Tamo gdje ljubav počinje...
10.04.2007., utorak
Tell me it's real.
|
Uhvatilo me neko maštanje... i to nečemu jako otrcanom. Da, da... it's love, again... *blush* Nisam normalna...tko bi na meni rekao da sam romantik u duši? Heh... :) Ma postoji li prava ljubav? Ili su sve te velike ljubavi zapravo samo slučajnosti. Ili su to zapravo samo dvoje ljudi (ili više? :D) koji su se našli na pravom mjestu u pravo vrijeme posve slučajno. Postoji li sudbina? Ima li svatko 'svoju drugu polovicu' ? To su pitanja koja mi uvijek prolaze glavom. Ja vjerujem u sudbinu. Jesam i gotovo. Vjerujem da se stvari događaju sa razlogom. Jer tako treba biti.  Stvar je u tome da ja uvijek, recimo, ismijavam taj pojam true love. Nekako mi zvuči prenevjerojatno. Ali u sebi maštam o tome. U sebi se mislim hoće li se to meni ikad dogodit? Onaj ''klik'' kad sretneš pravu osobu? Ili je to puka fantazija? Možda i je. Call me a fool. :D I znate ono na serijama, filmovima i ostalim maštarijama, kad se dvoje glumaca ljubi/drpa/sexa i sl. ? E pa to mi(najčešće) tako dobro izgleda (još kad je u pozadini odgovarajuća muzika...ah.. :D)... dok je u stvarnosti to uvijek bilo nekako surovo, neprirodno.... ne znam. Nije bilo TO. Ma ne, nemojte krivo shvatit. Mlada sam ja. I ne želim se prerano vezat za nekoga. Stvarno ne želim. Ali ponekad te maštanja znaju odvest dalje od uvjerenja kojih se ''čvrsto držiš''. Mislim da su ta uvjerenja, u ovim godinama, samo temelji. Koje se treba nadograditi, i u koje treba ulagati da bi postali nešto više. Ali dobro. Otišli smo predaleko. Ili ja samo imam takav osjećaj? :D Ali želim onaj osjećaj prirodnosti kad si s nekim. Da mogu bit JA. Bez dodatnih efekata. Želim spoznaju da imam rame za plakanje kod nekog, utjehu u bilo kojem trenutku. Želim pričati s nekim cijelu večer, bez da se trudim naći temu. Želim spontanost. I ne želim rutinu. Ne želim se viđat s nekim, jer to tako treba bit. Želim to željeti. Želim i nepredvidivost. I to jako. Želim da me prođu trnci kad me zagrli. Da osjetim nešto, a da to ne bude osjećaj obaveze. Eh da, želim i strast. (u to spada i maštovitost. Da.) Želim se svađat s nekim. Onako, iz petnih žila. I onako, opalit ga pleskom. A poslije toga? Želim ispričavanje, želim da me onako povuče za ruku i poljubi (to sam u filmu vidila. Nisam ja toliko maštovita. Heh.:D) I da, želim se naguravat s njim nasred ulice, i skakat, i ludirat. Dovoljno toliko da nas čudno gledaju. To želim. Baš baš. Tražim li puno? :D Ali ne. Nisam ja tužna ili depresivna pa sve ovo pišem (da se ne bi dogodio nesporazum.:]) Nego eto. Piše mi se. I šta mi možete? :))) I sretna sam zbog nečeg. Nadam se da će se ta sreća povećat. Imam neki osjećaj. Ah, tko zna... možda ON ispuni barem pola ovih mojih želja... to bi već bio napredak. :) Valjda zato što je puno stvari protiv nas. (iako taj pojam ''mi'' još uvijek ne postoji. nevermind :D) Since the moment I spotted you I'd walk around with little wings on my shoes My stomach's filled with the butterflies, and it's alright Bouncin' round from cloud to cloud I got the feeling like I'm never gonna come down If I said I didn't like it then you'd know I lie... Uglavnom, idem vam sutra (dakle, srijeda) u metropolu. Da, da. Idem. ;)))))) Još samo to da obavim (i još jednu sitnicu u subotu--drž'te fige) i moći ću reći da su praznici bili izvanredni. I to ČAK bez pretjerivanja. Idem u krpe. A dan će mi proći u spremanju za Zagreb. Ah...can't wait. :] :** |
