Tvrdi

ORGANIZIRANJE GRADNJE
Suvremeni trendovi u graditeljstvu
a) VRSTE OBJEKATA - Kod nas se grade pretežno slijedeći objekti: Industrijski objekti gdje je konstruktivno čvrst samo nosivi dio i negdje vanjska stijena, poljoprivredna infrastruktura (silosi, sušione, hladnjaće), Komunalni objekti ( škole, domovi, sportski objekti..), adaptacija postojćeg.
b) ORGANIZACIJA GRAĐEVINSKIH PODUZEĆA – mala(10-16 radnika), srednja(16-500) i velika poduzeća(>500)
c) SUSTAV FINANCIRANJA – Putem kredita
d) TEHNOLOGIJA- glavni zadaci su: Usavršavanje naćina gradnje objekata, uvođenje novih materijala, suvremeniji strojevi itd.
VOĐENJE GRADNJE
Proces građenja ima tri faze: licitacija, izrada POG-a, uređenje gradilišta i izvođenje gradnje.
SUDIONICI U PROCESU GRADNJE
- Država, investitori, projektanti, nadzorni inžinjeri,izvoditelji radova, industrija građ. materijala.
A) DRŽAVA - Vodi brigu da svi sudionici u procesu poštuju društveno usvojene norme (zakone)
1) Oblici nadzora:
a) Kontrola investitora – prati se dali je projektiranje i nadzor povjereno ovlaštenim institucijama, dali je prijavljen poćetak radova i osigurano gradilište u slućaju prekida, ostalo se provodi kroz građevnu dozvolu.
b) Kontrola projektanata i konzultanata – provjerava se dali je projekt radio ovlašteni projektant, ostalo se kontrolira uvjetima za građevnu dozvolu.
c) Kontrola nad izvoditeljima- Provjerava se dali su registrirani za posao građenja, dali je imenovan glavni izvoditelj, dali se ugrađuje materijal i oprema propisani zakonima.
2) Regulativa i naćin kontrole
a) Zakoni i uredbe - zakoni u uredbe su osnova ponašanja, pravne službe tumaće zakon i prate kad
dodje do ostupanja.
b) Standardi i normativi – Koristio se JUS, a sad se preslo na evropski standard.
c) Inspekciske službe- one neposrednom kontrolom provjeravaju dali se sudionici ponašaju prema
pravilima. ( Građevinska, sanitarna, tržišna, financijska..)
B) INVESTITORI – Razlikujemo kontinuirano i privremeno investiranje
Vrste investicija : UKUPNE INVESTICIJE
GOSPODARSKE NEGOSPODARSKE
PROIZVODNE INFRASTRUKTURNE
PROSTA REP. PROŠIRENA REPRODUKCIJA
INV. ODRŽAVANJA NOVE INV. REKONSTRUKCIJE
RACIONALIZACIJA
Razvoj investicije :
a) Investicisko podrućje-
b) Investiciska pobuda- Dobro organizirano gospodarstvo mora imati vise kanala kojima će stizati pobude za daljnjim investiranjem. Pomenimo neke od njih:
-Ograničeni kapaciteti javljaju se kad je potražnja veća od ponude.
-Nerentabilna proizvodnja, može se sanirati investiranjem u alternativne pogone.
-Inovacije su najpoželjniji oblik pobuda za pokretanje novih investicija.
c) Poćetne aktivnosti –Za ideje koje uđu u izbor vrši se konzultacija s ekspertima koji daju svoje mišljenje, oni kažu koliko će koštati m2 nećega. Dobiveni podaci su podloga za nastavak ili prekid
d) Definiranje projekta (ideje)- za svaki pouzdaniji zaključak potrebna su veća istraživanja sto znaći i veće troškove.
e) Investicijsko istraživanje – Formiraju se timovi za prikupljanje podataka o: potrebama tržišta, ekonomskoj opravdanosti, resursima...Istraživanja treba obaviti sa što manje troškova, do kritične točke troškovi rastu sporije od točnosti, pa tu točku ne treba prelaziti. Do rezultata se dolazi : terenskim istraživanjem, matematičkim metodama, simuliranjem pa i probnim radom!
f) Investicijska odluka- Prikupljeni podaci su dovoljni da se prihvati projekt i da se investiciskom odlukom odobre daljnji koraci na izradi investicijskog programa.
g) Investicijski program – Temeljno analizira probleme koji su obrađivani kod istraživanja.
C) PROJEKTANTI- Njihov je zadatak da ideju investitora dovedu u realne okvire i da je oforme kroz dokumentaciju. Najčešći oblici funkcioniranja projektanata su: Samostalni biroi, biroi u sastavu gradskog poduzeća, biroi u sastavu investitora.
Vrste projekta: Glavna dokumentacija, Izvedbena dokumentacija, specijalizirana dokumentacija.
Elementi projekta ( Glavnog projekta): Arhitektonski projekt, građevinski projekt, projekte instalacija, tehnološki projekt, druge vrste projektne dokumentacije.
Projekt kao uvjet za gađevinsku dozvolu treba sadržavati: Nacrte( tlocrte, presjeke, sheme insalacija...), tehnički opis, podaci o geotehničkim i drugim istraživanjima, proračune statike, hidraulike, energetike, fizikalnih svojstava, i dr. Programa kontrole i osiguranja kvalitete, uvjete uređenja prostora, sanaciju okolišagradilišta, način zbrinjavanja otpada i izvadak iz katastra.
Dokaznica mjere- Svrha dokaznice je iskazivanje nacrtanih objekata u materijalnim količinama. Množenjem dimenzija iz nacrta dobivaju se prostorni, površinski, dužinski, težinski ili količinski iznosi i da se odredi materijal koji se ugrađuje. Radovi se grupiraju po strukama.
Troškovnik – (predračun) preko njega saznajemo cijenu objektapo stavkama i ukupno. Preko njega se vrši nuđenje, odabir izvoditelja.stavke se poklapaju sa onima iz dokaznica mjere
Tehnički opis- obavezni je dio projektne dokumentacije i služi kao dopuna svim ostalim djelovima dokumentacije. Tu se stavljaju oni opisi koji se ne uklapaju u ostale dijelove i oni koji se često ponavljaju. Tu se stavlja opis funkcije pojedinih dijelova objekta, i posebna upozorenja izvodiocima
D) KONZALTING, INŽINJERING, INSTITUTI- , Zakon o građenju nalaže da nadzor nad gradnjom mogu vršiti samo strućnjaci koji rade u firmama registriranim za nadzor. Najčešći oblici organiziranja su:
Konzalting Biroi- Orijentiraju se na specijalnosti potrebne investitorima, projektantima, državi i ekonomistima.
Inžinjering biroi - Nude stručne usluge iz organiziranja gradilišta, odabira mehanizacije, vremenskog planiranja, odabira tehnologije i materijala.
Instituti- Instituti vrše razna ispitivanja, simulacije, proračune. Tu je največa koncentracija stručnjaka.
E) IZVODITELJI GRAĐENJA- Generalni oblici (organizacije) su: Centralizirana funkcija (Pretežno manje firme), Decentralizirana (horizontalno) po sektorima, Adaptivna tj. Svaki puta prilagođena novim uvjetima.
Budući da nema zadanog cilja u smislu traženja organizacionog oblika dlavne korektivne aktivnost su : poboljšavanje sustava upravljanja ( Efekt odlučivanja)
-Povečanje primjene automatske obrade podataka
-Kontinurano obrazovanje svih nivoa u poduzeću
-Usavršavane organizacionih postupaka
-Smanjenje utroška energije, materjala, novaca
-Uklanjanje uskih grla (privremenim skračivanjem radnog vremena za 10%)
-Povećavanje discipline zaposlenih
-Smanjenje administracije na 10 %
Poduzeće se treba organizirati na slijedeće odjele:
-Odjel nabave posla, Odjel za natječaje i sklapanje posla, Odjel pripreme rada i tehnologije, odjel ekonomskog planiranja,Operativa.
Odjel nabave posla- investitor (kupac) mora biti pronađen prije nego li je proizvod načinjen. Pronalaženje kupaca vrši se na specifičan način, a razlika je u inozemnom i domačem tržištu. Inozemno tržište- Rijeđe postoje samostalna predstavništva, a češće se služe specijaliziranim kozalting organizacijama. Te organizacije djeluju na dva načina: 1) Pronalaze posao i odmah obavještavaju članove, svoje usluge naplačuju kroz članarinu i postotkom od ugovorenog posla (Tip INGRA; RUDIS) 2) Pronalaze posao, same zaključuju ugovor i onda vrše licitaciju među članicama ( tip: ERGOINVEST-Sarajevo)
Domače tržište- Do poslova se dolazi: Licitacijom, pogodbom sa investitorom, ukljućivanjem još u investicijskoj fazi, raznim kompenzacijama.
Odjel za licitaciju i ugovaranje- tu spadaju službe za: Ekonomsko praćenje, Kalkulacije, Pravnici koji sklapaju ugovore, Predstavnici tehničke službe.
Odjel za pripremu i tehnologiju- zadatak mu je da u detalje predvidi i riješi sve aktivnosti koje se očekuju kod izvođenja gradnje. U sastavu su mu: Služba za postavljanje organizacije, Služba tehnologije, Služba vremenskog planiranja
NATJEČAJ (POGODBA) I UGOVOR
Angažiranost projektne organizacije. (18str.)


U nastavku slijedimo jednu od mogučih shema postupaka od saznanja za posao do podnošenja ponudbenog elaborata:
PRVI KORAK: Tehnički uvjeti- usklađivanje ponuđenog projekta s postoječim proizvodnim kapacitetima u poduzeču.
DRUGI KORAK: Uključuje nekoliko aktivnosti: provjera dali je investitor prošao sve zakonske regulative, ispitivanje boniteta investitora, Financiska garancija, Upoznavanje s projektnom dokumentacijom. Slijedi otkupljivanje dokumentacije.
TREČI KORAK: pristupa se detaljnom proućavanju dokumentacije (posebno dokaznicu mjere), Rekognosticiranje terena ( proućavanjem karata i obilaskom terena) Za obilazak terena postoje gotove liste pitanja npr: Stanje slobodnih kapaciteta vodovodne mreže, uvjeti tretiranja otpadnih voda, raspoloživa električna energija, najbliži lokalni materijali, prometne mogučnosti, raspoloživa lokalna radna snaga, posebni lokalni običaji...
Ocjena tehnologije važna je radi: konačnog odlučivanja u tehnologiji gradnje, oređivanje mogučih podizvođaća, dobavljača i iznajmljivanje, definiranje mogučih uskih grla, ispitivanje cikličkog načina gradnje, moguče supstitucije efikasnijim tehnologijama.
Procjena resursa brši se prognostičkim postupcima, npr prema kvadratnom metru konstrukcije.
ČETVRTI KORAK: sagledava se dali se gradnja uklapa u opću razvojnu politiku poduzeća.
PETI KORAK: predstavlja početak izrade Projekta organizacije i tehnologije gradnja koji se sastoje od: Sheme vanjskog transporta- u vjernom geografskom prikazu ili liniski, daju se da bi se moglo računati sa udaljenostima kod kalkuliranja. Uz sheme se prilažu podaci o: podacima i vrstama transporta, stanjima prometnica i mostova, načinu utovara i istovara, cijenama transporta po t/km i t/h.
Shema rukovođenja- organigram nas upozorava na potrebni kadar po broju i stručnosti. Prema kadru se roračunavaju svi prateči sadržaji.
ŠESTI KORAK- Sadrži proračune koji sadrže:
Analize cijena- (kalkulacije)
Vremenski plan- U obliku gantograma, kroz njega dobivamo resurse smiještene u vrijeme. Podloga je za stvaranje financijske konstrukcije.
Proračun resursa- vrši se iz podataka uzetih iz kalkulacija. Resurse dobivamo pomoču računarskih programa iskaane u: Listama radne snage razvrstane po kvalifikacijama, Iskaz materijala koji je vezan za stavke troškovnika, posebno se iskazuju: osnovni materijali koji se ugrađuju u glavni objekt, Pomoćni materijali za pomočne objekte, Pogonski materijali.
Financijska konstrukcija je završni izvještaj u ovoj fazi.
SEDMI KORAK- Obuhvača zadovoljavanje standardnih i posebnih zahtjeva investitora. Tu spadaju: Izjava da je dokumentacija pročitana, lista referenci firme, Ovlaštenja rukovodečeg kadra, Garancija banaka, Izjave o ponuđenom roku
OSMI KORAK- je postupak licitacije koji se vrši po ustaljenom načinu koji ima zadatak da osigura tajnost, ravnopravnot u nadmetanju, zaštitu svih ućesnika.

