BOG je jedinstvo. Božanstvo je univerzalno koordinirano. Svemir nad svemirima je jedan veliki integrirani mehanizam koji počiva pod apsolutnom kontrolom beskonačnog uma. Fizičke, intelektualne i duhovne domene univerzalne tvorevine su božanski uzajamno povezani. Zahvaljujući istinskoj povezanosti između savršenog i nesavršenog, konačno evolucijsko biće koje slijedi nalog Oca Svih: "Budite savršeni kao što sam ja savršen," se može uspeti do Raja.
Planovi i administracija Arhitekata Glavnog Svemira ujedinjuju svakovrsne nivoe tvorevine. Ograničenim umovima vremensko-prostornih smrtnika se može činiti da niz problema i situacija koji se povremeno javljaju svjedoče da u svemiru vlada nesklad i da ne postoji djelotvorna koordinacija; ali mi koji smo u stanju sagledati šire vidike univerzalnih pojava i koji imamo više iskustva u ovoj umjetnosti opažanja temeljnog jedinstva koje leži u podlozi stvaralačke raznolikosti i otkrivanja božanske jednine koja natkriljuje svo ovo djelovanje množine, bolje spoznajemo da iza svih ovih višestrukih ispoljenja univerzalne stvaralačke energije stoji samo jedna božanska namjera.
1. FIZIČKA KOORDINACIJA
Fizička ili materijalna tvorevina nije beskonačna, ali je savršeno koordinirana. Postoje sila, energija i moć, ali one potječu iz jednog izvora. Sedam nadsvemira se čine dvojnim, centralni svemir izgleda trojedin; Raj, međutim, predstavlja jednu građevinu. I Raj je istinski izvor svih materijalnih svemira--prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ali ova derivacija kozmosa je stvar vječnosti; nije postojalo vrijeme--prošlost, sadašnjost ili budućnost--kad su bilo prostor ili materijalni kozmos potekli iz nuklearnog Otoka Svjetla. Kao kozmički izvor, Raj funkcionira prethodno prostoru i prije vremena; stoga, da se nisu javile kroz Neograničeni Apsolut, koji je njihov konačni repozitorij u prostoru i njihov obznanjivač i regulator u vremenu, izgledalo bi da derivacije Raja, posmatrane u vremenu i prostoru, nisu potekle ni iz čega.
Neograničeni Apsolut održava fizički svemir,
dok Apsolutno Božanstvo pokreće veličanstvenu nadkontrolu sve materijalne stvarnosti; i oba ova Apsoluta su funkcionalno ujedinjena Univerzalnim Apsolutom. Sve ličnosti--bilo materijalne, morontija, absonitne ili duhovne--mogu najbolje razumjeti ovaj kohezijski sklad materijalnog svemira kad razmotre činjenicu da cjelokupna bona fide materijalna stvarnost reagira na gravitacijsku silu čiji centar je niži Raj. Gravitacijska ujedinjenost je univerzalna i postojana; čisto energetsko reagiranje je isto tako univerzalno i neizbježno. Čista energija (praiskonska sila) i čisti duh su sasvim predreaktivni naspram gravitaciji. Ove prvotne sile, koje predstavljaju dio Apsoluta, se nalaze pod ličnom kontrolom Oca Svih; stoga, lično prisustvo Rajskog Oca čiste energije i čistog duha u njegovom nadmaterijalnom prebivalištu predstavlja centar sve gravitacije.
Čista energija je predak svih relativnih funkcionalnih stvarnosti koje nisu od duha, dok je čisti duh potencijal božanske i upravljačke nadkontrole svih osnovnih energetskih sistema. I osoba Rajskog Oca predstavlja centar obe ove stvarnosti koje se širom prostora ispoljavaju na vrlo različite načine i koje se mogu opaziti u kretnjama vremena. U njemu one su jedno--moraju biti ujedinjene--jer Bog je jedno. Očeva ličnost je apsolutno ujedinjena.
U beskonačnoj prirodi Boga Oca nikad ne bi mogla vladati dvojnost stvarnosti, kao recimo podjela stvarnosti na fizičku i duhovnu; ali onog časa kad se udaljimo od beskonačnih nivoa i apsolutne stvarnosti ličnih vrijednosti Rajskog Oca, opažamo postojanje ovih dvaju stvarnosti i prepoznajemo da one u cjelosti reagiraju na njegovo lično prisustvo; u njemu su sve stvari sadržane.
Onog časa kad se udaljite od koncepta beskonačne ličnosti Rajskog Oca, koncepta nad kojim ne postoje nikakva uvjetna ograničenja, morate uzeti da je UM neminovna vještina kojom se ujedinjuje sve širi raskol između ovih dvojnih kosmičkih ispoljenja izvorne Stvoriteljske ličnosti jednog Boga, Prvog Izvora i Centra--JA JESAM.
2. INTELEKTUALNO JEDINSTVO
Misao-Otac ostvaruje izražaj duha u Riječi-Sinu i postiže rasprostranjenje stvarnosti, njeno širenje kroz Raj u prostrane materijalne svemire. Duhovni izražaji Vječnog Sina su uzajamno usklađeni s materijalnim nivoima tvorevine putem djelovanja Beskonačnog Duha, čijom službom umu koja reagira na duh, i u čijim djelima uma koja imaju moć upravljanja nad fizičkom stvarnosti, se uzajamno usklađuju duhovne stvarnosti Božanstva s njegovim materijalnim reperkusijama.
