turimti

29.11.2012., četvrtak

Štrajk, ne...

Štrajk, ne...
Jutros sam se probudila odlučna reći; - ŠTRAJKU- NE!, sindikalistima; - Svi ste Vi KUNST! Kumst je danas šutjeti.
Čitam rezultate istraživanja portala MojaPlaća.hr nastalih analizom podataka o plaćama iz protekla tri mjeseca 2012. godine (rujan, listopad i studeni).
...“ Plaće u državnim tvrtkama više za 3% od prosjeka U protekla tri mjeseca prosječna hrvatska plaća iznosila je 5.501 kunu što je za 0,7% niže nego u prethodnom razdoblju. Međutim, pribrojimo li neto plaći bonuse i božićnice, tada je visina prosječne plaće 5.601 kunu. U posljednja tri mjeseca muškarci su u prosjeku imali 9% višu plaću od žena, što je manja razlika nego u pretprošlom tromjesečju kada je razlika iznosila 11%... Knjigovođe zaposleni u državnim tvrtkama imaju 8% višu plaću od onih u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu, dok zaposleni u javnoj i lokalnoj samoupravi imaju 16% višu plaću od zaposlenih u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu. Zaposleni na radnom mjestu administratora, u državnim tvrtkama imaju 3% više plaće od svojih kolega u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu. Razlika je još veća kod zaposlenih u javnoj i lokalnoj samoupravi - oni imaju 5% višu plaću od zaposlenih u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu... Kada se usporedi visina plaća po državama koje sudjeluju u istraživanju, prosječne plaće u Hrvatskoj su najviše. Kako bi usporedili plaće prema državama, uzeli smo u obzir prosječne bruto plaće izražene u eurima. Hrvatska ima 15% višu prosječnu plaću od Slovačke, 14% od Mađarske te 5% višu prosječnu plaću od Češke. U odnosu na Bosnu i Hercegovinu, Hrvatska u prosjeku ima 39% višu plaću, a ta razlika još je izraženija u odnosu na Srbiju (77%)“...
Ma koliko štrajkači imaju pravo dići glas za svoja „pisana“ prava, moraju shvatiti da se iza brda valja Grčka. Ova država ne stvara nova dobra. Nema više tekica. Života na dug. Nema para ili ih ima na krivom mjestu. Ali nije daleko dan kada će prosvjetari, državni službenici, zaposlenici u agencijama i javnim poduzećima, svi ovi koji se danas kurče, lažni umirovljenici, zaslužni sabornici, suočiti se definitivno sa sudbinom današnje poražene radničke klase. Što prije shvate to bolje.

Vrijeme, vreme, vrime je otrežnjenja. Pij malo, pij dobro. Dobro jutro, Hrvatska!

- 10:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.11.2012., utorak

Retardi...

Retardi...

Jutros sam se probudila kao mentalist. Tukica umuje. Ka mentalni retard. Tukac mi crta, a ja ne mrem razumjeti. Dva partnera SDP & HNS bez prethodnog dogovora izlaze u javnost s bračnim problemom. Ima - nema poreza na nekretnine. Ozbiljni partneri svoje probleme prvo riješavaju iza zavjese u svom domu. Gdje vam je nauka, gdje su vam simulacije?! Modeli?! Račanizam & Budišizam se ponavlja. Đaba latinski u školama uzoritih Hrvata.- Historia est magistra vitae! Di je sada Šuvar?!
Nova vlast iz dana u dan potvrđuje moj davnošnji zaključak o genetskom kodu koji određuje Hrvata kao nemuštog i nevičnog politici. Od umijeća mogućeg sve prelazi u umijeće nemogućeg kada je u pitanju politika.
Ne ući u EU prije Rumunja, Bugara bila je prava umjetnost. Ne sankcionirati zločine u Domovinskom ratu bila je glupost. Ne riješavati granične probleme sa susjedima je odraz bahatosti. Razarati opće dobro radi osobnog probitka je odraz kratkotrajne pameti. Odreći si antifašizma i tekovina NOB-ea zaklinjući se u sljedbenost NDH-a, čisti retard.
Ne znam. Znam da ne znam. Tukica sam. Ali kako nazvati ove koji misle da znaju i za to još budu bogato nagrađeni?
Di mi je sada onaj retardant iz Kaštela da ga umjesto po tračnicama vlaka bez voznog/vlačnog reda prospem pod noge ovim političarima?!

