Tamo gdje ljubav počinje...
10.04.2007., utorak
Tell me it's real.
|
Uhvatilo me neko maštanje... i to nečemu jako otrcanom. Da, da... it's love, again... *blush* Nisam normalna...tko bi na meni rekao da sam romantik u duši? Heh... :) Ma postoji li prava ljubav? Ili su sve te velike ljubavi zapravo samo slučajnosti. Ili su to zapravo samo dvoje ljudi (ili više? :D) koji su se našli na pravom mjestu u pravo vrijeme posve slučajno. Postoji li sudbina? Ima li svatko 'svoju drugu polovicu' ? To su pitanja koja mi uvijek prolaze glavom. Ja vjerujem u sudbinu. Jesam i gotovo. Vjerujem da se stvari događaju sa razlogom. Jer tako treba biti.  Stvar je u tome da ja uvijek, recimo, ismijavam taj pojam true love. Nekako mi zvuči prenevjerojatno. Ali u sebi maštam o tome. U sebi se mislim hoće li se to meni ikad dogodit? Onaj ''klik'' kad sretneš pravu osobu? Ili je to puka fantazija? Možda i je. Call me a fool. :D I znate ono na serijama, filmovima i ostalim maštarijama, kad se dvoje glumaca ljubi/drpa/sexa i sl. ? E pa to mi(najčešće) tako dobro izgleda (još kad je u pozadini odgovarajuća muzika...ah.. :D)... dok je u stvarnosti to uvijek bilo nekako surovo, neprirodno.... ne znam. Nije bilo TO. Ma ne, nemojte krivo shvatit. Mlada sam ja. I ne želim se prerano vezat za nekoga. Stvarno ne želim. Ali ponekad te maštanja znaju odvest dalje od uvjerenja kojih se ''čvrsto držiš''. Mislim da su ta uvjerenja, u ovim godinama, samo temelji. Koje se treba nadograditi, i u koje treba ulagati da bi postali nešto više. Ali dobro. Otišli smo predaleko. Ili ja samo imam takav osjećaj? :D Ali želim onaj osjećaj prirodnosti kad si s nekim. Da mogu bit JA. Bez dodatnih efekata. Želim spoznaju da imam rame za plakanje kod nekog, utjehu u bilo kojem trenutku. Želim pričati s nekim cijelu večer, bez da se trudim naći temu. Želim spontanost. I ne želim rutinu. Ne želim se viđat s nekim, jer to tako treba bit. Želim to željeti. Želim i nepredvidivost. I to jako. Želim da me prođu trnci kad me zagrli. Da osjetim nešto, a da to ne bude osjećaj obaveze. Eh da, želim i strast. (u to spada i maštovitost. Da.) Želim se svađat s nekim. Onako, iz petnih žila. I onako, opalit ga pleskom. A poslije toga? Želim ispričavanje, želim da me onako povuče za ruku i poljubi (to sam u filmu vidila. Nisam ja toliko maštovita. Heh.:D) I da, želim se naguravat s njim nasred ulice, i skakat, i ludirat. Dovoljno toliko da nas čudno gledaju. To želim. Baš baš. Tražim li puno? :D Ali ne. Nisam ja tužna ili depresivna pa sve ovo pišem (da se ne bi dogodio nesporazum.:]) Nego eto. Piše mi se. I šta mi možete? :))) I sretna sam zbog nečeg. Nadam se da će se ta sreća povećat. Imam neki osjećaj. Ah, tko zna... možda ON ispuni barem pola ovih mojih želja... to bi već bio napredak. :) Valjda zato što je puno stvari protiv nas. (iako taj pojam ''mi'' još uvijek ne postoji. nevermind :D) Since the moment I spotted you I'd walk around with little wings on my shoes My stomach's filled with the butterflies, and it's alright Bouncin' round from cloud to cloud I got the feeling like I'm never gonna come down If I said I didn't like it then you'd know I lie... Uglavnom, idem vam sutra (dakle, srijeda) u metropolu. Da, da. Idem. ;)))))) Još samo to da obavim (i još jednu sitnicu u subotu--drž'te fige) i moći ću reći da su praznici bili izvanredni. I to ČAK bez pretjerivanja. Idem u krpe. A dan će mi proći u spremanju za Zagreb. Ah...can't wait. :] :** |
07.04.2007., subota
Days go by.