PROJEKT ORGANIZACIJE GRAĐENJA- P O G
POG sadržava: Proračune vezane uz glavne radove, Proračun elemenata PZR-a (pripremni i završni radovi), Eventualna izrada makete, Postupak za praćenje napredka radova.
POG izrađuje Odjel pripreme ili specijalizirani inžinjerinzi
PRORAČUNI VEZANI UZ GLAVNE RADOVE
Osnove proračuna su: Analiza tehnologije, Vremenski planovi, Pračenje radova.
ANALIZA TEHNOLOGIJE
Tehnologija je opetovano ponavljanje operacija, neovisno u kojim uvjetima se izvode.
Organizacija je skup aktivnosti, kojima se omogućava nesmetano obavljanje tehnoloških operacija
Odnos tehnologije i organizacije kod betoniranja izgleda ovako: vađenje i prerada materijala (Tehnologija), nabava i transport (Organizacija), Izrada betona (Tehnologija), Transport i prijem (Organizacija), Ugradba (Tehnologija). Različite alternative se najbolje provjeravaju putem dijagrama toka ili karte procesa. Npr: bager vrši iskop i utovar u kiper koji zemlju odvozi na gradsku deponiju.
VREMENSKI PLANOVI- Objašnjeni u trečoj skripti!
EKONOMSKO PRAČENJE-Dobro organizirano izvođenje radova uključuje kontinuirano pračenje troškova i prihoda gradilišta. Detaljnije u skripti br. 5 ˝ekonomika građenja˝
PRORAČUNI ELEMENATA P Z R (Pripremno završnih radova)
Odjeljivanje glavnih radova od pripremno završnih nužno je zbog razlučivanja direktnih od indirektnih troškova.
Osnovni principi uređenja gradilišta- postavlja se početna shema uređenja gradilišta prema opče usvojenim pravilima!
Neka pravila: Ograde- Montazne, sa pojačanom ogradom kad ima opasnosti od vanjskog prometa i sa nadstrešnicama. Uprava- stavlja se blizu ulaza Poslovođe- što bliže radnom prostoru.
Sanitarni čvorovi – što bliže mijestu rada. Skladišta- uz rub dohvata dizalice.
Gorivo – u izolirani prostor. Proizvodni sadržaji- na dohvat dizalica. Deponije- unutar dohvata dizalice
REVIZIJE SHEMA UREĐENJA GRADILIŠA
Pravilo dužine trajanja ali i grupiranja objekta zadovoljava se izradom revizija:
0 Revizija- Sadrži objekte koji traju od poćetka do kraja gradnje.
I Revizija- Sadrži sve ostale infrastrukturne objekte
II Revizija- sadrži sheme svih instalacija
III Revizija- Sheme posebne namjene: zone opasnosti, protupožarna zaštita, prva pomoč.
Radne Revizije- Sadrže sve promjene koje donosi odvijanje radova na gradilištu.
0 REVIZIJA
Tu spadaju: ograde i ulazi, kncelarije i sanitarije, Prometnice, Trafostanice.
1) OGRADE I ULAZI- Uz prometnice se stavljaju zatvorene ograde, a sa ostalih strana gradilišta- jeftinija žica. Kod razvučenih gradilišta ograđuju se samo bitni dijelovi.
Ulazi su sastavni dio ograda. Važno je da se kod njih stave prometni znakovi, jača rasvijeta i da se smanji prenošenje blata na javnu prometnu površinu.
2) KANCELARIJE I SANITARIJE – raspored i broj službenika u kancelarijama stvar je usvojenog standarda. Po američkom standardu, zajednička prostorija je odjeljena boksovima bez vrata, iznimno kancelarije visokih šefova imaju vrata. Pogodne su i kancelarije i sanitarni čvorovi u kontejnerima. Na gradilištima kraćeg trajanja pogodne su pokretne prikolice, kamp prikolice, sklopive metalne barake...
Najčešće se koriste drveni montažni objekti ( Tip: Marles, delnice) koji mogu izdržati 3-4 montaže i robusniji montažni objekti (tip: Pasarić- do 10 montaža) takvi objekti se rade i montiraju u mrtvoj sezoni. Sanitarni objekti su u zidanom prostoru ili u tipskim kontajnerima. Potreban kapacitet dobivamo iz broja radnika, putem histograma.
3) PROMETNICE NA GRADILIŠTU- Projektiraju se kao nastavak vanjskih prometnica ili kao posebne gradilišne prometnice.Najčešći tipovi su:
Ceste- 1. Određivanje trase, smijera. Tri tipa ceste: Prolazni, kružni i tip slijepe ulice. Postavljaju se da što više prate objekt i da su što više pod dohvatom dizalica. Treba koristiti postojeće prom. Ili buduće ili graditi privremene.
2. Odabir užeg tipa prometnice- Kod privremenih prometnica srećemo: Profilirane zemljane puteve, puteve sa gornjim slojem od šljunka, tucanika, šljake, Površine od montažnih elemenata, Ceste sa stabilizaciskom obradom, Kvalitetni asfaltni putevi.
3. Proračun kapaciteta prometnica- Sagledava se o kojem tipu prometa se radi , o tipu strojeva i transportnih sredstava, o količini materijala i iz toga se izračuna intenzitet prometa i potrebni profil ceste. Jedosmijerni promet- cesta 3-4 m, dvosmijerni promet – cesta 5-6m. Ugibališta su veličine 100-200 m. Završetci slijepih puteva mogu biti kružni ili ugaoni.
4. Dimenzioniranje prometnica- Nosivi dio prometnica treba imati troškovnik, tj treba biti proraćunat.
5. Troškovnik, kalkulacije, vrijeme izrade.
Željeznički transport- samo ako ima mogučnost priključka na okolnu željeznicu.
Žičare, transportne trake, cijevovodi- kod velikih i dugotrajnih gradilišta.

4) GLAVNA TRAFOSTANICA- To je objekt koji se ne miče kroz čitav period gradnje. Nalaze se u dva oblika u betonskom ili metalnom kontaineru. Dodatno se ograđuju zaštitnom ogradom u polju od 3-4 m. Ograda je dva metra visoka i sa oznakama visokog napona.
I REVIZIJA
Objekti u I reviziji traju kroz čitavo vrijeme građenja. Tu se nalaze: Betonara, Asfaltna baza, Armiračka radiona, Tesarska radiona, Servisni sadržaji, Glavna skladišta, Labaratoriji, Garderobe, Restorani, Čuvarska kučica.
5) BETONARA- Na gradilištu ugrađujemo betone transportirane iz centralnih betonara ili proizvedene na samom gradilištu. Od 3-30 mł dovozimo beton.
Transportirani beton- Dovoljno je da se u shemu ucrtaju lokacije za jedan ili više pretovarnih silosa koji su na dohvat dizalice. Silosi su zapremine od 3-6 mł.
Beton sa gradilišta- Betonare su kapaciteta 80-250 l.
Lociranje betonare- betonara sa silosom zauzima dosta prostora. Dobrim lociranjem se smanjuju troškovi glavnih radova.Montira se na temelje, a zvijezda ovisi o visini mješalice i broju frakcija.
6) ASFALTNE BAZE, KAMENOLOMI I IZRADA ELEMENATA- to su velika postrojenja koja djeluju kao pogoni.
7) ARMIRAČKA RADIONA- kontinuiran posao, nezavisno od rokova i vremena.
8) TESARSKA RADIONA- Tu spada: krojenje rezanje, zbijanje oplate, privremene konstrukcije; trajni dijelovi objekta i pomočni objekti.
9) SERVISNI SADRŽAJI- kod manjih gradilišta serviseri povremeno dolaze, kod večih se uspostavljaju servisne službe koje vrše: održavanje podmazivanje, čišćenje, zamjenu djelova i popravke te kontrolu.
10) GLAVNA SKLADIŠTA- štite robu od kiše krađe i oštećivanja!

Teorija organizacije
1. EMPIRISKA ORGANIZACIJA
Karakterizira ukupnu organiziranu ljudsku djelatnost sve do ovog vijeka. Strogo se oslanja na iskustvo i tradiciju. Organiziralo se u cehove i gilde. Cehovi –organizacija obrtnika jedne struke. Gilde- cehovski domovi. Takva organiziranost moze se primjenjivati samo na nizim nivoima org. Strukture (poslovođe, radnici) Minimalno cirkuliranje informacija. Organizacija se zasniva na iskustvu.
2. KLASIČNA ORGANIZACIJA
Ponudila je org. Strukturu, dijeljenje posla na nivo operacije i specijalizaciju u struci.
PRINCIPI KLASIČNE ORGANIZACIJE:
a) Cilj- može biti i vise ciljeva no svi oni vode jednom konačnom cilju.
b) Podjela rada- omogućila je proizvodnju u lancu. Podjela rada vodi ka automatizaciji, robotizaciji i skraćivanju radnog vremena.
c) Raspon rukovođenja- jedan čovjek rukovodi sa 4-5 podređena.
d) Organizaciona shema- Linijska org.- Glavni rukovodilac vodi sve poslove i svi su njemu podređeni. Linijsko štapska org.- Rukovodilac uzima 2 ili vise savjetnika. Funkcionalna (hijerarhijska) org.- Savjetnici preuzimaju rukovodne zadatke. Manje važni problemi rješavaju se na nivou tih rukovodilaca, a samo najsloženiji problemi idu pred direktora.
e) Koordinacija- pokušava spriječiti nekontrolirano rukovođenje na nižim nivoima.
3. NEOKLASIČNA ORGANIZACIJA
Osnovna značajka je motiviranje radnika i uvažavanje ponašanje radnika na poslu. Lijene radnike treba kontrolirati, a marljive nagrađivati.
4. MODERNA ORGANIZACIJA
Nastavak je neoklasične organizacije, a promjene su nastale radi sve većeg broja informacija koje treba procesirati, sve raznovrsnijih sustava proizvodnje i uvažavanja utjecaja okoline.
Osnovni principi ove organizacije jesu:
a) Sistemski pristup – osnovna karakteristika ove organizacije je odnos: Nadsistem/sistem/podsistem i princip funkcioniranja.
b) Dinamički karakter – Mijenjanje strukture rukovođenja ovisno o vrsti zadatka koji se obavlja.
c) Višestruka motiviranost –Poduzeće mora voditi brigu o motivima i potrebama svojih zaposlenika, npr. Pomaganje u kupnji stana.
d) Stohastička priroda zbivanja – Stohastičnost se iskazuje u činjenici da nam je često poznato s kojim resursima raspolažemo i poznat nam je cilj te se u toku realizacije cilja prilagođavamo.
e) Adaptivnost (prilagođavanje) – promjena ekoloških standarda i sl..
5. SUVREMENA KRETANJA
Najznačajniji oblici su:
a) Upravljanje i rukovođenje –
I) odlučivanjem – svatko odlučuje na svom nivou.
II) prema ciljevima – Prema unaprijed odabranim ciljevima odabiru se rukovodioci.
III) prema rezultatima - Izdvajaju se pojedinci i grupe koji su sposobni, samoinicijativni...
IV) prema izuzecima – Tim specijalista koji intervenira samo u izuzetnim situacijama.
b) Kompleksna organizacija – proizvodni proces se promatra u cjelini ili kroz pojedini resurs.
c) Projektna organizacija- osnovni princip je uspostavljanje privremene organizacije npr. Na gradilištima jer oni imaju privremeno trajanje!

