelosti sigurni da li Bog želi unaprijed znati zle događaje. Ali čak i ako bi Bog unaprijed znao djela svoje djece počinjena slobodnom voljom, takvo predznanje ne bi ni na koji način poništilo njihovu slobodu. Jedna stvar je sigurna: Bog nikad nije suočen s iznenađenjem.

Božja svemoć ne znači da on ima moć da učini nemoguće, djela koja mu ne naliče. Božje sveznanje isto tako ne podrazumijeva da Bog zna ono što se ne može znati. Ali takve stvari je gotovo nemoguće objasniti konačnom umu. Stvorenje teško može razumjeti raspon i ograničenja Stvoriteljeve volje.

4. BOŽJA BEZGRANIČNOST

To što Bog sebe daruje svakom novom stvorenom svemiru ni na koji način ne umanjuje potencijal njegove moći niti količinu njegove mudrosti koji i dalje počivaju u centralnoj ličnosti Božanstva. U pogledu potencijala sile, mudrosti i ljubavi Otac nikad nije izgubio ni najmanji dio svog posjeda, niti je darežljivim darovanjem svoga bića Rajskim Sinovima, podređenim tvorevinama ili mnogostrukim stvorenjima, lišen bilo koje osobine svoje veličanstvene ličnosti.

Stvaranje svakog novog svemira zahtijeva novo usklađenje gravitacije; ali i u slučaju daljnjeg, vječnog ili čak beskonačnog stvaralačkog procesa, čak i ako se s vremenom materijalna tvorevina proširi bez ograničenja, moć kontrole i koordinacije i dalje mora počivati u Rajskom Otoku i biti sposobna i adekvatno pripravna za upravu, kontrolu i koordinaciju takvog beskonačnog svemira. I nakon takvog darivanja neograničene sile i moći beskrajnom svemiru, Beskonačni bi još uvijek imao isti stupanj sile i energije; Neograničeni Apsolut ne bi bio ništa manji; Bog bi i dalje imao jednak beskonačni potencijal upravo kao da sila, energija i moć nikad nisu izliveni s ciljem obdarenja svemira nad svemirima.
I isto je slučaj s mudrošću: To što je um badava podaren svjetovima kako bi omogućio postojanje misli, ni na koji način ne umanjuje mudrost centralnog izvora božanske mudrosti. S povećanjem broja stvorenih svemira, s umnožavanjem stvorenih bića koja dostižu nepojmljive razmjere, ako um i dalje, bez konca bude darivan svim ovim bićima visokog i niskog statusa, Božja centralna ličnost će i dalje posjedovati isti vječni, beskonačni i svemudri um.

To što Bog šalje svoje duhove-poslanike da žive u umovima muškaraca i žena vašeg svijeta i drugih svjetova, ni u kojoj mjeri ne umanjuje njegovu sposobnost djelovanja u vidu božanske i svemoguće ličnosti duha; i ne postoje apsolutno nikakva ograničenja u pogledu mjere ili broja takvih duhova Osmatrača koje šalje ili koje može poslati. To što Bog daje od sebe svojim stvorenim bićima stvara neograničenu, gotovo nezamislivu mogućnost budućeg postojanja niza sve naprednijih egzistencija ovih božanski obdarenih smrtnika. I to što Bog sebe tako darežljivo daje u vidu ovih duhova-služitelja ni na koji način ne umanjuje mudrost i savršenstvo istine i znanja koji počivaju u osobi svemudrog, sveznajućeg i svemogućeg Oca.
To the mortals of time there is a future, but God inhabits eternity. Even though I hail from near the very abiding place of Deity, I cannot presume to speak usuđujem se pomisliti da imam savršenu spoznaju beskonačnosti mnogih božanskih osobina. Jedino beskonačnost uma može shvatiti beskonačnst egzistencije i vječnost djelovanja.

Smrtni čovjek nije ni slučajno u stanju poznati beskonačnost nebeskog Oca. Konačni um nije u stanju zamisliti takvu apsolutnu istinu ili činjenicu. Ali isto ovo konačno ljudsko biće uistinu može osjetiti--doslovno doživjeti--puno i neumanjeno djelovanje LJUBAVI takvog beskonačnog Oca. Takvu ljubav je istinski moguće doživjeti u unutarnjem iskustvu, ali dok je kvalitativno obilježje takvog iskustva neograničeno, njegovo je kvantitativno obilježje strogo ograničeno duhovnom receptivnošću samog bića i njegovom sposobnošću da uzvrati ljubavlju prema Bogu.
Kada konačno biće počne cijeniti beskonačne osobine, ono nadilazi ograničenu logičku sposobnost stvorenja što je moguće zahvaljujući tome što je čovjekov stvoren u Božjem naličju--u njemu živi fragment beskonačnosti. Čovjekov najbliži i najdraži prilaz Bogu stoga počiva u prilazu ljubavi i putem ljubavi, jer Bog je ljubav. I u kozmičkoj sociologiji, cjelokupnost takvog jedinstvenog odnosa predstavlja stvarni doživljaj, odnos između Stvorenja i stvoritelja--ljubav između Oca i djeteta.

5. OČEVA VRHOVNA UPRAVA

Pri svom kontaktu s dijelom tvorevine koji je pratio stvaranje Havone, Otac Svih ne ispoljava svoju beskonačnu moć i autoritet neposredno, već kroz svoje Sinove i njima podređene ličnosti. I Bog to čini svojom slobodnom voljom. Ako bi prilike tako zahtijevale i ako bi tako htio božanski um, Bog bi mogao neposredno upotrijebiti sve moći koje inače predaje drugima; ali kao pravilo, Bog bi upotrijebio svoju neposrednu moć jedino ako osređena ličnost ne bi uspjela ispuniti povjereni zadatak. U tom slučaju i prilikom takvog neuspjeha, te u okviru rezerviranih ograničenja božanske moći i potencijala, Otac djeluje nezavisno i u skladu s nalozima vlastitog izbora; i takav izbor uvijek predstavlja stvar nepogrešivog savršenstva i beskonačne mudrosti.

Otac vlada kroz svoje sinove; s vrha naniže, širom kozmičke organizacije, pruža se neprekinuti lanac vladara koji se završava s Planetarnim Knezovima koji upravljaju sudbinama evolutivnih planeta prostranih Očevih domena. Riječi: "Gospodinu pripada zemlja i sve što ona ima," nisu samo stvar poetskog izraza. "On ruši i postavlja kraljeve. "Svevišnji vladaju u čovječjim kraljevstvima."
Kad je riječ o ljudskim srcima, Otac Svih nema uvijek glavnu riječ; ali je riječ o upravi i sudbini planeta, božanski planovi moraju prevladati; tu mora pobijediti vječna namjera mudrosti i ljubavi.

Isus je rekao: "Moj Otac, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca moga." Dok povremeno uspijevate opaziti mnogostruka djela i uočiti zapanjujuću veličinu Božje gotovo neograničene tvorevine, ne morate uvijek biti u stanju uočiti Božje prvenstvo, ali trebate biti u stanju prihvatiti činjenicu da je Bog definitivno i vječno ustoličen u Rajskom centru svih stvari kao Otac i dobročinitelj svih inteligentnih bića. Postoji samo "jedan Bog i Otac svih koji je nad svima, koji djeluje po svima i u svima stanuje"; "on je prije svega i u njemu se sve drži."

Životne neizvjesnosti i nestalnosti ljudske egzistencije ni na koji način ne pobijaju koncept sveopćeg Božjeg suvereniteta. Evolutivni život svih stvorenja opsjedaju sljedeće neminovnosti. Razmotrite sljedeće:

1. Je li hrabrost--karakterna snaga--poželjna? Čovjek tada mora rasti u okruženju koje nameće borbu s teškoćama i reagiranje na razočaranja.

2. Je li altruizam--služba čovjekovim bližnjima--poželjan? Čovjek se tada mora suočiti sa slučajevima društvene nejednakosti.

3. Je li nada--veličanstvenost uzdanja--poželjna? Ljudska egzistencija tada mora neprestano biti suočena s nesigurnostima i mnogobrojnim neizvjesnostima.

4. Je li vjera--najviša potvrda ljudske misli--poželjna? Čovjekov se um tada mora nalaziti u teškoj situaciji gdje uvijek mora znati manje nego što može vjerovati.

5. Je li ljubav prema istini i čovjekova voljnost da pođe neizvjesnom stazom ove ljubavi, poželjna? Čovjek tada mora odrastati u svijetu stalno prisutnih grešaka i uvijek moguće neistinitosti.

6. Je li idealizam--sve bliži prilaz konceptu božanskog--poželjan? Čovjek se tada mora boriti u okružju relativne dobrote i ljepote, koje pobuđuje čovjekovu neumoljivu žudnju za onim što je bolje i više.

7. Je li lojalnost--odanost najvišoj dužnosti--poželjna? Čovjek se tada mora nositi s mogućnosti izdaje i nevjerstva. Herojstvo čovjekove odanosti dužnosti počiva u neprestanoj prijetnji neuspjeha.

8. Je li nesebičnost--duh samozaborava--poželjna? Čovjek tada mora biti suočen s neprestanim vapajima neizbježnog vlastitog bitka koji teži k slavi i časti. Čovjek ne bi mogao dinamički odabrati božanski život da se ne mora odreći samoživota. Čovjek nikada ne bi mogao postići spasonosnu ispravnost kad potencijalno zlo ne bi isticalo kontrast između dobra i zla.

9. Je li zadovoljstvo--ugodnost sreće--poželjna? Čovjek tada mora živjeti u svijetu kojim vlada prijetnja boli i mogućnosti patnje.

Širom svemira, svaka jedinka se smatra dijelom cijelog. Opstanak svakog dijela ovisi o njegovoj suradnji s planom i namjerom cijelog, njegovom svesrdnom željom i savršenom voljnošću da izvrši Očevu božansku volju. Jedini evolutivni svijet bez greške (mogućnosti nerazboritog suda) bi bio svijet bez slobodne inteligencije. U Havoni postoji milijarda savršenih svjetova na kojima žive savršeni žitelji, ali kako bi bio slobodan, evolutivni čovjek mora imati slobodu da počini grešku. Slobodna inteligencija koja nema dovoljno iskustva ne može smjesta biti jednako mudra. Mogućnost neispravnog suda (zlo) poprima oblik grijeha jedino kad ljudska volja svjesno odobri i namjerno prihvati sud za koji zna da je nemoralan.

Puno cijenjenje istine, ljepote i dobrote predstavlja sastavni dio savršenstva božanskog svemira. Žiteljima Havone ne trebaju potencijalne ili relativne razine kao podražaj donošenju odluka; takvim savršenim bićima ne trebaju kontrastivne moralne situacije koje bi stimulirale razmišljanje--i bez njih su u stanju opaziti i odabrati dobro. Ali sva takva savršena bića su po moralnoj prirodi i duhovnom statusu razultat onog što su postala činjenicom vlastite egzistencije. Iskustveno su postigla napredak jedino u okviru unutarnjeg statusa. Svojom vjerom i nadom, smrtni čovjek mora zaraditi čak i status kandidata za uspon. Sve božanske osobine koje ljudski um shvaća i koje ljudska duša postiže, predstavljaju rezultat iskustva; one su stvarnost osobnog iskustva i stoga čovjekov jedinstveni posjed koji kao takav stoji u suprotnosti s prirođenom dobrotom i ispravnošću nepogrešivih ličnosti Havone.

Dok su prirodno odvažna, stvorenja Havone nisu hrabra u ljudskom smislu riječi. Dok su po prirodi ljubezna i uviđavna, teško se može reći da su altruistična onako kako su ljudska bića altruistična. Dok se nadaju prijatnoj budućnosti, nisu prožeta nadom tako veličanstveno kako su smrtnici nestalnih evolutivnih planeta prožeti nadom i uzdanjem. Dok imaju vjeru u stabilnost svemira, nemaju tu spasonosnu vjeru kojom se smrtni čovjek uspinje od statusa životinje do portala Raja. Dok vole istinu, teško da znaju da se u njoj krije spas duši. Dok su idealistični, tako su rođeni; oni ne poznaju oduševljenje čovjeka koji je postao idealističan zahvaljujući svom vedrom izboru. Dok su lojalni, nikada nisu doživjeli uzbuđenje svesrdne i inteligentne odanost dužnosti unatoč suočenosti s iskušenjem pada. Dok su nesebični, nisu postigli takve razine iskustva veličanstvenim pokoravanjem svog ratobornog bića. Dok poznaju užitak, ne razumiju prijatno zadovoljstvo čovjeka koji je upravo izbjegao prijetećem bolu.

6. OČEVO PRVENSTVO

Dok se Otac Svih s božanskom nesebičnošću, najvišom darežljivnošću, odriče autoriteta i moći, on i dalje ima prvenstvo; njegova ruka leži na moćnoj poluzi koja upravlja okolnostima svih svjetova svemira; on donosi sve zaključne odluke i s nepovredivim autoritetom svemoćnog veta vladarskog žezla kojim upravlja njegova vječna namjera, odlučuje o dobrobiti i sudbini svoje prostrane tvorevine koja rotira svemirskim orbitama.

Božja vlast je neograničena; ona je bitna činjenica u temelju cijele tvorevine. Svemir nije bio neminovan. Svemir nije bilo slučajnost ili samoegzistencijalnost. Svemir je stvoren i kao takav je podređen volji Stvoritelja. Božja volja je božanska istina, živa ljubav; usavršavajuće tvorevine evolutivnih svemira stoga obilježava bilo dobrota--blizina božanstvenosti--ili potencijalno zlo--udaljenost od božanstvenosti.

Prije ili kasnije, sva religiozna filozofija dostiže koncept ujedinjene kozmičke vlasti, jednog Boga. Kozmički uzroci ne mogu biti niži od kozmičkih posljedica. Izvori struja kozmičkog života i kozmičkog uma moraju biti iznad razina svoga ispoljenja. Ljudski um se ne objasniti jedino razmatranjem nižih redova egzistencije. Čovjekov um se u cjelosti može objasniti jedino razmatranjem stvarnosti viših redova misli i volje usmjerene namjerom. Čovjek kao moralno biće ne može biti objašenjen bez priznanja stvarnosti Oca Svih.

Mehanistički filozof odbija prihvatiti mogućnost postojanja univerzalne i suverene volje, upravo one suverene volje čiju aktivnost, ispoljenu u kozmičkim zakonima, tako duboko poštuje. Ali takav pristaša mehanizma previđa da, proglašavajući takve zakone samodjelujućim i samoobjašnjivim, iskazuje duboko poštovanje zakonu-Stvoritelju!

Čovjek jako griješi kad prikazuje Boga u čovjekovom obličju, izuzev u konceptu unutarnjeg Misaonog Ispravljača, ali čak ni ovo očovječenje nije tako bezumno kao potpuna mehanizacija ideje Prvog Velikog Izvora i Centra.
Da li Rajski Otac pati? Ne znam. Sinovi Stvoritelji sigurno mogu patiti što nekad i čine, kao što to čine smrtnici. Vječni Sin i Beskonačni Duh pate na drugačiji način. Mislim da Otac Svih pati, ali ne razumijem kako; možda kroz krug ličnosti ili kroz individualnost Misaonih Ispravljača i drugih oblika darivanja svoje vječne prirode. On je rekao smrtnicima: "U svim vašim žalostima, ja sam ožalošćen." On bez sumnje doživljava očinsko i samilosno razumijevanje; on uistinu može patiti, ali ne znam kako.

Beskonačni i vječni Vladar svemira nad svemirima je moć, oblik, energija, proces, uzorak, princip, prisutnost i idealizirana stvarnost. Ali on je više od toga; on je osoban; on posjeduje i koristi suverenu volju, doživljava svjesnost vlastite božanstvenosti, izvršava naloge stvaralačkog uma, doživljava zadovoljstvo u ostvarenju vječne namjere i ispoljava Očinsku ljubav i srdačnost prema svojoj kozmičkoj djeci. I kad se radi o svim izrazito osobnim crtama Oca, čovjek ih najbolje može razumjeti promatranjem njihovog ispoljenja u darovanom životu Mihaela, vašeg Sina Stvoritelja, za njegovog utjelovljenja na Urantiji.

Bog Otac voli čovjeka; Bog Sin služi čovjeku, Bog Duh je nadahnuće koje vodi djecu svemira u sve napredniju pustolovinu pronalaženja Boga Oca metodama koje su utemeljili Bogovi Sinovi službom milosti Boga Duha.

[Ja sam Božanski Savjetnik i kako mi je povjereno predočenje otkrivenja Oca Svih, nastavljam ovo izlaganje o osobinama Božanstva.]

BUDUĆI da se čovjekov najviši koncept Boga sastoji od ljudske ideje i ideala prvotne i beskonačne ličnosti, dopustivo je i može se pokazati korisnim, izbliza razmotriti određeneosobine božanske naravi koje tvore karakter Božanstva. Čovjek će najbolje razumjeti Božju narav bude li se vodio prema otkrivenju Oca koje je Mihael od Nebadona predstavio u svojim mnogostrukim učenjima i u svom izvanrednom smrtničkom životu u ljudskom obličju. Čovjek će isto tako najbolje razumjeti božansku narav bude li sebe promatrao kao Božje dijete i bude li promatrao Rajskog Stvoritelja kao svog istinskog duhovnog Oca.

Čovjek može proučavati Božju narav u otkrivenju vrhunskih ideja, on si može predočiti božanski karakter kao ispoljenje najviših ideala, no najprosvjetljenije i duhovno najpoučljivije od svih otkrivenja božanske naravi može se naći u razumijevanju religioznog života Isusa od Nazareta, kako prije tako i nakon što je stekao punu svjesnost svoje božanstvenosti. Ako se Mihaelov utjelovljeni život uzme kao podloga Božjeg otkrivenja čovjeku, koristeći se čovjekovim riječnim simbolima, možemo pokušati izraziti određene ideje i ideale koji se odnose na božansku narav, a koji eventualno mogu doprinjeti daljnjem razjašnjenju i ujedinjenju ljudskog koncepta naravi i karaktera ličnosti Oca Svih.

Prilikom svih nastojanja da proširimo i produhovimo ljudski koncept Boga, na put nam staje ograničena moć smrtničkog uma. Pored toga pri sprovođenju ovog zadatka, uveliko smo sputani jezičnim ograničenjima i nedostatkom materijala kojim se možemo poslužiti radi ilustracije i usporedbe kada čovjekovom konačnom smrtničkom umu nastojimo predočiti božanske vrijednosti i predstaviti duhovna značenja. Sva naša nastojanja na proširenju ljudskog koncepta Boga bila bi gotovo beznadežna da u smrtničkom umu ne živi Ispravljač koji je dar Oca Svih i da isti ovaj um nije prožet Duhom Istine Sina Stvoritelja. Oslanjajući se, stoga, na prisutnost ovih božanskih utjecaja u ljudskim srcima i vjerujući da će isti pomoći pri proširenju koncepta Boga, vedro se prihvaćam zadatka da ljudskom umu predočim Božju narav.

1. BOŽJA BESKONAČNOST

1. "Da, Beskonačnog doseći ne možemo. Tragova njegovih nitko ne vidje." "Nema mjere razumijevanju njegovom i nedokučiva je njegova veličina." Zasljepljujuća svjetlost Očeve prisutnosti je takva da se njegovim niskim stvorenjima čini da on "prebiva u tmastu oblaku." Ne samo što su njegove misli i planovi nedokučivi, već "nedokučiva on djela silna stvori, čudesa koja se izbrojati ne mogu." "Veći je Bog no što pojmit možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih." "Ali zar će Bog zaista boraviti s ljudima na zemlji? Ta nebesa (svemir) ni nebesa nad nebesima (svemir nad svemirima) ne mogu ga obuhvatit." "Kako su nedokučive njegove odluke i kako neistraživi njegovi zakoni!"

"Mi nemamo nego jednog Boga, beskonačnog Oca, koji je također vjerni Stvoritelj." "Božanski Stvoritelj je također Onaj koji Svima Raspolaže, izvor i sudbina duša. On je Vrhovna Duša, Prvotni Um i Neograničeni Duh svega stvorenog." " Veliki Nadglednik ne čini greške. Velika je njegova veličina i slava." "Stvoritelj Bog ne pati od straha i neprijateljstva. On je besmrtan, vječan, božanski i dobrostiv; on sam od sebe postoji." "Kako je čist i lijep, kako je dubok i nedokučiv, najviši Predak svih stvari!" "Beskonačni je veličanstven po tome što čovjeku daje dio sebe. On je početak i svršetak, Otac svake dobre i savršene namjere." "S Bogom je sve moguće; vječni Stvoritelj je uzrok uzroka."

