Marketing
Predvečerje navijačkoga ludila
Ne znan, koji bi to likar moga, i koju bi specijalizaciju triba učinit, da obrazloži ča se događa sa nan otprilike svake dvi godine, sa malin izuzecima, sve tamo od 1996. godine i kad smo se prvi put uspili uvalit na završnicu nekoga natjecanja u balunu. Jer, moredu vaterpolisti osvojit četiri zlatne medalje, skupa sa rukometašima, Blankon, Sandron, sestran Zaninović i ostaliman, more mala Tina donit više medalj od Đuke Bjedov, sve to pada u vodu prema kolektivnome ludilu koje nastupa kad Turke usrid Istanbula potučemo sa tri i nula.
Koji sve kretenoidi isplivaju na svitlo dana, ko sve danas komentira prenose, mislin da se bidni Mladen Delić i Ivan Tomić okriću u grebu ka ventilatori.
Molajmo mi uzroke, priđimo odma na posljedice. Danas je bilo prvo svečano ukrašavanje osobnoga prometala, moje drage Kobile Suzi. Kako je jeman tek nepune dvi godine, ovo jon je bila premijera. Svaki put se nabavi ništo novo od rekviziti ... obični dres, šal i kapu već odavna jeman ... čak i dres, ka ono vratarski, broj jedan, sa reklamon za litrenku Žuje.
Današnji dan, državni praznik, iskoristija san za obnovit zalihe navijački rekviziti, jer, gle čuda, sve su butige radile. Još jedna od tekovina kapitalizma. Dokle san ja obalazija butige, Vinkica i Zakonita su gledale „Lorax: Zaštitnik šume“.
Fenomenalan film, po svin kritikan, i po pričan oni koji su ga gledali. I one dvi, naravno. Kvaka je u tomen da su bile samo nji dvi u kino!!!!
Poslin smo se zaletili mome rođaku Damiru čestitat rođendan, i ča je još bitnije, njegovoj materi, mojoj teti Mileni, 88 (osandeset i osan). Naravno da smo se slikali sa najstarijon iz naše obitelji ...
Po butigan više/manje standardni asortiman, sve za navijače, od pive do čipsa, od tangica tipa špigeta do trakica za glavu. Nisan baš zagleda, ali mislin da bi se dalo nač i prezervativa sa kockastin dezenon.
Ove godine san prvi put vidija goldune (navlake, za sjevernjake) za retrovizore, naravno sa pripoznatljivin kvadratićima.
Samo jednan mali pogled unazad, deboto godinu dan ... 4. lipnja 2011. godine, kad su „šunferine“ posli pusti godin jemale službeni nastup na Poljudu, ekipa je dala sebi truda i učinila pravi posal.
I to još dodatno naglašeno sa naša četri reprezentativca u prednjemu planu, koji su, iako "vanka fokusa" i zamućeni, itekako prepoznatljivi ... Kapa do tleja, i autorima postera/koreografije, a bogami i fotografu!
Ovo san bija napisa lani, a potpišijen i danas! Vratimo se pomalo u današnje vrime. Punio se tega prominilo, Hajduk je definitivno u ... da sad ne koristin kolokvijalni naziv za muški spolni urgan ... cila država je otprilike namo di je i Hajduk, creme de la creme je napunija hotel „Remetinec“. Stari Rimljani su bili pametni judi, ma in sigurno nije padala napamet ovakova situacija u kojoj se mi sad nalazimo.
Sve je spremno za sutrašnje slikavanje na krovu Bele zgrade. U vrime od marende, naravno. ne smi patit proizvodnja
Bar na momenat, da ne rečen na uru i po vrimena, zaboravićemo i pedere na Rivi i „pedere“ na svin mogućin instancama na kojima smo bili tražit posal, bilo kakovu pomoć ... Zaboravićemo na Cemex, njihov novi proizvod Zyklon B i posrnulu darkericu, kojoj ovi put nije jema ko pomoć da se digne kad se iskrenila.
Zaboravićemo i na klonirane kretenoide po raznoraznin portalima, koji se u nedostatku pametnoga svita koji ne uža tamo zalazit, karaju (svađaju, za sjevernjake) sami sa sebon. Ne, hvala na pitanju, poslin dugo vrimena, ne mislin ovo stavit na sucurac.info, nastojin izbjegnit da moje pisanje bude predmet mentalnoga samozadovoljavanja gorispomenutih klonova.
Puno se stvari triba dogodit u idući nedilju dan, more bit lako da odleprša još koja tičica iz Banski dvori, prosvjed na Rivi kontra paljenju smeća u pećima „Cemexa“ se željno očekuje. Neko iskreno, a neko sa po kila smokav u žepu. Ujutro na Rivu, pa odma posli na Barbarinac!
U međuvrimenu, naši dragi sugrađani i radni kolege se trude oko kompjutera, te zahvaljujuć najnovijoj tehnologiji i višku slobodnoga vrimena, nastoju na vrime spremit materijala za idući „Mašogadur“
... fala lipa Nadalina ča me se sitila, ali po mome skromnome mišljenju, ovo je ipak favorit ...
Ko priživi ovu paklenu šetemanu, pričat će ... ma da je isto sredit Irce, da ne rečen i Talijance, sve bi bilo puno lakše za podnit ...
Zdravi i veseli bili!!!
Post je objavljen 08.06.2012. u 01:04 sati.