Pojam projekta
Svaki sustav ima potrebu da uz svoju stalnu strukturu, pokreče privremene aktivnosti tj. Projekte. Projekti se dijele na – moralne ( društveno političke), instrumentalne (znanstvene) i materijalne ( razne investicije)

Primjena projektne organizacije
Razlikujemo slijedeće oblike razvoja projektne organizacije
1) Bez projektne organizacije –Ako jos nije prihvacena projektna org. Onda poduzeče funkcionira na neki od dosad opisanih načina (linijska, funkcionalna, mješovita)
2) Štabno projektna organizacija – klasičnom obliku se umjesto štapskih savjetnika dodaje na istom principu projekti (jedan ili vise). Projekti su neposredno podložni najvišem rukovodstvu.
3) Matična organizacija – bolje povezivanje projekta sa stalnim službama poduzeča. Na mjestima suradnje postoji i problem sukoba nadležnosti voditelja projekta i voditelja službe.
4) Projektno poduzeće – Ako kod nekog projekta dominira jedna djelatnost onda je dobro da se projekt povjeri tom sektoru poduzeća. (zemljane radove obavlja sektor niskogradnje)
5) Čista projektna organizacija – nastupa kad projekt preuzima sve funkcije jednog poduzeća. I ono se gasi nakon ostvarenja projekta. (npr. Naftovod na nekom zemljištu)

Elementi projekta u graditeljstvu
Najbolje je ako se projekt podjeli na tri dijela:
Koncipiranje tj. Izgradnja, Definiranje tj. Gradnja, Izvođenje
Funkcioniranje organizacije
USPOSTAVLJANJE ORGANIZACIJE
Razvoj društva ujedno je i razvoj organizacije.
a) Prikupljanje podataka -
Kod uspostavljanja nove organizacije imajući u vidu što se želi raditi pristupa se prikupljanju podataka o svim navedenim vanjskim faktorima i o stanju vlastitog poduzeća koje namjeravamo proširiti. Postupci za prikupljanje podataka su: anketiranje, promatranje, studiranje dokumentacije, mjerenje …
Anketiranje je postupak kojim se podaci dobivaju neposrednim kontaktiranjem s osobama, putem intervjua, upitnika, samoopisivanjem.
Promatranje se vrši uz istovremeno bilježenje ili uz upotrebu kamere, kronometra …
Studiranje dokumentacije pogodno je za graditelje koji rade s nacrtima
Mjerenje nam daje najkvalitetnije podatke ali iskazuje i najviše vremena.
b) Koncipiranje organizacije –
Ako prikupljeni podaci pokazuju da ima uvjeta za pokretanje djelatnosti, pristupa se koncipiranju organizacije (sastavljanju).
Kod sastavljanja organizacije stručnjaci najčešće koriste postupak Analize i sinteze koji omogućava da se sagledaju sve varijante organizacije koja bi odgovarala postavljenom zadatku. Te postupak Kreativne provjere varijanta- sagledava se odabrana varijanta s još jednog stanovišta, uključuju se drugi stručnjaci koji koriste individualne i grupne metode
Nakon toga svega odabire se optimalna varijanta.
d) Trajanje organizacije-
Kako se mijenja tehnologija tako se usavršava i organizacija.
Radnu organizaciju u graditeljstvu dijelimo na – Stalni dio (sustav) koji se sporo mijenja i Promjenjivi dio (podsustav/gradilišta) za koje treba stalno uspostavljati novu organizaciju.
U stalni dio spadaju kod graditelja: uprava, pogoni, tvornice, prateći sadržaji (radnički hoteli, ambulante, prehrane i sl.)
Vođenje proizvodne organizacije prolazi kroz slijedeće faze: Ciljevi, planiranje, opremanje, vođenje procesa, kontrola.
Ciljevi-
Proizvodnja nužno mora mijenjati i dopunjavati svoj program. Novi programi definiraju se pomoću ciljeva u kojima se očitavaju očekivanja. Ciljevi nastaju nakon marketinškog istraživanja i provjere vlastitih mogučnosti.
Planiranje –
Planiranjem se predviđa trošenje rada i resursa. Planira se sudbina proizvoda ali i politika poduzeća.
Opremanje i ekipiranje –
Poseban je problem pribaviti sve predviđene resurse. U tu svrhu poduzeća imaju posebne službe (kadrovska, mehanizacija, nabava, financije…)
Vođenje djelatnosti –
Kod vođenja poduzeća razlikujemo tri nivoa djelatnosti: Upravljački, rukovodni, izvođački.
Na nivou upravljanja kreira se politika poduzeća. Tu spadaju upravni odbor dioničara, direktori poduzeća i savjetnici.
Rukovodeći dio sačinjavaju voditelji sektora, projekata, šefovi gradilišta i objekata i poslovođe
Izvođenje obavljaju neposredni radnici, majstori, brigadiri…

2. POBOLJŠAVANJE ORGANIZACIJE
Organizaciju treba stalno poboljšavati , usavršavati i humanizirati postojeće postupke rada. Osnovni princip poboljšanja organizacije je da se smanji učešće živog rada i troškovi minulog rada. Poboljšanja su:
a) Usklađivanje kapaciteta –Vrši se usklađivanje za radnu snagu i strojeve. Kapaciteti radne snage svode se na pronalaženje internih normi rada, treba uskladiti rad čovjeka i stroja, usklađivanje vršimo tako da nakon što smo osigurali optimalne uvjete rada, vršimo : Variranje količine rada i variranje broja radnika. Kapaciteti strojeva se usklađuju kada se nalaze u lancu djelovanja. Osnovni principi su: ravnomjerno opterećivanje strojeva, dupliciranje strojeva na kritičnim mjestima, ubacivanje sredstava sinkronizacije . Smatramo da su dobro usklađeni kapaciteti ako najnepovoljniji stroj radi sa 60% kapaciteta.
a) Sinkronizacija – ( finije usklađivanje) To vršimo ili uravnoteženjem vremena ili uravnoteženjem opterećenja. (npr. Pretovarni silosi)
b) Paralelizacija proizvodnje – radove koje obavljamo na gradilištu pod raznim klimatskim uvjetima i sa slabijom radnom snagom navode nas na potrebu da sve što je moguće prebacimo u bolje uvjete rada tj. U pogone. Time stvaramo paralelni rad s onim na gradilištu.
c) Centralizacija proizvodnje – To je suprotan proces od paralelizacije. Možemo je vršiti dok ne dođemo do ekonomskih granica (najčešće transportni troškovi ) npr. Centralna betonara kojoj je radijus 60 km, tj 1 sat transporta što je granica za odgodu vezivanja betona. Centralizacijom se : smanjuju proizvodni troškovi, postiže bolja kvaliteta i bolji uvjeti rada, postiže dalja specijalizacija…
d) Automatizacija – dijelimo je na . djelomičnu (samo poneki stroj), kompleksnu (grupa strojeva), potpuna (čovjek prati proces)
e) Optimalizacija – Kod planiranja se govori o optimalizaciji vremena u funkciji troškova. To znači traženje minimuma, maksimuma i optimuma.
f) Standardizacija – najefikasniji način za unapređenje organizacije i tehnologije. U standardizaciju spadaju: primjena tehničkih normativa, normiranje kvalitete proizvoda i izdavanje propisa. Svrha standardizacije je: postizanje jedinstvenog tržišta, razvijanje i unapređivanje proizvodnje i sprovođenje mjera zaštite na radu.
g) Racionalizacija, ekonomičnost, produktivnost – racionalizacija je postupak kojim se provjerava utrošak energije kod obavljanja nekog posla. R=količina proizvodnje/utrošena energija. Ekonomičnost e=količina proizvodnje/ukupni troškovi. Produktivnost Pt=količina proizvodnje/utrošeno vrijeme.

