umorno_oko

< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Komentari On/Off

Opis bloga
Kako se osjeća četrdesetgodišnjak kao otac po prvi put?
A tokon svih ovih godin zabiluženo ča se događa oko mene ...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Linkovi ...
Blog.hr
HR vatrogasni portal
Gajnc novi mašogradski portal
Kaštelanski portal
Mašogadur

free web counter


Ovamo volin povirit ...
Eleonora Bego
Nenad Bego
Gogoo
Gustirna
Brod u boci
Ciovka
Informatičar staroga kova

Photobucket


... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.

Moji E-mailovi:
E-mail

Photobucket
Photobucket
Photobucket

Arhiva ... po godinan
Srpanj 2004
Siječanj 2005
Siječanj 2006
Siječanj 2007
Siječanj 2008
Siječanj 2009
Siječanj 2010
Siječanj 2011
Siječanj 2012
Siječanj 2013
Siječanj 2014
Veljača 2015

21.09.2013., subota

Monografija samo ča nije ...

Lani, da ne rečen još pridlani, trevija san Gjuru Gajdeka, staroga vatrogasnoga mačka, u našemu vatrogasnome domu. Nismo nas dva od jučera, upoznali smo se davni dana, na dičjoj vatrogasnoj olimpijadi u Altkirchu, Francuska, 1999. godine. Znan da se on uvatija sređivat našu vatrogasnu monografiju. Na što bi dodali zli jezici da je tribala bit gotova 2011. godine, za četrdesetu godišnjicu društva. Neću sad ulazit u to zašto još nije ... bitno je da je sad pri kraju.
Sićan se dobro onda, na tome razgovoru pridlani, da san mu pokaza pripremu za moju knjigu, na što mi je on, ka stari novinarsko/grafičarski mačak da neke primjedbe. Neke san uvažija, neke i nisan, ali uvik je gušt proćakulat malo sa iskusnijin čovikon. I onda san mu doda, mada nisan ni ja u to onda baš puno virova, da bi se okladija da će pri bit gotova moja knjiga nego on završi monografiju od „Mladosti“. Sićan se dobro njegova izraza na licu kad san mu to reka cerek a mislin da su i meni usta išla oko glave od smješka, srića da jeman uši thumbup ... kad san mu prije par dana uručija primjerak moje knjige sa posvetom.
Nakon te uvodne razmjene smješaka ... uvatili smo se posla!
Koliko nas ko jema, zajunili smo za očistit od svi nakupljeni „govana“ koji su se skupili oko ove knjige, i stvarno bi bilo vrime da ako već nije bila gotova za 40. godišnjicu, da bar bude za 42. godišnjicu.
Kad san reka svi, onda san tako i mislija. Kad me je više nažujala guzica od sidenja, ili kad je tribalo poć odradit neodgodive obaveze, uvik bi se našlo mladih snaga za uletit i nastavit posal ...

 photo slike004_zps20444293.jpg

... nije bilo toga ča nismo provali napravit, i koga sve nismo angažirali, kome sve nismo objašnjavali ča nan triba ... pa makar to ponekad izgledalo ka nemoguća misija ...

 photo slike002_zps850b6d7f.jpg

Ova dvojica su deboto i noćili u Domu. Mislija san da samo moj kum @pechinna mirita oni trinajsti znak u horoskopu – „bračka mazga“, ali i ova dvojica opasno konkuriraju za isti horoskopski znak.

 photo slike003_zps81e6f2d1.jpg


Noć petak na subotu, kad san zadnji put bija gori, priveli smo kraju većinu posla. Pepeljugina kočija se odavna pritvorila nazad u bundevu kad smo išli ća iz doma, pa san potega još jednu sliku ...

 photo slike005_zpsbdd019b2.jpg
... samo nas nebooooo rastaviiiiiit možeeeee ...

... i onda san i ja teturajuć i bauljajuć lagano partija u Zapadna Kaštila. Srića da moja Kobila Suzi (TM) sama zna put do kuće, jer ja polak puta deboto nisan vidija cestu od zijevnja. Evo, kad se spomenen, i sad mi se vilice razvaljijedu od vatanja zraka. Pa neka mi ko reče da to nije zarazno headbang

Zadovoljan san sa onin kako bi monografija tribala izgledat, evo par stranica radne verzije pa povirite i sami:

 photo 097_zpse5a01a03.jpg  photo 152_zps04453b00.jpg  photo 043_zpscc126995.jpg  photo 092_zps3ccc4997.jpg  photo 086_zps9afc6d9a.jpg

Pročita san je do sad jedno deset puti, tražimo greškice, ispravljamo. I mogu van reč da san skroz zadovoljan. Biće, ka i uvik, oni ča će reč da zašto je on/ona na dvadeset misti, a njega/nje nima ali to je za očekivat svugdi u Lipoj Našoj a ne samo u mašogradskin vatrogascima, di svi bolje znadu tuđi posal nego ča su u stanju napravit ono ča sami moredu učinit. Grešak će vjerojatno još bit, ka ča i jema i u mome libru, više oli manje. Bitno je da svi napravimo svoj dil posla najbolje ča moremo.
Jedva čekan skupštinu. Ili bar koji dan prije, da vazmen libar u ruke, da ga popipan, povonjan, i da osjetin makar djelić ponosa ča san i ja malo truda ugradija u njegov nastanak. A dokle to ne dočekan, do idućega puta ...
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 20:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.09.2013., petak

Bidan naš Hajduk ...

