Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/uandjeoskomlikuzvijeri

Marketing

::::::::::ISTE GRESKE SI DOPUSTITI NECU:::::::::::

Kao prvo samo da vas upozorim, imam inspiraciju, vise neku zelju za pisanjem, no ukoliko ovo sto slijedi bude prepuno nepovezanih nebuloza, zanemarite to...nisam se posteno naspavala...wink

dakle, u zadnje vrijeme citam knjige (ah da, ponovno) i napokon sam se rijesila lektire (naravno da je to laz, neda mi ju se bas citati), i u ruke sam uzela POMRČINU, trecu knjige S. Meyer...i u jednom danu sam procitala 330 stranica...doduse mozda ju procitam i cijelu do kraja ovog dana dead

ugl...pukla sam na film SUMRAK i ne znam koliko cu jos izdrzati, a da ga ne pogledam...svaki dan visim na netu, i trazim da nije mozda osvanuo na nekim stranicama...nazalos, bez uspjeha..tuzan
smatram da je posebna knjiga, jer procitala sam tone drugih djela, ali me se ovo posebno dojmilo...
Anne Rice je savrsena, ali njezini likovi su previse u realizmu...daleko od toga da mi se ne svidjaju, no ne svi...recimo Armand mi je naj, to djelo sam procitala u dva dana, a ima oko 500 stranica...lud
hehehehe...

mozda, da nisam nikada procitala djelo S. Meyer ne bih shvatila neke stvari u zivotu, i otkrila neke nove, do tada ne istrazene...
nisam vise klinka koja se zaljubljuje u slavne, izuzev Johnnya i Angie hehe, ne, ozbiljno, ali se mogu poistovjetiti sa Bellom...
--------------------nisam ja zaljubljena u vampira eek naravno, ali ima jedna osoba koja lici na njega...bijela put, nedefinirane oci, snazne ruke, i topao zagrljaj...
nisam zaljubljena, ali se bojim da bih mogla biti...spremna jesam, ali ne s tom osobom...ne zelim unistiti nesto stvarano tako dugooo...
nisam spremna unistiti nesto tako divno sto imamo, samo radi hira, koji ce vjerojatno zavrsiti kada dodje do odredjene tocke u mom zivotu...vec sam jednom ucinila istu pogresku, i sada je gotovo...

pokusavam ispraviti neke grijehe u svojoj proslosti, no to je tako tesko...boli, iako se trudim potisnuti tu bol...ta jedna pogreska, ljubomora drugih, NJEGOVA ljubomora je svemu kriva!
nismo se jednostavno nasli u isto vrijeme na istom mjestu!
i sada patim, iako sam doduse presla preko toga, i spremana sam progutati taj vrazji ponos, unajuci da NIKADA nista nece biti vise isto...

kad se samo sjetim koliko sam proplakala, a za sto?? za to da vise ni ne pricamo!
jer ja ne mogu...izbjegavam ga stalno, ali kad mi se obrati, pokusavam biti ravnodusna, pa ga najcesce opet odbijem...
puno je proslo od toga...cijela dva ljeta...
ljudi su se i u mom zivotu promjenili, ali mene bole neki koju su se jos zadrzali u njegovom...
spasava me cinjenica da nije doma, i da ga ne moram gledati svaki put kada izadjem iz kuce...tuzan

::::::::::::::::::::::::::::::::::ISTE GRESKE SI DOPUSTITI NECU:::::::::::::::::::::::::

zato dakle ne zelim nista sa svojim vampirom, jer smo prekrhki, i zelim ga pamtiti lijepo, a i to zelim da napravi i on...

When I first saw you
I never thought I would love you
At all, or at least as I do now
I don’t know when it happened or how




pocinjem polako hoditi sa vremenom...ne dopustam si padove, jer od njih nemam nista...samo zaostajem, i budim se ne znajuc di sam...
bilo je dana takvih...
pravim reda i lisavam se ljudi koji nisu dostojini moga srca, ima takvih, a polako stecem neke nove, do kojih mi je u zadnje vrijeme stalo, a za koje sam mislila da nikada necmo ni biti u kontaktu...
doista jedna sekunda mijenja cijeli zivot...yes

u zadnje vrijeme primam moglo bi se reci rasisticKe uvrijede na moje podrijetlo...ruskinja sam po mami, i nekim ljudima to ocito smeta, pa me nazivaju imenima tipa da sam srpkinja!
--->u tom trenutku to zaboli, ali kasnije pogledam tko je rekao pa me ne dira toliko, jer znam da me nitko nije zezao na taj racun od mojih pravih prijatelja, no i tim ljudima koji to rade, oprastam...yes

skola??
budemo vidjeli!



Its ok to be angry,
And never let go.
It only gets harder,
The more that you know.
When you lonely,
If noones around.
You know that I'll catch you,
When your falling down.
We came together,
But you left alone.
And I know how it feels,
To walk out on your own.
Maybe someday,
I'll see you again.
You'll look into my eyes,
And call me your friend.


DO CITANJA

pozz
mwa
wave

Post je objavljen 25.11.2008. u 16:55 sati.