U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila sa „Slobodnom Dalmacijom“ u krilu. Tukac sa bocom piva. Oktoberfest je. Listopadfest. Tak ga Imam rad. Ni meni nije mrska ta žuta hladna tekućina.- Naspider još jednu, čulo se u sobi nakon okretanja naredne stranice „presseringa“. Misterija ubojstva mlade Meksikanke prema tisku je riješena. Nakon traganja po Marjanu, psiho objave profila mogućeg ubojice od strane dežurnog psihijatra dr.Mije Milasa, pokazivanja u medijima dresa navodnog vlasnika psa po imenu Reksi, pressering je završio u ulici Kroz Smrdečac na br.9. treći kat, stan Mišić tik do vrata prve susjede koja je dojavila MUP-u ime navodnog ubojice. Sad sve znamo. Ostaje samo da hebemo majku svima koji su stvorili monstruma. Javni linč može započeti, kako sugeriraju presseringovci iz SD-e. O čemu će ta tiskovina pisati nego o ovakvim slučajevima. Koga zanima sudbina Škvera, Uzora, Montera, Dalmacijavina, gubitak posla, produljenje radnog vijeka na 67. godina života i to od strane onih što su osigurali privilegiranu mirovinu sa manje od 50. godina života i staža svega 20.godina, propast malog gospodarstva, urušavanje obitelji...-Ma, deder, još jednu. -Tukac, jel imamo za po još jednu pivu? Drag mi je. Glava mu je četvrtasta taman za pivo. Ne, kao kod onih u Livnu koji se ne raduju Grdoviću, zori, Juri & Bobanu što im dolaze s vremena na vrime, vrijeme, vreme u razmaku od nekoliko desetaka godina...
Pressering iz SD-e plače nad sudbinom ljudi s Juga iz Dubrovnika, Korčule, te kuka što se Pelješki most ne gradi, a u ime štednje gasi svoje tamošnje dopisništvo.
Kad bi svi bili takvi domaćini te domaćinski se odnosili prema općem dobru na što ih upućuje statut grada Dubrovnika i stijeg Libertasa, Jug bi procvao. Ne bi bilo potrebe za suzama Šujice te akcija "gospara od Zidina "koji se razmeću tuđim novcem. Nema nigdje u Svijetu kao tu da privatno društvo, skupina građana, ubire dobit na ime općeg dobra, naplaćujući ulaznice za obilazak zidina i da raspolaže novcem tako sakupljenim.
Pressering...
Vrijeme, vreme, vrime je presseringa. Nekad većeg nekad manjeg...
BTW. Godine ne možeš vratiti. Ni osmijeh od prije 20.-tak i više godina...