Unatoč beskonačnosti izvanrednih ispoljenja Očeve vječne i univerzalne ličnosti, on je bezgranično svjestan svoje beskonačnosti i vječnosti; on pored toga u cjelosti poznaje svoje savršenstvo i moć. Izuzev njemu ravnopravnih božanskih osoba, Bog je jedino biće svemira koje doživljava savršenu, prikladnu i potpunu ocjenu samog sebe.

Otac neprestano i nepogrešivo zadovoljava potrebu koju njegova bića za njim osjećaju, a koja se mijenja i varira u različitim vremenskim razdobljima i u različitim dijelovima njegovog glavnog svemira. Veliki Bog sebe poznaje i razumije; beskonačna je njegova svjesnost prvotnosti vlastitih osobina savršenstva. Bog se nije slučajno pojavio u kozmosu; on ne izvodi eksperimente sa svemirom. Suvereni Vladari Svemira se mogu upustiti u pustolovinu; Očevi Zvijezđa mogu eksperimentirati; poglavari sistema mogu vježbati, dok Otac Svih vidi svršetak od početka i njegov božanski plan i vječna namjera istinski obuhvaćaju i razumiju sve eksperimente i pustolovine njemu podređenih osoba svakog svijeta, sistema i zvijezđa svakog svemira njegovih širokih domena.

Bogu ništa nije novo i ni jedan kozmički događaj mu ne predstavlja iznenađenje; on živi u kružnici vječnosti. On je bez početka i svršetka dana. Bog nema prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti; svo vrijeme je prisutno u svakom trenutku. On je veliki i jedini JA JESAM. Otac Svih je apsolutno i neograničeno beskonačan po svim svojim osobinama; i u sebi i po sebi, ova činjenica automatski zatvara vrata mogućnosti uspostave izravnog osobnog kontakta između Boga na jednoj i konačnih materijalnih bića i drugih niskih stvorenih inteligencija na drugoj strani.
I sve ovo zahtijeva postojanje sistema koji će omogućiti Božji kontakt i komunikaciju s njegovim mnogostrukim stvorenim bićima; takav sistem postoji, prvo, u vidu ličnosti Rajskih Božjih Sinova koji, premda su savršeni po božanstvenosti, mogu poprimiti narav tjelesnog obličja planetarnih rasa i tako postati jedan od vas i jedno s vama; Bog time tako reći postaje čovjek, kako se dogodilo pri darivanju Mihaela koji je istodobno bio Sin Božji i Sin Čovječji. I drugo, taj sistem je moguć zahvaljujući ličnostima Beskonačnog Duha, različitim vrstama bića koja pripadaju serafinskom mnoštvu, te drugim nebeskim inteligencijama koje se mogu približiti materijalnim bićima niskog porijekla i koje im na tako mnogo načina mogu služiti i pomoći. I treće, tu su nelični Tajnoviti Osmatrači, Misaoni Ispravljači, koje je sam veliki Bog bez najave i objašnjenja poslao na dar bićima poput ljudi koji žive na Urantiji. U neograničenom izobilju, oni se spuštaju s visina slave kako bi počastili i naselili skromne umove onih smrtnika koji posjeduju sposobnost ili potencijal za svjesnost Boga.

Na ove i na mnoge druge načine, na načine s kojima niste upoznati i koje kao konačna bića niste u stanju shvatiti, Rajski Otac se s puno ljubavi i drage volje spušta i uopćeno, modificira, razblažuje i ublažuje svoju beskonačnost kako bi se mogao približiti konačnim umovima svoje djece, stvorenih bića. I tako, distribucijom niza ličnosti koje su s vrha na niže sve manje apsolutne, beskonačni Otac je u stanju uživati u bliskom kontaktu s raznolikim inteligencijama mnogih svjetova svog prostranog svemira.

I ovo je Bog činio, čini, i vječno će nastaviti činiti, i to neće ni u najmanjoj mjeri oduzeti bilo što od njegove beskonačnosti, vječnosti i prvotnosti. I sve ove činjenice su aposolutna istina, unatoč tome što ih je teško shvatiti, što su obavijene tajnovitošću i što ih stvorena bića poput žitelja Urantije ne mogu u cjelosti razumijeti.

Kako su planovi Prvog Oca beskonačni i kako su njegove namjere vječne, konačna bića nisu u stanju u cjelosti razumjeti ove božanske planove i namjere. Jedino povremeno, smrtni čovjek može letimično spoznati Očeve namjere koje se obznanjuju u planiranom usponu stvorenih bića sve višim razinama kozmičkog napretka. Unatoč tome što čovjek ne može shvatiti značenje beskonačnosti, beskonačni Otac sasvim sigurno i cjelovito razumije i s ljubavlju obuhvaća svu konačnost sve svoje djece svih svemira.

Otac dijeli svoju božanstvenost i vječnost s velikim brojem viših Rajskih bića, no nismo sigurni da li izuzev Bogu ravnopravnih suradnika Rajskog Trojstva, itko drugi dijeli Božju beskonačnost i univerzalnu prvotnost koja proizlazi iz ove beskonačnosti. Beskonačnost ličnosti neminovno mora obuhvaćati svu konačnost ličnosti; iz same ove činjenice stoga proizilazi istina--doslovna istina--učenja da "po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo." Taj fragment čistog Božanstva Oca Svih koji živi u smrtnom čovjeku je dio beskonačnosti Prvog Velikog Izvora i Centra, Oca Očeva.

2. OČEVO VJEČNO SAVRŠENSTVO

I vaši su drevni proroci razumjeli vječnu narav Oca Svih, narav koja nema početka niti svršetka, nego je kružna. Bog je doslovno i vječno prisutan u svom svemiru nad svemirima. U cijeloj svojoj apsolutnoj veličanstvenosti i vječnoj veličini, on živi u sadašnjem času. "Otac u sebi ima život i taj je život vječan." Za vječnih stoljeća, Otac je bio taj koji je "svima davao život." U božanskoj cjelovitosti vlada beskonačno savršenstvo. "Ja, Gospod, ne mijenjam se." Naša upoznatnost sa svemirom nad svemirima ukazuje ne samo na to da je on Otac svjetla, već i da u njegovom vođenju međuplanetarnih poslova nema "ni promjene, ni zasjenjenja zbog mjene." On "unaprijed javlja što još se nije zbilo." On kaže: "Moj sud je trajno na snazi; ja ću sprovesti svako svoje zadovoljstvo" "prema vječnom naumu koji ostvarih u mom Sinu." Stoga, namjere i planovi Prvog Izvora i Centra su poput njega samog vječni, savršeni i zauvijek nemijenjajući.

U Očevim nalozima vlada najviša potpunost i savršenstvo prepunosti. "Sve što Bog čini, čini za stalno; tome se ništa dodati ne može, niti mu se može oduzeti." Otac Svih se ne kaje zbog svojih izvornih namjera koje su pune savršenstva i mudrosti. Njegovi planovi su postojani, njegov sud je neopoziv, njegova djela su božanstvena i nepogrešiva. "Tisuću je godina u očima tvojim kao jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna." Ograničeni um smrtnog čovjeka nikad neće biti u stanju razumjeti savršenstvo božanstvenosti i ogromnih razmjera vječnosti.

U reakcijama nemijenjajućeg Boga, pri sprovođenju njegove vječne namjere, ponekad se može naći prividna promjenljivost stava i nepostojanost umova njegovih stvorenih inteligencija; drugim riječima, ova djela mogu naizgled i na površini varirati, no ispod površine i ispod svih spoljašnjih ispoljenja, još uvijek leži nemijenjajuća namjera, trajni plan vječnog Boga.
Dok u spoljašnjim svemirima savršenstvo uvijek mora biti relativan pojam, u centralnom svemiru, a naročito na Raju, savršenstvo je čisto i nepatvoreno; štoviše, u određenim fazama, ono je i apsolutno. Trojska ispoljenja modificiraju izražaj božanskog savršenstva, premda ga ne umanjuju.

Božje prvotno savršenstvo ne počiva u umišljenoj pravičnosti, već u savršenstvu dobrote njegove božanske naravi. Bog je konačan, potpun i savršen. Ništa ne nedostaje ljepoti i savršenstvu njegovog pravičnog karaktera. I cjelokupna zamisao egzistencije živih bića na svjetovima prostora počiva na božanskoj namjeri da se stvore uvjeti koji će omogućiti uspon stvorenih bića koja posjeduju volju do visoke sudbine, kako bi s Ocem podijelila njegovo Rajsko savršenstvo. Bog nije egocentričan, niti je sam sebi dovoljan; on neprestano daruje samog sebe svim samosvjesnim bićima prostranog svemira nad svemirima.

Bog je vječno i beskonačno savršen i premda ne može poznavati nesavršenstvo kao svoje vlastito iskustvo, on uistinu dijeli svjesnost cjelokupnog iskustva nesavršenosti svih napaćenih živih bića evolucijskih svemira svih Rajskih Sinova Stvoritelja. Osobni i oslobađajući dodir Boga savršenstva nadsjenjuje srca i u svoj krug uključuje naravi svih smrtnih bića koja su se uspela do kozmičke razine na kojoj su u stanju moralno rasuđivati. Na taj način kao i kroz kontakte božanske prisutnosti, Otac Svih uistinu sudjeluje u iskustvu koje je povezano s nezrelošću i nesavršenstvom u evoluirajućem životnom putu svakog moralnog bića cijelog svemira.

Premda ljudska ograničenja i potencijalno zlo nisu dio božanske naravi, smrtnikovo iskustvo sa zlom i svi čovjekovi odnosi prema zlu sasvim sigurno ulaze u sastav Božjeg sve šireg samoostvarenja u djeci vremena--stvorenim bićima koja posjeduju moralnu odgovornost i koja su evolucijski proizvod djela Rajskih Sinova Stvoritelja.

3. PRAVDA I PRAVIČNOST

Bog je pravičan; on je stoga pravedan. "Pravičan si Gospode, na svim putovima svojim." "Ne učinih bez razloga što god poduzeh," kaže Gospod." "Prava je naredba Gospodnja i pravična je zapovijed njegova." Na pravdu Oca Svih ne utječu djela i aktivnosti njegovih stvorenja, "jer u Gospoda, Boga našega, nema nepravde ni osobine pristranosti, niti on prima mita."

Kako je uzaludno i djetinjasto pokušati navesti Boga da promijeni svoje nemijenjajuće odluke kako bi smo izbjegli pravednim posljedicama djelovanja njegovih mudrih prirodnih zakona i pravičnih duhovnih naloga! "Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati! Što tko sije, to će i žeti." Istina, čak i u slučaju pravedenosti koja zahtijeva da čovjek požanje posljedice svojih prijestupa, ovu božansku pravednost uvijek ublažava milosrđe. Beskonačna mudrost je vječni sudac koji određuje odnos između pravde i milosrđa koji će biti uručeni pri određenim okolnostima. Najveća kazna (ustvari neminovna posljedica) prijestupa i svjesne i namjerne pobune protiv Božje vladavine je gubitak egzistencije koju biće posjeduje kao njezin individualni podanik. Krajnji rezultat svesrdnog činjenja zla je anihilacija. Na koncu konca, individue koje se poistovijete sa zlom same sebe unište tako što prihvativši pokvarenost, postanu u cjelosti nestvarne. Istinsko iščeznuće takvog stvorenog bića se, međutim, neizostavno odgađa sve dok ne primi odobrenje pravičnog sistema tog svemira.

Odluke o prestanku postojanja se obično donose prilikom razdiobene ili epohalne presude nad svijetom ili svjetovima. Na svijetu poput Urantije, one nastupaju po svršetku planetarne razdiobe. Ovom se prilikom svi zakonodavni sudovi, od planetarnih vijeća do sudova Sinova Stvoritelja i pravoriječnih sudova Starješina Dana, moraju složiti s odlukom o prestanku postojanja određenog bića. Nalog o raščlanjenju stiže iz viših sudova nadsvemira i to nakon što prijestupnikov planet jednoglasno potvrdi takvu osudu; i tada, nakon što se odluka o ukinuću postojanja potvrdi gore na visini, iyvršava se izravnim činom sudaca koji žive i djeluju na centrima dotičnog nadsvemira.

Po konačnoj potvrdi sudskog rješenja, biće koje se poistovijetilo s grijehom istog časa postaje kao da ga nikad nije bilo. Nakon takve sudbine, biće ne može ponovo oživjeti; ona traje zauvijek i vječno. Preobrazbe vremena i metamorfoze prostora raščlanjuju žive energetske faktore identiteta takvog bića pretvarajući ih u kozmičke potencijale iz kojih su se izvorno javili. Budući da to stvorenje nije uspjelo donijeti konačne odluke koje bi osigurale njegov vječni život, ličnost ove pokvarene osobe gubi nastavak životnog mehanizma. U slučaju da pridruženi um nastavi činiti grijeh za grijehom i nakon što ta grešnost dostigne vrhunac u potpunom poistovijećenju s pokvarenošću, po prestanku života, po kozmičkom raščlanjenju, takvu izoliranu ličnost apsorbira nadduša cijele tvorevine i ona postaje dijelom evoluirajućeg iskustva Vrhovnog Bića. Ona se nikad zatim neće javiti kao ličnost; njezin identitet postaje kao da ga nikad nije bilo. U slučaju ličnosti u kojoj živi Ispravljač, iskustvene vrijednosti duha preživljavaju u stvarnosti vječnog Ispravljača.

U slučaju eventualnog kozmičkog spora između aktualnih razina stvarnosti, ličnost više razine na koncu doživljava pobjedu nad ličnošću niže razine. Ova neminovna posljedica takvog kozmičkog sukoba počiva u činjenici da božanstvenost osobina odgovara stupnju stvarnosti ili aktualnosti određenog stvorenog bića koje je obdareno voljom. Cjelovito zlo, potpuna greška, svjesno i namjerno počinjen grijeh i čista pokvarenost, automatski sami sebe uništavaju. Takvi se stavovi kozmičke nestvarnosti mogu održati jedino zahvaljujući privremenom milosrđu i toleranciji koji traju sve dok pravedni i pošteni mehanizmi kozmičkih sudova ne donesu pravičnu odluku.

U lokalnim svemirima, vladavina Sinova Stvoritelja zrači kreativnošću i produhovljenjem. Ovi Sinovi odano rade kako na djelotvornoj sprovedbi Rajskog plana naprednog smrtničkog uspona, tako i na oporavku pobunjenika i osoba zavedenih neispravnim razmišljanjem, no nakon što takve osobe zauvijek i neopozivo odbace sva ova brižna nastojanja, na snagu stupa konačna odluka o raščlanjenju koju se izvršava silama pod sudskom nadležnosti Starješina Dana.

4. BOŽANSKO MILOSRĐE

Milosrđe nije ništa drugo nego pravednost ublažena mudrošću savršenog poznavanja i pune svjesnosti o prirodnim slabostima konačnih stvorenih bića i veličini prepreka koje se kriju u njihovom okruženju. "No ti si, Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu--sama ljubav i milost." Stoga, "tko god zazove ime Gospodnje, spasit će se," "jer on je velikodušan u praštanju." "Milost Gospodnja je od vječnosti do vječnosti"; zbilja, "vječna je milost njegova." "Ja sam Gospodin koji tvori dobrotu, pravo i pravičnost na zemlji, jer to mi je milo." "Jer samo nerado ja ponižavam i rascvilim sinove čovjeka," jer ja sam "Otac milosrđa i Bog svakovrsne utjehe."

Bog je po naravi ljubezan, prirodno suosjećajan i vječno milosrdan. Nije potrebno da čovjek pokuša ispoljiti utjecaj na Oca kako bi stekao Očevu ljubav i ljubeznost. Sama činjenica da stvoreno biće treba Oca dovoljna je da osigura tok Očevih nježnih milosrđa i spasonosne blagosti. Budući da Bog zna sve o svojoj djeci, lako mu je oprostiti. Što bolje čovjek bude razumjeo druge ljude, to će im lakše oprostiti, čak ih i voljeti.

Zahvaljujući sudu njegove beskonačne mudrosti, pravični Bog može istodobno i pri svakoj kozmičkoj situaciji ispoljiti oboje, pravdu i milosrđe. Nebeskog Oca ne raskidaju proturiječni stavovi prema njegovoj kozmičkoj djeci; Bog nikada ne podliježe antagonistističnosti stava. Božje sveznanje nepogrešivo usmjerava njegovu slobodnu volju, birajući kozmički čin koji će savršeno, istodobno i jednako zadovoljiti zahtijeve svih njegovih kozmičkih svojstava i beskonačnih osobina njegove vječne naravi.
Milosrđe je prirodan i neminovan rezultat dobrote i ljubavi. Dobra narav Oca ljubavi nikako ne bi mogla uskratiti mudru službu milosrđa bilo kojem članu bilo koje grupe Božje kozmičke djece. Zajednički, vječna pravda i božansko milosrđe tvore to što bi ljudi nazvali poštenjem.

Božansko milosrđe predstavlja vještinu poštenja kojom se usklađuju kozmičke razine savršenstva i nesavršenstva. Milosrđe je pravda Vrhovnosti koja je prilagođena prilikama evoluirajućeg konačnog svijeta, pravičnost vječnosti koja je modificirana u skladu s najvišim interesima i kozmičkom blagodati djece vremena. Milosrđe nije suprotno pravdi, već je prije suosjećajno tumačenje zahtijeva uzvišene pravde koja se na pošten način primjenjuje na podređena duhovna bića i materijalna stvorenja evoluirajućih svemira. Milosrđe je pravda Rajskog Trojstva koja je mudro i s ljubavlju podarena mnogostrukim inteligencijama tvorevina vremena i prostora, koju je izgradila božanska mudrost i koju su utemeljili sveznajući um i suverena slobodna volja Oca Svih i svih njegovih Stvaralačkih suradnika.

5. BOŽJA LJUBAV

"Bog je ljubav"; stoga se Očev osobni stav, njegova reakcija prema poslovima svemira, uvijek i isljučivo sastoji od božanske ljubavi. Otac nas toliko voli da nam je podario svoj život. "On čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima."

Pogrešno je misliti da žrtvovanje Božjih Sinova ili posredničko zalaganje nižih stvorenja, mogu navesti Boga da voli svoju djecu, "jer vas sam Otac ljubi." Upravo radi takve roditeljske ljubavi, Otac šalje svoje veličanstvene Ispravljače da žive u ljudskim umovima. Božja ljubav je univerzalna; "tko god želi, može doći." On "hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine." On "neće da itko propadne."

Stvoritelji su prvi koji čovjeka nastoje spasti od katastrofalnih rezultata njegovih bezumnih kršenja božanskih zakona. Božja ljubav je po svojoj naravi očinska ljubav; on vas stoga "kara za vaše pravo dobro, da bi ste postali dionicima njegove svetosti." I dok prolazite kroz najteža iskušenja, sjetite se da "u svakoj tuzi vašoj on bješe tužan."

Bog je božanstveno ljubezan prema grešnicima. Kad se pobunjenici vrate k pravičnosti, on ih milostivo prihvaća, "jer naš Bog je velikodušan u praštanju." "A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne pominjem." "Vidi koliko ljubavi nam je Otac darovao, da se zovemo sinovima Božjim."

Naposlije, najviši dokaz Božje dobrote i najveći razlog zbog kojeg trebate voljeti Boga je to što u vama živi Očev dar--Ispravljač koji tako strpljivo čeka na čas kad će se s vama sjediniti, zauvijek postati jedno. Premda traganjem ne možete naći Boga, ako se predate vodstvu ovog unutarnjeg duha, on će vas nepogrešivo voditi, korak po korak, život po život, kroz svemir za svemirom i doba za dobom, dok konačno ne budete stali pred Rajsku ličnost Oca Svih.

Kakva je greška ne obožavati Boga samo zato što ga, zbog ograničenja ljudske naravi i prepreka materijalne tvorevine, niste u stanju vidjeti. Između vas i Boga je nepojmljiva udaljenost (fizički prostor) koji morate prebroditi. Isto tako, između čovjeka i Boga vlada široki jaz duhovne različitosti koji se mora premostiti; no unatoč svemu što vas fizički i duhovno odvaja od Božje osobne Rajske prisutnosti, razmislite o veličanstvenoj činjenici da Bog živi u vama; na svoj način, Bog je već premostio ovu razdaljinu. On je poslao svoj duh, dio sebe, da živi u vama i da s vama surađuje dok idete svojom vječnom kozmičkom stazom.

