umorno_oko

< lipanj, 2012 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Komentari On/Off

Opis bloga
Kako se osjeća četrdesetgodišnjak kao otac po prvi put?
A tokon svih ovih godin zabiluženo ča se događa oko mene ...

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Linkovi ...
Blog.hr
HR vatrogasni portal
Gajnc novi mašogradski portal
Kaštelanski portal
Mašogadur

free web counter


Ovamo volin povirit ...
Eleonora Bego
Nenad Bego
Gogoo
Gustirna
Brod u boci
Ciovka
Informatičar staroga kova

Photobucket


... da ne zamirite, i ja san, davno, obaša cilu županiju, i šire, sa mlaznicon u ruci i brentačon na kostima, ma koliko mi šutjeli o tome ...
E, i zaboravija san napisat, član sam DVD "Mladost" čin san uspija nagovorit mater da mi se potpiše na pristupnicu, od 1977. godine.

Moji E-mailovi:
E-mail

Photobucket
Photobucket
Photobucket

Arhiva ... po godinan
Srpanj 2004
Siječanj 2005
Siječanj 2006
Siječanj 2007
Siječanj 2008
Siječanj 2009
Siječanj 2010
Siječanj 2011
Siječanj 2012
Siječanj 2013
Siječanj 2014
Veljača 2015

30.06.2012., subota

Moja odlikašica

Završilo je! Zli jezici bi rekli „napokon“, a ča se tiče moje Vinke, nisan baš siguran da jon već ne fali škola. Ne toliko ka institucija odgojno-obrazovnoga tipa, nego više cila ekipa i šušur okolo škole. Vidija san to lipo, kako su jon oči zasvitlile kad smo bili vazest svidožbu, u petak, 29. lipnja Godine Gospodnje MMXII. Zamolija san učiteljicu da me pusti u razred, da je slikan za arhivu cerek na što mi je učiteljica Ljilja odgovorila da, naravno, nema nikakvih problema za to.
Najpri, kad smo došli u razred, tribalo je otvorit ponistre, da izađe malo ovi vrući zrak, zašto se odma dragovoljno javila jedna visoka đudašica.

Photobucket

Kad smo svi skupa pristali disat na škrge i uvatili malo friške arije, počela je procedura. Učiteljici Ljilji ko zna po koji put, a Vinki i ekipi, a bome i meni, prvi put. Moje se svidožbe iz prvoga razreda više i ne sićan, tako da ovo računan ka „vatreno krštenje“ za prvi razred.

Photobucket

Slika san još jednu njezinu prijateljicu, i osta do kraja, da ne remetin plan i program zadnjega dana prvoga razreda. Odveja san Šeficu doma, njoj je to bija ka ono početak odmora. Pravi, jer se ovi par dan okad je pristala skula ne računa. Tatu, to ka mene, je čekalo odradit još par sati do 15:00 , pa san i ja ka ono službeno na GO.
Zasluženome oli nezasluženome, baš ću tija san reč ča izgratat ča če ko promislit glede toga. Samo znan da ću se sigurno naspavat ove dane. Nakon ča odradin još jednu obavezu ča me čeka u ovu subotu ...

Photobucket

Deveto međunarodno vatrogasno natjecanje Kup Sv. Florijana, koji će se održat u krugu Vatrogasnoga doma DVD Mladost u Kaštel Sućurcu.
I baš bi volija da ovi događaj bude sve ča će zaposlit vatrogasce ovoga lita.
Ali, nisan baš optimista headbang burninmad
Nakon toga .... vidićemo! Daleko se maknit sigurno neću. Zakonita je, Bogu fala i dobrin ljudima, počela opet radit thumbup tako da je zajednički GO za ovo lito čista misaona imenica, a sudeć po situaciji, mogu bit sritan ako se i ove godine dokopan Mrduje i potizanja iste.

Photobucket

U svakome slučaju, bar ću ove godine jemat službenu majicu od dotičnoga događaja (eventa, za sjevernjake)...