Vrijeme, vreme, vrime je za humanitarni koncert za pomoć retardiranim političarima.
Obnovimo Goli otok! Retardirani svih Županija ujedinite se!

- 12:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.11.2012., nedjelja

Čestitam BiH...

Čestitam...
Jutros sam se probudila razapeta između sjećanja i jave. Danas je rođendan Bosne & Hercegovine. Neki do toga drže kao do lanjskog snijega, kako došao tako otišao. Oni koji su se polomili na poledici pamte dulje. Oni koji su sretno proživjeli mladost u toj divnoj zemlji pamte još i više riječi dobronamjernih:
- Hebo zemlju koja Bosne nema!
Zemlja satkana od brda, dolina, šuma i rijeka, ljudi ovakvih i onakvih nikada nije napustila vjeru u ČOVJEKA. Rat smo shvatili kao nužno zlo. Kao nešto nametnuto izvana. Mi, koji smo osjetili kako diše ta velika zemlja, mi koji smo shvatili da je naša najveća vrednota naša različitost koju štujemo, znamo da Svijet bez Bosne & Hercegovine nije kompletan. Nije svoj i nije naš. Što se tiče Nikole Kovačevića iz Bosanskog Petrovca ubojice mog strica Hamdije bega, ja mu opraštam. Što se tiče Ante iz Kiseljaka, ja mu opraštam što me je držao u blokadi i nije mi dopustio ratne 93.-će da odem iz opkoljenog Sarajeva i vidim Sina. Što se tiče Alije, opraštam mu što sam morala danima 94.-te čekati ispred tunela spasa na Butmiru kako bih konačno preko Igmana ugledala Svijet koji je normalno živio.
Život je jedan. Iskoristimo ga na način da se naši potomci ne srame naših postupaka.
Budimo ljudi. Praštajmo ali i pamtimo...Da se ne ponovi zlo.
Bosno & Hercegovino, sretan Ti rođendan!

Vrijeme, vreme, vrime je za zdravicu. Zdravi & veseli b/p/ili!

- 09:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #

23.11.2012., petak

21.stoljeće...

21.stoljeće...
Jutros sam se probudila. Prvo što sam pitala Tukca bilo je; jesam li u 21. stoljeću? U krevetu si! 22.11.2012.! Odgovor je bio doista transparentan. Meni jasan i prihvatljiv. Za svaki slučaj tvrdnju je potkrijepio guranjem mi u ruke „ljepšeg pogleda na život“ dobrodošlicom na stranice „21. stoljeća“, nove dnevne tiskovine u Hrvata. Dok cijeli svijet bježi od papira i novosti servira preko ekrana, monitora, Denis Kuljiš i nezaposleni hrvatski novinari otkrili su prostor gdje će nas uvjeravati kako živimo u ljepšem svijetu. Pravog vlasnika tiskovine otkrivamo na 2. i 3.-oj stranici gledajući što se nudi u butigama i centrima „Konzuma“(?).
Na face-u objavljuju naslovnicu:- Vjerujmo u Hrvatsku! U tisak šalju izmjenjenu stranicu bez te vjere, u međuvremenu fra Jozo Zovko postaje „direktor“ na Floridi, Mandžukić nestaje, a tema dana, ljepši pogled na život nam pružaju Iva i Boško Balaban s naslovom „Ponovno u zagrljaju“ nakon čak tri i pol mjeseca razdvojenosti. Nema Gotovine, nema Linića, Karamarka, Čačić je tek na 11.-oj strani, nema Dastina Hofmana „Diplomca“i naših diplomaca policajaca...samo Dragovićka, Romano Bolković, na face-u bloger Ribafish...Novina koja obećava „ljepši pogled na život“ za svega jednog medu, pet kunića. Na žalost novina koja u jednom danu izgubi „vjeru u Hrvatsku“ izmjenom naslovnice i uvodnog komentara glavne urednice ne ulijeva povjerenje te sigurnost u ostvarenje njihovih želja.
Bumo vidjeli koliko će dugo trajati njihova šetnja „Po Tkalči gor po Tkalči dol“.
Možda netko dočeka i peti nastavak „portreta umjetnika u mladosti (1.) Ive Sanadera“ iz pera Denisa Kuljiša. Vertikala i gromada hrvatskog novinarstva se ne predaje.
Samo se ja predajem nakon prvog broja „21. stoljeća“. Mede bacam u kutijice humanitaraca koji će nekomu činiti „ljepši pogled na život“ umjesto vlasniku „Konzuma“.

