| |
26.11.2006., nedjelja
Separatistichka zora
Nedjelja. 8 sati. Jutro u Zagrebu. Nedjelja. Između oblaka sunceve zrake padaju na gradski asfalt. Kennedyjev trg. Nigdje nikoga na Sveticama. Osim mene. Stojim na suncu i škiljim. Zbog sunca a i zbog činjenice da sam se ustao prije sat vremena.
Nedjelja a ja se budim u 7 ujutro. To se nije dogodilo... jako dugo. Nakon buđenja sam se osjecao kao da idem na neko duze razredno putovanje. Ali nisam išao u Maroko. Niti u Boliviju. Najmanje u Medulin. Prilicno gadan osjecaj. Sto može biti gore od jutarnje mučnine ili mamurluka? Da ispravim, ranojutarnje. Mislite nita? Srecom ja znam drugačije jer sam jutros doživo. Ranojutarnja euforija.
Otvorili ste oći, brzo se obukli i oprali. Sjedate u kuhinju da probate pojesti nesto ali vam euforija ne dopušta. Jos samo da pokupite torbu pored vrata i spremni ste za avanturu. Tako mi je bilo. S jednom malom razlikom. Bio sam sam. Nije bilo rodbine koja maše za vama i place. Ne. Još se nitko nije probudio. Ipak je nedjelja. Sveta Nedjelja.
Stojim na stanici i čekam tramvaj. Na usima tiho svira Otvoreni. Nešto od Travis-a, ili Franz Ferdinanda, neznam, nisam siguran, bilo je rano. I brzo. Tramvaj je dosao. Nas dvojica sami u Zvonimirovoj. Sjedim i gledam kroz prozor. Gledam ali ne razumijem. Samo osjetim vibracije po dupetu. U tim trenucima počinje Boss i Rising. Simbolicna pjesma. Povezano sa vibracijama koje osjetim od neravnih tračnica. Ili neznam cega. Kao da je bitno. Nedjeljom u 8 ujutro ništa nije bitno. Ako ste budni. Ako ne, onda vjerojatno sanjate neku zgodnu plavušu koja vam je ujedno cura ili vam je sinoć bilo predobro pa spavate poput bebe.
Uglavnom, vibracije su me podsjetile na Šubićevu i moju stanicu. Divno je. Idem na fakultet. Da, postoje takvi luzeri. Nemojte misliti da sam jedini. Bilo nas je 14.
Predavanje od 9 do 13. dobro, nije baš toliko trajalo. Iskreno, niti je predstavljalo neki prevelik napor. Dok je trajalo. Dok je trajalo, bilo je divno. Engleski i svjetska politicka povijest. Kad je završilo, kada sam bio sa Sašom na kavi i palio treću cigaru, onda je usljedilo buđenje. Tek tada je moj mozak dobio sve podatke o proteklom predavanju. Čak neke podatke o proteklim predavanjima ovoga tjedna. Da. Činjenice nam govore da sam dobio finih 15-ak knjiga literature, 2 seminara i esej za napravit.
Inace, Saša je lik iz Županje i jedini slavonac na faxu. Pravi je. Radi na HRT-u i rekao mi je neke stvari o velikim facama sa malih ekrana, koje naravno neću reći vama hihihihhihihihi.
„Hej, Bruno, pa nije ti to puno!“
Do veljače.
„Hej, Bruno, sjeban si!“
Divno. Neznam odakle da krenem. Sada Weber nema rješenja, ha?
„Hej Bruno, nagužen si! Hahahaah!“
Lovely... Dok ovaj diabolični glas u mojoj glavi ne prestane podbadati, idem se udariti toljagom da zaspem i probudim se u 4 kako bih poceo uciti.
Inače... dobar dan. S lažnom euforijom
|
21.11.2006., utorak
najslabija karika. danas.
Danijela: dalibore,recite nam nesto o sebi.
Dalibor: pa...dolazim iz slavonije(cenzurirana mjesto dolaska) i bavim se poljoprivredom...i tako...
Danijela: a cime se bavite preko zime,kada nema poljoprivrede? sto radite u slobodno vrijeme?
Dalibor:pa...koljemo svinje!
uglavnom...
slododan dan na fucksu. trebalo je proteci u ucenju ali... izgubio sam puuuno vremena na odlazak kod neke glupe doktorice,jao kako je glupa! i stara. i gadna! prezivio sam jedva i sta ces...vrati se ucenju. max weber te nikada nece iznevjeriti. max w ti zeli biti najbolji prijatelj. dovoljan je samo trenutak nepaznje i on ce to postati. zalijepit ce se za tebe i postat ce dio tebe. zivjet cete u simbiozi. ti i max. dada...
u petak pocinju predavanja za posebne studente poput mene. nakon 2 mjeseca cekanja tog dana. ali to nije jedino sto pocinje u petak. neeee, daleko od toga!! u petak pocinje i strajk na fakultetima!!!!!!!
pocinjem gubiti volju...
prije par dana sam u egzilu u zg osnovao A.S.S.K. par rijeci o tome. anti sexy smile komitet
komitet u par dana broji cak 3 clana i pokusavamo mojoj divnoj prijateljici vratiti daske u glavu. ovom prilikom cu se u ime komiteta javno obratiti Mariji Marijanović (onoj iz bezgrađa, ne iz njemaca. onoj s dugom kosom,malo tamnijom i malo je deblja(ima ih više pa da se zna)).
