Teorija organizacije
1. EMPIRISKA ORGANIZACIJA
Karakterizira ukupnu organiziranu ljudsku djelatnost sve do ovog vijeka. Strogo se oslanja na iskustvo i tradiciju. Organiziralo se u cehove i gilde. Cehovi –organizacija obrtnika jedne struke. Gilde- cehovski domovi. Takva organiziranost moze se primjenjivati samo na nizim nivoima org. Strukture (poslovođe, radnici) Minimalno cirkuliranje informacija. Organizacija se zasniva na iskustvu.
2. KLASIČNA ORGANIZACIJA
Ponudila je org. Strukturu, dijeljenje posla na nivo operacije i specijalizaciju u struci.
PRINCIPI KLASIČNE ORGANIZACIJE:
a) Cilj- može biti i vise ciljeva no svi oni vode jednom konačnom cilju.
b) Podjela rada- omogućila je proizvodnju u lancu. Podjela rada vodi ka automatizaciji, robotizaciji i skraćivanju radnog vremena.
c) Raspon rukovođenja- jedan čovjek rukovodi sa 4-5 podređena.
d) Organizaciona shema- Linijska org.- Glavni rukovodilac vodi sve poslove i svi su njemu podređeni. Linijsko štapska org.- Rukovodilac uzima 2 ili vise savjetnika. Funkcionalna (hijerarhijska) org.- Savjetnici preuzimaju rukovodne zadatke. Manje važni problemi rješavaju se na nivou tih rukovodilaca, a samo najsloženiji problemi idu pred direktora.
e) Koordinacija- pokušava spriječiti nekontrolirano rukovođenje na nižim nivoima.
3. NEOKLASIČNA ORGANIZACIJA
Osnovna značajka je motiviranje radnika i uvažavanje ponašanje radnika na poslu. Lijene radnike treba kontrolirati, a marljive nagrađivati.
4. MODERNA ORGANIZACIJA
Nastavak je neoklasične organizacije, a promjene su nastale radi sve većeg broja informacija koje treba procesirati, sve raznovrsnijih sustava proizvodnje i uvažavanja utjecaja okoline.
Osnovni principi ove organizacije jesu:
a) Sistemski pristup – osnovna karakteristika ove organizacije je odnos: Nadsistem/sistem/podsistem i princip funkcioniranja.
b) Dinamički karakter – Mijenjanje strukture rukovođenja ovisno o vrsti zadatka koji se obavlja.
c) Višestruka motiviranost –Poduzeće mora voditi brigu o motivima i potrebama svojih zaposlenika, npr. Pomaganje u kupnji stana.
d) Stohastička priroda zbivanja – Stohastičnost se iskazuje u činjenici da nam je često poznato s kojim resursima raspolažemo i poznat nam je cilj te se u toku realizacije cilja prilagođavamo.
e) Adaptivnost (prilagođavanje) – promjena ekoloških standarda i sl..
5. SUVREMENA KRETANJA
Najznačajniji oblici su:
a) Upravljanje i rukovođenje –
I) odlučivanjem – svatko odlučuje na svom nivou.
II) prema ciljevima – Prema unaprijed odabranim ciljevima odabiru se rukovodioci.
III) prema rezultatima - Izdvajaju se pojedinci i grupe koji su sposobni, samoinicijativni...
IV) prema izuzecima – Tim specijalista koji intervenira samo u izuzetnim situacijama.
b) Kompleksna organizacija – proizvodni proces se promatra u cjelini ili kroz pojedini resurs.
c) Projektna organizacija- osnovni princip je uspostavljanje privremene organizacije npr. Na gradilištima jer oni imaju privremeno trajanje!