Meni je tako lako i ugodno obožavati onoga koji je tako veličanstven i istodobno tako srdačno odan službi kojom nastoji unaprijediti svoja niska stvorenja. Ja prirodno volim onog koji je tako moćan u stvaralaštvu i kontroli nad svojom tvorevinom, dok je tako savršen po dobroti i tako vjeran po ljubeznosti i ljubavi kojima nas stalno nadkriljuje. Mislim da bih volio Boga i kad ne bi bio tako velik i veličanstven, zato što je tako dobar i milosrdan. Mi svi volimo Oca više zbog njegove naravi nego zbog njegovih zapanjujućih osobina.

Kad vidim kako se odvažno Sinovi Stvoritelji i njima podređeni administratori bore s mnogostrukim teškoćama vremena koje su svojstvene evoluciji svemira prostora, uviđam da prema ovim nižim vladarima svemira osjećam veliku i duboku ljubav. Naposljetku, mislim da mi svi, uključujući i smrtnike svjetova, volimo Oca Svih i sva druga bića, božanska ili ljudska, zbog toga što uviđamo da nas ove ličnosti istinski vole. To što čovjek osjeća ljubav prema drugima u velikoj mjeri predstavlja izravnu reakciju na njihovu ljubav prema njemu. Budući da znam da me Bog voli, nastavio bih ga neizmjerno voljeti čak i da nema svoje vrhovnosti, ultimnosti i apsolutnosti.

Očeva ljubav je s nama ovog časa kao i kroz beskonačnu kružnicu vječnih doba. Dok promišljate o Božjoj naravi koja je puna ljubavi, postoji samo jedna logična i prirodna reakcija na tu ljubav: Sve više ćete voljeti vašeg Stvoritelja, Bogu ćete dati ljubav koja se može usporediti s ljubavlju djeteta prema njegovom zemaljskom roditelju; jer kao što otac, pravi otac, istinski otac, voli svoju djecu, tako Otac Svih voli svoje stvorene sinove i kćeri i zauvijek nastoji doprinjeti njihovom blagostanju.

Ali Očeva ljubav je inteligentna i dalekosežna roditeljska ljubav. Božanska ljubav djeluje zajedno s božanskom mudrošću i svim drugim beskonačnim osobinama savršene naravi Oca Svih. Bog je ljubav, ali ljubav nije Bog. Najveći izražaj božanske ljubavi prema smrtnim bićima počiva u darivanju Misaonih Ispravljača, ali najveće otkrivenje Očeve ljubavi koje možete spoznati leži u idealnom duhovnom životu koji je njegov Sin Mihael darovao Urantiji. Ispravljač koji živi u čovjeku je taj koji individualizira Božju ljubav svakoj ljudskoj duši.

Ponekad se osjećam gotovo ojađen zato što sam pri predstavi božanske ljubavi nebeskog Oca prema njegovoj kozmičkoj djeci, primoran na korištenje ljudskog jezičnog simbola ljubavi. Unatoč tome što izražava čovjekov najviši koncept smrtničkih odnosa poštovanja i odanosti, ovaj izraz tako često obilježava posve nečasne smrtničke odnose koje je doslovno neprikladno nazvati riječju koja označava neusporedivu ljubav živog Boga prema njegovoj djeci, kozmičkim stvorenjima! Kako je nezgodno što ne mogu upotrijebiti neki blaženi izraz koji nema drugog značenja, a koji bi ljudskom umu predstavio istinsku narav i prelijepu veličinu božanske ljubavi Rajskog Oca.

Kad čovjek izgubi iz vida ljubav osobnog Boga, Božje kraljevstvo se svodi na kraljevstvo dobra. Unatoč beskonačnom jedinstvu božanske naravi, ljubav dominira svim Božjim odnosima prema njegovim stvorenjima.

6. BOŽJA DOBROTA

Dok u fizičkom svemiru možemo naći božansku ljepotu i dok u intelektualnom svijetu možemo opaziti vječnu istinu, Božja se dobrota može naći jedino u duhovnom svijetu osobnog religioznog iskustva. U svojoj istinskoj biti, religija je vjera-uzdanje u Božju dobrotu. U filozofiji, Bog može biti velik i apsolutan, pa i na određeni način inteligentan i osoban, ali u religiji, Bog isto tako mora biti moralan; on mora biti dobar. Čovjek se može bojati velikog Boga, ali on može voljeti i pouzdati se jedino u dobrog Boga. Ova Božja dobrota je dio Božje ličnosti i njezino puno otkrivenje može postojati jedino u osobnom religioznom iskustvu Božjih sinova vjernika.

Religija podrazumijeva da nadsvijet duha zna o osnovnim potrebama ljudskog svijeta i da na njih reagira. Evolucijska religija može postati etična, dok jedino religija otkrivenja može postati istinski i duhovno moralna. Isus je uzvisio zastarjeli koncept Boga kao Božanstva vođenog kraljevskom moralnošću, do srdačne i dirljive razine intimne obiteljske moralnosti odnosa između roditelja i djeteta, a u smrtničkom iskustvu ne postoji ni jedan ljepši i nježniji odnos.

"Bogatstvo dobrote Božje želi te voditi k pokajanju." "Svaki dobar dar i svaki savršen poklon dolazi odozgo, od Oca svjetla." Bog je dobar; on je vječno utočište dušama ljudi." "Gospodin Bog je milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat dobrotom i istinom." "Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin! Blago čovjeku koji se njemu utječe." "Blag je Gospod i milosrdan. On je Bog spasenja." "On liječi one koji su srca skrušena i povija rane njihove. On je čovjekov pomoćnik i dobročinitelj."

Dok je koncept Boga kao kralja-suca vodio tvorbi visokog moralnog standarda i uspostavi grupne poslušnosti zakonu, on nije popravio status individualnog vjernika koji je ostao u jadnom položaju punom neizvjesnosti u pogledu vremena i vječnosti. Kasniji Židovski proroci su proglasili da je Bog bio Otac Izraela; Isus je predočio otkrivenje Boga kao Oca svakog ljudskog bića. Isusov život je transcendentno osvijetlio cjeloukupno smrtničko shvaćanje Boga. Nesebičnost ulazi u sastav roditeljske ljubavi. Bog voli ne poput oca, već kao otac. Bog je Rajski Otac svake ličnosti svemira.

Pravičnost podrazumijeva da je Bog izvor moralnog zakona svemira. Istina predstavlja Boga kao obznanjivača, kao učitelja. Ali ljubav daje i traži ljubav, teži suosjećajnoj zajednici kakva veže roditelja s djetetom. Pravičnost može biti božanska misao, ali ljubav je stav oca. Neispravna pretpostavka da se Božja pravičnost ne može pomiriti s nesebičnom ljubavi nebeskog Oca navela je ljude da pomisle kako Božanstva nema jedinstva, te je dalje vodila izravnom proglašenju doktrine iskupljenja putem muke i smrti Isusove, ideji koja predstavlja filozofsku uvredu ne samo Božjem jedinstvu već i njegovoj slobodnoj volji.

Srdačni nebeski Otac čiji duh živi u njegovoj zemaljskoj djeci, nije podijeljena ličnost--jedna ličnost pravde i druga ličnost milosrđa--niti je potrebno da bilo kakav posrednik osigura Očevu naklonost i oprost. Božanskom pravičnosti ne upravlja kruta osvetnička pravda; Bog kao otac stoji iznad Boga kao suca.

Bog nikad nije bijesan, osvetoljubiv ili ljutit. Točno je da mudrost često obuzdava njegovu ljubav, dok pravda ograničuje njegovo odbačeno milosrđe. Njegova ljubav prema pravičnosti ne može da se ne ispolji kao jednaka mržnja prema zlu. Otac nije nedosljedna ličnost; božansko jedinstvo je savršeno. Unatoč vječnim identitetima Božjih ravnopravnih suradnika, u Rajskom Trojstvu vlada apsolutno jedinstvo.
Bog voli grešnika i mrzi grijeh: dok je ova izjava točna filozofski, Bog je transcendentna ličnost i osobe mogu jedino voljeti ili mrziti druge osobe. Grijeh nije osoba. Bog voli grešnika jer grešnik predstavlja stvarnost ličnosti (koja je potencijalno vječna), dok prema grijehu Bog ne zauzima nikakav osobni stav, jer grijeh nije duhovna stvarnost; on nije osoban; stoga jedino Božja pravda obraća pažnju na njegovo postojanje. Božja ljubav spašava grešnika; Božji zakon uništava grijeh. Ovaj bi se stav božanske naravi očigledno izmijenio ako bi se grešnik potpuno i neopozivo poistovijetio s grijehom, isto kao što bi se isti taj grešnik mogao potpuno i neopozivo poistovijetiti s unutarnjim duhom Ispravljačem. Takav smrtnik koji se odlučio poistovijetiti s grijehom na kraju poprima posve neduhovnu narav (što ga čini osobno nestvarnim), te bi vremenom doživljava prestanak postojanja. Nestvarnost, pa i nepotpunost naravi stvorenog bića, ne mogu zauvijek postojati u svemiru koji je svakim danom sve stvarniji i duhovniji.
Promatrajući svijet ličnosti, bića nalaze da je Bog brižna osoba ljubavi; promatrajući duhovni svijet, bića opažaju da je Bog osobna ljubav; u religioznom iskustvu, on je oboje. Božja dobrota počiva u biti slobode božanske volje--univerzalne tendencije prema ispoljenju ljubavi, ukazanju milosrđa, iskazanju stpljenja i službi oproštenja.

7. BOŽANSKA ISTINA I LJEPOTA

Svo konačno znanje i razumijevanje stvorenih bića je relativno. Informacije i obavijesti, sabrane i iz najviših izvora, su jedino relativno potpune, lokalno ispravne i osobno istinite.

Fizičke činjenice su prilično jednolike, dok je istina živ i fleksbilan činitelj u kozmičkoj filozofiji. Između evoluirajućih ličnosti može vladati jedino djelomično mudra i relativno istinita komunikacija. Evoluirajuće ličnosti mogu biti sigurne jedino ukoliko se oslanjaju na vlastito osobno iskustvo. Ono što može djelovati potpuno istinito na jednom mjestu može biti jedino relativno istinito u drugom dijelu svemira.

Dok je Božanska istina--najviša istina, jednolika i univerzalna--prikaz duhovnih stvari promatran sa stanovišta brojnih individua s različitih planeta često varira u pogledu detalja zahvaljujući relativnoj potpunosti njihovog znanja kao i količini, duljini i mjeri osobnog iskustva. Dok su zakoni i odredbe, misli i stavovi, Prvog Izvora i Centra vječno, beskonačno i univerzalno istiniti, njihova primjena i prilagođenje u određenom svemiru, sistemu, svijetu ili stvorenoj inteligenciji, teku u skladu s planovima I metodama Sinova Stvoritelja koji djeluju u svojim svemirima, kao i u skladu s lokalnim planovima i postupcima Beskonačnog Duha i svih drugih pridruženih nebeskih ličnosti.

Lažna znanost materijalizma želi osuditi smrtnog čovjeka na prognanički status u svemiru. Takvo djelomično znanje je potencijalno zlo; to je znanje mješavina dobra i od zla. Istina je lijepa jer je i obilna i simetrična. Kad čovjek traga za istinom, on traži ono što je istinski i božanski stvarno.

Filozofi čine veliku grešku kada skrečući s puta vođeni zabludom apstrakcije, usmjeravaju pažnju na jedan aspekt stvarnosti, proglašavajući takav izolirani aspekt cjelokupnom istinom. Mudar filozof uvijek traži stvaralačku zamisao koja leži u pozadini i koja prethodi svim drugim kozmičkim pojavama. Misao stvoritelja uvijek mora prethoditi njegovom stvaralačkom činu.

Intelektualna samosvjesnost može otkriti ljepotu istine, njezinu duhovnu kvalitetu, ne samo na osnovu filozofske dosljednosti njezinih predodžbi već--što je još pouzdanije i uvjerljivije--na osnovu nepogrešivog djelovanja stalnoprisutnog Duha Istine. Sreća proizlazi iz prepoznavanja istine, jer istinu čovjek može ispoljiti u djelu; čovjek može živjeti istinu. Razočaranje i patnja prate grešku jer, budući da nije stvarnost, greška ne može biti ostvarena u iskustvu. Božanska istina se najbolje može poznati po svoj duhovnoj aromi.

Vječno nastojanje počiva u težnji za ujedinjenjem, za božanskom koherencijom. Centar koherencije prostranog fizičkog svemira je Rajski Otok; centar koherencije intelektualnog svemira je Bog uma, Združeni Činitelj; centar koherencije duhovnog svemira je ličnost Vječnog Sina. Ali izolirani smrtnik vremena i prostora nalazi svoj centar koherencije u Bogu Ocu zahvaljujući neposrednom odnosu između Oca Svih i čovjekovog unutarnjeg Misaonog Ispravljača. Čovjekov Ispravljač je fragment Boga i vječito teži ujedinjenju s Bogom; Ispravljačev centar koherencije je Rajsko Božanstvo Prvog Izvora i Centra.
Opažanje uzvišene ljepote predstavlja otkriće i integraciju stvarnosti: Opažanje božanske dobrote u vječnoj istini, to je ultimatna ljepota. A i dražesnost ljudske umjetnosti počiva u skladu njezinog jedinstva.

Velika greška židovske religije počiva u tome što nije uspjela povezati Božju dobrotu s činjenicama i istinama znanosti i privlačnom ljepotom umjetnosti. Kako je civilizacija sve više napredovala i kako je religija nastavila ići istom nerazboritom stazom prenaglašavajući Božju dobrotu i istodobno relativno isključujući istinu i zanemarujući ljepotu, određeni tipovi ljudi su osjetili odbojnost prema apstraktnim i nepovezanim konceptima izolirane dobrote. Prenaglašena i izolirana moralnost suvremene religije koja ne uspijeva sačuvati odanost i lojalnost mnogih ljudi dvadesetog stoljeća, bi se oporavila ako bi svojim moralnim nalozima dodala istine znanosti, filozofije i duhovnog iskustva, kao i ljepote fizičke tvorevine, privlačnosti intelektualne umjetnosti i veličanstvenosti istinskog karakternog postignuća.
Religiozni izazov ovog stoljeća leži pred onim dalekovidim i naprednim muškarcima i ženama duhovnog uvida, koji će imati hrabrosti da izgrade novu i privlačnu filozofiju življenja utemeljenu na proširenim i čvrsto ujedinjenim suvremenim predodžbama kozmičke istine, ljepote svemira i božanstvene dobrote. Takva nova i pravična vizija moralnosti može privući sve što je dobro u čovjekovom umu i dati podstreka svemu najboljem u ljudskoj duši. Istina, ljepota i dobrota predstavljaju božanske stvarnosti i kako se ljudi budu uspinjali ljestvicom duhovnog življenja, ove uzvišene osobine Vječnoga trebaju postati sve više koordinirane i ujedinjene u Bogu koji je ljubav.
Sva istina--bilo materijalna, filozofska ili duhovna--je lijepa i dobra. Sva stvarna ljepota--materijalna umjetnost ili duhovna simterija--je istinita i dobra. Sva istinska dobrota--bilo osobna moralnost, društvena pravičnost ili božanska služba--je jednako istinita i lijepa. Sreća kao i fizičko i duševno zdravlje, predstavljaju integraciju istine, ljepote i dobrote i njihov spoj u sastavu ljudskog iskustva. Takve razine djelotvornog življenja proizlaze iz ujedinjenja energetskih sistema, idejnih sistema i sistema duha.

Istina je koherentna, ljepota je privlačna, dok dobrota ima stabilizirajući učinak. I koordinirane u iskustvu ličnosti, ove vrijednosti onoga što je stvarno proizvode visoki stupanj ljubavi koji se kreće pod upravom mudrosti i vodstvom lojalnosti. Stvarna namjera koja stoji u podlozi cjelokupnog kozmičkog obrazovanja počiva u ideji da izolirano dijete svjetova treba steći bolju koordinaciju s većim stvarnostima njegovog širećeg iskustva. Stvarnost je konačna na ljudskoj razini, dok je beskonačna i vječna na višim i božanskim razinama.

[Iznio Božanski Savjetnik djelujući prema odobrenju Starješina Dana s Uverse.]

PRVI DIO
Centralni svemir i nadsvemiri

POGLAVLJE 1
OTAC SVIH

OTAC Svih je Bog cijele tvorevine, Prvi Izvor i Centar svih stvari i bića. Prvo trebate misliti o Bogu kao stvoritelju, zatim kao nadgledniku, te konačno kao beskonačnom održavatelju. Čovječanstvo je počelo spoznavati istinu o Ocu Svih kad je prorok rekao: "Ti si, Bože, jedini; nema drugog osim tebe. Ti si stvorio nebo i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu; ti ih čuvaš i nadgledaš. Sinovi Božji su stvorili svemire. Stvoritelj se svjetlošću ogrče kao plaštom, nebo si razapinje kao šator." Jedino zahvaljujući konceptu Oca Svih--jednom Bogu umjesto mnogih bogova--čovjek je bio u stanju shvatiti da je Otac božanski stvoritelj i beskonačni nadglednik.

Neizmjeran broj planetarnih sistema je načinjen kako bi ih s vremenom naselilo mnoštvo različitih vrsta inteligentnih stvorenja koja mogu poznati Boga, primiti njegovu božansku ljubav i zauzvrat ga voljeti. Svemir nad svemirima je djelo Boga i prebivalište njegovih raznovrsnih stvorenja. "Bog je oblikovao i sazdao zemlju; on je učvrstio svemir i stvorio ovaj svijet; i nije zemlju stvorio nizašto, već ju je uobličio za obitavanje."

Svi prosvijetljeni svjetovi priznaju i obožavaju Oca Svih, vječnog stvoritelja i beskonačnog održavatelja cijele tvorevine. U svemiru nad svemirima, bića obdarena voljom započinju dugo, dugo putovanje prema Raju, čarobnu borbu vječne pustolovine koja vodi k postignuću Boga Oca. Najviši cilj djece vremena je da nađu vječnog Boga, da spoznaju božansku narav i da priznaju Oca Svih. Stvorena bića koja poznaju Boga imaju samo jednu uzvišenu ambiciju, samo jednu prožimajuću žudnju, a to je da u vlastitim domenama postanu onakva kakav je Bog u svom Rajskom savršenstvu i svojoj univerzalnoj domeni pravedne uzvišenosti. Otac Svih koji živi u vječnosti, šalje najviši nalog: "Budite savršeni kao što sam ja savršen." S puno ljubavi i milosti, glasnici Raja su stoljeće za stoljećem raznosili ovaj božanski poziv širom svih svemira, noseći ga i tako niskim stvorenjima životinjskog porijekla kakva su pripadnici ljudskih rasa Urantije.

Ova veličanstvena i sveopća opomena koja nalaže postignuće savršenstva božanstvenosti, predstavlja glavnu dužnost i treba biti najviša ambicija svih napaćenih stvorenja Boga savršenstva. To što se čovjeku pruža ova prilika da postigne božansko savršenstvo predstavlja najvišu i krajnju sudbinu cijelog čovjekovog duhovnog napretka u vječnosti. Dok se smrtnici Urantije teško mogu nadati da će postati savršeni u beskonačnom smislu, nakon što započnu život na ovom planetu, ljudska bića su posve u stanju postići uzvišeni i božanski cilj koji je beskonačni Bog postavio pred smrtnog čovjeka; i kad postignu ovu sudbinu, po svemu što se odnosi na samoostvarenje i umno postignuće, ljudska će bića biti jednako preobilna u svojoj domeni božanskog savršenstva kao što je Bog preobilan u svojoj domeni beskonačnosti i vječnosti. Dok takvo savršenstvo ne mora biti bilo univerzalno u materijalnom smislu, neograničeno u intelektualnom shvaćanju ili obilježeno vrhuncem duhovnog iskustva, ono će biti krajnje i potpuno po svim konačnim aspektima božanstvenosti volje, savršenstva motivacije ličnosti i svjesnosti Boga.
Tu se krije istinsko značenje te božanske zapovijedi "Budite savršeni kao što sam ja savršen," koja za cijele duge i čarobne borbe za postignuće sve viših razina duhovnih vrijednosti i istinskih kozmičkih značenja, neprestano nagoni smrtnog čovjeka da krene naprijed i da stremi k svojoj nutrini. Ova vrhunska potraga za Bogom svemira predstavlja najvišu pustolovinu žitelja svih svjetova vremena i prostora.


