< | kolovoz, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Šibenik volim/o, kanal Sv. Ante te njegovu šetnicu žilu kucavicu. „Puj tamo puj vam“ – rekla bi moja Komiška i desetak kilometara lipote u očima, mir u duši, slatki bol u tabanima i listovima, učine Vas sretnim. O, potrošenim kalorijama se ne razmišlja, uživa se u prekrasnom krajoliku.Ta, ljepota nas uvijek natjera da se upitamo koje su to "budale" s diplomama (istina kakvih institucija) s opravdanjem „lockdowna“, zabranjivale odlazak u prirodu te putovanje iz jednog kraja u drugi. Za njih nema oprosta...Ali prirodi se uvijek da oprost ako i nije savršena. "Ši, Ši, Šibenka, Šibenik", ovog puta samo kanal, zaslužuju osim oprosta, divljenje. Pametnom Gradu i njegovoj okolici se vraćamo...S vremena na vrime... ". . . . . . . . . . . |
Komiža...Spreman za plažu...Sve sam ponio; masku s disalicom (ne respirator), rukavice i "švicarac", peraje, kremu za sunčanje, šugaman, knjigu "Ljubav u Berlinu", mobitel, svjedok svega...A, ono glavno što se ne zaboravlja, ponio sam metar u koji stanu dva metra za odmjeravanje "socijalne i fizičke distance"...To mi je najteže palo jer osim nas dvoje na beachu nije bilo nikoga... Ne znam, što se čeka?!..Drugi val?!..Komiža Vas zove... . . . . . . |
Ne znaš što je; jesen, zima, lito?..Jedan dan dobar za šetnju, drugi dan tražiš ambrelu da te kiša ne iznenadi...Odlazak na istočna vrata Splita do Podstrane svatkoga obraduje...Naravno kad je Sunca... . . . . . . . . . |
. Vrisak .... ........................... Jutros sam se probudila s vriskom. Ubo me komarac. Nije onaj Yu-Yu s rijeke Nil. Jučer sam vrisnula od muke nakon što sam izgubila partiju tenisa na svoj servis. Đaba što sam ga trenirala u Komiži. Kad realno pogledam Komiža je za nešto drugo, odmor, plivanje, jedrenje, obilazak, branje grožđa, papanje pa i za tečaj ronjenja. Treba hodati otokom. Otkrivati „Lijepu našu“, razorenu. Ono što s otoka nije odnijela bivša JNA, odnijeli su domaćini uz datu ruku svojih osloboditelja iz Splita i Slavonije. Neko je odnio crijep, neko pločice, grede, dobre su bile i rijetke zahodske školjke, a tek željezo. Mramor, kamen i željezo...Danas objekti bivše armije služe gostima da u mimohodu obave malu i veliku nuždu. Onako žurno. S nogu. U Titovoj špilji mogu ostaviti grafite kao podsjetnik da su tu kročili. Rijetko raspoloženi domaćini će gostima pokazati mjesto nekadašnjeg savezničkog aerodroma. U sred Pliskog polja i vinograda, četiri stupa „crveno- bela“, oprostite, bijela oli bila... „Lijepa naša“ je baš lipa. Na radiju kažu i ove godine građani su povećali štednju u bankama za 2-3 milijarde kuna. Novinari kažu; štedi onaj tko ima. Oni na Zavodu za ne/zapošljavanje ni lipe. „Oni koji imaju više, imat će i veću zdravstvenu skrb“ kaže ministar zdravstva u sjeni. Nije mu bilo teško ubiti oko u sjeni brojnih kipova velikog vođe, našeg dr. Franje. Jug i dalje svira nježniku. Bavi se Pelješkim mostom, a ne grožđem i vinom koga nema tko otkupiti na poluotoku.To što nema tko otkupiti Dingač, što Hvarani nisu dobili ni lipe pet godina za grožđe u otkupu ne brine glasnogovornike jedne propale politike. U zemlji mramora, kamena i željeza nije uputno ništa pokrenuti s mjesta. Čim nešto se od toga dotakne, iskoče dežurni Kaštelani, senilni akademici, Šujice, Kalmete, Milinovići, Bebići, Jambe... Ne/ Umu nije la/h/ko. Da nije smiješno, bilo bi smešno. Ovako brate sve mi je smišno. I kad me ubode komarac, i kad izgubim partiju tenisa i kad mi kažu, štedi! Koga? Vrijeme, vreme, vrime je smijeha. Hahaha,HaHaO...Pazi, Čičak! Oznake: putovanje, more, otok, otimanje |