Photobucket

... naravno, ako uspijen ovo dvoje štampaduri nagovorit da oštampaju bar jednu moju majicu, onu sa nekoliko „X“ i jednin „L“ veličine.
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 17:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.06.2012., nedjelja

Ponavljači

Govori pametan svit da je ponavljanje majka znanja. Nemojte me sad tlačit da to napišen na latinski, ne da mi se na ovu vrućinu njanci pitat barba Googla, odnosno njegovoga rodijaka Google Translate. Ako ste baš kurijožasti, obavite to zanamisto mene. A zašto ponavljači? Vidićete do kraja, ne bojte se thumbup
Dunkve, na ovu vručinu se i ne more izač vanka prije smiraja dana, prije vengo ona velika žuta pećica priđe do svoje posteje na zapadu i pribaci u ler-gas, pa nan malo dozvoli i disat ...

Photobucket

... da nas malo mola s miron da bez straja za opekotine prošetamo sebe i svoje ljubimce, koji moradu učinit ono ča i je priroda natirala ...

Photobucket

... makar to bilo i na čiju biciklu, ča na moju veliku žalost nisan uspija slikat. Nagleda san se u ovo malo vrimena svi vrsti najbolji čovikovi prijateji, od ovi ča san već slika, priko oni klase „pantagana“, pa do ovi, koliko-toliko normalne veličine, ča bi i neiskusno oko zaminilo za morskoga pasa ...

Photobucket

... dok bi koje iskusnije oko, ka ča je moje oli ovega friško ustoličenoga dida ...

Photobucket

... ta beštija prije asocirala na znamenitoga Floka, iz crtanoga romana naše mladosti „Komandanta Marka“. Mladi dida mi je, usput, objasnija ovo svetogrđe u doba evropskoga prvenstva u balunu:
Ča u ovoj pivskoj priči radi gajba od Coca-Cole naa stoljetnome tamarisu?

Photobucket

Ona je tu samo jer jema bužu (rupu, za sjevernjake) na pravo misto, pa se u njoj namisti projektor koji baca sliku na veliko platno priko puta, pa cili štekat kafića more gledat utakmicu. I slučajni putnici namjernici, hvala na pitanju.
U ugodnome razgovoru je brzo vrime proletilo, vrućina je malo popustila, pa su nan se i misli počele brže rojit. Ponovili smo jednu pozu od nazad par godin, na isto misto, samo su moje dvi prinčipese bile pinku mlaje, samo pinku, ali kafić i njegov štekat su isti: Pink Panther u Kaštel Starome ...

Photobucket

... a stigli smo i isprovat je li more dobro za kupanje. Rezultat je vidljiv na Vinkinome licu pa je pa dogovor da ča pri moramo poć kupit kostimić za nju, jerbo je lanjskoga, je li, prirasla ...

Photobucket

Vrime nan je lagano isteklo. Zadnje četvrtfinale se približilo, vajalo je poć doma.
Zdravi i veseli bili! mah mah mah

- 21:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.06.2012., srijeda

Žuto-bijeli

Ne, u ovoj nogometnoj euforiji, nisan inžinja (izmislija, za sjevernjake) neku novu kolekciju dresova HR reprezentacije (repke, za sjevernjake) kojon bi iz zaluđenih nogoloptačkim viruson inficiranih mozgova izbija i zadnju kunu, koja pukin slučajen nije partila na kladionicu. headbang
Fala na pitanju, i ja san skoro podlega virusu optimizma ...