ČOVJEK U PROCESU PROIZVODNJE

Čovjek je dio proizvodnog lanca. U graditeljstvu je čovjek sam ili u kombinaciji sa strojem zastupan do 70%. Sat rada čovjeka je 10- 15 puta skuplji od stroja. Organizacijske mjere vezane na radnike: Opće mjere (radnik izvan poduzeća, radnik u slobodno vrijeme, odlazak i dolazak na posao, osposobljavanje za rad.) Uže mjere (vezano uz radne uvjete, analiza radne okoline, analiza sredstava za rad, analiza radne sredine) Mjere vezane neposredno uz rad (analiza radnog vremena, gubitka u vremenu, studij rada, studij vremena, normiranje)
a) Opće organizacijske mjere -
U opće mjere spadaju: kvalitetno sprovođenje slobodnog vremena, transport na posao i doma, osposobljavanje za rad.
1) radnik u slobodno vrijeme – U slobodno vrijeme radnik ne privređuje neposredno za poduzeće no interes je poslodavca da mu ipak pomaže na razne načine. To se očituje kroz rješavanja smještaja, društvene aktivnosti, pomoć obitelji i sl. Smještaj može biti u krugu obitelji, u radničkim naseljima, u hotelima i privatnom smještaju i u pokretnim prikolicama.
2) Dolazak i odlazak s posla – kretanje na posao i s njega može biti privatno i organizirano. Kod privatnog radnici moraju imati mogućnost da se nakon posla operu i presvuku. I ako se kreću najkraćim putem uživaju zaštitu na radu za slučaj prometne nezgode. Organizirani prijevoz putnika je jednostavniji i jeftiniji. (autobusima, kamionima, vlakom…)
3) Osposobljavanje za rad - Tu spada: redovno školovanje, dekvalifikacija i prekvalifikacija, tečajevi i vježbe, periodični zdravstveni pregledi, društvene aktivnosti.
b) Uže organizacijske mjere -
Ovdje spadaju:
1) Analiza radne okoline u kojoj radnik radi - Radna okolina može vrlo negativno utjecati na radnu sposobnost, zdravlje i motiviranost. Utjecaji okoline su: zrak, temperatura, vlaga, osvijetljenost, buka.
2) Analiza sredstava rada - utjecaj buke, vibracija i utjecaj neprilagođenih alata.
3) Analiza radne sredine – nezadovoljstvo na poslu može dovesti do pada produktivnosti, štrajkova pa i raspada čitavih organizacija. Izvor nezadovoljstva može biti. Agresivnost pojedinca, Alkohol, Krađe, Nerad, Bolovanje, Loše rukovođenje,
4) Zaštita na radu – Za zaštitu na radu zainteresirani su radnici, poduzeća, sindikati, osiguravajuća društva i država.
c) Mjere uz neposredan rad -
Poslovi koji ovdje spadaju su:
1) Analiza radnog vremena i gubitaka u vremenu – produktivno vrijeme je od 60- 70% radnog vremena, a to se vrijeme dalje dijeli na koristan rad i predvidljive prekide(opravdani odmori)
2) Analiza radnog procesa – Mjesto odvijanja radnog procesa dijeli taj proces na : Osnovni(obuhvaća glavne radove- zidarske , armiračke, tesarske) i Pomoćni ( priprema materijala, dizanje, skladištenje) Po stupnju mehaniziranosti dijeli se na ručni proces, polumehanizirani, mehanizirani i automatizirani. Po sudjelovanju ljudi dijeli se na individualni i grupni proces
3) Analiza utroška energije i umor – Strojevi uzimaju energiju u obliku goriva dok je ljudi uzimaju kroz hranu. Umor se javlja kod pretjeranog rada ali i u stanju mirovanja, nepogodnog položaja tijela
4) Studij rada – Zadatak stručnjaka iz te znanosti nije da se poveća brzina rada, već da se postigne bolja produktivnost uz manje napore, gubitak energije ili nepotrebne radnje. (npr. istraživanja poput povoljnog držanja tijela, uspješnog korištenja gravitacije, pogodnih alata…)
5) Studij mjerenja vremena – Cilj je pronaći prosjek svih jednakih radnih mjesta. Tim prosjekom tj. Srednjim vremenom izvršenja: saznajemo vrijeme koje kasnije uzimamo kao normirano, sagledavamo mjesta gdje je nužno poboljšanje, uočavamo velike oscilacije u vremenu i sl. Postupci za mjerenje vremena su; kronometrom( za radne procese koji imaju vise radnih operacija), fotopregled (obuhvaća i produktivno i neproduktivno vrijeme, na tri načina: brojno, grafički i mješovito) Tehnička evidencija (Postupajući po logici foto pregleda, izvrši se podjela samo na rad i zastoje.) Dnevni izvještaji (Koriste se podaci iz radnih naloga koje daje poslovođa što dovodi u pitanje objektivnost izvještaja) Metoda trenutnih zapažanja ( Novija metoda kod koje se upisuje samo rad ili nerad )
6) Normiranje – mjerenje vremena stvara podloge za normiranje vremena rada. Obavljanje poslova kreče se između tri granična oblika: rad u režiji, kod kojeg se mjeri samo utrošeno vrijeme i kontrolira postignuta kvaliteta, Plaćanje gotovog proizvoda neovisno o utrošenom vremenu, ostvarivanje proizvoda u jedinici vremena, normirani učinak. Uloga normi je višestruka: Osnova su za izradu kalkulacija, Definiraju veličine i potrebe za resursima, Osnova su za izradu vremenskih planova. Razlikujemo dva osnovna tipa normi: Norma vremena (GNv= Utrošeno vrijeme/izvršena količina) Njima se mjeri rad ljudi. Norma učinka (GNu= izvršena količina/ utrošeno vrijeme) Norma utroška materijala- važno je da razlikujemo neuklonjive i uklonjive gubitke. Neuklonjivi ( dopušteni) su oni koji se ne mogu izbjeći( Rezanje materijala, gubici u transportu..) Uklonjivi su oni koji se mogu izbjeći( Nestručan rad s materijalom, loša organizacija, loše norme, loši transporti) Puna.norma.utroška=Konstruktivna norma+norma dopuštenih gubitaka
7) Procjenjivanje i plaćanje rada – kod vrednovanja rada radnika trebamo osim samog proizvoda voditi brigu i o okolnostima u kojima je proizvod nastao i angažman radnika. Metode procjene: Metoda rangiranja, metoda klasificiranja, metoda usporednih zahtjeva, analitička procjena radnog mjesta.
Novac kao resurs
Za graditelje je dovoljno da znaju, mjesto nastanka troškova i vrste troškova, važno je da znamo izračunati cijenu naše usluge, odnosno proizvoda i da poznamo sustav kontrole na gradilištu. Sve ostalo rade ekonomski stručnjaci. Osnovno što svaki građevinar treba poznavati je:
A) Struktura troškova- Zadatak je da sve troškove, koji nisu vezani uz neposrednu proizvodnju, na adekvatan način pridružimo u cijenu konačnog proizvoda. Tako smo troškove podijelili u dvije grupe: Neposredni ( direktni) troškovi, Posredni( indirektni) troškovi.
1) Struktura neposrednih troškova - Nastaju kod izvođenja radova na glavnom objektu. Nastaju uslijed korištenja materijala, radne snage i strojeva s opremom. Za svaki resurs postoje postupci pomoću kojih se vrši preračunavanje financijskog ekvivalenta.
a) Materijal- Iskazuje se u jedinicama mjere (m3,m2,m,kg…) za koje se u trgovačkoj mreži dobivaju cijene. Materijali se dijele na: Osnovni materijal- koji se neposredno i bez vračanja ugrađuje u objekt( sirovine, poluproizvodi, proizvodi, montažni elementi, gotove konstrukcije.) pomoćni materijali – ugrađuje se u pomoćne objekte (skele, rampe, ograde) koji ne ostaju u objektu. Pogonski materijal- čini nafta, benzin, mazivo i dr. koji se troše prilikom izvođenja glavnih radova.
b) Radna snaga- Podijeljena je u klase, pri čemu svakoj klasi pripada određena plača. NKV-nekvalificirani radnici, PKV- polu kvalificirani radnici, KV- kvalificirani radnici, VKV- visoko kvalificirani radnici. Kod većih strojeva radnici se obračunavaju uz rad stroja.
c) Strojevi- Strojevi imaju posebnu cijenu rada kada stoje i kada rade te dali rade za direktne ili indirektne radove.
d) Oprema- se sastoji od mehanizama, automata, hidrauličkih naprava i mehaniziranog alata. Obračun je isti kao i kod strojeva. Radnici se obračunavaju posebno.
2) Struktura posrednih (indirektnih) poslova- Posredni troškovi su svi oni troškovi koji se ne odnose neposredno na stvaranje proizvoda. Po mjestu nastanka dijele se:
a) Troškovi rada uprave-koji se dijele na troškove administracije (materijalni troškovi i osobni dohodci) , financijskog poslovanja ( otplate kredita, pokrića raznih gubitaka) i troškove razvoja poduzeća( troškovi istraživanja, školovanja kadrova, članarine…) Zajedničko za sve ove troškove je da se oni planiraju za cijelu slijedeću godinu.
b) Troškovi sektora- Opterećuju se samo na gradilištima koji ulaze u taj sektor, slični su troškovima uprave.
c) Troškovi gradilišta- Opterećuju samo gradilišta na kojima nastaju. Dijele se na materijalne troškove i troškove plača radnika
3) Pridruživanje indirektnih poslova direktnima- Imamo dvije vrste kalkulacija:
a) Dodatna kalkulacija-Putem faktora se indirektni troškovi dodaju direktnima. CIJENAPROIZVODA=DIREKTNI+INDIREKTNI+DOBITAK Unutar ove kalkulacije imamo : klasični faktor Fk koji je vezan na osobne dohotke radnika koji rade na direktnim poslovima, i Menager faktor Fm koji se veže na sve troškove svih resursa te Standardni faktori Fs1 i Fs2 koji su ustvari varijante klasičnog faktora
b) Zajednički prihod/standardni troškovi- rijetko se primjenjuje.
B) Analiza (kalkulacija) cijena-cilj je dobiti što točniju cijenu i smanjiti troškove proračuna cijene. Postupci su: Metode procjene, statističke srednje cijene za svaku stavku, kompleksna cijena cijela objekta, usluga vanjskog inžinjeringa i analiza cijene. Cijena se dobiva tako da se u stavkama troškovnika definiraju svi tehnološki procesi koji čine jednu cjelinu gradnje. U stavci se moraju navesti svi procesi koji su nužni da se stavka u cijelosti izvede. Kalkulanti trebaju provjeriti dali su cijene u skladu sa projektom te da u normama pronađu adekvatnu normu. Putem normi saznaju se količine resursa koji se množe sa cijenom koja vrijedi u poduzeću i rezultat je ponudbena cijena.
C) Način obračuna s investitorom – Oblici proračuna su:
1) Mjesečne situacije kojima se prikazuje sav posao obavljen do momenta ispostavljanja situacije, to je u stvari kopija troškovnika.
2) Naknadni radovi su specijalni obračuni kojima se naplaćuju radovi kojih nema u troškovniku.
3) Režija+ profit Za svaki rad se iskazuju nastali troškovi i pomnože s faktorom.
4) Ključ u ruke Obračun gdje se cijena u cijelosti dogovori unaprijed.
5) Prodaja na tržištu
D) Praćenje troškova tokom gradnje- Uobičajeni postupci praćenja su:
1) Troškovi radne snage- identificiraju se kroz radne naloge, u kojima se vrši povezivanje obavljenog posla i utrošenih sati rada.
2) Troškovi strojeva i opreme- obračunavaju se prema satnicama koje određuje vlasnik.
3) Troškovi materijala- Evidentiraju se kroz skladišno knjigovodstvo.
4) Troškovi proizvoda i usluga- proizlaze iz usluga raznih konzultanata, instituta.
5) Troškovi komunalija i energenata- proizlaze iz računa koji ispostavljaju dobavljači
6) Troškovi režije gradilišta- kod uspostavljanja gradilišta.

ELEMENTI CESTE I POPREĆNOG PRESJEKA
STACIONAŽA- Udaljenost bilo koje točke na trasi od početka trase
OS CESTE- Os ceste prolazi sredinom kolnika izuzev u krivinama kod kojih je primijenjeno proširenje.
NIVELETA- presječnica vertikalne plohe koja prolazi kroz os ceste s gornjom površinom kolnika. Pomoću nje se određuju visinski elementi trase.
Cesta p.p.


Poprečni presjek ceste
ELEMENTI POPREČNOG PRESJEKA
-osnovni elementi su: vozni trak (kolnik), rubni trak, bankina-berma, uređaj za odvodnju (rigol, jarak).
VOZNI TRAK-Ukupna širina kolnika sastoji se od jednog, dva ili više voznih trakova. Vozni trak je pojas koji služi kretanju jednog prometnog toka
RUBNI TRAK-To je učvršćeni dio cestovnog presjeka između bankine i kolnika ili između kolnika i staze za bicikliste. Može biti izveden kao posebni element ili označen rubnom crtom debljine 10-20 cm.
BANKINA-BERMA- nalazi se neposredno uz rubni trak. Izrađena je od zemljanog materijala i zasađena travom. Bankina je sigurnosni element i služi smještaju prometnih znakova. Širina ovisi o širini voznog traka od 1.00- 1.50 m. U usjecima bankina se izvodi kao berma neposredno uz rigol. Nagib joj je 5-6 % prema rigolu.
TRAK ZA ZAUSTAVLJANJE- Na autocestama i cestama 1 razreda treba staviti trak za zaustavljanje vozila radi kvara i sl..
TRAK ZA SPORU VOŽNJU-Na području većih ili duljih uspona
TRAK ZA VOZILA JAVNOG PROMETA
BICIKLISTIČKE STAZE
PJEŠAČKE STAZE
RAZDJELNI TRAK
HORIZONTALNO VOĐENJE LINIJA
U tlocrtu linija ceste se sastoji od pravaca, kružnih lukova i prijelaznih krivina.

Za brz promet poželjna je pružena linija ceste tj. Dulji pravac dulje prijelazne krivine i kružne krivine velikog polumjera.
PRAVAC-Primjena pravca ispravna je u ravnici, u širokim dolinama, preko željezničkih prijelaza, kod prijelaza većih vodotoka. Pravac se upotrebljava ograničeno jer može doći do krutog neharmoničnog toka linije.
-Poprečni nagib kolnika u pravcu
Odvodnju površinske vode sa kolnika osigurava poprečni nagib. Kolnik ceste može imati jednostrani, dvostrani nagib, dvostrani sa zaobljenom srednjom, dvostrani parabolični.
KRUŽNI LUK-Krivine treba projektirati sa što većim polumjerima. Najmanji se polumjer krivina dobiva iz zahtjeva stabilnosti vozila i to uz određenu računsku brzinu i najveći dozvoljeni poprečni nagib kolnika u krivini.
Poprečni nagib kolnika u krivini
U svim krivinama kolnik mora imati jednostran poprečni nagib spram unutrašnje strane kolnika. Maksimalni poprečni nagib u krivinama iznosi 7%, a najmanji 2.5%. u ulicama u naselju max je 4%, iznimno 6%

Slika

PRIJELAZNA KRIVINA- Kod većih brzina u krivinama na vozilo djeluje centrifugalna sila. Da se to smanji može se ispred glavnog kružnog luka umetnuti kružni luk većeg polumjera od glavnog kružnog luka. Da se dobije postepen porast bočne sile, umeče se između pravaca i kružnog luka prijelazna krivina kod koje se zakrivljenost mijenja postepeno
Iskolčenje horizontalnih krivina odvija se:
a) određivanje središnjeg kuta a
b) računanje i iskolčenje elemenata horizontalne krivine (duljine tangenata-T, Bisektrise-S, duljine krivine-D)
c) iskolčenje detaljnih točaka horizontalne krivine
formule
VERTIKALNO VOĐENE LINIJE
Vertikalno vođenje trase definirano je linijom nivelete, koja je određena kao presječnica vertikalne plohe, položena kroz os ceste, s površinom kolnika.
UZDUŽNI NAGIBI- minimalni uzdužni nagibi su 0.2%-0.5%. ceste viših razreda imaju manje uzdužne nagibe od cesta nižih razreda.
VERTIKALNE KRIVINE- kod promjene nagiba nivelete nastaju lomovi koji se zaobljuju vertikalnim kružnim lukovima. Lom nivelete može biti konveksan (hrbat) i konkavan (uvala). Preglednost mora biti osigurana na udaljenosti između oka vozača na visini h1= 1.20 m iznad vozne površine i nepomične zapreke visine h2=0.10 m.
Minimalni polumjer konveksne leče

ELEMENTI ISKOLIČENJA VERTIKALNIH KRIVINA- U uzdužnompresjeku ceste ne izvode se prijelazne krivine nego se zaobljenje vrši samo kružnim lukom.
Slika



PROSTORNO VOĐENJE LINIJA
Pod vođenjem linije podrazumijeva se određivanje trase u situaciji i određivanje visinskog položaja ceste. Cestu treba prilagoditi terenu u cilju smanjenja količine iskopa i nasipa.
POLAGANJE TRASE- U ravničarskom terenu cesta se polaže u niskom nasipu. U brežuljkastom, brdovitom, planinskom terenu pojavljuje se prijelaz preko hrpta (prijevoj), prijelaz preko doline, tunel…
Minimum zemljanih radova osigurava se preko «nultog poligona» prilagođavanjem trase konfiguraciji terena za zadani uzdužni nagib.
Slika

Postavljanjem nultog poligona dobiva se okosnica za postavljanje pravaca, kružnih lukova i prijelaznih krivina horizontalne osi trase. Odstupanjem osi od nulte linije nastaju pomaci lijevo i desno od nultog poligona koji već u položajnom nacrtu pokazuje dali je trasa u nasipu ili usjeku. Tangente treba polagati tako da nasip bude približno jednak iskopu.