Um je funkcionalno obdarenje Beskonačnog Duha, koje je kao takvo beskonačno u pogledu potencijala i univerzalno u pogledu darivanja. Prvotna misao Oca Svih postaje vječna u njegovom dvojnom izražaju: Otoku Raja i duhovnom i Vječnom Sinu koji je ravan Bogu. Takva dvojnost vječne stvarnosti neminovno zahtijeva postojanje Božjeg uma, Beskonačnog Duha. Um je je neodvojiv komunikacioni kanal između duhovnih i materijalnih stvarnosti. Materijalno evolucijsko stvoreno biće može pojmiti i razumjeti duh koji u njemu živi jedino pomoću uma.
U svemirima vremena i prostora, ovaj beskonačni i univerzalni um prima službu kao kozmički um; i premda se um javlja u širokom spektru koji varira od primitivne službe pomoćnih duhova do veličanstvenog uma glavnog izvršitelja svemira, čak i ovaj kozmički um je adekvatno ujedinjen pod nadzorom Sedam Glavnih Duhova, a ovi su zauzvrat koordinirani s Vrhovnim Umom vremena i prostora i savršeno povezani sa sveobuhvatnim umom Beskonačnog Duha.
3. DUHOVNO UJEDINJENJE
Isto kao što Rajsko lično prisustvo Beskonačnog Duha predstavlja centar gravitacije univerzalnog uma, tako Rajsko lično prisustvo Vječnog Sina predstavlja centar univerzalne gravitacije duha. Premda se vremensko-prostornim domenima obznanjuje u dvojnim pojavama čiste energije i čistog duha, Otac Svih je svejedno jedno.
Rajske stvarnosti duha su također jedno, ali u svim vremensko-prostornim situacijama i odnosima, ovaj duh koji je jedan duh, se obznanjuje u vidu dvojnih pojava-- ličnosti duha i zračenja Vječnog Sina na jednoj, te ličnosti duha i utjecaja Beskonačnog Duha i tvorevina s njim u vezi na drugoj strani; a tu je i treća pojava--fragmentacije čistog duha--Očevo darivanje Misaonih Ispravljača i drugih jedinki duha koje su predlične.
Bez obzira na to na kom nivou djelatnosti svemira se može desiti da se susretnete s duhovnim pojavama ili dođete u dodir s bićima duha, neka znate da svi oni predstavljaju derivative Boga koji je duh i da su nastali pomoću službe Duha Sina i Beskonačnog Uma Duha. I ovaj rasprostranjeni duh djeluje kao pojava na evolucijskim svjetovima vremena, upravljan iz glavnih centara lokalnih svemira. Iz ovih centara Sinova Stvoritelja dolaze Sveti Duh i Duh Istine, skupa s djelovanjem pomoćnih umnih duhova koji služe nižim i evoluirajućim nivoima materijalnih umova.
Dok je um više ujedinjen na nivou Glavnih Duhova i pri njihovoj vezi s Vrhovnim Bićem, te kad se javlja kao kozmički um koji je podređen Apsolutnom Umu, služba duha evolucijskim svjetovima je izravnije ujedinjena u ličnostima koje žive na glavnim centrima lokalnih svemira i u osobama predsjedavajućih Božanskih Služiteljica koje zauzvrat djeluju u gotovo savršenoj povezanosti s Rajskim gravitacijskim krugom Vječnog Sina, u kom nastupa krajnje ujedinjenje svih vremensko-prostornih ispoljenja duha. Ako uspije fuzijom ujediniti svoj um, koji posjeduje svijest o vlastitom postojanju, s fragmentom predtrojskog duha-obdarenja jedne od osoba Rajskog Trojstva, stvoreno biće može postići, održati i učiniti vječnom svoju usavršenu egzistenciju. Smrtnički um je tvorevina Sinova i Kćerki Vječnog Sina i Beskonačnog Duha i kad se fuzijom spoji s Misaonim Ispravljačem koji je od Oca, on dobiva trostruki duh-obdarenje evolucijskih svjetova. Ali ova tri ispoljenja duha postaju savršeno ujedinjena u finalistima, čak kao što su u vječnosti bila savršeno ujedinjena u Univerzalnom JA JESAM prije nego što je ovaj postao Otac Svih Vječnog Sina i Beskonačnog Duha.
Uvijek i na koncu konaca, duh mora postati trostruk u pogledu izražaja, dok u pogledu krajnjeg ostvarenja, mora postati ujedinjen Trojstvom. Trostrukim izražajem, duh je potekao iz jednog izvora i u finalnosti, duh mora postići i postiže svoje puno ostvarenje u božanskom ujedinjenju koje čovjek doživi kad nađe Boga--kad postane jedno s božanstvenošću--u vječnosti, zahvaljujući službi kozmičkog uma beskonačnog ispoljenja vječne riječi Očeve univerzalne misli.
4. UJEDINJENJE LIČNOSTI
Otac Svih je božanstveno ujedinjena ličnost; stoga, sva njegova djeca koja se uspinju prema Raju nošena povratnim momentumom Misaonih Ispravljača koji su s Raja došli da žive u materijalnim smrtnicima, a koja se povode Očevom nalogu, će isto tako, prije nego dosegnu Havonu, biti ujedinjene ličnosti.