Pojam projekta
Svaki sustav ima potrebu da uz svoju stalnu strukturu, pokreče privremene aktivnosti tj. Projekte. Projekti se dijele na – moralne ( društveno političke), instrumentalne (znanstvene) i materijalne ( razne investicije)
Primjena projektne organizacije
Razlikujemo slijedeće oblike razvoja projektne organizacije
1) Bez projektne organizacije –Ako jos nije prihvacena projektna org. Onda poduzeče funkcionira na neki od dosad opisanih načina (linijska, funkcionalna, mješovita)
2) Štabno projektna organizacija – klasičnom obliku se umjesto štapskih savjetnika dodaje na istom principu projekti (jedan ili vise). Projekti su neposredno podložni najvišem rukovodstvu.
3) Matična organizacija – bolje povezivanje projekta sa stalnim službama poduzeča. Na mjestima suradnje postoji i problem sukoba nadležnosti voditelja projekta i voditelja službe.
4) Projektno poduzeće – Ako kod nekog projekta dominira jedna djelatnost onda je dobro da se projekt povjeri tom sektoru poduzeća. (zemljane radove obavlja sektor niskogradnje)
5) Čista projektna organizacija – nastupa kad projekt preuzima sve funkcije jednog poduzeća. I ono se gasi nakon ostvarenja projekta. (npr. Naftovod na nekom zemljištu)
Elementi projekta u graditeljstvu
Najbolje je ako se projekt podjeli na tri dijela:
Koncipiranje tj. Izgradnja, Definiranje tj. Gradnja, Izvođenje
Funkcioniranje organizacije
USPOSTAVLJANJE ORGANIZACIJE
Razvoj društva ujedno je i razvoj organizacije.
a) Prikupljanje podataka -
Kod uspostavljanja nove organizacije imajući u vidu što se želi raditi pristupa se prikupljanju podataka o svim navedenim vanjskim faktorima i o stanju vlastitog poduzeća koje namjeravamo proširiti. Postupci za prikupljanje podataka su: anketiranje, promatranje, studiranje dokumentacije, mjerenje …
Anketiranje je postupak kojim se podaci dobivaju neposrednim kontaktiranjem s osobama, putem intervjua, upitnika, samoopisivanjem.
Promatranje se vrši uz istovremeno bilježenje ili uz upotrebu kamere, kronometra …
Studiranje dokumentacije pogodno je za graditelje koji rade s nacrtima
Mjerenje nam daje najkvalitetnije podatke ali iskazuje i najviše vremena.
b) Koncipiranje organizacije –
Ako prikupljeni podaci pokazuju da ima uvjeta za pokretanje djelatnosti, pristupa se koncipiranju organizacije (sastavljanju).
Kod sastavljanja organizacije stručnjaci najčešće koriste postupak Analize i sinteze koji omogućava da se sagledaju sve varijante organizacije koja bi odgovarala postavljenom zadatku. Te postupak Kreativne provjere varijanta- sagledava se odabrana varijanta s još jednog stanovišta, uključuju se drugi stručnjaci koji koriste individualne i grupne metode
Nakon toga svega odabire se optimalna varijanta.
d) Trajanje organizacije-
Kako se mijenja tehnologija tako se usavršava i organizacija.
Radnu organizaciju u graditeljstvu dijelimo na – Stalni dio (sustav) koji se sporo mijenja i Promjenjivi dio (podsustav/gradilišta) za koje treba stalno uspostavljati novu organizaciju.
U stalni dio spadaju kod graditelja: uprava, pogoni, tvornice, prateći sadržaji (radnički hoteli, ambulante, prehrane i sl.)
Vođenje proizvodne organizacije prolazi kroz slijedeće faze: Ciljevi, planiranje, opremanje, vođenje procesa, kontrola.
Ciljevi-
Proizvodnja nužno mora mijenjati i dopunjavati svoj program. Novi programi definiraju se pomoću ciljeva u kojima se očitavaju očekivanja. Ciljevi nastaju nakon marketinškog istraživanja i provjere vlastitih mogučnosti.
Planiranje –
Planiranjem se predviđa trošenje rada i resursa. Planira se sudbina proizvoda ali i politika poduzeća.
