Tamo gdje ljubav počinje...
07.04.2007., subota
Days go by.
[nau plejing: Amber Pacific: Always you] Evo javljam se između svog ovog kašljanja, kihanja, šmrkanja... pa eto. Da znate da sam bolesna. Ali idem vani. :] Toliko bolesna, da propustim izlazak, ipak nisam. Praznici su, a to znači da doma sigurno ne namjeravam bit. No way. Nadam se da ste primjetili new design. :))) Dakle, sve zahvale, primjedbe, komplimenti na ovu adresu Andreich ^^ Honey, hvala do neba. :] Napokon pauza od škole. Jedva dočekah i to. Ali brzo ide ovo vrijeme.... to mi jedino malo smeta. Volila bi malo duže uživat... ali eto. Bolje išta nego ništa. Čekam ja sljedeći tjedan. Cuz, Zagreb, here I come :D Hvala Bogu da sunce sija punom parom. Još bi mi samo falilo da je oblačno. Dovoljno je što sam se razbolila. :( Grad je pun. Studenti se vratili.. Hihi... If u know what I mean... :D:D Ma volim ja svoj mali gradić. Iako je pun tračeva, i svatko svakoga zna... znam da će mi nedostajat kad odem... Iako ga zimi proklinjem, jer budu maksimalno dva čovjeka (ja i Ivona) i neki zalutali pas, na ulici :D Svejedno. Volim ga. Ovo more, plažu, rivu, Biokovo, poluotočiće na kojima je ostalo puno uspomena. I to govorim bez pretjerivanja... :) Ne može ništa to zamijeniti. Čak ni metropola. Iako jedva čekam u Zagreb... stvarno jesam. Ali nekako realno gledajući, znam da ću jedva čekat opet doći ovdje... jer moju Makarsku neće ništa zamijeniti. Sigurno. Bez obzira na to što je nekad prezirem. :D To je samo nekad. :D Ah. Uhvatila me melankolija. A još nisam nigdje otišla. :D Silly me. :D Odlučila sam da u ovom postu ne spominjem muške. Ne i točka. (osim sad. ali ovo je samo obavijest.:D) Jer će mi sigurno glava puknut. :) Još se moj dragi brat vratio. I stvarno sam bila happy, jer mrzim bit jedinica. A sve češće se tako osjećam, jer ne živi tu. Ali, povlačim to. Koja pilana od čovjeka, to nije normalno.. Ma volim ja njega, ali.... :) On je jedno neiživljeno dijete. Što je nekad skroz simpatično. Ali naglašavam NEKAD. Ovo sam iskoristila priliku da napišem post dok je on vani. Jer inače ne mogu. No dobro, zanemarimo taj mali problem. Praznici su. Uživancija. A ja pišem o bratovom mučenju. E ne. :) Sad slijedi oporavljanje do večeras. Drž'te mi fige. Moram van, moram van, moram van :)) :* P.S. Sretan Uskrs :)))) |