1. OČEVO IME

Od svih imena po kojima je Otac Svih poznat širom svemira, najčešće se mogu sresti ona koja ga opisuju kao Prvi Izvor i Kozmički Centar. U različitim svemirima i u različitim sektorima jednog te istog svemira, Prvi Otac je poznat po različitim imenima. Imena kojima određeno stvorenje naziva Stvoritelja uveliko ovise o načinu na koji to biće spoznaje Stvoritelja. Prvi Izvor i Kozmički Centar sebe nikad nije obznanio po imenu, već jedino po naravi. Ako vjerujemo da smo djeca ovog Stvoritelja, prirodno je da ćemo ga prije ili kasnije nazvati Ocem. No ovo je ime stvar našeg vlastitog izbora i ono predstavlja rezultat naše spoznaje vlastitog osobnog odnosa s Prvim Izvorom i Centrom.

Otac Svih ne traži od inteligentnih kozmičkih stvorenja koja su obdarena slobodnom voljom da mu iskažu bilo kakvo svojevoljno priznanje, formalno obožavanje ili ropsku službu. Evolucijski žitelji svjetova vremena i prostora moraju sami--u vlastitim srcima--priznati i zavoljeti Boga i odlučiti da mu iskažu obožavanje. Stvoritelj neće prinuditi ili primorati svoja materijalna stvorenja da mu predaju svoju duhovnu slobodnu volju. To što čovjek s ljubavlju posvećuje svoju volju izvršenju Očeve volje predstavlja čovjekov najodabraniji dar Bogu; ustvari, takvo posvećenje volje stvorenja predstavlja jedini istinski vrijedan dar koji čovjek može dati Rajskom Ocu. U Bogu čovjek živi, kreće se i jeste; ne postoji ništa što bi čovjek mogao dati Bogu izuzev što će izabrati da živi prema Očevog volji i kad inteligentna kozmička stvorenja koja posjeduju slobodnu volju donesu takvu odluku, u njoj počiva stvarnost tog istinskog obožavanja koje donosi tako duboko zadovoljstvo ljubavlju prožetoj naravi Oca Stvoritelja. Kada postanete istinski svjesni Boga, nakon što stvarno otkrijete veličanstvenog Stvoritelja i počnete doživljavati ostvarenje unutarnje prisutnosti božanskog nadglednika, tada, u skladu s vlastitim prosvjetljenjem i ovisno o principu i metodi kojima božanski Sinovi obznanjuju Boga, možete naći ime za Oca Svih koje će prikladno izraziti vaše shvaćanje Prvog Velikog Izvora i Centra. I tako, na različitim svjetovima i u različitim svemirima, Stvoritelj je poznat po različitim imenima; sva ova imena u duhu odnosa imaju isto značenje, dok svako u pogledu riječi i simbola obilježava različit stupanj, dubinu i mjeru do koje je Otac ustoličen u srcima svojih stvorenja određenog svijeta.

U blizini centra svemira nad svemirima, Otac Svih je općenito poznat po imenima čije značenje približno odgovara konceptu Prvog Izvora. Što se više udaljimo od ovog centra i što dublje uđemo u svemire prostora, pojmovi koji opisuju Oca Svih sve češće imaju značenje Univerzalnog Centra. Ako uđemo još dublje u zvjezdanu tvorevinu i ako na primjer, pogledamo svijet glavnog centra vašeg lokalnog svemira, vidimo da je Bog poznat kao Prvi Stvaralački Izvor i Božanski Centar. Otac je u jednom obližnjem zviježđu poznat kao Otac Svemira. U drugom se zove Beskonačni Održavatelj, dok je prema istoku poznat kao Božanski Nadglednik. Bog je također poznat kao Otac Svjetla, Dar Života i Svemogući.
Na onim svjetovima gdje su Rajski Sinovi živjeli svoje darovane živote, Bog je općenito poznat po nekom imenu koje označava osobni odnos, nježnu ljubav i očinsku odanost. Na glavnom centru vašeg zviježđa, Bog je poznat kao Otac Svih, dok je na drugim planetima vašeg lokalnog sistema naseljenih svjetova poznat kao Otac Očeva, Rajski Otac, Otac Havone i Duh Otac. Oni koji su upoznali Boga zahvaljujući otkrivenjima darivanja Rajskih Sinova, s vremenom podliježu osjećajnom dojmu dirljivog odnosa između Stvoritelja i stvorenja i obično nazivaju Boga "našim Ocem."

Na planetu gdje žive spolna bića, na svijetu gdje su impulsi roditeljskih emocija duboko uvriježeni u srcima inteligentnih bića, koncept Oca postaje vrlo izražajan i prikladan naziv za vječnog Boga. Na vašem planetu--Urantiji--on je općenito poznat i univerzalno priznat po imenu Bog. Ime koje dajete Bogu nije od velikog značaja; to što je bitno je da ga poznate i da nastojite biti poput njega. Vaši drevni proroci su ga ispravno nazvali "vječnim Bogom" i onim koji "stoluje u vječnosti." 2. STVARNOST BOGA

Bog je osnovna stvarnost u svijetu duha; Bog je izvor istine u domenama uma; Bog nadsjenjuje sve što je u materijalnim svjetovima. Za sve stvorene inteligencije, Bog je ličnost i svemiru nad svemirima, on je Prvi Izvor i Centar vječne stvarnosti. Bog ne naliči bilo čovjeku ili stroju. Prvi Otac je univerzalni duh, vječna istina, beskonačna stvarnost i očinska ličnost.

Vječni Bog je beskonačno mnogo više od idealizirane stvarnosti ili personificiranog svemira. Bog nije jednostavno čovjekova najviša žudnja, niti je konkretizirano smrtničko nastojanje. Bog nije jedino koncept, potencijalna moć pravednosti. Otac Svih nije sinonim za prirodu, niti je personificiran prirodni zakon. Bog je transcendentna stvarnost, a ne samo čovjekov tradicionalni koncept najviših vrijednosti. Bog nije psihološko usredotočenje duhovnih značenja, niti je "čovjekova najplemenitija tvorevina." U ljudskim umovima, Bog može biti bilo jedna ili više takvih predodžbi, no on je više od toga. Svima koji posjeduju duhovni mir na zemlji i koji teže opstanku ličnosti, Bog je spasitelj i Otac ljubavi.

U ljudskom iskustvu, dokaz aktualnosti Božjeg postojanja počiva u unutarnjoj božanskoj prisutnosti, duhu Osmatraču koji je došao s Raja kako bi živio u čovjekovom smrtničkom umu i kako bi u istom tom umu pomogao pri razvoju besmrtne duše pred kojom stoji vječni život. Tri iskustvene pojave ukazuju na prisutnost ovog božanskog Ispravljača u ljudskom umu:
1. Intelektualna sposobnost poznavanja Boga--svjesnost Boga.
2. Duhovni poriv za pronalaskom Boga--treganje za Bogom.
3. Težnja ličnosti da postane poput Boga--čovjekova svesrdna žudnja da čini Božju volju.

Božje postojanje se nikako ne može dokazati znanstvenim eksperimentom ili posve logičkim rasuđivanjem. Čovjek može spoznati Boga jedino u domenama ljudskog iskustva; unatoč tome, istinski koncept Božje stvarnosti je razumljiv sa stanovišta logike, uvjerljiv sa stanovišta filozofije, neizostavno bitan sa stanovišta religije, dok u njemu leži jedina nada opstanku ličnosti.
Ljudi koji poznaju Boga iskustveno znaju činjenicu njegove prisutnosti; takvi smrtnici koji poznaju Boga posjeduju u svom osobnom iskustvu jedini čvrst dokaz o postojanju živućeg Boga koji ljudsko biće može pružiti svojim bližnjima. Doslovno je nemoguće dokazati Božje postojanje na bilo koji drugi način izuzev kontaktom između čovječjeg uma koji je svjestan Boga i Božje prisutnosti, Misaonog Ispravljača koji živi u smrtničkom intelektu i kojeg je Otac Svih čovjeku badava darovao. Budući da je Bog samostalno stvorio Raj i centralni svemir savršenstva, teoretski možete misliti o Bogu kao Stvoritelju; međutim, sve svemire vremena i prostora je stvorio i organizirao Rajski zbor Sinova Stvoritelja. Otac Svih nije samostalno stvorio lokalni svemir Nebadon; vaš svemir predstavlja djelo njegovog Sina Mihaela. Premda Otac nije samostalno stvorio evolucijske svemire, on upravlja njihovim brojnim univerzalnim odnosima, kao i određenim ispoljenjima fizičkih, umnih i duhovih energija. Bog Otac je samostalno i osobno stvorio Rajski svemir, dok je zajedno s Vječnim Sinom stvorio sve druge osobne kozmičke Stvoritelje.

Kao fizički upravitelj materijalnog svemira nad svemirima, Prvi Izvor i Centar djeluje u uzorcima vječnog Rajskog Otoka i kroz ovaj apsolutni gravitacijski centar, vječni Bog sprovodi najvišu kozmičku upravu nad fizičkom razinom centralnog svemira kao i cijelog svemira nad svemirima. Kao um, Bog djeluje u Božanstvu Beskonačnog Duha; kao duh, Bog se ispoljava u osobi Vječnog Sina i u osobama božanske djece Vječnog Sina. Ovaj odnos između Prvog Izvora i Centra i njemu ravnopravnih Osoba i Apsoluta Raja ni u najmanjoj mjeri ne isključuje izravno osobno djelovanje Oca Svih širom cijele tvorevine i na svim njezinim razinama. Zahvaljujući prisutnosti njegovog fragmentiranog duha, Otac Stvoritelj održava neposredan kontakt sa svojom stvorenom djecom i svojim stvorenim svemirima.


3. BOG JE UNIVERZALNI DUH

"Bog je duh." On je univerzalna duhovna prisutnost. Otac Svih je beskonačna duhovna stvarnost; on je "suvereni vladar koji je vječan, besmrtan, nevidljiv i jedini pravi Bog." Premda "od njega potječete," ne trebate misliti da vam Otac naliči po formi i fizičkom obličju samo zato što vam je rečeno da ste stvoreni "njemu na sliku"--da u vama žive Tajnoviti Osmatrači koji su odaslani s centralnog prebivališta njegove vječne prisutnosti. Bića duha su stvarna, i pored toga što su nevidljiva ljudskim očima i što nisu načinjena od krvi i mesa.

Kako reče drevni mudrac: "Ide ispred mene, a ja ga ne vidim, evo, on prolazi--ja ga ne opažam." Dok stalno možemo promatrati Božja djela i biti duboko svjesni materijalnih dokaza njegovih veličanstvenih aktivnosti, vrlo rijetko imamo priliku uočiti vidljivo ispoljenje njegove božanstvenosti ili vidjeti prisutnost njegovog odaslanog duha koji živi u čovjeku.

Otac Svih nije nevidljiv zbog toga što se krije od niskih stvorenja opterećenih materijalnim teškoćama i ograničenim nedostatnošću svojih duhovnih obdarenja. Prije je slučaj da: "Ti moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati." Ni jedan materijalni čovjek ne može vidjeti Boga koji je duh i sačuvati svoju smrtničku egzistenciju. Bilo niže grupe bića duha ili druge vrste materijalnih ličnosti, ne mogu prići slavi i duhovnoj izvanrednosti prisutnosti božanske ličnosti. Duhovni sjaj Očeve osobne prisutnosti je "svjetlo kojem ni jedan smrtnik ne može prići; koje ni jedan smrtni čovjek nije vidio niti može vidjeti." Ali čovjek ne mora vidjeti Boga tjelesnim očima kako bi ga opazio vizijom vjere svog produhovljenog uma.

Otac Svih u cjelosti dijeli svoju narav duha sa svojim supostojećim "ja," s Vječnim Sinom Raja. Otac tako i Sin--podjednako, potpuno i bezrezervno--dijele univerzalni i vječni duh s Beskonačnim Duhom, koji je ravnopravan njihovim združenim ličnostima. U sebi i po sebi Božji duh je apsolutan, u Sinu je bezuvjetan, u Duhu je univerzalan, dok je u njima i kroz sve njih beskonačan.

Bog je univerzalni duh; Bog je univerzalna osoba. Najviša osobna stvarnost konačne tvorevine je duh; ultimna stvarnost osobnog kozmosa je apsonitni duh. Jedino su razine beskonačnosti apsolutne i jedino na takvim razinama vlada krajnje jedinstvo između materije, uma i duha.

U svemirima, Bog Otac je potencijalno vrhovni upravitelj materije, uma i duha. Jedino zahvaljujući široko rasprostranjenom krugu ličnosti, Bog može neposredno saobraćati s ličnostima svoje velike tvorevine bića obdarenih voljom, no ova bića mogu uspostaviti kontakt s Bogom (izvan Raja) jedino kontaktom s prisutnostima njegovih fragmentiranih jedinki koje su Božja volja u svemirima. Ovaj Rajski duh koji živi u umovima smrtnika vremena i koji u istim tim umovima pomaže pri evoluciji besmrtne duše vječnog stvorenog bića, ima narav i božanstvenost Oca Svih. Ali umovi takvih evolucijskih stvorenih bića vuku porijeklo iz lokalnih svemira i moraju steći božansko savršenstvo iskustvenim preobrazbama duhovnog postignuća koje predstavljaju neminovan rezultat odlučnosti stvorenja da vrši volju Oca na nebu.

U čovjekovom unutarnjem iskustvu, um je pridružen materiji. Takvi umovi koji su povezani s materijom, ne mogu preživjeti smrtničku smrt. Tajna opstanka leži u vještini usklađenja ljudske volje i u tim preobrazbama smrtničkog uma kojima takav intelekt koji je svjestan Boga postupno postaje prvo poučen duhom, a zatim vođen duhom. Dok se ljudski um evolucijom razvija od povezanosti s materijom do sjedinjenja s duhom, one njegove faze koje su potencijalno imale narav duha preuzimaju oblik morontia stvarnosti besmrtne duše. Smrtničkom umu koji je podređen materiji suđeno je da postane sve više materijalan i da stoga s vremenom doživi prekid postojanja ličnosti; umu koji se predao vodstvu duha suđeno je da postane sve duhovniji i da se na koncu sjedini s vječnim božanskim duhom vodičem, te da na taj način postigne vječni život i vječno postojanje ličnosti.

Ja dolazim od Vječnog i više sam puta imao priliku biti u prisutnosti Oca Svih. Upoznat sam s aktualnošću i ličnošću Prvog Izvora i Centra, Vječnog Oca Svih. Znam da, dok je veliki Bog apsolutan, vječan i beskonačan, on je isto tako dobar, božanstven i milostiv. Znam da su slijedeće uzvišene izjave istinite--"Bog je duh" i "Bog je ljubav"--i da se ove dvije osobine najpotpunije očituju svemiru u Vječnom Sinu.


4. BOŽJA TAJNOVITOST

Beskonačnost Božjeg savršentva je tolika da Bog mora ostati vječna tajna. I najveća od svih nepojmljivih tajni koje se tiču Boga je činjenica da on živi u smrtničkim umovima. Način na koji Otac Svih uspijeva živjeti u stvorenim bićima vremena predstavlja najveću tajnu svemira; božanska prisutnost unutar ljudskog uma je najveća tajna nad tajnama.

Fizička tijela smrtnika su "hramovi Božji." Unatoč tome što se Suvereni Sinovi Stvoritelji mogu približiti stvorenim bićima naseljenih svjetova i "k sebi privući sve ljude," unatoč tome što oni "stoje na vratima" svijesti "i kucaju" i raduju se kad mogu ući i prići svima koji "otvore vrata svojih srca," unatoč tome što zaista postoji takva intimna osobna komunikacija između Sinova Stvoritelja i njihovih smrtnih stvorenja, smrtni ljudi imaju nešto od samog Boga što aktualno živi u njima; njihova tijela su hramovi ove prisutnosti.

Po završetku života tamo dolje, po isteku vašeg zemaljskog života u privremenom obličju, kad se okonča vaše pokusno putovanje u tjelesnom liku i kad se prah od kojeg je načinjeno smrtničko tijelo "vrati u zemlju iz koje je došao" tada, kako je obznanjeno, "duh odlazi natrag Bogu koji ga je dao." U svakom moralnom biću ovog planeta boravi Božji fragment, dio i komad božanstvenosti. Dok ga vi još uvijek ne posjedujete, izvorno je planirano da se čovjek treba sjediniti s ovim fragmetom ako preživi smrtničku egzistenciju.

Mi smo neprestano suočeni s Božjom tajnovitošću; zapanjeni smo sve većim otkrivenjem beskrajne panorame istine njegove beskonačne dobrote, beskrajne milosti, neusporedive mudrosti i izvanrednog karaktera.

Božanska tajnovitost počiva u razlici između konačnog i beskonačnog, vremenskog i vječnog, vremensko-prostornog stvorenja i Univerzalnog Stvoritelja, materijalnog i duhovnog, čovjekovog nesavršenstva i savršenstva Rajskog Božanstva. Bog univerzalne ljubavi sebe nepogrešivo obznanjuje svakom svom stvorenju, do pune sposobnosti tog stvorenja da duhovno shvati osobine božanske istine, ljepote i dobrote.

Svakom duhu i svakom smrtnom stvorenju svake domene i svakog svijeta cijelog svemira nad svemirima, Otac Svih obznanjuje cjelo svoje milostivo i božansko "ja" koje je taj duh ili to smrtno stvorenje u stanju razaznati ili razumjeti. U Boga nema pristranosti ni prema kojoj osobi, bilo duhovnoj ili materijalnoj. Količinu Božanske prisutnosti koja je dostupna određenom kozmičkom djetetu ograničava jedino sposobnost tog bića da primi i razazna aktualnosti duha nadmaterijalnog svijeta.

Bog nije tajna kao stvarnost u ljudskom duhovnom iskustvu. Ali kad god pokušamo fizičkim umovima materijalne vrste objasniti stvarnosti svijeta duha, javljaju se tajnovitosti; ove su tajnovitosti tako istančane i izražajne da smrtnik koji poznaje Boga može postići ovo filozofsko čudo jedino shvaćanjem svoje vjere: konačno može poznati Beskonačnog, evoluirajući smrtnik materijalnih svjetova vremena i prostora može opaziti vječnog Boga.

5. LIČNOST OCA SVIH

Ne dopustite da Božja veličina i beskonačnost bilo zasjene ili pomute njegovu ličnost. "Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi?" Otac Svih je vrhunac božanske ličnosti; on je izvor i sudbina ličnosti širom cijele tvorevine. Bog je beskonačan i ličan; on je beskonačna ličnost. Otac je uistinu ličnost, unatoč tome što zahvaljujući svojoj beskonačnosti zauvijek leži izvan dometa punog shvaćanja materijalnih i konačnih bića.

Bog je mnogo više nego ličnost, kako ljudski um razumije ličnost; on je čak više nego svaki mogući koncept nadličnosti. No posve je uzaludno raspravljati takve nepojmljive koncepte božanske ličnosti s umovima materijalnih stvorenja čiji najviši koncept stvarnosti bića počiva u ideji i idealu ličnosti. Najviši koncept Univerzalnog Stvoritelja koji stvoreno materijalno biće može razumjeti počiva u duhovnim idealima uzvišene ideje božanske ličnosti. Stoga, premda vam može biti jasno da je Bog mnogo više nego ljudski koncept ličnosti, isto vam tako treba biti jasno da Otac Svih ne može biti išta manje nego vječna, beskonačna, istinita, dobra i lijepa ličnost.

Bog se ne krije ni od jednog svog stvorenja. Mnogim vrstama bića, Bog je nedostupan zbog toga što "boravi u svjetlosti kojoj ni jedno materijalno biće ne može prići." Nesavršeni um evolucijskih smrtnika ne može razumjeti ogromnu veličinu i veličanstvenost božanske ličnosti. On "je šakom izmjerio more i nebesa promjerio pedljem. On stoluje vrh kruga zemaljskog; kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo." "Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji svjetove po broju stvori i koji ih sve zove po imenu"; i stoga, istina je da su "njegova vječna svojstva samo djelomično razumljiva onima koje je stvorio." Ovoga časa i u svom sadašnjem obličju, morate razaznati nevidljivog Stvoritelja po njegovoj mnogostrukoj i raznolikoj tvorevini, kao i po otkrivenju i službi njegovih Sinova i mnogih njima podređenih osoba.