"marija,divna si frendica i osoba, topla i susretljiva osoba, puna razumijevanja i uvijek ces dati rijec podrške ali moram ti reci nesto. nesto sto se odnosi na tvoju nedavnu odluku vezanu za tvog, recimo, partnera. Marija, glupa si!
p.s.
ajd javi se kad nađes vremena za cugu!;)
precjednik A.S.S.K., B:M.
|
19.11.2006., nedjelja
Dame i goooospodo, sa zadovoljstvom vam predstavljam novu, staru zvijezdu vinkovackih blogova! Sada dolazi još deblji, još masniji, još umišljeniji, neobrijan i ovaj put se javlja iz Zagreba, vaš, jedan i jedini, neponovljivi...
LUXFERRO
Klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap!
Hvala, hvala, zbilja ste trebali pljeskati! Jos uvijek ste divna publika, kakva ste uvijek bili...
Dobro, dosta preseravanja, idemo odmah ravno u glavu!
Kao sto ste sami znali, nakon nekoliko mjeseci izostanka sa weba, vratio sam i kao sto sam obecao, napravio novi blok. Teškog srca sam napustio Autocestu55, ali zivot je takav, moramo uvijek ici naprijed. Cesta55 i dalje teoretski funkcionira ali je na aparatima koji ju odrzavaju na zivotu. Bit ce sve u redu s njom, Hudica pazi na nju!
Kakav je ovo blog? Recimo da ce biti poput autoceste ali u hard boiled izdanju. Zg smog je utjecao na mene hehe. Sve one dobre stvari od prije plus friške price sa FPZG. Recimo da se sve na faxu napokon pokrenilo i da ide u pravom smijeru ali o tome neki drugi dan...
Sigurno se pitate i sto je sa Ligom Proklete Gospode? Zapravo ne ali ja zelim da se pitate, zelim da patite za mnom i mojim pricama. Liga je stala tamo gdje je stala, jednog dana ce se nastaviti, ovdje na Until the Morning. Marlboro Man? Luxferro, sto se dogodilo s Marlboro Manom? Svi samo to pitaju... Marlboro je otisao daleko, u kutke zemaljske kugle gdje ljudska noga jos nije kročila. Mozda ce te ga vidjeti kad budete na nekom putovanju u nekom zabitom kraju svijeta. Neznam kako ste ga vi shvaćali, ali Marlboro nije bio osoba, nego stanje uma.
Da da... sada neki od plaču... on se u meni pojavio kao stanje uma. Mogli bi reci, razjebano! Da, to bi bila prava rijec. Bio sam raz... i trebao sam snažnog lika koji ce mi pomoći dok se ne sredim. Sredio sam se i Marlboro je otisao u krajeve gdje je potrebniji. Bio je olicenje pravog mačo muskarca i uvijek ce biti i uvijek ce se vracati.
Ali! Nema razloga za panikom, novo stanje uma se pojavilo na ovom prostoru. Uskoro ce vam se predstviti Spanky Ham!!!
Until? Objasnjenje? Nemam ga. Nisam znao kako nazvati ovo sranje i krenila je potraga i natjecaj za imenom. Originalna verzija se trebala zvati Nek suzi dok ga Guzi ali moja draga cura mi nije dozvolila to ime;) probah Bambola.blog.hr ali i to je zauzeto!!!!!!! Damn! Tko je gledao Bambolu!!!!!????? Tada upalih winamp i vidjeh thievery corporation, tocnije pjesmu until the morning, najslusaniju pjesmu u mojoj povjesti.
HU-RA!!!
I tako...
Jucer. Subota u zg. Trebao je to biti super dan. Dobro je i pocelo. Jutarnja spitza. Draguljče i ja na kavi. Strašan prizor. Nakon toga je sve krenilo nizbrdo, uhvatila me apatija, depresija i sve ostale –ije. Nitko nije htio ici van sa mnom. Nisam znao sta cu. I tako sam ja, novčanikom za utjehom, krenio put city centra, samo kako bih ubio depresiju s bilo cim novim. Forsirao sam kupovinu. Mrzim kad me to uhvati, zbilja. U tim trenucima bih ostavio zadnju kunu za neku glupost koja ce me drzati sretnim 8 sekundi. Kupih kapu. Iako sam u zadnjih 2 mjeseca vec 2 kupio. Jos jedna stvar. Nikad ne nosim kapu. Skoro. Ali me privukao fin način izrade same kape. Djeluje mi komunističko. S njom se osjecam poput mutanta Račana, Grše i Boba Rocka. Da. Nosio sam ju danas u Klovićevim dvorima. Bio na izložbi. Bila je glupa. Premalo stvari za toliki put. Uglavnom, vratimo se suboti. Nakon kupovine sam se trebao osjecati bolje. I jesam! Bilo je divno. Onda sam dosao kuci i gledao domino day...
|
|
|
|
|
|
