Marketing
što li to bi??
Očekivala sam da će vrijeme učiniti svoje i da ću malo ublažiti svoje osjećaje...nažalost to se nije dogodilo, još uvijek osjećam iste osjećaje, koji se mjenjaju, ponekad je to sreća, ponekat melankolija, očaj i ponekad ljubav...
nisam očekivala da će to uopće dogoditi, jer sam ga voljela kao nekoga jako bliskoga, moji osjećaju su bili daleko od ljubavne naravi, a šta sada? ja patim, jer mu to ne želim priznati, a boli me njegov pogled, smrzavam se od njega...a istodobno mi daje snagu da bih mogla poletjeti zahvaljujući svim onim leptirićima u stomaku...
mnogo puta sam htjela pobjeći od svega....otići negdje drugdje, riješiti se svih u svom životu, ali me neka snaga uvijek držala na istom mjestu, i sada sam svjesna da je to ljubav...da napokon smisao mog imena dolazi na vidjelo...
It’s only half past the point of no return
The tip of the iceberg
The sun before the burn
The thunder before lightning
The breathe before the phrase
Have you ever felt this way?
do negdje prije sam bila u crnjaku, smrt je harala mojim životom, i to me dotuklo...malo sam se opustila, neke osobe su mi pomogle izvući se iz te krize, zatim sam se zaljubila, odljubila i ponovno zaljubila...i svaki put je to bilo pogrešno...
preko ljeta sam upoznala jednog dečka, doduse imao je 31 godinu...mnogo je stariji od mene...no nije mi bilo važno, bilo mi je lijepo...mnogočemu me je naučio, i zahvalna sam mu na tome, no shvatila sam kada je morao biti kraj...i sada je gotovo..sve njegovo je izblijedilo...ostala je samo jedna slika koju sam uočila na mobitelu...sjetila sam ga se i bilo mi je lijepo...
ali sam se tada uplašila da će se isto dogoditi s vampirom i samnom...ne želim to, ne želim ga pamtiti samo po nekoj slici, koju ću slučajno naći na mobitelu...a tako stvari izgleda stoje...
danas sam bila tužna, jer sam dobila 2 iz lektire, a znam da nisam trebala, jer sam se doista trudila da bude sve super...čak sam ju i pročitala, MADAME BOVARY i ona meni kaze nisi ti citala, i da mi dva...a boli me to sto znam da su neke osobe dobile a nisu prstom mrdnile...grrrr...
i onda sam bila tuzna...pa su dosli moji prijatelji i pomogli mi da prebrodim sve to :)
i ponjo im hvalja...
procitala sam soniin blog, i uvidjela da je napisala da je pila tablete za spavanje, pa me to potaklo da se sjetim sto je sve trebalo da prodje kroz moj zivot da bih ja postala ovakva...
sve one silne tablete, opijumi i druge stvari...sav onaj emo tač----pa sve do ekog gotha...isuse moj...
no dobro, shvatila sam da je to iza mene...neki poroci su ostali, ali nisu toliko strasni...
skola me polako ubija...majka je danas shvatila da sam skrenula (ah tek danas)
ispravila sam hrvatski, i ostala je logika...u zadnje vrijeme ni ne spavam kako treba...hvala gosp. puderu....
bas cujem oca gdje pere sudje, i pitam se trebam li mu pomoci? ali ipak odlučih da neću...ne da mi se nista...
zapostavila sam mnoge stvari u životu...E DA!!!!!
GRADSKA NE RADI I NE ZNAM KAKO CU DA DODJEM DO KNJIGA!!! LUDIM, NASLA SAM VREMENA I SAD NISTA OD PRASKOZORJA...AJME TO ME JE ONAKO BAS DOTUKLO...
ugl...neam vise inspiracije, počinjem pisat nebuloze...do citanja....
xoxo
Post je objavljen 30.11.2008. u 14:16 sati.