Ličnost ima to svojstvo da teži da ujedini sve sastavne stvarnosti. Beskonačna ličnost Prvog Izvora i Centra, Otac Svih, ujedinjuje svih sedam sastavnih Apsoluta Beskonačnosti; ličnost smrtnog čovjeka, koju čovjek može primiti isključivo i neposredno od Oca Svih, također ima potencijal da ujedini sastavne dijelove smrtnog stvorenog bića. Takvo ujedinjujuće stvaralačko djelovanje ličnosti svih stvorenih bića je obilježje njenog visokog i veličanstvenog izvora, te je dalje dokaz njenog stalnog kontakta s istim ovim izvorom putem kruga ličnosti, kroz koji ličnost stvorenog bića održava neposredan i podsticajan kontakt s Ocem sve ličnosti koji je na Raju.
Bez obzira na to što se Bog ispoljava od domena Sedmostrukog pa na više, kroz vrhovnost i ultimnost Apsolutnog Boga, krug ličnosti, čiji centar je Raj i osoba Boga Oca, omogućuje potpuno i savršeno ujedinjenje svih ovih svakovrsnih izražaja božanske ličnosti, kad se radi o svim ličnostima stvorenih bića, na svim nivoima inteligentne egzistencije i u svim svjetovima savršenih, usavršenih i usavršavajućih svemira. Unatoč tome što je svemirima u svemirima Bog sve to što smo naveli, vama i svim drugim stvorenim bićima koja znaju Boga, on je jedno, vaš Otac i njihov Otac. Ličnosti, Bog ne može biti više nego jedan. Bog je Otac svakog svog stvorenog bića i doslovno je nemoguće da bi bilo koje djete moglo imati više nego jednog oca.
Filozofski, kozmički i u pogledu različitih nivoa i mjesta ispoljenja, vi možete, a možda i morate, zamisliti djelovanje više Božanstava i prepostaviti postojanje više Trojstava; međutim, prilikom ličnog kontaka s Bogom koji postižu obožavanjem, sve ličnosti širom glavnog svemira nalaze da je Bog jedno; i to ujedinjeno i lično Božanstvo je naš Rajski roditelj, Bog Otac, koji je darovatelj, očuvatelj i Otac svih ličnosti, od materijalnog čovjeka na naseljenim svjetovima do Vječnog Sina na centralnom Otoku Svjetla.
5. JEDINSTVO BOŽANSTVA
Jednina, nedjeljivost, Rajskog Božanstva je egzistencijalna i apsolutna. Postoje tri vječne personifikacije Božanstva--Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh--ali u Rajskom Trojstvu, one su istinski jedno Božanstvo koje je nepodjeljeno i nedjeljivo.
Od izvornog nivoa egzistencijalne stvarnosti Raja-Havone, odvojila su se dva podapsolutna nivoa na kojima su Otac, Sin i Duh stvorili mnogobrojne lične suradnike i podređene osobe. I dok bi bilo neprikladno s tim u vezi uzeti u razmatranje ujedinjenje absonitnog božanstva na transcendentnim nivoima ultimnosti, moguće je posmatrati neka svojstva ujedinjujućeg djelovanja različitih personifikacija Božanstva u kome se božanstvenost funkcionalno ispoljava različitim sektorima tvorevine i različitim redovima inteligentnih bića.
Sadašnje djelovanje božanstvenosti u nadsvemirima se aktivno ispoljava u djelima Vrhovnih Stvoritelja--Sinova Stvoritelja i Duhova lokalnih svemira, Starih Dana nadsvemira i Sedam Glavnih Duhova Raja. Ova bića tvore prva tri nivoa Sedmostrukog Boga koji vode bića prema unutra--prema Ocu Svih--i cijeli ovaj domen Sedmostrukog Boga je koordiniran na prvom nivou iskustvenog božanstva u evoluirajućem Vrhovnom Biću.
Na Raju i u centralnom svemiru, jedinstvo Božanstva predstavlja egzistencijalnu činjenicu. Širom evoluirajućih svemira vremena i prostora, jedinstvo Božanstva je stvar dostignuća.
6. UJEDINJENJE EVOLUTIVNOG BOŽANSTVA
Kad tri vječne osobe Božanstva djeluju kao nepodjeljeno Božanstvo u sastavu Rajskog Trojstva, one dostižu savršeno jedinstvo; isto tako, kad stvaraju, bilo skupa ili pojedinačno, njihovo Rajsko potomstvo ispoljava jedinstvo koje je osobina božanstvenosti. I ova božanstvenost namjere koju ispoljavaju Vrhovni Stvoritelji i Vladari vremensko-prostornih domena proizvodi ujedinjujuću moć potencijala suverenosti iskustvene vrhovnosti koja, u prisustvu neličnog energetskog jedinstva svemira, tvori napon koji je moguće razriješiti jedino putem adekvatnog ujedinjenja s iskustvenim stvarnostima ličnosti iskustvenog Božanstva.
Stvarnosti ličnosti Vrhovnog Bića potiču od Rajskih Božanstava i na pilotskom svijetu vanjskog kruga Havone, one se ujedinjuju s povlasticama moći Svemogućeg Vrhovnog koje potiču od Stvaralačkih božanstava velikog svemira. Kao osoba, Vrhovni Bog je postojao u Havoni prethodno stvaranju sedam nadsvemira, ali je djelovao jedino na duhovnim nivoima. Evolucija Svemoguće moći Vrhovnosti koja je rezultat različitih sinteza božanstvenosti u evoluirajućim svemirima je proizvela novo prisustvo moći Božanstva koje je u Havoni koordinirano s duhovnom osobom Vrhovnog putem Vrhovnog Uma, koji je istodobno preveden od potencijala koji je počivao u beskonačnom umu Beskonačnog Duha u aktivni funkcionalni um Vrhovnog Bića.