Photobucket

Ali, kako se ono reče, i to je za nama. Pokrelo nas, nisu nan dali uspit ... sve se svodi na isto. Istina je vjerojatno u tome da mi, ka svjetski poznati vjetrovi koji oprašuju biljke, moramo bit bar duplo veći, jači i brži od protivnika. Edo Pezzi i njegovi suvremenici još oplakuju sudačku lupeščinu u finalu kupa prvaka u košarci, u Tel Avivu kontra Ignisa, kad je Jugoplastici sudačkon greškon ukrelo naslov prvaka. Tribalo je čekat dvadesetak godin, pravu upravu, trenera i igračku generaciju, ne nužno tim redoslijedom, pa da STVARNO budemo duplo jači od svih, da nan se licemjerna Europa pokloni ... tri puta za redom thumbup
Zli jezici će čak reč da su se namjerno rišili tri najkretenskije navijačke grupe Poljaka, Rusa i NAS.
A meni su se smijali kad san reka da će naši junačine itat banane Balotelliju puknucu
Samo mi jedna stvar nije jasna. Kako se unosu bengalke, petarde i ostalo na Poljud, to valjda zna i Đovanina Kokola, ili koja njezina ovovrimenska ekvivalentica. Znadu svi osin oni koji bi to ka ono morali znat ... samo, KAKO in je uspilo unit pirotehniku ONAMO, di in gleda i crno ispod noktiju, kako su posvjedočili nazočni na stadionima.
Kako bilo da bilo, samo najjači, u svakome pogledu, ostaju. Odlepršali su i puno jači od nas, ali koga briga. Cirkus gre dalje. Meni je danas bilo puno važnije natjecanje: Vinkica je polagala za Judo ŽUTO-BILI pojas.
Naravno, uredno položeno, fala na pitanju ... nakon pustoga bacanja i tombulavanja (priokrećanja, za sjevernjake) i još nekih poteza meni nerazumljivih naziva ....

Photobucket

... nasmijana dičja lica su primila svoju diplomicu. Ka dokaz da nisu zaludu trenirali cilu školsku godinu, da su uspili ništo i naučit.

Photobucket

Još dva treninga, a onda i za judo-trening nastupaju litnji praznici. Blago dici ... sad će in najveća briga ova dva–tri miseca bit kako uvjerit mater i oca da ne tribaju ni izalazit iz mora. Eventualno za čoknit koji sladoled.
I meni je osta još koji dan do GO (zasluženoga?) ... bižin od vrućine i sakrijen se po ladovinama ... dokle se more ...

slike002

... dokle i u naši vatrogasac ne nastupi puna sezona. Ali ne turistička, nažalost namcor
Poželija bi, našin i svin drugin vatrogascima, da ovo lito umiredu od dosade i da in samo pizdarije padadu napamet, a da se oko odijela, cijevi, auta i cile vatrogasne opreme uvati barenko dva prsta paučine.
Zdravi i veseli bili! mah mah mah
- 22:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

16.06.2012., subota

Najgore je samo sidit i mučat

Moran najpri napast gospodina @špiljka, jerbo mi je većinu besid ukreja iz ustiju. Naravno da gren na prosvjed. Skupa sa ženon i ćeron od osan godin.
Najteže od svega mi je bilo objasnit mome ditetu zašto ćemo prosvjedovat - radi toga ča neki barbe očedu spaljivat smeće u cementari pa ćemo se svi razbolit radi toga, a posebno odgovorit na pitanje: " A zašto te barbe ne pokupi policija i odvede ih u zatvor?". Veći mi se grop stvorija u grlu nego @papru da pročita ovi @pechinin tekst. Kako to objasnit ditetu od osan godin?
Da nan neki ljudi radidu o glavi, o zdravlju, a mi in ne moremo ništa?
Zašto nan uporno tupidu da će iz fumari (dimnjaka, za sjevernjake) izlazit skoro čisti ozon, a ne deboto ono su čin su tamanili ljude po Aušvicu, Bergen-Belsenu, Treblinki i ostalin hramovima arijevske rase?



Zašto nan je bitnije KO je pokrenija inicijativu nego inicijativa sama?
Zašto nan je bitnija VLAST nego zdravlje naroda sa kojin će neko, za koju godinu, vladat?
Ako ko od nas i ostane puknucu puknucu
Parin sam sebi ka Don Quijote, samo ča neću jašit na tovarčiću, nego ću na mojin teškin nogan učinit par điri priko Rive, vikat, možda koga i poslat, makar u sebi, jer to je najmanje ča mogu učinit
I 'ebe me se ča će se koji kreten iz kafića smijat "ovin umaškaranin redikulima" na Rivi. Samo se nadan da će nas ovi put bar bit malo više nego lani, u doba kad je bila Mrdujska regata.