Koja šteta! Povjesna je nepravda da ovo vrime, kad «...svak nosi Oakley cvike, svak bi piva i svira...» (TBF) nima svoga kroničara, svoga Smoju, koji bi napisa bar još tridesetitri nastavka «Veloga mista», a naša bi se kogod i za ekranizirat, makar oni od staroga Brešana sin.
U ova doba demokracije, slobode govora i eutanaziranoga (?) verbalnoga delikta svak misli da jema ča reč o tome, pa eto, kako ni moja mater nije išla u penziju iz Đardina nego iz pokojnoga Jugovinila, napisa bi i ja dvi-tri beside.
Sićan se ja jednoga moga rođe, koji je, iako u to vrime oženjen i otac maloga diteta, vata piplice isprid srednje škole ... nikako nije moga svatit neke stvari, da sad ne ulazin u detalje. Posebno su mi se usikle u mozak riči jednoga njegova susida, likara, psihijatra dapače, kad mu je reka «...... kad ćeš pristat mislit ku*cen i počet mislit glavon?»
Drag mi je Hajduk, štuf san i grintav svaki put kad izgubi, a ne triba ni govorit da me srce zaboli svaki put kad se osvrnen malo unazad pa vidin kako nas nakantaju pizdeki po deset-dvadeset bodov razlike na kraj prvenstva.
Znan, sad će me ovi mladi & vrile krvi napast da su krivi suci, Mučko Đubre i svi oni ča mu viridu iz guzice, ali neka is. I sam san bija takvi od njiovi godin headbang
Bija san na ONOJ utakmici kad je bačen suzavac, i ja san bija među onima ča su vikali «Ubice, ajdete na Kosovo!» jer san mislija da su drugovi organi itnili suzavac ... a kad ono, neka pijana budala od suzavca mislila da je dimna bomba pa lola zapalija. Ne znan na čemu je taj bija u tome momentu, ali znan da smo svi radi toka gorko zaplakali. I uživo, i na plejbek, jerbo odonda Hajduk nije sve do Lige prvaka pošteno odigra u Evropi.
Zašto ovo sve govorin? Pa zato ča smo velikin dilon i mi sami krivi za ovo u čemu smo se našli. I Maminjovo i moje govno smrdi ka govno, nije ni njegovo ni moje «Pino Silvestre», pa makar nas neko uvjerava u suprotno!
I sad ono najglavnije pitanje:
Prodat oli ne prodat Hajduka?
Ako već na sadašnji način ne gre, a svi vidimo da ne gre, prodat se mora!
A ča onda poslin toga? E, tu se razilazidu mišljenja.
Da ja, kojin slučajen, jeman pinez za kupit Hajduka, i portire i čistačice bi prominija!
Da ne bude da bi minja samo Upravu i nadzorni odbor.
A da ne govorin o organizaciji utakmice. Ako kojin slučajen mali, recimo, Tonči, baci baklju na teren i ja radi tega platin kaznu od, recimo, trideset iljad kun, identificira bi ga sa video snimke i on bi mi ostatak života pra pijate u studentsku menzu dokle ne bi kaznu odradija, a svaki put kad je utakmica triba bi se javit u policijsku postaju, ča bi mu bilo još gore nego prat pijate ... jerbo ne bi ni na TV moga gledat.
Vikat, pljucat, sve je to OK .... ali zakoni se ne minjadu na stadionu, ma koliko bili idiotski i nepravedni!
A one ča se igradu laserima, oni su mi najdraži! Nji bi natira da odslušaju cili repertoar Opere HNK u Splitu, vezani za katrigu u prvome redu partera! A ako in ni to ne bi bilo dosta da se urazumidu, onda bi mi mora popit bar litru bezalkoholnoga piva dnevno. Prid svjedocima!
Nadan se da će još bit prilike za poć ovako, na gostovanje, proslavit naslov prvaka ...