Opremanje i ekipiranje –
Poseban je problem pribaviti sve predviđene resurse. U tu svrhu poduzeća imaju posebne službe (kadrovska, mehanizacija, nabava, financije…)
Vođenje djelatnosti –
Kod vođenja poduzeća razlikujemo tri nivoa djelatnosti: Upravljački, rukovodni, izvođački.
Na nivou upravljanja kreira se politika poduzeća. Tu spadaju upravni odbor dioničara, direktori poduzeća i savjetnici.
Rukovodeći dio sačinjavaju voditelji sektora, projekata, šefovi gradilišta i objekata i poslovođe
Izvođenje obavljaju neposredni radnici, majstori, brigadiri…
2. POBOLJŠAVANJE ORGANIZACIJE
Organizaciju treba stalno poboljšavati , usavršavati i humanizirati postojeće postupke rada. Osnovni princip poboljšanja organizacije je da se smanji učešće živog rada i troškovi minulog rada. Poboljšanja su:
a) Usklađivanje kapaciteta –Vrši se usklađivanje za radnu snagu i strojeve. Kapaciteti radne snage svode se na pronalaženje internih normi rada, treba uskladiti rad čovjeka i stroja, usklađivanje vršimo tako da nakon što smo osigurali optimalne uvjete rada, vršimo : Variranje količine rada i variranje broja radnika. Kapaciteti strojeva se usklađuju kada se nalaze u lancu djelovanja. Osnovni principi su: ravnomjerno opterećivanje strojeva, dupliciranje strojeva na kritičnim mjestima, ubacivanje sredstava sinkronizacije . Smatramo da su dobro usklađeni kapaciteti ako najnepovoljniji stroj radi sa 60% kapaciteta.
a) Sinkronizacija – ( finije usklađivanje) To vršimo ili uravnoteženjem vremena ili uravnoteženjem opterećenja. (npr. Pretovarni silosi)
b) Paralelizacija proizvodnje – radove koje obavljamo na gradilištu pod raznim klimatskim uvjetima i sa slabijom radnom snagom navode nas na potrebu da sve što je moguće prebacimo u bolje uvjete rada tj. U pogone. Time stvaramo paralelni rad s onim na gradilištu.
c) Centralizacija proizvodnje – To je suprotan proces od paralelizacije. Možemo je vršiti dok ne dođemo do ekonomskih granica (najčešće transportni troškovi ) npr. Centralna betonara kojoj je radijus 60 km, tj 1 sat transporta što je granica za odgodu vezivanja betona. Centralizacijom se : smanjuju proizvodni troškovi, postiže bolja kvaliteta i bolji uvjeti rada, postiže dalja specijalizacija…
d) Automatizacija – dijelimo je na . djelomičnu (samo poneki stroj), kompleksnu (grupa strojeva), potpuna (čovjek prati proces)
e) Optimalizacija – Kod planiranja se govori o optimalizaciji vremena u funkciji troškova. To znači traženje minimuma, maksimuma i optimuma.
f) Standardizacija – najefikasniji način za unapređenje organizacije i tehnologije. U standardizaciju spadaju: primjena tehničkih normativa, normiranje kvalitete proizvoda i izdavanje propisa. Svrha standardizacije je: postizanje jedinstvenog tržišta, razvijanje i unapređivanje proizvodnje i sprovođenje mjera zaštite na radu.
g) Racionalizacija, ekonomičnost, produktivnost – racionalizacija je postupak kojim se provjerava utrošak energije kod obavljanja nekog posla. R=količina proizvodnje/utrošena energija. Ekonomičnost e=količina proizvodnje/ukupni troškovi. Produktivnost Pt=količina proizvodnje/utrošeno vrijeme.
ČOVJEK U PROCESU PROIZVODNJE
Čovjek je dio proizvodnog lanca. U graditeljstvu je čovjek sam ili u kombinaciji sa strojem zastupan do 70%. Sat rada čovjeka je 10- 15 puta skuplji od stroja. Organizacijske mjere vezane na radnike: Opće mjere (radnik izvan poduzeća, radnik u slobodno vrijeme, odlazak i dolazak na posao, osposobljavanje za rad.) Uže mjere (vezano uz radne uvjete, analiza radne okoline, analiza sredstava za rad, analiza radne sredine) Mjere vezane neposredno uz rad (analiza radnog vremena, gubitka u vremenu, studij rada, studij vremena, normiranje)
a) Opće organizacijske mjere -
U opće mjere spadaju: kvalitetno sprovođenje slobodnog vremena, transport na posao i doma, osposobljavanje za rad.
