by: Lucija ^^

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Koga ja čitam

dajana
tena
disco bar TRUCK
Sonia
twilight world
ena
Bara
Untached girl =D

što li to bi??

Očekivala sam da će vrijeme učiniti svoje i da ću malo ublažiti svoje osjećaje...nažalost to se nije dogodilo, još uvijek osjećam iste osjećaje, koji se mjenjaju, ponekad je to sreća, ponekat melankolija, očaj i ponekad ljubav...

nisam očekivala da će to uopće dogoditi, jer sam ga voljela kao nekoga jako bliskoga, moji osjećaju su bili daleko od ljubavne naravi, a šta sada? ja patim, jer mu to ne želim priznati, a boli me njegov pogled, smrzavam se od njega...a istodobno mi daje snagu da bih mogla poletjeti zahvaljujući svim onim leptirićima u stomaku...

mnogo puta sam htjela pobjeći od svega....otići negdje drugdje, riješiti se svih u svom životu, ali me neka snaga uvijek držala na istom mjestu, i sada sam svjesna da je to ljubav...da napokon smisao mog imena dolazi na vidjelo...

It’s only half past the point of no return
The tip of the iceberg
The sun before the burn
The thunder before lightning
The breathe before the phrase
Have you ever felt this way?

do negdje prije sam bila u crnjaku, smrt je harala mojim životom, i to me dotuklo...malo sam se opustila, neke osobe su mi pomogle izvući se iz te krize, zatim sam se zaljubila, odljubila i ponovno zaljubila...i svaki put je to bilo pogrešno...
preko ljeta sam upoznala jednog dečka, doduse imao je 31 godinu...mnogo je stariji od mene...no nije mi bilo važno, bilo mi je lijepo...mnogočemu me je naučio, i zahvalna sam mu na tome, no shvatila sam kada je morao biti kraj...i sada je gotovo..sve njegovo je izblijedilo...ostala je samo jedna slika koju sam uočila na mobitelu...sjetila sam ga se i bilo mi je lijepo...
ali sam se tada uplašila da će se isto dogoditi s vampirom i samnom...ne želim to, ne želim ga pamtiti samo po nekoj slici, koju ću slučajno naći na mobitelu...a tako stvari izgleda stoje...
danas sam bila tužna, jer sam dobila 2 iz lektire, a znam da nisam trebala, jer sam se doista trudila da bude sve super...čak sam ju i pročitala, MADAME BOVARY i ona meni kaze nisi ti citala, i da mi dva...a boli me to sto znam da su neke osobe dobile a nisu prstom mrdnile...grrrr...
i onda sam bila tuzna...pa su dosli moji prijatelji i pomogli mi da prebrodim sve to :)
i ponjo im hvalja...

procitala sam soniin blog, i uvidjela da je napisala da je pila tablete za spavanje, pa me to potaklo da se sjetim sto je sve trebalo da prodje kroz moj zivot da bih ja postala ovakva...
sve one silne tablete, opijumi i druge stvari...sav onaj emo tač----pa sve do ekog gotha...isuse moj...

no dobro, shvatila sam da je to iza mene...neki poroci su ostali, ali nisu toliko strasni...
skola me polako ubija...majka je danas shvatila da sam skrenula (ah tek danas)
ispravila sam hrvatski, i ostala je logika...u zadnje vrijeme ni ne spavam kako treba...hvala gosp. puderu....

bas cujem oca gdje pere sudje, i pitam se trebam li mu pomoci? ali ipak odlučih da neću...ne da mi se nista...
zapostavila sam mnoge stvari u životu...E DA!!!!!
GRADSKA NE RADI I NE ZNAM KAKO CU DA DODJEM DO KNJIGA!!! LUDIM, NASLA SAM VREMENA I SAD NISTA OD PRASKOZORJA...AJME TO ME JE ONAKO BAS DOTUKLO...

ugl...neam vise inspiracije, počinjem pisat nebuloze...do citanja....

xoxo

::::::::::ISTE GRESKE SI DOPUSTITI NECU:::::::::::

Kao prvo samo da vas upozorim, imam inspiraciju, vise neku zelju za pisanjem, no ukoliko ovo sto slijedi bude prepuno nepovezanih nebuloza, zanemarite to...nisam se posteno naspavala...

dakle, u zadnje vrijeme citam knjige (ah da, ponovno) i napokon sam se rijesila lektire (naravno da je to laz, neda mi ju se bas citati), i u ruke sam uzela POMRČINU, trecu knjige S. Meyer...i u jednom danu sam procitala 330 stranica...doduse mozda ju procitam i cijelu do kraja ovog dana

ugl...pukla sam na film SUMRAK i ne znam koliko cu jos izdrzati, a da ga ne pogledam...svaki dan visim na netu, i trazim da nije mozda osvanuo na nekim stranicama...nazalos, bez uspjeha..
smatram da je posebna knjiga, jer procitala sam tone drugih djela, ali me se ovo posebno dojmilo...
Anne Rice je savrsena, ali njezini likovi su previse u realizmu...daleko od toga da mi se ne svidjaju, no ne svi...recimo Armand mi je naj, to djelo sam procitala u dva dana, a ima oko 500 stranica...
hehehehe...

mozda, da nisam nikada procitala djelo S. Meyer ne bih shvatila neke stvari u zivotu, i otkrila neke nove, do tada ne istrazene...
nisam vise klinka koja se zaljubljuje u slavne, izuzev Johnnya i Angie hehe, ne, ozbiljno, ali se mogu poistovjetiti sa Bellom...
--------------------nisam ja zaljubljena u vampira naravno, ali ima jedna osoba koja lici na njega...bijela put, nedefinirane oci, snazne ruke, i topao zagrljaj...
nisam zaljubljena, ali se bojim da bih mogla biti...spremna jesam, ali ne s tom osobom...ne zelim unistiti nesto stvarano tako dugooo...
nisam spremna unistiti nesto tako divno sto imamo, samo radi hira, koji ce vjerojatno zavrsiti kada dodje do odredjene tocke u mom zivotu...vec sam jednom ucinila istu pogresku, i sada je gotovo...

pokusavam ispraviti neke grijehe u svojoj proslosti, no to je tako tesko...boli, iako se trudim potisnuti tu bol...ta jedna pogreska, ljubomora drugih, NJEGOVA ljubomora je svemu kriva!
nismo se jednostavno nasli u isto vrijeme na istom mjestu!
i sada patim, iako sam doduse presla preko toga, i spremana sam progutati taj vrazji ponos, unajuci da NIKADA nista nece biti vise isto...

kad se samo sjetim koliko sam proplakala, a za sto?? za to da vise ni ne pricamo!
jer ja ne mogu...izbjegavam ga stalno, ali kad mi se obrati, pokusavam biti ravnodusna, pa ga najcesce opet odbijem...
puno je proslo od toga...cijela dva ljeta...
ljudi su se i u mom zivotu promjenili, ali mene bole neki koju su se jos zadrzali u njegovom...
spasava me cinjenica da nije doma, i da ga ne moram gledati svaki put kada izadjem iz kuce...

::::::::::::::::::::::::::::::::::ISTE GRESKE SI DOPUSTITI NECU:::::::::::::::::::::::::

zato dakle ne zelim nista sa svojim vampirom, jer smo prekrhki, i zelim ga pamtiti lijepo, a i to zelim da napravi i on...

When I first saw you
I never thought I would love you
At all, or at least as I do now
I don’t know when it happened or how



pocinjem polako hoditi sa vremenom...ne dopustam si padove, jer od njih nemam nista...samo zaostajem, i budim se ne znajuc di sam...
bilo je dana takvih...
pravim reda i lisavam se ljudi koji nisu dostojini moga srca, ima takvih, a polako stecem neke nove, do kojih mi je u zadnje vrijeme stalo, a za koje sam mislila da nikada necmo ni biti u kontaktu...
doista jedna sekunda mijenja cijeli zivot...

u zadnje vrijeme primam moglo bi se reci rasisticKe uvrijede na moje podrijetlo...ruskinja sam po mami, i nekim ljudima to ocito smeta, pa me nazivaju imenima tipa da sam srpkinja!
--->u tom trenutku to zaboli, ali kasnije pogledam tko je rekao pa me ne dira toliko, jer znam da me nitko nije zezao na taj racun od mojih pravih prijatelja, no i tim ljudima koji to rade, oprastam...

skola??
budemo vidjeli!


Its ok to be angry,
And never let go.
It only gets harder,
The more that you know.
When you lonely,
If noones around.
You know that I'll catch you,
When your falling down.
We came together,
But you left alone.
And I know how it feels,
To walk out on your own.
Maybe someday,
I'll see you again.
You'll look into my eyes,
And call me your friend.

DO CITANJA

pozz
mwa

....::::svoje srce davno sam zatvorila::::....

hey, evo i mene...

nemam neku veliku inspiraciju...no pao je snijeg, i nekako me to potaklo na razmisljanje o jednoj staroj stvari...
Smatram da su 2 godine, jedan veliki period...svasta se moze dogoditi u te 2 godine...dobroga i losega...
prije 2 godine prekinula sam s jednim deckom...stvarno sam ga voljela,i mjesecima poslije toga...mislila sam da je gotovo, ali ne znam vise ni sama...
kao da osjecam jos nesto prema njemu...nekakvu malo nadu, ne! ne bih ja to nazvala nada, jer ne zelim da se ista prica ponovi, jer nije bila bajna...
dobri smo si, pricamo, zezamo se, ali ne znam...opet osjecam ono nesto...bio mi je vazan u mom zivotu, i takav ce i ostati...jer me vezu neke uspomene na njega...mozda kada tih uspomena ne bi bilo, bilo bi lakse...vjerojatno bi!!

lako je kada ga ne vidim...puno lakse, iako ne kazem da je tesko kada ga vidim...ali to je ono nesto neopisivo...

jako sam se promijenila, kao osoba, nakon svega sto je bilo izmedju nas...
to me je ojacalo...postala sam otpornija na takve stvari, stvarno jesam...
------kroz moj zivot, proslo je mnogo muskaraca, i neki su bili puno bolje osobe nego on...i pitam se zasto onda te osobe ne izazovu takvu vrstu osjecaja u meni kao on?!?!?

sve je nekako cudno, i neopisivo...mozda ja previse zivim u masti, ali lakse mi je tako...bar se nadam ako nista drugo...
svoje srce davno sam zatvorila i bilo je pokusaja da se otvori, ali neuspjelo...
i svatko tko dodje u tu poziciju da uspije otvoriti moje srce, padne, i ne digne se...kao da je oko njega neka energija koja odbija, nekakvi zmajevi...ne znam...