Unatoč tome što materijalni smrtnici ne mogu vidjeti Božju osobu, trebaju naći radost u uvjerenju da je Bog osoba; vjerom prihvatite istinu da je Otac Svih toliko volio svijet da je stvorio uvjete za vječno duhovno napredovanje njegovih niskih žitelja; da su "Božja radost djeca čovjekova." Bog ima sve nadljudske i božanske osobine, svako obilježje savršene, vječne, drage i beskonačne ličnosti Stvoritelja.

U lokalnim svemirima (s izuzetkom nadkozmičkog osoblja), Bog se ne ispoljava bilo osobno ili rezidencijalno, već jedino u vidu Rajskih Sinova Stvoritelja koji su očevi naseljenih svjetova i suvereni vladari lokalnih svemira. Da je vjera stvorenog bića savršena, ono bi sa sigurnošću znalo da kad vidi Sina Stvoritelja, vidi i Oca Svih; tražeći Oca, biće bi jedino tražilo i očekivalo da vidi Sina. Smrtni čovjek ne može vidjeti Boga dok ne postigne potpunu preobrazbu duha i dok istinski ne postigne Raj.

Dok naravi Rajskih Sinova Stvoritelja nemaju svu bezuvjetnu potencijalnost univerzalne apsolutnosti koja obilježava beskonačnu narav Prvog Velikog Izvora i Centra, Otac Svih je na svaki način božanski prisutan u Sinovima Stvoriteljima. Otac i njegovi Sinovi su jedno. Ovi Rajski Sinovi iz reda Mihaela predstavljaju savršene ličnosti koje su poslužile kao uzorak za stvaranje svih drugih ličnosti određenog lokalnog svemira, od ličnosti Sjajne i Jutarnje Zvijezde do najnižeg stvorenog čovjeka životinjskog porijekla.

Da nije Boga i njegove velike i centralne osobe, u prostranstvima svemira nad svemirima ne bi
mogla postojati ličnost. Bog je ličnost.

Unatoč tome što je Bog vječna moć, veličanstvena prisutnost, transcendentni ideal i uzvišeni duh, unatoč tome što je sve to i beskonačno mnogo više, on istinski i zauvijek ostaje savršena ličnost Stvoritelja, osoba koja može "poznati i biti poznata," "voljeti i biti voljena" i s kojom se možemo sprijateljiti; i vi možete postati, kao što su drugi smrtnici postali, Božji prijatelj. Bog je stvarni duh i duhovna stvarnost.

Dok promatramo kako se Otac Svih obznanjuje širom svog svemira, dok opažamo kako živi u nebrojenom mnoštvu stvorenja, dok ga vidimo u osobama njegovih Sinova Suverenih Vladara, dok tu i tamo, izbliza i izdaleka, osjećamo njegovu božansku prisutnost, ne smijemo posumnjati u prvotnost njegove ličnosti. Unatoč svim ovim dalekosežnim distribucijama, Bog je i dalje istinska osoba koja zauvijek održava osobnu vezu s nebrojenim mnoštvom svojih stvorenja razasutih širom svemira nad svemirima.

Ideja ličnosti Oca Svih predstavlja širi i istinitiji koncept Boga koji je čovječanstvo najvećim dijelom primilo putem otkrivenja. Razum, mudrost i religiozno iskustvo podrazumijevaju Božju ličnost i ukazuju na njezino postojanje, premda nisu u cjelosti u stanju potvrditi ovu ličnost. I čovjekov unutarnji Misaoni Ispravljač je predličan. Istinitost i zrelost bilo koje religije izravno ovise o njezinom konceptu Božje beskonačne ličnosti kao i njezinoj spoznaji apsolutnog jedinstva Božanstva. Nakon što se u religiji formulira koncept Božjeg jedinstva, ideja osobnog Božanstva postaje mjerom njezine religiozne zrelosti.

Primitivna religija je imala mnoge osobne bogove načinjene u ljudskom obličju. Otkrivenje potvrđuje koncept Božje ličnosti koji se teško može uzeti kao vjerojatnost u znanstvenoj pretpostavci Prvog Izvora, dok u filozofskoj ideji Univerzalnog Jedinstva predstavlja jedino uvjetnu sugestiju. Čovjek može početi shvaćati Božje jedinstvo jedino prilazom ličnosti. Ako čovjek odbije prihvatiti ideju ličnosti Prvog Izvora i Centra, preostaju mu jedino dvije filozofske dileme-- materijalizam ili panteizam.

Razmatrajući Božanstvo, morate razdvojiti koncept ličnosti od koncepta tjelesnosti. Materijalno tijelo nije neodvojiv dio ličnosti bilo čovjeka ili Boga. Zabluda da Bog ima tijelo postaje očigledna u oba ekstremna pravca ljudske filozofije. Prema materijalističkom shvaćanju, kako čovjek prilikom smrti gubi tijelo, on prestaje postojati kao ličnost; prema panteizmu, kako Bog nema tijela, on ne može biti osoba. Nadljudski oblik progresivne ličnosti djeluje u jedinstvu uma i duha.

Ličnost nije samo Božja osobina; ona prije predstavlja cjelokupnost koordinirane beskonačne naravi i ujedinjene božanske volje koja se ispoljava u vječnosti i univerzalnosti savršenog izražaja. U najvišem smislu riječi, ličnost je otkrivenje Boga svemiru nad svemirima.

Budući da je Bog vječan, univerzalan, apsolutan i beskonačan, on ne može rasti po znanju i mudrosti. Dok Bog ne stječe iskustvo onako kako konačni čovjek zamišlja i shvaća postignuće iskustva, u okviru svoje vječne ličnosti, on uživa neprestano proširenje samoostvarenja koje se na određeni način može usporediti i analogno objasniti kao proces kojim konačna bića evolucijskih svjetova stječu nova iskustva.

Kad Otac Svih ne bi izravno sudjelovao u borbi ličnosti svih nesavršenih duša prostranog svemira koje se uz božansku pomoć uspinju do duhovno savršenih svjetova na visini, apsolutno savršenstvo beskonačnog Boga bi prouzrokovalo užasna ograničenja bezuvjetne finalnosti njegovog savršenstva. Ovakvo progresivno iskustvo svakog duha i svakog smrtnog stvorenog bića širom cijelog svemira nad svemirima, ulazi u sastav Očeve šireće svjesnosti Božanstva u beskrajnom božanskom krugu neprestanog samoostvarenja.

Doslovno je istina: "U svim vašim žalostima, on je ožalošćen." "U svim vašim pobjedama, on pobjeđuje s vama i u vama." Njegov predlični božanski duh je vaš stvarni dio. Rajski Otok reagira na sve fizičke preobrazbe svemira nad svemirima; Vječni Sin u sebi nosi sve impulse duha cijele tvorevine; Združeni Činitelj obuhvaća sve umne izražaje rastućeg kozmosa. U punoći svoje božanske svjesnosti, Otac Svih spoznaje svo individualno iskustvo naprednih borbi širećih umova i uspinjućih duhova svake jedinke, bića i ličnosti cjelokupne evolucijske tvorevine vremena i prostora. I sve ovo je doslovno istina, jer "po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo."

6. LIČNOST U SVEMIRU

Ljudska ličnost je vremensko-prostorni oblik koji je sjena božanske ličnosti Stvoritelja. I ni jedna se aktualnost ne može prikladno shvatiti na osnovu izučavanja njene sjene. Pri tumačenju sjene trebate voditi računa o naravi istinske tvari.

Sa stanovišta znanosti, Bog je uzrok, filozofiji je ideja, religiji je osoba--nebeski Otac ljubavi. Bog je znanstveniku prvobitna sila, filozofu je pretpostavka jedinstva, religioznom čovjeku je živo duhovno iskustvo. Čovjekovi neispravni koncepti ličnosti Oca Svih mogu uznapredovati jedino uz pomoć čovjekovog duhovnog napretka u svemiru i postat će istinski prihvatljivi jedino nakon što hodočasnici vremena i prostora konačno uđu u božansko naručje živog Boga na Raju.

Nikad ne gubite iz vida proturiječnost između Božjeg i ljudskog shvaćanja ličnosti. Čovjek vidi i razumije ličnost promatrajući beskonačno sa stanovišta konačnog; Bog promatra konačno sa stanovišta beskonačnog. Čovjek ima najniži oblik ličnosti; Bog ima najviši--vrhovni, ultimni i apsolutni. Stoga, nastojeći steći više koncepte božanske ličnosti, čovjek prvo mora izgraditi naprednije ideje o ljudskoj ličnosti, a naročito savršenije otkrivenje spojene ljudske i božanske ličnosti koja je na Urantiji obzanjena u darovanom životu Mihaela, Sina Stvoritelja.

Dok predlični božanski duh u umu smrtnog bića nosi u samoj svojoj prisutnosti valjan dokaz svog aktualnog postojanja, koncept božanske ličnosti može biti poznat jedino duhovnim uvidom istinskog osobnog religioznog iskustva. Stvoreno biće može poznati i razumjeti svaku osobu--ljudsku ili božansku--neovisno o njezinim reakcijama na okruženje i neovisno od njezine materijalne prisutnosti.

Između dvaju osoba mora postojati određeni stupanj moralne bliskosti i duhovnog sklada kako bi tu moglo postojati prijateljstvo; ljubezna ličnost sebe teško može obznaniti neljubeznoj. I kako bi čovjek prišao poznavanju božanske ličnosti, sva obdarenja njegove ličnosti moraju biti odana ovom nastojanju; malodušna i djelomična odanost neće uroditi plodom.

Što više čovjek bude razumio samoga sebe i što više bude cijenio vrijednost ličnosti svojih bližnjih, to će više žudjeti da upozna Izvornu Ličnost i to će više takav čovjek koji poznaje Boga nastojati postati poput Izvorne Ličnosti. Dok možete raspravljati svoja mišljenja o Bogu, vaše iskustvo s Bogom i u Bogu postoji iznad i izvan svake ljudske proturiječnosti i posve intelektualne logike. Čovjek koji zna Boga ne govori o svojim duhovnim iskustvima kako bi uvjerio nevjernike, već prije u cilju duhovne naobrazbe i uzajamnog zadovoljstva vjernika.

Prepostavka mogućnosti spoznaje i razumijevanja svemira podrazumijeva pretpostavku činjenice da svemir predstavlja djelo uma i da njime upravlja ličnost. Čovjekov um može shvatiti jedino umne pojave drugih umova, bilo ljudskih ili nadljudskih. Ako čovjekova ličnost može doživjeti svemir, to znači da se negdje u tom svemiru krije božanski um i aktualna ličnost. Bog je duh--ličnost duha; čovjek je također duh--potencijalna ličnost duha. U svom ljudskom iskustvu, Isus iz Nazareta je stekao puno ostvarenje ovog potencijala ličnosti duha; stoga njegov život--život postignuća Očeve volje--postaje čovjekovo najstvarnije i najidealnije otkrivenje Božje ličnosti. Unatoč tome što čovjek može razumjeti ličnost Oca Svih jedino u istinskom religioznom iskustvu, jako nas motivira savršeno iskazanje takvog ostvarenja i otkrivenja Božje ličnosti u istinski ljudskom iskustvu Isusovog zemaljskog života.

7. DUHOVNA VRIJEDNOST
KONCEPTA LIČNOSTI

Kad je Isus govorio o "živućem Bogu," mislio je na osobno Božanstvo--Oca na nebu. Zahvaljujući konceptu ličnosti Božanstva, čovjek lakše može sklopiti prijateljski odnos s Bogom; lakše ga može inteligentno obožavati; lakše može naći snagu u svom pouzdanju. Između neličnih predmeta može postojati međudjelovanje, ali ne i prijateljstvo. Prijateljski odnos između oca i sina, kao i odnos između Boga i čovjeka, ne može postojati ako i čovjek i Bog nisu osobe. Jedino između ličnosti može postojati duhovno zajedništvo, iako prisutnost nelične jedinka kakva je Misaoni Ispravljač može bitno olakšati ovu duhovnu zajednicu između dvaju ličnosti.
Čovjek ne postiže jedinstvo s Bogom onako kako se kap sjedinjuje s oceanom. Čovjek postiže jedinstvo s Božanstvom time što gradi sve napredniju uzajamnu duhovnu zajednicu, što svojom ličnošću održava odnos s osobnim Bogom, što stječe sve izražajniju božansku narav svesrdno i inteligentno se suglašavajući s božanskom voljom. Takav uzvišeni odnos može postojati jedino između ličnosti.

Koncept istine eventualno može postojati odvojeno od ličnosti, koncept ljepote može postojati bez ličnosti, dok se koncept božanske dobrote može razumjeti jedino pri odnosu s ličnošću. Jedino osoba može voljeti i biti voljena. A ni ljepota ni istina ne bi mogle preživjeti da ne predstavljaju osobine osobnog Boga, Oca ljubavi.

Mi ne možemo posve razumjeti kako Otac može biti prvobitan, nemijenjajući, svemoguć i savršen, dok je istodobno okružen mijenjajućim i evoluirajućim svemirom očiglednih zakonskih ograničenja i relativnih nesavršenosti. No mi možemo poznavati takvu istinu u osobnom iskustvu, budući da svi održavamo identitet ličnosti i jedinstvo volje unatoč neprestanoj promjeni kako nas samih tako i našeg okruženja.

Ultimna kozmička stvarnost se ne može shvatiti matematički, logički ili filozofski, već jedino čovjekovim osobnim iskustvom sve većeg prihvaćanja božanske volje osobnog Boga. Znanost, filozofija i teologija ne mogu potvrditi postojanje Božje ličnosti. Jedino osobno iskustvo onih koji su po vjeri postali sinovi nebeskog Oca može voditi k stvarnoj duhovnoj spoznaji Božje ličnosti.
Viši koncepti kozmičke ličnosti podrazumijevaju: identitet, samosvjesnost, volju i sposobnost samootkrivenja. I ove osobine dalje podrazumijevaju prijateljski odnos s drugim jednakim ličnostima, upravo onakav kakav vlada između ličnosti Rajskih Božanstava. I apsolutno jedinstvo ovih veza je tako savršeno da božanstvenost postaje obilježena nepodjeljivošću--jedinstvom. "Bog Gospodin je jedan." Nepodjeljivost ličnosti se ne kosi s činjenicom da u smrtničkim srcima živi darovani duh. Nepodjeljivost ličnosti čovjeka oca ne spriječava njegovu reprodukciju i stvaranje smrtnih sinova i kćerki.

Koncept nedjeljivosti i koncept jedinstva zajedno znače da Ultimnost Božanstva nadilazi vrijeme i prostor; ni prostor ni vrijeme stoga ne mogu biti apsolutni ili beskonačni. Prvi Izvor i Centar je ta beskonačnost koja bezuvjetno nadilazi sav um, svu tvar i sav duh.

Činjenica postojanja Rajskog Trojstva nikako ne pobija istinu božanskog jedinstva. U pogledu svih reakcija kozmičke stvarnosti i svih odnosa prema stvorenim bićima, tri ličnosti Rajskog Božanstva su jedno. Niti je točno da postojanje ovih triju vječnih ličnosti pobija istinitost nedjeljivosti Božanstva. U cjelosti sam svjestan da ne postoji jezik kojim bih smrtničkom umu prikladno objasnio kako ovi kozmički problemi izgledaju s našeg stanovišta. No ovo vas ne smije obeshrabriti; ove stvari nisu posve jasne čak ni visokim ličnostima moje grupe Rajskih bića. Uvijek imajte na umu da će ove dubokoumne istine u vezi Božanstva postajati sve jasnije kako vaš um bude postajao sve duhovniji za vrijeme dugog niza stoljeća smrtničkog uspona prema Raju.

[Predstavio Božanski Savjetnik, pripadnik grupe nebeskih ličnosti kojima su Stari Dani Uverse, glavnog centra sedmog nadsvemira, povjerili nadzor nad procesom zabilješke onih dijelova otkrivenja koji se tiču stvari izvan granica lokalnog svemira Nebadona. Kako predstavljam najviši izvor raspoložive informacije u vezi Božje naravi i osobina koji se može naći na bilo kojem naseljenom svijetu, povjereno mi je izlaganje onih poglavlja koja prikazuju Božje osobine i narav. Služio sam kao Božanski Savjetnik u svih sedam nadsvemira i već dugo živim na Rajskom centru svih stvari. Mnogo sam puta uživao u najvišem zadovoljstvu bliske osobne prisutnosti Oca Svih. S neosporivim autoritetom predstavljam stvarnost i istinu Očeve naravi i osobina; znam što govorim.]