Photobucket
Photo „Slobodna Dalmacija“, Mrdujska regata 2011

Sutra, kad Bog oli Vrag dođe po mene i po ote ča se smijedu, ja ću bar mirno sklopit oči, da san bar glas diga, i da nisan samo mirno odšeta u "kupaonicu" di se iz tušev nije molavala tepla voda, nego Zyklon B.
Ja toliko! headbang headbang headbang
- 08:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

10.06.2012., nedjelja

Samo ča nije počelo

Evo ča se more dogodit, kad mi je na dan utakmice mater razbila koncentraciju i sve psihičke pripreme za večerašnji događaj. Bija san je povirit, pa je inzistirala da joj slikan cviće na balkonu, onome ča gleda na Gospicu.
Neki će reč da je nespojivo ... ali trenutno mi nije pala napamet nijedna druga muzička pozadina za dobiveni slide-show.



Naprid Vatreni!!!! hrvatska thumbup

- 20:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.06.2012., petak

Predvečerje navijačkoga ludila

Ne znan, koji bi to likar moga, i koju bi specijalizaciju triba učinit, da obrazloži ča se događa sa nan otprilike svake dvi godine, sa malin izuzecima, sve tamo od 1996. godine i kad smo se prvi put uspili uvalit na završnicu nekoga natjecanja u balunu. Jer, moredu vaterpolisti osvojit četiri zlatne medalje, skupa sa rukometašima, Blankon, Sandron, sestran Zaninović i ostaliman, more mala Tina donit više medalj od Đuke Bjedov, sve to pada u vodu prema kolektivnome ludilu koje nastupa kad Turke usrid Istanbula potučemo sa tri i nula.
Koji sve kretenoidi isplivaju na svitlo dana, ko sve danas komentira prenose, mislin da se bidni Mladen Delić i Ivan Tomić okriću u grebu ka ventilatori.
Molajmo mi uzroke, priđimo odma na posljedice. Danas je bilo prvo svečano ukrašavanje osobnoga prometala, moje drage Kobile Suzi. Kako je jeman tek nepune dvi godine, ovo jon je bila premijera. Svaki put se nabavi ništo novo od rekviziti ... obični dres, šal i kapu već odavna jeman ... čak i dres, ka ono vratarski, broj jedan, sa reklamon za litrenku Žuje.
Današnji dan, državni praznik, iskoristija san za obnovit zalihe navijački rekviziti, jer, gle čuda, sve su butige radile. Još jedna od tekovina kapitalizma. Dokle san ja obalazija butige, Vinkica i Zakonita su gledale „Lorax: Zaštitnik šume“.



Fenomenalan film, po svin kritikan, i po pričan oni koji su ga gledali. I one dvi, naravno. Kvaka je u tomen da su bile samo nji dvi u kino!!!!
Poslin smo se zaletili mome rođaku Damiru čestitat rođendan, i ča je još bitnije, njegovoj materi, mojoj teti Mileni, 88 (osandeset i osan). Naravno da smo se slikali sa najstarijon iz naše obitelji ...

Photobucket

Po butigan više/manje standardni asortiman, sve za navijače, od pive do čipsa, od tangica tipa špigeta do trakica za glavu. Nisan baš zagleda, ali mislin da bi se dalo nač i prezervativa sa kockastin dezenon.
Ove godine san prvi put vidija goldune (navlake, za sjevernjake) za retrovizore, naravno sa pripoznatljivin kvadratićima.

Photobucket

Samo jednan mali pogled unazad, deboto godinu dan ... 4. lipnja 2011. godine, kad su „šunferine“ posli pusti godin jemale službeni nastup na Poljudu, ekipa je dala sebi truda i učinila pravi posal.