Vrijeme, vreme, vrime je za ljepši pogled na život. Operirajte mrenu!

- 14:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.11.2012., ponedjeljak

U mimohodu...

U mimohodu...
Jutros sam se probudila nekako zgužvana. Kao ispuhani balon. Plimni val sa zapada na putu ka Vukovaru kao da je prešao preko mene. Prehlada me slomila. Prizemljila. Zakrevetila. Na kratko. Ne dam se ja. Protegla sam se do odlagališta smeća. Kontejner za škovace je pun. Prepun. Kažu odvoza nije bilo jer su kamioni ST-„Čistoće“ po naputku Ljubice Vrdoljak angažirani za proslavu dolaska generala još uvijek u mimohodu. Trube, vozači mašu njihovim slikama i zastavama. Ima i onih slika gdje je samo jedan general. Drugog nema. On pripada sjeveru Hrvatske. Nekako me sve podsjeti na vrijeme kada se onaj treći zbog nezgodnog imena nikada nije u dovoljnoj mjeri pojavljivao u javnosti. Nisu svi generali jednaki. Jedan je deblji, drugi mršaviji, razlika je i u godinama. Jedan se ženio jednom, drugi više puta. Ministar, valjda, Kotromanović zauzeo je cilu naslovnicu SD-e objašnjavajući nam kako je doveo avionom generale. Kaže, rekao mu Milanović: -Avion, pali! I on zapalio do Haaga. Strahovala sam da im ruta ne bude preko Šibenika. Tamo se nikada ne zna. Još uvijek mi u uhu odzvanja:- Oba, oba su pala! Ovoga puta jednog je dočekala Marija Bistrica, drugog Vukovar. Treba imati mjeru. Štimac je nema. Htio ih je obojicu dovesti na centar terena U Maksimiru. Kad je shvatio da je tamo odavno istaknuta tabela zauzeto;- Ovo je Hrvatska, ovdje se vodi ljubav, Vaša, Nives Drpić!, odustao je. Ja, ne odustajem, kupit ću maju generala po diskont cijeni 110 kunića. Domoljublje jema svoju cijenu. Ak, nisi u koloni, ak ne pališ šteriku, ak ne mašeš posterom, ak se ne karaš na centru, kupi maju...

Hrvatski general Ante Gotovina. 110 kn . U cijenu je uračunat PDV ,model muška, (unisex), ženska,(strukirana),odaberi veličinu majice,S,M, L, XL,XXL ,odaberi boju majice
Vrijeme, vreme, vrime, je za hebati netkomu Majku. Prođi me se...

- 12:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.11.2012., četvrtak

Crni Davide...

Crni Davide...