JOJ, ŠKOLA!!
ovaj nadolazeci tjedan je ubitacan...testovi, ispravke jedinica...i sve moguće...
nadam se da cu uspjeti...prva sam smjena, jos se nisam navikla na nju, pa je malo strejnđ..hehe...
no moramo izgurati, ništa od fejsa...awwww..

do citanja....
mwaaaaa

i prvi put kao da zaista znam da postoji sutra...

srebrni...
srebrni snijeg je zasuo...ulicu...
tragove...
tragove odnose vjetrovi...zauvijek...
hladno je...zagrij mi ruke, sakrij me...da me ne vide...
nedostajes mi...mada te mrzim, voljet htjela bi...

ponekad sanjam da tu si kraj mene
i opet sam sama, ja ne zasluzujem strah
ponekad vidim te
kad zaklopim oci i zamislim te
zelim da bjezim...al na tebe podsjeca me

i prvi put kao da zaista znam
da postoji sutra...
da postoji dan...
kad ces doci i reci mi...
kad ces doci i reci mi...

srebrni...
srebrni snijeg je zasuo...ulicu...
nedostajes mi...mada te mrzim, voljet htjela bi...voljet htjela bi...

ponekad sanjam da tu si kraj mene
i opet sam sama, ja ne zasluzujem strah
ponekad vidim te
kad zaklopim oci i zamislim te
zelim da bjezim...al na tebe podsjeca me

i prvi put kao da zaista znam
da postoji sutra...
da postoji dan...
kad ces doci i reci mi...
kad ces doci i reci mi...srebrni...


Ne znam sta da vise mislim....imam osjecaj da ljudi manipuliraju samnom, i doista ne znam kako se to dogodilo...
Neke me osobe zivciraju u zadnje vrijeme..uzasno me zivciraju...ali doista ne znam zasto si to dopustam! pa nisu oni neki faktor u mom zivotu, samoprolazni ljudi, koje cu s vremenom zaboraviti...

no koliko god ja bila u to uvjerena, opet se sama zivciram na samu pomisao njih...koma...

zadnje vrijeme sam dosta smusena...puno me stvari brine...
moje zdravlje, koje varira s vremena na vrijeme...te zdravlje moje obitelji...zabrinuta sam za njih...pogotovo za mamu, u zadnje vrijeme joj je lose...i zbog nje dozivljavam strahove i stresove...
uzasno sam se osjecala kad je upala u nesvjest...to me je drzalo dobrih tjedan dana ako ne i vise...pocela sam si umisljati da su svi zuti i da su svi bolesni i da ce past u nesvjest...

uzasno...
mislim zbog toga i otici ka psihologu, pa da mi malo pomogne...
iako me drustvo lisi takvih pomisli, opet se moram vratiti doma i na sve to misliti, preoptercena sam tim stvarima...
nekako sam zaboravila na to, i danas mi tata kaze da joj je bilo lose, no ona je uvjerena da joj je to od kulina koji joj je sjeo na zeludac...a vjerojatno i je, jer joj je to prezestoko...

a uzasno me zivcira i to sto je mom tati jucer bio rodjendan...
on ima 4 brata, i ni jedan mu nije cestitao!!!!!!!
niti jedan!!!!!

ne znam, kako mogu biti takvi konjevi, stvarno ih prezirem iako su mi rod, ali svom vlastitom bratu, svojoj krvi, ne mozes cestitat rodjendan?!?!?!?!?
sramota...vidjela sam da mu je bilo zao, bio je sav nekako utucen rekla bi...
baka i djed su dosli, mamini roditelji...i bio je sretniji...

kako me to zivcira...bas bezobrazno...

nekako vrijeme brzo leti, i bojim se starosti, voljela bi da se vrime zaustavi, da se godina ne broji, samo da se noc i dan izmjenjuju...bilo bi fora, sta ne? hehe...

da, da se taknem teme koja me zbunila samu!
ljubav i taj decko koji je gay...
uf, sam je rekao da nije gay, da voli zene...i nema nekog razloga zasto da mu ne vjerujem...ali opet, mozda ne zeli priznati...osobe mnogo, ali mnogo starije od njega su to culi, i govore o tome...ne znam jeli on to cuo, predpostavljam da je, pa se mozda bas zato i buni...

ali ida je gay, ne bi mi smetalo...
NISAM HOMOFOB, bilo bi mi bas cool...hehe...iako bi srce patilo...

ne znam, vrijeme ce pokazato svoje cari...u mnogim stvarima...
mislim da je kranje vrijeme da se neke stvari promjene....

i sama sam odlucila biti drugacija osoba...prihvatiti cu sama sebe, kako bi me i drugi mogli cijeniti...a i mngi mi dodjeljuju pozitivne komentare sto mi dize samopouzdanje na visi nivo...
odlika je pala davno da se stvari moraju promijeniti, i cijenim sve vise i vise prijatelje, i radujem se novim prijateljstvima koja se polaku izdizu iz tame...

za sada toliko, pozdravljam vas sve!!!!!!!!!!

mwa!!!

GAY!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

On je gay! Gay!!!!!

GAYYYYYYYYYY

Ohhhhh, zasto!!!!!!!!!???????

evo i mene...malo sam apstinirala od pisanja...doduse ne dugo, ali ipak..
---nemam neku veliku inspiraciju o cemu da sada pisem, samo mi je uzasno dosadno, neidem van, jer sam se zakacila sa starom, pa ne zelim da mi broji, neda mi se to slusati...
----zadnjih dana mi se sve nekako prebrzo okrece...sam tjedan je prosao veoma brzo...prva sam smjena, pa valda zbog toga...inace ono spavam do 3. sata, a kasnije sklupljam jedinice...
sala naravno..ajme imam samo 1 cistu, ali i nje se budem rijesila u ponedjeljak... (knock on wood)

:::::::::::::::::_______________________________________::::::::::::::::::::::::
bas mi je sve nekako strange...
sto se svega tice, od skole, drustva, ljubavi...ma sve...
trenutno opet prolazim kroz onu svoju poznatu: ZALJUBIM SE 5-6 PUTA U ROKU OD 3 MINUTA...hehe..
ali stvarno...u zadnjih mozda mjesec dana sam se 3 puta zaljubila,
doduse, ja sam samo mislila...iako sam zaljubljena u istu osobu jakoooo dugo, i suocena sa stvarnoscu da od toga nema vise nista, opet ce mi ostati u lijepom sjecanju, i u malenom dijelu moga srca...

zbunjena sam jer mi se po vec 4 put svidja ista osoba, ajme koji crnjak, al zivila ja kad to mogu
nadam se proci ce, iako ne bih tila bas da prodje onako bezveze...
mislim da sam napokon spremna nakon svega za neku vezu...dugo je i proslo od mog povlacenja od svih...
sto se tice te osobe, ha musko je...nije cura...
uljepsa mi dan, i odmah mi je bolje, samo zaklopim oci, i ja sam happy...lol

eh, da...muku mucim sa pirsevima...tila sam pirs u uhu, ali me je strah, jer sam vec imala, pa mi se upalilo meso i bilo je sranja...a ne zelim opet isto...
pukla sam na tragus, naravno strah me je, cula sam da boli jer je to hrskavica......
a i zelim pirs ispod usne, ali moji mi ne daju...oni ne vole bas to..iako su se navikli da sam ja "cudna" i sve moje hirove, mnogobrojene dronjke i starke, uspjeli su podnjeti, i moje kako oni kazu "prebuntovno" razmisljanje i ponasanje, ne vjrujem da ce i ovo...

iako mi je frendica rekla da nis nece, mozd malo srati, ali da je to to...ne znam...bumo vidili...a ako ne ovdje, onda u osijeku ili zagrebu, ovisi di mi bude fax...

eto...za sada toliko...

mwa

....silan Bog...

Ovaj post biti ce JAKOOOOO cudan od svih dosadasnjih, koje sam ikada igdje pisala...tako da odmah na pocetku obavjestim...

Dakle...kao sto i sam naslov govori, budem pisala o necemu sto me jako preokupira u zadnje vrijeme...mozda cu zvucati cudno, ali dosta sam reliogiozna u zadnje vrijeme...znam da se moje shvacanje vjere jako razlikuje od one koje propovjeda katolicka vjera, ali nalazimo se tu negdje .....

kako sam krenula u prvu smjenu, doma sam za vrijeme vecernjih misa...i obavezno odlazim tamo jer sam se zavjetovala...jedno vrijeme sam fakat razmisljala da odem u casne, pritom sam odbijala neke decke, za koje mi je sad zao, ali sta ja mogu...vjerujem da je bilo razloga za to...
no odustala sam od te ideje, iako su moji to prihvatili kao gotovu stvar..no ipak su govorili da cu se predomisliti, i da cu odustati, na kraju jesam, jer sam na neki nacin kukavica, ali isto tako zato sto ne bih mogla izdrzati u samostanu zauvijek...

volim biti u crkvi, i ici na zbivanja koja se toga ticu, iako se mozda ne slazem sa svime sto mi govore, ali idem zbog toga sto vjerujemo svi u istoga Boga...
meni su isti svi, bas zbog Boga, jer smatram da nema drugoga...

ja ne vjerujem u raj i pakao, vjerujem u reinkarnaciju, sto ne propovijeda moja vjera...pomocu tog vjerovanja, lakse podnosim smrt, iako me pogodi, ja se prilagodim misleci na to...da cu opet tu osobu sresti...i imam svoju teoriju, da kad mi pridje osoba koju nikada nisam vidjela, i gleda me kao da me zna, i da mi je uzasno poznata, ali nemam pojma tko je i sto je, da je to osoba kaju sam ja poznavala, koja je umrla i ponovno se pojavila...

vjerujte mi lakse je...
vjerujem u andjele...vjerujem u Isusa, ali smatram da je malo sve to previse ispricano, preuvelicano...

vjerujem da postoji negdje nesto...vjerujem u izvanzemaljce, ja vjerujem...ali me to sve muci...

ovo sto sam napisala morala sam, morala sam da objasnim svima onima koji me zovu sotonjara, darkerica i sl. da to nisam ja...da ja nisam sotona i da ne stujem sotonu kao svog Boga, ali da nemam nista protiv njega...znam da je zao, ali ne krivim ga, vjerujem da se Bog i on smiju nama na zemlji kako klasiramo ljude...
vjerujem da ateist vjeruje u nesto, mora, dodje taj trenutak u njihovom zivotu, dodje...ne vjerujem da postoje oni koju u ama bas nista ne vjeruju, takvih nema...
I VJERUJEM DA CE DOCI SPASENJE ZA SVE NAS, DA BOG MOTRI NA SVE JEDNAKO I DA NAS SVE VOLI NA ISTI NACIN, I DA OSOBE KOJE MISLE DA ZNAJU SVE I PRAVE SE PAMETNE I DRUGE SMATRAJU MANJE VAZNIMA DODJU DO SVOJE SPOZNAJE STO JE ZIVOT UOPCE, VJERUJEM DA CE I ZA NJIH DOCI SPASENJE!