Photobucket

Ne znan je li lipši sam transparent, koji u klasičnu filmsku scenu iz "Gladijatora" na štitove zapovjednika aplicira znamenja hrvatskih gardijskih brigada, ili sama kompozicija slike, koja naglašava transparent koji leži na moru kockastih dresova. Na sjeveru Poljuda, yes houses!
I to još dodatno naglašeno sa naša četri reprezentativca u prednjemu planu, koji su, iako "vanka fokusa" i zamućeni, itekako prepoznatljivi ... Kapa do tleja, i autorima postera/koreografije, a bogami i fotografu!

Ovo san bija napisa lani, a potpišijen i danas! Vratimo se pomalo u današnje vrime. Punio se tega prominilo, Hajduk je definitivno u ... da sad ne koristin kolokvijalni naziv za muški spolni urgan ... cila država je otprilike namo di je i Hajduk, creme de la creme je napunija hotel „Remetinec“. Stari Rimljani su bili pametni judi, ma in sigurno nije padala napamet ovakova situacija u kojoj se mi sad nalazimo.

Photobucket

Sve je spremno za sutrašnje slikavanje na krovu Bele zgrade. U vrime od marende, naravno. ne smi patit proizvodnja cerek

Photobucket

Bar na momenat, da ne rečen na uru i po vrimena, zaboravićemo i pedere na Rivi i „pedere“ na svin mogućin instancama na kojima smo bili tražit posal, bilo kakovu pomoć ... Zaboravićemo na Cemex, njihov novi proizvod Zyklon B i posrnulu darkericu, kojoj ovi put nije jema ko pomoć da se digne kad se iskrenila.
Zaboravićemo i na klonirane kretenoide po raznoraznin portalima, koji se u nedostatku pametnoga svita koji ne uža tamo zalazit, karaju (svađaju, za sjevernjake) sami sa sebon. Ne, hvala na pitanju, poslin dugo vrimena, ne mislin ovo stavit na sucurac.info, nastojin izbjegnit da moje pisanje bude predmet mentalnoga samozadovoljavanja gorispomenutih klonova.
Puno se stvari triba dogodit u idući nedilju dan, more bit lako da odleprša još koja tičica iz Banski dvori, prosvjed na Rivi kontra paljenju smeća u pećima „Cemexa“ se željno očekuje. Neko iskreno, a neko sa po kila smokav u žepu. Ujutro na Rivu, pa odma posli na Barbarinac!
U međuvrimenu, naši dragi sugrađani i radni kolege se trude oko kompjutera, te zahvaljujuć najnovijoj tehnologiji i višku slobodnoga vrimena, nastoju na vrime spremit materijala za idući „Mašogadur“ thumbup

Photobucket

... fala lipa Nadalina ča me se sitila, ali po mome skromnome mišljenju, ovo je ipak favorit ...

Photobucket

Ko priživi ovu paklenu šetemanu, pričat će ... ma da je isto sredit Irce, da ne rečen i Talijance, sve bi bilo puno lakše za podnit ...
Zdravi i veseli bili!!! hrvatska party njami
- 01:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.06.2012., subota

Računalni dinosauri

Srida. Kraj petoga miseca, i još jedan od oni dan kad san sam sebe podsjeća na našega pokojnoga Mehu. Ne, fala na pitanju, nisan nogon primostija sabirnicu od 6000 V. Samo verbalno, po repertoaru beštimji. Jer je nauka tako prokleto spora. Pa još nisu izumislili kako čovika klonirat nabrzake, da more bit na dva mista od bote. Ipak su po sridi zakoni fizike, a nee oni ča i je izglasa naš sabor, pa njanci stari lisac Šeks ne more nač koju bužu u njima thumbup
Dunkve, situacija na poslu je bila tipa „nima šanse njanci pitat da izađen vanka“ kroz jutro, za otvaranje izložbe u poddne ... a pozapodne je u četri ure počeja „Vanity fair“ ups, tija san reč Gradsko vijeće, tematska sjednica o osnovnim školama, di su se mikrofona dočepali ravnatelji kaštelanskih osnovnih škola. Točnije, samo neki od njih. Ostali nisu mogli doć do beside. Bez obzira na temu, posal je posal, ja san mora bit tamo, i odradit svoje. Naravno, na moju veliku žalost, ali tješija san se da izložba ipak traje TRI dana.
Ujutro u podne je bila otvorena izložba Starih računala na FESB-u ...

