i prvi put kao da zaista znam da postoji sutra...

srebrni...
srebrni snijeg je zasuo...ulicu...
tragove...
tragove odnose vjetrovi...zauvijek...
hladno je...zagrij mi ruke, sakrij me...da me ne vide...
nedostajes mi...mada te mrzim, voljet htjela bi...

ponekad sanjam da tu si kraj mene
i opet sam sama, ja ne zasluzujem strah
ponekad vidim te
kad zaklopim oci i zamislim te
zelim da bjezim...al na tebe podsjeca me

i prvi put kao da zaista znam
da postoji sutra...
da postoji dan...
kad ces doci i reci mi...
kad ces doci i reci mi...

srebrni...
srebrni snijeg je zasuo...ulicu...
nedostajes mi...mada te mrzim, voljet htjela bi...voljet htjela bi...

ponekad sanjam da tu si kraj mene
i opet sam sama, ja ne zasluzujem strah
ponekad vidim te
kad zaklopim oci i zamislim te
zelim da bjezim...al na tebe podsjeca me

i prvi put kao da zaista znam
da postoji sutra...
da postoji dan...
kad ces doci i reci mi...
kad ces doci i reci mi...srebrni...

Ne znam sta da vise mislim....imam osjecaj da ljudi manipuliraju samnom, i doista ne znam kako se to dogodilo...
Neke me osobe zivciraju u zadnje vrijeme..uzasno me zivciraju...ali doista ne znam zasto si to dopustam! pa nisu oni neki faktor u mom zivotu, samoprolazni ljudi, koje cu s vremenom zaboraviti...

no koliko god ja bila u to uvjerena, opet se sama zivciram na samu pomisao njih...koma...

zadnje vrijeme sam dosta smusena...puno me stvari brine...
moje zdravlje, koje varira s vremena na vrijeme...te zdravlje moje obitelji...zabrinuta sam za njih...pogotovo za mamu, u zadnje vrijeme joj je lose...i zbog nje dozivljavam strahove i stresove...
uzasno sam se osjecala kad je upala u nesvjest...to me je drzalo dobrih tjedan dana ako ne i vise...pocela sam si umisljati da su svi zuti i da su svi bolesni i da ce past u nesvjest...

uzasno...
mislim zbog toga i otici ka psihologu, pa da mi malo pomogne...
iako me drustvo lisi takvih pomisli, opet se moram vratiti doma i na sve to misliti, preoptercena sam tim stvarima...
nekako sam zaboravila na to, i danas mi tata kaze da joj je bilo lose, no ona je uvjerena da joj je to od kulina koji joj je sjeo na zeludac...a vjerojatno i je, jer joj je to prezestoko...

a uzasno me zivcira i to sto je mom tati jucer bio rodjendan...
on ima 4 brata, i ni jedan mu nije cestitao!!!!!!!
niti jedan!!!!!

ne znam, kako mogu biti takvi konjevi, stvarno ih prezirem iako su mi rod, ali svom vlastitom bratu, svojoj krvi, ne mozes cestitat rodjendan?!?!?!?!?
sramota...vidjela sam da mu je bilo zao, bio je sav nekako utucen rekla bi...
baka i djed su dosli, mamini roditelji...i bio je sretniji...

kako me to zivcira...bas bezobrazno...

nekako vrijeme brzo leti, i bojim se starosti, voljela bi da se vrime zaustavi, da se godina ne broji, samo da se noc i dan izmjenjuju...bilo bi fora, sta ne? hehe...

da, da se taknem teme koja me zbunila samu!
ljubav i taj decko koji je gay...
uf, sam je rekao da nije gay, da voli zene...i nema nekog razloga zasto da mu ne vjerujem...ali opet, mozda ne zeli priznati...osobe mnogo, ali mnogo starije od njega su to culi, i govore o tome...ne znam jeli on to cuo, predpostavljam da je, pa se mozda bas zato i buni...

ali ida je gay, ne bi mi smetalo...
NISAM HOMOFOB, bilo bi mi bas cool...hehe...iako bi srce patilo...

ne znam, vrijeme ce pokazato svoje cari...u mnogim stvarima...
mislim da je kranje vrijeme da se neke stvari promjene....

i sama sam odlucila biti drugacija osoba...prihvatiti cu sama sebe, kako bi me i drugi mogli cijeniti...a i mngi mi dodjeljuju pozitivne komentare sto mi dize samopouzdanje na visi nivo...
odlika je pala davno da se stvari moraju promijeniti, i cijenim sve vise i vise prijatelje, i radujem se novim prijateljstvima koja se polaku izdizu iz tame...

wave za sada toliko, pozdravljam vas sve!!!!!!!!!!

mwa!!!

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Koga ja čitam

i prvi put kao da zaista znam da postoji sutra...