 photo afe18f7d-cfc4-4061-88fd-041e58287700_zpsc46867c6.jpg

... ka ove 2001. godine u Varaždin. I nikome ni dlaka sa glave nije falila, a popili smo in barenko misečne zalihe piva u cilome gradu. Mi, dobro san reka, jer san čak i ja malo pleja sa jezikon poslin utakmice, pa smo Zlato mamino i ja ostali prispavat u Baroknome gradu i krenili nazad sutradan, jerbo ko zna u kojon bi foši završili da smo krenili dan ranije.
Zašto sve ovo pričan? Zato jer, ko kupija da kupija «Hajduka», moramo se pomirit da neće nas navijače, stoku sitnoga zuba, pitat za sastav uprave, za trenera oli kojega će se igrača kupit jer će, Bože moj, kupovat sa SVOJIN a ne sa MOJIN pinezima.
Niko mi neće moć odnit moj «Hajduk», moje uspomene, i sve ono ča on meni predstavlja, ali ovako više ne more, jer ako i dalje nastavimo bubat glavon u zid nadajuć se da će jedan put ZID popustit, jedino ča se more dogodit je da svršimo u treću ligu ka Varteks oli Šibenik.
Zato ovo sad triba odigrat pametno, granitnu obranu, pa na brzinu u kontru, nabacit u sredinu i valjda će neko spremit balun i gol.
Samo, kakvi smo mi, rugali smo se Špaci za «piriju» a sad za dišpet (kome? samome sebi?) nećemo da priznamo da je za sve trenere poslin njega doktor nauka, a ona momčad je za sve poslin bila «Atomska». Da ne govorin kako je po Splita još u ona doba pljucalo i po pokojnome Tomislavu Iviću, a ostatak Evrope ga je cjenija ka velikoga trenera.

 photo torcidabelazgrada.jpg

I za kraj, poslin plenarne rasprave o toj temi priko marende na poslu ... pitan ja moju kolegicu Žanu, vatrenu torcidašicu slijedeće pitanje:

- Dušo, da ti koji slučajen nađeš negdi pun portapak pinez i kupiš Hajduka, bi li ti pustila da ti Bendo određije ko će bit u Upravi?»
- A fala Bogu da ne bi!


I ča ovome još triba dodat?!

 photo bendo.jpg

Kako ćemo proć sutra? Mislin da je to u ciloj ovoj priči najmanje bitno, jerbo se u ove dane važnije utakmice igraju u Banovini i na prvome katu Poljuda, a ne na onome napaćenome travnatome terenu ... Ja toliko!
A vi ... zdravi mi i veseli bili! mah mah mah
- 15:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.09.2013., nedjelja

Adio lito AD MMXIII

Moremo mi govorit koliko oćemo, pozivat se na kalendar, na paragrafe, moremo mi zvizdit do ujutro da je Lipa Naša još puna turisti, da je temperatura mora još uvik ugodna za banje. Sutra je, tili mi oli ne tili, SLUŽBENO gotovo lito. Barenko za moju Vinkicu i ostale školarce, a samin tin i za njiove roditelje, to ka mene i Zakonitu. Od ponediljka počinjedu druge obaveze, nima se kad ukrest uru-dvi vrimena za skočit na Gabine i itnit se na brzinu u more. A kad bi i doša doli, naša bi pustu plažu. Oli samo sa penzićima, bez dičje cike i vike ...
Srića. Vinkica se okupala ovo lito, i to skoro svaki dan dvokratno, i ujutro i pozapodne. Čak je uspila i babu Vinku nagovorit da vazme kostim u da se gredu skupa banjat. A sezonu kupanja je, zahvaljujući ekipi iz Judo kluba „Dalmacijacement“, zaključila u velikome stilu: odlaskon u akvapark Solaris.
Tribali su poć 28. 8. ali kako je vrime zagovnilo, odgođeno je za jedan dan. Ne znan kako bi sa njon izaša na kraj da se i ti dan kojin slučajen nije išlo!
Lipo, na vazdan, ujutro je sa menon krenila kad san iša na posal, krenili su u osan uri sa Gospice i malo poslin su već bili na šugamanima ...

 photo marenda_zpsa0e46710.jpg

Jedva san jon uvalija oni mali fotoaparatić, da potegne koju sliku. Ne mogu jon zamirit ča jon nije bilo na pameti puno slikavanja, jema prav dite ča se tilo zabavit, a ne okolo glumit paparazza ka berlavi jon otac cerek, ali i iz ovo par slik se more vidit da su „Solaris“ skroz naskroz prominili, nije to više samo tri tobogana i gusarski brod ...

 photo gusarski_brod_zps343691a8.jpg

... to je sad cila nova konstrukcija, mala rika na kojoj putuju u buvelima i svako malo se sa vrja jedna velika bačva izlije po njima ...

 photo nabuvelima_zps98431310.jpg

Mogu zamislit kako su guštala dičica ... da bi rič reka, osin onega klasičnoga onelinera iz „Ko to tamo peva“ : „... i tata bi, sine ...“
Osin tega jema još i par tobogani, od oni za strašive do oni ča in nije ništa itnit se sa stine u kajin vode. Naravno, figurativno rečeno, jerbo je sve to osigurano, bez oštri rubova i sa velikin trudon i pažnjon da se nikome zlo ne dogodi ... Naravno, be triba ni spomenit kako se je Vinkica naguštala, i glasan odma za svaku litnju sezonu ovako zaokružit i završit. Sad ćemo se malo zabavit sa librima i opet marljivo učit do idućega kupanja. Skula počinje u ponediljak ujutro, u osan uri, do deset i po, samo „za šalu“, dokle se svi međusobno ne naćakulaju, samo do deset i po, pa onda ...
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 16:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.