ODVODNJA CESTE
Pouzdana i efikasna odvodnja ceste vrlo je važna za osiguranje stabilnosti donjeg i gornjeg ustroja ceste.
ODVODNI JARCI- najstariji tip odvodnje ceste je jarak trapeznog oblika, srednje dubine 40- 60 cm i širine 30- 50 cm. Profil treba odrediti prema količini vode koju jarak treba primiti, a kosine jarka ovise o vrsti tla (1:n)
Slika

Uzdužni nagib jarka ovisi o terenskim prilikama i može biti jednak uzdužnom nagibu nivelete. U usjecima su uređaji za odvodnju potrebni sa obje strane kolnika. K od niskih nasipa jarak se izvodi sa obje strane, a kod nasipa na strmijem terenu jarak se izvodi samo na stranu padine.
Slika

Jarak koji ima presjek trokuta povoljniji je s obzirom na sigurnost prometa i estetski izgled.
Slika

Kod suvremenih cesta odvodnja se izvodi plitkim žljebastim i trokutastim jarcima. Dno žlijeba mora biti najmanje 30 cm ispod izlaznog dijela tamponskog sloja.
RIGOLI I DRENAŽE-Za neposrednu odvodnju uz kolnik primjenjuje se trokutasti i žljebasti rigoli. Trokutasti rigoli izvode se na svim izvangradskim cestama (osim autocesta) u usjecima i zasjecima te na cestama u naselju u kombinaciji sa rubnjakom. Odvodnja tamponskog sloja plitkim drenažama primjenjuje se kod usjeka i zasjeka drenažna ispuna mora omogućiti sigurnu odvodnju ali na smije zamuljavati drenažne cijevi, ispuna mora djelovati kao filter.

PROPUSTI- To su objekti za odvodnju kojima se voda propušta kroz trup ceste, bilo da se radi o vodi iz prirodnog vodotoka ili zaštitnih jaraka i rigola. Razlikujemo: Cijevne, svođene, ploćaste okvirne.

MATERIJALI ZA GRAĐENJE CESTA
Kod građenja treba što više koristiti materijale sa trase.
Materijali za građenje:-prirodno sraslo tlo (donji ustroj) –prirodni kamen (donji ustroj, podloga, zastor, objekti) –umjetni kamen (podloga i zastor) –vezna sredstva (podloga, zastor i stabilizacija)
PRIRODNO SRASLO TLO- ima tri kategorije: zemljana tla (humus, sitnozrna vezana tla, krupnozrna nevezana tla, mješovita tla), kamenita tla (polučvrsta i čvrsta kamenita tla) ,specijalna tla (zasićena tla male nosivosti, muljevi)
PRIRODNI KAMEN-Čini pretežni dio kolničke konstrukcije.
Razlikujemo: prirodno usitnjeni kamen (pijesak 0,09-4,0mm, šljunak 2,0-63 mm, valutke preko 63mm) Umjetno usitnjeni kamen (kameno brašno, pijesak, kamena sitnež, drobljenac, lomljeni kamen)
UMJETNI KAMEN- klinker (pečena glina), drozga (od sirovog željeza)
VEZNA SREDSTVA-cementu ( primjena kod krutih zastora, kod stabilizacije pjeskovito šljunkovitog materijala…) Vapno (Za stabilizaciju srednje i visoko plastičnih glina te zrnatog tla s većim sadržajem gline. Bitumen (dobiva se frakcionom destilacijom nafte) Razrijeđeni bitumen ( destilirani bitumen sa mineralnim ili katranskim uljem)
Katran (dobiva se suhom destilacijom raznih organskih tvari)

ZEMLJANI RADOVI
Obuhvaćaju izradu donjeg ustroja ceste: raščišćavanje terena od raslinja, skidanje humusa, iskop tla, prijevoz, izrada nasipa, odvodnja, osiguranje pokosa nasipa i usjeka.
Za izvedbu posebno su značajni geološki geomehanički, hidrološki i ostali važni podaci.
PRIPREMNI RADOVI- poprečni presjek ceste može biti:
Slika


ISKOP- mogu se iskopavati buldozerom, bagerom ili skrejperom, a čvrsta kamena tla iskopavaju se bušenjem i miniranjem.
ZIDOVI
Vođenje trase u većimkonfiguracijama terena ili u nestabilnim tlima izaziva potrebu za projektiranjem zidova. Prema položaju i funkciji dijele se na potporne, uporne i obložne zidove.
POTPORNI ZIDOVI- nalaze se na nižoj strani cestovnog trupa i preuzimaju opterećenje nasutih slojeva nasipa i prometno opterećenje.
UPORNI ZIDOVI – nalaze se iznad kolnika a preuzimaju opterećenje tla u usjeku (zasjeku, isjeku)
OBLOŽNI ZIDOVI- štite stabilne kosine usjeka osjetljive na djelovanje zraka i atmosferilija i nemaju nosivu funkciju.
Materijali od kojih se izrađuju zidovi su: beton, armirani beton,kamen razni montažni elementiod betona ili armiranog betona i žičane košare ispunjene kamenom.
Slika

KOLNIČKE KONSTRUKCIJE
Kolnička konstrukcija treba udovoljiti slijedećim zahtjevima:
-treba prenjeti sva opterećenja na donji ustroj bez deformacija.
-završni sloj mora biti ravan, otporan na trošenje
-zadržavati traženu kvalitetu.
Slika

Završni slojevi gornjeg ustroja čine zastor. Zastor se izgrađuje u dva ili više sloja od kojih je gornji površinski sloj habajući, a donji vezni. Nosivi slojevi prenašaju sva statička i dinamička prometna opterećenja na donji ustroj odnosno temeljno tlo.
Prema konstruktivnim svojstvima kolničke konstrukcije se dijele: Savitljive konstrukcije (Svi asfaltni i katranski zastori izgrađeni na podlozi od nevezanog kamenog materijala), Krute konstrukcije (cement-betonski kolnici)
POSTELJICA- Gornja je površina donjeg ustroja. Na posteljicu se prenose stalna i pokretna opterećenja preko gornjeg ustroja.Površina posteljice mora imati poprečni nagib od min 4%.
PODLOGA- je onaj dio učvršćenja na koju se polaže zastor. Svrha mu je da statičko i dinamičko djelovanje prometnog opterećenja prenese na zemjani trup.
CESTOVNI ZASTORI- je gornji završni dio cestovne konstrukcije. Zastor izravno preuzima opterećenje od prometa i prenosi ga na donje slojeve. Prema materijalu dijele se na: zastor od nevezanog kamenog agregata, od taraca, cementni zastori, tamni zastori.

PROJEKT CESTE
Projektiranje se provodi u nekoliko faza:
Građevinsko projektiranje (studija, idejni i glavni projekt)
Prometno-ekonomske studije (predstudija o izvodljivosti i studija o izvodljivosti)
STUDIJA-Koriste se karte na koju se polaže trasa ceste te na temelju situacije izrađuje se uzdužni profil.
IDEJNI PROJEKT- na njemu se postavljaju horizontalne linije tj. Nulti poligoni.
GLAVNI PROJEKT- Određuje se os ceste sa svim detaljima iskolićenja ceste te brojem popratnih objekata. Razrađuju se sve faze izgradnje ceste do najsitnijih detalja.
PROMETNO EKONOMSKE STUDIJE- njena svrha je da se na osnovu svega donese odluka o građenju ceste.