PREDGOVOR
U UMOVIMA smrtnika Urantije--kako se vaš svijet zove--vlada velika zbrka kad se radi o značenju izraza kao što su Bog, božanstvenost i božanstvo. Ljudska bića su k tome još više smetena i nesigurna kad se radi o odnosima koji vladaju između različitih božanskih ličnosti koje su označene ovim imenima. Radi ovog nedostatka odgovarajućih predodžbi koji je praćen velikom idejnom pometnjom, naloženo mi je da sastavim ovaj uvodni izvještaj kako bih objasnio značenja izvjesnih jezičnih simbola upotrebljenih u narednim poglavljima koja su po odobrenju Orvontonskog zbora obznanjivača istine prevedena na enleski jezik Urantije. Kako smo pri nastojanju da proširimo kozmičku svijest i uzvisimo duhovnu spoznaju primorani koristiti ograničeni jezik vašeg svijeta, izuzetno nam je teško predstaviti proširene koncepte i napredne istine. No primili smo nalog da na svaki način pokušamo predočiti ove koncepte pomoću jezičnih simbola engleskog jezika. Nove izraze smijemo uvesti jedino u slučaju da u engleskom jeziku ne uspijemo naći koncepte kojima se novi pojam može izraziti djelomično ili čak u manje- više izobličenom značenju.
U nadi da bi to olakšalo razumijevanje i odagnalo pometnju smrtnika koji budu čitali ova poglavlja, smatramo da bi bilo mudro u ovom uvodnom izlaganju u glavnim crtama iznijeti značenja koja će biti pridružena izvjesnim engleskim riječima koje obilježavaju Božanstvo, kao i izvjesnim pojmovima koji se tiču stvari, značenja i vrijednosti univerzalne stvarnosti. Ali kako bi formulirali ovaj Predgovor koji prije svega utvrđuje definicijska i izražajna ograničenja, moramo navijestiti način na koji će ovi izrazi biti upotrebljeni u narednim izlaganjima. Stoga sam po sebi, ovaj Predgovor ne predstavlja cjelovit zapis; on je jedino definicijski vodič koji treba olakšati vaše razumijevanje narednih poglavlja koja govore o Božanstvu i svemiru nad svemirima, a koja je sastavila Orvontonska komisija koja je s ovim zadatkom poslana na Urantiju. Vaš svijet, Urantija, predstavlja jedan od mnogo sličnih naseljenih planeta koji sačinjavaju lokalni svemir Nebadon. Zajedno sa sličnim tvorevinama, ovaj svemir ulazi u sastav nadsvemira Orvontona sa čijeg centra, Uverse, smo primili punomoć za ovo poduzeće. Orvonton je jedan od sedam evolucijskih nadsvemira vremena i prostora koji kruže oko tvorevine božanskog savršenstva koja nema početka niti svršetka--centralnog svemira Havone. U srcu ovog vječnog i centralnog svemira nalazi se stacionarni Rajski Otok, geografski centar beskonačnosti i prebivalište vječnog Boga. Sedam evolutivnih nadsvemira, zajedno sa centralnim i božanskim svemirom, obično nazivamoveliki svemir; ove tvorevine su već organizirane i naseljene. One ulaze u sastav glavnog svemira koji pored toga uključuje i nenaseljene ali aktivirane svemire vanjskog prostora.
1. BOŽANSTVO I BOŽANSTVENOST
Svemir nad svemirima pruža svjedočanstvo o aktivnostima božanstva na različitim razinama kozmičkih stvarnosti, značenja uma i vrijednosti duha, no sve ove službe--bilo lične ili druge--su božanski koordinirane. BOŽANSTVO se može personificirati kao Bog; ono je predlično i nadlično na načine koje čovjek nije posve u stanju razumjeti. Božanstvo je obilježeno jedinstvom--bilo aktualnim ili potencijalnim--na svim nadmaterijalnim razinama stvarnosti; i stvorena bića najbolje mogu razumjeti ovo ujedinjujuće svojstvo kao božanstvenost.
Božanstvo djeluje na ličnim, predličnim i nadličnim razinama. Cjelokupno Božanstvo djeluje na slijedećih sedam razina:
1. Statičkoj--samosadržano i samopostojeće Božanstvo. 2. Potencijalnoj--samovoljno i samonamjensko Božanstvo. 3. Asocijativnoj--samopersonificirano i božanstveno bratinsko Božanstvo. 4. Stvaralačkoj--samodistributivno i božanski obznanjeno Božanstvo. 5. Evolucijskoj--samošireće Božanstvo koje se poistovjećuje sa stvorenim bićem. 6. Vrhovnoj--samoiskustveno Božanstvo koje ujedinjuje stvoreno biće sa Stvoriteljem. Božanstvo koje
djeluje na prvoj razini poistovjećenja sa stvorenim bićem, kao najviši vremensko-prostorni upravitelji
velikog svemira, često označeno kao Vrhovnost Božanstva. 7. Ultimnoj--samoprojicirano Božanstvo koje nadilazi vrijeme i prostor. Božanstvo koje je svemoguće, sveznajuće i sveprisutno. Božanstvo koje djeluje na drugoj razini ujedinjujućeg izražaja božanstvenosti kao najviši djelotvorni upravitelji i absonitni održavatelji glavnog svemira. U usporedbi sa službom Božanstava u velikom svemiru, ovo absonitno djelovanje u glavnom svemiru svodi se na najvišu kozmičku upravu i nadodržavanje, često označeno kao Ultimnost Božanstva.
Konačnu razinu stvarnosti obilježava život stvorenih bića, te vremensko-prostorna ograničenja.
Konačne stvarnosti ne moraju imati svršetke, ali uvijek imaju početke--one su stvorene. Na razini Vrhovnosti, Božanstvo se može promatrati kao djelovanje koje se odnosi na konačne egzistencije.
Absonitnu razinu stvarnosti obilježavaju stvari i bića koja nemaju početka niti svršetka, te nadilaženje vremena i prostora. Absoniteri nisu stvoreni; oni su se pojavili--oni jednostavno jesu. Na razini Ultimnosti Božanstvo podrazumijeva djelovanje koje se odnosi na absonitne stvarnosti. Bez obzira na to koji dio glavnog svemira bio u pitanju, pri svakom slučaju nadilaženja vremena i prostora, takva absonitna pojava predstavlja čin Ultimnosti Božanstva.
Apsolutna razina nema početka niti svršetka; ona je bezvremena i bezprostorna. Na primjer: Na Raju ne postoje ni vrijeme ni prostor; vremensko-prostorni status Raja je apsolutan. Premda su Rajska Božanstva egzistencijalno dostigla ovu razinu kao Trojstvo, iskustveno, ova treća razina ujedinjujućeg izražaja Božanstva nije u cjelosti ujedinjena. Kad god, gdje god i kako god djeluje apsolutna razina Božanstva, ispoljavaju se Rajsko-apsolutne vrijednosti i značenja. Božanstvo može biti egzistencijalno, kao u Vječnom Sinu; iskustveno, kao u Vrhovnom Biću; asocijativno, kao u Sedmostrukom Bogu; nepodijeljeno, kao u Rajskom Trojstvu.
Od Božanstva potječe sve što je božansko. Božanstvo je uvijek obilježeno božanstvenošću, no sve što je božanstveno ne mora biti Božanstvo, premda će biti koordinirano s Božanstvom i premda će težiti nekoj fazi jedinstva s Božanstvom--bilo duhovnog, umnog ili ličnog. BOžANSTVENOST predstavlja svojstveno, ujedinjujuće i koordinirajuće obilježje Božanstva. Stvorena bića mogu shvatiti božanstvenost kao istinu, ljepotu i dobrotu; u ličnosti, ona je stvar uzajamnog usklađenja ljubavi, milosti i službe; na neličnim razinama ona se ispoljava kao pravda, moć i suverenitet. Božanstvenost može biti savršena--potpuna--kao na egzistencijalnim i stvoriteljskim razinama savršenstva Raja; može biti nesavršena, kao na iskustvenim i razinama stvorenih bića vremensko-prostorne evolucije; ili može biti relativna, ni savršena niti nesavršena, kao na izvjesnim razinama egzistencijalno-iskustvenih odnosa Havone. Kad nastojimo shvatiti kako se savršenstvo javlja u svim fazama i oblicima relativnosti, susrećemo sedam mogućih oblika:

1. Apsolutno savršenstvo u svim aspektima. 2. Apsolutno savršenstvo u nekim fazama i relativno savršenstvo u svim drugim aspektima.
3. Apsolutne, relativne i nesavršene aspekte u različitim vezama. 4. Apsolutno savršenstvo u nekim pogledima, nesavršenstvo u svim drugim. 5. Odsutnost apsolutnog savršenstva u svakom smijeru, relativno savršenstvo u svim ispoljenjima. 6. Odsutnost apsolutnog savršenstva u svakoj fazi, relativno savršenstvo u nekim, nesavršenstvo u
drugim. 7. Odsutnost apsolutnog savršenstva u svakom pogledu, nesavršenstvo u svim.

II. BOG
Evolutivna smrtna stvorena bića prožima neodoljiv poriv da simbolično izraze svoje konačno shvaćanje Boga. Čovjekova svijest o moralnoj dužnosti i njegov duhovni idealizam predstavljaju vrijednosnu razinu--iskustvenu stvarnost--koju je vrlo teško simbolizirati. Kozmička svijest podrazumijeva da je čovjek prepoznao Prvi Uzrok, jednu i jedinu neuzrokovanu stvarnost. Bog, Otac Svih, djeluje na tri lične razine Božanstva, koje su obilježene podbeskonačnim vrijednostima i relativnim izražajem božanstvenosti: 1. Predličnoj--kao u vidu službe fragmenata Oca, jedinki kakve su Misaoni Ispravljači. 2. Ličnoj--kao u vidu evolucijskog iskustva bića koja su bilo stvorena ili su nastala reproduktivnim
putom. 3. Nadličnoj--kao u vidu egzistencija koje su se pojavile--izvjesnih absonitnih bića i drugih bića s njima
u vezi.
BOG je jezični simbol koji označava sve personifikacije Božanstva. Izraz se mora nanovo definirati na svakoj ličnoj razini djelovanja Božanstva kao i u okviru svake od ovih razina, kako se njime mogu obilježiti različite ravnopravne i podređene personifikacije Božanstva kakve su recimo Rajski Sinovi Stvoritelji--očevi lokalnih svemira. Izraz Bog, kako ga mi koristimo, može biti protumačen: Prema imenu--kao Bog Otac.
Prema kontekstu--kao recimo pri razmatranju izvjesne razine ili asocijacije božanstva. Kad niste sigurni kako treba protumačiti riječ Bog, preporučljivo je prepostaviti da se radi o osobi Oca Svih.
Izraz Bog uvijek obilježava ličnost. Izraz božanstvo može--ali ne mora--podrazumijevati ličnosti božanstvenosti.
U ovim poglavljima, riječ BOG ima slijedeća značenja:
1. Bog Otac--Stvoritelj, Upravitelj i Održavatelj. Otac Svih, Prva Osoba Božanstva.
2. Bog Sin--Ravnopravni Stvoritelj, Upravitelj Duha i Duhovni Administrativni Upravitelj. Vječni Sin,
Duga Osoba Božanstva.
3. Bog Duh--Združeni ‚initelj, Univerzalni Ujedinitelj i Darovatelj Uma. Beskonačni Duh, Treća Osoba
Božanstva. 4. Vrhovni Bog--aktualizirajući ili evoluirajući Bog vremena i prostora. Osobno Božanstvo koje asocijativno ostvaruje vremensko-prostorno postignuće iskustvenog poistovjećenja Stvoritelja i stvorenog bića. Vrhovno Biće osobno doživljava postignuće jedinstva Božanstva u vidu evolutivnog i iskustvenog Boga evolucijskih stvorenih bića vremena i prostora. 5. Sedmostruki Bog--ličnost Božanstva koja istinski djeluje svugdje u vremenu i prostoru. Osobna Rajska Božanstva i njihovi stvaralački suradnici koji djeluju bilo unutar ili izvan granica centralnog svemira i koji se uz pomoć sinteze moći i ličnosti ispoljavaju u vidu Vrhovnog Bića na prvoj razini stvorenih bića, koja je obilježena ujedinjujućim otkrivenjem Božanstva u vremenu i prostoru. Ova razina, veliki svemir, predstavlja domenu vremensko-prostornog spuštanja Rajskih ličnosti koje je povezano s istomjernim vremensko-prostornim usponom evolucijskih stvorenih bića. 6. Ultimni Bog--javljajući Bog nadvremena i prevaziđenog prostora. Druga iskustvena razina ujedinjujućeg ispoljenja Božanstva. Ultimni Bog označava da je postignuto ostvarenje sjedinjenih absonitno-nadličnih vrijednosti, javljajuće-iskustvenih vrijednosti, te vrijednosti koje obilježavaju nadilaženje vremena i prostora, kao i njihova koordinacija na najvišim stvaralačkim razinama stvarnosti Božanstva.
7. Apsolutni Bog--Bog koji se ostvaruje iskustvom, koji nadilazi nadlične vrijednosti i značenja božanstvenosti, i koji trenutno postoji u vidu Božanstva Apsoluta. Ovo je treća razina ujedinjujućeg ispoljenja i proširenja Božanstva. Na ovoj nadstvaralačkoj razini, Božanstvo doživljava iscrpljenje potencijala koji se može personificirati, susreće upotpunjenje božanstvenosti i podilazi iscrpljenje sposobnosti za samoobznanjenje nizu sve naprednijih razina personifikacije drugih. U ovoj fazi, Božanstvo susreće Bezuvjetni Apsolut , kojem se nadodaje i s kojim se poistovjećuje.
III. PRVI IZVOR I CENTAR
Cjelokupna, beskonačna stvarost postoji u sedam faza i u vidu sedam ravnopravnih Apsoluta: 1. Prvog Izvora i Centra. 2. Drugog Izvora i Centra. 3. Trećeg Izvora i Centra. 4. Rajskog Otoka. 5. Božanstva Apsoluta. 6. Univerzalnog Apsoluta. 7. Bezuvjetnog Apsoluta.
Kao Prvi Izvor i Centar, Bog je prvotan u odnosu na cjelokupnu stvarnost--bezuvjetno. Prvi Izvor i Centar je beskonačan kao i vječan, te je stoga ograničen ili uvjetovan jedino vlastitom voljom. Bog--Otac Svih--predstavlja ličnost Prvog Izvora i Centra i kao takav održava osobne odnose beskonačne uprave nad svim ravnopravnim i podređenim izvorima i centrima. Takva uprava je osobna i beskonačna potencijalno, premda pri savršenom djelovanju ovih ravnopravnih ili podređenih izvora, centara i ličnosti, ona nikad ne mora stupiti u dejstvo aktualno. Prvi Izvor i Centar je, stoga, prvotan u svim domenama: obožanstvljenim ili neobožanstvljenim, ličnim ili neličnim, aktualnim ili potencijalnim, konačnim ili beskonačnim. Ni jedna stvar ili biće, ni jedna relativnost ili finalnost, ne postoje na bilo koji drugi način izuzev kroz izravan ili neizravan odnos ili ovisnost o prvotnosti Prvog Izvora i Centra. Prvi Izvor i Centar se odnosi prema svemiru na slijedeći način: 1. Gravitacijske sile materijalnih svemira konvergiraju u gravitacijski centar nižeg Raja. Upravo radi toga, geografska lokacija njegove osobe vječno je utvrđena u apsolutnom odnosu prema centru sile-energije koji je smješten na nižoj ili materijalnoj ravni Raja. No apsolutna ličnost Božanstva egzistira na višoj ili duhovnoj ravni Raja. 2. Sile uma konvergiraju u Beskonačni Duh; raznovrstan kozmički uma konvergira u Sedam Glavnih Duhova; ostvarujući um Vrhovnog konvergira u Mažeston u vidu vremensko-prostornog iskustva.
3. Kozmičke sile duha konvergiraju u Vječnog Sina.
4. Neograničena sposobnost za djelovanje božanstva počiva u Božanstvu Apsolutu. 5. Neograničena sposobnost za reagiranje na beskonačnost egzistira u Bezuvjetnom Apsolutu.
6. Dva Apsoluta--Uvjetni i Bezuvjeti--koordinirana su i ujedinjena u Univerzalnom Apsolutu i istim. 7. Potencijalna ličnost evolucijskog moralnog bića ili bilo kojeg drugog moralnog bića usredotočena je u ličnosti Oca Svih.

STVARNOST--kako je konačna bića razumiju--je djelomična, relativna i sjenovita. Vrhunac stvarnosti Božanstva koju konačna evolucijska bića mogu shvatiti ulazi u okvir Vrhovnog Bića. No postoje i apriorne i vječne stvarnosti, nadkonačne stvarnosti, koje su postojale prije ovog Vrhovnog Božanstva evolucijskih vremensko-prostornih stvorenih bića. U nastojanju da predstavimo porijeklo i narav univerzalne stvarnosti na način koji će biti razumljiv čovjekovom konačnom umu, primorani smo pribjeći vještini vremensko-prostornog razmišljanja. Stoga, mnoge isstodobne događaje vječnosti moramo predstaviti kao slijed događaja. Kako vremensko-prostorno stvoreno biće promatra porijeklo i diferencijaciju Stvarnosti, vječni i beskonačni JA JESAM je postigao oslobođenje Božanstva od okova neograničene beskonačnosti koristeći se svojom prirođenom i vječnom slobodnom voljom, i kako se na taj način riješio svoje neograničene beskonačnosti, stvoren je prvi apsolutni napon božanstvenosti. Ovaj napon koji je nastao diferencijacijom beskonačnosti, razriješen je pomoću Univerzalnog Apsoluta, čije djelovanje ujedinjuje i koordinira dinamičku beskonačnost Cjelokupnog Božanstva sa statičkom beskonačnosti Bezuvjetnog Apsoluta. Ovim izvornim događajem, teoretski JA JESAM postigao je ostvarenje ličnosti time što je postao Vječni Otac Izvornog Sina i istodobno, Vječni Izvor Rajskog Otoka. Istodobno s odvajanjem Sina od Oca i u prisutnosti Raja, pojavili su se osoba Beskonačnog Duha i centralni svemir Havona. S pojavom supostojećeg osobnog Božanstva, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha, kao ličnost, Otac je izbjegao difuziju u potencijalu Cjelokupnog Božanstva, koja je inače bila neminovna. Od tog časa, jedino u vezi s dva istoredna Božanstva koja pripadaju Trojstvu, Otac je u stanju ispuniti cijeli potencijal Božanstva, dok se sve više iskustveno Božanstvo aktualizira na Vrhovnoj, Ultimnoj i Apsolutnoj razini božanstvenosti.
Koncept JA JESAM predstavlja filozofski ustupak koji smo učinili radi toga što stvorena bića konačnog uma koja su sputana vremenom i okovana prostorom, nisu u stanju shvatiti egzistencije vječnosti--stvarnosti i odnose koji nemaju početka niti svršetka. Vremensko-prostornom stvorenom biću sve stvari moraju imati početak izuzev JEDNOG KOJI JE NEUZROKOVAN--praiskonskog uzroka svih uzroka. Mi stoga definiramo ovu filozofsku vrijednosnu razinu kao JA JESAM, istodobno ističući da su Vječni Sin i Beskonačni Duh jednako vječni kao što je JA JESAM vječan; drugim riječima, da nikad nije postojalo vrijeme kad JA JESAM nije bio Otac Sina, i s njim, Duha. Mi koristimo koncept Beskonačnog kao obilježje punoće--finalnosti--koja je dio prvotnosti Prvog Izvora i Centra. U skladu s filozofijom stvorenih bića, teoretski JA JESAM predstavlja produžetak "beskonačnosti volje," no Beskonačni je aktualna vrijednosna razina koja predstavlja sintezu namjere i vječnosti istinske beskonačnosti apsolutne i neokovane slobodne volje Oca Svih. Ovaj koncept se ponekad naziva Otac-Beskonačni. Radi ograničenosti shvaćanja, bića svih redova egzistencije, visokih i niskih, doživljavaju golemu pometnju nastojeći otkriti Oca-Beskonačnog. Apsolutna prvotnost Oca Svih nije očevidna na podbeskonačnim razinama; stoga je vjerojatno da jedino Vječni Sin i Beskonačni Duh istinski poznaju Oca kao beskonačnost; sve druge ličnosti mogu spoznati ovaj koncept jedino vjerom.

IV. KOZMIČKA STVARNOST

Stvarnost se različito aktualizira na različitim kozmičkim razinama; stvarnost nastaje u beskonačnoj volji Oca Svih, potječe od ove volje, i može se ostvariti u vidu tri osnovne faze na mnogim različitim razinama kozmičke aktualizacije: 1. Neobožanstvljena stvarnost se kreće od energetskih domena neličnog do domena stvarnosti onih vrijednosti kozmičke egzistencije koje se ne mogu personificirati, čak i do samog Bezuvjetnog Apsoluta. 2. Obožanstvljena stvarnost podrazumijeva sve potencijale beskonačnog Božanstva koji obuhvaćaju sve više domene ličnosti, od najnižih konačnih do najviših beskonačnih, uključujući domenu svega što se može personificirati, pa čak i više--sve do prisutnosti samog Božanstva Apsoluta.
3. Međupovezana stvarnost. Kozmička stvarnost djeluje bilo obožanstvljena ili neobožanstvljena, no podobožanstvljena bića poznaju ogromnu domenu međupovezane stvarnosti--potencijalne i aktualizirajuće-- koji je teško identificirati. Velik dio ove ravnopravne stvarnosti pripada domeni Univerzalnog Apsoluta. Ovo je prvi i osnovni koncept izvorne stvarnosti: Otac aktivira i održava Stvarnost. Prva i osnovna podjela stvarnosti je na obožanstvljenu i neobožanstvljenu--Božanstvo Apsolut i Bezuvjetni Apsolut. Prvi i osnovni odnos je napon između njih. Ovaj napon božanstvenosti, koji je aktivirao sam Otac, savršeno razriješava Univerzalni Apsolut i u vidu njega, napon postaje vječan. Sa stanovišta vremena i prostora, stvarnost se dalje može podijeliti na: 1. Aktualnu i Potencijalnu. Stvarnosti koje postoje u punoći izražaja za razliku od onih koje nose neobznanjenu sposobnost za rast. Vječni Sin je apsolutna duhovna aktualnost; smrtni čovjek je najvećim dijelom neostvarena duhovna potencijalnost. 2. Apsolutnu i Podapsolutnu. Apsolutne
stvarnosti su egzistencije vječnosti. Podapsolutne stvarnosti su projicirane na dvije razine: Absonitne--stvarnosti koje su relativne kako u odnosu na vrijeme tako i u odnosu na vječnost. Konačne--stvarnosti koje su projicirane u prostoru i aktualizirane u vremenu.
3. Egzistencijalnu i Iskustvenu. Rajsko Božanstvo je egzistencijalno, dok su javljajući Vrhovni i Ultimni iskustveni. 4. Ličnu i Neličnu. Proširenje Božanstva, izražaj ličnosti i evolucija svemira zauvijek su uvjetovani Očevim činom slobodne volje koji je zauvijek odvojio značenja uma-duha-ličnosti i vrijednosti aktualnosti i potencijalnostikoje su usredotočene u Vječnom Sinu, od onih stvari koje su usredotočene i svojstvene vječnom Rajskom Otoku. RAJ je izraz koji uključuje kako lične tako i nelične Apsolute usredotočenja svih faza kozmičke stvarnosti. Kad je ispravno definiran, Raj može obznačiti bilo koji i sve oblike stvarnosti, Božanstva, božanstvenosti, ličnosti i energije--duhovne, umne ili materijalne. Za sve njih, u pogledu vrijednosti, značenja i činjenične egzistencije, Raj predstavlja centar porijekla, djelovanja i sudbine.
Rajski Otok--Raj, ako nije drukčije definiran--je Apsolut materijalne gravitacijske kontrole Prvog Izvora i Centra. Raj je nepokretan i predstavlja jedinu stacionarnu stvar u svemiru nad svemirima. Rajski Otok je smješten u svemiru no on nema položaja u prostoru. Ovaj vječni Otok je aktualni izvor fizičkih svemira--prošlih, sadašnjih i budućih. Centralni Otok Svjetla je derivativ Božanstva, no on se teško može promatrati kao Božanstvo; isto tako, materijalne tvorevine nisu dio Božanstva; one su njegova posljedica. Raj nije stvoritelj; on je jedinstveni kontroler mnogih kozmičkih aktivnosti i mnogo više je kontroler nego je reaktor. Širom materijalnih svemira, Raj ispoljava utjecaj na reakcije i ponašanje svih bića čije djelovanje je povezano sa silom, energijom i moći, ali sam po sebi, Raj je jedinstven, isključiv i izoliran u svemirima. Raj ne predstavlja ništa i ništa ne predstavlja Raj. Raj nije sila niti je prisutnost; Raj je jednostavno Raj.