---------->>>> staviti cu dvije pjesmice koje su mi posebno drage u zadnje vrijeme, zovu se CRVENI PLAST I SILAN BOG<<<<-----------

mjenjam se...

evo mene opet...malo sam se smirila, iako intenzivno razmisljam da odem na razgovor...
neke stvari su se malo promjenile, shvatila sam da nisu svi isti, i da ja nisam losa osoba...
neka djela su mi se urezala u srce, i tesko da ce odande moci van...jer ne dam! shvatila sam da se sa srcem ne poigrava, i svoje sam zakljucala...vrlo je rijetko da cu ga ikada vise potpuno otkljucati..
dok ovo pisem, osjecam neku nelagodu, nervozu, ne znam zasto...mozda mi amorna nesto porucuje, neke signale...tko zna...

shvatila sam da ljudi odlaze i da se mijenjaju...da ja nisam slicna ljudima, iako sam i sama covijek...
uzasno sam bila nervozna u poslijednje vrijeme, i to se odrazilo na mojim blizim ljudima...shvacam ih, zasto su se odvojili od mene, i rade neke stvari bez mene...iako priznajem da me to boli, shvacam i ne zelim se opterecivati time previse...
shvatila sam da sam zaljubljena...iako to jes nije ona uzavrela ljubav, kakvu sam nekada osjecala prema nekome...to je samo mala zar, koja moze da zapali srce, ili da se s vremenom ugasi...


za sada toliko, neam bas vremena...zurim se na nastup...pjevam na misi,,hehe...drzite fige...

mwa

GRADIĆ SETSEN

Setsen je gradić koji kao i mnogi drugi u sebi krije mnoge tajne. Ljudi koji u njemu žive posebni su po svojim pričama. Svi stanovnici se poznaju i pretvaraju se da su svi ugledni i pošteni, no to je samo maska koja im dobro pristaje, ne otkrivajući tako njihova prava lica. Obitelj Lakota tako ima svoju priču koju pričaju ostalima, šuteći o pravoj istini koja razara njihovu obitelj. Glava obitelji Lakota, Michael uspješni je odvjetnik koji ima svoju tvrtku u kojoj provodi podosta vremena zanemarujući tako svoju obitelj. Problemi koji se gomilaju u obitelji njemu ne predstavljaju problem zato što je preokupiram poslom koji ga u potpunosti čini sretnim.

Njegova žena Laila domaćica je koja najmanje svog vremena provodi u kući. Svoj dan ne može zamisliti bez viskija kojeg troši u velikim mjerama. Pošto ju vlastiti muž ignorira i ne ispunjava bračne dužnosti, Laila tako iskorištava svoju ljepotu, izlazeći svaku večer kriomice po striptiz barovima i tako ispunjavajući svoju požudu. Njih dvoje imaju troje djece koji su, svako na svoj način, problematični. Tako najstarija kćerka Kira bavi se glazbom. Tu ne bi bilo ničega lošeg da ona do svojih nastupa ne dolazi na najgori način. Ona do pozornice dolazi preko kreveta. Spava sa raznim muškarcima samo radi karijere. Njezina obitelj naravno to ne zna, oni misle da imaju iznimno talentiranu kćerku. No da znaju doista o čemu je riječ to bi ih dotuklo. Sin Noin je kriminalac. Bavi se ilegalnom prodajom droge i oružja. Dva puta završio je u zatvoru, no roditelji su da sačuvaju dobar ugled obitelji, platili da im oslobode sina. Iako on stalno govori da to nije više njegov posao, uvukao se u još dublje probleme. I na kraju njihova najmlađa kćer Narya. Njihovo zlato. Ona je jedina u toj obitelji koja nema nikakvih probleme. Koja na neki način popravlja izgled obitelji. Ona je dobra sa svima, pomaže susjedima, radi, pored toga što ide u školu. I sve stigne, čak joj ostane i vremena da sa društvom ode u šetnju ili na kavu.

Donekle je u njihovoj velikoj kući vladao mir. Nitko nije spominjao svoje probleme, i međusobno su se pretvarali da je sve super, da je sve kako treba biti. Otac bi po cijele dane provodio u uredu, ili bi lagao da ide na poslovna putovanja, dok bi tada bio sa svojom tajnicom. Majka bi pila i samo pila, a ponegdje nešto i napravila u kući. Djeca su imala svoje probleme, koje svatko na svoj način rješavao, jedino bi Narya pomagala kućnoj pomoćnici u obavljanju poslova. Jedini dan kada bi ta obitelj bila na okupu, bila bi nedjelja. Svi zajedno su išli na misu, tako da ih svi susjedi vide kao savršenu obitelj. No to je bila maska, nitko nije išao u crkvu iz vlastite želje, već samo iz interesa. Naravno, jedino je Narya doista voljela ići.
Iako je vrijeme u Setsenu prolazilo, godina za godinom, situacija se u kući Lakota nije mijenjala. Samo su svi odrasli. Čak je i njihova najmlađa kćer Narya ušla u tinejdžerske godine. No nju to nije promijenilo. Ostala je ista. Njezin brat još je nekoliko puta boravio u zatvoru, a otac je samo plaćao njegove izlaske, sestra joj je prešla iz glazbene karijere u karijeru prostitutke. Nije radila na ulici, ali joj je njezin «menadžer» pronalazio posao. Majka joj je i dalje pila, i posjećivala razne noćne klubove, barove, mornarice… No Narya je svoje vrijeme provodila u crkvi, zbog čega su je članovi obitelji zadirkivali, i čak branili da odlazi u crkvu, da ne bi kojim slučajem otišla u časne sestre. To nikako ne bi mogli sakriti, i bilo bi to sramota. Iako je Narya govorila da neće ići u časne, ipak je o tome razmišljala. Nisu je zanimali dečki i stvari kao i njezine prijateljice. Gotovo svakodnevno odlazila je kod njihovog svećenika, koji je uvijek bio spreman za razgovor. Iako je bio star ona ga je jako voljela i uvijek je radila sa njim što god da je trebalo. Bio joj je važniji od bilo koga. On joj je zamjenjivao oca kojeg nije ni viđala. Stvarno je bila sretna iako je toliko toga lošeg prošla u vlastitoj obitelji.

Njezinu sreću pokvario je jedan telefonski poziv koji ju je obavijestio da je svećenik Boullan preminuo od starosti. Narya je bila slomljena. Shrvana od boli. Osoba kojoj se ona toliko divila, koju je obožavala umrla je. Njezina majka je pak bila sretna tom viješću. Znala je da je sada gotovo sa tim prijateljstvom. Da će napokon njezina Narya naći dečka i da će se odmaknuti napokon od te crkve. Smatrala je da neće sa nikim od slijedećih svećenika biti toliko povezana. Sa svećenikom Boullom bila je od malena, i imali su taj dugi i poseban odnos. Nije imala obzira prema Naryi, nije joj dopuštala da dugo oplakuje svećenika. Činila je sve samo da ona što manje misli na to. Njezina sestra Kira pomogla joj je da počne gledati muškarce, da si potraži dečka, da napokon uvidi što je to život. Kira je u međuvremenu postala skroz drugačija. Njezin «posao» ju je skroz promijenio. Postala je mršava, a i odala se raznim porocima. Počela je piti i koristiti razne droge. Noin je nastavio svojim putem kriminalca i nimalo se nije promijenio, štoviše postao je još i gori. Nije ga zanimala obitelj. Tamo je samo spavao. A ponekad ni to nije radio.
Kira je Naryu pretvorila u pravu ljepoticu. Zajedno su izlazile i Narya je napokon upoznala što znači «život».
Jednog dana Narya je stajala na ulici i čekala je Kiru. U tom trenutku pokraj nje je prošao jedan čovjek, koji joj je zapao za oko. Bio je visok, u dugom crnom kaputu, imao je prekrasne sive oči, i kosu koja je bila prošarana bijelim pramenovima. Narya je ostala bez daha. On je prošao pokraj nje i samo se nasmijao. Imao je prekrasan smiješak, i rupice na obrazima. Kira je izašla i zatekla je Naryu onako ukopanu i bez daha. Narya je pitala dali možda ona zna tko je to, ali začudo Kira nije znala. Narya i Kira uputile su se kući. Onako zaposlena Narya nije više mislila na tog tajanstvenog čovjeka kojeg je vidjela. Obitelj Lakota je dočekala nedjelju i zajedno su svi otišli na misu. Svi su stavili umjetni smiješak i unišli unutra. Ni Narya koja je nekada obožavala mise, više nije uživala. Obitelj ju je puno promijenila. Svi su jedva čekali kada će otići kući. Hm, a misa još nije ni počela!
Zvonce je zazvonilo i misa je počela. Narya dugo nije bila u crkvi, tako da nije ni znala da su dobili novog svećenika. Svećenika Antona Szandora. Kada je ušao u crkvu, Narya je ostala bez daha. Bio je to onaj čovjek kojeg je ona susrela prije nekoliko dana. Bila je dosta blizu oltaru, tako da je dobro vidjela da je to on. A i on je primijetio i nju. Narya je cijelu misu gledala u njega, ali ne kako je gledala ostale svećenike. Još nije mogla shvatiti kako je netko tako zgodan otišao u svećenike. Kira nije primijetila da je to ona osoba u koju je Narya toliko gledala. Droga joj je uništila mozak. Nije puno pamtila. A to joj je bilo dobro jer joj se gadio posao s kojim je zarađivala za život, jer joj je otac ukinuo džeparac, tako da više novca može dati svojoj tajnici.
Slijedećih dana Narya je išla na večernje mise samo da bi bila blizu Antona. Nije znala ništa o njenu, no poslije jedne mise, kada je krenula kući, Anton ju je zaustavio i pozvao u svoj župni ured. Ona se naravno nije protivila, to joj je išlo u prilog. Ponudio ju je kolačićima i čajem koje ona nije odbila.