1) radnik u slobodno vrijeme – U slobodno vrijeme radnik ne privređuje neposredno za poduzeće no interes je poslodavca da mu ipak pomaže na razne načine. To se očituje kroz rješavanja smještaja, društvene aktivnosti, pomoć obitelji i sl. Smještaj može biti u krugu obitelji, u radničkim naseljima, u hotelima i privatnom smještaju i u pokretnim prikolicama.
2) Dolazak i odlazak s posla – kretanje na posao i s njega može biti privatno i organizirano. Kod privatnog radnici moraju imati mogućnost da se nakon posla operu i presvuku. I ako se kreću najkraćim putem uživaju zaštitu na radu za slučaj prometne nezgode. Organizirani prijevoz putnika je jednostavniji i jeftiniji. (autobusima, kamionima, vlakom…)
3) Osposobljavanje za rad - Tu spada: redovno školovanje, dekvalifikacija i prekvalifikacija, tečajevi i vježbe, periodični zdravstveni pregledi, društvene aktivnosti.
b) Uže organizacijske mjere -
Ovdje spadaju:
1) Analiza radne okoline u kojoj radnik radi - Radna okolina može vrlo negativno utjecati na radnu sposobnost, zdravlje i motiviranost. Utjecaji okoline su: zrak, temperatura, vlaga, osvijetljenost, buka.
2) Analiza sredstava rada - utjecaj buke, vibracija i utjecaj neprilagođenih alata.
3) Analiza radne sredine – nezadovoljstvo na poslu može dovesti do pada produktivnosti, štrajkova pa i raspada čitavih organizacija. Izvor nezadovoljstva može biti. Agresivnost pojedinca, Alkohol, Krađe, Nerad, Bolovanje, Loše rukovođenje,
4) Zaštita na radu – Za zaštitu na radu zainteresirani su radnici, poduzeća, sindikati, osiguravajuća društva i država.
c) Mjere uz neposredan rad -
Poslovi koji ovdje spadaju su:
1) Analiza radnog vremena i gubitaka u vremenu – produktivno vrijeme je od 60- 70% radnog vremena, a to se vrijeme dalje dijeli na koristan rad i predvidljive prekide(opravdani odmori)
2) Analiza radnog procesa – Mjesto odvijanja radnog procesa dijeli taj proces na : Osnovni(obuhvaća glavne radove- zidarske , armiračke, tesarske) i Pomoćni ( priprema materijala, dizanje, skladištenje) Po stupnju mehaniziranosti dijeli se na ručni proces, polumehanizirani, mehanizirani i automatizirani. Po sudjelovanju ljudi dijeli se na individualni i grupni proces
3) Analiza utroška energije i umor – Strojevi uzimaju energiju u obliku goriva dok je ljudi uzimaju kroz hranu. Umor se javlja kod pretjeranog rada ali i u stanju mirovanja, nepogodnog položaja tijela
4) Studij rada – Zadatak stručnjaka iz te znanosti nije da se poveća brzina rada, već da se postigne bolja produktivnost uz manje napore, gubitak energije ili nepotrebne radnje. (npr. istraživanja poput povoljnog držanja tijela, uspješnog korištenja gravitacije, pogodnih alata…)
5) Studij mjerenja vremena – Cilj je pronaći prosjek svih jednakih radnih mjesta. Tim prosjekom tj. Srednjim vremenom izvršenja: saznajemo vrijeme koje kasnije uzimamo kao normirano, sagledavamo mjesta gdje je nužno poboljšanje, uočavamo velike oscilacije u vremenu i sl. Postupci za mjerenje vremena su; kronometrom( za radne procese koji imaju vise radnih operacija), fotopregled (obuhvaća i produktivno i neproduktivno vrijeme, na tri načina: brojno, grafički i mješovito) Tehnička evidencija (Postupajući po logici foto pregleda, izvrši se podjela samo na rad i zastoje.) Dnevni izvještaji (Koriste se podaci iz radnih naloga koje daje poslovođa što dovodi u pitanje objektivnost izvještaja) Metoda trenutnih zapažanja ( Novija metoda kod koje se upisuje samo rad ili nerad )