Dano je šest zahtjeva koje građevina mora ispuniti: Mehanička čvrstoća i stabilnost, zaštita od požara, zaštita od buke, higijena, zdravlje i zaštita okoliša, sigurnost uporabe, ušteda energije i toplinska zaštita.
EUROCODE: U klasičnoj teoriji se radilo po dopuštenim naponima i teoriji stabilnosti.
Novi koncept sigurnosti je koncept dimenzioniranja s parcijalnim koeficijentima sigurnosti. On se temelji na statistički neujednačenim vjerojatnostima pojedinih veličina, naručito utjecaja te karakteristika materijala.
Kriterije (Uvjete) koje građevina mora pri definiranim utjecajima ispuniti da bi bila pouzdana su određeni kao odgovarajuća granićna stanja. Cilj novog dokaza stabilnosti je dokazati da granićna stanja u nekom razdoblju neće nastupiti!
Dvije kategorije graničnih stanja: Granično stanje nosivosti Granično stanje uporabljivosti
Granično stanje nosivosti definirano je blizinom stanja loma. Mogu nastupiti: uslijed gubitka ravnoteže, lomom, gubitkom stabilnosti, umorom materijala. Granično stanje nosivosti je stanje konstrukcije pri kojemu je ugrožena sigurnost ljudi.Mora biti ispunjeno: Sd d Rd Sd-vrijednost utjecaja za dimenzioniranje Rd- vrijednost otpornosti materijala za dimenzioniranje
Granično stanje uporabljivosti definirano je krierijima čije neispunjavanje može ograničiti projektiranu uporabu građevine. GSU dana su ograničenjima: deformacija, oscilacija Granično stanje uporabljivosti je stanje pri kome više nisu ispunjeni uvjeti uporabljivosti objekta (kad su deformacije ili progibi veči od dopuštenih) Mora biti ispunjeno: Ed d Cd Ed- vrijednost ovisna o utjecajima Cd- dopuštena vrijednost
Utjecajne veličine koje se u novom konceptu promatraju su: Utjecaji ( opterečenja S) i otpori (otpornost R)
Cilj dimenzioniranja je postaviti dovoljan razmak između utjecaja S i otpornosti R.
Utjecaji na konstrukciju:Eurocode razlikuje dvije skupine utjecaja: Sile (opterečenja) koja djeluju na konstrukciju i pomicanja. U odnosu na vremensku promjenjivost razlikuje: Stalne utjecaje (G) Promjenjiva opterečenja(Q) Naručita opterečenja (A)
Karakteristične vrijednosti utjecaja- to su utjecaji koji u predviđenom vremenskom trajanju konstrukcije neče biti prekoračeni. Najznačajnije karakteristične vrijednosti su: Gk, Qk
Druge reprenzetativne vrijednosti su definirane kao : vrijednost kombinacije ¨0 Qk
Vrijednost učestalosti ¨1 Qk Kvazi stalna vrijednost ¨2 Qk ¨0¨1 ¨2 –koeficijenti kombinacija
Proračunske vrijednosti- Dobijamo ih tako da karakteristične vrijednosti pomnožimo sa parcijalnim koeficijentima sigurnosti łF Tada dobijemo vrijednosti utjecaja za dimenzioniranje Gd ,Qd
Parcijalni koeficijent sigurnosti łF - pomoču njih se uzima u obzir: nesigurnost pri određivanju utjecaja i materijalnih konstanti, doprinos raznih kombinacija utjecaja, trajanje utjecaja kao i mikroklime prostora konstrukcije. Za postizanje dogovorenog nivoa sigurnosti karakteristične vrijednosti utjecaja množe se sa parcijalnim koeficijentima sigurnosti łF i dobivaju se vrijednosti utjecaja za dimenzioniranje (Gd, Qd) Gd= łG × Gk Qd= łQ × Qk
Za granično stanje nosivosti : łG= 1,35 łQ= 1,5 Za granično stanje uporabljivosti: łG= łQ= 1
Vrijednosti opterečenja za dimenzioniranje, koeficijenti kombinacija ¨ Kako statički ne postoji mogučnost sa sva opterečenja djeluju istovremeno punim intenzitetom, eurocode daje mogučnost kombinacije pomoču koeficijenata ¨ kojim se mogu reducirati pojedina opterečenja.
Koeficijent ¨1 koji se rabi pri dokazu uporabljivosti manji je nego ¨0 pri dokazu nosivosti.
Osnovno pravilo kombinacije łG × Gk+ łQ,1 × Qk,1+ Ł ¨0,i × łQ,i× Qk,i
Reduciranje je moguče tek poslije drugog promjenjivog. Pojednostavljena pravila:
1) łG × Gk+1,5× Qk,1 2) łG × Gk+1,35 Ł Qk,i
Mjerodavna je ona kombinacija koja daje nepovoljnije rezultate.
Karaktristične vrijednostiZbog velikog rasipanja rezultata ispitivanja kod drveta uvodimo karakteristične vrijednosti. Imamo dvije vrijednosti:
- 5% fraktil- to je donja granična vrijednost jedne karakteristike, koja u 95 % slučaja neće biti manja
- srednja vrijednost karakteristike materijala Xmean – to je srednja vrijednost svih ostvarenih rezultata
Odnosi napon- deformacija Karakteristične vrijednosti se uzimaju s pretpostavkom linearnog odnosa napona i deformacije. Za elemente koji su istovremeno izloženi djelovanju tlaka i savijanja smije se usvojiti nelinearni zakon materijala (elastično-plastično)
Proračunski modeli Kod statički neodređenih konstrukcija može se upotrijebiti elato-plastičan postupak za određivanje raspodjele napona u elementima.
Drvene konstrukcije – Su smisaono projektiran skup drvenih elemenata koje čine stabilnu nosivu strukturu građevinskog objekta. Stabilno je ako može primiti propisano opterečenje uz propisani koeficijent sigurnosti. Tipovi: Prema funkciji: Stropne k., krovne k., konstrukcije hale, mostovske k., skeletne k., skele. Prema statičkom djelovanju : linijske, ravninske i prostorne. Prema načinu izvedbe: monolitne i ljepljene.
Anizotropija drveta- Drvo u svakoj točki ima različita svojstva.
Higroskopnost- Higroskopska ravnoteža vlažnosti drva je vlažnost pri kojoj drvo ne upija i ne isparava vodu. Rijetko se postiže jer se relativna vlažnost zraka stalno mijenja.
Drvo- građevni materijal- Drvo je anizotropan i nehomogen materijal tj. Različita su mu svojstva u različitim smjerovima. Zbog svoje nehomogene građe ima veliko rasipanje u rezultatima ispitivanja ćvrstoće. Drvo je živi prirodni materijal te zbog toga ima greške u građi koje također djeluju na čvrstoću drveta. Prednost je što je on prirodan i ekološki materijal. Drvo dominantno prihvaća naprezanja u pravcu vlakana Drvo dobro prihvaća dinamička opterečenja i velika opterečenja kratkog trajanja. Tlačna naprezanja u pravcu vlakana slabije prihvaća.
Puno drvo (PD) Klase: S7 (MS7), S10( MS10), S13, MS13, MS17 Nosivi jednodjelni elementi moraju imati minimalne dimenzije od 24 mm debljine i 14 cm2 površine presjeka (za letve 11cm2)
Karakteristične vrijednosti čvrstoće na vlak i savijanje odnose se na visinu presjeka od 150 mm. Za visine presjeka manje od te treba vrijednosti čvrstoće množiti sa faktorom kh=min[ (150/h)0,2 ili 1,3 Zbog anizotropnosti i nehomogenosti te grešaka PD ima veliko osipanje rezultata ispitivanja čvrstoće
Lijepljeno lamelirano drvo (LLD)Klase čvrstoće: BS11, BS14, BS16, BS18. Mogu biti: k- kombinirano LLd iz dviju razlićitih klasa ili h- homogeno LLd iz jedne klase Karakteristične vrijednosti čvrstoće na vlak i savijanje odnose se na visinu presjeka od 600 mmm za manje visine presjeka treba vrijednosti čvrstoća množiti s faktorom kh= min[ (600/h)0,2 ili 1,15 sastoji se od dasaka, lamela najveće debljine 45 mm i dužine između 1,5-5,0 m
Materijalni koeficijenti za dimenzioniranje Karakteristične vrijednosti materijala ne mogu se primjeniti bez modifikacije. Karakteristične vrijednosti materijala određuju se ispitivanjem u definiranoj mikroklimi 20˙C i 65% relativne vlažnosti te 5 minutnom trajanju opterečenja. Različiti uvjeti od ovih moraju se uvažiti modifikacijama Xd= kmod ×Xk/ łm łm- parcijalni koeficijent sigurnosti Xd-materijalna konstanta za dimenzioniranje kmod- faktor modifikacije Xk- karakteristična vrijednost
Parcijalni koeficijent sigurnosti łm Za granično stanje nosivosti ’ łm=1,3 Za GSU’ łm=1,0
Utjecaj trajanja opterečenja i uporabne klase; kmod i kdef faktori
Razredi trajanja opterečenja Na svojstva čvrstoće i krutosti produkata od drva i na bazi drva utjeće i dužina trajanja opterečenja i klima okoline.To svojstvo je uzeto u obzir kroz razrede trajanja utjecaja.
Imamo pet razreda trajanja utjecaja. Stalno (duže od 10 god.), Dugo (&mj. Do 10 god.), Srednje (1 tjedan do 6 mj.), Kratko (kraće od 1 tjedna), Vrlo kratko (udarno)
Uporabne klase (Vlažnost) Za vrijeme uporabe objekta u drvu se uspostavlja ravnoteža vlažnosti koja je ovisna o mikroklimi prostora. Vlažnost drva ima veliki utjecaj na mehanička svojstva drva, što se pri dimenzioniranju mora uvažiti. Pri promjeni vlažnosti od 1 % čvrstoća se smanji za 3-5%. Zbog toga su uvedene uporabne klase 1,2,3 Uporabne klase zajedno sa klasama trajanja opterečenja koriste se pri određivanju koeficijenata modifikacije kmod i deformacije kdef
Za granično stanje nosivosti ’ kmod Za granično stanje uporabljivosti ’ kdef
Koeficijenti deformacije kdef - koristimo ih kod GSU Ovisi o trajanju utjecaja i uporabnoj klasi. Pomoću njga se izračunava konačna elastična deformacija
Deformacije elemenata građevinePrvo se proračunava početna elastična deformacija uinst, zatim konačna ufin pomoću koeficijenta kdef. Ufin=uinst,stalno (1+kdef)+uinst,promjenjivo(1+kdef) uinst,st=5Gl4/384EI
kmod i kdef faktori ovise o trajanju utjecaja i uporabnoj klasi! Pri kombinaciji utjecaja kmod se uzima za utjecaj najkračeg trajanja. Pri dokazu uporabljivosti uzima se łm =1 kmod= 1
Dokaz uporabljivosti Dokazom uporabljivosti treba dokazati da neće doći do deformacija i oscilacija, koje mogu prouzročiti oštećenja ili utjecati na normalnu funkciju građevine. Kod dokaza uporabljivosti će se parcijalni koeficijenti sigurnosti za utjecaje ( łG i łQ ) kao i za materijale (łm) uzeti jednako 1.
Temperatura- Povečanjem temperature smanjuje se čvrstoća drveta i modul elastićnosti E. (Povečavaju se deformacije) Pri većoj vlažnosti i temperaturi ispod 0 C čvrstoća na tlak, savijanje i smicanje se povećava. Smrznuto drvo je krtije tj. Smanjena je čvrstoća na dinamička opterećenja. Pri povećanju temperature dolazi do isušivanja tj. Skupljanja što smanjuje mehanička svojstva (Svojstva koja se manifestiraju pod utjecajuem vanjskih sila: tvrdoča, otpornost na habanje, čvrstoća (granična, na tlak, vlak, savijanje i posmik), žilavost, cjepljivost, elastičnost.)
Elastičnost drveta- Na svojstva elastičnosti utjeću: vrsta drveta, pravac vlakana, građa drveta, temperatura. Modul elastičnosti je različit ovisno o pravcu vlakana, paralelan ili okomit s vlaknima. Povečanje vlažnosti smanjuje modul elastičnosti.
Klizanja spajala (međusobni pomak elemenata u spoju) Kao kod elemenata građevine prvo se proraćunava početna elastična deformacija uinst koja se dobija na osnovu sile Fd i početnog modula klizanja Kser spajala kao: uinst= Fd/Kser Kod trnova treba poćetno uinst povećati za 1mm
Konačna vrijednost klizanja spajala se računa kao: Ufin= uinst(1+kdef) Kod trnova trebaUfin povećati za 1 mm
Konačna deformacija spoja elemenata s različitim karakteristikama tečenja (kdef,1 i kdef,2) proračunava se;
Ufin= uinst(1+kdef,1)(1+kdef,2)
Granićne vrijednosti progiba Pri proračunu ukupnog progiba unet smije se izvedeno nadvišenje uzeti u račun s punom vrijednosti i odbiti od ukupnog progiba: unet=u1+u2-u0
U0-nadvišenje u neopterečenom stanju, u1-progib od stalnog opterečenja (G), u2-progib od promjenjivog (Q)
Dokaz nosivosti elemenata i konstrukcija
Vlak u pravcu vlakana Mora biti zadovoljeno: Ăt,0,d=Ft,d/Aneto d ft,0,d
Razlika u dimenzioniranju EC5 prema sadašnjim HRN je u tome što se u proračun uvode vrijednosti za dimenzioniranje utjecaja (statičke veličine) i otpor (čvrstoća materijala).
Vlak okomito na pravac vlakana Za ravnomjerno opterećen volumen u m3 mora biti zadovoljeno: za puno drvo Ăt,90,d d ft,90,d Za LLD Ăt,90,d d ft,90,d (V0/V)0,2 V- ravnomjerno opterećen volumen u m3 V0-usporedni volumen =0,01m3
Tlak u pravcu vlakana Uvjet: Ăc,0,d=Fc,d/A d fc,0,d Mora se ispitati i mogućnost izvijanja
Duljina izvijanja li=0,8l Vitkost »= li/i i=I/A I=b*h3/12 »rel=»/Ŕfc,o,k/E0,0.5
»rel>0,5 Izvijanje : k=0,5[1-˛c(»rel-0,5)+ »rel2] kc=1/(k+k2- »rel2) Ăc,0,d/kcdfc,0,d
»rel<0,5 nema izvijanja Ăc,0,d=Fc,d/A d fc,0,d
Tlak okomit na pravca vlakana Ăc,90,d=Fc,d/A d kc,90 ×fc,90,d kc,90- faktor povećanja kod tlačne površine gdje je dužina ležaja ld150mm
Tlak pod kutom ± prema pravcu vlakana Ăc,±,dd kc,±×fc,0,d kc,±=1/( fc,0,d/ fc,90,d) ×sin2± +cos2±
Savijanje

Posmik
Ako postoji koncentrirana sila u blizini ležaja( ) tada je potrebno samo jedan dio rezultirajuće poprećne sile staviti u proraćun. Otpornost drveta ovisi o pravcu djelovanja na vlakna, čvrstoći i vlažnosti.
Torzija Kada je štap opterečen momentom u ravnini koja je okomita na njegovu uzdužnu os. Javlja se deformacija kuta zaokreta uzduž štapa. Otpornost drveta ovisi o pop. Presjeku i čvrstoći.