- Često ste na misama, dali imate nekih problema? – Pitao ju je.
-Molim Vas, nemojte mi persirati, a inače od smrti svećenika Boullana nisam išla na misu jer sam bila previše povrijeđena. Znate bili smo povezani, on mi je bio poput oca kojeg nikada nisam imala. Previše je bolno ići na mjestu gdje je on često bio… Usput da Vam se predstavim, moje ime je Narya Lakota.
-Drago mi je.
Pružili su si ruke i upoznali su se. Tako su razgovarali o svemu. Među ostalim i o njezinoj obitelji. Nije mu odmah rekla kakvi su i o čemu je doista riječ. Smatrala je da to ostavi za neki pogodni trenutak. Dosta dugo su razgovarali, i ona je morala krenuti kući, jer je i ovako već podosta kasnila.
-Drago mi je da smo se eto napokon upoznali.- rekao je Anton.
-I meni također, nadam se da ćete doći jedan dan i kod mene na čaj, ja pravim ipak bolji! - nasmiješila se.
-Naravno, kada uhvatim nešto slobodnog vremena, moram upoznati ovo mjesto, ima vas puno, ali evo obećavam da ću doći na čaj.
Narya je išla kući sva sretna, no to se promijenilo kada je ušla u kuću. Tamo je vladao kaos, mama pije, tate nema, brat tko zna gdje prodaje drogu, a sestra sva izmorena jedva hoda po kući. Nije se trudila puno razgovarati s njima, jedva je čekala otići kod Antona. Znala je da je on svećenik i da ne smije imati prljave misli o njemu, ali ipak njezino srce svaki puta bukne kada ga vidi. Nikome nije ništa govorila pogotovo majki ili sestri. Znala je da bi to bila sramota za obitelj. Držala je to u sebi. I tako živjela.
Jedan dan Anton je došao k njoj. Na čaj. Jer joj je obećao da će doći. Narya je čula zvono i otišla otvoriti vrata. Kada je otvorila vrata, ugledala je Antona kako stoji, prvo nije mogla povjerovati da ga doista vidi kako stoji njoj ispred vrata. Bila je toliko sretna da ga htjela zagrliti, ali ipak se suzdržavala i samo je pružila ruku.
-Ne mogu vjerovati da ste ipak došli!- iznenađeno mu je rekla.
-Pa eto, ma da budem iskren, spajam ugodno sa korisnim.
-Kako to mislite?- zapitala ga je.
-A dali mogu prvo ući unutra?- upitao ju je.
-Da, da naravno, oprostite, iznenadili ste me, pa sam se malo zbunila.
Otišli su do dnevnog boravka, no njezina majka je ležala na sofi, već ubijena od alkohola. Odvela ga je u kuhinju, jer barem tamo nitko osim nje baš i ne zalazi.
-Molim Vas, raskomotite se.- rekla mu je.
Jako mi je drago da ste došli, i to da probate moj čaj, mislim da ćete tražiti recept, jer je ipak, oprostite, bolji od vašeg.
-Pa hajde da onda i ja probam taj tvoj savršeni čaj.- nasmiješio se.
Narya je donijela topli čaj i medene kolačiće, sjela i upitala ga:
-Što vam znači to da ste spojili ugodno i korisno?
-Pa imam jednu zamolbu, to jest, htio bi te nešto zamoliti. Treba mi pomoć.
-Što?-začuđeno, ali ipak sretno ga je upitala, znajući da on treba njezinu pomoć.
-Ma za par dana trebam voditi nekolicinu djece odavde na jedno putovanje, ja još baš i ne znam tu djecu, a dobro bi mi došla pomoć. Znam da ste si vi tu dobri, pa pošto tebe znam nekako najbolje, a mlađa si, pa da mi pomogneš?
-Wow, zanimljivo. Kada je to točno?
-Pa za 3 dana. Neće to trajati dugo, samo tjedan dana.
-Samo? To je poprilično dugo…
-Da, ali molim te. Treba mi netko praviti društvo. Ne znam koga drugog da povedem, sve koje bolje znam su dosta stariji od mene, a ti si mlađa.
-A koliko Vi imate godina?-zapitala ga je, uzimajući medenjak.
-Ja imam 30, a ti?
-Hm, koliko Vi mislite da ja imam?-nasmiješila se.
-A ne znam, negdje oko 20?
-Jao, da bar… Ja imam tek 18, ali mi je drago da izgledam starije.-držeći pramen kose vrteći ga, jer je bila pomalo nesigurna.
-I dali to sada znači da ideš?-upitao ju je.
-Pa dali imam drugog izbora? Ma šalim se, idem, svejedno nemam što raditi ovdje…
-Volio bih upoznati tvoje roditelje.
-Bojim se da to nije moguće, oni stalno negdje rade…- pokušavala se izvući, zapetljavajući se u priču.
U tom trenutku naišla je njezina sestra Kira. Narya se uplašila jer je mislila da će već i ovako čudna sestra početi pričati neku glupost. Na njezinu sreću, Kira se samo pozdravila sa svećenikom i napustila kuhinju. Anton je bio začuđen, ali je tako u Naryinu oku vidio nesigurnost, neku sramotu.
-Znaš moram krenuti, drago mi je da sam probao tvoj savršeni čaj. Dakle, ideš i ti, jao baš mi je drago. Uglavnom, čuti ćemo se još kada trebamo krenuti.-pokušao je razbiti taj neugodan osjećaj u zraku.
-Da, da, čuti ćemo se.-smeteno mu je odgovorila, te otišla po njegov kaput koji je mirisao na njega te mu ga je dala.
Iako je bila sretna što ju je posjetio, Narya je preklinjala taj dan kada je morao doći.

