[now playing: Lifehouse- Everything]
Udostojih se napisat nešto novo. Wow. (glumite euforiju. yeee...)
Nekako me ne puca inspiracija pa eto. To je moj razlog zanemarivanja ovog prostora.
Ni sad me ne puca.
Inspiracija, dakako.
Ali eto, što se mora, nije teško, jel tako? :)
Happy sam trenutno, a ne znam zašto. Nekakvo olakšanje osjećam...
Gotovo još jedno ''razdoblje'' mog mladog ljubavnog života. Još jedno sjećanje se stvorilo.
Sad sam sigurna da je završilo sve s njim.
Ali stvar je u tome da ne mogu reć jeli mi drago ili žao... Neki nedefinirani osjećaji.
I da. Volim ga. Stvarno jesam.
Ali ne na taj tipičan način voljenja. Ne uopće...
Volim ga zbog toga što je djetinjast... iako je to jedan od razloga zbog kojeg nismo mogli funkcionirati... ali nek se ne mijenja. Jer je to pozitivno...ali meni u nekim situacijama previše smeta.
Volim ga jer je tako sladak u nekim trenucima... neobjašnjivo.
.... jer je legenda. Stvarno je.
.... jer .... ma ne znam. Teško je objasniti.
Ali drago mi je da i ja, hladna/bezosjećajna kuja, mogu za nekog reć da mi je bilo stalo. I da me nikad skroz neće proći neki osjećaji.
Napokon i ja za nekog mogu reći da će mi biti poseban. Jer hoće. Jer to zaslužuje...
Ali nas dvoje zajedno... to ne ide. On to ne shvaća, ali ja jesam. A ja dosta realno razmišljam. (haha... skromno, da.) I znam da bi ja to sve jako brzo prekrižila i bilo bi gore nego sad.
A ovako ću mu bar moći reći to jebeno ''ćao'' kad ga vidim. A to mi znači puno.
Znam da sam komplicirana, i vjerujem da mu nije bilo lako trpiti moje hireve i razno razne gluposti, ali imam osjećaj da napredujem. Hahah...
Jer inače je teško doprijeti do mene i teško mi netko nakon duljeg razdoblja ostane drag kao on. I prvi je kojemu je to uspjelo. Da mi nije tako brzo dosadio. Heh...
Ko zna, možda se na sljedećoj žrtvi čak i zadržim. Wow... wouldn't that be somethin'... :D