6) Normiranje – mjerenje vremena stvara podloge za normiranje vremena rada. Obavljanje poslova kreče se između tri granična oblika: rad u režiji, kod kojeg se mjeri samo utrošeno vrijeme i kontrolira postignuta kvaliteta, Plaćanje gotovog proizvoda neovisno o utrošenom vremenu, ostvarivanje proizvoda u jedinici vremena, normirani učinak. Uloga normi je višestruka: Osnova su za izradu kalkulacija, Definiraju veličine i potrebe za resursima, Osnova su za izradu vremenskih planova. Razlikujemo dva osnovna tipa normi: Norma vremena (GNv= Utrošeno vrijeme/izvršena količina) Njima se mjeri rad ljudi. Norma učinka (GNu= izvršena količina/ utrošeno vrijeme) Norma utroška materijala- važno je da razlikujemo neuklonjive i uklonjive gubitke. Neuklonjivi ( dopušteni) su oni koji se ne mogu izbjeći( Rezanje materijala, gubici u transportu..) Uklonjivi su oni koji se mogu izbjeći( Nestručan rad s materijalom, loša organizacija, loše norme, loši transporti) Puna.norma.utroška=Konstruktivna norma+norma dopuštenih gubitaka
7) Procjenjivanje i plaćanje rada – kod vrednovanja rada radnika trebamo osim samog proizvoda voditi brigu i o okolnostima u kojima je proizvod nastao i angažman radnika. Metode procjene: Metoda rangiranja, metoda klasificiranja, metoda usporednih zahtjeva, analitička procjena radnog mjesta.
Novac kao resurs
Za graditelje je dovoljno da znaju, mjesto nastanka troškova i vrste troškova, važno je da znamo izračunati cijenu naše usluge, odnosno proizvoda i da poznamo sustav kontrole na gradilištu. Sve ostalo rade ekonomski stručnjaci. Osnovno što svaki građevinar treba poznavati je:
A) Struktura troškova- Zadatak je da sve troškove, koji nisu vezani uz neposrednu proizvodnju, na adekvatan način pridružimo u cijenu konačnog proizvoda. Tako smo troškove podijelili u dvije grupe: Neposredni ( direktni) troškovi, Posredni( indirektni) troškovi.
1) Struktura neposrednih troškova - Nastaju kod izvođenja radova na glavnom objektu. Nastaju uslijed korištenja materijala, radne snage i strojeva s opremom. Za svaki resurs postoje postupci pomoću kojih se vrši preračunavanje financijskog ekvivalenta.
a) Materijal- Iskazuje se u jedinicama mjere (m3,m2,m,kg…) za koje se u trgovačkoj mreži dobivaju cijene. Materijali se dijele na: Osnovni materijal- koji se neposredno i bez vračanja ugrađuje u objekt( sirovine, poluproizvodi, proizvodi, montažni elementi, gotove konstrukcije.) pomoćni materijali – ugrađuje se u pomoćne objekte (skele, rampe, ograde) koji ne ostaju u objektu. Pogonski materijal- čini nafta, benzin, mazivo i dr. koji se troše prilikom izvođenja glavnih radova.
b) Radna snaga- Podijeljena je u klase, pri čemu svakoj klasi pripada određena plača. NKV-nekvalificirani radnici, PKV- polu kvalificirani radnici, KV- kvalificirani radnici, VKV- visoko kvalificirani radnici. Kod većih strojeva radnici se obračunavaju uz rad stroja.
c) Strojevi- Strojevi imaju posebnu cijenu rada kada stoje i kada rade te dali rade za direktne ili indirektne radove.
d) Oprema- se sastoji od mehanizama, automata, hidrauličkih naprava i mehaniziranog alata. Obračun je isti kao i kod strojeva. Radnici se obračunavaju posebno.