Jutros sam se probudila pored dizala „David Pajić“. Brinula me je dvojba jesam li stigla ili tek trebam ići. Dvojbu je riješilo pozivanje dizala iz prizemlja. Svi smo mi David Pajić, osim nekih. Dižu nas i spuštaju kako im je nježniku ćeif. Nisam od volje. Ovo stanje da neki imaju svoju Hrvatsku, a neki ni za podmirenje režija doslovno me baca u zagrljaj uzoritog nadbiskupa Puljića. S njim ću bdijeti.
Na žalost nama ni to neće pomoći. Ni LPG ukapljeni plin, ni kapi za nos i uši, ni Sulejman s Huremicom od 21,05 do 22,05., ni šeik iz Katara. Nema nam pomoći. Nemamo osjećaja za „taiming“, hoću reći hebe nas faktor; vrijeme, vreme, vrime.
Umjesto ujutro, sabaile, rano u zoru, mi se kurčimo oko podne kada svima pada tonus. Đaba priča tipa susida Ante; -Diga bi se ja, al* valja prileći posli marende. Posli tri valja tući prekovremene. Mislim, tuka ga Ti, moj dobri Ante ili ne, nema nam ništa od dizanja standarda. U zemlji gdje nema proizvodnje, gdje je svako dizanje novog kredita odgađanje vremena za odlazak na Bare* (*Sarajevsko groblje) odakle se nitko ne vraća, ostaje vjerovanje u dolazak pravednog Šumara koji će u ovoj „balkanskoj-sutra šengenskoj“ krčmi oglasiti FAJRONT!
Jednom je jučer rečeno: -Ideš tamo, danas drugom, trećima sutra...
Svaki put započinje prvim korakom i završava kada mu Šumar kaže: DOTA! DOSTA!
Slagala bih kada bi me to zadovoljavalo. Samo dizanje u pravo vrime „pravog“ za mene ima nekog značaja. Tukac, virujem u Te! Virujem u zornjak.

Vrijeme, vreme, vrime je dizanja: Ustani Bane..! Pade zastavica...

- 12:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.11.2012., nedjelja

In medias res...

In medias res ...

Jutros sam se probudila okružena mladošću. Bar je tako izgledalo na slici iz ferijale u Tučepima 68.-e. Buđenje po sredini kreveta. „In medias res!“. Slovenci bi rekli: Res! Stvarno! Danas će oni na biralištima za predsjednika reći: - Ovog hoću, ovoga neću. Vatikan bi najavom otvaranja akademije za latinski to protumačio: - U medijima si! „In vino veritas“- bi rekli štovatelji Sv. Martina. Martinja. Ni lijevo ni desno, nema moga stana. A, lijevo bačva bilog, desno crnog, u sredini ja sa čašom biševskog plavca. Buke pogođen. Moje Sarajlije bi rekle:
- Pravo pogođen! Ostali bi rekli: - Na čemu si! - Na dobrom vinu.
Otkazala sam jutarnju igru u parovima na tenisikim terenima Baterijelo. Nisam platila članarinu, a i nemam za ovaj mjesec. Vina imam, ono je otplaćeno radom u vinogradu. Bit će i uja maslinovog. Ala što su masline rodile. Rodila je i Franka malog Vicu. Peti po redu od trećeg „oca“ u njenom životu. U područnom centru za Skrb na tu vijest jednoj djelatnici ostala je u ruci perika. Kad pogledaš bolje to nego vrabac na grani. U Zadru je na djelu lažna solidarnost. Narod ustao u obranu onoga što se ne brani. Ljude izbacuju iz kuće zbog ovrhe i neplaćanja računa državi. Čin koji izaziva tihu jezu, ali i pitanje; što će takav obrtnik ovoj državi? Ne zna sebi (?) ali ni državi. Res!
I narod se pali na baketinu...
I u Pakoštanima. I na Markovom trgu. Policija u ne/redu za otpremnine.
Teško je prihvatiti bit, srž problema, naći se, In medias res!

Vrijeme, vreme, vrime je za vino. Bilo, crno, cilo, gemišt...In vino veritas!

- 08:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.11.2012., petak

Lijepa naša...