Vlak i savijanje – Vrijede linearni interakciski odnosi , ako nastupi dvoosno savijanje jedna komponenta djeluje punim intenzitetom, a druga se korigira sa K

Tlak i savijanje- Nastaju nelinearni inteakciski odnosi kod kojih tlačni naponi ne ulaze punom vrijednosti
Trapezni, zakrivljeni i sedlasti nosačiIzvodbom ovih nosača moguće je ostvariti potreban nagib krovne plohe ili veći unutrašnji prostor objekta...Koso zasjecanje lamela treba se izvoditi u tlačnom dijelu nosaća opterečenog na savijanje, da bi u vlačnom području lamele imale pravac vlakana drva. Te se zbog toga moraju promatrati teorijom anizotropnih ploča.
Trapezni nosačiKod trapeznih nosača s pravcem vlakana paralelnim s jednom izvodnicom ruba nosača i kutom nagiba ±d10ş proračunava se rubni napon savijanja na ravnom rubu izrazom:
Zakrivljeni i sedlasti nosačiTreba voditi računa o: -utjecaju oslabljenog ruba nosača koji prema ležajevima smanjuje visinu presjeka. - Nelinearnoj raspodjeli napona u području sljemena
- o nastanku poprečnih vlačnih napona u području sljemena koji nastaju zbog rezultirajučih sila
Dokaz stabilnosti
Tlačni elementi s izvijanjemKod tlačnih elemenata moraju se uzeti u obzir dodatni naponi savijanja koji nastaju zbog početnih imperfekcija, zakrivljenja ili deformacija po teoriji II reda.

Nosači opterećeni savijanjem i izbočavanjem
Početne materijalne ili geometrijske imperfekcije nosača opterečenih na savijanje mogu uzrokovati njegovo izbočavanje. Dokaz:
Nosači opterećeni savijanjem i tlakom s izbočavanjem

Ravninski okviri i lukovi- dokazi prema teoriji II reda
Nehomogenost materijala ima za posljedicu imperfekciju težišta presjeka u odnosu na projektirani položaj. Teorijom II reda preko početnih imperfekcija simuliraju se moguće imperfekcije u stvarnosti.
Pri dokazu nosivosti treba uzeti u obzir i dodatne momente savijanja koji nastaju uslijed imperfekcija geometrijskog sustava
Teorija II reda ima slijedeće prednosti:
-nije potrebno određivati kritične napone kroz proračun faktora kc i kcrit.
- nije potrebno proračunavati srednje sile spajala u spojevima radi imperfekcija, izvijanja i izbočavanja.
-Nije potrebno određivati sile stabilizacije sustava, ako se radi trodimenzionalna simulacija.
Početne imperfekcijeDozaz sigurnosti nosivosti sustava po teoriji II reda provodi se po slijedećim pretpostavkama: -početne imperfekcije (deformacije bez napona) treba uzimati da odgovaraju stvarno mogućim početnim položajima sustava uslijed geometriskih ili materijalnih inperfekcija.
Materijalne konstantePri proračunu deformacija mora se uzeti u obzir modul elastičnosti drva (E) E=E0,0.5 fm,d/ fm,k E0,0.5- karakteristični modul elastičnosti
Spajala Funkcija spoja je raspodjela opterećenja na elemente posredstvom spajalaTreba dokazati potreban broj spajala na osnovu vanjskih sila, treba odrediti raspored spajala, broj spojnih ravnina, vrstu spajala (drvo-drvo, čelik- drvo) Spajala: Čavli, klamfice, vijci, vijci za drvo, trnovi te ježaste ploće. Pravila primjene: -nosivost jednog spajala u nizu od više njih mora se reducirati (osim kod čavala)
- pri zajedničkom djelovanju različitih spajala moraju su uvažiti njihove različite podatljivosti.
- ljepilo i mehanička spajala ne mogu se istovremeno koristiti u jednom spoju!- moraju se poštivati minimalne udaljenosti spajala -pri djelovanju sile pod kutom u odnosu na pravac vlakana treba analizirati poprečne vlačne napone na slijedeći način: Vdd2fv,d be t /3
Višerezni spojeviUkupna vrijednost svih reznih spojeva određuje se kao zbroj najmanjih nosivosti svih reznih ravnina.Vrijednost za dimenzioniranje jednog štapastog moždanika (trna) iznosi: Rd,trna=2*(Rd,A+Rd,B) Za proračun vrijednosti Rd preporuča se primjena računala.
Spojevi s čavlima Čavli su glatki žičani komadi čelika koji su s jedne strane zašiljeni a sa druge strane imaju glavu. Nosivost čavala je ista bez obzira kako sila djeluje na pravac vlakana. Čavli obično nose na prerez dok im je nosivost na čupanje znatno manja. EC5 regulira čavle do promjera d=8mm i sa promjerom glave veće od 2d za spojeve drvo-drvo i drvo-šperploča. Upute:
-u drvu gustoće Áe 500 kg/m3 moraju se rupe bušiti - minimalni broj čavala u jednom spoju je dva
-određene su minimalne dubine zabijanja čavala radi sprečavanja čupanja - kod kvadratičnih čavala se za d uzima dužina stranice - Propisani su razmaci između čavala
-Čavli ukucani u čelo se koriste samo za određene svrhe u tom slučaju se nosivost smanjuje za 1/3, a nosivost u pravcu se ne može koristiti. Kod spojeva bez bušenja može doći do cijepanja čime se smanjuje njihova nosivost, da bi se to smanjilo treba uvažiti minimalne debljine elementa u funkciji debljine čavla:
Ako se čavli zabijaju u srednji element obostrano bez bušenja minimalna debljina srednjeg elementa mora biti:-čavli se moraju potpuno zabijati okomito na pravac vlakana
-promjer rupe mora biti 0.9 d. Rupe u čelićnom limu mogu biti veće za 1mm od promjera čavla.

Spojevi vijcimaOpterečenje okomito na vijak
Upute: - promjer rupe za vijak može biti 1mm veći od promjera vijka
- ugrađuju se sa podložnim ploćicama - pritežu se do punog naljeganja
-Ako je broj vijaka u pravcu vlakana u jednom nizu n 6 tada efektivni broj n iznosi n
Spojevi trnovima Ista pravila kao kod vijaka.
-najmanji promjer trna može biti 6mm -tolerancija promjera može biti -0/+0,1mm
-promjer rupe ne treba biti veći od promjera trna, samo u limu može biti za 1mm veći.
Spojevi s vijcima za drvo Upute: - dimenzioniranje vijaka za drvo promjera d<8mm po pravilima za čavle, a za de8mm po pravilima za vijke tako se uzimaju i minimalni razmaci
- za promjer d se uzima veličina glatkog dijela vijka
- vijci za drvo promjera d>5mm moraju se ugraditi u bušene rupe

OSNOVNA SVOJSTVA TLA
TLO - je trokomponentnog sastava, sastoji se od čvrstih čestica , tekućine i plinova.
GUSTOĆA UZORKA – gustoća neporemećenog uzorka je odnos mase i volumena takvog uzorka.

GUSTOĆA SUHOG UZORKA – odnos mase uzorka (osušenog na standardnoj temperaturi od 105 °C u toku najmanje 24 h pri čemu iz pora ispari sva slobodna voda i dio adhezione vode) i volumena uzorka sa porama.

GUSTOĆA ČVRSTIH ČESTICA – odnos mase suhog uzorka i volumena uzorka bez pora.

VLAŽNOST UZORKA – odnos mase isparene vode i mase suhog uzorka u postocima.
STUPANJ ZASIĆENOSTI (SATURACIJA) – odnos između volumena vode sadržane u porama i volumena pora.

RELATIVNI POROZITET (n) – odnos između volumena pora i volumena uzorka tla.
KOEFICIJENT PORA (e) – odnos između volumena pora i volumena čvrstih čestica.
PIKNOMETAR – određuje specifičnu masu, to je bočica točno poznatog volumena. Vaganjem se izmjeri masa male količine suhog razmrvljenog uzorka (Ms) i masa piknometra (Mp) s vodom temperature 20 °C. Uzorak se zatim stavi u piknometar u kuha u vakumu da bi se od svih čestica odvojio zrak; kada se piknometar sa uzorkom i vodom ohladi napuni se vodom do vrha i ponovno važe. Volumen uzorka jednak je masi vode koju je on istisnuo iz piknometra podijeljenoj specifičnom masom vode ( ). Specifična masa uzorka je jednaka njegovoj masi podjeljenoj s volumenom.
GRANICA TEČENJA – vlažnost pri kojoj će uzorak tla početi teći ako ga se protrese. Određuje se u aparatu Casagronde.
GRANICA PLASTIČNOSTI – vlažnost ispod koje se oblik mase uzorka ne može mijenjati bez nastanka pukotina u materijalu.
GRANICA SKUPLJANJA – određena je sadržajem vlage pri kojem se postignuti volumen uzorka ne smanjuje daljnjim sušenjem.
AREOMETRIRANJE – u posudu se nasipa uzorak, zatim se doda destilirana voda, pa se to miješa sve dok se uzorak jednolično ne suspendira. Suspenziji se doda malo vodenog stakla koje spriječava koagulaciju čestice. Gustoću suspenzije mjerimo aerometrom. Pratimo vrijeme kada će se sve čestice nataložiti.
Na osnovu vremena (t) proteklog od početka pokusa do trenutka mjerenja gustoće, dobivamo promjer zrna (Dt).
STOCKESOV ZAKON – čestice su kugle iste gustoće do max. d=1 mm (veće kugle brže tonu, sitnije sporije).
KLASIFIKACIJA TLA – nekoherentno (krupno zrno); koherentno (sitno zrno)
Osnovne grupe: kamen veće 60 mm (K); šljunak 2 do 60 mm (G); pijesak 0,06 do 2 mm (S); prah 0,002 do 0,06 mm (M); glina manje od 0,002 mm (C).
GRADUIRAN MATERIJAL – jednoliko graduiran materijal – prevladava samo jedna frakcija; dobro graduiran materijal – jednako prisutne sve frakcije; slabo graduiran materijal – jedna frakcija je nikako zastupljena.
INDEKS RELATIVNE GUSTOĆE – je odnos između razlike max. mogućeg i stvarnog koeficijenta pora i razlike max. i min. mogućeg koeficijenta pora.
INDEKS PLASTIČNOSTI – razlika sadržaja vlage između granice tečenja i granice plastičnosti (materijal uz malu promjenu vlažnosti pri manjem indeksu plastičnosti prelazi u žitko ili polu čvrsto stanje što je nepovoljno).
INDEKS KONZISTENCIJE – omjer između prirodne vlažnosti materijala. One na granicama konzistencije.