Mislila je da je najbolje da ga počne ignorirati, da mu se ne javi, ali opet, taj njezin osjećaj prema njemu nije joj dozvoljavao da se odvoje. Razmišljala je stalno o njemu, misleći da su suđeni jedni drugome. Unatoč svemu, veselila se njihovom putovanju. Razmišljala bi o tome kako će im biti super, o tome kako će cijeli tjedan biti sa njim. Čak su joj se glavom počele izmjenjivati misli o tome da spavaju skupa. Bila je totalno opsjednuta njime. Otišla je tako jedan dan kod Kire. Njezina soba bila je tako deprimirajuća. Kira je ležala na krevetu i nešto je pisala. Narya je pokucala na vrata.
-Kira, dali je slobodno, mogu li ući?-upitala je
-Samo malo!-Kira je pokupila pribor za drogiranje i zajedno ga sa nekim papirom na koji je nešto pisala sakrila pod krevet.
-Uđi sada.-rekla joj je.
Narya je došla do Kire i sjela pokraj nje na krevetu. Došla ju je nešto pitati, ali nije imala snage, osjećala je da joj knedla stoji u grlu, ali ipak nekako je morala započeti.
-Kira, ja bih te nešto pitala…
-Pa pitaj me.-odgovori joj Kira.
-Znaš, ja sam se tebi uvijek divila, kako ti uvijek imaš dečka. Daj mi molim te opiši kako znaš da je netko onaj pravi?-upitala ju je.
-Dali to znači da se moja mala sekica napokon zaljubila, čovječe stara će biti presretna!
-Ne, molim te! Ne govori nikome ništa, samo te pitam, ako mi možeš odgovoriti!-zbunjeno ali i ljutito je odgovorila.
-Ne znam, nikada nisam našla onog pravog, baš zato i imam toliko puno dečkiju, jer ne na nailazim na onog pravog.- u tom trenutku ju je uhvatila za ruku i nastavila-: Kako znam da je netko onaj pravi? Hm, po tome što onda osjetiš leptiriće u stomaku, što ti s njim nikada nije dosadno pa makar ni riječi ne izgovorili. Po tome što te uvijek nasmijava, po tome što te brani i štiti. Po tome kada se jako posvađate ipak te poljubi kao da ništa nije bilo, po tome što te jednostavno voli.!!!!!
Narya je dok je Kira to govorila gledala u pod i doživljavala gotovo sve što je ona rekla. Glavom joj se vrtila slika Antona i bila je gotovo sigurna da je on taj pravi.
-Sekice, zašto me to pitaš ako nisi zaljubljena?- upitala ju je Kira.
-Ma onako bezveze.- brzo odgovori Narya.
-Primijetila sam da se često družiš sa onim novim svećenikom, nadam se da nisi na njega mislila kada si me sada to pitala, jer to bi dotuklo ovu našu ludu obitelj!
-Ma ne, Bože sačuvaj, pa on je svećenik, nisam toliko glupa!- odgovori joj Narya sa velikom knedlom u grlu.
Ali nije to sve, još me nešto zanima, dali se sjećaš svog prvog puta?- sramotno ju Narya upita.
Kira zastane, pomisleći na što ona sada cilja, dali možda zna čime se bavi.
-Mmmm, naravno da ga se sjećam.- ljutito odgovori Kira
-Zašto me sada to pitaš?
-Oprosti, ne želim da se ljutiš, ali me zanima nešto, o tome baš i ne mogu pričati sa mamom, a imam neka pitanja. Zanima me kako je, dali boli, ne znam puno o tome, ali želim znati- odgovori Narya.
-Sjećam se svoga prvog puta. Bila sam mlađa od tebe, ali sam jako voljela toga dečka. Pitaš me dali boli? Ako doista voliš tu osobu i ako se dobro, ali dobro znate, onda te ne boli ništa, osjetiš neku nelagodu ali ništa strašno. Ja ti savjetujem da ne pogriješiš u tom prvom putu jer će ti obilježiti tvoj život. Molim te poslušaj me, i nemoj nikada to raditi samo zato što netko drugi to želi jer ćeš se uništiti!- rekla joj je Kira, tako misleći na svoj život.
-Hvala ti Kira, puno si mi pomogla. Idem sada neću ti smetati, samo ti nastavi što god da si radila.- Narya je poljubila Kiru i otišla iz sobe.
Slijedeći dan Narya je otišla na večernju misu, i poslije mise otišla je kod Antona da se dogovore kada kreću i što mora ponijeti. Tako su se dogovorili da kreću sutra u 9:00 u jutro.
Narya je spremila nešto odjeće, i zajedno sa mamom pripremila nešto hrane.
-Narya, dali ti planiraš naći sebi muža?-upitala ju je mama
-Molim? Kakvo je to sada pitanje?-iznenađeno kaže Narya.
-Pa pošto su tvoj brat i sestra propali slučajevi što se toga tiče, pomislila sam da si ti naša nada.
-Ne mama, ne planiram se ja još udavati, ali to ne znači da nemam dečka.-rekla je Narya.
-Doista? Imaš dečka? Ne mogu vjerovati svojim ušima, jao puno si me usrećila, moramo nazdraviti!!
-Ne, ne želim nazdravljati, a i tebi je bolje da se kloniš tog alkohola, nije to dobro, uništavaš se!-rekla joj je Narya pakirajući torbu.
-Pa samo me to čini sretnom, i ne planiram prestati! Čemu? Tvoga oca nikada nema, tko zna gdje se švaleriše sada, brata ti nisam vidjela tjedan dana, a i ta tvoja sestra je strašna. Kao neka pjevačica! Gdje joj je plaća od toga? Nigdje. Nema više naše obitelji. Raspala se. Još davno. Briga me, neka se priča o tome…
Narya je napustila kuhinju, dok je njezina majka brojala sa čašom u rukama.
Došla je do kolodvora i smjestili su se u autobusu. Putovali su 4 sata. Narya je većinom znala djecu koja su putovala i sam put je bio zabavan. Pjevali su i pričali, te im je put prošao brzo. Došli su u hotel i tamo se smjestili. Djeca su bila zahtjevna i odmah su htjeli ići u zoološki park. Narya i Anton odveli su djecu u zoološki, dok su u hotelu ostali ostali stariji koji su došli s njima. Anton je bio umoran te je zamolio Naryu da sjednu malo. Djeca su razgledavala park, njih dvoje su razgovarali.
-I kako ti se čini?- upitao ju je Anton.
-Sviđa mi se. Puno bolje nego da sam ostala kod kuće.-odgovorila je.
-Da, primijetio sam da baš nemaš neki odnos sa svojom obitelji.- rekao je Anton.
-Da, ali… - i tu je zastala, te je udahnula, razmišljajući dali da mu ispriča situaciju u kojoj živi ili ne, ali ipak je odlučila.
-Nemam, i to me boli. Znaš moja obitelj je katastrofa. Majka mi je pijanac, po cijele dane pije i tako nas sve ubija, otac mi je tko zna gdje. Kod kuće je sam nekoliko puta mjesečno, radi i to mu je važnije od nas, brat mi je stoput bio u zatvoru, a sestra mi je jako čudna u zadnje vrijeme. Skrivaju sve to samo da bi susjedi bili ljubomorni misleći da smo savršeni. Ali više ne skrivaju to toliko, ne mogu jer je to jače od njih.
-Žao mi je.-rekao je Anton iznenađen time što čuje.
Narya je bila previše povrijeđena i suze su same krenule niz njezino lice, spuštajući se preko njezinih mekih i bijelih obraza. Anton vidjevši to, zagrlio ju je čvrsto dajući joj do znanja da je tu za nju kada god bude trebala pomoć. Narya se u tome trenutku sjetila Kirinih riječi : «Kako znam da je netko onaj pravi? Hm, po tome što onda osjetiš leptiriće u stomaku, što ti s njim nikada nije dosadno pa makar ni riječi ne izgovorili. Po tome što te uvijek nasmijava, po tome što te brani i štiti.» Nije uspjela izdržati te se istrgnula iz njegovog čvrstog zagrljaja te ga je poljubila. No samo na trenutak. On se izmaknuo sav iznenađen ne znajući što reći.
-Oprosti, molim te oprosti mi, ne znam što mi je bilo. Stvarno oprosti nisam htjela!- rekla je Narya pokušavajući izvući se iz ove neugodne situacije.
-Ma ok, ništa zato, razumijem.-rekao je Anton, iako je bio smeten i stvarno ostavljen bez riječi.
Vratili su se u hotel i obadvoje su se pretvarali da su zaboravili taj poljubac iako nisu. Narya je stalno mislila na to, no Anton također. Osjetio ju je iako samo na trenutak. Možda se nije htio izmaći ili je to učinio spontano. Bilo kako bilo vratili su se sa tog puta.
Situacija u Naryinoj obitelji nije se mijenjala. Brat je i dalje izbivao iz kuće, a tata također. No sve ih je spojila jedna grozna vijest. Kira je počinila samoubojstvo. Predozirala se ali namjerno jer iza sebe ostavila oproštajno pismo koje govori: «Draga moja obitelji, nadam se da ćete sada biti malo sretniji, jer ste se riješili jedne osobe koja vam je rušila ugled «savršene» obitelji. Ja više nisam mogla. Moj posao me je ubijao. Želim da znate da se nisam bavila glazbom već prostitucijom. I nisam više mogla. Muškarci su mi se gadili iz dna duše. Nisam znala da ste tako perverzni i da uopće takvi ljudi postoje na ovom svijetu. Uz to prepustila sam se drogi. Drogirala sam se onako strastveno i obožavala sam si ušpricavati heroin u svoje oslabljene vene. Barem me je to ispunjavalo. I ne kajem se zbog ovoga što sam napokon učinila. Dugo mi je i trebalo. Ali eto, ne želim duljiti, samo želim još poručiti svima vama da sam vas prezirala, jedino ne Naryu i njoj poručujem da što prije napusti ovu obitelj ako ne želi završiti kao i ja!!!!! Voli vas Kira»
Narya je bila povezana sa Kirom i bila je izbezumljena njezinom smrću. Nije mogla podnijeti sve te ljude koji su se okupili u njihovoj kući. Oplakivali su Kiru tek toliko da se kaže kako se brinu. Prezirala je cijeli svijet u tom trenutka. I Boga također jer joj je dao tako lošu obitelj. Nije imala nikoga kome bi se mogla povjeriti. Osjećala se samom u tako velikoj kući. Sjetila se svećenika Boullana te je još više plakala. Nebo kao da je dijelilo njezinu bol. Zajedno je sa njom plakalo. No ona se gušila. Nije mogla biti u toj velikoj kući. Morala je nekamo otići. Izletjela je van iz kuće i lutala je ulicom po mrklom mraku. Kiša je padala toliko jako da joj se suze nisu ni vidjele. Svećenik Anton prolazio je u autu i primijetio nekoga da hoda po kiši. Prišao je i vidio je da je to Narya. Sva mokra i smrznuta nije mogla ništa reći. On ju je stavio u auti i odveo svojoj kući. Iznijeo ju je iz auta u kuću te joj donio ručnik da se obriše. Narya se nakon nekog vremena smirila. Anton je bio odsutan neko vrijeme i nije znao da joj je sestra umrla. Ona mu je drhtavim glasom to rekla. Smirivao ju je i nekako je uspio. Rekla je da nema kamo otići i on joj je predložio da ostane kod njega preko noći, jer vani pada jaka kiša. Dao joj je jednu veliku majicu i ručnike te joj predložio da se ode istuširati. Ona je otišla.
Nakon pola sata se vratila.
-Hvala ti na svemu. Doista ne znam gdje bi završila da me nisi pokupio.- rekla mu je
-Nema na čemu. Doista mi je žao zbog tvoje sestre jer…- tu ga je ona prekinula.
-Nemoj molim te sada ju spominjati, želim zaboraviti.- rekla je sjedajući na fotelju pored kamina.
-Lijepo je ovdje, ne sjećam se da je tako bilo kada je tu živio svećenik Boullan.
-Pa promijenio sam malo, ono mi je bilo previše jednostavno.
-Pa tako je on živio, jednostavno. Nije voli skupe stvari i prezirao je taj vražji novac.- rekla je ona prisjećajući ga se.
-Želiš li popiti nešto?- upitao ju je.
-Pa znaš mogla bi nešto toplo, bilo što.- odgovorila je.
Anton je otišao u kuhinju pripremiti topli sendvič i čaj, a Narya je ostala sjediti kraj kamina.
Napravivši sendviče i čaj, Anton je došao u dnevni. Narya se ustala da mu pomogne i nespretno je prolila šalicu čaju. U istom trenutku spustili su se oboje da pokupe šalicu i zatekli su se. Anton je pogledao Naryu u njezine zelene oči, i oboje su osjetili neke žmarce kroz stomak. Anton je zaboravio tko je, a Narya je popustila i poljubila ga ne misleći što sve može biti. Anton se na njezino iznenađenje nije izmaknuo nego je prihvatio njezin poljubac. Ponovno ju je osjetio kao i onaj put u zoološkom vrtu. Vrijeme je stalo i njih dvoje su se poljubili. Odmaknuli su se jedno od drugog, i Narya je mislila da je gotovo. Da će ju Anton istjerati iz kuće, ali ne, on se ponovno približio k njoj i poljubio ju. Onako strastveno baš poput filmova. Uzeo ju je na ruke i odnio do kamina i položio na sag. Počeo ju je oblijevati poljupcima, ali i ona njega. Rukama mu je, dok su se ljubili, otkopčavala košulju, nestrpljivo da vidi njegovo savršeno tijelo. On je također učinio isto. Svukao joj je majicu i ona se našla samo u gaćicama pred njim. Na trenutak su se odvojili i on ju je pogledao. Svukao je košulju i spustio se niže ljubeći joj prsa. Njezini leptirići u stomaku postajali su sve većima kao da žele pobjeći iz nje. Kiša koja je lupala po prozorima samo je još više upotpunjavala situaciju u kojoj su se našli. Anton je otkopčao hlače i skinuo ih. Tiho je kroz uzdahe uspio pitati :
-Želiš li da nastavim?
Ona je sva sretna, uzbuđena htjela vrisnuti, ali je samo tiho šapnula «Da».