Lijepom našom: Čitluk...
Jutros sam se probudila na graničnom prijelazu Mali Prolog - Crveni grm. Na državnoj granici s novinama u rukama. Na HRT1 je najavljen susret s Brankom Uvodićem i kultnom TV emisijom „Lijepom našom“: Čitluk II. (!!!).
Ono što je Uvodiću pošlo za rukom, Šimi Đodanu nije, zabosti hrvatski stijeg na tuđoj teritoriji (BiH). „Lijepa naša“ u Čitluku. Čitluk u Lijepoj našoj...Hrvatska do Drine.
Ća je Sulejman Veličanstveni kontra Uvodića. Samo Shengen može zaustaviti HRT1 i Branka Uvodića u osvajačkom pohodu.

Vrijeme, vreme, vrime je za otvoriti oči: Hrvatska do Drine?!

Pogledajte drugu emisiju snimljenu u Čitluku i Međugorju, gdje su nastupili: KUD 'Brotnjo' - Čitluk, HKUD 'Međugorje', KUD 'Humski glas' - Neum, Broćanski bećari - Čitluk, Gračanski gangaši - Krehin Gradac, KUD 'Prenj'- Stolac, klapa 'Suha' - Čitluk, ž. klapa 'Smilje' - Čitluk, klapa 'Trebižat', ž. klapa 'Drača' - Mostar, klapa'Krš' - Mostar, ž. klapa 'Neum', Gabrijel, Robert Čolina, Džentlmeni - Osijek, Stjepan Yseta, Zorica Andrijašević Donna, Ante Prkačin, Stjepan Jeršek Štef, Ivan Mikulić, Alen Nižetić, Jakov Čolo, Ivana Kovač, Jelena Kordić i Mate Bulić. U redovitim rubrikama upoznat ćemo tradiciju ovoga kraja.

- 18:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.11.2012., srijeda

Pedale...

Pedale...
Jutros sam se probudila na biciklu. Nema tog boga koji bi me skinuo s njega. Osim svojom voljom. Vrtim pedale. Pedaliram. - Ki Kutle, što bi rekla Seke Odak. Meže. I dok okrećem pedale znam da jesam. Dakle, postojim. Stati znači nepovratno pasti. Za razliku od mene premijer Milanović trči. U gaćama engleske nogometne repke. Čvrsto po zemlji i opalom lišću s drveća u Maksimiru. Na žalost ne osjeća kako zemlja diše. Kako uzdiše. Kako krošnje šume. Na čemu je Linić nije mi poznato. Na 25 (posto, cm...)? Opačićka se ne može načuditi ideji da bi njen minimalac mogao spasiti džavu. Ista je stvar i sa Čačićem. Mlađahni ministar gospodarstva čudi se što nema projekata spremnih za realizaciju. U zemlji gdje „vlada organizirani nered“ po riječima Darka Mihajlovića moguće je da i ON samozvani „četverostruki doktor nauka“, knjigovođa ima dijagnozu za stanje u zemlji ali i terapiju. Kod knjigovođe je uvijek dva plus dva četiri, osim ako mu se ne naredi. Za medije to više nije interesantno. Njih više interesira kako to da jedan Srbin vidi ono što ostatak zemlje ne želi vidjeti.

Čuda nema. U čuda ne vjeruju ni političari ni mafija. Čuda se događaju drugima. U Međugorju. Martinje je. Ima li tko trijezan u državi? Ima li tko budan, osim mene?
U Hrvatskoj po drugi put ubijaju narodne heroje, zar ne? Nada Dimić, Rade Končar, Gredelj, Lavčević, Ivo Lola Ribar, Viktor Lenac...
Obama, drugi put.
Uvijek ima drugi put.
Najteže je naći treći.
Na pedalama ki*Kutle, ki* Kerum...

Vrijeme, vreme, vrime je poplava. Plavuše (cile) naprijed ostale stoj!

- 08:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.11.2012., ponedjeljak

Tjedni ne/red...

Tjedni ne/red...

