U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila u strahu od kašnjenja. Dobro, nisam zakasnila. Ali strah nije tek tako nestao. Strahovala sam da će crvena lampica za gorivo u autu ugasiti se prije dolaska na cilj. Dolaskom, strah nije nestao...
Novopečeni ministar Mirando Mršić straši me produljenjem roka odlaska u redovitu, starosnu mirovinu. Trebam doživjeti još nekih 800-to dana do tog povijesnog datuma. Ali, kad pogledam zrelo kroz očale različite dioptrije ne bi trebala strahovati od dana koje treba preživjeti. Kad sam uspjela uz pomoć sreće preživjeti više od 1.400 dana opsade Sarajeva za koje znam reći da su jednostavno proletjeli ne vidim razloga za strahovanje od tih nekoliko stotki. Strahove od sutrašnjeg dana ipak ne treba zanemariti ni podcijeniti.
Danas se živi u strahu. I sutra, tko preživi...
Strahuje se za zdravlje, za obitelj, za radno mjesto, za posao, za siguran krov nad glavom, za upis djece u željenu školu, faks, za sposobnost plaćanja računa koji pristižu kad ih najmanje očekuješ...
Strahuju ministri od otvaranja ormara i „kostiju“ koje znaju ispasti, strahuje Vlada, strahuju razni; Sanaderi, Kerumi od gubitka slobode, vlasti, privilegija, nekretnina & pokretnina, prevare životnog partnera, gubitka novca..., bar nam se ponekad tako čini.
Sa strahom se treba nositi...Nosi se bre u tri p.m.- ne, znao bi reći moj dobro raspoloženi,Tukac.
Vrijeme, vreme, vrime je loše prognoze. HNK Hajduk prvak države!!! Koje?!