U vrlo kratkom vremenu našli su se goli. Ljubeći ju po cijelom tijelu, Anton je polako svojom rukom razmaknuo njezine noge. Bili su toliko blizu da su mogli osjetiti kako im srca kucaju istim tempom. Doista Kirine riječi «Ako doista voliš tu osobu i ako se dobro, ali dobro znate, onda te ne boli ništa, osjetiš neku nelagodu ali ništa strašno» su se obistinile. Narya je toliko voljela Antona da ju ništa nije boljelo. Osjetila ga je i bilo je ljepše nego u njezinim snovima. Anton je tiho uzdisao i pazio da ne učini ništa što se Naryi ne bi svidjelo. Bio je toliko nježan da se jednostavno nije htjela odvojiti od njega nikada. Kada su oboje doživjeli vrhunac, Anton se polako izmaknuo i legao pokraj nje. Tiho su gledali u strop želeći da taj trenutak nikada ne prestane. Ali morali su se vratiti u stvarnost. Narya je znala da je gotovo, da nikada ništa nije ni smjela uraditi, ali znala je da je grijeh kriti ljubav. Anton je također bio izbezumljen. Pa on je ipak svećenik, to je nešto što nikako ne smije zaboraviti, ali samo je trenutak bio dovoljan da prekrši zavjet koji je dao.
-Anton, zašto si ovo dozvolio?-upitala ga je.
Ali nije dobila odgovor, Anton je bio izbezumljen i samo je ležeći šutio. Ni on nije htio da taj trenutak prođe. Htio je da vrijeme stane. No ipak vratio se u stvarnost.
-Ne znam. Grijeh je prevladao mojim tijelom. Nisam se mogao oduprijeti.-rekao je Anton, polako ustajući sa poda.
-Oprosti mi, ali nadam se da sada znaš što zapravo osjećam prema tebi. Bila sam spremna na sve…-tada ju prekine Anton- …ne, mislim da si samo bila pod utjecajem tuge zbog svega što je bilo. Razumijem ne trebaš se pravdat.-reče joj Anton.
-Ne ne opravdavam se. Znam da tako sada misliš, ali doista, nisam popustila zbog tuge, ja jednostavno to osjećam prema tebi. Volim te.-pokušavala mu je objasniti gledajući ga dok se on oblačio.
-Ali znaš da ne smiješ. Oh Bože što sam učinio. Pa znaš da sam svećenik, ne smiješ imati takve misli.
-Ali prije svega ti si čovjek, a uostalom da nisi to htio ti bi me prekinuo, no ti nisi.-reče mu Narya pomalo ljutito.
Anton je u tom trenutku ušutio, znajući da Narya govori istinu. Pokušavao je sam sebi reći da to nije istina, ali opet u dubini duše znao je da Narya ima pravo. Gajio je prema njoj osjećaje, za koje nije znao što predstavljaju. Narya se ustala sa poda i uzela majicu te prišla Antonu.
-Reci mi da me ne voliš i ja ću otići.-reče mu Narya.
-Ne, ne volim te!- rekao je Anton gledajući u pod.
-Pogledaj me u oči i to mi reci.-i svojim nježnim rukama uhvati Antona za lice i podigne ga prema njoj.
Anton je oklijevao jer je znao da ju na neki čudan način voli. Ali bio je previše ponosan i nije si htio reći da je to istina. Sa velikom knedlom u grlu rekao joj je da ju ne voli, pritom gledajući ju u oči.
-Hvala ti, samo sam to htjela znati. Ne brini se, neću ti praviti probleme, otići ću. A ako treba i iz ovog grada, ali prije toga dopusti mi da te još jednom poljubim, onako za kraj i otići ću.
Anton joj je dopustio i poljubili su se. Iako nije htio da ode, ona je insistirala tako mu stvori osjećaj krivnje. I uspjela je.
Otišla je kući, i začudo tamo nije bilo više nikoga. Samo je Kirin lijes stajao pokriven cvijećem na sred sobe. Ona je prišla i otvorila ga.
-Seko, žao mi je što te sada nema. Znam da bi to bila sramota, ali upravo sam se vratila od svećenika, spavali smo zajedno. I stvarno, nije me ništa boljelo. Sjetila sam se da si rekla da neće boljeti ukoliko volim tu osobu. Izgleda da ga ja doista volim, ali nažalost on ne i mene, tako mi je rekao.-pomalo tužnog glasa to je joj rekla.
Poljubila je Kiru i zatvorila lijes. Otišla je u svoju sobu pokušavajući zaspati.
Sutradan bila je sahrana njezine sestre Kire. Okupila se cijela obitelj. Naryina majka bila je shrvana, iako baš i nije voljela Kiru toliko. Njezina smrt ju je još više shrvala, i još više je počela piti. Bila je toliko pijana da nije uspjela sudjelovati na Kirinom pokopu. Naryin otac Michael došao je također. Koliko toliko on je volio svoju djecu. Bilo mu je jako žao što je Kira umrla. Ali to ga nije nimalo potaknulo na razmišljanje da možda više vremena provodi sa svojom obitelji. Noin je došao, posvetio Kiru, pozdravio se s obitelji i otišao. Nije više bio vezan za nju. Na groblju je bilo puno ljudi. Većina njih došlo je samo da budu viđeni. Narya je bila previše tužna. Ona i otac jedini su od bliže obitelji sudjelovali na pokopu. Anton je bio također, a Narya ga je samo gledala. Njemu je bilo neugodno da ju nije htio niti jednom pogledati. Nakon što su pokopali Kiru, Narya je poželjela otići kod Antona ali se prisjetila svog obećanja da mu neće više smetati. Bilo je to bolno za nju. Voljela ga je cijelim tijelom i duhom, a opet mu nije mogla prići. Samo ga je smjela gledati, i po prvi put joj nije bilo bitno dali će to netko shvatiti.
Dani su prolazili, tako i tjedni, a i mjeseci. Obitelj se polako oporavljala od šoka Kirine smrti. Majka je pila kao uvijek, brat se više nije ni trudio dolaziti kući. Jednim telefonskim pozivom javio je da se vjenčao. Narya je pomagala u kućanskim poslovima, pokušavala je majku odvrgnuti od pića, ali nije uspijevala. Antona je viđala samo na misama, nije mu se usudila otići. Anton je i dalje veoma strastveno obavljao svoj posao svećenika, i Narya mu to jednostavno nije mogla oduzeti. On je svakodnevno mislio na Naryu, ali također nije želio da se obrati Naryi jer je smatrao da je s tom pričom gotovo. Nije imao snage prvi joj se obratiti iako je to jako želio. Smatrao je da će vrijeme napraviti svoje, da će ga ona zaboraviti, a možda i on nju.
Jednog dana Laila je prišla Naryi i upitala je:
-Kćer moja, dali još ima nade za mene? Dali se ja mogu izliječiti, jer sam razmišljala o tome. Imam ja još godina za proživjeti.-upitala je Naryu.
-Naravno majko da ima. Ti si još mlada i lijepo izgledaš. Hvala Bogu da si se napokon osvijestila. Ako zaista želiš prestati piti, ja ću ti pomoći.-sretno joj je odgovorila.
-Onda je to doista to. Želim prestati, a ako mi ti želiš pomoći prihvaćam tvoju pomoć.
I tako je Narya pomogla svojoj majki da iz dana u dan prestane piti. Majka se ponovno pretvorila u ljepoticu, a Narya je napokon imala majku kakvu je oduvijek željela imati.
Njih dvije su donekle popravile ugled obitelji. Iako oca nije bilo, brata također situacija se poboljšavala svakim danom.
Iako njezini roditelji nisu bili rastavljeni, znali su da se međusobno varaju. Otac je počeo prvi, a kasnije i majka. Naryi to nije smetalo. Naprotiv bila je sretna jer joj se majka ponovno ponaša kako i treba. Zajedno su odlazile van, na kavu, na mise i u goste. Sve je bilo super.
Tako je jednog dana Naryina majka sama otišla na misu jer je Narya bila zauzeta nekim poslom. Laili se svidio taj novi svećenik pogotovo fizički i ona ga je sve više «zavodila». Kako je promijenila sebe tako je i promijenila svoja stajališta. Odlučila je da će smotati tog izrazito zgodnog mladog svećenika. To nije govorila nikome, jedino Naryi. Narya je bila povrijeđena jer joj vlastita majka voli istu osobu kao i ona. Pokušavala joj je reći kako od toga neće biti ništa, da on nikada neće ostaviti svoj posao radi neke ljubavi, pritom misleći na svoj slučaj. Majka je bila uvjerena da njezinim čarima nitko ne može odoljeti.
Narya je imala neke obaveze koje je morala riješiti sa svećenikom, i znajući to bilo joj je još više teže. Iako je pokušala zaboraviti sve ipak nije mogla. Došla je jedan dan kod svećenika i nije mogla vjerovati što je vidjela. Tamo je bila i njezina majka. Njih dvoje nisu čuli kako je ona kucala na vrata, pa je Narya polako ušla unutra. Zatekla je svoju majku u veoma izazovnoj majici kako «visi» nad Antonom. Iako njih dvoje nisu ništa radili, Narya je podivljala. Izašla je van polako tako da oni ne primijete da je bila tamo. Majci to nije mogla oprostiti ali je ipak morala šutjeti praveći se da ništa ne zna.
Nekoliko dana kasnije Anton je susreo Naryu na groblju. Ona je išla svojoj sestri donijeti cvijeće i zapaliti svijeću. Narya ga je primijetila ali se nije trudila ni pozdraviti. Prišao joj je.
-Bok Narya. Nismo se dugo vidjeli. Kako si?-upitao ju je Anton.
-Da nismo. Dobro sam, ti?- pitala ga je to dok su joj se glavom izmjenjivale slike njezine majke i njega, pa napose i njih dvoje samih.
-Ja sam dobro.-odgovori joj.
-Pa nisam ni sumnjala.-drsko mu odgovori.
-Dali si nešto ljuta na mene? Mislim, ne želiš me pozdraviti, a ni doći kod mene kao nekada, na topli čaj i kolačiće.-upitao ju je to, iako se i sam bojao reakcije znajući da ju je veoma povrijedio.
-Dali sam nešto ljuta na tebe? Ma ne Bože sačuvaj, gdje bi bila. Ukoliko ne znaš ali bila sam kod tebe, a ti? Ti zavodio moju majku. Zgadio si mi se, i jednostavno te ne mogu smisliti.-Narya je bila ljuta i nije uopće pazila što govori.
Anton je bio zbunjen. Nije imao pojma o čemu ona govori.
-Što ti to govoriš pobogu?-izbezumljeno ju upita.
-Što ja to govorim? Ha, pa nisam ja glupa. Vidjela sam svojim očima gdje koketiraš s mojom majkom. Mogli ste se barem zaključati.-ljutiti i drsko mu to odgovori.
-Narya o čemu ti? Daj molim te, pa nisam ja tebi zavodio majku. Ja i ona nemamo ništa. Ona često bude kod mene, ali ne radimo mi ništa što ne bi smjeli!
Narya je bila ljubomorna i to joj se moglo vidjeti u njezinom ljutom pogledu.
-Stvarno nema ništa između nas, pa vjeruj mi. Ne bih ti nikada slagao, pogotovo ne o tome.-govorio je Anton.
-Gle znam što sam vidjela, a i majka mi je rekla da joj se sviđaš, poslije više nismo razgovarale, a mogu si misliti što je sve i bilo, jer mi je to rekla davno!!-odgovori mu Narya.
Narya je uzela svoju torbicu i otišla sa groblja. Nije se ni pozdravila sa Antonom, već ga je samo odgurnula i uputila se kući. Anton je bio zbunjen i nije znao kako reagirati. Primijetio je da je Naryi zasmetalo kada je govorila o svojoj majci, i po tome pomislio da ona još uvijek nešto osjeća prema njemu. Anton je pokušavao zaboraviti ali nije uspijevao. Ipak je namjerno spavao s njom, znajući da ju voli.
Narya je došla kući i zatekla mamu kako gleda televizor.
-Mama, dali si ti nešto pokušala sa svećenikom?-upita ju Narya.
-Dobar dan i tebi! Kakvo je to sada pitanje?-reče joj majka.
-Daj mi samo odgovori!
-Ne nisam, ali ne znači da neću, samo šuti o tome. Jadan on još ništa ne zna, tako je nevin i sladak. Zašto pitaš?
-Ma onako bezveze, ma zaboravi.-zbunjeno će Narya.
-Idem ja malo u sobu, samo ti gledaj televizor.-odgovori joj Narya i uputi se u svoju sobu.
-Ne mogu vjerovati što sam učinila. Pa koja sam ja glupača. Jadan on, doista nije znao o čemu ja govorim. Najbolje bi bilo da mu se odem izvinuti.-govorila je Narya skidajući kaput sa sebe.
Sutradan je otišla u trgovinu i kupila bombonjeru i otišla k Antonu.
Pokucala je na vrata i čekala da ih Anton otvori.
-Hvaljen Isus. Mogu li ući?-upitala ga je.
-Uvijeke hvaljen. Da naravno uđi.-zbunjeno odgovori Anton.
-Izvoli ovo je za tebe.-dala mu je bombonjeru.
-Hvala, nisi trebala. Čime mogu zahvaliti ovaj posjet?
-Došla sam ti se ispričati, zbog onog na groblju. Stvarno nisam znala da doista nije bilo ništa između vas.-rekla mu je Narya.
-A kako to da od jednom znaš da nije bilo?
-Pitala sam majku. Rekla je da nije bilo ništa. Da ste samo nešto radili.
-Vidiš? I ti mi nisi htjela povjerovati. Daj sjedni molim te. Želiš li nešto popiti?-pitao ju je.
-Ne hvala ne mogu, žuri mi se. Imam sa nekom djecom sastanak. Idemo na jahanje pa ih eto ja vodim.
-Doista? Jahanje? Ja obožavam konje.-uzbuđeno joj reče.
-Stvarno? Pa mogao bi nam se pridružiti. Ja ionako baš i ne znam jahati.
-Pa da provjerim dali imam nekog posla…. Ne nemam, ako mogu onda ću vam se pridružiti.
-Naravno, ali požuri, trebamo krenuti.
Spakirali su se i krenuli. Djeca su bila presretna što i svećenik ide sa njima. Izlazeći iz auta Narya je uganula nogu tako da nije htjela jahati.
-Gle idi ti s njima, ja ću ostati ovdje pa nije mi teško. Malo ću se prošetati ako budem mogla. Lijepo je ovdje.-rekla je Narya.
-Ne nipošto te neću ostaviti samu. Ostajem sa tobom. Djeca nisu ovdje sama ima i drugih i ništa ima neće biti. Svejedno znaju jahati.-reče Anton.
Iza konjušnice nalazio se prekrasni potok. Sve je bilo zeleno jer je trajalo proljeće. Izgledalo je kao raj na zemlji. Nešto stvarno prekrasno. Nešto što se mora vidjeti da bi se doživjelo kako treba. Tamo su se nalazile klupice i njih dvoje sjeli su na njih.
-Ovo je stvarno prekrasno.-rekla je Narya.
-Da… Podsjeća me na jedno mjesto gdje je moja obitelj svake nedjelje poslije ručka išla- pomalo tužnim glasom rekao je Anton.
-Doista? Oprosti što sam izravna, ali što je bilo sa tvojom obitelji. Nikako mi nisi o tome govorio?-upitala ga je znatiželjno Narya.
-Ne volim o tome baš pričati. Ali moji roditelji su ubijeni. A brat i sestra su negdje u svijetu. Nismo se dugo čuli…
Narya ga je pogledala i u očima vidjela kako se suze gomilaju.