...“Dalmacija u mom oku...Pitaju me zašto pjevam o tom moru, buri, jugu
Govore mi kako sanjam obećanu zemlju drugu
Govore mi da se trgnem dok je vrijeme, dok se može...“

Jutros sam se probudila s druge strane Splitskih vrata prebirući po dojmovima iz Komiže. Ladislav me omeo u namjeri provoda jednog dana duljeg boravka na južnoj strani otoka Visa. Najava dolaska ciklone Marta mi ozbiljno prijeti, ali sve to nadmašiće izlazak Sveki iz bolnice. Ciklon/a B je mala maca za ova turbulentna vremena.
Strah vlada Svijetom. Hrvatskom Linić i Čačić. Savršeno organizirani nered vlada kako kaže Darko Mihajlović u TV nastupu (U2) kod Stankovića. Južni o/tok plina postao je Sjeverni. Nema tih pelena koje bi mogle sačuvati čistoću građana pa čak ni prva knjiga Holy ex ministrice „uređenja okoliša“. Holy u nastavcima u SD-i uči nas PR-u, komunikacijskim vještinama te načinu kako bi zadržali svoju poziciju u sustavu u kojem ni u snu ne bi bili. Tragično je što nas tomu „uči“ osoba koja je do tih saznanja naknadno došla tek nakon pada s Olimpa i sukoba s Bogovima. Pacijenti na valovima RD-e su odabrali Zlatnik mjeseca listopada: Dalmacija u mom oku.
Sinoć sam legla gladna. Nedjeljom u Komiži nema kruha. Nije bilo ni hljeba pa čak ni leba. Komiža je posljednje mjesto na Jadranu gdje će te inače drugim danima bez problema neovisno kako tražite dobiti željeno. Ljudi su naučili na štovanje različitosti.
Po dolasku u Split bilo je kasno za odlazak u neki otvoreni trgovački centar. Na pravljenje kruha u sopstvenoj režiji nisam bila spremna. Za dom nisam spremna.
Jednostavno kruha nema. Neće ga ni biti. Samo novi pečat u kartonu HZZ-oa.
Iza nas je Svi sveti, Dan mrtvih - Dušni dan. Ispred dani borbe za kruh, hljeb oli hleb.
Dani dolazećih ciklona.

Vrijeme, vreme, vrime je redom: ciklon/a B, hepatitisa B i C, vozačkog- kategorija D,E...A,B,C,D.E...Učiti, učiti i samo učiti doživotno...

- 07:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.11.2012., četvrtak

Ladislav...

Ladislav...
Jutros sam se probudila. „Ladislav“ je bio budan cijelu noć. Umjesto dubokog sna bilo mu je draže lampati po Rivi, Brdima i Ravnim njivama... Vjetar, visoko more. Bio je to zgodan ivent. Otkazan mi je brod za Vis. Portali su puni raznih izvješća. U informacijama o Ladislavu nema prostora za Aleksandru Grdić, Anicu Martinović Kovač, Doris jednu, Doris drugu, Hohnjec, modnog Mačka, Hurem & Sulejmana...Na žalost, Ladislav nije otvorio novu butigu. Javnost je uskraćena za pravu informaciju. Kada će krenuti brod za Vis?
Split se održao. Preporuka Brace & Seke da se ne izlazi bez potrebe urodila je plodom. Ana je rodila sina Marka. Čestitamo! Samo na kratko dok se Sveki nije umiješala i zatražila da se mali zove „Ladislav“, još bolje Lav kad se izbace sva nepotrebna slova u tom imenu. Iz modne kuće MAK treba očekivati nove modne uratke za jesen-zimu 2013. pod nazivom „Ladislav 13“.
Razmišljam koji smo mi snobovi?
U vremenskoj prognozi nema naznaka što nam se sprema kada ova zemlja ostane bez zlata. Onako generalno.
Meni je važno što mi Tukac kaže jednostavno: - Zlato moje, ići ćemo na škoj kad Ladislav prođe.
Što bi moj ex komšija Ogi rekao:- Proš*o ne proš*o, vrijeme mi nježniku prolazi.
I tako već dvadeset godina čući i hrani klokane u Australiji. Čeka na nekog Ladislava da ga izbaci na obalu kod Drvenika...