Stvorena bića koja žive na evolucijskim svjetovima sedam nadsvemira i koja imaju materijalan um mogu razumjeti jedinstvo Božanstva jedino kao nešto što evoluira u ovoj sintezi moći-ličnosti Vrhovnog Bića. Na bilo kom nivou egzistencije, Bog ne može nadići konceptualnu moć bića koja žive na tom nivou. Smrtni čovjek mora steći prepoznavanje Boga ljubavi evolucijskim putem, tako što će naučiti opaziti istinu, cijeniti ljepotu i obožavati dobrotu, te što će zatim uspinjućim nivoima božanstva dostići razumijevanje Vrhovnog. Stoga, nakon što stvoreno biće shvati da je Božanstvo ujedinjeno u moći, u skladu s vlastitim razumijevanjem i postignućem, ono shvaća da je Božanstvo personificirano u duhu.
Dok uspinjući smrtnici stiču razumijevanje moći Svemogućeg na centrima nadsvemira i shvaćanje ličnosti Vrhovnog na vanjskim krugovima Havone, oni ne nalaze Vrhovno Biće onako kako im je suđeno da nađu Rajska Božanstva. Čak i finalisti, duhovi šestog stadija, nisu našli Vrhovno Biće niti je vjerojatno da će ga naći sve dok ne budu stekli sedmi stadij statusa duha i dok Vrhovni ne počne istinski funkcionirati u aktivnostima budućih vanjskih svemira.
Ali kad uspinjući smrtnici nađu Oca Svih kao sedmi nivo Sedmostrukog Boga, oni će postici ličnost Prve Osobe svih božanskih nivoa ličnih odnosa sa stvorenim bićima svemira.
7. UNIVERZALNE EVOLUCIJSKE REPERKUSIJE
Uporedo s postojanim napretkom evolucije u vremensko-prostornim svemirima, sva inteligentna bića primaju sve veća otkrivenja Božanstva. Kako bilo koji svijet, sistem, zvijezđe, svemir, nadsvemir ili veliki svemir postigne vrhunac evolucijskog napretka, sukladno se uvećava funkciniranje božanstva u ovim sve naprednijim jedinkama tvorevine te istim. I za svakim takvim lokalnim uvećanjem ostvarenja božanstvenosti, slijede izvjesne jasno prepoznatljive reperkusije uvećanog ispoljenja božanstva svim drugim sektorima tvorevine. Šireći se od Raja prema vani, svaki novi domen ostvarene i postignute evolucije predstavlja novo i uvećano otkrivenje iskustvenog Božanstva svemiru nad svemirima.
Kako se sastavne jedinke lokalnog svemira sve više stabiliziraju u svjetlu i životu, sve više se očituje Sedmostruki Bog. Vremensko-prostorna evolucija na planetu počinje s prvim ispoljenjem Sedmostrukog Boga--vezom između Sina Stvoritelja i Stvaralačkog Duha--u kontroli. Kako se sistem stabilizira u svjetlu, ova zajednica između Sina i Duha postiže puno dejstvo; i pri stabiliziranju cijelog zviježđa, druga faza Sedmostrukog Boga počinje aktivnije djelovati širom takvog domena. Nakon što se upotpuni administrativna evolucija lokalnog svemira, uslijede nove i izravnije službe Glavnih Duhova nadsvemira; i ovdje također započinje to sve naprednije otkrivenje i ostvarenje Vrhovnog Boga, koje dostiže vrhunac kada, prolazeći kroz svjetove šestog Havonskog kruga, uspinjuća bića dostignu razumijevanje Vrhovnog Bića.
Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh predstavljaju egzistencijalna ispoljenja božanstva inteligentnim bićima, te stoga ne stupaju u lični odnos sa stvorenim bićima uma i duha cjelokupne tvorevine.
Važno je pomenuti da uspinjući smrtnici mogu doživjeti nelično prisustvo niza nivoa Božanstva mnogo prije nego što postanu dovoljno duhovni i adekvatno obrazovani kako bi iskustveno postigli lično poznavanje ovih Božanstava kao ličnih bića i kako bi s njima kao takvim stupili u kontakt.
Prilikom svakog novog evolucijskog dostignuća u sastavu bilo kog sektora tvorevine te svaki put kad ispoljenja božanstvenosti postignu novu invaziju prostora, istodobno nastupe proširenja
funkcionalnog otkrivenja Božanstva u okviru tada postojećih i prethodno organiziranih jedinki cijele tvorevine. Ne mora uvijek izgledati da je ova nova invazija administrativnog rada svemira i njihovih sastavnih dijelova izvedena sasvim u skladu s vještinom koju navodimo, jer često je slučaj de se odašilju grupe administratora kako bi unaprijed pripremile put nastupajućem nizu era nove administrativne nadkontrole. U toku kasnijih stadija, nakon što se lokalni svemir stabilizira u svjetlu i životu, čak i Ultimni Bog nagovještava svoju transcendentnu kosmičku nadkontrolu.
Činjenica je da, kako se tvorevine vremena i prostora sve više stabiliziraju u svom evolucijskom statusu, moguće je opaziti novo i punije djelovanje Vrhovnog Boga, te istodobno s njim, sve veće povlačenje prva tri ispoljenja Sedmostrukog Boga. Ako i kada, veliki svemir bude stabiliziran u svjetlu i životu, što će tada biti buduća funkcija Stvoriteljsko-Stvaralačkih ispoljenja Sedmostrukog Boga, ako Vrhovni Bog bude preuzeo direktnu kontrolu nad ovim tvorevinama vremena i prostora? Hoće li ovi organizatori i začetnici vremensko-prostornih svemira biti oslobođeni svojih dužnosti kako bi se mogli odati sličnim aktivnostima u vanjskom prosoru? To nam nije poznato, ali dosta je toga što nagađamo u vezi ovih i sličnih stvari.