Photobucket

Photobucket

... a pozapodne je bila izborna sjednica UBS (Udruženja bivših studenata) FESB-a. Nažalost nisan iskoristija svoje pravo da biran i buden biran. I biću pristojan pa neću reč ča me je sve zabolilo radi toga. Žalije mi je bilo ča san propustija jedinstvenu priliku za vidit neke ljude koje vidin, uživo, naravno, sa učestalošću cca dvadeset godin. Ko je Dr. Topa spomenija? Ne znan bi li zna izračunat koliki je to djelčić jednoga Hz, ako se već itamo tehničkin terminima.
Tužan i žalostan glede propuštenoga otvaranja, uputija san se 31. svibnja, to ka u četvrtak, nadoknadit propušteno. Nakon temeljitih priprema (objektiv očišćen? oba seta baterija napunjena?) zaputih se na krilima moje Kobile Suzi, od dragosti nazvane Suzuki Swift, put zgrade di san ja nekoć potrošija svojih osan najlipši godin života ...

Photobucket
Elektrijada u Puli, pustili smo ženske da treniraju šminkanje na nama ...

Kako je STOP (STudentski Omladinski Prostor) bija zatvoren, nisan moga sebi priuštit brzi flešbek podsjećanja na nekadašnji disko-klub ...

Photobucket

... danas nažalost, pritvoren u studensku menzu. Dakle, mora san se približit FESB-u sa južne strane. Kraj glavni vrata. Da ne rečen kod kafića, nekadašnje legendarne „Tete Jele“ koja se sad zove nekako drugovačije, i nima ni tete Jele ni Slavice da ne dolazidu ni pitat ča oćemo, nego bi nan odma donile, pa bi nan slučajni prolaznik zavrća rukave tražeći inventarni broj cerek
Jesan ja donija sa sebon i blic, ali nima toga blica koji more nadomistit danje svitlo, dokle ga je još bilo. Zato, najpri da obavin ono radi čega san doša. Krenimo od moga miljenika, da ne rečen pulena ...

