Ne, u ovoj nogometnoj euforiji, nisan inžinja (izmislija, za sjevernjake) neku novu kolekciju dresova HR reprezentacije (repke, za sjevernjake) kojon bi iz zaluđenih nogoloptačkim viruson inficiranih mozgova izbija i zadnju kunu, koja pukin slučajen nije partila na kladionicu. 
Fala na pitanju, i ja san skoro podlega virusu optimizma ...
Ali, kako se ono reče, i to je za nama. Pokrelo nas, nisu nan dali uspit ... sve se svodi na isto. Istina je vjerojatno u tome da mi, ka svjetski poznati vjetrovi koji oprašuju biljke, moramo bit bar duplo veći, jači i brži od protivnika. Edo Pezzi i njegovi suvremenici još oplakuju sudačku lupeščinu u finalu kupa prvaka u košarci, u Tel Avivu kontra Ignisa, kad je Jugoplastici sudačkon greškon ukrelo naslov prvaka. Tribalo je čekat dvadesetak godin, pravu upravu, trenera i igračku generaciju, ne nužno tim redoslijedom, pa da STVARNO budemo duplo jači od svih, da nan se licemjerna Europa pokloni ... tri puta za redom 
Zli jezici će čak reč da su se namjerno rišili tri najkretenskije navijačke grupe Poljaka, Rusa i NAS.
A meni su se smijali kad san reka da će naši junačine itat banane Balotelliju 
Samo mi jedna stvar nije jasna. Kako se unosu bengalke, petarde i ostalo na Poljud, to valjda zna i Đovanina Kokola, ili koja njezina ovovrimenska ekvivalentica. Znadu svi osin oni koji bi to ka ono morali znat ... samo, KAKO in je uspilo unit pirotehniku ONAMO, di in gleda i crno ispod noktiju, kako su posvjedočili nazočni na stadionima.
Kako bilo da bilo, samo najjači, u svakome pogledu, ostaju. Odlepršali su i puno jači od nas, ali koga briga. Cirkus gre dalje. Meni je danas bilo puno važnije natjecanje: Vinkica je polagala za Judo ŽUTO-BILI pojas.
Naravno, uredno položeno, fala na pitanju ... nakon pustoga bacanja i tombulavanja (priokrećanja, za sjevernjake) i još nekih poteza meni nerazumljivih naziva ....
... nasmijana dičja lica su primila svoju diplomicu. Ka dokaz da nisu zaludu trenirali cilu školsku godinu, da su uspili ništo i naučit.
Još dva treninga, a onda i za judo-trening nastupaju litnji praznici. Blago dici ... sad će in najveća briga ova dva–tri miseca bit kako uvjerit mater i oca da ne tribaju ni izalazit iz mora. Eventualno za čoknit koji sladoled.
I meni je osta još koji dan do GO (zasluženoga?) ... bižin od vrućine i sakrijen se po ladovinama ... dokle se more ...
... dokle i u naši vatrogasac ne nastupi puna sezona. Ali ne turistička, nažalost 
Poželija bi, našin i svin drugin vatrogascima, da ovo lito umiredu od dosade i da in samo pizdarije padadu napamet, a da se oko odijela, cijevi, auta i cile vatrogasne opreme uvati barenko dva prsta paučine.
Zdravi i veseli bili! 
|