Kako najudaljenije granice iskustvenog Božanstva zadiru van, u domene Neograničenog Apsoluta, predviđamo od čega bi se mogle sastojati djelatnosti Sedmostrukog Boga za ranijih evolucijskih epoha ovih tvorevina budućnosti. Ne slažemo se u potpunosti u vezi budućeg statusa Starih Dana i Glavnih Duhova nadsvemira. Isto tako, ne znamo da li će Vrhovno Biće ovdje funkcionirati onako kako funkcionira u sedam nadsvemira. Ali nagađamo da će Mihaeli, Sinovi Stvoritelji, funkcionirati u ovim vanjskim svemirima. Neki drže da će buduća stoljeća svjedočiti neki oblik bližeg jedinstva između parova Sinova Stvoritelja i Božanskih Služiteljica; čak je moguće da bi takva zajednica dvoje stvoritelja mogla rezultirati nekim novim izražajem identiteta ovih stvoriteljskih parova koji će biti ultimne prirode. Ali mi zaista ne znamo ništa u vezi svih ovih stvari koje se mogu desiti u neobznanjenoj budućnosti.
Ono što znamo, međutim, je to da Sedmostruki Bog u svemirima vremena i prostora omogucuje sve veći prilaz Ocu Svih, te da je ovaj evolucijski prilaz iskustveno ujedinjen u Vrhovnom Bogu. Pretpostavljamo da takav plan mora prevladati u vanjskim svemirima; s druge strane, može se desiti da nove vrste bića jednog dana nasele ove svemire i da budu u stanju prići Božanstvu na ultimnim nivoima i absonitnim vještinama. Ukratko, ni izdaleka ne znamo kojavještina prilaza božanstvu bi mogla stupiti na snagu u budućim svemirima vanjskog prostora. Svejedno, u slučaju onih bića koja budu živjela u ovim vanjskim tvorevinama, držimo da će nadsvemiri koji će u tada već biti usavršeni, na neki način učestvovati u njihovom uspeću prema Raju. Sasvim je moguće da će u to buduće doba bića iz vanjskog prostora prilaziti Havoni kroz sedam nadsvemira i pomoću službe Vrhovnog Boga, dok je neizvjesno da li će ovaj pri tome surađivati sa Sedam Glavnih Duhova.
8. VRHOVNI UJEDINITELJ
Vrhovno Biće ima trostruku ulogu u iskustvu smrtnog čovjeka: Prvo, on ujedinjuje vremensko-prostorno božanstvo, Sedmostrukog Boga; drugo, on predstavlja vrhunac Božanstva koji konačna bića stvarno mogu razumjeti; treće, on je jedini put kojim smrtni čovjek može prići transcendentnom doživljaju ujedinjenja s absonitnim umom, vječnim duhom i Rajskom ličnošću.
Uspinjući finalisti, koji su rođeni u lokalnim svemirima, podignuti u nadsvemirima i školovani u centralnom svemiru, obuhvaćaju u svojim ličnim iskustvima puni potencijal za razumijevanje vremensko-prostorne božanstvenosti Sedmostrukog Boga, koja je ujedinjena u Vrhovnom. Finalisti služe na nizu svjetova nadsvemira, izuzev na svijetu sa kog su potekli, time nadodajući iskustvo na iskustvo, sve dok ne obuhvate cjelokupnost sedmostruke raznolikosti iskustva koje stvoreno biće može steći. Zahvaljujući službi Ispravljača koji u njima žive, finalisti su u stanju naći Oca Svih, ali pomoću upravo takvih iskustvenih vještina, takvi finalisti zbilja upoznaju Vrhovno Biće kome će složiti i koje će, unutar njega samoga, obznaniti budućim svemirima vanjskog prostora.
Ne zaboravite, sve što Bog Otac i njegovi Rajski Sinovi učine za nas, mi zauzvrat i u duhu imamo priliku učiniti javljajućem Vrhovnom Biću u njemu samome. Doživljaj ljubavi, užitka i služenja u svemiru je uzajaman. Bog Otac nema potrebu da mu njegovi sinovi vrate svu ljubav koju im je podario, ali oni zauzvrat daruju (ili mogu darovati) sve ovo svojim bližnjima i evoluirajućem Vrhovnom Biću.
Sve tvoridbene pojave odražavaju prethodna djela stvoritelja-duha. Isus je rekao i doslovo je istina, "Sin čini samo ono sto vidi da čini Otac." Vremenom, vi smrtnici ćete početi obznanjivati Vrhovnog vašim bližnjima i kako budete napredovali prema Raju, ovo otkrivenje ćete sve više uvećati. U vječnosti, može dobiti dozvolu da učinite sve veća otkrivenja ovog Boga evolucijskim stvorenim bićima na vrhovnim--pa čak i ultimnim nivoima--i to kao finalisti sedmog stadija.
9. UNIVERZALNO APSOLUTNO JEDINSTVO
Neograničeni Apsolut i Apsolutno Božanstvo su ujedinjeni u Univerzalnom Apsolutu. Apsoluti su koordinirani u Ultimusu, uvjetno ograničeni u Vrhovnom i vremenski i prostorno modificirani u Sedmostrukom Bogu. Na podbeskonačnim nivoima postoje tri Apsoluta, dok u beskonačnosti oni djeluju kao jedan. Na Raju postoje tri personifikacije Božanstva, ali u Trojstvu, one su jedno.