V. STVARNOSTI LIČNOSTI

Ličnost je razina obožanstvljene stvarnosti koja se kreće od smrtničke i sredničke razine više umne aktivacije obožavanja i mudrosti naviše, kroz morontijalnu i duhovnu razinu, sve do postignuća najvišeg statusa ličnosti. Ovo je evolucijski uspon smrtnih i njima srodnih ličnosti stvorenih bića, no pored ovih postoji i velik broj drugih vrsta kozmičkih ličnosti.
Stvarnost je podvrgnuta sveopćem rasprostranjenju, ličnost beskonačnoj raznolikosti, dok su oboje u stanju dostići gotovo neograničenu koordinaciju s Božanstvom i vječnu postojanost. Dok su preobražajne mogućosti nelične stvarnosti jasno ograničene, ne znamo da postoje ograničenja nad naprednom evolucijom stvarnosti ličnosti.
Na postignutim iskustvenim razinama, sve vrste ili vrijednosti ličnosti su asocijativne pa čak i sustvaralačke. Čak i Bog i čovjek mogu postojati zajednički u spojenoj ličnosti, što tako izvanredno pokazuje sadašnji status Krista Mihaela--Sina Čovječjeg i Sina Božjeg. Sve podbeskonačne vrste i faze ličnosti imaju sustvaralački potencijal i predstavljaju rezultat asocijativnog postignuća. Ono što je predlično, lično i nadlično zajednički je spojeno uzajamnim potencijalom istorednog postignuća, sve naprednijeg dostignuća i sustvaralačke sposobnosti. Ali nelično se ne može izravno preobraziti u lično. Ličnost nikad nije spontana; ona je dar Rajskog Oca. Ličnost je dodata energiji i povezana jedino s živim energetskim sistemima; identitet može biti povezan s neživim energetskim uzorcima.


Otac Svih je tajna stvarnosti ličnosti, darivanja ličnosti i sudbine ličnosti. Vječni Sin je apsolutna ličnost, tajna duhovne energije, morontija duhova i usavršenih duhova. Združeni ‚initelj je ličnost duha-uma, izvor inteligencije, rasuđivanja i univerzalnog uma. Ali Rajski Otok je neličan i izvan-duhovan i predstavlja bit kozmičkog tijela, izvor i centar fizičke materije i apsolutni osnovni uzorak univerzalne materijalne stvarnosti.
Ova se svojstva univerzalne stvarnosti ispoljavaju u životnom iskustvu ljudi Urantije na razini: 1. Tijela. Ovo je čovjekov materijalni ili fizički organizam. Zivi elektrokemijski mahanizam životinjske naravi i porijekla.
2. Uma. Mehanizam ljudskog organizma koji omogućuje razmišljanje, spoznaju i osjet. Cjelokupno svjesno i nesvjesno iskustvo. Inteligencija koja je povezana s emocionalnim životom i koja kroz obožavanje i mudrost seže naviše do razine duha.
3. Duha. Božanskog duha koji živi u čovječjem umu--Misaonog Ispravljača. Ovaj besmrtni
duh je predličan--on nije ličnost, premda mu je suđeno da postane dio ličnosti smrtnog bića koje bude preživjelo smrt.
4. Duše. Čovjekova duša je stvar iskustvenog postignuća. Kako smrtno stvoreno biće odluči "činiti volju Nebeskog Oca," tako će duh koji u njemu živi postati ocem nove stvarnosti u ljudskom iskustvu. Smrtnički i materijlalni um je majka iste ove javljajuće stvarnosti. Bit ove nove stvarnosti nije ni materijalna niti duhovna--ona je morontijalna. To što se javlja je besmrtna duša kojoj je suđeno da preživi smrtničku smrt i započne uspon prema Raju.
5. Ličnosti. Ličnost smrtnog čovjeka nije bilo tijelo, um, duh, ili duša. Ličnost je jedina nemijenjajuća stvarnost u čovjekovom iskustvu koje se neprestano mijenja; i ona ujedinjuje sve druge pridružene činitelje individualnosti. Ličnost je jedinstveni dar Oca Svih koji je dat živim i njima pridruženim energijama materije, uma i duha, i koji preživljava smrt u slučaju da morontijalna duša preživi. Morontija je izraz koji obilježava ogromnu razinu koja posreduje između materijalnog i duhovnog. Ona može označavati bilo lične ili nelične stvarnosti, bilo žive ili nežive energije. Vertikalne pređe morontije su duhovne; njene horizontalne niti su fizičke.



VI. ENERGIJA I UZORAK

Sve što reagira na Očev krug ličnosti, nazivamo ličnim. Sve što reagira na Sinov krug duha, nazivamo duhom. Sve što reagira na umni krug Združenog Činitelja, nazivamo umom, umom kao svojstvom Beskonačnog Duha--umom u svim njegovim fazama. Sve što reagira na materijalno-gravitacijski krug koji čiji centar je smješten u nižem Raju, nazivamo materijom--energijom-materijom u svim njenim preobražajnim stanjima. ENERGIJA je izraz kojim zajednički označavamo duhovne, umne i materijalne domene. Pojam sile je također u širokoj upotrebi. Pojam moći je uglavnom ograničen na elektronsku razinu materijalne tvari ili tvari koja reagira na linearnu gravitaciju u velikom svemiru. Pored toga, moć obilježava suverenitet. Ne možemo se držati vaših općenito prihvaćenih definicija sile, energije i moći. Radi nedostatka pojmova, ovim izrazima moramo pridodati više od jednog značenja. Fizička energija je izraz koji obilježava sve faze i oblike zamjetljivog kretanja, djelovanja i potencijala.

Kad je riječ o fizičko-energetskim ispoljenjima, općenito koristimo pojmove kozmičkesile, javljajuce energije i kozmičke moći. Ove izraze obično koristimo na slijedeći način:
1. Kozmička sila podrazumijeva sve energije koje proizlaze iz Bezuvjetnog Apsoluta ali koje još uvijek ne reagiraju na gravitacijsku silu Raja.
2. Javljajuća energija podrazumijeva one energije koje reagiraju na gravitacijsku silu Raja ali još uvijek ne reagiraju na lokalnu ili linearnu gravitaciju. Ovdje se radi o predelektronskoj razini energije-tvari.
3. Kozmička moć podrazumijeva sve oblike energije koji, pored toga što reagiraju na Rajsku gravitaciju, reagiraju izravno na linearnu gravitaciju. Ovo je elektronska razina energije-tvari i svih njenih budućih evolucija.

Um je pojava koja označava prisutnost-djelovanje žive službe koja je povezana s različitim energetskim sistemima; i ovo važi na svim razinama inteligencije. U ličnosti, um uvijek posreduje između duha i materije; svemir je stoga osvjetljen s tri vrste svjetla: materijalnim svjetlom, intelektualnim uvidom i luminiscencijom duha. Svjetlost--luminiscencija duha--je jezični simbol, slikovni izraz, koji označava ispoljenje ličnosti svojstveno različitim redovima bića duha. Ovo svjetlosno zračenje nije ni na koji način povezano bilo s intelektualnim uvidom ili ispoljenjima fizičke svjetlosti. UZORAK može biti projiciran kao materijalni, duhovni ili umni, ili bilo koja kombinacija ovih energija. Uzorak može prožeti ličnosti, identitete, jedinke ili neživu tvar. Ali uzorak je uzorak i ostaje uzorak; jedino kopije se mogu umnožiti. Uzorak može oblikovati energiju, no on njome ne može upravljati. Jedino gravitacija upravlja nad energijom-tvari. Prostor i uzorak su slični po tome što ne reagiraju na gravitaciju, no oni nisu uzajamno povezani; prostor nije uzorak niti je potencijalni uzorak. Uzorak predstavlja konfiguraciju stvarnosti koja je prethodno podmirila sve obaveze prema gravitaciji; stvarnost bilo kojeg uzorka počiva u njegovim energijama, u umu, duhu ili materiji koji ga tvore. Nasuprot aspektu cijelog, uzorak otkriva individualni aspekt bilo energije ili ličnosti. Oblici ličnosti ili identiteta predstavljaju uzorke koji proizlaze od energije (fizičke, duhovne ili umne), no nisu njen sastavni dio. To svojstvo energije ili ličnosti koje je uzrokovalo pojavu uzorka može se pripisati Bogu--Božanstvu--Rajskom obdarenju sile, istodobnom postojanju ličnosti i moći.

Uzorak je glavni nacrt na osnovu kojeg se izrađuju kopije. Vječni Raj je apsolut uzoraka; Vječn Sin je ličnost-uzorak; Otac Svih je izravni predak, izvor Raja i Vječnog Sina. Treba, međutim, naznačiti da Raj ne daruje uzorak i da Sin ne može darovati ličnost.
VII. VRHOVNO BIĆE

Kad se radi o ­odnosima vječnosti, mehanizam Božanstva koji djeluje u glavnom svemiru ima dvojak karakter. Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh su vječni--oni su egzistencijalna bića--dok su Vrhovni Bog, Ultimni Bog i Apsolutni Bog aktualizirajuće ličnosti Božanstva koje su stvorene u toku poslije-Havonskih razdoblja evolucijskog proširenja glavnog svemira kako u vremensko-prostornim domenama tako i u domenama koje prevazilaze vrijeme i prostor. Ove aktualizirajuće ličnosti Božanstva će postati vječne kako i kada budu ostvarile sitezu moći i ličnosti vještinom iskustvene aktualizacije asocijativno-stvaralačkih potencijala vječnih Rajskih Božanstava. Božanstvo, stoga, ima dvostruku prisutnost: 1. Egzistencijalnu--kao bića vječne egzistencije, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
2. Iskustvenu--kao bića koja se aktualiziraju u poslije-Havonskoj sadašnjosti ali koja će posjedovati beskrajnu egzistenciju u toku cijele buduće vječnosti. Otac, Sin i Duh su egzistencijalni--egzistencijalni u aktualnosti (premda su svi potencijali navodno iskustveni). Vrhovni i Ultimni su posve iskustveni. Božanstvo Apsolut je iskustveno u aktualizaciji, dok je egzistencijalno u potencijalnosti. Bit Božanstva je vječna, premda su jedino tri izvorne osobe Božanstva bezuvjetno vječne. Sve druge ličnosti Božanstva su odnekud potekle, premda su vječne u pogledu sudbine. Nakon što je prethodno postigao egzistencijalni samoizražaj Božanstva u Sinu i u Duhu, Otac trenutno postiže iskustveni izražaj na nekoć neličnim i neobznanjenim razinama božanstva, u vidu Vrhovnog Boga, Ultimnog Boga i Apsolutnog Boga; no ovog časa, ova iskustvena Božanstva nisu postigla punu egzistenciju; njihova aktualizacija je u procesu. Vrhovni Bog u Havoni je odražaj trojedinog Rajskog Božanstva u osobnom duhu. Ovaj asocijativni odnos Božanstva se trenutno stvaralački širi prema vani u vidu Sedmostrukog Boga, te se povezuje u cjelinu u iskustvenoj moći Svemogućeg Vrhovnog u velikom svemiru. Na taj način, Rajsko Božanstvo koje je egzistencijalno u vidu triju ličnosti, iskustveno evoluira u dvije faze Vrhovnosti, dok ove dvojne faze postižu sintezu moći i ličnosti kao jedan Gospod--Vrhovno Biće. Činom slobodne volje i služeći se vještinom potrojstvljenja--trostruke personifikacije Božanstva--Otac Svih postiže oslobođenje od ograničenja kojima su ga sputavale vlastita beskonačnost i vječnost. Vrhovno Biće upravo evoluira kao podvječno ujedinjenje ličnosti koje povezuje sedmostruko ispoljenje Božanstva u vremensko-prostornim segmentima velikog svemira. Vrhovno Biće nije izravni stvoritelj, izuzev što je otac Mažestona, već je ujedinitelj i koordinator svih kozmičkih aktivnosti između stvorenog bića i Stvoritelja. Vrhovno Biće, koje se upravo aktualizira širom evoluirajućih svemira, je Božanski uskladitelj i ujedinitelj vremensko-prostorne božanstvenosti, trojedinog Rajskog Božanstva koje je iskustveno povezano s Vrhovnim Stvoriteljima vremena i prostora. Po okončanju procesa aktualizacije, ovo evolucijsko Božanstvo će predstavljati vječni spoj ili fuziju između konačnog i beskonačnog--beskrajno i neraskidivo jedinstvo između iskustvene moći i ličnosti duha. Pod utjecajem upravljačkog poriva evoluirajućeg Vrhovnog Bića i u vezi s različitim fazama Rajske stvarnosti, sva vremensko-prostorna konačna stvarnost učestvuje u sve višoj mobilizaciji i sve savršenijem ujedinjenju (sintezi moći i ličnosti) svih faza i vrijednosti konačne stvarnosti, u nastojanju da se dosegnu absonitne razine postignuća koje nadilaze razine stvorenih bića.

VIII. SEDMOSTRUKI BOG

Kako bi nadomjestio konačnost statusa evolucijskih stvorenih bića i nadoknadio njihovu pojmovnu ograničenost, Otac Svih je utemeljio sedmostruki prilaz Božanstvu kroz: 1. Rajske Sinove Stvoritelje. 2. Stare Dane. 3. Sedam Glavnih Duhova. 4. Vrhovno Biće. 5. Boga Duha. 6. Boga Sina. 7. Boga Oca.
Zahvaljujući sedmostrukoj personifikaciji Božanstva u vremenu i prostoru i za svih sedam nadsvemira, smrtni čovjek može postići prisutnost Boga, koji je duh. Ovo sedmostruko Božanstvo, koje će--promatrano sa stanovišta konačnih vremensko-prostornih stvorenih bića--u neko buduće doba ostvariti sintezu moći i ličnosti u Vrhovnom Biću, predstavlja funkcionalno Božanstvo smrtnih evolucijskih stvorenih bića koja se uspinju prema Raju. Takav iskustveni put otkrića koji vodi spoznaji i ostvarenju Boga počinje time što čovjek opaža božanstvenost Sina Stvoritelja lokalnog svemira te se kroz Stare Dane nadsvemira i putom osobe jednog od Sedam Glavnih Duhova sve više uspinje, sve dok ne opazi i ne prizna božansku ličnost Oca Svih koja se nalazi na Raju.
Veliki svemir je trostruka domena Božanstva--domena Trojstva Vrhovnosti, Sedmostrukog Boga i Vrhovnog Bića. Vrhovni Bog je potencijalan u Rajskom Trojstvu, od kojeg potječu njegova ličnost i svojstva duha; no upravo sada, on se aktualizira u Sinovima Stvoriteljima, Starim Danima i Glavnim Duhovima, od kojih potječe njegova moć koja se nadsvemirima vremena i prostora ispoljava u vidu Svemogućeg. Zapravo, ovo ispoljenje moći neposrednog Boga evolucijskih stvorenih bića evoluira u vremenu i prostoru istodobno s njima. Osoba duha koja pripada Vrhovnom Bogu i Svemogući Vrhovni, koji evoluira na vrijednosnoj razini neličnih aktivnosti, predstavljaju jednu stvarnost--Vrhovno Biće.
Sinovi Stvoritelji, koji su Božanstvom povezani sa Sedmostrukim Bogom, pružaju mehanizam kojim smrtni čovjek može postati besmrtan i kojim konačno može ući u sastav beskonačnog. Vrhovno Biće pruža vještinu kojom je moguće pokrenuti sintezu moći i ličnosti--božansko ujedinjenje svih ovih višestrukih događaja--zahvaljujući kojem konačno može postići absonitno te, kroz moguće druge aktualizacije, u budućnosti nastojati postići Ultimno. U suradnji s Božanskim Služiteljicama, Sinovi Stvoritelji učestvuju u ovoj veličanstvenoj mobilizaciji, dok će Stari Dani i Sedam Glavnih Duhova vjerojatno zauvijek ostati na položaju administrativnih upravitelja velikog svemira. Djelovanje Vrhovnog Boga datira od organizacije sedam nadsvemira i najvjerojatnije će se proširiti po okončanju evolucije tvorevina vanjskog prostora. Nesumnjivo, s organizacijom ovih budućih svemira primarnih, sekundarnih, tercijarnih i kvartarnih prostornih razina napredne evolucije, bit će uveden transcendentni i absonitni pristup Božanstvu.

IX. ULTIMNI BOG

Upravo kao što Vrhovno Biće sve više evoluira od apriornog obdarenja božanstvenosti obuhvaćenog potencijala energije i ličnosti velikog svemira, Ultimni Bog se tako javlja iz potencijala božanstvenosti koji počivaju u onim domenama glavnog svemira koje su obilježene prevazilaženjem vremena i prostora. Aktualiziranje Ultimnog Božanstva označava absonitno ujedinjenje prvog iskustvenog Trojstva i svjedoči ujedinjujuće proširenje Božanstva na drugoj razini stvaralačke samorealizacije. Ovo podrazumijeva sintezu moći i ličnosti koja je jednaka kozmičkoj aktualizaciji iskustvenog Božanstva Rajskih absonitnih stvarnosti na javljajućim razinama koje su obilježene nadilaženjem vremensko-prostornih vrijednosti. Upotpunjenje takvog iskustvenog slijeda događaja treba pružiti ultimnu sudbinu službe svim vremensko- prostornim stvorenim bićima koja su postigla absonitne razine uz pomoć upotpunjene realizacije Vrhovnog Bića i službe Sedmostrukog Boga. Ultimni Bog obilježava osobno Božanstvo koje djeluje na absonitnim razinama božanstvenosti i na kozmičkim domenama nadvremena i nadprostora. Ultimni predstavlja pojavu Božanstva koja je nadvrhovna. Prema shvaćanju konačnih bića, Vrhovni je ujedinjenje Trojstva; prema shvaćanju absonitnih bića, Ultimni je ujedinjenje Rajskog Trojstva.
Pomoću mehanizma evolucijskog Božanstva, Otac Svih uistinu učestvuje u nevjerojatnom i veličanstvenom činu usredotočenja ličnosti i pokretanja moći na njihovim vlastitim kozmičkim razinama značenja, božanskih vrijednosti stvarnosti konačnog, absonitnog, pa čak i apsolutnog.
U vječnoj budućnosti, ličnosti prva tri Božanstva Raja koja imaju vječnu prošlost--Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha--će biti dopunjene iskustvenom aktualizacijom popratnih evolucijskih Božanstava--Vrhovnog Boga, Ultimnog Boga, te što je vrlo vjerojatno, Apsolutnog Boga.
Vrhovni i Ultimni Bog, koji upravo prolaze evolutivnim procesom u okvirima iskustvenih svemira, nisu egzistencijalni--nemaju vječnu prošlost već jedino vječnu budućnost--dok je njihova vječnost vremenski i prostorno ograničena i transcendentalno uvjetovana. Oni su Božanstva vrhovnih, ultimnih i vjerojatno, vrhovno-ultimnih obdarenja, no postoji čas u kozmičkoj povijesti kad su stekli početak postojanja. Oni nikad neće poživjeti svršetak, premda uistinu posjeduju početak postojanja ličnosti. Oni su istinske aktualizacije vječnih i beskonačnih potencijala Božanstva, premda sami nisu bilo bezuvjetno vječni ili beskonačni.

X. APSOLUTNI BOG

Postoje mnoga svojstva vječne stvarnosti Božanstva Apsoluta koja konačni vremensko-prostorni um ne može u cjelosti razumjeti, no aktualizacija Apsolutnog Boga predstavlja posljedicu ujedinjenja drugog iskustveng Trojstva--Apsolutnog Trojstva. Ovo bi predstavljalo iskustveno ostvarenje apsolutne božanstvenosti, ujedinjenje apsolutnih značenja na apsolutnim razinama; no nismo sigurni da li ovo obuhvaća sve apsolutne vrijednosti, kako nam nikad nije razjašnjeno da li je Uvjetovani Apsolut isto što i Beskonačni. Nadultimne sudbine predstavljaju dio apsolutnih značenja i beskonačne duhovnosti, i bez obje ove nepostignute stvarnosti, nismo u stanju utemeljiti apsolutne vrijednosti.

