Tamo gdje ljubav počinje...
22.01.2007., ponedjeljak
Nije ponos, a nije ni strah, ono što mi daje snagu, ono što me razdvaja...samo jedna mala spoznaja, da ti si odsad ti, a ja ću biti ja... **
|
Ej, evo me nazad....  Nešto me puklo da nabacim par novih misli na ovu moju stranicu...pa eto... Rezultat je novi post koji neće bit o ničemu posebnom.... Ili možda hoće, ako mi bude šta palo na pamet tokom pisanja... hehe... ako ste vi sad išta shvatili, svaka vam čast, jer ja još nisam...  Završio je prvi tjedan škole, počeo drugi... sve je isto. Upala sam u nekakvu rutinu, i nikako se izvući. Sad, jeli problem u meni, ili to jednostavno tako treba biti... pojma nemam. A i imam osjećaj da mi dani prebrzo prolaze. Što je u jednu ruku dobro(škola), a isto tako i nije... jer imam osjećaj da će mi falit ovo moje pubertetsko razdoblje... koliko god nekad htjela što prije odrasti... Za neke stvari ipak više neću imat prilika i mogućnosti kao sad. I zato sad nekako i shvaćam na što misle ovi stariji kad kažu da bi dali sve da se vrate u ovo vrijeme.... i kad kažu da im nakon srednje godine lete. I sve ''brže'' stariš... Sjećam se dok sam bila mala, jedva sam čekala ovo sad razdoblje, a godine su se tako sporo vukle... a sad? Ajme, sve mi se više čini da odrastam prebrzo... A sve to zaključujem iz nekih mojih postupaka, i nekad iz mojih pre...hm...(umetnite riječ koja mislite da paše...  ) razmišljanja... A opet, ponekad sva ta moja ''uvjerenja'' (ako ih uopće mogu imati s ovoliko godina), padnu u vodu u nekim trenutcima... nekad se želim vratiti u one dane kad nisam trebala biti odgovorna... Onda kad sam se mogla izvući na svoju mladost... A sad mi to već teže prolazi... Ma, nije ni važno, ionako u većini situacija reagiram instiktivno...a na to ipak ne mogu utjecati...  Zato su ovo sve samo moje povremene filozofije, koje ja rješavam tako da ih s vama podijelim(hihi) ili pilam svoje prijateljice...   Subota je bila ... ma ne znam ni sama. Inače, moja ekipica vam ima običaj otić na nedjeljnu kavicu koja se sastoji od komentiranja subotnjih događaja... zapravo, od prisjećanja, jer uvijek se nađu BAREM dvije koje nisu bile u hm... normalnom stanju... if u know what I mean...  Ma, obožavam tu kavu... to je čista sprdancija...hihi... I tako da smo vam mi u nedjelju pokušavali definirati ovu prošlu subotu... i nismo baš došli do nekog zaključka... Jer, bila je jako čudna večer. Ja sam ovaj put bila ta koja je bila u veselijem stanju...hehe... (ništa strašno, ) tako da mi je ta kava bila posebno smiješna...Uglavnom se sastojala od zezanja mene. Jer sam jednu stvar cijeli tjedan tvrdila, sa ogromnom sigurnošću... rekla da neću bit s njim više, nema teorije... a sad pretpostavljate što slijedi! E pa bila sam... E sad, ako se sjećate, mi smo bili i ''službeno'' skupa... a ja ko ja... ne mogu bit u vezi, i puklo me i ja rekla gotovo. I nisam planirala to ponovit... A jesam...hihi Ma nisam normalna... i šta sad? Briga me. Šta bude bit će. Premlada sam ja da se toliko mislim. Nisam to sve mislila podijelit s vama, ali eto... čisto da ne bude opet neko moje glupo filozofiranje... A i da budete upućeni u moj život..hehe.... Eto, idem sad pokušat zaspat, jer sutra već moram učit... grrr... Valjda ću se uspjet skoncetrirat... jer, ubili su me praznici...hihi ¤¤ ljubim vas... ¤¤ Ako izgubim tebe Dok se budi nova zora znam da sretan bit će dan, Jer kraj uzglavlja si moga a na vjeđama ti san. Puna ljubavi, puna nježnosti, moja stvarnost sad si ti! Ti se budiš, ti me gledaš, pun topline tvoj je glas, Naša postelja je meka, sreća bdije oko nas. Puni ljubavi, puni nježnosti, u toj stvarnosti smo mi! I dok predajem se milovanju tvom Neki čudni krijem strah u srcu svom; Ja te trebam, ja te ne dam, ja sam tvoj. Jer dok predajem se milovanju tvom Neki čudni krijem strah u srcu svom; Ja te ne dam, ja sam tvoj! Ako izgubim tebe, ja izgubit ću ljubav, Ovu beskranju sreću koju pružaš mi ti. Ako izgubim tebe, ja izgubit ću nježnost I toplinu tog gnijezda kojeg svili smo mi. Ako izgubim tebe, ja izgubit ću sve. Kad bi mogao zauvijek da zaustavim taj sat, Da nam zanos vječno traje što bi sve još mogli dat. Našoj ljubavi, našoj nježnosti, nikad ne bi znali kraj! ¤¤Oliver Dragojević...¤¤ |