Evo što predstavlja glavni filozofski problem glavnog svemira: Da li je Apsolut (tri Apsoluta koja su jedno u beskonačnosti) postojao prije Trojstva? i da li je Apsolut predak Trojstva? ili je Trojstvo predak Apsoluta?
Da li je Neograničeni Apsolut prisustvo sile koje nije ovisno o Trojstvu? Da li prisustvo Apsolutnog Božanstva naznačava neograničeno djelovanje Trojstva? da li je Univerzalni Apsolut krajnja funkcija Trojstva, čak Trojstva Trojstava?
Na prvi pogled izgleda da koncept Apsoluta kao pretka svih stvari--čak i Trojstva--nudi prolazno zadovoljstvo koje proizilazi iz zadovoljenja dosljednosti i filozofske ujedinjenosti, ali činjenica da je Rajsko Trojstvo vječno poništava svaki takav zaključak. Kako smo poučeni i kako vjerujemo, Otac Svih i njegovi Trojski suradnici su vječni u prirodi kao i egzistenciji. Postoji, stoga, samo jedan dosljedan filozofski zaključak i to je: Svim inteligencijama svemira, Apsolut je po statusu jednak Trojstvu i predstavlja neličnu reakciju Trojstva (Trojstava) na sve osnovne i prvobitne prostorne situacije unutarnjeg i vanjskog svemira. Svim inteligencijama velikog svemira koje posjeduju ličnost, Rajsko Trojstvo se zauvijek nalazi u finalnosti, vječnosti, vrhovnosti i ultimnosti i svim praktičnim namjenama koje se tiču ličnog razumijevanja i shvaćanja stvorenih bića, ono je apsolutno.
Razmatrajući ovaj problem, umovi stvorenih bića mogu biti navedeni na konačni zaključak da je Univerzalni JA SAM prvotni uzrok i neograničeni izvor Trojstva i Apsoluta. Kad si, stoga, nastojimo predočiti lični koncept Apsoluta, oslanjamo se na naše ideje i ideale koji se odnose na Oca Svih. Kad nastojimo olakšati razumijevanje ili uvećati svjesnost o ovom Apsolutu koji je inače neličan, pozivamo se na činjenicu da je Otac Svih egzistencijalni Otac apsolutne ličnosti; Vječni Sin je Apsolutna Osoba, iako nije, u iskustvenom smislu, personifikacija Apsoluta. I dalje, držimo da iskustvena Trojstva dostižu vrhunac u iskustvenoj personifikaciji Apsolutnog Božanstva, dok smatramo da Univerzalni Apsolut sačinjava kosmičke i vankosmičke pojave koje predstavljaju ispoljeno prisustvo neličnih aktivnosti ujedinjenih i koordiniranih Božanskih udruženja vrhovnosti, ultimnosti i beskonačnosti--Trojstva Trojstava.
Boga Oca je moguće opaziti na svim nivoima, od konačnih do beskonačnih, i premda ga njegova stvorena bića, od onih koja žive na Raju do onih koji žive na evolucijskim svjetovima razumiju svako na svoj način, jedino ga Vječni Sin i Beskonačni Duh znaju kao beskonačnost.
Duhovna ličnost je apsolutna jedino na Raju i koncept Apsoluta je neograničen jedino u beskonačnosti. Prisustvo Božanstva je apsolutno jedino na Raju i otkrivenje Boga mora uvijek biti djelomično, relativno i sve veće, sve dok njegova moć ne postane iskustveno beskonačna u prostornoj potenciji Neograničenog Apsoluta, dok ispoljenje njegove ličnosti ne postane iskustveno beskonačno u ispoljenom prisustvu Apsolutnog Božanstva i dok ova dva potencijala beskonačnosti ne postanu ujedinjena stvarnošću u Univerzalnom Apsolutu.
Ali kad se udaljimo od podbeskonačnih nivoa, tri Apsoluta su jedno i zahvaljujući tome, beskonačnost se ostvaruje Božanstvom, bez obzira na to da li bilo koji drugi red egzistencije ikad postane svjestan beskonačnosti.
U vječnosti, egzistencijalni status bića podrazumijeva da ono ima egzistencijalnu svjesnost svoje beskonačnosti, premda može biti potrebna još jedna vječnost kako bi to biće doživjelo spoznaju svojih iskustvenih potencijalnosti koje tvore beskonačnu vječnost--vječnu beskonačnost.
I Bog Otac je lični izvor svih ispoljenja Božanstva i stvarnosti svim inteligentnim stvorenim bičima i bićima duha širom svih svemira nad svemirima. Kao ličnosti, bilo sada ili u nizu kozmičkih iskustava vječne budućnosti, bez obzira na to da li ćete uspjeti postići Sedmostrukog Boga, shvatiti Vrhovnog Boga, naći Ultimnog Boga ili ćete nastojati shvatiti koncept Apsolutnog Boga, otkrit ćete, na vaše vječno zadovoljstvo, da ćete pri okončanju svake nove pustolovine, na novim nivoima iskustva, iznova otkriti vječnog Boga--Rajskog Oca svih ličnosti svemira.
Otac Svih je objašnjenje univerzalnog jedinstva koje mora biti ostvareno na vrhovni, čak ultimni način, u poslijeultimnom jedinstvu absonitnih vrijednosti i značenja--neuvjetnoj Stvarnosti.