Apsolutni Bog je ostvarenje i postignuće cilja svih nadabsonitnih bića, no moć i potencijal ličnosti Božanstva Apsoluta nadilaze naše shvaćanje, te se ne
želimo upuštati u raspravu o stvarnostima koje su tako daleko od iskustvene aktualizacije.


XI. TRI APSOLUTA

Kad je spojena misao Oca Svih i Vječnog Sina, djelujući u Bogu Akcije, stvorila božanski i centralni svemir, Otac je slijedio izražaj svoje misli u riječi svoga Sina te je djelom njihovog Združenog Izvršitelja odvojio svoju prisutnost koja se nalazi na Havoni od potencijala beskonačnosti. I ovi neobznanjeni potencijali beskonačnosti ostaju prostorno skriveni u sastavu Bezuvjetnog Apsoluta i božanstveno obavijeni Božanstvom Apsolutom, dok su ova dva ujedinjena u djelovanju Univerzalnog Apsoluta, neobznanjenoj vezi između beskonačnosti i jedinstva Rajskog Oca. Snaga kozmičke sile i snaga sile duha podilaze sve veće obznanjenje i realizaciju, što je posljedica obogaćenja cjelokupne stvarnosti iskustvenim rastom kao i djelovanja Univerzalnog Apsoluta koji usklađuje iskustveno s egzistencijalnim. Pomoću uravnotežujuće prisutnosti Univerzalnog Apsoluta, Prvi Izvor i Centar ostvaruje proširenje iskustvene moći, uživa poistovjećenje sa svojim evolucijskim stvorenim bićima i postiže proširenje iskustvenog Božanstva na razinama Vrhovnosti, Ultimnosti i Apsolutnosti. Kad nije moguće u cjelosti razlikovati Bezuvjetni Apsolut od Božanstva Apsoluta, bilo da je riječ o njihovom navodno ujedinjenom djelovanju ili njihovoj uzajamno usklađenoj prisutnosti, takve pojave se obično uzimaju kao djelovanje Univerzalnog Apsoluta. 1. Božanstvo Apsolut djeluje kao svemoćni aktivator, dok Bezuvjetni Apsolut djeluje kao djelotvoran mehanist vrhovno ujedinjenog i ultimno koordiniranog svemira nad svemirima, čak i svemira svih svemira, svega što je stvoreno, što je u procesu stvaranja ili što će još biti stvoreno. Božanstvo Apsolut ne može reagirati--ili ne reagira--na bilo koju kozmičku situaciju na podapsolutan način. Pri izvjesnoj situaciji, čini se da svaka reakcija ovog Apsoluta uzima u obzir dobrobit svih stvorenih stvari i bića, i to ne samo s obzirom na njihov sadašnji egzistencijalni status, već i s obzirom na beskonačne mogućnosti cjelokupne buduće vječnosti. Božanstvo Apsolut predstavlja onaj potencijal koji je Očevim činom slobodne volje odvojen od cjelokupne, beskonačne stvarnosti i u čijem sastavu se odvijaju sve božanske aktivnosti--egzistencijalne i iskustvene. Ovo je Uvjetni Apsolut, u suprotnosti s Bezuvjetnim Apsolutom; no Univerzalni Apsolut postoji povrh oba ova Apsoluta i obuhvaća cjelokupan apsolutni potencijal.
Bezuvjetni Apsolut je neličan, vanbožanski i neobožanstvljen. Bezuvjetni Apsolut stoga ne posjeduje bilo ličnost, božanstvenost, ili bilo kakve storiteljske povlastice. Ni jedna činjenica ili istina, iskustvo ili otkrivenje, filozofija ili absonitnost, ne mogu proniknuti tajnu naravi i karaktera ovog Apsoluta koji nije ograničen nikakvim kozmičkim uvjetima. Neka bude jasno da Bezuvjetni Apsolut predstavlja pozitivnu stvarnost koja prožima veliki svemir i koja naočigled s jednakom prostornom prisutnošću zalazi u područja aktivnosti sila i predmaterijalnih evolucija nestalnih prostranstava prostornih domena koji se pružaju izvan granica sedam nadsvemira. Bezuvjetni Apsolut nije puki negativizam filozofskog koncepta koji je utemeljen na pretpostavkama metafizičkih sofisterija koje se tiču univerzalnosti, dominacije i prvotnosti bezuvjetnog i neograničenog. Bezuvjetni Apsolut je pozitivna kozmička nadkontrola u beskonačnosti; ova nadkontrola nije ograničena vremenskom silom, ali je uvjetovana prisutnošću života, uma, duha i ličnosti, te reakcijama volje i zamislima koje nalaže Rajsko Trojstvo.

Uvjereni smo da Bezuvjetni Apsolut ne predstavlja nediferenciran i sveprožimajuci utjecaj koji se može usporediti bilo s panteističkim konceptima metafizike ili s često prozaičnim pretpostavkama znanosti. Bezuvjetni Apsolut nije ograničen silom; on jeste uvjetovan od strane Božanstva, no mi nismo posve u stanju shvatiti kako se ovaj Apsolut odnosi prema kozmičkim stvarnostima duha. Logično je zaključiti da jeUniverzalni Aposolut bio neminovna posljedica apsolutnog čina slobodne volje kojim je Otac Svih podijelio (diferencirao) kozmičku stvarnost na obožanstvljene i
neobožanstvljene vrijednosti--vrijednosti koje se mogu personificirati i vrijednosti koje se ne mogu personificirati. Univerzalni Apsolut je pojava Božanstva koja obilježava razriješenje napona koji je nastao kad je slobodna volja odvojila (diferencirala) kozmičku stvarnost, i on djeluje kao vezivni koordinator ukupnih suma ovih egzistencijalnih potencijalnosti. Naponska prisutnost Univerzalnog Apsoluta ukazuje na usklađenje razlike između stvarnosti božanstva i neobožanstvljene stvarnosti, razlike koja je sastavni dio čina kojim je dinamičnost slobodne volje božanstva odvojena od statičnosti bezuvjetne beskonačnosti. Ne zaboravite: Potencijalna beskonačnost je apsolutna i neodvojiva od vječnosti. Aktualna beskonačnost u vremenu nikada ne može biti bilo što drugo nego djelomična i stoga neapsolutna; tako ni beskonačnost aktualne ličnosti ne može biti apsolutna izuzev u bezuvjetnom Božanstvu. I ova razlika potencijala beskonačnosti Bezuvjetnog Aposoluta i Božanstva Aposuluta predstavlja to što pruža vječnost Univerzalnom Apsolutu i što omogućuje kozmičko postojanje materijalnih svemira u prostoru i duhovno postojanje konačnih ličnosti u vremenu. Konačno i beskonačno mogu istodobno postojati u kozmosu jedino zahvaljujući tome što asocijativna prisutnost Univerzalnog Apsoluta tako savršeno izjednačava napone koji vladaju između vremena i vječnosti, konačnosti i beskonačnosti, stvarnosti potencijala i stvarnosti aktualnosti, Raja i prostora, čovjeka i Boga. Asocijativno, Univerzalni Apsolut predstavlja područje sve naprednije evolucijske stvarnosti koja postoji, kako u vremenu i prostoru, tako i transcendiranom vremenu i prostoru svemira obilježenih podbeskonačnim ispoljenjem Božanstva. Univerzalni Apsolut je potencijal statično-dinamičnog Božanstva koji se može funkcionalno ostvariti na vremensko-vječnim razinama u vidu konačno-apsolutnih vrijednosti, te u vidu mogućeg iskustveno-egzistencijalnog prilaza. Ovaj nepojmljivi aspekt Božanstva može biti statičan, potencijalan i asocijativan, no sa stanovišta inteligentnih ličnosti koje ovog časa djeluju u glavnom svemiru, on nije ni iskustveno stvaralački niti evolucijski. Apsolut. Dok se sa stanovišta mnogih umnih bića dva Apsoluta--ograničeni i neograničeni--čine vrlo različiti u pogledu funkcije, oni su svejedno savršeno i božanstveno ujedinjeni u Univerzalnom Apsolutu i istim. Na koncu, i u skladu sa zaključnim shvaćanjem, sva tri predstavljaju jedan Apsolut. Na podbeskonačnim razinama, oni su funkcionalno razdvojeni, no u beskonačnosti, oni su JEDNO.
Mi nikad ne koristimo pojam Apsoluta bilo odrično ili kao obilježje nečeg negativnog. Mi isto tako ne smatramo da je Univerzalni Apsolut samoopredjeljiv, da predstavlja izvjesnu vrstu panteističkog i neosobnog Božanstva. Po svemu što se tiče kozmičkih ličnosti, Apsolut je strogo ograničen Trojstvom i potčinjen Božanstvu.

XII. TROJSTVA

Izvorno i vječno Rajsko Božanstvo je egzistencijalno i bilo je neminovno. Ovo Božanstvo koje nema početka, predstavlja sastavni dio čina kojim je Očeva slobodna volja odvojila lično od neličnog; ono je počelo kozmički postojati onog časa kad je Božja osobna volja koordinirala ove dualne stvarnosti uz pomoć uma. Poslije-Havonska Trojstva su iskustvena--ona su dio tvoridbe dvaju podapsolutnih i evolucijskih razina ispoljenja sinteze moći i ličnosti u glavnom svemiru.
Rajsko Trojstvo--vječno jedinstvo Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha u sastavu Božanstva--je egzistencijalno u aktualnosti, premda su svi potencijali u stvari iskustveni. Stoga, ovo Trojstvo predstavlja jedinu stvarnost Božanstva koja obuhvaća beskonačnost, zahvaljujući kojoj nastupaju kozmičke
pojave aktualizacije Uzvišenog Boga, Ultimnog Boga i Apsolutnog Boga. Prvo i drugo iskustveno Trojstvo--poslije-Havonska Trojstva--ne mogu biti beskonačna radi toga što sadrže izvedena Božanstva, Božanstva koja su evoluirala iskustvenom aktualizacijom stvarnosti koje su bilo djelo ili posljedica egzistencijalnog Rajskog Trojstva. Konačnost i absonitnost iskustva Stvoritelja i stvorenog bića neprestano obogaćuju--ako ne uvećavaju--beskonačnost božanstvenosti. Trojstva predstavljaju istine odnosa i činjenice ravnopravnog ispoljenja Božanstva. Djelovanja Trojstva obuhvaćaju stvarnosti Božanstva, a stvarnosti Božanstva uvijek streme realizaciji i ispoljenju u personifikaciji. Uzvišeni Bog, Ultimni Bog, pa čak i Apsolutni Bog su stoga božanske neminovnosti. Ova tri iskustvena Božanstva su bila potencijalna u egzistencijalnom Trojstvu--Rajskom Trojstvu--no njihova kozmička pojava u vidu ličnosti moći dijelom ovisi o njihovom vlastitom iskustvenom djelovanju u svemirima moći i ličnosti, a dijelom o iskustvenim dostignućima poslije-Havonskih Stvoritelja i Trojstava.

Dva poslije-Havonska Trojstva-- Ultimno i Apsolutno iskustveno Trojstvo--trenutno nisu u cjelosti ispoljena; njihovo kozmičko ostvarenje je u procesu. Ove asocijacije Božanstva mogu se opisati na slijedeći način: 1. Ultimno Trojstvo, koje upravo prolazi procesom evolucije, treba da obuhvati Uzvišeno Biće, Uzvišene Stvaralačke Ličnosti, te absonitne Akhitekte Glavnog Svemira--te jedinstvene kozmičke organizatore koji ne predstavljaju ni stvoritelje niti stvorena bića. Neminovno, Ultimni Bog treba postići sintezu moći i ličnosti, što predstavlja reakciju Božanstva na ujedinjenje ovog iskustvenog Ultimnog Trojstva u sve širim područjima gotovo neograničenog glavnog svemira. 2. Apsolutno Trojstvo--drugo iskustveno Trojstvo--čija aktualizacija je u procesu, će se sastojati od Uzvišenog Boga, Ultimnog Boga i neobznanjenog Dovršitelja Kozmičke Sudbine. Ovo Trojstvo djeluje i na ličnim i na nadličnim razinama, čak sve do granica neličnog, i njegovo ujedinjenje u univerzalnosti treba pružiti iskustvenost Apsolutnom Božanstvu.
Ultimno Trojstvo podilazi upotpunjenje iskustvenog ujedinjenja, no sumnjamo da bi Apsolutno Trojstvo moglo postići tako cjelovito ujedinjenje. Unatoč tome, naše shvaćanje vječnog Rajskog Trojstva služi kao vječna opomena da potrojstvljenje Božanstva može postići nešto što bi inače bilo nedostižno; svjesni smo stoga mogućnosti da se jednom pojavi Uzvišeni-Ultimni i da se potrojstvljenjem ostvari Bog Apsolut.
Filozofi svih svemira navješćuju mogućnost ostvarenja Trojstva nad Trojstvima, egzistencijalno-iskustvenog Beskonačnog Trojstva, premda nisu u stanju predočiti vid njegove personifikacije; moguće je da bi ona bila jednaka osobi Oca Svih na konceptualnoj razini JA JESAM. No neovisno o svemu tome, izvorno Rajsko Trojstvo je potencijalno beskonačno radi toga što je Otac Svih istinski beskonačan.

PRIZNANJE

Dok smo sastavljali predstojeća poglavlja koja govore o karakteru Oca Svih i naravi njegovih Rajskih suradnika, i dok smo nastojali predočiti savršeni centralni svemir i sedam nadsvemira koji ga okružuju, primili smo nalog od vladara nadsvemira da pri svim nastojanjima da obznanimo istinu i koordiniramo bitne činjenice, damo prednost najvišim postojećim idejama koje su ljudska bića formirala, a koje se tiču izloženog materijala. Smijemo se služiti čistim otkrivenjem jedino ako se uspostavi da ljudski um još uvijek nije uspio prikladno izraziti željene koncepte.

Kao dio novog i uzvišenog usklađenja planetarnog znanja, predstojeća planetarna otkrivenja božanske istine moraju obuhvatiti najviše postojeće koncepte duhovnih vrijednosti. Prema tome, pri izlaganju ovog materijala koji govori o Bogu i njegovim kozmičkim suradnicima, izabrali smo kao osnovu za ova poglavlja više od tisuću ljudskih pojmova koji predstavljaju najviše i najnaprednije planetarno znanje koje se tiče duhovnih vrijednosti i kozmičkih značenja. Ukoliko nađemo da su ove ljudske ideje--ideje smrtnika koji su znali Boga i koji su o njemu govorili bilo u prošlosti ili danas--neprihvatljive radi toga što ne mogu predočiti istinu koju želimo predstaviti, bez oklijevanja ćemo ih zamijeniti našim naprednijim znanjem o stvarnosti i božanstvenosti Rajskih Božanstava i transcendentalnog svemira, njihovog prebivališta. Svjesni smo težine svoga zadatka; jasno nam je da je nemoguće u cjelosti prevesti jezik koji posjeduje pojmove božanstvenosti i vječnosti pomoću jezičnih simbola konačnih pojmova smrtničkog uma. No mi znamo da u ljudskom umu živi fragment Boga i da se u ljudskoj duši nalazi Duh Istine; i dalje, znamo da ove sile duha djeluju kako bi osposobile čovjeka da shvati stvarnost duhovnih vrijednosti i da razumije filozofiju kozmičkih značenja. I sa još većom sigurnoscu znamo da su ovi duhovi Božanske Prisutnosti u stanju pomoći čovjeku da se duhovno posluži svom istinom koja vodi uzvišenju sve naprednije stvarnosti religioznog iskustva--svijesti Boga. [Predstavio Božanski Savjetnik s Orvontona, Predsjedatelj Zbora Nadkozmičkih Ličnosti, koji je primio dužnost da bićima Urantije predstavi istinu koja se tiče Rajskih Božanstava i svemira nad svemirima.]

Što je Knjiga Urantije?
Knjiga Urantije sadrži djela preko 2,000 ljudskih autora predstavljajući skup njihovih znanstvenih, filozofskih, religioznih, povijesnih, socioloških i teoloških ideja tijekom posljednjih 2,000 godina ljudske povijesti.
Sabran prema izboru uredničke grupe nadljudskih bića, materijal predstavlja zapanjujući pregled ljudskog porijekla, povijesti i sudbine pružajući najbitnije otkrivenje namijenjeno cijelom čovječanstvu.

Knjiga Urantije: Sadržaj
Predgovor – opisuje Božanstvo, Božanstvenost, Boga, ličnost i najosnovnije kozmičke odnose.
I Dio: Svemir nad svemirima –
Opisuje narav Vrhovne stvarnosti i astronomsko-kozmološke organizacije svemira. Opisuje Rajsko Trojstvo i Rajski Otok – materijalni i gravitacijski centar svemira – centar sve energije, materije, života i ličnosti. Predstavlja sliku organiziranog kozmičkog poretka, evolucijskog procesa povezanog s Rajskim Trojstvom. Govori o tvorevini koja obuhvaća milijune naseljenih svijetova koji prolaze različitim stadijima biološke, intelektualne, društvene i duhovne evolucije.
II Dio: Lokalni svemir –
Pruža detaljan opis Božanskog plana koji leži u podlozi stvaranja, razvoja i uprave nad lokalnim svemirima. Govori o Isusovoj prisutnosti i službi kao osnovnoj kozmičkoj stvarnosti koja pruža smisao i značenje svim drugim stvarima. Opstanak ličnosti ovisi o odlukama slobodne volje vezanim uz čovjekov odnos s Bogom kao i njegovu odanost istini, ljepoti i dobroti baziranu na iskrenom razumijevanju ovih vrijednosti. Greške, zlo i grijeh nas unatoč svemu tome suočavaju s teškim pitanjima stvarnosti. Razvoj prema postignuću savršenstva predstavlja osnovnu životnu okupaciju. Ovaj je razvoj u biti evolucijski, kumulativan i doslovce beskonačan. On je rezultat čovjekove odanosti Bogu i nesebične službe bližnjima.
III Dio: Povijest Urantije --
Kratka geofizička povijest našeg planeta priprema podij za pregled biološke evolucije. Knjiga opisuje razvoj civilizacije, kulture, vlade, religije, obitelji i drugih društvenih institucija sa stanovišta nadljudskih promatrača. Svojom metodom izlaganja, pripovijed pruža novu snagu prauzorima koji počivaju u podlozi religiozne civilizacije, jačajući temelje za razvoj novih postignuća kulturnog razvoja. Knjiga opisuje čovjekovu sudbinu predstavljajući svijetove koji nas čekaju neposredno nakon zemaljske smrti.
IV Dio: Isusov život i učenja –
Sedam stotina stranica govori o Isusovom životu predstavljajući duhovno najsnažniju tiskanu biografiju Isusovog života.
U usporedbi s Biblijom, Knjiga Urantije pruža preko 16 puta više informacije o Isusovom životu. Književna dubina Knjige Urantije pruža jasan i dirljiv prikaz mješavine Isusove čovječnosti i božanstvenosti.

Knjiga Urantije: Porijeklo
Knjiga Urantije je antologija koja ubraja 196 "poglavlja" napisanih između 1928 i 1935 godine; autori ovih poglavlja su nadljudske ličnosti čija imena ulaze u sastav pojedačnih poglavlja. Nitko od ljudi koji su primili ova poglavlja više nije živ. Materijal se pojavio na jedinstven i misteriozan način.
Premda su Urantija Poglavlja u tisku već pedeset godina, ona nisu vodila stvaranju formalnih religioznih grupa. Duhovni uvidi ove knjige pružaju nadahnuće učiteljima, svećenicima i laicima mnogih vjera, obogaćujući najviše vrijednosti njihovih tradicija. U iskustvu mnogih osoba koje ne pripadaju formalnim religioznim institucijama, učenja Knjige Urantije su vodila stvaranju bogatijeg osobnog duhovnog života. Iz dana u dan proširuje se internacionalna mreža samostalnih grupa posvećenih proučavanju knjige. Učenja su prevedena je na više jezika, dok su upravo u tijeku novi prijevodi.
Kao i u slučaju svih drugih svetih spisa, sadržaju ove knjige ne treba suditi na temelju navodnog autoriteta ili autorskog porijekla, već prije prema “plodova duha.” Novi čitatelji mogu otkriti da knjiga predstavlja fascinirajuće religiozno i književno djelo, dok s vremenom duhovna kvaliteta ovih učenja može pružiti novi duhovni autentitet njihovoj poruci i porijeklu.