Dame i goooospodo, sa zadovoljstvom vam predstavljam novu, staru zvijezdu vinkovackih blogova! Sada dolazi još deblji, još masniji, još umišljeniji, neobrijan i ovaj put se javlja iz Zagreba, vaš, jedan i jedini, neponovljivi...
LUXFERRO
Klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap klap!
Hvala, hvala, zbilja ste trebali pljeskati! Jos uvijek ste divna publika, kakva ste uvijek bili...
Dobro, dosta preseravanja, idemo odmah ravno u glavu!
Kao sto ste sami znali, nakon nekoliko mjeseci izostanka sa weba, vratio sam i kao sto sam obecao, napravio novi blok. Teškog srca sam napustio Autocestu55, ali zivot je takav, moramo uvijek ici naprijed. Cesta55 i dalje teoretski funkcionira ali je na aparatima koji ju odrzavaju na zivotu. Bit ce sve u redu s njom, Hudica pazi na nju!
Kakav je ovo blog? Recimo da ce biti poput autoceste ali u hard boiled izdanju. Zg smog je utjecao na mene hehe. Sve one dobre stvari od prije plus friške price sa FPZG. Recimo da se sve na faxu napokon pokrenilo i da ide u pravom smijeru ali o tome neki drugi dan...
Sigurno se pitate i sto je sa Ligom Proklete Gospode? Zapravo ne ali ja zelim da se pitate, zelim da patite za mnom i mojim pricama. Liga je stala tamo gdje je stala, jednog dana ce se nastaviti, ovdje na Until the Morning. Marlboro Man? Luxferro, sto se dogodilo s Marlboro Manom? Svi samo to pitaju... Marlboro je otisao daleko, u kutke zemaljske kugle gdje ljudska noga jos nije kročila. Mozda ce te ga vidjeti kad budete na nekom putovanju u nekom zabitom kraju svijeta. Neznam kako ste ga vi shvaćali, ali Marlboro nije bio osoba, nego stanje uma.
Da da... sada neki od plaču... on se u meni pojavio kao stanje uma. Mogli bi reci, razjebano! Da, to bi bila prava rijec. Bio sam raz... i trebao sam snažnog lika koji ce mi pomoći dok se ne sredim. Sredio sam se i Marlboro je otisao u krajeve gdje je potrebniji. Bio je olicenje pravog mačo muskarca i uvijek ce biti i uvijek ce se vracati.
Ali! Nema razloga za panikom, novo stanje uma se pojavilo na ovom prostoru. Uskoro ce vam se predstviti Spanky Ham!!!
Until? Objasnjenje? Nemam ga. Nisam znao kako nazvati ovo sranje i krenila je potraga i natjecaj za imenom. Originalna verzija se trebala zvati Nek suzi dok ga Guzi ali moja draga cura mi nije dozvolila to ime;) probah Bambola.blog.hr ali i to je zauzeto!!!!!!! Damn! Tko je gledao Bambolu!!!!!????? Tada upalih winamp i vidjeh thievery corporation, tocnije pjesmu until the morning, najslusaniju pjesmu u mojoj povjesti.
HU-RA!!!
I tako...
Jucer. Subota u zg. Trebao je to biti super dan. Dobro je i pocelo. Jutarnja spitza. Draguljče i ja na kavi. Strašan prizor. Nakon toga je sve krenilo nizbrdo, uhvatila me apatija, depresija i sve ostale –ije. Nitko nije htio ici van sa mnom. Nisam znao sta cu. I tako sam ja, novčanikom za utjehom, krenio put city centra, samo kako bih ubio depresiju s bilo cim novim. Forsirao sam kupovinu. Mrzim kad me to uhvati, zbilja. U tim trenucima bih ostavio zadnju kunu za neku glupost koja ce me drzati sretnim 8 sekundi. Kupih kapu. Iako sam u zadnjih 2 mjeseca vec 2 kupio. Jos jedna stvar. Nikad ne nosim kapu. Skoro. Ali me privukao fin način izrade same kape. Djeluje mi komunističko. S njom se osjecam poput mutanta Račana, Grše i Boba Rocka. Da. Nosio sam ju danas u Klovićevim dvorima. Bio na izložbi. Bila je glupa. Premalo stvari za toliki put. Uglavnom, vratimo se suboti. Nakon kupovine sam se trebao osjecati bolje. I jesam! Bilo je divno. Onda sam dosao kuci i gledao domino day...
|