Glavni Organizatori Sile izlaze u prostor i pokreću prostorne energije kako bi ih učinili reaktivnim naspram privlačne gravitacijske sile Oca Svih koja djeluje s Raja; nakon toga, na scenu stupaju Sinovi Stvoritelji koji organiziraju ove gravitaciono-reaktivne sile u naseljene svemire u kojima zatim evolucijom postaju inteligentna bića koja u sebe prime duh Rajskog Oca i koja se zatim uspinju prema Ocu kako bi postala poput njega po svim mogućim svojstvima božanstvenosti. Čini se da sve širi pokret Rajskih stvaralačkih sila kroz prostor najavljuje širenje domena djelovanja gravitacijske sile Oca Svih i beskrajno umnožavanje različitih vrsta inteligentnih stvorenih bića koja su u stanju voljeti Boga i primiti njegovu ljubav, i koja, spoznavsi Boga, mogu izabrati da postanu poput njega, da dostignu Raj i da nađu Boga.
Svemir nad svemirima je potpuno ujedinjen. Bog je jedno u moći i ličnosti. Svi nivoi energije i sve faze ličnosti su uzajamno usklađeni. Filozofski i iskustveno, konceptualno i u stvarnosti, sve stvari i bića imaju za centar Rajskog Oca. Bog je sve i u svemu, i ni jedna stvar ili biće ne postoji bez njega.
10. ISTINA, LJEPOTA I DOBROTA
Kako svjetovi koji su stabilizirani u svjetlu i životu napreduju od početnog stadija do sedme epohe, oni sve više postižu ostvarenje stvarnosti Sedmostrukog Boga, koje se kreće od poštovanja Sina Stvoritelja do obožavanja Rajskog Oca. U toku trajanja sedmog stadija povijesti takvog svijeta, smrtnici sve više napreduju u spoznaji Vrhovnog Boga, dok nejasno opažaju stvarnost nadsjenjujuće službe Ultimnog Boga.
Za ovog veličanstvenog doba, glavno zanimanje sve naprednijih smrtnika je njihovo nastojanje da bolje razumiju i potpunije ostvare one elemente Božanstva koje su u stanju shvatiti--istinu, ljepotu i dobrotu. Ovo predstavlja čovjekovo nastojanje da razazna Boga u umu, tvari i duhu. I dok se bavi ovim nastojanjem, smrtnik je sve više zaokupljen iskustvenim proučavanjem filozofije, kožmologije i božanstvenosti.
Vi donekle razumijete filozofiju, dok božanstvenost shvaćate prilikom obožavanja, društvene službe i ličnog duhovnog iskustva, ali težnju k ljepoti--kozmoligiju--tako često svodite na puko proučavanje čovjekovim grubih umjetničkih nastojanja. Ljepota, umjetnost, je uveliko stvar ujedinjenja suprotnosti. Raznolikost je neizostavan dio koncepta ljepote. Najvišu ljepotu, vrhunac konačne umjetnosti, predstavlja drama ujedinjenja neizmjernosti kosmičkih krajnosti--Stvoritelja i stvorenog bića. Čovjek koji nalazi Boga i Bog koji nalazi čovjeka--proces pri kom stvoreno biće postaje savršeno kao što je Stvoritelj savršen--predstavlja najviše dostignuće onog što je izvanredno lijepo, sticanje vrhunca kozmičke umjetnosti.
Stoga, materijalizam, ateizam, predstavlja najviši oblik ružnoće, vrhunac konačne suprotnosti lijepom. Najviša ljepota se sastoji od panorame ujedinjenja varijacija koje su nastale iz preegzistencijalne skladne stvarnosti.
Postignuće kozmoloških nivoa misli obuhvaća:
1. Radoznalost. Čežnju za skladom i žudnju za ljepotom. Ustrajne napore ka otkrivanju novih nivoa
skladnih kozmičkih odnosa.
2. Estetičko cijenjenje. Ljubav prema ljepoti i sve veće cijenjenje umjetnickog dodira u svim
stvaralačkim ispoljenjima na svim nivoima stvarnosti.
3. Etičku obzirnost. Ostvarenjem istine i cijenjenjem ljepote, čovjek stiče osjećaj vječne prikladnosti i uzajamne povezanosti onih stvari koje utiču na opažanje božanske dobrote u odnosima Božanstva prema svim bićima; i stoga, čak i kozmologija vodi težnji k vrijednostima božanske stvarnosti--svjesnosti Boga.
Svjetovi koji su stabilizirani u svjetlu i životu se tako cjelovito bave nastojanjima da razumiju istinu, ljepotu i doborotu zbog toga što ova svojstva obuhvaćaju otkrivenja Božanstva svjetovima vremena i prostora. Zajednički djelujući, značenja vječne istine čine dojam na intelektualnu i duhovnu prirodu čovjeka smrtnika. Univerzalna ljepota podrazumijeva skladne odnose i ritmove kozmičke tvorevine; ovaj dojam ima značajniju intelektualnu prirodu i vodi ujedinjenom i sinkroniranom razumijevanju materijalnog univerzuma. Božanska dobrota predstavlja otkrivenje beskonačnih vrijednosti konačnom umu koji spoznaje i uzvisuje ovu božansku dobrotu do samog praga duhovnog nivoa ljudskog razumjevanja.
Istina je osnova znanosti i filozofije i predstavlja intelektualni temelj religije. Ljepota je nadahnuće umjetnosti, glazbi i smislenim ritmovima cjelokupnog ljudskog iskustva. Doborota obuhvaća smisao za etiku, moralnost i religiju--iskustvenu težnju za savršenstvom.