-Oprosti mi, nisam te htjela povrijediti.-pokušavala ga je smirit.
-Ma ne, sve je ok. Malo mi je teško o tome govoriti, ali ipak ne mogu to obrisati. Mog oca i majku ubili su neki kriminalci koji su na upali u kuću dok sam ja bio mali. Sjećam se da me je majka sakrila pod krevet i rekla da šutim. No ja sam sve vidio. Ubili su ih kao zečeve jer nisu imali onoliko novca koliko su oni htjeli. A doista nisu imali ništa, tek nekoliko maraka. Mene su odveli u dom, zajedno sa bratom i sestrom, ali oni su otišli i izgubili smo kontakt. Ja sam svaki dan provodio u crkvi i praktički me jedan svećenik odgojio.-Anton je duboko uzdahnuo nadajući se da će tako suze nestati, ali jedna se potkrala. I spustila niz lice.
Narya je to vidjela, i čvrsto ga zagrlila kao što je i on nju onaj put kada su bili u zoološkom vrtu. Željela ga je poljubiti, ali ipak se suzdržavala. Ovaj put to je učinio Anton. Samo se okrenuo i poljubio ju. Narya je bila zbunjena. Razmišljajući glavom, nije to htjela, ali razmišljajući srcem možda je za time i čeznula. Iako je ona vječno razmišljala o Antonu, nije mogla odoljeti požudi da gleda i u druge muškarce. Kira joj je uvijek govorila da gleda barem dvojicu od jednom. Ona je to i radila, gledala je Antona ali i jednog muškarca koji je s njom radio u domu za djecu. Zvao se Billy. Billy i ona bili su dobri. Ona je znala da ju Billy ne gleda kao i ostale. To joj je jednom prilikom i rekao, ali nije ga shvaćala ozbiljno. Kada ju je Anton poljubilo, odjednom joj se stvorila Billyjeva slika pred očima. Stvarno nije znala što u tom trenutku učiniti. Dali nastaviti ljubiti Antona ili prekinuti. Odmaknula se od njega i tiho ga upitala.
-Što si sada učinio?
-Oprosti, učinio sam to zbog situacije, stvarno nisam htio.
-Zbog situacije? Ti to ozbiljno?-začuđeno ga upita.
-Da, nije ništa. Ozbiljno.-poprilično joj sigurno odgovori.
Narya je bila izgubljena. Anton je bio ozbiljan dok je to govorio. Izgledalo je kao da stvarno ništa ne osjeća prema njoj. Niti trunčicu one vatre koju je imao kada su spavali skupa.
Na tom jahanju nije bilo ničega. Vratili su se kući i sve je bilo kao i prije njihovog puta na jahanje. Narya je radila, družili se sa majkom koja je većinu svog vremena provodila sa raznim muškarcima uključujući i svećenikom. On je znao da ga ona pokušava zavesti, pa se zato ponašao još hladnijim i pomalo nezainteresiran.
Narya je vrijeme provodila sa djecom u domu družeći se sa Billyjem. On je bio zanimljiv dečko. Par godina stariji od nje. Uz to bio je zgodan. Imao je dužu crnu kosu, plave oči i iznimno je bio nježan sa djecom što se Naryi naročito sviđalo. On ju je jedan dan pozvao van, onako na piće i kolače. Muškarci s kojima je ona izlazila htjeli su samo jedno. I nisu se trudili napraviti ništa posebno, i zato ih se Narya što brže riješila. Ali Billy je bio drugačiji. Došao je po nju i donio joj buket prekrasnih crvenih ruža. Ona se sjetila kako joj je Anton govorio da su joj samo crvene ruže dosljedne . Billy je bio je rječit i uvijek je znao odabrati prave riječi na koje bi Narya «pala». Iznajmio je limuzinu i odveo u restoran na večeru. Poslije večere otišli su se prošetati pokraj jezera Grandissimo. Na jednom od splavova bio je bend koji je svirao prekrasnu klasičnu glazbu. Billy je zastao i pozvao Naryu na ples. Iako se malo nećkala ipak je pristala. Dugo su plesali i Billy ju je dovezao kući. Poljubili su se i Narya ga je pozvala da uđe unutra. Majka joj je spavala i oni su tiho na prstima otišli u Naryinu sobu. Kada je zatvorila vrata, polako je otišla do Billyja i poljubila ga. On je bio zbunjen jer nije znao što namjerava.
-Što radiš?-zbunjeno ju je upitao.
-Vidjeti ćeš!-pomalo zagonetno mu je odgovorila.
Počela je skidati haljinu sa sebe prilazeći mu. On je shvatio o čemu je riječ i nastavio igru. Ubrzo su se našli u krevetu.
Spavali su i ona nije osjetila nikakvu krivnju. Mislila je da neće moći, i testirala se. Ali ipak je mogla. Pritom nije niti jednom pomislila na Antona.
Slijedećih dana stalno je bila sa Billyjem. Njezina majka bila je presretna. Jednom prilikom to je rekla Antonu koji je pobjesnio kada je čuo. Bio je ljubomoran. Ali izgubio ju je zahvaljujući svojem ponosu. Narya je i dalje išla u crkvu ali zajedno sa Billyjem, pritom zaboravljajući Antona. Nije s njime htjela ni razgovarati, izbjegavala ga je. Oduvijek je bila zaljubljena samo u njega. Nadala se da će se on jednog dana prestati baviti svećeničkim pozivom. Samo joj je to bilo na pameti, ali sve se od tada promijenilo. Duboko u sebi nosila je trunčicu vatre za Antona, ali je dobro znala da mora nastaviti živjeti svoj život. Da treba zasnovati obitelj, roditi djecu što se od nje i očekuje. Za Antona ju je vezala samo uspomena. Ali dobro je znala s kim je izgubila nevinost. Odlučila je otići iz grada i nastaviti neometano završiti školu. Iako je namjeravala otići sama Billy joj to nije mogao dopustiti. Volio ju je toliko da je bio spreman napustiti grad, obitelj i posao zbog nje. Ona ga nije odbila i zajedno su otišli. Naryina majka nije se tome protivila, iako je Naryi bilo teško majku ostaviti samu sa kućnom pomoćnicom, ali njezina majka je riješila taj problem. Ubrzo nakon što je Narya otišla, otvorila je hotel. Narya se nije oprostila s Antonom, smatrala je da je tako najbolje. On je to saznao tjedan dana poslije, kada je već bilo prekasno da ju zaustavi. Svi su nekako uspjeli nastaviti sa životom. Tako su prolazile godine za godinom. Narya se nije vraćala zauvijek, već je samo posjećivala majku. Od njezinog odlaska prošlo je 8 godina. Živi zajedno sa Billyjem.
Setsen je prekrila jesen. Smeđi listovi su prekrili sve. Kako tlo, tako i ljudska srca. Nije se puno toga promijenilo od kako je Narya otišla. Njezina majka je našla nekog finog gospodina koji ju usrećio. O svom mužu nije više puno znala. Razveli su se i on je samo uplaćivao novac koji im je bio potreban. Noin je priznao obitelji da je homoseksualac i da ih zato nije htio zvati na vjenčanje, bilo mu je neugodno, jer je bio učen da je takvo što sramota za obitelj. I još pogotovo zato što im je on jedini sin, i nitko od njih neće nastaviti lozu Lakota. Majka mu je bila šokirana tom viješću, ali pošto se promijenila znala je da joj je on jedini sin, i pozvala ga je da on i njegov muž dođu zajedno živjeti sa njom u zajedničkom hotelu, koji je dobio 4 zvjezdice. Anton je i dalje bio svećenik. Ni on se nije previše promijenio. Samo mu je lice bilo prošarano životnim linijama, i njegova je kosa dobila nešto više bijelih, zapravo više srebrnih pramenova. Zamrznuo je svoje osjećaje prema Naryi. Nije si više dopustio da se tako približi sa nekim. Držao je distancu sa svima. U grad u došli neki novi klinci, i doista više ništa nije bilo kao nekada. Nestalo je prekrasnih zelenih poljana, leptirova i mirisnog cvijeća. Sve je postalo beton. Djeca su zaključana u svojim sobama, i svi «vise» nad kompjuterima. Više nitko nije vidio da se djeca igraju po poljanama, da bosi trče preko kamena hvatajući leptirove i zmajeve koji su bili napravljeni njihovom rukom i to sa puno muke ali i ljubavi.
Narya je zajedno sa Billyjem živjela i velikom gradu, gdje nitko nikoga nije pozdravljao, i nitko nikoga nije znao. Nedostajao joj je Setsen. I svi ljudi u njemu. Najviše majka, otac, brat i Kira. Svaki dan palila joj je svijeću pošto nije mogla doći na grob. Radila je u vrtiću, i uživala je život. I ona se promijenila kao i Setsen. Svoju dugu kosu odrezala je, a u velikim zelenim očima mogao se vidjeti umor. Nekoliko godina poslije svog odlaska iz Setsena vjenčala se sa Billyjem. Nije imala veliko slavlje, tek obitelj. Ni otac, a ni Kira nisu bili. To ju je boljelo ali preživjela je. Rodila je dvoje male djece. Sina Louisa rodila je prije braka. On sada ima 8 godina i jako liči na njezinog brata. Ima smeđu kosu, smeđe oči i velike trepavice. Mali je jako pametan, već zna tablicu množenja i mnoge druge važnije stvari. Profesori su rekli da je jako napredan. Kćer Dianna ima 5 godina. Iako je Billy otac oboje, malena Dianna jako liči na Antona. Narya to nije primijetila jer joj je polako blijedjela njegova slika, ali je njezina majka Laila to uvidjela. Narya je odlučila sa svojom obitelji doći natrag u Setsen. Nostalgija ju je oduvijek vukla tamo. Ipak je najljepše doba svog života tamo provela.
Nekoliko dana nakon što se vratila, Naryi je pozlilo i Billy ju je odvezao u bolnicu. Doktori su je zadržali na pretragama jer su primijetili da nešto nije uredu. Nalazi su potvrdili da ima rak, koji se poprilično proširio, i mala je šansa da ga se riješi. Narya je bila šokirana, a tako i svi ostali.
Netko je slučajno pričao o tome ulicom, i Anton je to prolazeći čuo što se dogodilo. Čuo je da se Narya vratila, i da je završila u bolnici. Znao je da ne može doći do nje dok je vrijeme posjeta, pa je zato iskoristio svoje znanje drugih ljudi i uspio doći kasnije. Donio joj je čaj i kolačiće, baš kao i nekada.
-Hej… Kako si? Dali me se sjećaš?-upitao ju je ulazeći u sobu.
-AAAnton? Dali si to ti?-veoma iznenađeno ga je upitala?
-Da, ja sam. Što je? Zar tako loše izgledam pa da se čudiš?-pokušavao je on humorom ubiti neugodni osjećaj u zraku.
-Ne, naprotiv izgledaš mlado, skoro da se nisi promijenio.-odgovori mu.
On je prišao krevetu i na stolić ostavio kolačiće i čaj.
-Izvoli to je za tebe.
-Hvala. Daj priđe bliže želim te zagrliti.-reče mu ona.
Anton se primaknuo i zagrlio ju dok mu je srce skakalo od sreće. Ona se izmakla i svojim umornim i oslabljenim usnama poljubila njegove. On se nije protivio.
-I kako si?-upitao ju je.
-Pa evo, vidiš i sam. Prikovana sam uz krevet. Vjerojatno si čuo da imam taj vražji rak.
-Da jesam. Ali ne brini se. Pobijediti ćeš ga. Ti si bar ustrojna u onom što jako želiš.-rekao je to, a potom zastao prisjećajući se kako je bila uporna da bude s njim, dok ju on nije odbio.
-Ne, neću. Proširio se gotovo na čitavo tijelo. Male su šanse da se oporavim. Bože moj umrijeti ću.-rekavši to počela je plakati.
-Smiri se, znaš da nije tako.- čvrsto ju je zagrlio i pokušao promijeniti temu.
-Čujem da imaš djecu?-upitao ju je.
-Da imam. Dvoje prekrasnih anđela, Louisa i Diannu.- rekla je to, brisajući suze i vadeći slike iz ormarića da mu pokaže.
-Prelijepi su. Doista ti sliče…
-Da, ali ostati će bez majke. Jadna moja djeca.-počela je ponovno plakati, ali nekako se smirila i upitala:
-Mnogi su mi rekli da Dianna sliči na tebe…
-Zbilja, pa ne mislim baš.
-To sam i ja rekla, ali možda to mi želimo, ili je možda doista tako.-rekla je ona.
-Dali si ikada u ovih 8 godina pomislio na mene, ali ne kao na vjernika, svog župljanina, već kao na ženu. Kao na ženu s kojom te ipak nešto veže. Prošlost.-upitala ga je.
-Jesam. Milijun puta. Toliko sam se i kajao što te nisam zadržao kada sam mogao. Žao mi je zbog svega…-sramotno, ali i sigurno je rekao.
-Meni nije žao. Bilo je lijepo dok je trajalo. Ti si mi bio prvi, a takav ćeš i ostati. Prvi jer te još uvijek volim, još uvijek nakon svega… Prije nego li je uspjela završiti što je htjela, ušao je doktor i rekao Antonu da mora smjesta jer nije vrijeme posjeta, a i Narya se može uznemiriti što može biti kobno.
-Vidimo se!-rekao je to i poljubio ju u obraz.
Narya je gledala kako odlazi, kao da je znala da je to zadnji put da ga vidi.
Pozlilo joj je i upala je u komu. Doktori su znali da je gotovo, samo njoj nisu ništa htjeli govoriti. Nekoliko dana poslije Narya se nije budila, pokraj nje bili su svi. Ali ona je samo spavala. Doktori su utvrdili da moraju ugasiti aparate, da je stvarno gotovo. Drugima su ti aparati bili potrebniji.
To su i učinili. Taj trenutak utjecao je na sve. Na obitelj, prijatelje, ali na prirodu s kojom je ona bila povezana. Drveća su duboko udahnula spuštajući polako svoje sive i umorne grane, ptice su zastale i pogledale u nebo. Na svojim krilima ponijeli su izmorenu Naryinu dušu u nebesa da joj Bog da zaslužena krila i da postane najljepši anđeo u Raju.
Pokraj kreveta pronašli su papir na koji je Narya napisala:
"Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje. Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svježine i sjaja.
Jer ljubav ima svoje zakone razvitka, svoje životne dobi, kao cvijeće, kao ljudski život. Ona ima svoje raskošno proljeće, svoje vrelo ljeto i, napokon, jesen, koja je za jedne topla, svijetla i plodonosna, a za druge - hladna, gnjila i jalova."
Ljubav je ipak jača od svega!!!!!!!!!!!!!