Photobucket
Texas Instruments Ti-59 sa termalnim štampačem PC-100C

Moga bi samo o njemu napisat roman. U zoru računarstva, bar onoga za svekoliko pučanstvo, uspija san se dokopat ovega dragulja tadašnje tehnike. Dinari, dolari, provajen se sitit koliko bi to u nekakvoj sadašnjoj usporedivoj vridnosti bilo, mislin da je konačna cifra bila cca 1200 ONDAŠNJIH dolara. Deboto kompjuter, a moga si ga nosit u žepu. Bez štampača, naravno party Moga je onda, sa ugrađenin modulon, rješavat sisteme od 10 jednadžbi sa deset nepoznanica. Sa posebnim matematičkin modulon još i više. Zvuči apstraktno, a? Ne, ako se električarima samo spomenedu konturne struje ... Ima je čak i magnetne kartice ka medij za zapisivanje. Sićan se dobro da je koristija točnost na 14 decimala, za razliku od našega „špakera“ (štednjaka, za sjevernjake) na faksu, koji je rabija točnost na osan decimala i ka medij za zapisivanje koristija bušene kartice. Pričamo o studiranju na FESB-u početkon osamdesetih godina, da ne bude zabune. Dobro se sićan jednoga kolokvija, tribalo je na onoj ramini (kanti, za sjevernjake) sa bušenin karticama napravit program koji polinom „razvlači“ u Meklorenov red. Naravno da san to sredija, a usput i priložija program za Texasa iste funkcionalnosti koji je radija sa skoro dvostrukon točnošću (14 umisto 8 decimala). To mi je bila, kako je vrime pokazalo, prva i zadnja petica tijekom moga epskog osmogodišnjeg studiranja.
Kakvih je sve primjeraka računalnih fosila bilo ovde za vidit ... od prvih Apple II, strogih poslovnjaka, na kojima smo svi, bar mi u MIOCu, tadašnjem Građevinskom školskon centru, pod budnom paskom prof. Antice Lovrić, učili prve korake u svitu kompjutera, priko prvih igraćih makinja na kojima bi se nešto pametno moglo i napravit, ka ča su Spektrum i Commodore, u raznim inkarnacijama, ča podrazumijeva i kasnije Amstrade, Schneidere ... ka i domaće, manje/više uspješne pokušaje ka ča su Orao, Ivel Ultra, Pecom 32..
Onda su pomalo već sramežljivo izlazili strojevi koji su imali nekakav GUI (Graphic User Interface) da ne rečen da su se koristili sa mišen i pokušavali su dat nekakvi smisao onome ča vidimo na ekranu, a ne samo suve brojke i slova. U tu ekipu spadaju Atari ST i Amiga, koji su, uz svu dozu ozbiljnosti, ostale zapamćene kao prvoklasne igraće makinje. Amiga malo više, dok su Atari ST prigrlili muzičari.
Sramežljivo, sve ka da neće, eto ti 1984. godine i predstavljanja Mekintoša. Sićan se jedne reklame za njega: Hulk Hogan, poznati wrestler, u američkoj kolektivnoj memoriji sinonim za „brdo mišića i malo mozga“, stoji naslonjen na Mac, i kaže: Čak sam ga i ja naučija koristit za petnest minuta!
Dolaskom Meka, računari pristaju bit monopol „geekova“ i postaju, polako, dil svakodnevnice. Tu je negdi bija i Bil Gates koji je sve pomalo snima i mudro muča, malo je prošlo dokle su izašli i Windowsi, a sve ostalo je ... povijest. Računalna, naravno! Danas imamo sve to ka i prije dvadesetak godina, samo puuuuuno, jače, brže, ljeepše, pametnije itd.
Zgrozin se kad se sitin da je moj mobitel jači od većine izloženih strojeva party



















Još jedna ilustracija jaza koji nas dijeli odd računalnog kameenog doba je ovaj primjer. Film „The Last Starfighter“ , napravljen sredinon osamdesetih, je bija prvi u kojemu su računala renderirala i žive ljude, a ne samo komade željeza. Svaka sličica, frejm, renderira se tri kvarta od ure (45 minuti, za sjevernjake). A jema ih 24 u sekundi. Pa sad računajte koliko je vrimena tribalo. Govorimo o ondašnjin najjačin računalima, Cray, koji su radili na fantastičnih 252 MHz (Commodore 64 tada na 1 MHz, Atari 800 XL na 2 MHz), nijedna žica u njemu nije smila bit duža od 20 cm, radi interferencije, i bija je potopljen u transformatorsko ulje radi hlađenja jer je trošija 5 kW struje.
Dosta je više, mislin, vrime mi je da pristanen mlit, jer san sam sebi napunija glavu, da ne govorin vama. Neka sličice govoru svoje, neka prikazuju dil jeddne povijesti koja je, nota bene, dovela do ovoga, u računalnome smislu, ča sad jemamo u svakome džepiću, sa ekranom „na prste“, neki ud nas i po više komada cerek
Osušilo mi se grlo, tribalo je malo otpočinit nakon ovako lipe računalno-povijesne ture. Zajedno sa veteranima računarstva u Splitu, i šire ...

Photobucket
Zdravko Blagdan Blagi, doajen ST računalstva ...

Sad mi je bar malo lakše ča san propustija sjednicu Udruge bivši studenata FESB-a. Jer, u razgovoru sa starin liscem, Blagim, uvik se more puno toga naučit, ne samo o računarstvu ...
Do drugoga susreta, do iduće izložbe, najprije zdravi, pa onda i veseli bili! mah mah mah
- 00:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.