Tamo gdje ljubav počinje...
22.10.2007., ponedjeljak
Život je more...
|
Vlada neko ''blue'' raspoloženje trenutno. U subotu mi baka umrla... Pa je to jedan od glavnih razloga, naravno... Tek me nekako sad naveća tuga za njom hvata, jer se sjetim činjenice da je više nikad neću vidjeti. Da kad dođem na selo, nje nema na onom istom mjestu za stolom... teško je to zamisliti... Nikad prije nisam osjetila što znači kad ti smrt odnese nekoga bliskoga...nikad to nisam doživjela. Ali sad shvaćam da je to nešto na što se nikad ne možeš dovoljno pripremiti. Ostavlja prazninu bez obzira na sve. Nisam baku ni viđala toliko često, ali opet... Ma, nećemo o tome sad. To je život. Tako treba biti. Život je more, pučina crna, po kojoj tonu mnogi što brode. Nije mi srce plašljiva srna. Ja se ne bojim velike vode... Imam osjećaj kao da se sve više povlačim u sebe što se dosta stvari tiče. Ne znam što je to tako utjecalo na mene. Ali, kao da tražim neki svoj mir...razmišljam neprekidno.... Neko sjetno raspoloženje. Ali obično znam razlog tome, a sad sam tako zbunjena. Jer nemam kontrolu nad tim osjećajima i mislima. Ili to ili sam naglo sazrela. :) (da da....) Ali i ne zanimaju me toliko stvari koje su me prije zanimale, sve više tražim ''nešto''. (volila bi vam objasnit bolje što je to, ali .... ne znam ni sama :D) Dosta puta su mi pridruživali pridjev 'komplicirana'... Mislim da ću se složiti. :) Ali neka. Kad netko bude imao dovoljno strpljenja potrudit se oko mene i pretrpjeti sve moje hireve (a ima ih), znat ću da mu je stvarno stalo. I da je vrijedno truda i s moje strane.  E i još nešto. Zašto ne mogu birat tko da mi se sviđa?? A ne. Nego ja najsavršenijeg tipa lagano odjebajem bez razloga. A on je sladak ko bombon, dobar, tako se trudi oko mene, otvoren itd itd... Ali nešto mi užasno tu fali. Ono nešto što se ne može opisat. I nisam prije toliko vjerovala da ne možeš utjecat na to. Ono, bila sam mišljenja da se možeš pokušati potruditi oko neke veze, čak i ako u početku nije sve idilično, tj.ako nisi ludo zaljubljen. Ali ja to ne mogu. Možda ima onih kojima nije problem hodati s osobom koja im ne izaziva one trnce, s osobom na koju ne misle neprekidno, i ostalo. Ali mene odbija i ono kad je na prvi pogled sve tako idealno. Ne može to bit. Ja sam u potpunosti za nesavršenstvo. :) I nešto za vas. Objasnite mi pojam zaljubljenosti. Zanima me što pod tim podrazumijevate. Poljubac. :* Subota uveče, čaša vina i tvoja soba, svijeta kraj... vraćam se lud iz nekih daljina, u oči mi pogledaj... |
17.10.2007., srijeda
Igra bez granica...
|
Jer moj je život igra bez granica Umorna priča, trganje stranica Na kojim ništa ne piše Jer moj je život vječito padanje Kad zbrojim poraze ništa ne ostane Samo još vučem navike Sve na tome ostane Evo me. Potakla me prija (ili bolje reći, njen dragi) na novi post. :) Sjetila sam se kako sam prije uživala pisati, i odlučila ponovo pokušati...tko zna, možda mi se opet vrati ta želja.  Nekako sam bezvoljna... Valjda malo i zbog Toše. Iako nisam bila ono neki teški fan ili slično... Ali tako mi je žao... Kao i svima vama, pretpostavljam... Netko tako dobar, iskren, baš ono da ti se uvuče pod kožu, nestane tako brzo...nekako nestvarno. Shvatiš kako je sve relativno. Jedan dan si tu, misliš o nekim svojim problemima, o ljubavi, školi, poslu, i sl.stvarima... To ti je zapravo centar svijeta. I ovakav tragičan događaj se dogodi da te podsjeti kako je život nepredvidiv. Možeš u trenu nestati s ovog svijeta. Nema te. Tek tako.... Ali dobro, mislim da je dovoljno već rečeno o tome pretužnom događaju... Nema smisla filozofirati o tome. Njega više nema i to je to. Svi smo tužni, ali to ga neće vratiti, nažalost.. Dakle, idemo dalje od tih tema. I eto, vratila sam se nakon duže stanke...i sad bih kao trebala reći sve nekakve novosti...? :] Nema ih baš... Ljubav (najčešće spominjana tema :D) je uvijek ista. Samo s drugim sudionicima :) Tako da to sad jednostavno nema smisla pisati. Samo pročitajte prethodne postove. :D Škola je ok. Nema tu neke filozofije. Ide neloše. (zasad :D) I da, bilo se na ekskurziji.... :))) Bilo je svega. Zabave, ludiranja, izlazaka, druženja (hihi), plesanja, opijanja, i nadasve fotografiranja :)) Tako da su dojmovi samo pozitivni. Jer one neke negativne sitnice zaboraviš kad dođeš doma. Jer ti toliko fali to ''tamo''. :) Uglavnom, iskustvo koje se ne bi smjelo propustiti. Nezaboravan dio mog ''školovanja''. :] I inače, moram priznati da mi je malo nedostajao ovaj dio mog svijeta. Malo se ispucati riječima, sve neke filozofije iznijeti tu, vama na vidjelo. (i na vašu žalost..hehe) Pomalo liječi dušu. :) Idem sad... Sportski život čeka....da, da.. Trčim, vježbam... Ma, fit-forma...što drugo reći? hehe...(kako ne...:D) Pozdrav i poljubac :* Nedostaje mi naša ljubav, mila... Bez nje uz moje vene puže stud... Nedostaješ mi ti, kakva si bila... Nedostajem mi ja... Onako lud... Ja znam da vreme uvek uzme svoje... I ne znam što bi nas poštedelo? Al meni, eto, ništa sem nas dvoje nije vredelo... |