Anton je na grobu, bacajući crvenu ružu tiho kroz suze šapnuo:
VOLIM TE, ODUVIJEK I ZAUVIJEK!!!!!!!!!!!



Kraj

.....but it's true, i'm still blue....

Dani prolaze uzasno sporo, i polako im hodam u korak... Prihvacam zbilju oko sebe... znam da nije proslo puno, i ne zelim zvucati grozno, ali polako zaboravljam...teram sebe...jer nije mi lako boriti se sa sudbinom...nije nikome lako...
moja u zadnje vrijeme i nije tako bistra i sretna...
mijenjam se, mijenja se sve... izgleda da ova jesen nije samo pogodila mene, nego i druge...kako je jedna cura rekla, maske padaju...to je istina...

prihvacam nove stvari, iako mi nije po volji...no moram, jer inace ne bi bila jaka...sve bi me pogadjalo...
ne zelim se promjeniti, ah, daleko od toga...ali moram, moram jer se to od mene trazi...
prerasla sam neke stvari, nisam vise dijete...
volim biti sretna, volim vidjeti da su drugi sretni zahvaljujuci meni...
zanimljivo je to da kad je netko tuzan, uvijek sam ja tu da kazem neku glupost samo da bi se ta osoba nasmijala, i pokazala sta znaci i da moze biti sretna...
ja sam tuzna, i nitko me ne nasmijava, a ja to zelim, JA TO ZELIM!!

trenutci srece su kratkotrajni, i puno znace...pa nisam ja robot, i ja imam osjecaje...mozda i jesam pre emotivna, ali TO SAM JA!!
prije me je jako pogadjalo da me netko zove pogrdnim imenima, ali sada vise ne...jer ako netko prica o meni, znam da vrijedim i da sam ipak nesto na ovom svijetu!

ova slika na blogu, ova djevojka na tracnicama osjeca sto i ja...
dugo vremena nisam ucinila nesto da unutarnju sebe...koju ja volim zvati Amonra...
Amonra place, ali ju nitko ne cuje jer ja to ne dozvoljavam...ona je drugacija, ona voli prirodu, a ja glupaca joj to ne dozvoljavam...zasto??? jer pokusavam misliti na sebe?? uzasna sam...pa i ona je zivo bice, samo ju nitko ne vidi...

nekada davno..voljela sam i ja prirodu, vise nego bilo sta na svijetu..nisam znala sto je zlo, nisam znala kako se osjecaju povrijedjeni...voljela sam trckarati po poljima, po nasoj divnoj slavoniji...ravnicama...da i igrati se u blatu, i skakati po kanalima...a sada?
suzdrzavam se da ne pustim suzu kada vidim djecu da se igraju...jer zelim i ja, a onda bi me netko cudno gledao, jer to nije prilagodjeno mojim godinama...uskoro cu biti punoljetna...izvana da, ali iznutra ne...Amonra je jos dijete...trckara mi po srcu, i ne zeli pustiti...

ne znam...svi su prerasli to, ali ja ne...mozda je to zato sto mi je djetinjstvo bilo prekinuto...meni se svidjao moj seoski zivot...

pa i stara arvatova kuca u kojoj sam zivjela...imala je neku povijest, svoje historiske freske i stare duhove (ja sam uvjerena da ih tamo ima)

kao mala sam sa frendicom ulazila u "zabranjeni" dio kuce, kroz prozor jer, ha, pa bila sam mala...znatizeljna...
di je to? sto je moralo prestati?????

tada nisam bila ovakva, oblacila sam se u dronjke, i nije mi bilo bitno...trcala sam ulicom sa platnom, i uvijek sam se smijala...sto ne mogu i sada? sto me nitko ne nasmijava??

no, stiscem zube i idem dalje...nastaviti cu pa budem vidjela di cu dospjeti...dopustila sam si malo oduska, ali sada opet na noge, i samo jako i snazno...znam da ce bar netk ouvijek biti samnom...
AMONRA, BOG, I MOJ ANĐEO ČUVAR!!

i da cu opet se smijati do suza

Zasto mi u zadnje vrijeme nista ne ide kako treba??
Danas sam ponovno bila na groblju...volim biti tamo...nekako je lijepo...
isla sam sa svojima posjetiti igora, i zapaliti mu lampion...sama sam sebi rekla da necu vise plakati...ali nisma mogla...vidjela sam brata da place, i morala sam i ja...

uzasno mi je tesko...nekako stalno mislim na lose...pocela sam patiti od kronicne mucnine zbog toga...to mi je mama tako rekla...
opterecena sam time...pogotovo nakon sprovoda...bilo je uzasno...skupilo se toliko ljudi da ti se srce pocne lediti...

najgore je to...otici na sahranu mlade osobe...
otvorili su mu lijes...ja nisam mogla da ga odem vidjeti...nisam mogla...zelim ga pamititi na drugaciji nacin...sama sam sebi rekla da ne zelim misliti vise na to...ovo ce (ja se nadam) biti zadnje moje o njemu ikada napisano...

jer ne mogu, mucim sama sebe, sto nije dobro...ne zelim jos u popovacu...
jer sam bas na njegovoj sahrani spoznala nesto...

mislim da sam se opet zaljubila ...i to u osobu u koju sam vec bila 2 puta...
ne znam kako se to dogodilo...ali jednostavno je...no ipak, nada mi nije umrla, i nadam se da je to sam puka izmisljotina mog uma...

osim te rozne strane zivota, jos mi se dogodilo nesto strasno...
iznevjerili su me prijatelji...mislila sam da je to nemoguce, jer smo bas bili dobri...ali eto...ipak je...

boli me, boli me to jos vise... jer sam mislila da su tu za mene...iako oni tvrde da sam ja sve izmislila i kako to nije istina, ipak duboko u sebi znam, da govorim tocno...

ne znam..ne mogu shvatiti to...jos se nadam da cu se prouditi i da cu ponovno vidjeti igora na motoru...i da cu opet se smijati do suza...