2) Struktura posrednih (indirektnih) poslova- Posredni troškovi su svi oni troškovi koji se ne odnose neposredno na stvaranje proizvoda. Po mjestu nastanka dijele se:
a) Troškovi rada uprave-koji se dijele na troškove administracije (materijalni troškovi i osobni dohodci) , financijskog poslovanja ( otplate kredita, pokrića raznih gubitaka) i troškove razvoja poduzeća( troškovi istraživanja, školovanja kadrova, članarine…) Zajedničko za sve ove troškove je da se oni planiraju za cijelu slijedeću godinu.
b) Troškovi sektora- Opterećuju se samo na gradilištima koji ulaze u taj sektor, slični su troškovima uprave.
c) Troškovi gradilišta- Opterećuju samo gradilišta na kojima nastaju. Dijele se na materijalne troškove i troškove plača radnika
3) Pridruživanje indirektnih poslova direktnima- Imamo dvije vrste kalkulacija:
a) Dodatna kalkulacija-Putem faktora se indirektni troškovi dodaju direktnima. CIJENAPROIZVODA=DIREKTNI+INDIREKTNI+DOBITAK Unutar ove kalkulacije imamo : klasični faktor Fk koji je vezan na osobne dohotke radnika koji rade na direktnim poslovima, i Menager faktor Fm koji se veže na sve troškove svih resursa te Standardni faktori Fs1 i Fs2 koji su ustvari varijante klasičnog faktora
b) Zajednički prihod/standardni troškovi- rijetko se primjenjuje.
B) Analiza (kalkulacija) cijena-cilj je dobiti što točniju cijenu i smanjiti troškove proračuna cijene. Postupci su: Metode procjene, statističke srednje cijene za svaku stavku, kompleksna cijena cijela objekta, usluga vanjskog inžinjeringa i analiza cijene. Cijena se dobiva tako da se u stavkama troškovnika definiraju svi tehnološki procesi koji čine jednu cjelinu gradnje. U stavci se moraju navesti svi procesi koji su nužni da se stavka u cijelosti izvede. Kalkulanti trebaju provjeriti dali su cijene u skladu sa projektom te da u normama pronađu adekvatnu normu. Putem normi saznaju se količine resursa koji se množe sa cijenom koja vrijedi u poduzeću i rezultat je ponudbena cijena.
C) Način obračuna s investitorom – Oblici proračuna su:
1) Mjesečne situacije kojima se prikazuje sav posao obavljen do momenta ispostavljanja situacije, to je u stvari kopija troškovnika.
2) Naknadni radovi su specijalni obračuni kojima se naplaćuju radovi kojih nema u troškovniku.
3) Režija+ profit Za svaki rad se iskazuju nastali troškovi i pomnože s faktorom.
4) Ključ u ruke Obračun gdje se cijena u cijelosti dogovori unaprijed.
5) Prodaja na tržištu
D) Praćenje troškova tokom gradnje- Uobičajeni postupci praćenja su:
1) Troškovi radne snage- identificiraju se kroz radne naloge, u kojima se vrši povezivanje obavljenog posla i utrošenih sati rada.
2) Troškovi strojeva i opreme- obračunavaju se prema satnicama koje određuje vlasnik.
3) Troškovi materijala- Evidentiraju se kroz skladišno knjigovodstvo.
4) Troškovi proizvoda i usluga- proizlaze iz usluga raznih konzultanata, instituta.
5) Troškovi komunalija i energenata- proizlaze iz računa koji ispostavljaju dobavljači
6) Troškovi režije gradilišta- kod uspostavljanja gradilišta.
Post je objavljen 29.06.2006. u 23:28 sati.