[nau plejing: Amber Pacific: Always you] Evo javljam se između svog ovog kašljanja, kihanja, šmrkanja... pa eto. Da znate da sam bolesna. Ali idem vani. :] Toliko bolesna, da propustim izlazak, ipak nisam. Praznici su, a to znači da doma sigurno ne namjeravam bit. No way. Nadam se da ste primjetili new design. :))) Dakle, sve zahvale, primjedbe, komplimenti na ovu adresu Andreich ^^ Honey, hvala do neba. :] Napokon pauza od škole. Jedva dočekah i to. Ali brzo ide ovo vrijeme.... to mi jedino malo smeta. Volila bi malo duže uživat... ali eto. Bolje išta nego ništa. Čekam ja sljedeći tjedan. Cuz, Zagreb, here I come :D Hvala Bogu da sunce sija punom parom. Još bi mi samo falilo da je oblačno. Dovoljno je što sam se razbolila. :( Grad je pun. Studenti se vratili.. Hihi... If u know what I mean... :D:D Ma volim ja svoj mali gradić. Iako je pun tračeva, i svatko svakoga zna... znam da će mi nedostajat kad odem... Iako ga zimi proklinjem, jer budu maksimalno dva čovjeka (ja i Ivona) i neki zalutali pas, na ulici :D Svejedno. Volim ga. Ovo more, plažu, rivu, Biokovo, poluotočiće na kojima je ostalo puno uspomena. I to govorim bez pretjerivanja... :) Ne može ništa to zamijeniti. Čak ni metropola. Iako jedva čekam u Zagreb... stvarno jesam. Ali nekako realno gledajući, znam da ću jedva čekat opet doći ovdje... jer moju Makarsku neće ništa zamijeniti. Sigurno. Bez obzira na to što je nekad prezirem. :D To je samo nekad. :D Ah. Uhvatila me melankolija. A još nisam nigdje otišla. :D Silly me. :D Odlučila sam da u ovom postu ne spominjem muške. Ne i točka. (osim sad. ali ovo je samo obavijest.:D) Jer će mi sigurno glava puknut. :) Još se moj dragi brat vratio. I stvarno sam bila happy, jer mrzim bit jedinica. A sve češće se tako osjećam, jer ne živi tu. Ali, povlačim to. Koja pilana od čovjeka, to nije normalno.. Ma volim ja njega, ali.... :) On je jedno neiživljeno dijete. Što je nekad skroz simpatično. Ali naglašavam NEKAD. Ovo sam iskoristila priliku da napišem post dok je on vani. Jer inače ne mogu. No dobro, zanemarimo taj mali problem. Praznici su. Uživancija. A ja pišem o bratovom mučenju. E ne. :) Sad slijedi oporavljanje do večeras. Drž'te mi fige. Moram van, moram van, moram van :)) :* P.S. Sretan Uskrs :)))) |
01.04.2007., nedjelja
Everything she does is beautiful, everything she does is right....
|
[now playing: Lifehouse- Everything] Udostojih se napisat nešto novo. Wow. (glumite euforiju. yeee...) Nekako me ne puca inspiracija pa eto. To je moj razlog zanemarivanja ovog prostora. Ni sad me ne puca. Inspiracija, dakako. Ali eto, što se mora, nije teško, jel tako? :)  Happy sam trenutno, a ne znam zašto. Nekakvo olakšanje osjećam... Gotovo još jedno ''razdoblje'' mog mladog ljubavnog života. Još jedno sjećanje se stvorilo. Sad sam sigurna da je završilo sve s njim. Ali stvar je u tome da ne mogu reć jeli mi drago ili žao... Neki nedefinirani osjećaji. I da. Volim ga. Stvarno jesam. Ali ne na taj tipičan način voljenja. Ne uopće... Volim ga zbog toga što je djetinjast... iako je to jedan od razloga zbog kojeg nismo mogli funkcionirati... ali nek se ne mijenja. Jer je to pozitivno...ali meni u nekim situacijama previše smeta. Volim ga jer je tako sladak u nekim trenucima... neobjašnjivo. .... jer je legenda. Stvarno je. .... jer .... ma ne znam. Teško je objasniti. Ali drago mi je da i ja, hladna/bezosjećajna kuja, mogu za nekog reć da mi je bilo stalo. I da me nikad skroz neće proći neki osjećaji. Napokon i ja za nekog mogu reći da će mi biti poseban. Jer hoće. Jer to zaslužuje... Ali nas dvoje zajedno... to ne ide. On to ne shvaća, ali ja jesam. A ja dosta realno razmišljam. (haha... skromno, da.) I znam da bi ja to sve jako brzo prekrižila i bilo bi gore nego sad. A ovako ću mu bar moći reći to jebeno ''ćao'' kad ga vidim. A to mi znači puno. Znam da sam komplicirana, i vjerujem da mu nije bilo lako trpiti moje hireve i razno razne gluposti, ali imam osjećaj da napredujem. Hahah... Jer inače je teško doprijeti do mene i teško mi netko nakon duljeg razdoblja ostane drag kao on. I prvi je kojemu je to uspjelo. Da mi nije tako brzo dosadio. Heh... Ko zna, možda se na sljedećoj žrtvi čak i zadržim. Wow... wouldn't that be somethin'... :D she's got a pretty smile it covers up the poison that she hides she walks around in circles in my head waiting for a chance to break me a chance to take me down... I našla sam ja novu žrtvu... :) Zabavno mi je skroz. Onako, gledati ga subotom (i ostalim danima..hihi), flert i ostale sitnice. Falilo mi je to. Mrzim rutine, a polako sam počela upadati u nju... A sad se izvlačim... A ta moja nova žrtvica... preslatka je. (mislim on.- presladAK je.heh, da ne bi bilo zabune..:D) Ali izazov je. Ima par prepreka do njega... ali neka, tu je sva čar toga. :D I tako, sad praznici... napokon... Odmaranje, izlasci, kave... -- hm.. sad ne vidim nikakvu razliku. To sve radim i kad je škola... Ah da... ima jedna mala razlika...-- NEMA UČENJA. :))) Napokon malo mozak odmorit. Zasluženi break. :D A ja sad idem malo ubijat dosadu (iako bi trebala učit. ali dobro. nevermind) Dakle, bio je ovo još jedan 'reda radi post' . Ajte bok. :)) :* |