TEČENJE VODE U TLU
KAPILARNOST – podizanje vode u tankoj cijevi djelomično uronjenoj u vodu, iznad površine vode s tlakom nula. Podizanje vode nastaje zbog površinske napetosti vode, tj. Zbog sposobnosti preuzimanja vlačnih naprezanja. Naprezanja se javljaju kao adhezione sile stjenke cijevi (kapilare) i vode. Površinska napetost varira lagano sa temperaturom. Uzrok kapilarnosti je i razlika tlakova na površini vode i u kapilari. Na granici kapilare prenosi se težina stupca vode, preko površinske napetosti u stijenke kapilare.
Kapilare u tlu nastaju spajanjem pora u uske cjevčice promjenjivog promjera.
VISINA KAPILARNOG DIZANJA – ovisi o promjeru kapilare, tekućini i materijalu od je kapilara, tj. adheziji tekućine i cijevi. U tlu kapilarno dizanje ovisi o povijesti gibanja podzemne vode u tlu.
POSLJEDICE NA TLO OD KAPILARNOG DIZANJA – dio tla zasićen zatvorenom i dopunjen otvorenom kapilarnom vodom.
1. povećava svoju prostornu gustoću.
2. sitno zrnata tla naročito su ugrožena od kapilarnog dizanja vode.
3. kod smrzavanja tla oblikuju se leće leda, koje povećavaju obujam prostora pora za 11 %.
Nakon otapanja ostaju šupljine u tlu, zato objekte temeljimo ispod dubine smrzavanja.
STRUJANJE VODE U TLU –
1. voda teče stacionarno (konstantan protok u svakoj točki).
2. voda je nestišljiva
3. ubrzanje vode je zanemarivo malo pa se sile mase od ubrzanja mogu zanemariti.
4. volumen i struktura tla su konstantni u vremenu.
5. promjena volumena tla zbog promjene naprezanja mogu se zanemariti.
SKUPNE LINIJE STRUJNOG POLJA –
1. strujnica- linija za koju vrijedi da okomito na nju nema toka, tj. brzina i smjer su paralelni s njom.
2. ekvipotencijal – je linija na kojoj sve točke imaju jednak ukupan potencijal.
3. slobodno vodno lice – linija na kojoj je potencija od parnog tlaka nula (postoji samo geodetski potencijal).
- grafički prikaz tih linija se zove strujna mreža.
POTENCIJAL TEČENJA – tečenje u tlu se javlja samo uslijed razlike ukupnog potencijala. Kod tečenja kroz porozne sredine brzina je zanemariva u odnosu na ostale članove.
TLAČNI POTENCIJAL – pijezometarska visina.
HIDRAULIČKI GRADIJENT – gubitak potencijala na jediničnoj udaljenosti.
DARCY–jev ZAKON – brzina fluida kroz porozni materijal proporcionalna je hidrauličnom gradijentu koji izaziva tok.
URONJENA TEŽINA TLA – je težina umanjena za težinu vode.
Po Arhimedovom zakonu tijelo uronjeno u tekućinu izgubi prividno na svojoj težini onoliko koliko teži tijelom istisnuta tekućina.
KOEFICIJENT VODONEPROPUSNOSTI TLA – dva uređaja za mjerenje u laboratoriju:
1. uređaj sa konstantnim padom – koristi se za propusnije materijale.
2. uređaj sa promjenjivim padom – koristi se za izrazito malo propusne materijale.
Na terenu se mjeri:
• metodama bojanja vode u jednoj bušotini i hvatanju boje u drugoj bušotini koristi se u kršu.
• Probnim crpljenjem vode iz bunara.
GEOSTATSKO NAPREZANJE – naprezanje uzrokovano vlačnom težinom. Posmično naprezanje ne postoji. Dublji slojevi imaju veću zapreminsku težinu zbog utjecaja tla iznad njih.
Razlika potencijala na krajevima nekog uzorka izaziva tečenje koje se sasvim potroši na trenje kroz uzorak izazivajući strujanje.
DODATNA NAPREZANJA U TLU – nastaju zbog opterećenja ograničene površine tla nekim građevinskog objekta. S dubinom padaju jer se opterećenje po dubini širi pod nekim kutem. Utjecaj dodatnih naprezanja se računa do dubine 4 x širine temelja.
ČVRSTOĆA TLA – posmična čvrstoća je svojstvo materijala da ostane u stanju ravnoteže kad mu je površina nagnuta.

ISPITIVANJE TLA «IN SITU» (NA TERENU)
BUŠENJE TLA 1. ručno – koristi se svrdlo ili se buši uz vađenje punog profila 2. strojno pomoću bušilice
UZORCI TLA – poremećeni ili neporemećeni; ovisi da li se prilikom uzorkovanja oštećuju ili neoštećuju.
• KOHERENTNI MATERIJALI
KRILNA SONDA – uređaj služi za određivanje čvrstoće, na smicanje, šipka se sa krilcima zabija na željenu dubinu i mjeri se vrijednost momenta zaokreta i pripadnog kuta deformacije.
CPT – pokus statičke penetracije. Utiskuje se šiljak standardnih dimenzija, jednakom brzinom u tlo statičkom silom. Mjeri se otpor utiskivanja. Osim otpora mjeri se ukupna vrijednost sile trenja po plaštu uređaja.
DILATOMETAR – MARCHETTI – specijalna papuča se utiskuje u tlo na željenu dubinu pri čemu se mjeri tlak potreban da se membrana utisne u tlo uz određeni pomak (11 mm).
PRESNOMETAR TIPA MENARD- u bušotinu se spušta specijalna sonda s membranom. Mjere se promjene membrane pod djelovanjem tlaka.
• NEKOHERENTNI MATERIJALI
SPT- POKUS STANDARDNE PENETRACIJE- mjeri se broj udaraca za 15x15x15 cm utiskivanja udarcem malja propisane mase s propisane visine.

STIŠLJIVOST TLA
EDOMETAR- sprava u kojoj se mjeri promjena visine h niskog cilindričnog uzorka tla promjera b uz porast opterećenja. Uzorak je opterećen vertikalno u prstenu sa spriječenim bočnim širenjem.
STIŠLJIVOST TLA- pojava vertikalne deformacije tla pod utjecajem efektivnih naprezanja.
PRITISAK PREKONSOLIDACIJE- u endometarskom dijagramu kod gline imamo prijelaz iz strmije na blažu granu krivulje, kod neporemećenog uzorka to je maksimalno geološko predopterećenje, naziva se pritisak prekonsolidacije.
UKUPNO SLIJEGANJE TLA-
1. inicijalno slijeganje (elastične promjene volumena prije istjecanja vode, nedrenirano tlo).
2. slijeganje od primarne konsolidacije (plastične deformacije uslijed smanjenja poroziteta pri istjecanju vode).
3. slijeganje od sekundarne konsolidacije (plastične def. koje su rezultat posmičnih naprezanja- puzanje).
• KOHERENTNA TLA- ukupno slijeganje svih slojeva tla je zbroj slijeganja svakog pojedinog sloja.
• NEKOHERENTNA TLA- inicijalno slijeganje se računa pomoću udaraca n (penetracije)

STABILNOST POKOSA
KLIZNO TIJELA- je kruti blok (nedeformabilno). Na kliznoj plohi postignuta je posmična čvrstoća tla. Faktor sigurnosti jedak je u svakoj točki klizne plohe. Pokretanje kliznog tijela izazvano je djelovanjem sile gravitacije, parnog tlaka i potresa.FAKTOR SIGURNOSTI – posmična čvrstoća tla kroz posmični napon potreban za ravnotežu.
BISHOP-ova METODA- koristi za kliznu plohu općeg oblika gdje je klizna ploha dio kružnice, razmatraju se sile na lamelama. Sile se računaju preko naprezanja i površine.
PORNI TLAKOVI – ako se povećavaju, smanjuje se posmična čvrstoća. Dolazi do povećanja posmičnih naprezanja.
NOSIVOST TLA
GRANIČNA NOSIVOST- prosječni kontaktni napon između temelja i tla koji uzrokuje slom tla.
DOPUŠTENO OPTEREĆENJE TLA- najveći dozvoljeni napon u tlu koji ne izaziva slom i nedopuštene deformacije.
TLAKOVI U TLU
COLUMBOVI UVJETI TLAKOVA NA ZID-
1. Zid ne mora biti vertikalan 2. Zasip može biti pod nagibom 3. Postoji trenje
RANKINEOVI UVETI TLAKOVA NA ZID-
1. Zid je vertikalan 2. Zasip je horizontalan 3. Nema trenja
PASIVAN OTPOR- je najveći horizontalni tlak u tlu jer do sloma dolazi u tlaku.
AKTIVAN TLAK- je najmanji horizontalni tlak zbog vlačnog sloma tla, jer je vlačna čvrstoća tla jako mala.
KOHEZIJA- je konstantna po dubini, smanjuje aktivni tlak a povećava pasivni otpor.
VODA U TLU- može biti u stanju mirovanja (kad dolazi do pojave hidrostatskih tlakova) i u stanju tečenja. Pri pojavi vode u tlu dolazi do porasta tlakova.

NASUTE GRAĐEVINE
POKUS PO PROCTOR-u – utvrđuju se svojstva zbijanja tla. Za koherentna tla koristi se oko 4x manja energija zbijanja nego za nekoherentna tla.
CBR- kalifornijski koeficijent nosivosti je broj koji pokazuje koliko je neko tlo (u određenom stanju zbijenosti) mekše od čvrstoće zbijenog drobljenca za kojeg je CBR=100%.
VLAŽNOST TLA- utječe na zbivanje tako što o njoj ovisi gustoća, te struktura tla.
OPTIMALNA VLAŽNOST- vlažnost pri kojoj se zadanom energijom zbijanja postiže najveća gustoća.
MAKSIMALNA GUSTOĆA TLA- gustoća koja se postiže pri optimalnoj vlažnosti.
POKUSNA DIONICA- utvrđuje kojim strojem u kojem režimu i koja debljina sloja se može zbiti na potrebnu gustoću.
PLITKO TEMELJENJE
TEMELJ- dio konstrukcije koji omogućuje da se aktivne sile i momenti od konstrukcije raspodjele na toliku površinu tla kolika je potrebna da se postigne povećana sigurnost od sloma tla i da deformacije tla budu kompatibilne s funkcijom građevine.
PLITKI TEMELJ- za plitke temelje vrijedi: D < 2B (D-dubina, B-širina) ili se smatra plitkim temeljenjem do 3m.
Vrste plitkih temeljnih konstrukcija: stup, traka, roštilj (stup + traka), ploča.
VRSTE PLITKIH TEMELJNIH KONSTRUKCIJA: Temelji samci- Prenose teret jednog stupca; Temelji nosači- Prenose teret dva ili vise stupova; Temeljne trake- Prenose opterećenje od zidova; Temeljna ploča- Prenosi cijelu težinu građevine na tlo; Temeljni roštilji- Temeljni stup+ temeljna traka!
GREDA NA ELASTIČNOJ PODLOZI- Koristi se kad su temeljne grede duge, a tlo meko jer tada deformacija tla bitno utječe na raspodjelu naprezanja!
Za rješavanje tog problema koriste se slijedeći modeli:
a) PRINCIP OBRNUTE GREDE- Kod greda srednje debljine uvjeti na krajevima utječu na sve presjeke u gredi pa treba izvršiti korekcije za opterećenja na krajevima u odnosu na beskonačnu gredu.
b) WINKLEROV MODEL- Naprezanje u tlu proporcionalno je slijeganju, a na njega ne utječu okolne točke grede.
c) KANNY-ev MODEL- postupak kojim se uzimaju utjecaji okomitih segmenata i promjene krutosti po dubini.

ZAGATNE STIJENE
ZAGATNE STIJENE- Koriste se kada se želi riješiti problem denivelacije terena na ograničenom prostoru.
DEFORMACIJA ZAGATNIH STIJENA- parametri o kojima ovisi : Način izvedbe ( konzolna i pridržana), Dubini zabijanja, Vrstama koherentnog okolnog tla, Raspodjelama krutosti tla po dubini, Krutosti zida
KOHEZIJA- Utječe na veličinu aktivnog tlaka tako sto ga smanjuje. Jednoliko djeluje po cijeloj dubini ali je suprotnog predznaka od aktivnog tlaka.
UPTREBA ZATEGA- postiže se manja dubina zabijanja, što nam u nekim slučajevima smanjuje troškove, također nam je potrebna i manja krutost greda, pa time i njegove dimenzije.

PILOTI

PILOTI- Koriste se kada je mala nosivost tla pri površini i kada su velika slijeganja.
NOSIVOST NA PLAŠTU:
Qp=
NOSIVOST NA VRHU:
Qv= Pijesak: q=
Glina: q=
VRSTE PILOTA: Prema načinu izvedbe: Bušeni, Zabijeni, Izvedeni betoniranjem na mjestu.
Prema materijalu: Drveni, Metalni, Betonski, Šljunčani
NEGATIVNO TRENJE NA PILOTIMA-Pojava koja povećava ukupnu silu koju plašt vrhom prenosi u tlo ukoliko pilot prolazi kroz izrazito stišljive slojeve ili slojeve podložne naknadnom slijeganju
RAZMAK MEĐU PILOTIMA-
Koji nose na vrh > 2.5d
Koji nose na trenje u nekoherentnom tlu veće zbijenosti >3d
Koji nose na trenje u nekoherentnom tlu manje zbijenosti >5d
HORIZONTALNI POMAK VRHA PILOTA- Ovisi o modulu tla, tj. Raspodjeli čvrstoče i krutosti tla po dubini te o krutosti pri površini tla.
ŠLJUNČANI PILOTI- Cijev za vibriranje utiskuje se u tlo i od dna na gore u etažama ispušta šljunak koji zbija svojom težinom i vibracijom. Promjer: 60-80 cm; na razmaku 1.5-2m; dubine max: 20m; nosivosti: 20-30tona
VIBROZBIJANJE- Koristi se kod nekoherentnih tala kad dolazi do preslagivanja čestica te zauzimaju položaj optimalne zbijenosti.