Ljepota može postojati jedino ako u um stvorenog bića posjeduje cjenilačku sposobnost, isto kao sto cinjenica da se desila progresivna evolucija oznacava prevlast Previsnjeg Uma. Ljepota je intelektualno prepoznavanje skladne vremensko-prostorne sinteze prostrane raznolikosti pojavne stvarnosti, koja u cjelosti potječe od pred-postojeće i vječne jednine.
Dobrota je mentalno prepoznavanje relativnih vrijednosti raznolikih razina božanstvenog savršenstva. Prepoznavanje ljepote podrzaumijeva um moralnog statusa, osobni um koji je sposoban razabrati između dobra i zla. Ali posjedovanje ljepote--velikosti--mora biti mjera stvarnog postignuća božanstva.
Prepoznavanje istinskih odnosa podrazumijeva um koji je u stanju razabrati između istine i greške. Darovani Duh Istine koji živi u ljudskim umovima Urantije nepogrešivo reagira na istinu--živući duh odnosa svih stvari i svih bića koja su međusobno usklađena tijekom vječnog uspona prema Bogu.
Svaki impus svakog elektrona, misli ili duha predstavlja aktivnu jedinku u cijelom svemiru. Jedino grijeh je izoliran i jedino zlo se opire gravitacijskoj sili na mentalnim i duhovnim razinama. Svemir je cjelina; ni jedna stvar niti biće ne postoji i ne živi u izolaciji. Samorealizacija je potencijalno zla ako je protudruštvena. Doslovno je istina: "Ni jedan čovjek ne živi sam za sebe." Kozmičko podruštvljenje predstavlja najviši oblik ujedinjenja ličnosti. Kako je Isus rekao: "Onaj koji hoće biti najveći među vama, neka prvo postane služitelj svima."
Čak i istina, ljepota i dobrota--čovjekov intelektualni prilaz umu, tvari i duhu--moraju biti spojeni u ujedinjen koncept božanskog i previšnjeg ideala. Kako smrtni čovjek ujedinjuje ljudsko iskustvo s tvari, umom i duhom, tako ovaj božanski i previšnji ideal postaje moćno ujedinjen u Previšnjosti i zatim personificiran kao Bog očinske ljubavi.
Svaki uvid u odnose dijelova prema bilo kojoj cjelini zahtijeva razumijevanje odnosa svih dijelova prema cjelini; u svemiru, ovo znači odnos između stvorenih dijelova prema Stvaralačkom Cijelom. Na ovaj način Božanstvo postaje transcendentan, čak beskonačan cilj univerzalnog i vječnog dostignuća.
Univerzalna ljepota je prepoznavanje odražaja Rajskog Otoka u materijalnoj tvorevini, dok vječna istina predstavlja naročitu službu Rajskih Sinova koji ne samo što sebe daruju smrtnim rasama, već izlijevaju svoj Duh Istine svim narodima. Božanska dobrota se punije iskazuje u brižnoj službi mnogostrukih ličnosti Beskonačnog Duha. Ali ljubav, ukupna suma ovih triju osobina, predstavlja čovjekovu spoznaju Boga kao njegovog Oca-duha.
Fizička tvar je vremensko-prostorna sjena Rajskog energetskog zračenja apsolutnih Božanstava. Značenja istine predstavljaju reperkusije smrtničkog intelekta vječne riječi Božanstva--vremensko-prostorno razumijevanje previšnjih pojmova. Vrijednosti dobrote božanstva počivaju u milostivoj službi ličnosti duha Univerzalnog, Vječnog i Beskonačnog vremensko-prostornim konačnim stvorenjima evolucijskih planeta.
Ove se smislene vrijednosti stvarnosti božanstvenosti skladno uklopaju u Očev odnos sa svakim osobnim bićem u vidu božanske ljubavi. One se usklađuju u Sinu i njegovim Sinovima kao božanska milost. One ispoljavaju svoje osobine kroz Duh i njegovu djecu koja imaju prirodu duha u vidu božanske službe, iskazanja brižne milosti. Vrhovno Biće prvenstveno ispoljava ove tri božanstvenosti u vidu lične sinteze moči. U sedam različitih saveza božanskih značenja i vrijednosti na sedam uspinjućih razina Sedmostruki Bog ih različito iskazuje.
Istina, ljepota i dobrota predstavljaju konačnom čovjeku puno otkrivenje stvarnosti božanstva. Kako takva spoznaja Božanstva putem ljubavi nalazi duhovni izražaj u životima smrtnika koji znaju Boga, oni rađaju plodove božanstvenosti: intelektualni mir, društvenim napredak, moralno zadovoljstvo, duhovnu radost i kozmičku mudrost. Napredni smrtnici na svijetu sedmog stadija svjetla i života znaju da je ljubav najveća stvar cijelog svemira--i znaju da je Bog ljubav.
Voljeti znači željeti činiti dobro drugima.
[Predstavio Moćni Glasnik koji se nalazi u posjeti Urantiji, na zahtijev Nebadonskog Zbora Otkrivenja i u suradnji s određenim Melkizedekom, zastupnikom Planetarnog Kneza Urantije.]
* * * * *
Ovo poglavlje o Universalnom Jedinstvu predstavlja dvadeset peti dio u nizu prezentacija više autora koji djeluju pod pokroviteljstvom dvanaestočlane komisije Nebadonskih ličnosti pod upravom Mantuite Melkizedeka. Sastavili smo ove pripovjedi i preveli ih na engleski jezik vještinom koju su dopustili naši nadređeni 1934. godine prema Urantija vremenu.
Post je objavljen 21.05.2005. u 21:11 sati.